w 2W
Antonio Garrido
Pisarica prevela sa španjolskog Tamara Horvat Kanjera
Fraktura w 3W
Naslov izvornika La escriba ∂ Antonio Garrido, 2008 ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura, 2011. ∂ za prijevod Tamara Horvat Kanjera i Fraktura, 2011. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-210-8 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 761837
w 4W
Godina 799. Gospodina Našega, Isusa Krista Utvrda Würzburg. Gornja FranaËka.
w 5W
w 6W
I vrag doe da ostane. “Više ne znam zašto pišem: juËer je umrla Theresa i možda Êu joj se ubrzo pridružiti. Danas nismo ništa jeli. Ono što dobijem u scriptoriumu jedva da nam je dostatno. Sve je napušteno. Grad umire.” Gorgias je spustio voštanu ploËicu na pod i izvalio se na ležaj. Prije no što Êe zatvoriti oËi izmolio je za dušu svoje kÊeri. Uspio se prisjetiti jedino strašnih dana što su prethodili gladi.
w 7W
w 8W
Studeni
w 9W
w 10 W
1.
an Svih svetih u Würzburgu još nije svanuo. U polumraku, prvi su nadniËari napustili svoje nastambe i krenuli prema poljima pokazujuÊi na prljavo nebo naduto kao trbuh kakve goleme krave. Psi su njušili nevrijeme i zavijajuÊi upozoravali na nj, ali muškarci, žene i djeca nastaviše svoj tegobni mimohod kao vojska bez duše. Nedugo potom vrtlog tmastih oblaka zastro je svod i uskoro je izrigao takvu bujicu vode da Ëak i prekaljeni seljaci zadrhtaše pretkazujuÊi dolazak smaka svijeta. Theresa je još drijemala kad je majka obavijesti. Djevojka je smuÊeno slušala kako udara gra ``d, koji je prijetio da Êe urušiti krov od pruÊa, i u hipu shvati da valja požuriti. U tren oka majka i kÊi skupiše preostali kruh i sir sa stola, dodaše nešto odjeÊe u improvizirani zavežljaj i pošto su osigurale vrata i prozore pridružiše se gomili oËajnika koja je trËala da se skloni u povišeniji dio grada. Kad su se popele nadsvoenom ulicom Theresa se sjeti da je zaboravila svoje voštane ploËice. “Produži, majko. Odmah se vraÊam.” UnatoË Rutgardinim povicima, Theresa se izgubila meu mnoštvom seljaka koji su mokri kao miševi bježali u suprotnom smjeru. Mnoge uliËice veÊ bijahu potoci kojima su plutale potrgane košare, komadi drva, mrtve kokoši i uništena odjeÊa. Zaobišla je uzak kožarski prolaz preskaËuÊi preko zaprege koja se preprijeËila izmeu dviju potopljenih nastambi te se spustila starom ulicom sve dok nije stigla do stražnjeg dijela svoga doma, gdje je zatekla nekog nevaljalca koji je pokušavao provaliti. »im mu se približila
D
w 11 W
snažno ga gurne, ali je momak, umjesto da pobjegne, potrËao do druge nastambe, u koju je silom ušao kroz prozor. Nakon što ga je opsovala, Theresa ue u kuÊu i potrËi prema škrinji iz koje je izvukla pribor za pisanje, svoje voštane ploËice i Bibliju smaragdne boje. Prekrižila se, sve sklonila pod kabanicu i najbrže što joj je voda dopuštala vratila se onamo gdje ju je još Ëekala njezina pomajka. Putem prema katedrali nekoliko je uliËica nestalo pod glibom, a par je krovova poletjelo kao da je rijeË o suhom lišÊu. Nedugo potom silovita bujica progutala je labirint kuÊeraka koji bijahu natisnuti u predgrau, ostavljajuÊi za sobom trag pustošenja. Molitve mještana nisu sprijeËile da sljedeÊih dana kiša i meÊava ne nastave uništavati polja sve dok ih ne pretvoriše u baruštinu. Potom stiže snijeg; zaledivši se, Majna je zarobila ribarske Ëunove, meÊave zaprijeËiše prolaze što povezuju Würzburg s nizinama oko Frankfurta, a opskrba namirnicama i robom potpuno je prekinuta. Studen je desetkovala žetvu, a stada bijahu opustošena. Malo-pomalo zalihe su iscrpljene i glad se proširila kao golema mrlja ulja. Neki seljani budzašto su prodali svoje zemlje, a oni koji to nisu uspjeli morali su prodati vlastite obitelji. Za nerazumnike koji napustiše zaštitu zidina i pobjegoše u šume nikad se više nije Ëulo. Neki se, nagnani oËajem, preporuËiše Bogu i baciše niz liticu. Preko noÊi lutanje uliËicama Würzburga pretvorilo se u užasan košmar. Zbog nastalih kaljuža neprestano se padalo, a urušavanja su primoravala ljude da hodaju podalje od zgrada. Ljudi se zatvoriše u svoje domove u išËekivanju Ëuda, ali djeËica su se, ne slušajuÊi upozorenja starijih, nastavila okupljati u gnojnicama izvan zidina u potrazi za kakvim štakorom za improvizirano peËenje. Kad bi se to dogodilo slavili bi podvig pjesmama i radosnim povicima, defilirali glavnom ulicom i s ponosom isticali ulovljene komade. Nakon dva tjedna prvi su se leševi poËeli gomilati na gradskim ulicama. Najsretniji pokojnici dobili su grob na malom groblju koje je okruživalo drvenu crkvu Svete Adele, ali dobrovoljci su ubrzo posustali i mrtvaci su napunili jaruge, kao da je rijeË o kugi. w 12 W
Katkad bi se leševi naduli poput žaba, ali uglavnom bi ih štakori proždrli prije no što bi se to dogodilo. Mnoga se djeca razbolješe od slabosti, dok su njihove majke oËajavale uzaludno tražeÊi nešto više od malo vode da stave na stol. Krajem mjeseca vonj mrtvaca natopio je grad dok su zvona katedrale zloslutno odjekivala. Na sreÊu po Theresu u katedrali grofovije postojala je slabašna, ali postojana potreba za radnicima, tako da su laici koji su nudili svoje usluge u biskupijskim radionicama primali kao naknadu jedan modij žita na tjedan. Što se tiËe žena, ono malo njih što je služilo ugaalo je muškarcima ili radilo u kuhinjama. Možda je to bio razlog što je rad u radionici pergamenarija izazivao u Theresi opreËne osjeÊaje. S jedne strane bilo joj je neugodno što mora trpjeti besramne poglede kožara, primjedbe o veliËini svojih grudi, pa Ëak i neke manje ili više prikrivene dodire, ali te neugodnosti bile bi nadoknaene kad bi u kasni sat ostala sama s pergamentima. Onda bi slagala na hrpu listove što dooše iz scriptoriuma i umjesto da šije bilježnice iskoristila bi nekoliko trenutaka da uživa u Ëitanju. Poliptisi, psalitri, patristiËki tekstovi, pa Ëak i poganski kodeksi, svojim su priËama nadoknaivali surovost posla i navodili je na pomisao da bi možda jednoga dana mogla poslužiti za nešto više no što je peËenje kolaËa i ribanje kotliÊa. Njezin otac Gorgias radio je kao prepisivaË u biskupijskom scriptoriumu, blizu radionice gdje je ona uËila za nauËnicu. Theresa je dospjela do tog mjesta zahvaljujuÊi nesreÊi Ferrucija, prijašnjeg nauËnika koji je potratio svoju buduÊnost onoga dana kad je nepažnjom presjekao tetive na ruci. Tada je njezin otac predložio da ga zamijeni. Meutim od prvoga je trenutka naišla na protivljenje Kornea, majstora pergamenariusa, koji je iznosio argumente o promjenjivoj ženskoj Êudi, prirodnom nagnuÊu žena prepirci i ogovaranju; njihovoj nesposobnosti da rukuju teškim svežnjevima i uËestalosti njihovih mjeseËnica. Sve to, prema njegovu poimanju, pokazalo se nepomirljivim s radom koji u podjednakoj mjeri iziskuje uËenost i vještinu. Meutim Theresa je bila kadra s lakoÊom Ëitati i pisati, što je nedvojbeno vrijedna sposobw 13 W
nost na mjestu gdje bijaše napretek mišiÊa, a vlada oskudica nadarenih umova. ZahvaljujuÊi tomu, kao i posredovanju svoga oca, bijaše joj dodijeljeno to mjesto. Kad je Rutgarda za to doznala smjesta je stala vikati. Da je Theresa bila zaostala ili bolesna djevojËica možda bi shvatila takvu odluku, ali ona bijaše ljupka djevojka, možda nešto premršava za ukus franaËkih momaka, ali široke stražnjice i velikodušnih grudi; a da se i ne spominje njezino zubalo, cjelovito i sjajno kao u malo koje. Bilo koja druga na njezinu mjestu bila bi si potražila Ëestita muža koji bi je uËinio bremenitom i zadržao; ali ne: Theresa je morala odbaciti svoju mladost koju Êe gubiti zatvorena u staroj sveÊeniËkoj radionici radeÊi na beskorisnim sveÊeniËkim poslovima i trpeÊi govorkanja kakva su okruživala sveÊeniËke žene. A što je najgore, Rutgarda bijaše uvjerena da krivac za ovu situaciju nije nitko drugi doli sam djevojËin otac. Na koncu Theresa bijaše podlegla Gorgiasovim suludim idejama, Ëija je glava uvijek bila u prošlosti i koji je Ëeznuo za svojim rodnim Bizantom govoreÊi o blagodatima znanja i veliËini starih autora, kao da Êe im ti mudraci darovati tanjur slanutka. ProÊi Êe godine i odjednom, jednoga dana, njezina pokÊerka naÊi Êe se mlohava tijela i praznih desni, a onda Êe požaliti što nije pronašla muškarca koji bi je hranio i štitio. Posljednjeg petka u studenom Theresa se probudila prije no obiËno. ObiËavala se buditi zorom da bi oËistila dvorište i pobrinula se oko kokoši, ali veÊ neko vijeme nije bilo obroka da se podijeli ni kokoši da ih se nahrani. No ipak se smatrala sretnom. Oluja koja je poharala predgrae bila je obzirna prema zidovima njihove kuÊe; ni njezin otac ni pomajka nisu pretrpjeli nikakvu štetu. U oËekivanju svitanja sklupËala se pod prekrivaËima i prošla u glavi kroz ispit kojemu Êe biti podvrgnuta koji sat poslije. Prethodnoga je tjedna Korne, majstor pergamenarius, iskazao svoje protivljenje da ona izvede ogled koji bijaše zatražila za ulazak u ceh. Kad je za to doznao, Ëovjek se uzbudio kao pravi goropadnik, uz primjedbu da nikad prije neka žena nije obavljala dužnost kalfe w 14 W
pergamenarija, a još se više naljutio kad ga je podsjetila da su istekle dvije godine što se prema pravilima ceha traže da se može zahtijevati primitak u službu. “Za svakog nauËnika koji može podiÊi težak omot”, bijaše joj odgovorio Korne s izrazom gaenja. Meutim, u zadnji Ëas u Ëetvrtak, Korne se pojavio u radionici neraspoložena izgleda kako bi joj priopÊio da Êe popustiti njezinoj molbi, upozorivši je pritom da Êe se ispit održati smjesta. Ta je odluka u Therese stvorila sumnjiËavost i, unatoË radosti što ju je vijest izazvala, nije se prestala pitati kakvi su to razlozi naveli Kornea na tako nenadanu promjenu. Meutim osjeÊala se kadrom svladati ogled: znala je razlikovati pergament od janjeÊe kože od izraenoga od jareÊe kože, bila je kadra napeti i zategnuti vlažne kože bolje od samoga Kornea, i mogla je zakrpati tragove strelica i ugriza sve dok koža ne ostane bijela i Ëista kao stražnjica novoroenËeta. A to je bilo jedino za što je marila. Meutim kad je došao trenutak da ustane nije mogla sprijeËiti da joj kiËmom ne prou trnci. Uspravila se pipkajuÊi i skinula izlizani prekrivaË koji je razdvajao njezin ležaj od ležaja njezinih roditelja, opasala ga oko tijela i povezavši ga komadom užeta izišla iz prostorije pokušavajuÊi ne praviti buku. Nakon što se olakšala u dvorištu, oprala se s malo ledene vode i trkom vratila u nastambu. Kad se opet našla unutra zapalila je malu uljenu svjetiljku i sjela na veliku škrinju. Plamen je slabašno rasvijetlio jedinu prostoriju u kuÊi, pravokutnu izbicu u koju je obitelj jedva jedvice stala. U sredini je gorjelo ognjište, iskopano u vlažnoj zemljanoj masi. Od hladnoÊe je sve boljelo i žerave poËeše slabjeti, tako da je dodala malo treseta i oživjela vatru štapom. Potom je zgrabila pregoreni kotao i u njemu grebla ostatke kaše dok nije zaËula glas za svojim leima. “Može li se znati koga vraga radiš? Hajde, vrati se u krevet!” Theresa se okrenula i pogledala oca. Bilo joj je žao što ga je probudila. “To je zbog ispita. Ne mogu spavati”, ispriËala se u pola glasa. w 15 W
Gorgias se razbudio i prišao vatri mrzovoljno mrmljajuÊi. Odsjaj vatre obasjao je košËato lice pod žbunom sijede kose. Sjeo je uz Theresu i stegnuo je uza se. “Nije to zato, kÊeri moja. To je zbog ove hladnoÊe, koja Êe nas na kraju sve ubiti”, prošaptao je trljajuÊi joj ruke. “I zaboravi ovu kašu, neÊe je jesti ni štakori. VeÊ Êe tvoja majka naÊi nešto za doruËak. Sad se moraš okaniti srama i upotrijebiti ovaj prekrivaË da se zaštitiš po noÊi, umjesto što ga ostavljaš ovdje obješena usred sobe kao da je zavjesa.” “OËe, ne radim to iz srama”, slaže ona. “Postavljam ga da vam ne bih smetala dok Ëitam.” “Svejedno mi je zašto to radiš. Jednoga Êemo te dana naÊi ukruÊenu kao sigu i više neÊe biti važno jesmo li se u ovome složili.” Theresa se nasmiješi i opet zagrebe kašu. Posluži ocu jednu porciju, koju on proguta dok ju je slušao. “To je zbog ogleda. JuËer, kad je Korne privolio da me ispita, bilo je nešto Ëudno u njegovu pogledu. Ne znam… nešto me zabrinulo.” Gorgias se oËinski nasmiješi i raskuštra joj kosu. Uvjeri je da Êe sve ispasti dobro. “Pa znaš o pergamentima više od samoga Kornea. Toga starca iritira što njegovi sinovi nakon deset godina službe nisu kadri razlikovati magareÊu kožu od kodeksa Svetoga Augustina. Za koji Ëas dat Êe ti nekoliko araka da ih uvežeš, to Êeš napraviti savršeno i postat Êeš prva kalfa pergamenarija u Würzburgu. Svialo se to Korneu ili ne.” “Ne znam, oËe… On neÊe dopustiti da novajlija…” “Pa što ako nije voljan? Korne jest majstor pergamenarius, ali vlasnik radionice je Wilfred, a ne zaboravi da Êe on takoer biti prisutan.” “Daj Bože”, reËe Theresa ustajuÊi. PoËelo je svitati. Gorgias je stao na noge i protegnuo se kao maËka.
w 16 W
“Dobro. »ekaj da posušim pisaljke i otpratim te do radionice, jer u ovaj sat ne priliËi da ljepotica hoda sama utvrdom.” Dok je Gorgias pripremao svoj pribor Theresa se zabavljala promatrajuÊi krasan labirint što ga snijeg bijaše ocrtao po krovovima mjesta. Dotad se sunce poËelo prelijevati po uliËicama, prosijavajuÊi preko zgrada blagu jantarnu boju. U predgrau su se, zaštiÊene zidinama, drvene kolibe stiskale jedna uz drugu kao da se prepiru oko komada zemlje na kojemu se moraju podnositi, nasuprot povišenom podruËju gdje su utvrene graevine ponosno stvarale vijenac s prolazima i trgovima. Theresa nije uspijevala shvatiti kako se tako krasno mjesto moglo pretvoriti u jezovito groblje. “Arhanela mu Gabrijela!” usklikne Gorgias. “Na koncu si ipak izvukla svoju novu haljinu!” Theresa se nasmiješila. Prije nekoliko mjeseci njezin joj je otac poklonio tu predivnu haljinu, tako intenzivno plave boje kao ljetno nebo. Bilo je to povodom njezina dvadeset i treÊeg ljeta, ali je ona bijaše Ëuvala u oËekivanju prikladne prigode. Prije no što je izišla prišla je strunjaËi na kojoj je drijemala njezina pomajka i poljubila je u obraz. “Poželi mi sreÊu”, prošapta joj na uho. Rutgarda nešto profuflja i kimne glavom, ali kad su oboje izišli iz kuÊe pomolila se da Theresa ne položi ispit. Otac i kÊi uspinjahu se laganim korakom KovaËkim putom išli su sredinom ulice kako bi izbjegli uglove za kojima bi se mogao skrivati kakav nepoželjnik. Gorgias je u u desnoj ruci držao baklju, a drugom je zagrlio Theresu zagrnuvši je svojom kabanicom. U visini promatraËnice mimoioše se sa skupinom stražara koji su se spuštali prema zidinama. Nedugo zatim uspon bijaše gotov i zakrenuše Ulicom kavalira prema katedralnom trgu. Ondje su obilazili crkvu dok nisu razabrali zgradu radionice, drvenu graevinu, široku i zdepastu, koja je stajala sa stražnje strane krstionice.
w 17 W
Manjkalo je još nekoliko koraka da stignu do ulaza kad je, nenadano, neka sjena niknula iz mraka i nasrnula na njih. Gorgias je pokušao reagirati, ali jedva je imao vremena odmaknuti Theresu i gurnuti je ustranu. Bljesnu nož i baklja se stade kotrljati niz ulicu sve dok se nije strmoglavila niz strminu. Theresa se odmaknula viËuÊi kad je vidjela kako se dva muškarca kotrljaju po tlu. OËajna, potrËi do vrata radionice i kao bez duše stade lupati na njih tražeÊi pomoÊ. Osjetila je da joj se Ëlanci na prstima gule, ali je nastavila vikati i udarati po vratima. Za leima je Ëula tuËnjavu dvojice muškaraca koji su se borili na život i smrt. Udarila je nogom o prokleta vrata, ali nitko nije odgovorio. Da je mogla, bila bi ih srušila i silom izvukla ljude iza njih. Zdvojna, okrenula se i stala trËati zazivajuÊi pomoÊ. Uto zaËu glas svoga oca kako joj zapovijeda da se udalji. Theresa se zaustavi ne znajuÊi što da Ëini. Iznenada se dva protivnika skotrljaše i nestadoše niz nasip. Djevojka se sjeti vojnika s kojima se bijahu mimoišli koji trenutak prije i sjuri se niz ulicu u nadi da Êe ih pronaÊi. Meutim, prije no što je došla do promatraËnice, opet se zaustavi, ne baš sigurna ni da Êe ih dostiÊi, a kamoli uvjeriti. Tada brzo krene natrag i naletje na dvojicu neznanaca koji su se trudili pomoÊi okrvavljenu Ëovjeku. Približivši se prepoznala je Kornea i jednoga od njegovih sinova dok su pokušavali podiÊi bespomoÊno tijelo njezina oca. “Zaboga!” povikao je Korne Theresi. “PotrËi unutra i reci mojoj ženi da pripremi kotliÊ s vruÊom vodom. Tvoj je otac teško ranjen.” Theresa nije oklijevala. SpotiËuÊi se popela se do potkrovlja gdje je živio pergamenarius i zavikala tražeÊi pomoÊ. Donedavno se to mjesto koristilo kao skladište, no lani ga je Korne uredio kao nastambu dodavši nekoliko Ëvrstih greda. Debela, napola odjevena žena pomolila je svoje pospano lice držeÊi svijeÊu u rukama. “Ali svih mu svetaca, kakvi su to krici?” uzvikne križajuÊi se. “Moj otac! Hitro, za ljubav božju!” preklinjaše oËajna Theresa. Žena se u skoku spustila niza stube nastojeÊi pokriti svoju sramotu. Kad je sišla, Korne i njezin sin ulazili su kroz vrata. w 18 W
“Ta voda, ženo, još je nisi priredila?” zarikao je Korne. “I svjetlo. Trebamo više svjetla.” Theresa potrËi u radionicu i prokopa meu alatom koji je u neredu ležao po radnim stolovima. Našla je nekoliko uljenih svjetiljki, ali bijahu ispražnjene. Na kraju je nabasala na par svijeÊa zametnutih pod hrpom otpadaka. Jedna od njih otkotrljala se pod stol i nestala u mraku. Theresa zgrabi drugu i požuri se da je upali. U meuvremenu, Korne i njegov sin bijahu odmaknuli kože s jednoga stola kako bi onamo položili Gorgiasovo tijelo. Pergamenarius je naredio Theresi da oËisti rane, dok je on skupljao noževe, ali ga djevojka nije poslušala. StojeÊi kao ukopana primaknula je svijeÊu i užasnuta ugledala strašan rez u visini oËeva zglavka. Nikad prije ne bijaše vidjela takvu ranu. Krv je tekla potokom i natapala odjeÊu, kože i kodekse, a da Theresa nije znala što da napravi kako bi to sprijeËila. Jedan od Korneovih pasa prišao je stolu i poËeo lizati krv koja je kapala na pod, no tada se vratio Korne i odmaknuo psa udarcem noge. “Rasvijetli ovdje”, otresito je rekao. Theresa je približila plamen mjestu koje joj je pergamenarius pokazivao. Onda je Ëovjek povukao jednu membranu s obližnjeg okvira i prostro kožu na podu. Zatim je pomoÊu noža i drvene letvice izrezao kožu na trake i spojio krajeve dok nije dobio dugo uže. “Skini mu odjeÊu”, naredio joj je. “A ti, ženo, donesi veÊ jednom tu prokletu vodu.” “Blaženi Bože! Ali, što se dogodilo?” zapita uplašeno žena. “Jeste li dobro?” “Mani se priËa i donesi taj vražji lonac”, prokune Korne udarivši šakom o stol. Theresa je poËela razodijevati oca, ali Korneova je žena bez suvišnih rijeËi odmaknu kako bi se sama za to pobrinula. Kad je bio gol, temeljito ga je oprala komadom kože i netom ugrijanom vodom. Korne je pažljivo pregledavši rane opazio nekoliko porezotina na leima i još pokoju na ramenima. Meutim najviše ga je brinula ona na desnoj ruci. w 19 W
“Stegni ovdje”, rekao je Korne dok je visoko podvezivao Gorgiasovu ruku. Theresa posluša ne obraÊajuÊi pažnju na mlaz krvi što joj je natapao haljinu. “DjeËaËe”, reËe pergamenarius svome sinu. “PotrËi do utvrde i obavijesti lijeËnika. Reci mu da je hitno.” Momak trkom izie, a Korne se okrene prema Theresi. “Kad te upozorim, hoÊu da savineš njegovu ruku u laktu i stisneš je o njegova prsa. Jesi li shvatila?” Theresa kimne ne prestajuÊi gledati oca. Suze su joj klizile niz obraze. Pergamenarius je zavezao kožno uže preko rane i nekoliko puta zaokrenuo prije no što ga je Ëvrsto stisnuo. Gorgias kao da je povratio svijest, no bio je to tek grË, premda je uskoro prestao krvariti. Onda Korne dade znak Theresi i ona savine Gorgiasov lakat kako joj Korne bijaše pokazao. “Dobro. Najgore je veÊ prošlo. Druge rane Ëine se manje ozbiljnima, iako valja priËekati mišljenje lijeËnika. Takoer se vide udarci, ali mislim da su kosti na svome mjestu. Idemo ga pokriti da se malo ugrije.” U tom trenutku Gorgias snažno zakašlje i nekoliko puta povrati uz bolne pokrete. Kad je napola otvorio kapke ugledao je Theresu kako jeca. “Hvala nebesima”, reËe isprekidana glasa. “Jesi li dobro, kÊeri?” “Da, oËe”, reËe ona zaplakavši. “Pomislila sam da bih mogla zamoliti za pomoÊ vojnike i potrËala sam ih potražiti, ali ih nisam dostigla, i onda, kad sam se okrenula…” Nije mogla završiti reËenicu, gušeÊi se od plaËa. Gorgias ju je primio za ruku i privukao k sebi s izrazom odobravanja. Potom je pokušao nešto reÊi, ali se opet zakašljao i izgubio svijest. “Sad se valja odmarati”, reËe žena pažljivo odmaknuvši Theresu. “I prestani plakati, tolike suze neÊe ništa riješiti.” Theresa kimne. Na trenutak je pomislila obavijestiti majku, ali je smjesta odbacila tu ideju. Uredit Êe radionicu u oËekivanju liw 20 W
jeËnika i kad dozna koliko su teške rane izvijestit Êe je o nevolji. U meuvremenu je Korne opremljen zdjelicom ulja požurio napuniti svjetiljke. “Kojiput mi doe volja da u to namoËim koru kruha”, požali se pergamenarius. Kad je završio s posljednjom svjetiljkom prostorija je poprimila izgled špilje osvijetljene luËima. Theresa se pobrinula da pokupi metež igala, noževa, ËekiÊa, poveÊala, pergamenata i limenki s ljepilom, koji stajahu neuredno nagomilani izmeu stolova i okvira. Poslije je, kao i uvijek, razdvojila alat prema njegovoj namjeni i pažljivo ga oËistivši stavila na odgovarajuÊe police. Potom se zaputila do svoje radne klupe da provjeri zalihe pudera i laštila, kao i ËistoÊu površine. Kad je završila vratila se do svoga oca. Nije znala koliko je vremena proteklo dok nije došao kirurg Zenon, ËovjeËuljak prljav i razbarušen, Ëiji se miris na znoj nadmetao s njegovim zadahom po jeftinu vinu. Nosio je vreÊu na ramenu i doimao se pospanim. Ušao je u radionicu bez pozdrava i bacivši hitar pogled na sve zaputio se prema mjestu gdje je poËivao Gorgias. Potom je otvorio vreÊu i izvadio malu metalnu pilu, nekoliko noževa i minijaturni kovËeg iz kojega je izvukao nekoliko igala i klupko traka. Kirurg je posložio instrumente na Gorgiasov trbuh i zatražio nešto više svjetla. Potom je pljunuo nekoliko puta u ruke, osobito po sasušenoj krvi što ostade prilijepljena na njegovim noktima, a zatim je Ëvrsto zgrabio pilu. Theresa je problijedila kad je ËovjeËuljak primaknuo instrument Gorgiasovu laktu, ali nasreÊu ga je upotrijebio da odsjeËe zavrtanj što ga koji trenutak prije bijaše napravio Korne. Krv opet poteËe, ali Zenon se nije uznemirio. “Dobro napravljeno, iako previše stegnuto”, priznao je ËovjeËuljak. “Je li vam ostalo kožnih traka?” Korne mu doda jednu dugaËku, koju kirurg zgrabi ne skidajuÊi pogleda s Gorgiasa. Vješto ju je zavezao i poËeo raditi na ranjenoj nadlaktici jednako bezbrižno kao da tovi purana. “Svakoga dana isto”, reËe ne podižuÊi glavu s rane. “JuËer su w 21 W
rasparali utrobu staroj Berthi, u donjoj ulici. A prije dva dana pronašli su Siderica, baËvara, izudarane glave uz vrata njegova dvorišta. A zbog Ëega? Što bi mu se moglo ukrasti, kad jadni nesretnik nije imao ni da nahrani svoju djecu.” »inilo se da Zenon dobro zna svoj posao. Šivao je meso i pravio šavove na venama s okretnošÊu švelje, pljuckajuÊi na svoj nož kako bi ga održao Ëistim. Završio je s nadlakticom i nastavio s ostalim ranama, na koje je nanio tamnu mast što ju je izvadio iz drvene posudice. Na koncu je povezao ekstremitet s nekoliko platnenih krpa za koje je, unatoË vidljivim mrljama, objavio da su netom oprane. “Dobro”, reËe rukama prelazeÊi preko prsnika. “To je to. Malo njege i za nekoliko dana…” “IzlijeËit Êe se?” preduhitrila ga je Theresa. “Može biti… Iako, jasno je, može biti i da neÊe.” »ovjek se glasno nasmijao. Potom stade kopati po torbi dok nije pronašao staklenu boËicu s tamnom tekuÊinom. Theresa je pretpostavila da je rijeË o nekom toniku, ali je Ëovjek odËepi i ispije pozamašan gutljaj. “Svetoga mu Pankracija! Ovaj bi liker oživio i mrtvaca. HoÊeš malo?” ponudi ËovjeËuljak Theresi primaknuvši boËicu njezinu nosu. Djevojka odmahne glavom. Kirurg je ponovio pokret prema Korneu, koji odgovori s par dugih gutljaja. “Rane od noža su kao djeca: sve su napravljene na isti naËin, ali nikad ne ispadnu dvije jednake”, nasmijao se. “HoÊe li se izlijeËiti ili umrijeti ne ovisi o meni. Ruka je dobro sašivena, ali rana je duboka i možda je zahvatila tetive. Sad samo preostaje Ëekati, i ako se za tjedan dana ne pojave gnojni prištevi i apscesi… Uzmi”, reËe Ëovjek izvukavši vreÊicu iz svoje podsuknje. “Daj mu te praške nekoliko puta na dan i ne peri mu previše ranu.” Theresa kimne. “Što se tiËe mojeg honorara…” nastavio je istodobno tapšuÊi curu po stražnjici, “ne brini se, veÊ Êe mi platiti grof Wilfred.” I opet se nasmija skupljajuÊi svoje instrumente. w 22 W
Theresa je pocrvenjela od ljutnje. Mrzila je takvo slobodno ponašanje i da Zenon nije upravo pomogao njezinu ocu Bog zna ne bi li bila tresnula bocu vina o njegovu glupu glavu. Meutim, prije no što je mogla prosvjedovati, kirurg se doËepao vrata i otišao pjevuckajuÊi neku melodiju bez rijeËi. U meuvremenu se Korneova žena bila popela u potkrovlje i vratila s nekoliko pogaËa sa svinjskom mašÊu. “Donijela sam jednu za tvoga oca”, primijeti s osmijehom. “Zahvaljujem vam. JuËer jedva da smo kušali zdjelicu kaše”, požalila se Theresa. “Stiže nam sve manje i manje hrane. Moja majka kaže da smo sretnici, ali zapravo gotovo da se ne može diÊi iz kreveta. Od slabosti, znate.” “Dobro, kÊeri, tako nam je svima”, odgovori žena. “Da Wilfred ne iskazuje poštovanje za knjige, u ovo bismo doba grizli nokte.” Theresa uze pogaËu i nježno je gricne, kao da se plaši da joj ne našteti. Potom uze veÊi zalogaj, okusivši slatkoÊu meda i cimeta; udahne duboko tu aromu nastojeÊi je zadržati u sebi te klizne jezikom preko kraja usana kako ne bi izgubila ni najmanju mrvu. Potom spremi preostali komad u džep suknje s namjerom da ga preda majci. Na odreen se naËin stidjela što je uživala u toj poslastici dok njezin otac leži bez svijesti na stolu, ali uporna glad bijaše moÊnija od grižnje savjesti, pa se zadubila u utješni okus tople masti. Uto joj pažnju privuËe oËev kašalj. Djevojka se okrene i zapazi da se njezin otac budi. Pojuri do njega kako bi ga sprijeËila da se uspravi, ali Gorgias nije slušao razum. »inio se smeten, i zirkao je s jedne na drugu stranu kao da nešto traži. Korne to opazi i smjesta mu prie. “A moja torba? Gdje je moja torba?” “Smiri se, Gorgiase. Uz tebe je, kraj vrata”, rekao je Korne pokazujuÊi tašku. Gorgias se spustio sa stola teškom mukom. Kad se prignuo zagunao je i bolan ga je grË paralizirao, ali nakon trenutka oklijevanja otvorio je torbu i pogledao unutra. Zdravom je rukom nervozno pretraživao meu svojim pisaÊim instrumentima. Bez prestanka je proklinjao i gledao naokolo kao da mu nešto nedow 23 W
staje. Svakoga je Ëasa bivao sve razdraženiji te je iskrenuo sadržaj torbe i istresao ga na tlo. Pera i pisaljke otkotrljaše se po podu. “Tko ga je uzeo? Gdje je?” povikao je. “Gdje je što?” zapita Korne. Gorgias ga pogleda dok mu se izobliËeno lice osipalo srdžbom, ali se ugrize za jezik i okrene glavu. Potom se opet vratio kopanju po alatu; prevrtao je tašku dok je nije preokrenuo naopako. Kad se uvjerio da nema niËega, ustao je i oteturavši do obližnje stolice svalio se u nju. Onda je sklopio oËi i prošaptao usrdnu molbu za svoju dušu.
w 24 W
2.
asno ujutro glasovi momaka vratili su Gorgiasa u svijet živih. Do tog trenutka bijaše ležao, naherene glave i izgubljena pogleda, jednako udaljen od Korneovih savjeta kao i od nježnih Theresinih kretnji. No malo-pomalo u njegovo lice kao da se vraÊala bistrina, te je nakon nekoliko Ëasaka smetenosti podigao pogled i zaiskao Korneovu prisutnost. Pergamenarius je iskazao zadovoljstvo uvjerivši se da mu je bolje, ali kad ga je Gorgias pitao tko je bio njegov napadaË izmijenio je držanje i ustvrdio da se ne sjeÊa nijedne pojedinosti. “Kad smo pritekli da te spasimo, tko god da je bio veÊ je utekao.” Gorgias iskrivi lice i prožvaËe psovku prigušenu grimasom bola. Potom je ustao i poËeo bauljati radionicom kao progonjena zvijer. Dok je hodao amo-tamo nastojao se prisjetiti lica svoga napadaËa, ali svi su mu se napori izjalovili. Mrak i neoËekivanost napada bijahu zamaskirali identitet onih koji izvršiše prepad. Bio je slab i zbunjen, pa je zamolio Kornea da ga jedan od njegovih sinova otprati do scriptoriuma. Nakon Gorgiasova odlaska nadniËari su zaboravili svoju obzirnost i malo-pomalo radionica se vratila uobiËajenoj gunguli. Najmlai su posuli zemlju preko prolivene krvi i oËistili stol, dok su kalfe jadikovali zbog nastalog nereda. Theresa je izgovorila kratku usrdnu molitvu za poboljšanje stanja svoga oca, a potom se marljivo predala zadaÊama koje spadaju u njezine dužnosti. U prvom redu poËistila je i pokupila nakupljeno smeÊe od prethodnoga
K
w 25 W
dana. Onda je razdvojila najuništenije ostatke kože i posložila ih u baËvu s otpacima, gdje trebaju ostati i trunuti dok se posuda ne napuni. Na nesreÊu, baËva je bila prepunjena, zbog Ëega je valjalo izvaditi njezin sadržaj i preseliti ga u Êupove za namakanje kako bi, kad to sve jednom bude namoËeno, istuËeno i skuhano, napravili lijepak što Êe ga kalfe potom upotrebljavati kao ljepilo. Kad je završila pokrila se vreÊom da se zaštiti od kiše i zaputila se prema barama za namakanje smještenim na otvorenom u oronulom unutarnjem dvorištu. Kad se veÊ nalazila u atriju, Theresa pozorno promotri pogon. Bazeni kvadratna oblika, njih sedam, rasporeeni su oko središnjeg zdenca tako da se zderane kože mogu bez teškoÊa premještati od jednog do drugog u uobiËajenom procesu rezanja, šišanja i struganja. Djevojka je promotrila bjelkaste kože što su plutale na vodi kao prljava trupla. Mrzila je kiseo i prodoran vonj koji su ispuštale te oderane kože. Jednom prilikom, što se podudarilo s ozbiljnom prehladom, zamolila je Kornea da je poštedi na nekoliko dana, jer su vlaga i jetkost bazena pogoršavali stanje njezinih pluÊa, ali jedino što je dobila bila je pljuska i grohotan prezriv smijeh. Nikad više nije prosvjedovala. Kad bi joj Korne naredio, skupila bi suknje, udahnula zrak onoliko duboko koliko su joj pluÊa to dopuštala i zadržavajuÊi dah ulazila u bazen da promiješa te zgužvane plahte. Promatrala je bazene kad joj je netko prišao iza lea. “Još su ti odbojne?... Ili možda misliš da to nije zadatak prikladan za nos jedne pergamenariusice?” Theresa se okrene i susretne s Korneovim zajedljivim smiješkom. Kiša se kotrljala niz njegovo groteskno lice vlažeÊi njegove bezube desni. Kao i uvijek, smrdio je na tamjan, jer ga je koristio u izobilju da prikrije uobiËajeni vonj užeglosti. Rado bi bila objasnila Korneu narav svojih misli, ali se ugrizla za jezik i pognula glavu. Nakon tolikog žrtvovanja nije bila spremna pasti na njegove provokacije; ako je mislio da Êe mu dati izliku da je odbije, svakako Êe se morati pomuËiti. “Kako bilo da bilo”, nastavio je pergamenarius, “moram priw 26 W
znati da te žalim: tvoj otac ranjen… ti, preplašena... i nervozna, dakako… Ovo se svakako ne Ëini najboljim trenutkom da budeš suoËena s ovako znaËajnim ogledom. Tako da sam, a uzevši u obzir i uvažavanje što ga zavreuje tvoj otac, spreman odgoditi ispit za razumno vrijeme.” Theresa odahne s olakšanjem. ToËno je da joj je još u glavi slika njezina okrvavljena oca, ruke joj se tresu i, premda osjeÊa da ima snage, odgoda bi joj pomogla da povrati mir. “Ne bih htjela poremetiti pripreme, no zahvaljujem vam na ponudi. Nekoliko dana više ne bi mi loše došlo”, priznala mu je. “Nekoliko dana? Oh, ne!” nasmiješio se. “Pomicanje ogleda podrazumijeva da moraš Ëekati do sljedeÊe godine. Tako je predvieno i vjerujem da to znaš. Ali u tvom stanju… Pogledaj se: drhtava, preplašena… Ni ne sumnjam da bi odgaanje bilo najprikladnije.” Theresa požali što Korne ima pravo. Ako kandidat odbije ispit, ne može opet zatražiti ulazak u ceh dok ne proe cijela godina. Meutim na trenutak je pomislila da bi, s obzirom na okolnosti, pergamenarius napravio iznimku. “I onda?” požurivao ju je. Theresa nije znala što da odgovori. Ruke su joj se znojile, a srce snažno lupalo. Korneova ponuda nije se Ëinila bezglavom, ali nitko nije mogao predvidjeti što Êe se dogoditi za dvanaest mjeseci. Meutim, ako se suoËi s ogledom i padne, nikad više neÊe moÊi iziÊi na ispit. Barem ne dok je Korne i dalje šef pergamenarija, jer Êe se on poslužiti njezinim odbijanjem kao dokazom onoga što je toliko puta izjavljivao: da žene i životinje služe jedino tome da na njih natovariš teret i za raanje djece. Vrijeme je protjecalo i pergamenarius je poËeo lupkati prstima po buretu. Theresa veÊ pomisli odbiti, no u posljednjem trenutku odluËi pokazati Korneu da je sposobnija od bilo kojeg njegovog sina. Usto, ako je zaista htjela postati kalfa, morat Êe se suoËiti s teškoÊama onako kako se budu pojavljivale, a ako iz bilo kojeg razloga ne svlada ogled možda Êe za nekoliko godina moÊi opet pokušati. Na kraju krajeva, reËe si, Korne je veÊ u godinama i w 27 W
možda Êe dotad umrijeti ili se razboljeti. I tako podigne glavu i odluËnim glasom priopÊi da Êe iziÊi na ispit toga jutra i prihvatiti ishod. Pergamenarius se nije smeo. “Dobro. Ako tako želiš, neka predstava poËne.” Theresa kimne i okrene se kako bi se zaputila u radionicu; no kad se spremala otvoriti vrata zaËu opet Korneov glas. “Može li se znati kamo Êeš?” zapita je. Njegove su se nosnice širile i stezale poput konjskih nozdrva. Theresa ga pogleda smetena. Bila se zaputila prema svom radnom stolu da provjeri materijal koji bi trebala upotrijebiti tijekom ogleda. “Mislila sam naoštriti noževe prije no što doe grof. Pripremiti…” “Grof? A kakve veze ima grof sa svim ovim?” prekine je hineÊi Ëuenje. Theresa izgubi dar govora. Njezin ju je otac uvjeravao da Êe Wilfred biti nazoËan. “Ah, da!” nastavio je Korne s izvještaËenom grimasom. “Gorgias mi je takvo što spominjao. Ali kad sam juËer posjetio grofa bio je tako zauzet da sam procijenio kako je nepotrebno odvraÊati ga od posla zbog tako beznaËajna postupka. Prepostavio sam, a mislim da sam pogodio, da ti to što grof neÊe doÊi neÊe predstavljati nikakvu smetnju, ako si, kao što se Ëini, sposobna prevladati svaku nepredvienost.” U Ëasu Theresa shvati da Korne nije pomogao njezinu ocu voen milosrem, niti joj je predložio pomicanje ispita iz obzira. Bijaše pritekao Gorgiasu u pomoÊ znajuÊi da je sudbina radionice, a na koncu i njegova vlastita, povezana s djelatnošÊu scriptoriuma. Kako je blesava bila! Kad samo pomisli da se na nekoliko trenutaka pouzdala u njegovu dobru volju. Sad se nalazila u rukama tog neznalice i sve njezine sposobnosti vrijedit Êe koliko i hrpa mokrih cjepanica. Djevojka pogne glavu i pripremi se da prihvati neizbježno, ali kad je veÊ sve smatrala izgubljenim jedna joj zamisao obasja lice.
w 28 W
“NeobiËno”, odgovori samouvjerenim tonom. “Moj me otac nije samo uvjeravao da Êe Wilfred biti nazoËan ispitu nego i da, upuÊen u moje napretke, želi saËuvati za sebe moj prvi pergament. Pergament koji, kao što znate, moram potpisati svojim znakom”, iznese. I pomoli se da Korne proguta laž. Ako bude tako, možda Êe na raspolaganju imati jednu priliku. Pergamenarius izbriše smjesta svoj glupi osmijeh. Na kraju krajeva, nije znao je li ta informacija istinita, ali ako su to Wilfredove želje na neki bi naËin mogao riskirati ogriješi li se o njih. No njemu ionako ono što bi grof rekao ili mislio nije ni najmanje važno, jer ta djevojka neÊe proÊi ogled. Barem ne dok god je on majstor pergamenarija. Theresa je još Ëekala kad je Korne pozvao preostale radnike. UËas su pomoÊnici i kalfe ostavili svoje poslove da bi pretvorili dvorište u neku vrstu pozornice. Najmlai su prigrabili prva mjesta odmiËuÊi jedni druge. Jedan je momak gurnuo drugoga i bacio ga u bazen, što je izazvalo graju. Kalfe se smjestiše u kutove zaklonjene od kiše, ali pomoÊnicima voda nije smetala. Jedan od njih prišao je s košarom jabuka i podijelio ih najžustrijima, koji su nestrpljivo Ëekali poËetak predstave. »inilo se kao da svi, osim Therese, znaju što Êe se dogoditi. U tom je trenutku Korne pljesnuo dlanovima i zaputio se prema improviziranoj publici. “Kao što dobro znate, mlada Theresa zatražila je da pristupi cehu”. Nekolicina se grohotom nasmijala. “Djevojka je”, reËe pokazujuÊi je, dok se istodobno grabio za meunožje, “nakanila biti spremnija od vas; spremnija od mojih sinova, pa Ëak i spremnija od mene. Jedna žena! Koja se posere u suknju kad Ëuje pseÊi lavež i otrËi skriti se pod plahte! Ali ipak, to je hrabrost, ha! Smjelost je tražiti posao koji po svojoj prirodi odgovara muškarcima.” PomoÊnici se jednoglasno nasmijaše, dok je jedan dobacio Theresi srËiku jabuke. Drugi je oponašao kretnje cure koja preplašeno trËi, a ostali su pljeskali zabavljeni, sve dok Korne nije prekinuo pošalice kako bi nastavio sa svojom besjedom. “Žene na muškim poslovima… Želi li mi netko objasniti kako
w 29 W
bi jedna žena mogla ovdje raditi i dobro skrbiti o svome mužu? Tko bi mu kuhao i prao? Tko bi se brinuo o njihovoj djeci? Ili bi ih možda dovela ovamo kako bi svoje krdo djece uvela u ceh?” Opet se svi nasmijaše. “A kad doe ljeto i pritisne vruÊina, kad znoj natopi njezino tijelo i bluza stegne njezine grudi, možda Êe željeti da svrnemo pogled i zatomimo naše želje? Ili Êe nam možda ponuditi svoje plodove kao naknadu za naše napore?” Obrtnici se opet grohotom nasmijaše, gurkajuÊi jedni druge i namigujuÊi si dok su pljeskali Korneovoj dosjetki. U tom trenutku Theresa istupi naprijed. Dotad je šutjela, ali neÊe više trpjeti ruganje. “Ako jednoga dana budem imala muža, to kako Êu se o njemu brinuti bit Êe moja stvar, a što se tiËe mojih grudi”, reËe, “buduÊi da vidim kakvu im pažnju poklanjate, sa zadovoljstvom Êu obavijestiti vašu suprugu da ispravi oskudice koje, kako se Ëini, trpite. A sad, ako vam ne smeta, željela bih poËeti s ogledom.” Korne se zažario od bijesa. Nije oËekivao takvu reakciju, a još manje da djevojËin odgovor dio mladiÊa prihvati sa smijehom. Pergamenarius prie košari s jabukama i izabere najtruliju. Onda se okrene i primakne se nekoliko koraka sve dok nije stao na pedalj od Therese, zagrizao polagano jabuku i potom gurnuo još slinavu voÊku pred djevojËine usne. “Svia ti se?” Ukazao mu se osmijeh kad je ugledao izraz gaenja na Theresinu licu. Kad je ponovno pogledao voÊku primijetio je crva koji se izvijao na sagnjilom dijelu. Onda je ne smevši se zagrizao istodobno srËiku i crva i bacio ostatak u zadnji bazen. Dok je žvakao zalogaj svoju je grivu skupio u rugobni perËin. Potom je prišao bazenu u koji je bacio jabuku. “Tu ti je tvoj ogled”, reËe i odmakne drvenu rešetku koja je zaštiÊivala baru. “Neka koža bude spremna i dobit Êeš titulu za kojom toliko žudiš.” Theresa stisne usne. Ostrugati i prirediti kože nije bila zadaÊa za kalfe, ali ako Korne tako želi ona ga neÊe iznevjeriti. Primakla
w 30 W
se rubu bazena i pogledala prekrivaË od krvi i masti koji je plutao na vodi. Štapom razdvoji ostatke što se raspadoše uslijed djelovanja jetkoÊe, tražeÊi kožu na kojoj treba raditi. Meutim, iako je nekoliko puta prošla kroz vodu, nije pronašla nijednu kožu. ZaËuena se okrene tražeÊi objašnjenje. “Unutra je”, pokaza joj Korne. Theresa se okrene prema najdubljem bazenu, onom u koji se stavljala koža oderana sa životinja. Pažljivo se izu i ostavi Ëizme u blizini. Onda skupi suknju i zagazi u vodu istovremeno zadržavši disanje. U bazenu plutahu komadi kože i zgrušane krvi izmiješani s vlastitom prljavštinom iz bare za namakanje. Potom se pred pozornim pogledom pomoÊnika spusti u tekuÊinu što joj dopiraše do trbuha. HladnoÊa je natjera da zastenje. PriËeka trenutak prije no što je udahnula zrak i spustila se u dubine bazena. Trebao je treptaj oka da nestane pod vodom, da bi u hipu izronila glave natopljene velom masti. Djevojka nešto ispljune i odmakne blato s lica. Onda ue u baru razmiËuÊi ostatke što plutahu oko nje. Osjetila je žarenje vapna pod odjeÊom i led ledeni u kostima, ali je nastavila pipkajuÊi napredovati dok joj je voda lizala bradu. Njezina gola stopala napipaše ležaj od gliba, dok su joj se ruke pomicale pod vodom kao u slijepca koji traži držak svoga štapa. Odjednom se spotakla o nešto i srce joj poskoËi. Nakon što se smirila, opipala je predmet stopalom ne uspijevajuÊi ga identificirati. Na trenutak je pomislila odustati, ali se sjeti svoga oca i koliko se bio uzdao u nju. Onda nadme pluÊa i zaroni. HladnoÊa joj je kuckala u sljepooËnicama kad joj ruke okrznuše beozbliËnu stvar. Viskozan dodir izazva u nje nagon za povraÊanjem, ali je progutala muËninu i nastavila kliziti rukama preko mase dok se nije zaustavila na vjenËiÊu s kuglicama nalik malim oblucima. Prijee rukom preko kuglica i nakon trenutka nesigurnosti shvati da je rijeË o jezovitom nizu zuba. Od strave umalo nije otvorila oËi, ali se suzdržala na vrijeme, jer bi je u suprotnome vapno zauvijek oslijepilo. Ispustila je Ëeljust i oËajniËki potražila
w 31 W
zrak, lica izobliËena u masku crvenu od navale krvi. Uto, dok je kašljala i pljuvala vodu, pred njom izroniše ostaci sagnjile i izobliËene glave goleme krave. PomoÊnici se smjesta primaknuše kako bi se narugali djevojci. Jedan joj je ponudio ruku s namjerom da joj pomogne, ali kad se cura primila iznenada ju je ispustio, pa je ponovno pala u vodu. U tom se trenutku pojavila u dvorištu pergamenariusova žena, koja bijaše nazoËila prizoru, i sad je prilazila sa suhom odjeÊom. Gospoa odmakne pomoÊnike i povuËe Theresu koja je drhturila kao psetance. Žena je pokrije prekrivaËem kako bi je otpratila u nastambu, ali kad se spremahu otvoriti vrata zaËu se Korneov glas. “Neka promijeni odjeÊu i vrati se poslu.” Kad se Theresa vratila u radionicu pronašla je na klupi nekoliko otpadaka izgužvane kože. Rastegnula ih je pomoÊu drvene palete i potom izvukla višak vode. Nakon što je pregledala kožu zakljuËila je da je zguljena tog istog tjedna, jer vapno jedva da je smaknulo kožu i još su ostali prilijepljeni ostaci mesa i masnoÊe. Životinju su zacijelo zaklali vukovi ∑ koža je pokazivala brojne tragove zuba. Osim toga, vidjeli su se znakovi ognojaka i mrlja tipiËnih za živine uznapredovale dobi. ReËe si da ova koža neÊe poslužiti ni da se baci štakorima. “Nisi li željela biti pergamenarius? No pa sad imaš svoj ogled”, nasmiješio se Korne. “Pripremi pergament za koji si toliko željela da ga Wilfred vidi.” Premda je znala da je to što traži nemoguÊe, Theresa nije prosvjedovala. Pokoriti i oËistiti kožu životinje zahtijevalo je nekoliko dana posla i poËivanja kako bi kaustiËnost i pranje imali uËinka. Meutim nije se bila spremna predati. »etkom od konjske strune istrljala je i ogolila ostatke koje crvi nisu stigli proždrijeti. Kad je završila s unutarnjim dijelom krzna okrenula je kožu i potom prionula na njezino lice. EnergiËno je istrljala otpalu dlaku prateÊi proces stalnim ribanjem. Potom je iscijedila kožu i nakon toga je protegnula preko klupe kako bi odabrala podruËja na kojima je još bilo dlaka. Na koncu je potražila kovËežiÊ od žutilovke kako bi nanijela kiselinu, ali s Ëuenjem zamijeti da je nestala. w 32 W
U meuvremenu je Korne promatrao proces svako malo razvlaËeÊi osmijeh. S vremena na vrijeme okrenuo bi se kao da ima važnijeg posla, no ubrzo bi se vratio da provjeri kako djevojka napreduje. Theresa se radije nije obazirala na nj. Pretpostavi da nestanak žutilovke nije sluËajan, pa se nije gnjavila da je potraži. Umjesto toga uze žlicu pepela, pomiješa je s balegom što je mule bijahu ostavile na ulazu i nanese nastalu pastu u pore kože. Poslije je pomoÊu zaobljenog i tupog noža uporno radila na unutarnjem dijelu krzna sve dok nije dobila željeni ishod. U tom je trenutku suspregnula disanje. Sad je morala napeti kožu preko okvira kako bi oblikovala neku vrstu divovskog bubnjiÊa ∑ osjetljiv korak, jer se izlažeš riziku da sastružeš kožu na najuništenijim zonama. Vješto je postavila oblutke na krajeve kože i umotala ih u djeliÊe te iste kože oblikovane u vreÊice, poput debelih bradavica, koje je osigurala vrpcom. Potom je namjestila kožu na okvir i napela je upotrijebivši iste one vrpce koje su izlazile iz svake bradavice. Kad se uvjerila da su unutarnje poderotine otporne uzdahnula je s olakšanjem. Sada je još samo preostalo da osuši kožu na vatri i priËeka da se napne kako bi proslijedila s ribanjem, pa je primaknula okvir ognjištu koje je gorjelo u sredini. To mjesto nije bilo samo vruÊe nego i najosvjetljenije, zbog Ëega su naokolo rasporeene klupe na kojima su repariranje Ëekali najvredniji kodeksi. Dok je Ëekala da se vlaga izluËi s napete kože zadržala se kraj vatre pitajuÊi se o podrijetlu te kože. Prije nekog vremena uzmanjkalo je grla stoke i, koliko je ona znala, samo je Wilfred imao nekoliko primjeraka, tako da je vjerojatno Korne bijaše dobio od nekog svog nadzornika. A sudeÊi prema stanju u kojemu se nalazila jedina je namjera bila da joj zada teškoÊe. U tom se trenutku pergamenarius primaknuo vatri. Prešao je prstom preko bubnja kroz koji je prokapavala vlaga i neraspoloženo pogledao Theresu. “Vidim da si zagrizla. »ak bi još iz ovoga mogla izvuÊi i nešto upotrebljivo”, reËe pokazujuÊi napetu kožu. “Radim najbolje što mogu”, odgovori ona. w 33 W
“A ova gnusoba je najbolje što znaš?” iscerio se Korne dok je istovremeno isukao nož i primaknuo ga koži. “Jesi li vidjela ove biljege? Koža Êe ovdje popucati.” Theresa je znala da se to neÊe dogoditi. Bila je provjerila poderotine i postavila rastezaËe da se izbjegne pucanje. “To se neÊe zbiti”, odgovori prkosno. Iz Korneova je pogleda istjecao sav njegov bijes. Onda vrlo sporo poËe prelaziti vrhom noža preko napete kože, kao da klizi bodežom preko vrata svoje žrtve. Oštrica je zagrebla kožu i podignula veoma fin obrub. Theresa je prestravljena promatrala kako se vrh zaustavlja blizu jednog biljega i poËinje pritiskati površinu. Korneove su oËi blistale pod iskriËavom vatrom, a usne je napola otvorio izlažuÊi gole desni. “Ne!” preklinjaše Theresa. Toga Ëasa Korne zabije nož, koža iskoËi razderana u tisuÊu komada i dijelovi poletješe preko njihovih glava kao suho lišÊe te padoše na ognjište. “Oh!” požali se Korne. “»ini se da nisi dobro proraËunala napetost bubnja, što te na nesreÊu vodi opet natrag na tvoj tužan položaj nauËnice.” Theresa stisne šake dok joj se lice grËilo. Bijaše podnijela studen i poniženje: bijaše mazila tu neupotrebljivu kožu dok je nije pretvorila u nešto prihvatljivo; bijaše ostavila dušu pripremajuÊi taj ogled, a sad ju je, samo zato što je žena, Korne osudio. Još je samu sebe sažalijevala, kad je on zgrabi za nadlakticu i približi usne njezinu uhu. “Uvijek možeš zaraditi za život masirajuÊi kožu nekog pijanca”, nasmija se. Theresa nije više mogla izdržati. Silovitim potezom otarasila se njegova zagrljaja i pokušala otiÊi iz radionice, ali pergamenarius ju je sprijeËio. “Nijedna se bludnica ovako ne ophodi prema meni”, proguna i opali joj šamar. Theresa se nastojala zaštititi, ali ju je Korne gurnuo i ona se otkotrljala udarivši u okvir na kojemu bijaše radila. Okvir se teško w 34 W
zanjihao i nakon nekoliko beskrajnih sekunda strovalio na ognjište uz golem tresak. Pri tom udaru radionicom poleti roj žerava i pretvori je u viganj. Frcnuše iskre i proširiše se do najbližih klupa. DjeliÊi užarena pepela zahvate kodekse i u treptaj oka plamenovi zavladaše policama. Baš kad je Korne htio reagirati, jedan je glupi pomoÊnik otvorio prozore. Nahranjeni vjetrom, plamenovi poËeše lizati krovište od drva i pruÊa, uslijed Ëega se zapalilo preostalo suho lišÊe. Korne je jedva imao vremena povuÊi nekoliko omota s arcima prije no što se goruÊa greda strovalila ondje gdje je ošamuÊena Theresa ostala ležati. Ne obrativši pažnju na nju, naredio je pomoÊnicima da zgrabe što god vrijednog nau i istrËe na ulicu. MladiÊi poslušaše spotiËuÊi se jedni o druge i nakon što su se opskrbili najbližim priborom izjuriše kao da im je vrag za petama. Jedan od njih prišao je Theresi i odvukao je kako je najbolje mogao da je udalji od plamenova. No kad se uvjerio da je djevojka došla k sebi prepustio ju je njezinoj kobi. Kad se Theresa uspjela uspraviti pomislila je da je u predvorju pakla. Zdvojno je pogledala naokolo i opazila da plamenovi proždiru sve što im se nalazi na putu te prijete da je opkole. U tom trenutku škripanje nad njezinom glavom natjera je da upravi pogled prema krovištu. NaËas pomisli da Êe se krov strovaliti, ali dok ga je promatrala opazi da se plamenovi zaustavljaju na pruÊu, vjerojatno zbog vlage i nagomilana snijega. Pomno pregleda prostoriju i zamijeti da je bijeg moguÊ jedino ako dospije do unutarnjeg dvorišta, jer joj se izlaz na ulicu Ëinio nedostižnim. Slijeva otkrije grupu kodeksa sklonjenih pod policom. Nije dvojila. Zastrla se haljinom još natopljenom vodom iz bazena i zgrnula koliko je god kodeksa mogla obujmiti. Potom je trËala dok nije dospjela do unutarnjeg dvorišta. Kad je veÊ bila u atriju, zapazila je kesten koji se penje preko najistoËnijeg kuta prema krovovima što graniËe sa strehama katedrale. Onda je skinula veo i upotrijebila ga kao vreÊu za prenošenje kodeksa. No kad se spremala uzverati, zaustavi je povik što je dolazio iznutra. Theresa ispusti kodekse i potrËi do radionice. Ue u dvoranu w 35 W
i zaslijepi je dim. Napredovala je kroz vatru ne udišuÊi dok joj je vruÊina žarila utrobu. Uto, sklupËanu iza vatrenog zida, otkrije Korneovu ženu koja je oËajniËki vrištala. Požar je bijaše zatekao u potkrovlju i iz nekog je razloga ostala zarobljena. Kad joj se približila, žena je zaciËala kao prase prije no što Êe biti žrtvovano, i Theresa uËas s užasom spazi da joj je dio odjeÊe veÊ u plamenu. Primakla joj se, ali središnji je dio krova zaškripio iznad ognjišta. Pogleda gore i utvrdi da su se krovne grede poËele lomiti pod težinom snijega. Osvrne se oko sebe i spazi dugu šipku koja je pala na pod, dohvati je i udari silovito po gredama koje poËeše popuštati. Krovište opet zaškripa, ali je ona nastavila udarati dok je glasno krËanje nije zaustavilo. Krov samo što se nije urušio. GušeÊi se od dima potraži zraka i zatrese svom snagom. Odjednom nanos snijega provali kroz rupu koja se upravo rastvorila na krovu. Kad lavina prestade, plamenovi koji su se preprijeËili izmeu nje i Korneove žene bijahu nestali. “Ruka! Zaboga, dajte mi ruku!” poviËe joj Theresa. Žena je otvorila oËi i prestala ciËati. Onda se podigla, poljubila djevojËinu ruku i koliko su joj dopuštale njezine debele noge potrËala s njom prema bazenima.
w 36 W
Sve je to roman
PoËeci U listopadu 1999. prisustvovao sam kongresu automobilske industrije u raskošnom njemaËkom gradu Wiesbadenu, nedaleko od Frankfurta. Kao i u prethodnim prigodama, referati su ispali dosadni, ali posljednjega dana imao sam sreÊe zapodjenuti razgovor s dr. Gerhardom Müllerom, ljubaznim i rastresenim Ëovjekom koji me nije prestao pozdravljati sve dok ga nisam uspio uvjeriti da me je zamijenio s nekim drugim. Ipak je susret ispao providniËki, jer sam završio kao uzvanik u njegovoj kuÊi pomažuÊi mu pripremiti veËeru, premda nisam bio kuhar ∑ podudarilo se da je Frida Müller, supruga mog domaÊina, bila posve zauzeta svojom doktorskom disertacijom i dr. Müller je predložio da se mi pobrinemo za jaja i kremu. Tijekom veËere uvjerio sam se da je Frida izvanredna žena, ne zbog svoga izgleda, nego zbog neviena i zarazna ushiÊenja s kojim je govorila o disertaciji na kojoj radi. Njezino se istraživanje okretalo oko intriga koje su okruživale krunidbu Karla Velikoga za cara Europe i probudilo je u meni toliko zanimanja da sam po povratku u Španjolsku smjesta naruËio sve knjige kojih sam se god mogao sjetiti. Od tog trenutka poËelo je moje beskrajno dopisivanje ne samo s Fridom Müller nego i s Hansom Reückom, mentorom njezine disertacije i gostujuÊim profesorom na Katedri srednjovjekovne povijesti frankfurtskog sveuËilišta te s Albertom Sackerom, kustow 519 W
som muzeja u Aachenu, dok sam istovremeno s poletom radio na sadržaju Pisarice. Jer, oduvijek sam želio napisati roman. Ima osoba koje uživaju u luksuznoj jahti, neizgovorivu jelovniku ili najnovijoj torbi poznate marke. Ja više volim dijeliti svoje vrijeme s knjigom ili dobrim prijateljem, iako je njih teže naÊi. Tijekom godina proËitao sam na desetke pamfleta i brošura; povijesnih i filozofskih traktata; priËa i eseja; pustolovnih romana, romana epoha i intriga; svakodnevnih pouËnih pripovijesti ili komiËnih i beznaËajnih priËa. I iz svih sam nauËio zabavljati se. Ali ako bih morao odabrati žanr, bez dvojbe bih izabrao onaj koji me poveo da udišem prodornu vlagu jedne opatije, osušio mi grlo zagušujuÊom prašinom pustinja Isfahana ili pretrpio sirovost srednjeg vijeka na samoj engleskoj ravnici. Putovati u druge epohe i proživjeti tadašnje likove. Za mene to je povijesni roman.
Bitka Povijesni roman je više roman nego povijest. Dokumentacija nije drugo doli dekor, glazura koja daje blještavilo i rasvjetljava likove, okvir koji ih legitimira i Ëini vjerodostojnima. Ali kao što se dogaa s gustom glazurom, ako se slojevi gomilaju dok platno ne potamni nedvojbeno Êe uništiti sliku. Jer ono istinski esencijalno jest roman po sebi; njegova brza i precizna fabula, njegovi neoËekivani obrati, njegovi strašni raspleti. U povijesnom romanu likovi unatoË vremenskoj udaljenosti moraju ispasti jednako uvjerljivi i bliski kao susjed koji svakoga jutra guna u liftu ili nesretnik koji prosi milostinju na ploËniku. Tijekom dvije godine napravio sam sažetke tisuÊa stranica dok se nisam udubio u literarno oËinstvo Konstantinove darovnice, slavnog dokumenta iz 8. stoljeÊa na koji se oslanja zaplet Pisarice. Najstarije svjedoËanstvo nalazi se u latinskom kodeksu 2777 iz pariške Bibliothèque Nationale s datumom iz 9. stoljeÊa, premda taj kodeks nije drugo doli kopija nikad pronaenog izvornika. w 520 W
Brojne studije pripisale su njegovo autorstvo istoj ruci koja je sklepala lažne dekretale, dok su drugi, poput Baronija, ukazivali na Istok i nekog raskolniËkog Grka. Nedavni izvještaji upuÊuju poglede prema Rimu, jer se papinstvo njime najviše okoristilo, premda najstarija Zakarijeva interpretacija i neke drugih autora snažno ukazuju na frankogermansko carstvo. Ta posljednja teza, koju spretno brane Hergenröther i Grauert, podvlaËi Ëinjenicu da se Donatio pojavljuje prvo u frankogermanskim zbirkama, odnosno u lažnim dekretalima i u rukopisu Sv. Denisa, obrazlažuÊi tako da dokument legitimira “translatio imperii” na Franko-Germane, odnosno premještaj carske titule na krunidbu Karla Velikoga. Mogao bih iznijeti još hipoteza kao što su one Martensa, Friedricha i Bayeta o prisustvu raznih autora, ili Colombiera i Genelina o datumu njegova izvršenja, ali nasreÊu zakljuËak se ne bi promijenio: rupe u povijesnim temeljima dopuštaju mi da ubacim likove koje sam trebao, a da se ovi ne doimaju kriovotvorinama. Kad sam prevladao tu prepreku pojavile su se (kako ne bi!) druge, kao što je orografija (trebao sam rijeku, dva bliska grada, opatiju i klanac), oružje (Theresa nije mogla nauËiti od danas na sutra rukovati lukom i strijelom) ili moguÊnost da bi se skupine Saksonaca odluËile upuštati u pohode na udaljene teritorije. Lokalizacija je pala na Würzburg i Fuldu, gradove u koje sam u raznim prilikama putovao kako bih provjerio je li njihov položaj podoban. Luk sam zamijeno samostrelom, instrumentom koji mi je rješavao jedan problem, ali mi je sa sobom nosio drugi, buduÊi da samostrel, iako prisutan u to doba, nije bio rasprostranjen. Ali u konaËnici takvi su problemi ulazili unutar izvedivoga, tako da sam se pobrinuo da ih uËinim vjerodostojnima do posljednje pojedinosti. Što se tiËe likova, bilo bi nužno podsjetiti se fra Alkuina, Ëovjeka od vitalna znaËaja za buduÊnost Europe, Ëijim sam postojanjem ovladao kako bih ga nepredvieno pretvorio u istraživaËa prekrivenog tamnim nijansama. Iako bi se nakon takvih usavršavanja moglo Ëiniti da povijest w 521 W
rukuje romanom, toËno je da likovi i dogaaji pretvaraju Ëitanje ovog romana u mozaik pustolovina, ljubavi i zloËina koji se isprepliÊu dok ne stvore složenu osnovu, u kojoj povijesni dokumenti potiËu napredovanje zapleta.
Želje »itateljeve, dakako. Kad sam naumio napisati roman nisam mislio na sebe. »ak ni na ono što bi se meni samom svialo Ëitati. Želio sam da Ëitatelj bude taj koji Êe uživati, ne ja, i zato sam pitao one koji znaju više o knjigama: knjižare. Bilo je raznih mišljenja, od onih koji su isticali važnost naslova ili dizajn naslovnice, do onih koji su inzistirali na korisnosti dobrog plakata. Meutim gotovo svi su se složili da ništa od toga neÊe pomoÊi ako knjizi manjka duša. “Unesi dušu u svoje likove i roman Êe dirnuti Ëitatelja.” Govorili su mi o ritmu, zanimanju i moÊi razonode. “KritiËari se doimaju da grde zabavni roman, ali te uvjeravam da su oni, bez dvojbe, najbolji”, priznao mi je Peter Hirling, veÊ trideset godina vlasnik majušne knjižare u središtu Londona. Samo mogu reÊi da sam nastojao slijediti njihove savjete. Odvagnuo sam i procijenio svaki odlomak, svako poglavlje, tražeÊi onu alkemiju koja nestaje kad zakljuËiš roman. Nakon posljednjeg poteza kistom ostale su iza mene rijeËi, metafore i simbolizam kako bi utabali put potpunoj slici. A najbolje od svega je što sam u tome uživao. Što se tiËe drugih želja, ovom prigodom mojih, trebam zahvaliti svojoj supruzi Maite na njezinoj ljubavi i podršci tijekom sedam godina, koliko je trajala ta pustolovina, i tijekom gotovo dvadeset koliko se poznajemo. Takoer mojim roditeljima i braÊi (osobito tebi, Javiere) za iskazano zanimanje i trud. Na kraju, svakako moram zahvaliti na pohvalama koje je Carlos García Gual, profesor grËke filologije na madridskom sveËilištu, w 522 W
pisac, esejist i kritiËar, usto što je izdavaË revije Historia National Geographica, istresao na prvi rukopis. Osim toga, njegovi su izravni i toËni savjeti pridonijeli da se izglaËa pripovijest, a njegovo bodrenje pomoglo mi je na ovom teškom putu. Takoer bih htio spomenuti svoju kÊer Lidiju, Juana Montesu, svog najboljeg prijatelja, i Antonija Penadésa, pisca nenaplative velikodušnosti Ëije me mišljenje usmjerilo prema mojim aktualnim agentima Ramónu Conesi i Gloriji Masdeu, iz agencije Carmen Balcells, kojima Ëestitam na njihovom iznimnom radu i izvanrednom odnosu prema meni. I dakako, za njihovo gotovo obremenjujuÊe povjerenje, Carmen Pinilla, Renéu Strienu, mom njemaËkom izdavaËu, i Lucíji Luengo, mojoj urednici u Ediciones B. Svima njima, a osobito mojim Ëitateljima, dugujem svoju vjeËnu zahvalnost.
w 523 W
w 524 W
ntonio Garrido roen je 1963. u španjolskom gradu Linaresu, a živi u Valenciji gdje radi kao profesor na PolitehniËkom sveuËilištu. Premda tehniËke struke, oduvijek ga je jako zanimala povijesna graa, te je tako, nakon sedam godina istraživaËkog rada, nastala Pisarica. Ovo je njegov prvi roman, koji je postigao izniman uspjeh i postao bestseler u Španjolskoj te su njegova izdanja dosad pripremljena u gotovo dvadeset zemalja.
A
w 525 W
amara Horvat Kanjera roena je 1962., završila je KlasiËnu gimnaziju u Zagrebu i diplomirala španjolski jezik i komparativnu književnost na SveuËilištu u Zagebu, gdje je i magistrirala s temom iz filologije te završila studij bibliotekarstva. Prevodi sa španjolskoga jezika. Dosad je prevela knjige Gabriela Garcíje Márqueza Dvanaest hodoËasnika i Ljubav u doba kolere; Isabel Allende KÊi sreÊe, Grad zvijeri, Moja izmišljena zemlja, Paula; Marija Vargasa Llose Don Rigobertove bilježnice, Pohvala pomajci, JarËevo slavlje, Raj iza drugog ugla; Víctora Álamoa de la Rose Godina suše; Josea Carlosa Somoze Clara i polusjena; Emilija Calderóna Stvoriteljeva karta; Guillerma Martíneza Polagana smrt Luciane B. i Martína Caparrósa Valfierno. Pisala je književnu kritiku za Hrvatski obzor, Slobodnu Dalmaciju, Vjesnik i Vijenac.
T
w 526 W
Sadrzˇaj
Studeni Prosinac SijeËanj VeljaËa Ožujak Travanj Epilog Sve je to roman O autoru O prevoditeljici
9 137 251 331 413 511 517 519 525 526
w 527 W
Nakladnik Fraktura, ZaprešiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Glavni urednik Seid SerdareviÊ Urednica Iva KarabaiÊ KraljeviÊ Lektura i korektura Branka SaviÊ GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Prijelom Fraktura Dizajn naslovnice Grey Zagreb Godina izdanja 2011., ožujak (prvo izdanje) Tiskano u Hrvatskoj ISBN 978-953-266-210-8 Svjetski bestseleri, knjiga 35 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20
w 528 W
w 524 W