Put samoovisnosti

Put samoovisnosti

1

Od istog autora: Priče za razmišljanje 20 koraka prema naprijed Računaj na mene Voljeti se otvorenih očiju Ispričat ću ti priču

2

Jorge Bucay

Put samoovisnosti prevela sa španjolskoga Željka Somun

Fraktura 3

Naslov izvornika El camino de la autodependencia © 2000 by Jorge Bucay Prvo izdanje Editorial Sudamericana, S.A. i Editorial del Nuevo Extremo, S.A., Buenos Aires, 2000.

Prevedeno prema izdanju Random House Mondadori, S.A., Barcelona Objavljeno prema sporazumu s UnderCover Literary Agents © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2013. © za prijevod Željka Somun i Fraktura, 2013.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-520-8 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 860297

4

Obitelji iz koje sam potekao, Cheli, Elíasu i Cachu, zahvaljujući kojima jesam

5

6

u vod

Sigurno postoji put i moguće je da je na mnogo načina osoban i jedinstven.

Moguće je da postoji put koji je sigurno i na mnogo načina jednak za sve.

Ima jedan siguran put koji je na neki način moguć.

Treba naći načina te pronaći taj put i zaputiti se njime.

Moguće je da čovjeku valja samome krenuti i da će se iznenaditi kad dalje na putu susretne sve one koji si­ gurno idu u istom smjeru.

Ne treba zaboraviti da je taj posljednji, samotni, osobni i konačni put naš most prema drugima, jedina spona koja nas nužno povezuje s okolnim svijetom.

Nazovite sudbinu kako želite: srećom, samoostvarenjem, uzdizanjem, prosvijećenošću, spoznajom, spo­ 7

kojem, ushitom, vrhuncem ili, jednostavno, krajem.

Na isto vam dođe. Svi znamo da je naš najveći izazov uspješno ostvarenje sudbine.

Sigurno ima onih koji se na putu izgube pa nužno kasne, a zacijelo ima i onih koji nabasaju na prečicu pa postanu stručni vodiči ostalima.

Neki od tih vodiča poučili su me da ima mnogo prilaznih puteva, beskrajno mnogo mogućih pristupa, tisuću načina dolaska, na desetke smjerova koji nas vode prema pravom cilju. Tim putevima proći će svatko od nas.

Međutim, postoje putevi koji su sastavnica svakog od mogućih puteva.

To su putevi koji se ne mogu zaobići.

To su putevi kojima se mora poći ako se želi ići dalj­e.

To su putevi na kojima spoznajemo sve što je potrebno znati kako bismo stigli do posljednje dionice puta.

Smatram da postoje četiri nezaobilazna puta: 1. put konačnog susreta sa samim sobom, koji nazivam putem samoovisnosti 2. put susreta s drugim, put ljubavi i putenosti, koji nazivam putem susreta 8

3. put gubitaka i žalosti, koji nazivam putem suza 4. put ispunjenosti i traženja smisla, koji nazivam putem srec´e.

Na svom sam putu vodio računa o zabilješkama koje su drugi ostavljali sa svojih putovanja i dio vremena posvetio sam izradi karte vlastitih prijeđenih puteva.

Moje karte ovih četiriju puteva tijekom godina pretvorile su se u planove puta koji su mi pomogli da se vratim na pravi put kad god bih zalutao.

Možda bi moje knjige mogle poslužiti onima koji, poput mene, povremeno izgube iz vida cilj, a možda i onima koji su sposobni pronalaziti prečice. U svakom slučaju karta nikad ne preslikava određeno područje i prijeđeni se put mora iznova ucrtavati svaki put kad na temelju vlastitog iskustva utvrdimo pogrešku kartografa. Samo ćemo tako doći do vrha.

Kamo sreće da se nađemo tamo!

To će značiti da ste uspjeli stići.

To će značiti da sam i ja u tome uspio.

J. B.

9

10

alegorija kočije

Jednoga listopadskog dana poznati glas iz telefonske

slušalice reče mi: “Izađi na ulicu, čeka te dar.”

Oduševljen, izađem na ulicu i ugledam dar. Prekrasna kočija stoji pred mojim kućnim pragom. Od sjajne orahovine, s brončanim ukrasima i bijelim keramičkim svjetiljkama. Savršena, otmjena i vrlo šik. Otvorim vra­ tašca kočije i uspnem se. Veliko polukružno sjedalo presvučeno tamnocrvenom tkaninom i prozorčići s bijelom čipkom stvaraju dvorski ugođaj. Sjednem i uvi­ đam da je sve napravljeno baš po mojoj mjeri, pažljivo odmjerena dužina nogu, širina sjedala, visina krova.

Vrlo udobno i ne ostavlja mjesta za ikoga više. Tad pogledam kroz prozor i vidim “krajobraz”: s jedne strane moja kuća, s druge pročelje kuće mog susjeda. Pomislim: “Kakav savršen dar! Tako prikladan i lijep!” Ostanem neko vrijeme sjediti i uživati u dojmovima.

11

Ubrzo se počnem dosađivati. Kroz prozor gledam uvijek isti prizor. Zapitam se: ‘‘Koliko dugo čovjek može promatrati isti prizor?” Počinjem pomišljati kako ovaj dar ničemu ne služi.

Već glasno negodujem kad nailazi susjed pa kaže kao da pogađa moje misli: “Zar ne vidiš da ovoj kočiji nešto nedostaje?”

Dok mi se čuđenje ocrtava na licu, gledam sag i presvlake.

“Nedostaju joj konji”, kaže mi prije nego što sam uspio izgovoriti pitanje.

Zato stalno vidim isti prizor, pomislim. Zato mi je dosadno.

“Istina”, kažem.

Odem do ograde u dvorištu i za kočiju privežem dva konja. Opet se uspnem i viknem iznutra: “Đihaaa!”

Krajolik postaje čaroban, prekrasan, neprestano se mijenja i sav sam zadivljen.

Međutim, ubrzo osjetim podrhtavanje i s jedne strane kočije ugledam napuklinu.

Konji me vode lošim putevima, ruše stupove, gaze preko nogostupa, odvode me u opasne četvrti.

Uviđam kako nemam nikakav nadzor nad situacijom. Konji me vuku kamo se njima prohtije.

12

Isprva mi je ta razuzdanost bila dopadljiva, ali konačno uviđam da je vrlo opasna.

Obuzima me strah i shvaćam da ovo nikamo ne vodi.

Tad ugledam susjeda kako prolazi pokraj mene u svom automobilu. Ljutito mu dovikujem: “Pogledaj što si mi napravio!”

Uzvraća mi: “Trebaš kočijaša!”

“Ah!” kažem.

Uz velike napore i uz njegovu pomoć obuzdavam konje i odlučujem pribaviti kočijaša. Za nekoliko dana kočijaš preuzima posao. Ozbiljan je i oprezan. Nema baš smisla za humor, ali ima bogato iskustvo. Čini mi se da sam sad spreman istinski uživati u primljenom daru.

Uspinjem se, udobno se namještam, provirujem kroz prozorčić i govorim kočijašu kamo želim ići.

On upravlja kočijom, on preuzima nadzor nad situacijom, on odlučuje o prikladnoj brzini i odabire najbolji put.

A ja, ja uživam u putovanju.

Ova mala alegorija trebala bi nam poslužiti da shvatimo holističko poimanje ljudskog bića.

Rođeni smo, izašli smo iz svoje “kuće” i povjeren 13

nam je dar: naše tijelo. Kočija izrađena upravo po mjeri svakoga od nas. Prijevozno sredstvo sposobno prilagođavanju promjenama koje dolaze s vremenom, ali koje nam ostaje na raspolaganju za cijelog putovanja.

Ubrzo nakon što se rodimo naše tijelo uočava našu želju, potrebu, instinktivno htijenje, i pokreće se. Ta kočija, tijelo, ničem ne bi služilo da nema konja. Oni su želje, potrebe, nagoni i strasti.

Neko vrijeme sve je u redu, no u jednom času počinjemo uviđati da nas te želje vode pomalo nesigurnim, a često i opasnim putevima, pa ih poželimo obuzdati.

Tad nastupa kočijaš: naša glava, naš razum, naša sposobnost rasuđivanja. Taj će nas kočijaš povesti najboljim putem.

Valja znati da svatko od nas utjelovljuje barem tri navedena čimbenika.

Vi ste i kočija, i konji, i kočijaš na cijelom putu, a to je put vašeg života.

Harmoniju morate izgraditi pomoću svih tih dijelova, pazeći da ne zapostavite nijednog od triju glavnih junaka.

Dopustiš li da ti tijelom upravljaju isključivo nagoni, osjećaji i strasti, moglo bi biti i jest izrazito opasno. To znači da trebaš glavu kako bi u život uveo reda.

14

Kočijaš procjenjuje put, smjer. Ali kočijom zapravo upravljaju konji. Nemoj dopustiti da ih kočijaš zapusti.

Moraju biti siti i sigurni jer što ćeš bez konja? Što bi bilo s tobom da imaš samo tijelo i mozak? Da nemaš nikakvih želja. Kakav bi ti bio život? Postao bi nalik na one koji kroz život idu nesvjesni svojih osjećaja, dopuštajući da samo glava pokreće kočiju.

Ne smiješ, naravno, zaboraviti ni na kočiju jer ona mora izdržati cijelo putovanje. To podrazumijeva popravke, njegu, ugađanje svega što je potrebno kako bi opstala. Ako se nitko ne brine za kočiju, ona će se raspasti, a ako se raspadne, putovanju je došao kraj.

Kad to shvatim, kad spoznam da sam i tijelo, i glavobolja, i vlastiti osjećaj gladi, i vlastiti prohtjevi, želje i instinkti, da sam vlastite misli i vlastiti neumorni um i sva iskustva... tek tada ću biti sposoban dobro opremljen krenuti na put koji sam si danas zacrtao.

15

16

Jorge Bucay rođen je 1949. u Buenos Airesu. U tom

je gradu studirao i diplomirao medicinu te se kasnije specijalizirao za područje mentalnih bolesti. Kao psihijatar i psihoterapeut isprva je radio na klinikama i u medicinskim savjetovalištima, zatim držao javna predavanja u bibliotekama, školama i kazalištima, te naposljetku stigao do radija i vlastitog programa na otvorenoj televiziji Argentine.

Njegova druga aktivnost je pisanje. Rezultat je te aktivnosti više od deset knjiga, prevedenih na dvadeset jezika, koje su postale bestsellerima u mnogim zemljama svijeta.

Trenutačno živi između Buenos Airesa i Málage.

Otkad više ne obavlja posao terapeuta, svoje vrijeme provodi u dvjema najomiljenijim aktivnostima: čitanju i pisanju.

187

Željka Somun rođena je 1967. u Zagrebu, gdje živi i

radi. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je španjolski jezik i književnost te francuski jezik i književnost. Književnim prevođenjem bavi se od 2000. Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca od 2005.

Sa španjolskog je prevela: Luis Sepúlveda, Yacaré, Dnevnik sentimentalnog ubojice, 2000., Luis Sepúlveda, Svijet na kraju svijeta, 2000., Juan Arias, Paulo Coelho: Ispovijest hodočasnika, 2001., Javier Marías, U boju sutra na me misli, 2005., Gabriel García Márquez, Sjećanje na moje tužne kurve, 2006., Roberto Bolaño, Čileanski nok­ turno, 2008., Ramón Díaz Eterovic, Druga želja, 2010., Félix J. Palma, Vremenska karta, 2012., Jorge Bucay, Priče za razmišljanje, 2013.

188

sadr žaj

Uvod 7 (Uvod za ovu seriju)

Alegorija kočije

11

(Umjesto predgovora)

1. Situacija

17

(Različite vrste ovisnosti)

2. Podrijetlo

35

(Povijest naše ovisnosti)

3. Značenje

55

(Više o samoovisnosti)

4. Sposobnost

79

(Prava ljubav)

5. Oprema

93

(Diskriminacija i sposobnosti kojima raspolažemo)

6. Odluka

131

(Postizanje samostalnosti)

189

7. Prijelaz

175

(Kraj puta)

O autoru

187

O prevoditeljici

188

190

191

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednik Roman Simić Bodrožić Lektura i korektura Antonija Vidović Grafička urednica Maja Glušić Prijelom Fraktura Dizajn naslovnice Grey Zagreb Godina izdanja 2013., studeni (prvo izdanje) Tisak Denona, Zagreb ISBN 978-953-266-520-8 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

192

193

194