Pjesme i proza 1954.–2004. by Fraktura

PJESME I PROZA 1954.-2004.

NOBELOVA NAGRADA ZA KNJIŽEVNOST 2011. TOMAS TRANSTRÖMER PJESME I PROZA 1954.-2004. sa švedskog prevela Sonja Bennet PRVI PUT NA HRVATSKOM JEZIKU

Biblioteka Fraktali

17 pjesama 1954.

Naslov izvornika dikter och prosa 1954.–2004. Copyright © Tomas Tranströmer Prvo izdanje Albert Bonniers Förlag, Stockholm, Švedska Objavljeno prema sporazumu s Bonnier Group Agency, Stockholm, Švedska. © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2013. © za prijevod Sonja Bennet i Fraktura, 2013. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-471-3 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 838581

17 pjesama 1954.

Tomas Tranströmer Pjesme i proza 1954.–2004. prevela sa švedskog Sonja Bennet

Fraktura 3

17 pjesama 1954.

17 pjesama (1954.)

17 pjesama 1954.

I. Preludij

17 pjesama 1954.

Buđenje je padobranski skok iz sna. Oslobođen zagušljivog vrtloga putnik tone prema zelenoj zoni jutra. Zabljesnu stvari. Opaža – s drhtavog položaja ševe – moćan sustav korijenja drveća, te zanjihane podzemne svjetiljke. Ali vani na zemlji – u tropskoj bujnosti – stoji zelenilo podignutih ruku, slušajući ritam nevidljive pumpe. I on tone prema ljetu, spušten u zasljepljujuće grotlo, dolje kroz okno zelenovlažnih godova drhtavih pod turbinom sunca. Tako prestaje to okomito putovanje kroz trenutak i raširenih krila lebdi orao ribar nad vodom koja teče. Odmetnički zov roga brončanoga doba visi nad bezdanom. U prvim satima dana svijest obuhvati svijet kao što ruka stisne topli kamen. Putnik stoji pod stablom. Hoće li, nakon pada kroz vrtlog smrti, veliko svjetlo zasjati nad njegovom glavom? 11

17 pjesama 1954.

II. Jesenji arhipelag

17 pjesama 1954.

Oluja Odjednom pred putnikom stoji stari golemi hrast, kao los moćne krune okamenjen ispred tamnog bedema jesenjeg mora. Oluja sjevera. Vrijeme kad zriju bobe jarebike. Budan u tami čujem sazviježđa topću u stajama gore nad stablom.

17 pjesama 1954.

V ečer – j ut ro Mjesečev jarbol istrunuo, jedro se smežuralo. Galeb pijano odlijeće preko vode. Pougljenila je teška kocka mola. Guštik tone u tamu. Van iz kuće. Zora tuče i tuče o siva kamena vrata mora, a sunce iskri blizu svijeta. Omamljeni bogovi ljeta tapkaju u dimu.

17 pjesama 1954.

O stinato Pod mirnom točkom jastrebova kruga valja se more hučeći k svjetlu, bijesno žvače uzde morske trave, frkće pjenu preko žala. Zemlju ogrće tama, šišmiši je buše. Jastreb staje i postaje zvijezda. More se valja hučeći i frkće pjenu preko žala.

17 pjesama 1954.

III.

17 pjesama 1954.

Pe t st rofa za T hor e aua Još je jedan napustio teški gradski obruč pohlepnog kamenja. Kristalno jasna slana voda zatvara se nad glavama svih istinskih bjegunaca. U sporoj spirali digla se tišina ovamo iz središta zemlje, da pusti korijen i raste i bujnom krošnjom pravi sjenu čovjekovim sunčanim stepenicama. * Noga rastreseno šutne gljivu. Olujni oblak raste na obzoru. Poput bakrenog roga svijeno korijenje drveća daje ton i lišće leti u strahu. Divlji bijeg jeseni njegov je lagani kaput, koji leprša dok iznova iz mraza i pepela ne stigne jato mirnih dana i okupa kandže u izvoru.

17 pjesama 1954.

* NeshvaÄ&#x2021;en od sviju ostaje onaj koji je vidio gejzir, pobjegao s kamenovanog zdenca kao Thoreau i zna tako nestati duboko u svom unutarnjem zelenilu, mudar i pun nade.

17 pjesama 1954.

Gogol j Kaput olinjao poput vučjeg čopora. Lice krhotina mramora. Sjedi sred svojih pisama u lugu koji šušti od prezira i grešaka, da, srce leti kao papir kroz negostoljubive prolaze. Sad prikrada se suton poput lisice nad ovu zemlju, zapali travu u jednom trenu. Svemir je prepun papaka i rogova, a tamo dolje poput sjene klizi kočija preko osvijetljenih imanja mojega oca. Petrograd i uništenje na istoj su širini (jesi li vidio ljepoticu u nakrivljenom tornju) smrznutim četvrtima još lebdi poput meduze siromah u svojoj kabanici. A tu, ovijen ruhom posta, stoji onaj nekad okružen krdima smijeha, no ona su već davno odlutala u više predjele gdje ne raste šuma.

17 pjesama 1954.

Klimavi ljudski stolovi. Gle, kako vani mrak užiže mliječnu stazu duša. Zato penji se na svoja ognjena kola i napuštaj zemlju!

17 pjesama 1954.

Pr ič a pomorc a Ima dječjih zimskih dana kad je more srodno bregovima, pogrbljeno u sivom pernatom odijelu, samo na tren plavo, a satima s valovima nalik blijedom risu, uzaludno tražeći uporište na šljunku obale. Za takva dana valjda iz mora izranjaju olupine i traže svoje vlasnike, koji sjede u gradskoj buci, dok utopljene posade pušu prema kopnu, prozirnije od dima lule. (Na sjeveru šeću istinski risovi, oštrih pandži i sanjivih očiju. Na sjeveru gdje dan stanuje u rudniku i danju i noću. Gdje jedini preživjeli sjedi pored vatre od polarnog svjetla slušajući glazbu na smrt smrznutih.)

17 pjesama 1954.

504

SjeÄ&#x2021;anja me gledaju 1993.

Na j t e ž e j e susr e sti sebe Švedski pjesnik Tomas Tranströmer nominiran je za Nobe lovu nagradu osamnaest puta zaredom, a dobio ju je 2011., u osamdesetoj godini života – “za svoje zgusnute pjesničke slike iz kojih prosijava svjetlo i koje nam daju potpuno nov pristup stvarnosti”, glasi objašnjenje Nobelova odbora Šved ske akademije za književnost. Nakon pedeset godina stvaralaštva Tranströmerovo ži votno djelo broji tek trinaest zbirki poezije, nešto više od dvjestotinjak pjesama te zbirku proza, profinjeno jednostav nih sjećanja na djetinjstvo, dječaštvo i ranu mladost. Šesna estogodišnjaka iz tih zapisa vidimo na grupnoj fotografiji na kraju ove knjige. Samo tri godine poslije zgotovit će veći dio svoje prve knjige pjesama. Stroge forme i čvrstog jezičnog izričaja, istovremeno ar haična i moderna, zbirka 17 pjesama već po objavljivanju (1954.) oduševila je publiku, koja u njoj prepoznaje vlastiti osjećaj življenja. Uspjeh i sljedeće dvije njegove knjige Trans trömeru osiguravaju mjesto u samom vrhu švedskoga pje sništva, no tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća novi naraštaj čitatelja od pjesnika zahtijeva jasniji politički angažman, koji iz njegova djela ne može iščitati. U književ

505

Najteže je susresti sebe

nim časopisima odjednom više nema mjesta za Tranströme rovu osebujnu metaforiku. Istovremeno ga prepoznaju na međunarodnom planu i počinju prevoditi, između ostalih, Czesław Miłosz, Joseph Brodsky i Bei Dao. U teškim godinama kad u zemljama Istoč nog bloka raste otpor autoritarnim režimima, Tranströmer, vječiti borac protiv slijepe moći, povezuje se i surađuje s pje snicima baltičkih zemalja i Rumunjske. Danas je pak poezija Tomasa Tranströmera prevedena na šezdesetak svjetskih jezika, a on je – uz Swedenborga i Strindberga – jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih švedskih književnika. * Tomas Tranströmer rođen je 1931. u Stockholmu. Otac mu je bio novinar, a majka učiteljica, kći kopilota lučke kapeta nije. Roditelji mu se rastaju rano, pa ga odgaja majka, uz veliku podršku djeda i bake. Mladi Tranströmer na Stockholmskom sveučilištu studira povijest i povijest religije, književnost i psihologiju. Čitavi radni vijek radit će kao psiholog u institucijama za preodgoj maloljetnih delinkvenata. Svojim radom prehranjuje obitelj i često je primoran praviti duže stanke u pisanju. U inozemstvo prvi put putuje 1951., na Island, a zatim u Tursku te na Bliski istok. U narednih pet godina proputovat će sve zemlje južne Europe, uključujući tadašnju Jugoslaviju. Često se vraća u Grčku, putuje po Balkanu, odlazi u Maroko, ali i diljem svijeta, kad god mu se pruži prilika. 506

Najteže je susresti sebe

Od mladosti pasionirani pijanist, Tranströmer sa svojih putovanja uvijek donosi pronađene partiture. Glazba je u njegovoj poeziji posvuda – ima je u naslovima, pjesme mu često govore o kompozitorima, a i strukturirane su poput glazbenih komada. Kad u pedeset devetoj godini života do živi srčani udar, desna strana tijela ostaje mu oduzeta; ne može se kretati, a govor mu je ograničen na dvadesetak ri ječi. Usprkos tome nastavlja pisati i svirati klavir, lijevom rukom. Mnogo toga u životu izvan je naše kontrole, govori nam Tranströmerova Schubertiana. Lakše je živjeti ako nečemu vjerujemo. Vjerovati masi snijega koja se drži na litici iznad sela. Vjerovati u obećanja o šutnji i u osmijeh razumijevanja, vjerovati da telegram o nesreći nije upućen nama i da iznenadni zamah sjekire neće doći iznutra. Vjerovati u osovine kotača koji nas autocestom nose usred čeličnog roja, tri stotine puta uvećanog. Ali ništa od svega toga nije ustvari vrijedno našeg povjerenja. Onih pet gudala kaže nam da možemo vjerovati nečem drugom. Čemu to? Nečem drugom, i prate nas komad puta do tamo. Kao kad se ugasi svjetlo na stubištu i ruka – s povjerenjem – krene do slijepog rukohvata koji nas vodi u mraku.*

* Iz Schubertiana, “Prepreka istine”.

507

Najteže je susresti sebe

Postoji više toga na što se možemo osloniti da bismo prevla dali svoj strah i težinu postojanja, reći će pjesnik. Sam snagu crpi iz šture skandinavske prirode, koja je, učinit će nam se, u njegovoj poeziji sveprisutna. Tranströmerova priroda pre puna je detalja koje pjesnik okom prirodnjaka često duhovito zapaža. U tom beskrajnom, upornom dokazu kreacije on se odmara, ali i nalazi odgovore na velika pitanja. Čovjeku je najteže susresti sebe, zaključit će. Mjesto gdje se taj susret događa naziva barijerom istine, što je ujedno i naslov jedne od njegovih zbirki. Za Tranströmera to je fik tivno mjesto u svakom čovjeku, crta na kojoj se u trenutku donošenja svake važne odluke susreću pritisak izvana i po jedinčev istinski poriv iznutra. U često neugodnu i bolnu srazu tih sila nastaje jasna spoznaja, a ona, ta epifanija, snažan je doživljaj nalik prosvjetljenju. Pažljivo promatra jući svijet oko sebe, pjesnik otkriva povezanost svega, u prostoru i vremenu. Jedan od tih neshvatljivih procesa koji zaokupljaju nje govu pozornost jest i povijest. Pjesnik je vidi kao uvijek prisutnu, i u sadašnjosti i u budućnosti. Njegova povijest nalik je ogledalu – tek kad se zagledamo u nju, vidjet ćemo vlastito lice. Generacije koje su nam prethodile za Trans trömera nisu mrtve, već uz njega žive, no smrt kao naličje života ipak je nedokučiva i ostaje zagonetkom. U Tranströmerovu opusu, iz svega je jasno, važan je mo tiv vjere. Strah je moguće ublažiti oslonimo li se na nešto veće od sebe samih, okrenemo li se prirodi kao tvorcu, ili poeziji kao izrazu božanskoga. Ljudski život usporediv je s 508

Najteže je susresti sebe

knjigom. Svaki čovjek enciklopedija je koju, kao i Bibliju, piše sam Bog. No taj tekst našega života, kao i njegovo tu mačenje, u neprestanoj je mijeni. Na svom putu čovjek uči, shvaća i popravlja, stoga ni Božja riječ nije neizbrisiva i vječna. * Iz pjesme u pjesmu, bilo da je posrijedi dugačka suita ili haiku, Tranströmer istim ozbiljnim temama prilazi s jed nakom prividnom lakoćom. Precizno zapažajući stvari i pojave, istovremeno nas uvijek upozorava na nešto drugo, često iracionalno, što bi nam inače lako ostalo skriveno. Riječima Tomasa Tranströmera: pjesnik je “mjesto gdje stvaranje radi na sebi”, “križna rampa”*, a “svijet ulazi i izlazi ispod njegova kaputa/ kao iz mravinjaka”**. Toj križnoj rampi svaki čitatelj mora prići sam, proći kroz nju i osjetiti udarac u rebra. Udarac riječi iz kojih prosijava svjetlo. Kroz Trans trömerove okulare drugačije vidimo stvarnost. Vidimo čudo života. Sonja Bennet

* Iz Na straži, “Staze”. ** Iz Zimske formule, “Tonovi i tragovi”.

509

Najteže je susresti sebe

510

Sonja Bennet rođena je u Zagrebu, gdje je diplomirala en gleski i komparativnu književnost na Filozofskom fakul tetu. Godinama je živjela u Švedskoj, gdje je završila studij novinarstva na prestižnoj školi Poppius u Stockholmu. Kao slobodna novinarka obavljivala je reportaže, recenzije i kozerije u skandinavskom dnevnom tisku. Više godina potpisivala je kolumnu u novinama Svenska Dagbladet. Na slavističkoj katedri u Uppsali neko je vrijeme vodila nastavu simultanog prevođenja i sudjelovala u radu na prvom švedsko-hrvatskom riječniku Lexin. Po povratku u Hrvatsku počela se sustavnije baviti prevođenjem beletristike i poezije sa švedskoga na hrvat ski jezik. Često boravi u Švedskoj, odlično poznaje švedsku knji ževnost i prati recentna događanja na književnoj sceni.

511

17 pjesama

Tajne na putu

(1954.) 7

(1958.) 55

i. preludij 9 Buđenje je padobranski skok... 11

i. 57 Švedske kuće na osami 59 Onaj kojeg je probudila pjesma nad krovovima 61 Slika vremena 62 Četiri temperamenta 63 Caprichos 65

ii. jesenji arhipelag 13 Oluja 15 Večer – jutro 16 Ostinato 17 iii. 19 Pet strofa za Thoreaua 21 Gogolj 23 Priča pomorca 25 Strofa i kontrastrofa 26 Uznemirena meditacija 27 Kamenje 28 Povezanost 29 Jutro i ulaz 30 U središtu pokreta: sklonište mira 31 Prevrnuti dan 32 iv. pjesma 33 Bijeli skup raste: galebovi čekaju 35 v. 41 Elegija 43 Epilog 48

512

Sadržaj

ii. 67 Siesta 69 Izmir u tri popodne 70 iii. 71 Tajne na putu 73 Trag 74 Kyrie 75 iv. 77 Čovjek iz Benina 79 Balakirevljev san 81 v. 85 Nakon napadaja 87 vi. 89 Formule putovanja 91

Nedovršeno nebo

Tonovi i tragovi

(1962.) 97

(1966.) 139

i. 99 Par 101 Stablo i nebo 102 Licem u lice 103 Tonovi 104 Kroz šumu 105 Studeni se prelijeva poput plemenitog krzna 106

Portret s komentarom 141 Lisabon 143 Iz afričkog dnevnika 144 Vrhunac 146 Hommages 147 Zimske formule 150 Ptice ranilice 153 O povijesti 155 Samoća 157 U predgrađima Rada 160 Nakon nečije smrti 162 Oklahoma 163 Ljetna ravnica 165 Pljusak nad kopnom 166 Pod pritiskom 168 Otvorene i zatvorene sobe 169 Umjetnik na sjeveru 170 Na otvorenom 172 Spora glazba 175

ii. 107 Putovanje 109 C-dur 111 Topi se 112 Kada smo ponovo ugledali otoke 114 S brda 116 iii. 117 Espresso 119 iv. 121 Palača 123 Syros 125 Na delti Nila 126 v. 127 Tamni lik koji pliva 129 Lamento 130 Allegro 131 Nedovršeno nebo 132 Nokturno 133 Zimska noć 134

513

Sadržaj

514

Vid u mraku

Staze

(1970.) 179

(1973.) 203

Ime 181 Nekoliko minuta 182 Predah srpanj 183 S rijekom 184 Na periferiji 186 Promet 187 Noćno dežurstvo 189 Otvoren prozor 191 Preludiji 193 Uspravno 195 Ormar za knjige 197

Prijateljima s druge strane granice 205 Topljenje leda (1966.) 206 Skica u listopadu 207 Dublje unutra 208 Na položaju 210 Duž radijusa 212 Pregled zemlje 214 Prosinačka večer (1972.) 215 Župa koja se razišla 216 Kasni svibanj 218 Elegija 219

Sadržaj

Baltici

Barijera istine

(1974.) 223

(1978.) 245

i 225

i. 247 Građani 249 Pješački prijelaz 250 Čistina 251 Početak romana jedne noći u kasnu jesen 253 Za Matsa i Lailu 255 Zima 1947. 257

ii 227 iii 230 iv 233 v 235 vi 239

ii. 259 Schubertiana 261 iii. 265 Galerija 267 iv. 273 Ispod nule 275 Brod – selo 276 Crni brijeg 277 Kući 278 Nakon duge suše 279 Dio šume 280 Funchal 281

515

Sadržaj

Divlji trg

Za žive i mrtve

(1983.) 287

(1989.) 331

i. 289 Kratka stanka usred koncerta za orgulje 291 Od ožujka (1979.) 294 Gledaju me sjećanja 295 Pogled zime 296 Postaja 297

Zaboravljeni kapetan 333 Šest zima 335 Slavuj u Badelundi 337 Alkajski 338 Berceuse 339 Ulice Šangaja 340 Duboko u Europi 342 Letak 343 U kući je beskraj 344 Vermeer 347 Romanički lukovi 349 Epigram 350 Ženski portret – 19. stoljeće 351 Srednjovjekovni motiv 352 Air mail 353 Madrigal 355 Zlatna hymnioptera 356

ii. 299 Odgovor na pismo 301 Orkan na Islandu 302 Plave šumarice 303 Plava kuća 304 iii. 307 Očima satelita 309 Tisuću devetsto i osamdeseta 310 Crne razglednice 311 Vatreni grafiti 312 Mnoštvo koraka 313 Postludij 314 iv. 315 Seminar snova 317 Codex 319 Carillon 322 Molokai 326

516

Sadržaj

517

Gondola tuge

Zatvor

(1996.) 363

(2001.) 393

Travanj i tišina 365 Kraljevstvo nesigurnosti 366 Stranica iz noćne knjige 367 Gondola tuge br. 2 368 Krajolik sa suncima 372 Studeni u bivšem DDR-u 373 Srpanj ‘90. 375 Kukavica 376 Tri kitice 377 Kao da si dijete 378 Dva grada 379 Dolazi svjetlo 380 Noćno putovanje 381 Haiku-pjesme 382 S otoka 1860. 385 Tišina 386 Sredina zime 387 Skica iz 1844. 388

Udarci lopte 395 Često se bune 395 Život pogreška 395 Krivac uhvaćen 396 Buka radova 396 Izlaz otvoren 396 Pale se lampe 397 Noć je – kamion 397 Dječak pije mlijeko 397

Sadržaj

Velika zagonetka (2004.) 401

Orlova stijena 403 Fasade 404 Studeni 405 Sniježi 406 Potpisi 407 haiku-pjesme 409 i 411 Samostan lama 411 Zid bespomoćnih… 412 Miruju misli 413 Na balkonu sam 414 Mrmlja u magli 415 Sjajni gradovi 416 ii 417 Sob na suncu 417 iii 418 Prodoran vjetar 418 Ružni borovi 419 Odnošen tamom 420 Sunce studenog… 421 Ti krajputaši 422 Smrt se naginje 423

iv 424 Sunce nestaje 424 Na jednoj stijeni 425 Na padinama 426 v 427 A travke, travke 427 Jesenje lišće 428 vi 429 Na policama 429 Van iz močvara! 430 Sreća mi je rasla 431 On piše, piše… 432 Hodaj kao kiša 433 vii 434 Zbunjuje šuma 434 Puzeće sjene… 435 Crno-bijela svraka 436 Gledaj me sjedim 437 Aleje trče 438 viii 439 Diže se trava 439 Turobna slika 440 ix 441 Kad dođe vrijeme 441 Bio sam tamo 442 Tu žeže sunce… 443 Drž’ se, slavuju! 444

518

Sadržaj

Sjećanja me gledaju (1993.) 459

x 445 Smrt se naginje 445 Dogodilo se 446 Krov se srušio 447 Slušaj šum kiše 448 Na peronu sam 449

sjećanja 461 muzeji 468 osnovna škola 473 rat 477

xi 450 Jedno viđenje 450 More kao zid 451 Božji vjetar u leđa 452 Siva tišina 453 Jak spor vjetar iz 454 Ljudi ko ptice 455

knjižnica 481 srednja škola 486 egzorcizam 494 latinski 498

Najteže je susresti sebe 505 O prevoditeljici 511

519

Sadržaj

Prijevod ove knjige potpomogao je Švedski savjet za umjetnosti – Swedish Arts Council. Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Nakladnik: Fraktura, Zaprešić Glavni urednik: Seid Serdarević Urednik: Roman Simić Bodrožić Korektura: Margareta Medjurečan Graﬁčka urednica: Maja Glušić Layout i prijelom: Fraktura Dizajn: Nina Ulmaja Fotografije © Paula Tranströmer Godina izdanja: 2013., travanj (prvo izdanje) Tiskano u Hrvatskoj ISBN 978-953-266-471-3 Biblioteka Fraktali, knjiga 10 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

520

Sadržaj

521

Sadr탑aj

249,90 kn

www.fraktura.hr

522

Sadr탑aj