Igor Å tiks POVIJEST POPLAVE
Biblioteka Fraktali
1
OD ISTOG AUTORA Elijahova stolica Dvorac u Romagni
2
Igor Å tiks POVIJEST POPLAVE
Fraktura
3
Copyright ∂ Igor Štiks i Fraktura, 2008. All rights are represented by Fraktura, ZaprešiÊ Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-063-0 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 680247
4
Pristaniπte
Poplava je pošla za tobom Vidio si je kako probija lijepu haussmannovsku peterokatnicu na bulevaru Saint-Michel tmurnog proljetnog dana Vikao si ljudima da se sklone da je tu da pune vreće pijeskom da se istog časa uspnu na krovove i gledaju u pravcu mosta Mirabeau s kojeg se odbacio Celan s uspomenama iz Bukovine mjesto kamenja u džepu Širio si paniku tvoj glas na francuskom kao da ti nije pripadao no ipak si nastavio buncati Smirivali su te poslije pastisom i mokrim krpama Jedna djevojka iz komiteta za zaštitu usmene predaje
5
držala ti je glavu među dlanovima i uspavljivala te pričama o bretonskim noćima Nisi usnuo svjestan valova koji ustrajno drobe i tu obalu. Slična se stvar dogodila usred čikaške noći Čuo si vatrogasce Čuo si kola civilne zaštite Jezero Michigan opasno se ljuljalo Sirene su dopirale daleko sve do žutih polja Midwesta i luteranske crkve na brdu u Iowi Znao si da je nekome voda došla do grla no nastavio si mirno spavati na najvišem katu Znao si da imaš još nekoliko dana Nisi nazvao 911 nisi nikoga želio spasiti
6
kao onda u Parizu Voda je već bila tu Penjala se Jezero ti je namigivalo danima Znalo je da znaš što znači kad krene poplava Znalo je da je ona u tebi da si je donio i na njegove obale da je puštaš posvuda da iza tebe na stolici ostaje lokva u autobusu, u caféu, u kinu... Oni koji primijete ispraćaju te sažalnim pogledima Ipak, ponekad u taksiju naiđeš na razumijevanje Znate, ja sam iz Kašmira, kaže ti vozač sve je OK, govori s osmijehom i pokazuje ti ponosno svoje sjedište na kojem drži veliku spužvu Cijedi je na kraju radnog dana.
7
Prepoznaju te slični tebi pa mahnu na pozdrav kad ti dolaze u susret Ponekad pratiš njihove lokvice koje te vode u niske mansarde i zagušljive podrume no nekad neočekivano završiš u otmjenom restoranu Stolica je obično vlažna kad stigneš i pored nje je znak za klizav pod sa crtežom čovjeka koji pada direktno na vlastitu kičmu Napojnica na stolu je izdašna za sav učinjeni nered za prouzročenu gnjavažu... Znaš sve o tome Kaplje iz tebe posvuda iz prstiju najčešće Ne koristiš kompjuter jer se bojiš električnog udara
8
Papir se pak brzo navlaži Inače, ne pišeš mnogo Poplava prezire svoju povijest Ne usuđuješ se pomilovati nečiju kosu još manje ući nekome u krevet Zato si naklonjen ljubavi pod tušem Mutna voda brzo se gubi u slivniku Nitko ne primjećuje Ne moraš objašnjavati da ti je poplava dala prezime da mu ne znaš izvor da se i sam čudiš kad ga izgovoriš da u sebi ustrajno prizivaš obilatu i zloćudnu kišu koja će obezvrijediti poznatu geografiju i zamesti tvoj trag na preostalom kopnu. Ponekad u gomili ugledaš ruku sličnu tvojoj Prepoznaješ odmah te smežurane prste
9
jer dobro znaš teksturu talasastog poda u Crkvi sv. Marka u Veneciji Među njima još ne rastu peraje jer iskustvo poplave ne vrijedi mnogo Svaki put kad naiđe kao da je prvi Radost se javlja samo kad ti voda nanese predmet, pogled, njezinu maramu ili pjesmu o kući pored mora Stvari za koje si mislio da su nepovratno nestale u snažnom i dubokom viru koji je zauvijek progutao Virginiju Woolf sarajevsko djetinjstvo i obalu za pristajanje.
10
ĐAVO NA PROVINCIJSKOJ KATEDRALI
11
12
Staza koja sijeËe otok na pola
Krenimo stazom koja siječe otok na pola Ti najavljuješ meku budućnost koju ništa ne može promijeniti Čelični su zakoni povijesti i oni sklanjaju neprijatelje s našeg puta Otrov nestaje iz zubiju poskoka Gušterov ružičasti rep ne može nam nauditi Sitni pauci učvršćuju traku u tvojoj kosi Sve je nevino kao porub tvoje haljine Idemo kroz makiju tiho i oprezno kao nekada partizani uvjereni u pobjedu koja dolazi u žrtvu koja se isplati u smrt nemani u raskidane niti paučine u svijet u kojem Spartak uvijek pobjeđuje Nijedan oblak ne može zastrti to sunce
13
osim možda za sjenu preko tvog oka za kratki interval kada mi dozvoljavaš da te ljubim Penješ se na vrh brda pred nama se otvara arhipelag... Vrijeme je tada trebalo stati kad sam ti stavio ruku na potiljak kad si uzdahnula od prizora ili topline mojih prstiju, ne znam kad smo vjerovali da se voda ne može podići kad ništa u toj slici nije najavljivalo da će te plima učiniti modrom i pretvoriti tvoje oči u bunar u koji se spuštam da čujem poruku koju mi šalješ u melodiji koju po površini sviraju kapljice vode Nikad je neću odgonetnuti Koliko god pokušavao potonuti
14
uvijek sam na početku staze koja siječe otok na pola S tobom je nestala i čarolija Preostaje mi još samo jedan život.
15
Prepoznaješ crkvu na brdu
Prepoznaješ crkvu na brdu talijanskog gradića Utjeha purpurnog cvijeća na prozorima udovica Ulica koja vodi do kapelice lokalnog sveca neizgovorljivog imena i kontroverzne biografije Bdije nad snovima siročadi i fantazijama kapetanskih žena Domaći gušter mu čuči na ramenu s odrezanim repom Tumači tvrde da je to sretna vijest Što je izgubljeno vratit će se jednog dana Želiš vjerovati u tu priču kao i u ljekovitost lokalne kvasine kao i u to da će ključ koji svuda nosiš u džepu otvoriti vrata djedove kuće Nećeš ući u nju Nećeš uznemiriti nepoznatu obitelj Pozdravit ćeš pospanog psa na pragu
16
i ključ ostaviti u bravi Neka mu se čude ukućani kad ga pronađu Postavit će ga na zid da ih štiti od panonskih guja Putovat ćeš preko Jadrana zbog ornamenta na patricijskoj vili zbog đavola koji se kesi na provincijskoj katedrali zbog lopte ostavljene u dvorištu škole koja će mirovati tamo sve do ponedjeljka Napustit ćeš grad lokalnim vlakom Uroniti u plahtu u seljačkoj kući Dotaknut ćeš ogledalo i sliku vojnika poginulog na Soči Rijeku koja teče dolinom sunce zabljesne tik pred zalazak Bit ćeš tamo večeras.
17
Sve se može opjevati
Sve se može opjevati I prašina u popodnevnom svjetlu I mačkin lijeni hod po oluku I tvoja ruka s ožiljcima iz borbi noževima na obalama La Plate Majčina fotografija s ekskurzije u Prag s kraja šezdesetih Cipele koje nitko neće nositi a koje otac još uvijek čisti Svemu si sada našao mjesto I sahranama bližnjih koje si propustio Pitaš se da li su tu tik ispod površine I najmanja sitnica ih može razbuditi Kao onaj uzdignuti kažiprst na reklami za ljetovanje Da li zaboravljaš okrutnost prema onima koji ne mogu dešifrirati tvoja buncanja prema ženama koje pitaju za otisak zubiju iznad tvog srca prema onoj koja ih je zabila u to mjesto kažnjavajući te i nagrađujući istovremeno
18
Sve ti se čini da zauzima solidno mjesto u tekstu kojemu ne znaš žanr u književnosti koju možeš čitati samo u vlastitoj glavi Nikada se ništa neće izliti na papir učvrstiti u dijalogu Tvoje uspomene ionako su izobličene umorom od putovanja Sve možeš opjevati sada kada te nitko više ne slijedi kada nitko više ne pokušava ući u tvoj svijet iz kojeg si ionako izbacio svjedoke Zato budi milostiv prema crvenookom zecu u snijegu Opiši s nježnošću hrvače na livadi Zapamti šarenu ukosnicu djevojčice na visokom zidu koja u svoju bilježnicu upravo upisuje da bi mogao biti pismonoša
19
odbjegli kralj trgovac pokućstvom ili demon koji će uzburkati provincijski gradić Ako joj sada pružiš ruku nikada te neće napustiti.
20
O autoru
Igor Štiks rodio se 1977. godine u Sarajevu. Piše prozu, poeziju, književnu kritiku i eseje. Za svoj prvi roman Dvorac u Romagni (Durieux, 2000.; drugo izdanje Fraktura, 2007.) dobio je nagradu Slavić za najbolju debitantsku knjigu. Taj je roman do sada preveden na njemački, engleski i španjolski jezik. Njegov drugi roman Elijahova stolica (Fraktura, 2006.) dobio je nagrade “K. Š. Gjalski” i “Kiklop” za najbolje prozno djelo godine. Već je objavljen ili se njegovo objavljivanje uskoro očekuje u Mađarskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Španjolskoj, Sloveniji, Makedoniji, Italiji, Češkoj, Poljskoj i Finskoj. Trenutačno živi u Sjedinjenim Državama. Povijest poplave njegova je prva knjiga poezije.
95
96
Sadržaj
Pristanište 5 ĐAVO NA PROVINCIJSKOJ KATEDRALI 11 Staza koja siječe otok na pola
13
Prepoznaješ crkvu na brdu 16 Sve se može opjevati 18 Posežeš rukom 21 Tamni kontinent 23 Čekajući osloboditelje
26
Uzdignute ruke stranca
29
Put kroz maglu
31
Nemoj reći da znaš sve
33
Oči sivog vuka
35
Poraz 37 Belle Époque
39
Jarac otkupitelj
41
Probudiš se kao tigar
43
97
Zapisuješ loše snove
46
Kustos 49 ALTMODISCH 51 Porijeklo 53 Crveno 56 Olivier, ti si đubre
58
Some of these days, you’ll miss me honey
61
Ne obraćaš pažnju na detalje
64
Tvoje ruke čekaju
67
Prava mjera
69
Nekad sam spavao čvrsto
71
Kroz gornju Belgiju
73
Krijumčar 74 Na nas se nije čekalo
76
Povratak 78
98
SAMOPROGLAŠENI APOSTOLI 81 Samoproglašeni apostoli
83
Na putu za Ararat Delimir Rešicki
91
O autoru
95
99
Nakladnik Fraktura, ZaprešiÊ Urednik: Delimir Rešicki Tisak: Grafomark, Zagreb Godina izdanja: 2008., studeni (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-063-0 Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske Biblioteka Fraktali, knjiga 1 www.fraktura.hr, fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63, Fax: +385 1 335 83 20
100
101
129,00 kn
www.fraktura.hr
102