Paganinijev ugovor
s1s
Od istog autora: Hipnotizer
s2s
Lars Kepler
Paganinijev ugovor prevela sa švedskog Željka Černok
Fraktura s3s
Prvi put objavljeno pod naslovom Paganinikontraktet, 2010., Albert Bonniers Förlag, Stockholm, Švedska. © Lars Kepler 2010 Objavljeno prema sporazumu s Bonnier Group Agency, Stockholm, Švedska. © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2012. © za prijevod Željka Černok i Fraktura, 2012. Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-403-4 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 814246
s4s
u mirnoj, svijetloj noc´i bez vjetra jedan je brod pronađen kako ga nosi voda kod Jungfrufjärdena u južnom Stockholmskom arhipelagu. More je snene, plavosive boje i lagano se ljulja u magli. Starac vesla u svom čamcu i nekoliko puta zazove, ali mu sve više postaje jasno da mu nitko neće odgovoriti. Sat je vremena s kopna promatrao brod, gledao kako ga struje polagano nose unatrag prema otvorenom moru. Starac pristane čamcem uz brod. Podigne vesla, usidri se uz platformu s koje se može skakati u vodu, popne se uz metalne ljestve i prekorači ogradu. Na palubi je ružičasta ležaljka. Na trenutak zastane osluškujući. Ništa se ne čuje i zato otvori staklena vrata i spusti se do salona. Kroz velike prozore prodire siva svjetlost koja pada na namještaj od lakirane tikovine i tamnoplavu tkaninu kojom su presvučene sofe. Nastavi dolje strmim stepenicama presvučenima blistavim drvetom, pokraj čajne kuhinje u mraku i kupaonice, te uđe u veliku kabinu. Slabašna svjetlost sipi kroz malene prozore uz strop i pada na bračni krevet u obliku strijele. Uz uzglavlje sjedi mlada žena u traper jakni opušteno naslonjena na zid, sjedi raširenih nogu, a jednom se rukom oslonila na ružičasti jastuk. Gleda starca ravno u oči upitnim, uplašenim izrazom lica. Prođe nekoliko sekundi prije nego što shvati da je mrtva. U dugačkoj, crnoj kosi ima kopču u obliku bijele golubice, golubice mira. Kad joj priđe i dodirne obraz, glava joj padne prema naprijed i tanki potočić vode iscuri joj iz usta i poteče niz bradu.
s5s
s6s
Riječ muzika ustvari znači umjetnost muza i potječe od grčkog mita o devet muza. Svih devet bile su kćeri moćnog boga Zeusa i titana Mnemozine, božice sjećanja. Muza glazbe, Euterpa, obično je prikazana s flautom i njezino ime znači Razveseljavanje. Ne postoji općeprihvaćena definicija za dar koji zovemo muzikalnost. Postoje ljudi koji nemaju sposobnost čuti razne frekvencije tona, a postoje i ljudi koji se rode s golemim darom za glazbu i apsolutnim sluhom, što znači da bez ikakve pomoći mogu reproducirati točan ton. Glazbenih je genija oduvijek bilo, a neki od njih postali su i slavni kao naprimjer Wolfgang Amadeus Mozart koji je održavao koncerte po europskim dvorovima od šeste godine života i Ludwig van Beethoven koji je komponirao mnoga svoja velika djela kad je već bio potpuno gluh. Legendarni Nicolo Paganini rođen je 1782. u talijanskom gradu Genovi. Bio je samouki violinist i skladatelj. Do današnjih dana postoji samo nekolicina violinista koji mogu odsvirati Paganinijeve brze i komplicirane kompozicije. Sve do smrti pratile su ga glasine da je u zamjenu za svoj jedinstveni talent sklopio ugovor s vragom.
s7s
s8s
1. Predosjećaj
penelope fernandez leđima prijeđu trnci. Srce joj odjednom ubrzano kuca, baci pogled preko ramena. Možda je to predosjećaj onoga što će se dogoditi kasnije tog dana. Iako je u studiju vruće, Penelope osjeća da joj je lice hladno. Osjeća to još otkad su je našminkali. To je od one hladne spužvice s tekućim puderom koja joj je prelazila preko kože, iz kose su joj izvadili kopču s golubicom mira i stavili pjenu tako da joj slojevi kovrča sada uokviruju lice. Penelope Fernandez ravnateljica je Švedske udruge za mir i arbitražu. Sada je tiho uvode u studio Dnevnika i posjedaju pod svjetlo reflektora nasuprot Pontusa Salmana koji je direktor tvrtke za proizvodnju ratnih materijala Silencia Defence d.d.. Voditeljica Dnevnika Stefanie von Sydow promijeni temu, pogleda u kameru i počne pričati o svim otpuštanjima radnika koja su uslijedila nakon što je Aktiebolaget Bofors kupio britanski obrambeni koncern BAE Systems Limited, a onda se okrene prema Penelope: “Penelope Fernandez, vi ste se u više rasprava vrlo kritično izjašnjavali o švedskom izvozu oružja. Nedavno ste to usporedili s francuskim skandalom Angolagate. Visoko pozicionirani političari i biznismeni osuđeni su na duge zatvorske kazne zbog primanja mita i krijumičarenja oružja... ali tako nešto ipak nismo vidjeli u Švedskoj?” “To se može tumačiti na dva načina”, odgovori Penelope Fernandez. “Ili naši političari drukčije funkcioniraju ili naš pravni sustav drukčije funkcionira.” “Vi vrlo dobro znate”, kaže Pontus Salman, “da mi imamo dugu tradiciju...”
s9s
“Po švedskom zakonu”, prekine ga Penelope, “po švedskom zakonu zabranjena je sva proizvodnja i izvoz ratnog materijala.” “Naravno, tu niste u pravu”, kaže Salman. “Paragraf 3. i 6. u Zakonu o ratnom materijalu”, precizira Penelope. “Ali Silencia Defence je dobila pozitivnu preliminarnu procjenu”, nasmiješi se on. “Jasno, jer inače bi se radilo o zločinu tolikog opsega da...” “Kako god, mi imamo dozvolu”, prekine je on. “Nemojte zaboraviti za što služi to oružje...” “Čekajte malo, Penelope”, prekine je voditeljica Stefanie von Sydow i kimne Pontusu Salmanu koji je upravo podigao ruku kako bi dao do znanja da nije završio. “Svi poslovi se unaprijed procjenjuju”, objasni on. “Pregleda ih vlada ili Inspekcija za strateške proizvode, ako ste čuli za njih.” “Francuska ima svoju verziju Inspekcije”, ubaci se Penelope. “Ali je ratni materijal u vrijednosti od osam milijuna kruna svejedno završio u Angoli, usprkos UN-ovom embargu, usprkos potpunoj zabrani...” “Sada govorimo o Švedskoj.” “Jasno mi je da ljudi ne žele izgubiti posao, ali bih svejedno voljela čuti kako opravdavate izvoz goleme količine oružja u Keniju? A to je zemlja koja...” “Nemate ništa konkretno”, prekinuo ju je. “Ništa, apsolutno ništa, zar ne?” “Nažalost, ne mogu...” “Imate li kakve konkretne podatke?” prekine je Stefanie von Sydow. “Ne”, odgovori Penelope Fernandez i spusti pogled. “Ali...” “U tom slučaju mislim da mi dugujete ispriku”, kaže Pontus Salman. Penelope ga pogleda u oči, ljuta je i frustrirana, ali se prisili da šuti. Pontus Salman se u ispriku nasmiješi, a onda počne priču o tvornici u Trollhättanu. Kad je Silencia Defence dobila dozvolu za početak rada otvoreno je dvjesto radnih mjesta. Objasnio je što znači pozitivna preliminarna procjena i kako napreduje proizvodnja. Priča polagano i u detalje tako da ne ostane vremena za njegovu suparnicu u raspravi. Penelope sluša i pokušava ne osjećati opasan ponos. Umjesto toga razmišlja kako će uskoro biti s Björnom na palubi njegova broda. Namjestit će onaj krevet u obliku strijele u kabini, napuniti hladnjak i mali zas 10 s
mrzivač. Već vidi svjetlucanje ohlađenih čaša dok jedu razne vrste sleđa, kuhani krumpir, kuhana jaja i dvopek. Postavit će stol na pramcu, usidriti se uz neki otočić u arhipelagu i nekoliko sati samo sjediti i jesti na kasnoposlijepodnevnom suncu. * Penelope Fernandez napusti zgradu Švedske televizije i krene u smjeru ulice Valhallavägen. Čekala je gotovo dva sata kako bi sudjelovala u nastavku razgovora u jednom drugom jutarnjem programu, ali onda je do šao producent i rekao joj da su prisiljeni izbaciti razgovor s njom jer moraju prikazati pet brzih savjeta kako dobiti ravan trbuh do ljeta. U daljini na Gärdetu vidi šareni šator cirkusa Maximum. Jedan čovjek zalijeva dva slona vodom iz cijevi. Jedan je slon podigao surlu u zrak tako da mu voda teče ravno u usta. Penelope ima samo dvadeset i četiri godine, crna, kovrčava kosa pada joj na ramena. Oko vrata nosi kratku srebrnu ogrlicu s malim križem koji je dobila za krizmu. Koža joj je glatka, zlaćane boje. Poput djevičanskog ulja ili meda, napisao je jedan dječak kad su u osnovnoj školi dobili zadatak opisati jedno drugo. Oči su joj velike i ozbiljne. Više su joj puta rekli da jako sliči na Sophiu Loren. Penelope izvadi mobitel i nazove Björna kako bi mu rekla da stiže, na Karlaplanu će se ukrcati na podzemnu željeznicu. “Penny? Nešto se dogodilo?” pita on uplašenim glasom. “Ne, zašto?” “Sve je spremno, samo tebe nema, upravo sam ti ostavio poruku na telefonskoj sekretarici.” “Pa nema žurbe, zar ne?” Dok Penelope stoji na dugačkim, strmim pokretnim stepenicama koje vode do podzemne željeznice, odjednom joj srce počne ubrzano kucati od neodređene nelagode i ona zatvori oči. Stepenice se spuštaju sve dublje i dublje, a zrak postaje sve hladniji. Penelope Fernandez je porijeklom iz La Libertada, jedne od najvećih regija u El Salvadoru. Njezina majka Claudia Fernandez bila je u zatvoru za vrijeme Građanskog rata i Penelope je rođena u zatvorskoj ćeliji u kojoj je petnaest zatvorenica činilo sve što su mogle da pomognu. Claudia s 11 s
je bila liječnica i aktivistica u kampanjama informiranja građana. Završila je u državnom zatvoru za koji nitko nije ni znao zato što je pokušala proširiti zahtjev za pravom na osnivanje sindikata za Indijance. Penelope otvori oči tek kad su stepenice došle do kraja. Osjećaj klaustrofobije je nestao. Ponovno pomisli na Björna koji je čeka kod kluba na Långholmenu. Obožava se kupati gola kad je na njegovom brodu, skočiti ravno u vodu i ne vidjeti ništa osim mora i neba. Vlak uz tutnjavu stiže, sunčeva svjetlost probija se kroz prozore kad je izašao iz tunela i popeo se gore na stanicu Gamla stan. Penelope Fernandez mrzi rat, nasilje i oružje. Zbog te žestoke odbojnosti magistrirala je na temu istraživanja mira i konflikata na političkim znanostima u Uppsali. S Jane Oduyjom je radila za francusku organizaciju humanitarne pomoći Action Contre la Faim u Darfuru. Napisala je vrlo cijenjen članak u dnevnim novinama Dagens Nyheter o ženama u izbjegličkim logorima i njihovim pokušajima da uspostave normalan život nakon svakog napada. Prije dvije godine naslijedila je Fridu Blom na čelnoj poziciji Švedske udruge za mir i arbitražu. Na Hornstullu Penelope izađe iz vlaka na sunce, odjednom osjeti neobjašnjivu zabrinutost i potrči niz Pålsundsbacken prema Söder Mä larstrandu, brzo prijeđe preko mosta do Långholmena i krene lijevom stazom do pristaništa za male brodove. Nema vjetra i prašina stvara izmaglicu. Björnov brod nalazi se u sjeni ispod mosta Västerbron, mreškanje vode baca mrežu svjetlosti koja se zrcali u sivo obojenim čeličnim stupovima koji se protežu u visinu. Vidi ga na pramcu s kaubojskim šeširom na glavi. Mirno stoji, obgrlio se rukama, podignutih ramena. Penelope stavi dva prsta u usta i zazviždi. Björn se trgne kao da se strašno uplašio. Pogleda prema stazi i ugleda je. Oči su mu još uvijek uplašene dok joj se približava. “Što je?” pita ona spuštajući se stepenicama prema marini. “Ništa”, odgovori Björn, popravi šešir na glavi i pokuša se nasmiješiti. Zagrle se i ona osjeti kako su mu ruke ledene, a košulja mokra na leđima. “Skroz si znojan”, kaže. Björn izbjegava njezin pogled. s 12 s
“Ma živcirao sam se jer sam htio da što prije krenemo.” “Jesi li uzeo moju torbu?” On kimne i pokaže prema kabini. Brod im se malo zaljulja pod nogama, ona osjeti miris ugrijane plastike i lakiranog drveta. “Hej”, kaže mu veselo. “Kuda si nestao?” Njegova kosa boje sijena strši na sve strane u malim zapetljanim dreadlocksima. Bistre plave oči su djetinjaste, nasmiješene. “Tu sam”, odgovori i spusti pogled. “Na što misliš?” “Na to da ćemo biti zajedno”, odgovori on i zagrli je oko struka. “Na seks u prirodi.” Poljubi je u kosu. “Tome se dakle nadaš?” prošapće ona. “Da”, odgovori on. Nasmije se njegovoj iskrenosti. “Većina ljudi... barem žena, sigurno misli da je to malo precijenjeno”, kaže ona. “Ležati na zemlji među mravima i kamenjem i...” “To je kao kad se kupaš gola”, tvrdi on. “Pa, možeš me pokušati nagovoriti”, kaže ona izazovno. “I hoću.” “Kako?” nasmije se ona i u tom trenutku joj zazvoni mobitel u platnenoj torbi. Björn kao da se ukočio kad je čuo zvonjavu. Nestalo mu je boje iz obraza. Ona pogleda na display i vidi da to zove njezina mlađa sestra. “Viola”, brzo kaže Björnu, a onda se javi. “Hola seko.” Jedan auto zatrubi i sestra nešto vikne za njim. “Prokleti luđak”, promrmlja. “Što se događa?” “Gotovo je”, kaže sestra. “Prekinula sam sa Sergejem.” “Opet”, doda Penelope. “Da”, odogovori tiho Viola. “Oprosti”, kaže Penelope. “Znam da si tužna.” “Ma nije strašno, nego... Mama mi je rekla da se idete provozati brodom, pa sam pomislila... i ja bih išla s vama, ako smijem.” Nastupi tišina. s 13 s
“Može”, kaže Penelope i čuje kako joj u glasu nema entuzijazma. “Björn i ja smo htjeli biti malo sami, ali...”
s 14 s
2. Progonitelj
penelope stoji za kormilom u prozračnom plavom sarongu omotanom oko bokova i bijelom gornjem dijelu bikinija sa znakom mira preko desne dojke. Ljetno sunce je obasjava kroz staklo. Oprezno je tim velikim brodom zaobišla svjetionik Kungshamn i manevrirala kroz uski tjesnac. Njezina mlađa sestra Viola ustane s ružičaste ležaljke na krmi broda. Zadnjih sat vremena sjedila je tamo s Björnovim kaubojskim šeširom na glavi i golemim sunčanim naočalama. Pospanim je pokretima pušila joint. Viola pet puta lijeno pokuša nožnim prstima podići kutiju šibica s poda, a onda odustane. Penelope ne može a da se ne nasmiješi. Viola uđe kroz staklena vrata kabine i pita treba li ona preuzeti kormilo. “Ako ti ne trebam, onda idem dolje napraviti margaritu”, kaže i produži dolje stepenicama. Na pramcu leži Björn na ručniku s džepnim izdanjem Ovidijevih Metamorfoza pod glavom umjesto jastuka. Penelope vidi da je ograda uz njegova stopala zahrđala na dnu. Björn je od oca dobio brod kao poklon za dvadeseti rođendan, ali nije imao novca za održavanje. Osim jednog putovanja, taj veliki brod jedini je poklon koji je ikada dobio od oca. Kad je tata navršio pedesetu, pozvao je Björna i Penelope u jedan od svojih najboljih hotela Kamaya Resort na istočnoj obali Kenije. Penelope je izdržala samo dva dana u hotelu prije nego što je otputovala u izbjeglički logor u Kubbumu u Darfuru, u južnom Sudanu gdje se nalazila francuska grupa humanitaraca Action Contre la Faim. Penelope uspori s osam na pet čvorova dok se približavaju mostu Skurusundsbron. Od gustog prometa gore se ništa ne čuje. Taman su uklizili u sjenovitu vodu, kad je uz betonske temelje mosta ugledala crni s 15 s
gumeni čamac. Čamac izgleda kao oni koje koristi vojna obalna straža. Gumenjak sa čvrstim dnom i vrlo jakim motorima. Već su gotovo prošli ispod mosta, kad Penelope primijeti da netko sjedi u čamcu. Muškarac se sagnuo u tami, leđima okrenut njoj. Ne zna zašto joj se puls ubrzao kad ga je primijetila. Bilo je nečeg zastrašujućeg u njegovom vratu i crnoj odjeći. Imala je osjećaj da je promatra, iako joj je bio okrenut leđima. Kad je ponovno isplovila na svjetlost, žmarci su joj prošli cijelim tijelom i koža joj je ostala naježena još dugo nakon toga. Ubrzala je na petnaest čvorova kad su prošli Duvnäs. Oba motora bruje, voda se pjeni iza njih i brod brza preko glatke površine vode. Penelopi zazvoni mobitel. Vidi da je zove mama. Možda je gledala raspravu na televiziji. Penelope na sekundu pomisli kako je mama zove da joj kaže kako je lijepo izgledala i sve dobro izložila, ali zna da su to samo puste želje. “Bok mama”, javi se Penelope. “Joj”, prošapće mama. “Što je bilo?” “Ma leđa... moram opet na naprapatiju”, kaže Claudia dok se čuje zvuk vode kako teče iz slavine. “Samo sam htjela čuti jesi li pričala s Violom.” “Tu je s nama, na brodu”, odgovori Penelope i čuje mamu kako pije. “S vama je, baš lijepo... Mislila sam da bi joj to moglo koristiti.” “Sigurno joj koristi”, kaže Penelope prigušeno. “Što ćete jesti?” “Navečer će biti sleđa, krumpira, jaja...” “Ona ne voli sleđ.” “Mama, Viola me nazvala zato što...” “Znam da nisi računala da će i ona ići s vama”, prekine je Claudia. “Zato i pitam.” “Napravila sam i mesne okruglice”, strpljivo odgovori Penelope. “Ima li dosta za sve?” pita mama. “Za sve? Pa ovisi...” Utihne i zagleda se preko vode. “Mogu joj dati moju porciju”, kaže Penelope sabrano. “Samo ako ne bude dovoljno”, kaže mama. “Na to sam mislila.” “Razumijem”, kaže ona tiho. s 16 s
“Sad bih te trebala žaliti?” pita mama nastojeći obuzdati razdražljivost. “Ma samo.... Viola je odrasla osoba i...” “Stvarno ćeš me razočarati.” “Oprosti.” “Ti jedeš moje mesne okruglice za Božić i Ivanje i...” “Ne moram”, odgovori Penelope brzo. “Dobro”, kaže odmah mama. “Onda je to riješeno.” “Samo sam htjela reći da...” “Ne dolaziš ovamo za Ivanje”, prekine je mama povišenim glasom. “Ma mama, zašto moraš...” Začuje se klik kad je mama spustila slušalicu. Penelope odmah utihne i osjeti kako od uzrujavanja sva drhti, pogleda mobitel, a onda ga isključi. Brod polagano plovi preko zelenih odraza drveća s obale. Stepenice zaškripe i nakon nekog vremena Viola dotetura do nje sa čašom u ruci. “Jel’ to bila mama?” “Da.” “Boji se da neću ništa jesti?” pita Viola uz smiješak. “Imamo hrane”, odgovori Penelope. “Mama ne vjeruje da se znam brinuti za sebe.” “Ma, samo se brine”, odgovori Penelope. “Za tebe se nikada ne brine”, kaže Viola. “Ja se znam brinuti za sebe.” Viola otpije gutljaj margarite, a onda pogleda kroz prozor. “Gledala sam raspravu na televiziji”, kaže. “Jutros? Kad sam pričala s Pontusom Salmanom?” “Ne, to je bilo... prošli tjedan”, kaže ona. “Pričala si s nekim arogantnim tipom... imao je neko gospodsko ime...” “Palmcrona”, kaže Penelope. “E da, Palmcrona...” “Naljutila sam se, sva sam se zarumenila, suze su mi krenule na oči, došlo mi je da izrecitiram Dylanovu Masters of War ili da samo pobjegnem van i zalupim vratima.” Viola gleda Penelope kako se propinje da otvori krovni prozor. “Nisam znala da briješ pazuha”, kaže nonšalantno. “Ma ne brijem, ali puno sam u medijima, pa...” s 17 s
“Uhvatila te taština”, našali se Viola. “Ne želim da me otpišu kao neku lajavu kuju samo zbog par dlaka ispod pazuha.” “A kako stoji situacija s dlakama tamo dolje?” “Tako-tako...” Penelope podigne sarong i Viola prasne u smijeh. “Björnu se sviđa”, nasmiješi se Penelope. “Pa teško da on ima pravo nešto reći, s tim svojim dreadlocksima.” “A ti briješ cijelo tijelo kako i treba”, prekine je Penelope oštrim glasom. “Za svoje oženjene tipove i idiote s velikim mišićima i...” “Znam da loše biram muškarce”, prekine je Viola. “Bogme točno.” “Nikada ništa od mene.” “Trebala bi samo poraditi na ocjenama i...” Viola slegne ramenima: “Polagala sam završni.” Brod tiho reže prozirnu vodu, galebovi ga slijede na velikoj visini. “I kako je prošlo?” pita konačno Penelope. “Test mi je bio lagan”, kaže Viola i poliže sol s ruba čaše. “Znači dobro je prošlo”, nasmiješi se Penelope. Viola kimne i odloži čašu. “Kako dobro?” pita Penelope i trkne je u rebra. “Maksimalan broj bodova”, kaže Viola spuštenog pogleda. Penelope vrisne od sreće i čvrsto zagrli svoju sestru. “Shvaćaš li što to znači?” viče Penelope sva uzbuđena. “Možeš odabrati što god hoćeš, otići na koji god fakultet želiš, možeš birati, hoćeš ekonomiju, medicinu, novinarstvo.” Sestri su obrazi rumeni, nasmije se i Penelope je opet tako jako zagrli da joj padne šešir. Pogladi Violu po glavi, zagladi joj kosu kako je uvijek radila kad su bile male, izvadi kopču s golubicom mira iz svoje kose i pričvrsti je u sestrinu, pogleda je i zadovoljno se nasmiješi.
s 18 s
3. Napušteni brod na Jungfrufjärdenu
Brod reže glatku površinu vode poput noža uz ljepljivi, klokotavi zvuk. Plovi vrlo brzo. Veliki valovi udaraju o obalu. Pod oštrim se kutom sudaraju s drugim valovima, voda pršti oko broda. Penelope izađe iz zaljeva uz glasno brujanje motora. Pramac reže bijelu, uspjenušanu vodu. “Ti si luda”, vikne joj Viola i izvuče kopču iz kose, kao što je to uvijek radila kao dijete, taman kad je frizura napravljena. Björn se probudi kad pristanu uz otočić Gåsö. Kupe sladoled i popiju kavu. Viola je poželjela igrati minigolf na malom golf terenu tako da je već bilo poslijepodne prije nego što su krenuli dalje. Cijeli se zaljev pred njima otvorio poput ponora, poput velikog kamenog poda. Namjeravali su se usidriti kod Kastskära, dugačkog, nenaseljenog otoka suženog na sredini. Na južnoj se strani nalazi zeleni zaljev gdje će se usidriti, kupati, roštiljati i prenoćiti. “Idem malo odspavati”, kaže Viola zijevajući. “OK”, nasmiješi se Penelope. Viola siđe niz stepenice, Penelope gleda ravno naprijed. Smanji brzinu promatrajući električni signal koji upozorava na grebene dok klize prema Kastskäru. Dubina se naglo smanjila, sa četrdeset na pet metara. Björn uđe u kabinu i poljubi joj vrat. “Da počnem kuhati?” pita. “Viola prvo mora malo odspavati.” “Sad zvučiš k’o tvoja mama”, kaže nježno. “Jel’ te već uspjela nazvati?” “Je.” “Da provjeri ide li Viola s nama, zar ne?” “Da.” s 19 s
“Jeste li se svađale?” Penelope odmahne glavom. “Što je onda?” pita je on. “Jesi tužna?” “Ma ne, nego mama....” “Što?” Penelope se nasmiješi i obriše suze s obraza. “Ne smijem doći kod nje za Ivanje”, kaže ona. Björn je zagrli. “Trebala bi jednostavno prestati obraćati pozornost na nju.” “Pokušat ću”, odgovori ona. Penelope polagano, polagano manevrira brod u zaljev. Motori tiho bruje. Brod je sada tako blizu kopnu da može osjetiti miris toplih otočnih biljaka. Usidre se, brod doklizi do stijena. Björn skoči na kopno, kraj užeta bacio je na strminu i sada ga zaveže oko jednog stabla. Tlo je prekriveno mahovinom. Ostane tamo stajati i promatra Penelope. Nekoliko ptica prhne iz krošnje, kad se začulo zveketanje lanaca sidra. Penelope navuče donji dio trenirke i bijele tenisice, skoči na obalu i uhvati ga za ruku. On je zagrli. “Idemo istražiti otok?” “Nisi li me htio na nešto nagovoriti?” pita ona polagano. “To su ti prednosti zakona po kojem svi imamo pravo biti ovdje”, kaže on. Ona se nasmiješi i kimne, a on joj makne kosu s lica i prstom prijeđe preko izbočenih jagodica i gustih, crnih obrva. “Kako možeš biti tako lijepa?” Nježno je poljubi u usta, a onda krenu prema niskoj šumi. Usred otoka nalazi se visoravan s visokom travom u gustim busenima. Leptiri i maleni bumbari lete preko cvijeća. Vruće je, voda svjetluca između drveća na sjevernoj strani. Stanu, oklijevaju, nasmiješeni se pogledaju, a onda se uozbilje. “Što ako netko dođe?” kaže ona. “Sami smo na otoku.” “Jesi li siguran u to?”
s 20 s
“Koliko otoka ima u Stockholmskom arhipelagu? Trideset tisuća? Sigurno i više”, kaže on. Penelope skine gornji dio bikinija, izuje cipele i skine kupaće gaćice zajedno s trenirkom i odjednom stoji sasvim gola usred trave. Prvotni osjećaj nelagode odmah je zamijenio osjećaj čiste sreće. Pomisli kako stvarno ima nečeg uzbudljivog u morskom zraku i toplini koja još uvijek dopire iz tla. Björn je promatra, promrmlja da nije seksist, ali jednostavno mora još malo gledati. Visoka je, ruke su joj mišićave, ali ipak nježno zaobljene. Zbog uskog struka i jakih butina izgleda poput zaigrane, antičke božice. Björn osjeti kako mu ruke drhte dok skida majicu i bermude za kupanje cvjetnog uzorka. Mlađi je od nje, dječačkog tijela, gotovo da nema dlaka, već je izgorio po ramenima. “Sad ja želim tebe gledati”, kaže ona. Obrazi mu se zarumene i priđe joj nasmiješen. “Ne smijem?” On odmahne glavom, sakrije lice u njenom vratu i kosi. Počnu se polako ljubiti, stoje priljubljeni jedno uz drugo i ljube se. Penelope osjeća njegov topao jezik u ustima i tijelom joj prođe drhtaj sreće. Pokuša se prisiliti da se ne smiješi kako bi se mogli i dalje ljubiti. Disanje im se ubrzava. Osjeti kako je Björn dobio erekciju, kako mu srce brže kuca. Legnu u travu, nestrpljivi, pronađu mjesto između busenova. Njegove usnice traže njene grudi, smeđe bradavice, ljubi je preko trbuha i raširi joj noge. Kad je gleda čini mu se kako njihova tijela blistaju sama od sebe na večernjem suncu. Odjednom je sve tako intimno i puteno. Ona je već vlažna kad je počne lizati, nježno i polagano, nakon kratkog vremena mora mu odmaknuti glavu. Stisne butine, nasmiješi se i zarumeni. Prošapće mu da dođe, privuče ga sebi, usmjeri ga rukom i pusti da uklizi u nju. On joj teško diše u uho, a ona gleda gore prema ružičastom nebu. Poslije stoji gola na toploj travi i protegne se, a onda napravi nekoliko koraka i pogleda prema drveću. “Što je?” pita Björn promuklim glasom. Ona ga pogleda dok tako gol sjedi na tlu i nasmiješi mu se. “Ramena su ti izgorjela.” “Kao i svako ljeto.”
s 21 s
Oprezno ga popipa po crvenoj koži. “Idemo natrag – gladna sam”, kaže ona. “Samo da se malo okupam.” Ona navuče gaćice i hlače, obuje tenisice i ostane stajati s gornjim dijelom bikinija u ruci. Promatra njegova prsa bez dlaka, mišiće ruku, tetovažu na ramenu, izgorjela ramena i plav, zaigran pogled. “Drugi put ti ležiš dolje”, kaže mu uz smiješak. “Drugi put”, ponovi on veselo. “Već sam te nagovorio, znao sam.” Ona se nasmije i odmahne rukom. On legne na leđa smiješeći se i pogleda prema nebu. Čuje ga kako zviždi dok hoda kroz šumu prema maloj, strmoj obali uz koju su se usidrili. Zastane i navuče gornji dio bikinija, a onda produži dalje prema brodu. Kad se Penelope popne na brod zanima je spava li Viola još uvijek u kabini. Pomisli kako će staviti krumpir da se kuha s malo kopra, a onda će se otići oprati i presvući. Začudo, pramac je sav mokar, kao da je padala kiša. Viola mora da ga je iz nekog razloga oprala. Brod se čini nekako drukčijim. Penelope ne može točno reći zašto, ali sva se naježila od nelagode. Ptice su prestale pjevati i sada vlada potpuna tišina. Čuje se samo tiho klokotanje vode koja udara o strane broda i prigušeno škripanje drveta. Penelope odjednom postane svjesna vlastitih pokreta. Siđe niz stepenice i vidi da su vrata kabine za goste otvorena. Svjetlo je upaljeno, ali Viola nije tamo. Penelope primijeti da joj ruka drhti dok kuca na vrata malog zahoda. Otvori vrata, zaviri unutra, a onda se vrati gore na palubu. U daljini zaljeva vidi Björna kako ulazi u vodu. Mahne mu, ali on je nije primijetio. Penelope otvori staklena vrata kabine, prođe pokraj plavih sofa, stolića od tikovine i kormila. “Viola?” poviče tiho. Siđe u kuhinjicu, uzme lonac, ali onda ga odloži kad osjeti kako joj je srce počelo divlje lupati. Zaviri u veliku kupaonicu, a onda nastavi dalje do kabine gdje Björn i ona obično spavaju. Otvori vrata, prijeđe pogledom po mračnoj kabini i isprva joj se učini da vidi svoj odraz u zrcalu. Viola nepomično sjedi na rubu kreveta, ruke položene na ružičasti jastuk iz second hand dućana. “Što radiš ovdje?” Penelope čuje samu sebe kako pita sestru što radi u spavaćoj sobi, iako s 22 s
je već shvatila da nešto nije u redu. Viola je mutno bijela, lice joj je vlažno, a mokra joj kosa visi u rezancima. Penelope joj priđe, uhvati sestrino lice u ruke, prvo tiho zajeca, a onda joj zavrišti u lice: “Viola? Što ti je? Viola?” Ali već je shvatila što se dogodilo, što nije u redu, sestra ne diše, koža joj je hladna, ništa nije ostalo od nje, svjetlost života je ugašena. Ta mala prostorija postane mračnija, sklopi se oko nje. Ispuštajući nepoznate zvukove, Penelope tetura unatrag, ruši odjeću, jako udari ramenom o vratnice, okrene se i otrči uz stepenice. Kad je izašla na pramac jako udahne, kao da se skoro ugušila. Zakašlje se i prestravljeno osvrne oko sebe. Sto metara dalje, na obali, vidi nepoznatog muškarca u crnoj odjeći. Penelope na neki način shvati da je sve to povezano. Zna da je to isti onaj muškarac koji se nalazio u sjeni mosta u onom vojnom gumenom čamcu, onaj koji joj je okrenuo leđa kad je prolazila pokraj njega. Shvati da je taj u crnom ubio Violu i da namjerava ubiti i njih. Muškarac stoji na obali i maše Björnu koji je plivao dvadesetak metara od obale, nešto mu je viknuo i podigao ruku. Björn ga je čuo i zastao, pogledom pretražuje obalu da vidi tko to viče. Vrijeme kao da stoji. Penelope pojuri prema kormilu, kopa po ladici, pronađe nož i otrči natrag na palubu. Vidi Björna kako polako pliva, krugove oko njegova tijela. On upitno promatra onog muškarca. Muškarac mu maše da dođe do njega. Björn se nesigurno nasmiješi i počne plivati natrag prema obali. “Björn!” zavrišti Penelope iz petnih žila. “Plivaj prema brodu!” Muškarac na obali se okrene prema njoj i potrči prema brodu. Penelope prereže uže, posklizne se na drvenom podu i gotovo padne, uspravi se i otetura do kormila i upali motore. Podigne sidro i krene unatrag. Björn mora da ju je čuo jer se okrenuo od obale i zaplivao prema brodu. Penelope usmjeri brod prema njemu i ugleda onog muškarca kako se okrenuo i sada trči uzbrdo prema drugoj strani otoka. Bez razmišljanja shvati da se usidrio u sjevernom zaljevu. Zna da nema šanse da mu pobjegnu. Uz brujanje okrene veliki brod i krene prema Björnu. Viče mu, približi mu se, uspori i spusti dolje motku da se popne. Voda je hladna. Björn s 23 s
izgleda uplašeno i premoreno. Glava mu cijelo vrijeme nestaje pod vodom. Slučajno ga je udarila vrhom motke i sada mu čelo krvari. “Uhvati se”, viče mu. Crni gumenjak je već počeo zaobilaziti otok. Jasno čuje brujanje motora. Björnu se lice iskrivi od bola. Nakon nekoliko pokušaja napokon uspije uhvatiti motku. Ona ga brzo privuče. On se uhvati za rub broda. Motka joj ispadne i potone u vodu. “Viola je mrtva”, poviče mu i čuje kako joj je glas pun panike i očaja. Čim se Björn uhvatio za ljestve, ona otrči do kormila i dâ gas. Björn prekorači ogradu i ona ga čuje kako viče da vozi ravno prema Ornöu. Buka motora onog brzog gumenjaka im se približava. Ona naglo zaokrene, motori jako zatutnje. “Ubio je Violu”, zacvili Penelope. “Pazi na hridi”, upozori je Björn dok mu zubi cvokoću. Gumenjak je zaobišao Stora Kastskär i ubrzao na otvorenom moru. Björnu teče krv s lica. Brzo se približavaju velikom otoku. Björn se okrene i vidi da je gumenjak tristotinjak metara iza njih. “Skreni prema molu!” Ona skrene, zagrebe po plitkom dnu i ugasi motore, pramac udari o mol uz glasnu škripu. Brod se očeše o mokre drvene stepenice. Valovi uz prštanje udaraju o stijenje i povlače se. Brod se nagne u stranu i razbije drvene stepenice na komadiće. Voda pljusne preko ograde. Brzo napuste brod i izađu na mol. Iza sebe čuju kako brod na valovima udara o mol. Otrče prema unutrašnjosti otoka dok im se gumenjak približava uz zaglušujuću buku motora. Penelope se posklizne, uhvati se da ne padne i dahćući se nastavi penjati uz strminu prema rubu šume. Tamo dolje mo tori gumenjaka utihnu i Penelope shvati da imaju samo minimalnu prednost. S Björnom otrči do drveća, pojure što dublje u šumu, dok u panici zvjeraju okolo tražeći mjesto gdje bi se mogli sakriti.
s 24 s
Epilog
rana je jesen u kopenhagenu, zrak je čist i prohladan kad jedno diskretno društvo stigne u Gliptoteku u četiri zasebne limuzine. Muškarci se popnu stepenicama, uđu unutra, produže dalje kroz bujni zimski vrt ispod visokog staklenog stropa i uđu u raskošnu salu. Publika već čeka i Tokyo String Quartet sjedi na niskoj pozornici sa svojim legendarnim Stradivariusovim instrumentima, instrumentima na kojima je nekada davno svirao Nicolo Paganini. Četiri posljednja gosta zauzmu mjesta oko stola u prolazu od stupova, postrani od ostale publike. Najmlađi od njih je tanašan, svjetlokos muškarac po imenu Peter Guidi. On je još gotovo dječak, ali izrazi na licima ostalih gostiju govore drukčije, jer uskoro će mu svi oni poljubiti ruku. Glazbenici kimnu jedni drugima i počnu svirati Schubertov gudački kvartet broj 14. Uvod je veliki patos, potisnut osjećaj, suzdržana snaga. Jedna violina odgovori bolno i lijepo. Glazba udahne posljednji put, a onda samo navre van. Melodija je sretna, ali ti crveni instrumenti istovremeno zvuče tužno zbog one četiri izgubljene duše. * Svaki se dan proizvede trideset i devet milijuna metaka za različita oružja. Minimalni vojni izdaci u svijetu iznose 1.226 milijarde dolara godišnje. Usprkos tome što se neprestano proizvode enormne količine ratnog ma terijala, potražnju je nemoguće zadovoljiti. Devet najvećih izvoznika konvencionalnog oružja su: SAD, Rusija, Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Nizozemska, Italija, Švedska i Kina.
s 467 s
s 468 s
Lars Kepler pseudonim je književnice Alexandre Coelho Ahndoril i njezina supruga Alexandera Ahndorila. Pod tim pseudonimom 2009. objavljuju kriminalistički roman Hipnotizer, a 2010. jednako uspješan nastavak Paganinijev ugovor, treći dio serijala o inspektoru Joonu Linni Svjedok vatre u Švedskoj je objavljen koncem 2011. Serijal o Larsu Kepleru objavljuje se u 35 zemalja a prodan je u više od deset milijuna primjeraka. Film snimljen po romanu Hipnotizer, svjetsku premijeru imao je na festivalu u San Sebastianu 2012. Alexandra Coelho Ahndoril rođena je 1966. u švedsko-portugalskoj obitelji. Odrasla je u Helsingborgu. Književna je kritičarka i trenutačno piše doktorsku disertaciju o Fernandu Pessoi. Njezin prvi roman Zvjezdani dvorac, objavljen 2003., nagrađen je nagradom Catapult. U Švedskoj je prodan u više od 10.000 primjeraka. Druga knjiga Brigitta i Katarina objavljena je 2006., a treći roman Master 2009. U svojim djelima bavi se istraživanjem čovjekova sukoba sa znanosti, religijom i politikom. Živi sa suprugom i tri kćeri u Stockholmu. Alexander Ahndoril švedski je dramaturg i romanopisac. Rođen je 1967. u Stockholmu. Autor je osam romana i petnaest kazališnih komada. Njegov je najpoznatiji roman Redatelj (2006.), priča o redatelju Ingmaru Bergmanu.
s 469 s
s 470 s
Željka Černok (1973.) diplomirala je engleski i švedski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao stipendistica Sveučilišta Mälardalen studirala je kreativno pisanje u Švedskoj. Autorica je zbirke poezije Kad se previše nagneš kroz prozor vlaka. Prevela je romane P. O. Enquista, Stiega Larssona, Jonasa Gardella, Carl-Johana Vallgrena, Lize Marklund, Majgull Axelsson, Marishe Pessl, Katarine Mazetti, Cille Naumann, Steve Sama-Sandberga imnogih drugih. Prevodi priče i poeziju sa švedskog i engleskog jezika za mnogobrojne festivale i predstavljanja. Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca.
s 471 s
Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Urednik Seid Serdarević Lektura i korektura Jasna Kovačević Grafička urednica Maja Glušić Prijelom Fraktura Dizajn naslovnice Hummingbirds Fotografija na naslovnici Love Lannér Godina izdanja 2012., rujan (prvo izdanje) Tiskano u Hrvatskoj ISBN 978-953-266-403-4 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20
s 472 s
s 473 s
s 474 s