Put susreta by Fraktura

Put susreta

Od istog autora: Put samoovisnosti Priče za razmišljanje 20 koraka prema naprijed Računaj na mene Voljeti se otvorenih očiju Ispričat ću ti priču

Jorge Bucay

Put susreta prevela sa španjolskog Nikolina Židek

Fraktura 3

Naslov izvornika El camino del encuentro © 2001 by Jorge Bucay Prvo izdanje Editorial Sudamericana, S.A. i Editorial del Nuevo Extremo, S.A., Buenos Aires, 2001. Prevedeno prema izdanju Random House Mondadori, S.A., Barcelona 2002 Objavljeno prema sporazumu s UnderCover Literary Agents © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2014. © za prijevod Nikolina Židek i Fraktura, 2014. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-578-9 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 882410

Héctoru, Ioschúi, Chrystianu, Juliji i Miguelu koji su me naučili o ljubavi koja donosi prijateljstvo

u vod

Sigurno postoji put i moguće je da je na mnogo načina osoban i jedinstven. Moguće je da postoji put koji je sigurno i na mnogo načina jednak za sve. Postoji jedan siguran put koji je na neki način moguć.

Treba naći način te pronaći taj put i zaputiti se njime. Moguće

je da čovjeku valja samome krenuti i da će se iznenaditi kada na putu susretne sve koji sigurno idu u istom smjeru. Ne treba zaboraviti da je taj posljednji, samotni, osobni i konačni put naš most prema drugima, jedina spona koja nas nužno povezuje s okolnim svijetom. Nazovite sudbinu kako želite: srećom, samoostvarenjem, uzdizanjem, prosvijećenošću, spoznajom, spokojem, ushitom, vrhuncem ili, jednostavno, krajem. Dođe vam na isto. Svi zna mo da je naš najveći izazov uspješno ostvarenje sudbine. Sigurno ima onih koji se na putu izgube, pa zakasne, a za cijelo ima i onih koji nabasaju na prečac, pa postanu stručni vodiči ostalima. Neki od tih vodiča poučili su me da ima mnogo prilaznih 7

puteva, beskrajno mnogo mogućih pristupa, tisuću načina dolaska, na desetke smjerova koji nas vode prema pravom cilju. Tim putevima proći će svatko od nas. No postoje putevi koji su sastavnica svakog od mogućih puteva. To su putevi koji se ne mogu zaobići. To su putevi kojima se mora poći ako se želi ići dalje. To su putevi na kojima spoznajemo sve što je potrebno znati kako bismo stigli do posljednje dionice puta. Smatram da postoje četiri nezaobilazna puta: 1. put konačnog susreta sa samim sobom, koji nazivam putem samoovisnosti 2. put susreta s drugim, put ljubavi i putenosti, koji nazivam putem susreta 3. put gubitaka i žalosti, koji nazivam putem suza 4. put ispunjenosti i traženja smisla, koji nazivam putem srec´e. Na svom sam putu vodio računa o zabilješkama koje su drugi ostavljali sa svojih putovanja i neko sam vrijeme posvetio izradi karte vlastitih prijeđenih puteva. Moje karte tih četiriju puteva pretvorile su se tijekom godina u planove puta koji su mi pomogli da se vratim na pravi put kad god bih zalutao. Možda bi moje knjige mogle poslužiti onima koji, poput mene, povremeno izgube cilj iz vida, a možda i onima koji su sposobni pronalaziti prečace. U svakom slučaju, karta nikad 8

ne preslikava određeno područje i prijeđeni se put mora iznova ucrtavati svaki put kad na temelju vlastitog iskustva utvrdimo pogrešku kartografa. Samo ćemo tako doći do vrha. Kamo sreće da se ondje sretnemo! To će značiti da ste uspjeli stići. To će značiti da sam i ja u tome uspio. J. B.

alegorija kočije ii

Spojeni u cjelinu, moja kočija, konji, kočijaš i ja (kako su me

naučili da nazivam putnika) uz priličan smo trud prešli prvi dio puta. Putem se mijenjala okolina: na trenutke suha i otužna, na trenutke cvjetna i ohrabrujuća; mijenjali su se klimatski uvjeti i stupanj težine staze: povremeno blaga i ravna, a onda teška i strma, pa opet skliska i strma; napokon, mijenjalo se i moje stanje duha: ovdje vedar i optimističan, ondje tužan i umoran, tamo zlovoljan i ljut. Sada, na kraju ovog dijela puta, osjećam da su ustvari jedine važne promjene bile ove potonje, unutarnje, kao da su vanjske ovisile o njima ili naprosto nisu ni postojale. Kad sam na trenutak zastao da promotrim tragove koje sam ostavio, osjećao sam se zadovoljan, ponosan; u dobru i zlu, moje mi pobjede i moji porazi pripadaju. Znam da me čeka nova etapa, ali sam svjestan da bih mogao pustiti da me čeka dovijeka, a da se ne osjetim nimalo krivim. Ništa me ne obvezuje da nastavim put, ništa osim moje vlastite želje da to učinim. Gledam naprijed. Staza mi se čini privlačna i primamljiva. Od početka vidim da je put pun beskrajnih boja i novih oblika, 11

koji bude moju znatiželju. Intuicija mi kaže da je sigurno i pun opasnosti i poteškoća, ali to me ne koči jer znam da računam na sva svoja sredstva i da će ona biti dovoljna za suočavanje sa svakom opasnošću i svladavanje svake poteškoće. Osim toga definitivno sam naučio da sam ranjiv, ali ne i krhak. Zadubljen u unutrašnji dijalog, gotovo da nisam ni primijetio da sam krenuo putem. Krotko uživam u krajoliku… a on, moglo bi se reći, uživa u mojem hodu, sudeći po njegovoj odluci da sa svakim trenutkom postaje sve ljepši. Odjednom, sa svoje lijeve strane, putem koji je paralelan s mojim, primijetim sjenu koja se kreće iza grmlja. Obratim pozornost. Dalje, na čistini, ugledam drugu kočiju, koja svojim putem napreduje u istom smjeru kao i ja. Osupne me njezina ljepota: od tamnog drva, sa sjajnim brončanim ukrasima, s veličanstvenim kotačima i mekoćom zakrivljenih, skladnih oblika… Shvatim da sam očaran. Zamolim kočijaša da ubrza kako bismo je sustigli. Konji se propnu i dadu u kas. Sami, a da im to nitko nije rekao, vuku kočiju ulijevo kako bi smanjili razdaljinu. I susjednu kočiju vuku dva konja, a ima i kočijaša koji drži uzde. Njezini i moji konji spontano usklade kas, kao da su iz iste ergele. Izgleda da su kočijaši pronašli dobar trenutak za odmor jer su se obojica upravo smjestila na sjedalu i izgubljena pogleda opušteno drže uzde puštajući da nas put vodi.

Toliko sam oduševljen situacijom da tek nakon dugo vremena otkrijem da se i u drugoj kočiji vozi putnik. Nisam pomislio da nije ondje, samo ga nisam vidio. Sada ga otkrivam i gledam. Vidim da i on mene gleda. Nasmiješim mu se kako bih mu pokazao radost, a on mi veselo odmahne s prozora. Uzvratim pozdrav i odvažim se šapnuti mu sramežljivi “Zdravo.” Začudo, ili možda ne, čuo me i odgovara: “Zdravo. Ideš onamo?” “Da”, odgovorim sa (za mene) iznenađujućom radošću. “Hoćemo li zajedno?” “Naravno”, kaže mi, “pođimo.” Duboko dišem i zadovoljan sam. Na cijelom dosad prijeđenom putu nikad nisam našao suputnika. Osjećam se sretnim, a da ne znam zašto i, što je najzanimljivije, nisam posebno zainteresiran da to saznam.

Jorge Bucay rođen je 1949. u Buenos Airesu. U tom je gradu

studirao i diplomirao medicinu te se specijalizirao za područje psihičkih bolesti. Kao psihijatar i psihoterapeut isprva je radio u klinikama i ordinacijama, zatim je držao predavanja u knjižnicama, školama i kazalištima te je naposljetku stigao do radija i vlastitog programa na argentinskoj televiziji. Potom se posvetio svojoj drugoj aktivnosti, pisanju. Njegove knjige, prevedene na dvadeset četiri jezika, postale su bestseleri u više od trideset zemalja. Trenutačno živi između Buenos Airesa i Málage. Otkad više ne radi kao terapeut, vrijeme provodi u dvjema najomiljenijim aktivnostima: čitanju i pisanju.

275

276

Nikolina Židek rođena je 1976. u Zagrebu. Diplomirala je

španjolski i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala je konferencijsko prevođenje (jezična kombinacija španjolski i engleski) na Pariškome ka toličkom sveučilištu u Madridu te završila trogodišnji tečaj konferencijskog prevođenja (jezična kombinacija španjolski i engleski) u Centru za obuku usmenih i pisanih prevoditelja u Buenos Airesu. Od 2004. do 2009. živjela je i radila u Madridu, a od 2009. do 2013. u Buenos Airesu. Stalno je zaposlena kao profesionalni diplomat u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova RH. Među njezinim prijevodima ističu se Lengua de ruiseñor, Panorama del cuento croata contemporáneo (“Panorama suvremene hrvatske priče”), prijevod priča četiriju hrvatskih suvremenih autora (Maja Hrgović, Delimir Rešicki, Roman Simić Bodrožić i Zoran Malkoč) za španjolsko izdanje časopisa Relations Hrvatskog društva pisaca, Siete dramas croatas contemporáneos (španjolski prijevod sedam suvremenih hrvatskih drama po izboru Darka Lukića), izdan u Buenos Airesu, Priče o kronopijima i famama: upute za pjeva-

277

nje i plakanje Julija Cort ázara i Fidel Castro: moj život. Biografija u dva glasa Ignacija Ramoneta. Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca.

278

sadr žaj

Uvod (Uvod u seriju) 7 Alegorija kočije ii 11 I. Povijest Važnost susreta u današnjem svijetu Čovjek: samotnjačka priroda ili društveni život

15 17 23

ii. Vertikalni susreti O ljubavi Intimnost: veliki izazov Ljubav prema djeci ljubav prema sebi

53 55 87 99 135

iii. Horizontalni susreti seks, posebni susret ljubav u paru

149 151 217

prijelaz (Epilog) 265 o autoru o prevoditeljici

275 277 279

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednik Roman Simić Bodrožić Lektura i korektura Margareta Medjurečan Grafička urednica Maja Glušić Dizajn i prijelom Fraktura Na naslovnici © Rebecca Campbell, Istok susreće Zapad, ulje na platnu, privatna zbirka, uz dopuštenje Jonathan Cooper Gallery / The Bridgeman Art Library Fotograﬁja autora osobna arhiva Godina izdanja 2014., srpanj (prvo izdanje) Tisak Denona, Zagreb ISBN 978-953-266-578-9 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

280

281

Jorge Bucay

Put samoovisnosti Samoovisnost, ljubav, bol i sreÊa Ëetiri su puta koja vode do potpunog ostvarenja svakoga ljudskog biÊa — Ëetiri staze koje svatko od nas mora proÊi sam, vlastitim ritmom. Put samoovisnosti, kojemu je posveÊena ova knjiga slavnoga argentinskog psihoterapeuta, prvi je zadani cilj, polazište bez kojega nema samoostvarenja. Bez obzira na to kako ga nazivali i pod kojim ga imenom nalazili, put samoovisnosti naš je najveÊi, moæda i jedini pravi izazov, a kao i toliko puta do sada, mudrost Jorgea Bucaya pomoÊi Êe nam da ga prihvatimo i proputujemo.

ISBN 978-953-266-520-8, 192 str., tvrdi uvez, 99,00 kn

ISBN 978-953266578-9 282

9 789532 665789