Pantera u podrumu

Od istog autora: Kako izlijeËiti fanatika PriËa o ljubavi i tmini

-2-

Amos Oz

Pantera u podrumu prevela s engleskog Biljana RomiĂŠ

Fraktura -3-

Naslov izvornika Panther in the Basement ∂ Amos Oz 1995 ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura 2010. ∂ za prijevod Biljana RomiÊ i Fraktura 2010.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-159-0 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 739258

-4-

Za Deana, Nadeva, Alona i Jaela

-5-

UredniËka bilješka Filmovi koji se spominju u tekstu izmišljeni su. Autor je izmislio njihove naslove, radnje i glumaËke podjele da bi doËarao popularne hollywoodske filmove koji su prikazivani u Jeruzalemu potkraj Ëetrdesetih godina 20. stoljeÊa i koje je ondje kao dijete gledao u mjesnom kinu.

-6-

M

nogo su me puta u životu nazvali izdajicom. Prvi su me put tako prozvali kad mi bijaše dvanaest godina i tri mjeseca i kad sam živio u jednom naselju na rubu Jeruzalema. Dogodilo se to tijekom ljetnih praznika, manje od godinu dana prije nego što su Britanci napustili zemlju i rodila se država Izrael sred rata.

Jednoga su se jutra te rijeËi pojavile na zidu naše kuÊe, napisane debelim crnim slovima, tik ispod kuhinjskog prozora: PROFI BOGED ŠAFEL. “Profa je podli izdajica.” RijeË šafel, “podli”, potiËe pitanje koje me i sada zanima, dok sjedim i pišem ovu priËu. Je li moguÊe da izdajica ne bude podao? Ako nije, zašto se »ita Reznik (prepoznao sam njegov rukopis) muËio dodati rijeË “podli”? Ako jest, pod kojim okolnostima izdaja nije podla?

Nadimak Profa imam odmalena. To je skraÊeno od “profesor”, kako su me zvali zbog moje opsjednutosti provjeravanjem rijeËi. (I dalje volim rijeËi. Volim ih skupljati, redati, miješati, obrtati, spajati. Onako kako to ljudi koji vole novac Ëine s kovanicama i novËanicama, a ljudi koji se vole kartati s kartama.)

Moj je otac ugledao taj natpis ispod kuhinjskog prozora kad je izišao iz kuÊe da pokupi novine u pola šest toga jutra. Za doruËkom, dok je razmazivao džem od -7-

malina po krišci crnoga kruha, iznenada je uronio nož u staklenku džema gotovo do samog drška i rekao na svoj promišljeni naËin: “Kakvo ugodno iznenaenje. I što li je to Njegova Milost sad zakuhala da smo zaslužili ovu Ëast?”

Majka je rekla: “Nemoj ga zadirkivati odmah ujutro. VeÊ je dovoljno što ga stalno zadirkuju druga djeca.”

Otac je bio odjeven u kaki odjeÊu, poput veÊine muškaraca u našem susjedstvu tih dana. Imao je kretnje i glas Ëovjeka koji je nedvojbeno u pravu. Izjaružavši ljepljivu masu džema od malina sa dna staklenke i razmazavši je ravnomjerno po obje polovice svoje kriške kruha, reËe: “»injenica je da danas svi rabe rijeË ‘izdajica’ odveÊ slobodno. Ali što je izdajica? Da, doista. »ovjek bez Ëasti. »ovjek koji potajice, iza tvojih lea, uime neke upitne koristi, pomaže neprijatelju da djeluje protiv njegova naroda. Ili da naškodi njegovoj obitelji i prijateljima. On je nedostojniji od ubojice. Pojedi to jaje, molim te. »itam u novinama da u Aziji umiru od gladi.”

Majka je privukla moj tanjur pa pojela moje jaje do kraja, i ostatak mojega kruha s džemom, ne zato što je bila gladna, nego uime mira. ReËe: “Tko voli, nije izdajica.”

Majka te rijeËi nije izrekla ni meni ni ocu. Prema smjeru u kojem je gledala, razgovarala je s Ëavlom koji je bio zabijen u naš kuhinjski zid tik iznad ledenice i nije služio niËemu.

-8-

N

akon doruËka moji su se roditelji požurili da ulove autobus za posao. Ja sam bio slobodan, preda mnom oceani vremena do naveËer, jer bili su ljetni praznici. Prvo sam pospremio stol i sve smjestio na svoje mjesto, u hladnjak, kredence, ili u sudoper, jer volio sam biti kod kuÊe sâm po cijeli dan nemajuÊi što raditi.

Oprao sam posue i preokrenuo ga da se posuši. A onda sam prošao kroz stan zatvarajuÊi prozore i spuštajuÊi rolete, tako da sam do veËeri živio u sjenovitoj duplji. Sunce i prašina iz pustinje izlagali su ošteÊenju oËeve knjige što su prekrivale zidove, neke od tih knjiga bile su vrlo rijetke. Zatim bih Ëitao jutarnje novine pa ih smotao i stavio na kuhinjski stol, a majËin broš pospremio u njegovu kutijicu. I nisam sve to Ëinio kao kakav pokajniËki podli izdajica, nego zato što sam volio urednost. Do danas mi je ostala navika da hodam kuÊom svako jutro i svaku veËer pospremajuÊi sve na svoje pravo mjesto. Prije pet minuta, dok sam pisao o zatvaranju prozora i spuštanju roleta, zastao sam s pisanjem jer sam se prisjetio da trebam ustati i zatvoriti kupaoniËka vrata; premda su ona možda više voljela ostati otvorena, sudeÊi po stenjanju kojim su odgovorila na moje zatvaranje.

Cijelog su tog ljeta majka i otac odlazili u osam -9-

ujutro i vraÊali se u šest naveËer. RuËak me Ëekao u hladnjaku, a dani mi bijahu Ëisti sve do obzora. Primjerice mogao sam se igrati s pet ili deset vojnika na sagu, ili inženjeraca, nadglednika, cestara i graditelja utvrde, i korak po korak pripitomili bismo prirodne sile, pobijedili neprijatelje, osvojili široke prostore, izgradili gradove i sela, i ceste koje bi ih povezale.

Moj je otac bio korektor i neka vrsta pomoÊnika urednika u maloj nakladniËkoj kuÊi. NoÊu bi sjedio do dva, tri sata ujutro, okružen sjenama svojih polica za knjige, tijela uronjena u mrak, i samo je njegova sijeda glava lebdjela pod prstenom svjetla što je dopiralo od stolne svjetiljke, kao da se naporno penje jarcima izmeu brda knjiga nagomilanih na njegovu radnom stolu. Ispisivao bi na ceduljice i kartice bilješke pripremajuÊi se za svoju veliku knjigu o povijesti Židova u Poljskoj. Bio je on Ëovjek principijelan, žestok, duboko odan pojmu pravde.

Moja je majka, s druge strane, voljela podizati napola praznu Ëašu Ëaja i nepomiËno zuriti kroz nju u modro svjetlo što je prodiralo kroz prozor. I katkad bi je pritisnula na lice, kao da je izvlaËila toplinu iz tog dodira. Bila je uËiteljica u zavodu za doseljeniËku siroËad koja se uspjela skriti od nacista po samostanima ili udaljenim selima i koja su do nas doprla, kako je to moja majka govorila, “ravno iz tame doline sjene smrti”. A onda bi se smjesta ispravila: “Došli su odande gdje se ljudi ponašaju kao vukovi jedni prema drugima. »ak i prema izbjeglicama. »ak i prema djeci.” A ja bih u glavi povezivao udaljena sela sa zastrašujuÊim slikama vukodlaka i tame doline sjene smrti. Volio sam rijeËi - 10 -

“tama” i “dolina” jer su odmah doËaravale dolinu obavijenu tamom, sa samostanima i podrumima. I volio sam sjenu smrti jer je nisam razumio. Kad bih prošaptao “sjena smrti”, gotovo da sam Ëuo dubok zvuk poput note najnižega kljuËa na klaviru, zvuk koji za sobom povlaËi nejasnu jeku, kao da se dogodila kakva nesreÊa i više nema povratka.

Vratio sam se u kuhinju. ProËitao sam u novinama da živimo u zlokobnom dobu te zato moramo upregnuti sve svoje moralne snage. Pisalo je i da su britanske akcije “bacale tešku sjenu”, a da je hebrejski narod pozvan da “odoli kušnji”.

Izišao sam iz kuÊe, osvrÊuÊi se naokolo kao da sam u pokretu otpora, da budem siguran da me nitko ne promatra. Neki Ëudni muškarac sa sunËanim naoËalama mogao bi primjerice, skriven iza novina, vrebati u veži jedne od zgrada s druge strane ceste. Ali Ëinilo se da se ulica prepustila vlastitim preokupacijama. PovrÊar je gradio zid od praznih sanduËiÊa od letvica.

MladiÊ koji je radio za duÊan braÊe Sinopsky vukao je škripava ruËna kolica. Jalova stara pani Ostrowska mela je ploËnik ispred svojih vrata, vjerojatno veÊ treÊi put toga jutra. Doktorica Gryphius sjedila je na svojem balkonu i popunjavala kartoteku; ona je bila usidjelica, a Otac joj je pomagao da prikupi materijal za memoare o životu Židova u Rosenheimu u Bavarskoj, njezinu rodnom gradu. A prodavaË petroleja polako se kretao svojim kolima, uzda mlohavo položenih na koljena, zvoneÊi ruËnim zvoncem i pjevajuÊi tugaljivu pjesmu na jidišu svojemu konju. I tako sam ja ondje stajao, pažljivo preispitujuÊi crne rijeËi PROFI BOGED ŠAFEL, - 11 -

“Profa je podli izdajica”, ne bi li se pojavila kakva sitna pojedinost koja bi na stvar bacila novo svjetlo. Zbog žurbe ili straha posljednje je slovo rijeËi BOGED, “izdajica”, više izgledalo kao R nego D, što me nije Ëinilo podlim izdajicom, nego podlim odraslim Ëovjekom, BOGER. Toga bih jutra bio dao sve da budem odrasla osoba.

I tako je »ita Reznik “uËinio Balaam”.* Gospodin Zerubabel Gihon, naš uËitelj judaizma i Biblije, objasnio nam je u razredu: “»initi Balaam. Kad se prokletstvo pretvori u blagoslov. Primjerice kad je britanski ministar Ernest Bevin rekao u Parlamentu u Londonu da su Židovi tvrdoglava rasa, uËinio je Balaam.”

Gospodin Gihon obiËavao je zaËiniti svoja predavanja duhovitostima koje nisu bile smiješne. »esto je meta njegovih šala bila njegova žena. Primjerice kad je htio razjasniti ulomak iz Knjige kraljeva o biËevima i škorpionima, rekao je: “Škorpioni su stotinu puta gori od biËeva. Ja vas šibam biËem, a moja supruga mene škorpionima.”** Ili: “Ima tekst u kojemu piše ‘Jer kao prasak trnja ispod kotla’. Propovjednik 7,6. Kao kad gospoa Gihon pokušava pjevati.”

Jednom sam rekao za veËerom:

Mezopotamski vraË; kad mu je Balak naredio da prokune Izraelite, on ih je blagoslovio i izgovorio povoljna proroËanstva nakon što ga je ukorio magarac na kojem je jahao. ** Misli se na Prvu knjigu o Kraljevima 12,1: “Moj vas je otac šibao biËevima, a ja Êu vas šibati biËevima sa željeznim štipavcima.” Svi su navodi iz Biblije iz izdanja KršÊanske sadašnjosti, Zagreb, 1994. *

- 12 -

“Znate, moj uËitelj Gihon, jedva da proe dan, a da nije nevjeran svojoj ženi u razredu.”

Otac je pogledao majku i rekao: “Tvoj sin nedvojbeno nije pri zdravoj pameti.” (Moj je otac silno volio rijeË “nedvojbeno”. I rijeËi “sigurno”, “oËito”, “svakako”.)

Majka je na to rekla: “Umjesto da ga vrijeaš, zašto ne pokušaš otkriti što pokušava reÊi? Nikad ga doista ne slušaš. Ili mene.

Ili bilo koga. Slušaš jedino vijesti na radiju.”

“Sve na svijetu”, odvrati Otac mirno, odbijajuÊi da kao obiËno bude uvuËen u svau, “ima dvije strane. Što svi dobro znaju, osim nekoliko frenetiËnih duša.”

Nisam znao što “frenetiËne duše” znaËe, ali sam znao da nije pravi trenutak da to pitam. I tako sam ih pustio da sjede jedno nasuprot drugome u tišini gotovo cijelu minutu ∑ katkad su te tišine meu njima sliËile hrvanju ∑ i tek sam onda izgovorio: “Osim sjene.”

Otac me zgromio jednim od onih svojih sumnjiËavih pogleda, s naoËalama na pola nosa, zakimavši glavom gore-dolje, jednim od onih pogleda koji su doËaravali ono što smo uËili na nastavi iz Biblije, “Nadaše se da Êe uroditi grožem, a on izrodi vinjagu”,* i njegove su modre oËi ponad naoËala sjale prema meni Ëistom razoËaranošÊu, razoËaranošÊu mnome i mladima opÊenito, i razoËaranošÊu neuspjehom obrazovnog sustava kojemu je bio povjeren leptir, a on je vraÊao kukuljicu.

*

Izaija 5,2.

- 13 -

“Kako to misliš, ‘sjene’. Tvoj mozak je sjena.”

Majka na to reËe: “Umjesto da ga ušutkavaš, zašto ne dokuËiš što pokušava reÊi? Vjerojatno se trudi nešto reÊi.”

I na to Otac: “U redu. Svakako. Dakle na što Vaša Milost veËeras cilja? O kojoj nas se to tajnovitoj sjeni udostojavaš obavijestiti? ‘Od sjena gorskih vrhova Ëine ti se ljudi’?* ‘Jednak robu, što uzdiše za sjenom’?**” Ustao sam da poem u postelju. Nisam mu dugovao nikakvo objašnjenje. Ipak mu, zbog osjeÊaja dužnosti, rekoh: “Osim sjene, tata. Rekao si samo Ëasak prije da sve na svijetu ima najmanje dvije strane. I gotovo si u pravu.

Ali si zaboravio da sjena primjerice ima samo jednu stranu. Provjeri ako mi ne vjeruješ. Možeš Ëak pokušati i eksperiment. Ili dva. Nisi li me ti nauËio da je to iznimka koja potvruje pravilo i da ne treba poopÊavati.

Zaboravio si ono Ëemu si me pouËio.”

Rekavši to, ustao sam, pospremio stol i otišao u svoju sobu.

Suci 9,36.

Job 7,2. Ovdje je iznimno upotrijebljen citat iz ŠariÊeva prijevoda Biblije, zato što rabi rijeË “sjena”, dok se u izdanju KršÊanske sadašnjosti rabi rijeË “hlad” (“Kao što trudan rob za hladom žudi”). *

**

- 14 -

S

jedeÊi na stolcu za oËevim radnim stolom, uzeo sam veliki rjeËnik i enciklopediju i, baš kao što sam od njega nauËio, poËeo popisivati rijeËi na prazan komad kartice.

Izdajica: prevrtljivac, prebjeg, dezerter, odmetnik, potkazivaË, podlac, kolaborator, provokator, saboter, špijun, petokolonaš, uhoda, “krtica”, strani agent, dvostruki agent, agent provocateur, Brut (vidi Rim), Quisling (vidi Norveška), Juda (kršÊanska uporaba). Pridj.: podmukao, nelojalan, nevjeran, izdajniËki, perfidan, dvoliËan. Gl.: izdati, prevariti, iznevjeriti, djelovati podmuklo, prebjeÊi, varati, “cinkati”. Fraz.: zmija u njedrima, vuk u janjeÊoj koži, nož u lea, baciti se blatom na koga. Bibl.: Uzdanje u bezbožnika na dan nevolje ∑ krnjav je zub i noga klecava (Mudre izreke 25,19); Jer svi su oni preljubnici, rulja izdajniËka (Jeremija 9,2); Zašto gledaš vjerolomce? (Habakuk 1,13) Zatvorio sam rjeËnik. Zamantalo mi se. Taj mi se popis uËinio poput guste šume s mnogo rašljastih staza od kojih se širi još više stazica što se gube u guštarama, krivudavo vijugajuÊi, spojivši se naËas i opet se razdvojivši, vodeÊi u skrovišta, sa špiljama, grmljem, labirin- 15 -

tima, Êelijama, pukotinama, napuštenim dolinama, Ëudom i zaËudnošÊu. Kakve ima veze izmeu prebjega i pobjegulje, doušnika i preljubnika, nevjernika i dvoliËnjaka, sabotera i huškaËa, krtice i cinkera? Koja su to mraËna djela poËinili Brut i Quisling? Štoviše, kakve ima veze izmeu pûst i pu `` st; grâd i gra `` d. (Do dana današnjega ne usudim se otvoriti enciklopediju ili rjeËnik dok radim. Jer ako to uËinim, ode mi pola dana.)

Nisam više mario što sam, jesam li izdajica, svadljivo dijete, ludo dijete, cijelog sam tog jutra plovio širokim enciklopedijskim morima, domogao se divljih papuanskih plemena s ratniËkim bojama, Ëudnih kratera na površini zvijezda što plamte vulkanskim paklenim ognjem, ili pak suprotno, što su smrznute ili obavijene vjeËnim mrakom (vreba li odatle sjena smrti?), iskrcao sam se na otocima, izgubljeno lutao prastarim moËvarama, susreÊuÊi kanibale i pustinjake, jadne tamnopute Žide iz dana kraljice Šebe, i Ëitao sam o tome kako se kontinenti meusobno udaljuju brzinom od pola milimetra na godinu. (Koliko se dugo mogu udaljivati?

Sigurno milijarde godina, jer Zemlja je okrugla, ponovno Êe se sresti na drugoj strani!) Zatim sam potražio Bruta i Quislinga te htio potražiti i Judu, ali zastao sam na svjetlosnim godinama, koje su me svladale probojnim užitkom.

U podne me glad vratila s poËelâ svemira u kuhinju.

Nabrzinu sam gutao hranu koju mi je majka ostavila u hladnjaku: zobenu kašu, okruglice od mljevenog mesa, juhu, ne zaboravi sve to zagrijati nekoliko minuta na štednjaku i zapamti da ga poslije moraš iskljuËiti.

Ali nisam podgrijao hranu; još i na to trošiti vrijeme!

- 16 -

Žurio sam se završiti s jelom i vratiti se galaksijama što nestaju. Iznenada sam zapazio ispod vrata preklopljenu ceduljicu napisanu Ben Hurovim rukopisom: “Podlom izdajici na znanje. VeËeras u pola šest nacrtaj se bez odgaanja na mjestu u Tel Arzi koje ti je poznato da se suoËiš s ratovnim sudom zbog ozbiljne izdaje, naime zbog bratimiljenja s britanskim progoniteljem. U potpisu: Organizacija SIS, Glavno zapovjedništvo, Odjel za unutarnju sigurnost. NB:* ponesi džemper, Ëuturu s vodom i propisne cipele jer ispitivanje može potrajati i cijelu noÊ.”

Prvo sam olovkom ispravio: “bratimljenje”, a ne “bratimiljenje”; “ratni”, a ne “ratovni”. A zatim sam poruku nauËio napamet u skladu s naredbama, zapalio je u kuhinji te bacio pepeo u zahod, tako da ne ostane nikakva traga, za sluËaj da Britanci krenu pretraživati kuÊu po kuÊu. Potom sam se vratio do radnog stola i pokušao se ponovo prihvatiti galaksija i svjetlosnih godina. Ali galaksije su se raspršile i svjetlosne su godine izblijedjele. I tako sam uzeo još jednu praznu karticu iz oËeve hrpice pa zabilježio: Situacija je ozbiljna i potiËe tjeskobu. I još sam zapisao: Ali glavu Êemo držati uspravno. Onda sam poderao karticu pa odložio rjeËnik i enciklopediju. Strah je bio prisutan.

Koji moram smjesta nadvladati.

Ali kako?

OdluËio sam potražiti neke poštanske marke. Barbados i Nova Kaledonija predstavljeni su u mojoj zbirci

*

Nota bene.

- 17 -

jednom poštanskom markom. Uspio sam pronaÊi oba mjesta u velikome njemaËkome atlasu. Potražio sam Ëokoladu, ali je nisam našao. Na kraju sam se vratio u kuhinju i polizao dvije žlice oËeva džema od malina.

Ništa nije pomoglo. I to je bilo loše.

- 18 -

- 175 -

Knjiga je objavljena uz potporu: Ministarstva kulture Republike Hrvatske Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba

Nakladnik Fraktura, ZaprešiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Fotografija na naslovnici ∂ Henning Langenheim / akg-images Godina izdanja 2010., srpanj (prvo izdanje) Tiskano u Hrvatskoj ISBN 978-953-266-159-0 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T:+385 1 335 78 64 F: +385 1 335 83 20

- 176 -

- 175 -