Jorge Bucay Put sreće
Put sreće
1
Od istog autora: Put suza Put susreta Put samoovisnosti Priče za razmišljanje 20 koraka prema naprijed Računaj na mene Voljeti se otvorenih očiju Ispričat ću ti priču
2
Jorge Bucay
Put sreće prevela sa španjolskog Silvana Roglić
Fraktura 3
Naslov izvornika El camino de la felicidad © 2002 by Jorge Bucay Prevedeno prema izdanju Editorial Sudamericana, S.A., Buenos Aires, 2002. Objavljeno prema sporazumu s UnderCover Literary Agents © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2016. © za prijevod Silvana Roglić i Fraktura, 2016. Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-807-0 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 946734
4
1.
Što je sreća?
p o č e t i t r a ž i t i s r e c´ u
Prilikom svakoga susreta na onome što ja zovem terapijskim
predavanjima – na predavanjima usredotočenim na promjene – a osobito kad govorim o temama u kojima je sve podložno promišljanjima, prvo nazočne zamolim da se odvaže i daju mi svoje mišljenje, da kažu što uistinu misle. Da ovdje sjediš među ostalima, upitao bih i tebe: postoji li srec´a? i ako postoji, što je? Vjerojatno bi odgovorio nešto od ovoga što su odgovorili drugi: Sreća je riječ koja uključuje gomilu koncepata, senzacija, osjećaja... ona je dio života, trenuci koji dolaze tijekom života... Sreća kao stanje ne postoji, u najboljem slučaju postoje sretni trenuci. Sjećam se kad mi se rodio sin; to je bio trenutak apsolutne sreće, ali poslije, kad su mi pokazali račun za dva dana boravka u bolnici, sreća je nestala. 47
Sreća je nešto što nas u određenom trenutku učini ispunjenima; možda su to prolazni trenuci, možda rijetki u životu, ali itekako se isplati živjeti kako bismo uživali u svakom od njih, kad se pojave. Sreća se javlja kad uživamo u dobrim trenucima i kad bolne trenutke podnosimo stoički. U svakom trenutku u životu čovjek ima različite ciljeve i kako postupno dolazimo do tih ciljeva, dolazimo do sreće. Na primjer ja bih u ovom času htio nešto postići i to bi me postignuće učinilo sretnim. Sreća je izmišljotina političarâ i psihologâ, ali u stvarnosti zapravo ne postoji, to je mrkva da nastavimo tegliti. Sreća je prijeći put koji vodi do nečega što čovjek smatra srećom. Sreća je unutarnji mir. Kako se postiže? S mnogo rada na sebi. Za sreću je potrebno mnogo terapije jer ako stvari ne razjasnimo, nećemo moći osjetiti sreću. Sreća je osjetiti radost života. Sreća je naći Boga u svemu oko sebe. 48
Biti dobro, biti zadovoljan i imati uza se one koje najviše voliš, osobito obitelj. Biti sretan znači da ti ništa ne nedostaje... Da nemaš problema. Meni je sreća osjećaj. Imati dijete nešto je konkretno, a donositi odluke, brinuti se, možda nije toliko konkretno, ali te usreći. U današnjem svijetu biti sretan znači imati milijun dolara, milijun sati da ih potrošiš i milijun prijatelja s kojima ih možeš podijeliti.* Nije stoga zgorega upitati se... Opisuje li sreću samo jedna od tih definicija, a druge ne? Je li sreća zbroj svih iznesenih mišljenja? Je li prava definicija razasuta u fragmentima svih tih razmišljanja? Naći odgovor na ta pitanja bit će naš drugi korak jer prije toga moramo pokušati doći barem do minimalnoga dogovora što je važno, a što nije.
I tako na kraju i neizbježno dolazimo do triptiha o filmovima iz četrdesetih: otrcane formule o zdravlju, novcu i ljubavi.
*
49
Prvi korak nije naći definiciju sreće, nego uvidjeti, kao što sam rekao, važnost koju ima potraga za tom definicijom. Neka svatko od nas prihvati taj izazov jer bez toga primarnog suglasja ne vjerujem da vrijedi čitati ovu knjigu. Tek nakon što ocijenimo potrebu da nađemo tu definiciju i tek nakon što budemo znali o čemu razgovaramo, moći ćemo naći taj put koji smatram najvažnijim i najuzvišenijim u životu: put sreće. Uz minimalan dogovor, koji opravdava potrebu za definicijama, usuđujem se grupirati razmišljanja navedena na početku poglavlja u tri osnovne skupine. 1. srec´a ne postoji ili nije moguc´a. Nepopravljivi skeptici. 2. postoje samo trenuci srec´e. Ograničeni pozitivci. 3. srec´a postoji i može se trajno dosegnuti. Neizlječivi optimisti. I još jedan stav (koji neću uključiti u popis), stav onih nepodnošljivih sofisticiranih diletanata koji stvari manje-više postavljaju ovako: Na neki način, ova vrsta preispitivanja koje priziva koncept ili ideju sreće povezana je s prelaskom voljnog ili slučajnoga sebstva prema opipljivim ili neopipljivim točkama, prostorima koje ego u određenom trenutku osvaja, svjesno ili nesvjesno, i koji trajno ili prolazno dovode do preobrazbe biti. 50
Neću se baviti prvima jer oni ionako neće čitati ovu knjigu, a ako je i budu čitali, neće biti spremni preispitati svoj stav uzimajući u obzir moje mišljenje.* Ni posljednjima se ne želim previše baviti iz dva razloga. Prvi, zato što priznajem da sam nekoć i ja hodio tim putem i potplati mi još smrde po balezi. Drugi ću razlog sažeti plagirajući rečenicu Giovannija Papinija koja se odnosi na njegovu drugu ženu: “Neću govoriti o njoj jer jedna riječ ne bi bila dovoljna, a dvije bi značile posvetiti joj previše vremena.” Ovo strogo odbacivanje nije tako teško kako se pričinja s obzirom na to da dva preostala mišljenja o sreći predstavljaju, u svojoj ukupnosti, mišljenje barem devedeset posto smrtnika. No ipak, ako se čovjek duboko zamisli, između ta dva gledišta postoji velika razlika, počevši od čisto semantičkoga stajališta: Nije isto bivati sretan i biti sretan.
Nikad neću zaboraviti onu rečenicu koja me ranila u srce kad sam je čuo iz usta predivne Tite Merello, možda najbolje pjevačice u povijesti argentinskoga tanga. Pitali su ju je li sretna, a Tita je s rukama za pojasom, u poluprofilu, gledajući novinara preko gologa ramena odgovorila: “O čemu ti to, mali? Sreća je mit.” *
51
biti sretan povezano je sa zbrojem trenutaka ispunjenosti, uključuje koncept borbe: pokušati biti svakim danom sve sretniji, dosegnuti svakim danom sve više dobrih trenutaka, raditi na tome da nađemo to stanje zadovoljstva, pokušati što češće biti sretan. U konačnici, znati da si sretan ne gubeći iz vida da su to samo trenuci, da nije riječ o trajnom stanju, nego o trenutačnom stanju: biti sretan. Ako čovjek uspije ulančati te trenutke, smatraju neki, mogla bi se steći “lažna predodžba” da biva sretnim, barem dok ga kakav težak obrat ne probudi i ne dovede u stvarnost. Ovoj skupini isto tako pripada predodžba o sreći kao sposobnosti da stoički podnosimo bolne trenutke ako ih ne možemo izbjeći jer govori o tome da biti sretan znači ulančati divne i ispunjene trenutke koje čovjek pokušava produljiti ne do puštajući da ih išta prekine ili, u širem smislu, iznoseći da su navedeni trenuci boli cijena koju treba platiti kako bi imao pristup ovim drugima, trenucima sreće. Prihvatiti da postoji koncept bivanja sretnim kao polazišnu točku ima sasvim drukčije gledište. Sreća se ovdje gradi u manje ili više trajno stanje i manje ili više odvojeno od “činjeničnoga svijeta” iako baš i nije jasno definirano kojim se putem i načinom dolazi u to stanje. U biti, većina se ljudi više slaže s prvim konceptom nego s drugim, koji se obično kvalificira kao naivan, ako ne i zlonamjeran ili lažan.
52
Većina ljudi koja priznaje određeni stupanj sreće u svojem životu kaže da se ne može bivati sretnim, već se najviše može biti sretnim, nekoliko puta ili periodično. Uz veliki napor postići ćemo da prihvate da postoje “veliki sretnici”, drugim riječima, oni koji su sretni dulje. Takav koncept potvrđuje i iskaz svih onih koji su imali i još uvijek imaju mnoge trenutke veselja i zadovoljstva i veoma rijetke trenutke bolne tjeskobe te se izjašnjavaju sretnima opravdavajući to nekom vrstom “emocionalnoga prosjeka”. Osobno ne mislim da sreća raste u trenucima blistavila ni da se nužno mora urušiti u bolnim epizodama. Po mojemu mišljenju, oni koji misle da se srec´a sastoji od trenutaka nisu još uspjeli usvojiti koncept da čak i loši trenuci tvore dio opc´ega fenomena, onoga koji bi mogao uobličiti kontekst u kojem je moguc´e biti sretan. Naći nešto dobro u zlu na primjer gotovo bi ti sigurno moglo omogućiti da budeš sretan čak i u teškim trenucima. Isto tako nije baš korisno čekati sreću kao trenutak kompenzacije za cijenu koju smo platili patnjom. Bolje bi bilo izgraditi stvarnost koja omogućuje da je osjetimo, a da pritom ne ovisimo o olakšanju od proživljenih loših trenutaka (sjeti se sindroma dva broja manjih cipela u priči koju sam ispričao u Pričama za Demiána).
53
Činjenica je da je potraga za srećom nedjeljivi dio nas, znali mi to ili ne i ma kako je nazivali. Zvali je mi željom da se dobro zabavimo, putem uspjeha ili potrebom za samoostvarenjem, ta je potraga neporeciv dio našega života. I s predodžbom koju svatko od nas ima o njoj započet ćemo ovaj put kad to poželimo ili kada dođemo do njega ili kad više ne budemo imali izbora.
nik ad se ne pr edati Čovjek traži pun nade put koji su snovi obećali njegovim žudnjama... Tango “Uno”, Mores i Discépolo O tome je u velikoj mjeri ovdje riječ, o “biti ili ne biti” sretan. Riječ je o tome što smo učinili sa svojim snovima. Jer svi imamo snove: vlastite snove i posuđene snove, skromne snove i snove o veličini, nametnute snove i zaboravljene snove, užasne snove i čarobne snove.
54
epilog
1) Ja sam ljudsko biće, ali ne jedino. 2) Želim biti sretan i ne želim patiti. 3) Druga ljudska bića žele isto to. 4) Ne bih nikako mogao biti jedina sretna osoba na ovom planetu. Dalaj Lama Ovo je krajnji put dovde mogu doći katkad, ne uvijek dovde si mogao doći sa mnom što smo više napredovali, lakše se bilo vratiti na put i pejzaž je postajao sve ljepši izabrani put pokazao se ispravnim put koji se izabere uvijek je ispravan ispravnost počiva u izboru, ne u pogotku. Ovo je kraj. Ovaj je kraj put... 231
232
Jorge Bucay rođen je 1949. u Buenos Airesu. U tom je gradu
studirao i diplomirao medicinu te se specijalizirao za područje psihičkih bolesti. Kao psihijatar i psihoterapeut isprva je radio u klinikama i ordinacijama, zatim je držao predavanja u knjižnicama, školama i kazalištima te je naposljetku stigao do radija i vlastitog programa na argentinskoj televiziji. Potom se posvetio svojoj drugoj aktivnosti, pisanju. Njegove knjige, prevedene na dvadeset četiri jezika, postale su bestseleri u više od trideset zemalja. Trenutačno živi između Buenos Airesa i Málage. Otkad više ne radi kao terapeut, vrijeme provodi u dvjema najomiljenijim aktivnostima: čitanju i pisanju.
233
234
Silvana Roglić rođena je u Londonu 1971. Završila je Kla
sičnu gimnaziju u Zagrebu 1990. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je španjolski jezik i književnost te povijest umjetnosti. Redovito prevodi filmove i dokumentarne emisije za televiziju kao i hrvatske filmove na španjolski jezik. Prevodi knjige mnogobrojnih španjolskih i latinoameričkih autora, među kojima se ističu Manuel Vázquez Montalban, Jorge Bucay, Javier Cercas, Carlos Ruiz Zafón, Susana Fortes, Ariel Magnus i drugi.
235
236
sadr žaj
Planovi puta
7
Alegorija kočije IV 11 Uvodne riječi
15
Prethodna tri puta: samoovisnost, ljubav i žalovanje
23
1. Što je sreća? Početi tražiti sreću Nikad se ne predati
47 54
2. Neke stranputice Nesreća i očekivanja Od konfuznosti do konformizma
85 93
3. Ponovno krenuti na put Potraga za smislom Četiri glavna prototipa
131 153
237
4. Zadovoljstvo, psihologija i sreća Uživanje u životu Ograničenja terapije Sreća i duhovnost Put sreće
177 181 206 208
5. A što poslije? Teorija o nadstavljenim ravninama
213
Epilog 231 O autoru O prevoditeljici
233 235
238
239
Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednik Roman Simić Lektura i korektura Margareta Medjurečan Grafička urednica Maja Glušić Dizajn i prijelom Fraktura Na naslovnici © Rusanovska / 2016 iStockphoto LP Fotografija autora osobna arhiva Godina izdanja 2016., studeni Tisak Denona, Zagreb ISBN 978-953-266-807-0 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20 Fraktura je dobitnik Nagrade Londonskog sajma knjiga i Booksellera za najboljeg međunarodnog nakladnika 2015.
240
241
Jorge Bucay
S
vi mi želimo biti sretni i najveći dio naših napora i snova usmjeren je tome cilju. Ali što je sreća zapravo? Je li stanje ili zbroj trenutaka? Koliko na nju utječe naše srce, a koliko naš razum? Kako je možemo postići, i možemo li je, na kraju krajeva, zadržati? Vjeran stilu pisanja kojim je osvojio milijune čitatelja diljem svijeta, proslavljeni argentinski psihoterapeut Jorge Bucay u Putu sreće ne nudi univerzalni recept za postizanje sreće, već mudar i dubok poticaj da – svatko za sebe – odgovorimo na izazov i pronađemo put koji do sreće vodi, a izvorište ima u našoj osobnosti i našim uvjerenjima.
119,00 kn 242