Razumjeti stoljece

uvod

D A N

D I N E R

Razumjeti stoljec´e Razumjeti stoljeće

Opc´epovijesno tumacenje

1

2

dan diner: razumjeti stoljeće

uvod

3

Dan Diner

Razumjeti stoljeće Općepovijesno tumačenje preveo s njemačkog Sead Muhamedagić

Fraktura

4

dan diner: razumjeti stoljeće

Objavljivanje ovog djela omogućeno je uz potporu literarne mreže TRADUKI, čiji su članovi Savezno ministarstvo za europske i me­đunarodne odnose Republike Austrije, Ministarstvo vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke, švicarska Zaklada za kulturu Pro Helvetia, KulturKontakt Austria, Goethe-Institut, slovenska Javna agencija za knjigo JAK, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Zaklada S. Fischer.

Naslov izvornika Das Jahrhundert verstehen, Eine universalhistorische Deutung © 1999 Luchterhand Literaturverlag GmbH, München © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2013. © za prijevod Zaklada S. Fischer po nalogu programa TRADUKI Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-484-3 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 860286

uvod

5

Mojemu ocu Robertu Dineru (1907.–1990.), kojega je stoljeće izmučilo

6

dan diner: razumjeti stoljeće

uvod

7

Sadržaj Uvod 9 Periodizacija i svijest epohe / vremenske osi i pripovijedanje po­ vijesti u periferijskoj perspektivi / povijesne perspektive i oču­đenje sadašnjosti / iščezla vremena i nestala prostranstva / kontinuitet naracije i svjesno izostavljanje Tumačenja: Dvostruki svjetski građanski rat Svjetski rat i svjetski građanski rat / Amerika i Europa / ravnoteža i hegemonija / ustav i nacionalnost / sloboda i jednakost / smrt od automatskog oružja / dvostruki antiboljševizam / rasa i klasa / pomorska i kopnena moć / demos i etnos / autokracija i samo­ određenje / fašizam i antifašizam / Zapad i Istok

19

Konverzije: Nacija i revolucija Rat i revolucija / društvo i nacija / ekspanzija i intervencija / crvene i bijele nacije / domovinski ratovi / granice i manjine / Mađarska i Rumunjska / Grci u Odesi / Poljaci i Sovjetski Savez / Staljin i Tuhačevski / Njemačka i Rusija / revizija i status quo / Hitlerovi ratovi / granice Poljske / jedinstvo Njemačke

67

8

dan diner: razumjeti stoljeće

Režimi: Demokracija i diktatura Weimarske pouke / Hermann Müller i Ramsay MacDonald / tra­ dicija i kontingencija / stabilnost i kriza / Engleska i Francuska / socijaldemokracija i republikanizam / parlamentarizam i auto­ ritarnost / spletka i intriga / Papen i Schleicher / Hitler i Hin­ denburg / pristup moćniku / emblematika slučaja / diktatura i diktatura

111

Kataklizme: Pamćenje i genocid Istočna pitanja / etnička čišćenja / Grci i Turci / armenske kata­ strofe / demografija Poljske / ideologija Njemačke / ekspanzija na

157

Istok i Holokaust / različite perspektive / hijerarhija sjećanja / pamćenje i narativ / nacionalsocijalizam i staljinizam / rad i smrt / uništenje naroda i uništenje klasa / usporedba i spoznaja Dualizmi: Dekolonizacija i Hladni rat Translatio imperii / Britanija i Amerika / geografija i ideologija / grčka pitanja – dalekoistočni odgovori / azijska kriza i zapadne slobode / podijeljeni svjetovi i daleki svjetovi / Mao Zedong i Čang Kai-šek / Dulles i Mendès-France / Dien Bien Phu i europska inte­ gracija / Francuska i Njemačka / neutralizacija nacionalnoga / povratak etnosa

199

Bilješke 249 Kazalo imena

291

uvod

9

Uvod Periodizacija i svijest epohe / vremenske osi i pripovijedanje povijesti u periferijskoj perspektivi / povijesne perspektive i oču­đenje sadaš­ njosti / iščezla vremena i nestala prostranstva / kontinuitet naracije i svjesno izostavljanje

Ova se knjiga sastoji od izostavljanja. Ne može biti drukčije. Nijedan povijesni prikaz koji se ne zadovoljava kronološkim nizanjem relevantnih zbivanja ne može izbjeći odabir iz obilja građe koju nudi stvarnost.

Taj odabir nije proizvoljan; u konačnici se povodi za bitnim. Moći povjesničareva rasuđivanja ostaje pak da odluči što slovi kao bitno. Ne radi se pritom samo o hermeneutičkom razumijevanju; radi se, štoviše, o tome da se smisleno reduciraju kompleksnost i raznolikost povijesnih stvarnosti. Takva je redukcija u osnovi svakog povijesnog narativa.

Već zbog same mogućnosti prikazivanja bira povjesničar kriterije vremenskog omeđivanja. Izvana, iz potonjega (hindsight) on proteklom vremenu nameće moment kad neka epoha započinje i kad završava.

Samo s primjerene vremenske distance može uslijediti razvidno, uvjerljivo povijesno vrednovanje prošloga. Naknadno konstruirana slika epohe razlikovat će se od opažanja njezinih suvremenika. U malobrojnim iznimnim situacijama moglo bi biti primjereno slijediti sadašnju perspektivu protagonista i na temelju aktualnosti neobičnim zbiva-

10

dan diner: razumjeti stoljeće

njima pridavati predikat povijesnoga. Obično se tim predikatom u sa­ dašnjosti obilježavaju ona zbivanja koja kod suvremenika pobuđuju dojam da će kasniji povjesničari to njihovo osjećanje potvrditi s primjerene distance. Godine 1989. taj je osjećaj bio sveprisutan. Suvremenike je zahvatila izvjesnost kako je u njihovoj nazočnosti cijela jedna epoha naglo prispjela svome kraju. Silinom događaja koji su doživljavani kao epohalni rastao je pritisak na svijest o tome da se periodizacijski odmjeri vrijeme koje je naprečac postalo povijesno. Čim je kraj epohe bio označen vremenskom ikonom 1989., priziva ona u sjećanje svoju kongenijalnu markaciju u liku 1917. Zajedno sa slomom komunizma koncem stoljeća događanje Oktobarske revolucije prebacuje se u rang njegova početka.

Duhu vremena dolično mjerenje stoljeća od 1917. do 1989. navodi na tumačenje na temelju kojega se razvidno mogu obrazložiti tematska izostavljanja u prikazu stoljeća. Ta periodizacija usmjeruje pogled na one događaje i ona zbivanja po kojima se epohalnim doživljava sraz komunizma i njegovih antagonista. Taj se antagonizam razrješavao u znaku svjetskoga građanskog rata, obrazlažući se prvenstveno ideološki – univerzalno pozicioniranom borbom vrednota i svjetonazora, globalno se razmahujući. U raznorodnim je oblicima taj dualizam prožimao stoljeće: kao sloboda i jednakost, boljševizam i antiboljševizam, kapitalizam i komunizam, Istok i Zapad.

Zbog svoje univerzalnosti taj se antagonizam nudi kao središnja os tumačenja ovoga stoljeća. Pa ipak se s obzirom na njegovu posvemašnju valjanost javljaju dvojbe. One se pojačavaju kad je riječ o događajima koji slijede nakon prijelomne 1989. Ti su događaji iz potonjega vremena po svemu sudeći smješteni onkraj suprotnosti vrednota i ideologija koja je relevantna za epohu 20. stoljeća. U njihovoj osnovi nema univerzalizama koji dovode do konflikta. Oni se, naprotiv, zasnivaju na ponovnom oživljavanju arhaičnih pripadnosti: na etnosu i nacionalnosti, na važenju i djelovanju dugih pamćenja i prethodnih prošlosti na kojima se temelje. U epohi svjetskoga građanskog rata vrednota i svjetonazora činilo se kao da su u međuvremenu anestezirani, nadvladani retorikom sukobljenih univerzalizama. Njihov ponovni dolazak

uvod

11

potkrepljuje dvojbu da se ovo stoljeće isključivo može razumjeti duž interpretacijske osi antagonističkih vrednota.

Povijest je otvoreno zbivanje. Njena otvorenost prema budućnosti ni za odavno minule prošlosti ne ostaje bez posljedica; one se u retro­ spektivi mijenjaju iz pridošlog vremena. Sve ako bivše stvarnosti i ostaju izvan domašaja novih sadašnjosti, ipak se bez ugrožavanja posvemašnje faktičnosti mijenja povijesna slika prošlosti. Uronjena svaki put u novo svjetlo, ta se slika javlja očuđeno, a katkada se čak čini i posvema drukčijom. Događaji i likovi, za prikazivanje epohe do sada nezaobilazni, gube na važnosti, ili čak nestaju iz sjećanja. U konstrukciji povijesti javljaju se fundamentalni pomaci; sukladno djelovanju tektonskih poremećaja, zadiru oni u dosad važeće kontinuitete. Gomilaju se slučajnosti. Vrijeme se iznova stratificira i pridaje epohi izmijenjen profil.

Poput bloka stijena, i period Hladnog rata nepravilno i konfuzno otima se paradigmama prethodnih i susljednih vremena. Njihove se izvjes­nosti sve više doživljavaju poništenima. Njihova iskustvena vrijed­nost prolazi; u neku je ruku to vrijeme koje odumire. Takvo nestajanje međutim ne ostavlja nikakvu trajnu prazninu. Tkivo koje propada odmah se nadomješta, kompenzira: sastavnicama iznova oživjelog sjećanja na temelju povratka nekih prošlosti za koje se mislilo da su odavno odrađene. Zaobilaženjem netom bivšega sadašnjost se naizgled vraća staro-novim paradigmama europske povijesti. Ponovno javljanje povijesnih prostora u pamćenju evocira povratak povijesnih vremena.

Nakon cezure epohe 1989. učestalo se javljaju tendencije koje izniču iz tradicionalnih konfliktnih silnica 19. stoljeća. Time bi na težini mogla izgubiti os ideološke suprotnosti. Ona bi se morala odreći uzurpiranoga interpretacijskog monopola, prepuštajući nešto od uvida i spoznaje drugoj suparničkoj osi interpretacije stoljeća koja se u manjoj mjeri osjeća obvezanom na suprotstavljanje vrednota i svjetonazora, uzimajući na znanje valjanost geografskih i etničkih momenata. Nijedna od tih interpretacijskih osi ne pomaže nam da 20. stoljeće dostatno uzmognemo razumjeti samo po njima. Prije će biti da se primjeren pristup,

12

dan diner: razumjeti stoljeće

po svoj prilici, otvara prepletanjem tih dviju interpretacijskih silnica.

Iz takva prepletanja izvodi se odabir povijesnih predmeta od kojih se u ovom prikazu slaže povijesna slika stoljeća. Odabrani fenomeni odgovaraju kako kratkoročnoj valjanosti svjetskoga građanskog rata vred­ nota i ideologija tako i dugoročnom djelovanju etnosa i geografije. U fokus prikaza prvenstveno dolaze njihova stapanja, zapanjujući fenomen konverzije jedne forme u drugu.

U ovom se prikazu stoljeća pripovijeda polazeći s periferije. Umjesto da se, kao obično, krene iz europskih središta događanja, u pripovijedanju se Europa sagledava s njezina istočnog ruba. Povijesni pomak perspektive proizvodi učinak vremenskog očuđenja. Prostorna se distanca premeće u vremensku. Stoljeće se tako svojim suvremenicima može učiniti udaljenim, minulim i povijesnim.

Pogled polazi s europske granice. On od Baltika preko Crnog mora luta do Egejskog mora. Takvu periferijsku perspektivu može zauzeti virtualni pripovjedač koji sjedi na stubama tradicijom bogatog stubišta u Odesi gledajući prema jugu i prema zapadu. Korištenje toga povijesnog prostora kao rezonantnog tla omogućuje racionalizaciju povijesne raznolikosti – prije svega i zato što pripovijedanje povijesti potječe upravo odavde.

Pogled koji nas uvodi u prikaz polazeći sa stuba u Odesi vodi dakle preko Crnog mora, preko Istanbula, Bizanta i turskih tjesnaca, do Troje.

Tim povijesno bremenitim prostranstvom pogled se širi od sjevera prema jugu, iz sadašnjosti u prošlost, a riječ je o prostranstvu gusto poslaganih vremena izvanredne povijesne važnosti.1 Nastaje dojam da geografske određenosti, slično palimpsestu, dovode do ponavljanja vječno istoga – kao što je, primjerice, stalna borba za prevlast nad turskim tjesnacima. Odgovarajući ratovi i u novije doba djeluju trojanski.

Krimski rat od 1853. do 1856. ili pak Bitka kod Galipolja 1915. tijekom Prvoga svjetskog rata bile su borbe za pristup Bosporu i Dardanelima.

Krimski je rat, uostalom, pokrenuo arheološko istraživanje Troje; jedan je povijesno svjestan britanski vojskovođa zadržao svoje postrojbe na položajima uz tjesnace radi vojnog discipliniranja, naredivši im da lo-

uvod

13

patama i motikama iskapaju ostatke drevne Troje.2 Nazvavši novoutemeljeni grad na Crnom moru Odesa, pola se stoljeća prije Katarina II., koja je Rusiju uzdigla u rang europske velesile, nadovezala na mit Odiseje i Grčke, kao da s vremenskim i prostornim odmakom Troji uz bok priliči staviti adekvat – onoj Troji koja je u staro doba kontrolirala trgovinu i plovidbu kroz Tjesnace i na taj se način obogatila. U svakom je slučaju rusko povezivanje sa Zapadom bilo upućeno na slobodan prolaz kroz Bospor i Dardanele kao negdašnju glavnu žilu kucavicu svjetske trgovine. Nadmetanje između Osmanlijskog Carstva i ruskog imperija kao i između Rusije i Zapada razmahivalo se baš na tom mjest­u.3 Halford Mackinder južnu je Rusiju i crnomorsku regiju nazvao Težištem (pivot) povijesti. 4 Bilo je to početkom stoljeća. Prosudba tog geografa, kasnijeg savjetnika britanske delegacije na pariškoj mirovnoj konferenciji 1919. i savezničkih interventnih snaga u ruskom građanskom ratu na žalu sjeverne obale Crnog mora, bila je obilježena konstelacijom snaga koja je postojala u 19. stoljeću. Za cijelog jednog stoljeća Rusija i Engleska bile su jedna drugoj suprotstavljene kao protagonisti suprotnosti svijeta. U toj se konfrontaciji radilo o kontroli Tjesnaca, a s obzirom na razumijevanje suvremenika i o vladanju svijetom. O tom se nadmetanju u povijesnim knjigama raspravlja kao o sastavnici Istočnog pitanja. Njegov se epicentar tijekom niza naraštaja nalazio u Osman­lijskom Carstvu koje je bilo pred raspadom; njegov je medij bilo traganje za ravnotežom vodećih sila kao preduvjetom za mir u Europi – mir koji je bio ugrožen nacionalnim pitanjem koje se razbuktavalo na Levantu i na Balkanu. Od kraja 18. stoljeća iz te su regije navirale razvojne tendencije koje su presudno pridonijele definiciji i samorazumijevanju Europe. Europi Istočno pitanje izgleda kao agens.5 U lipnju 1914. u Sarajevu ono je trebalo raspolagati njezinom sudbinom. A kad je zajedno s ishodom Svjetskoga rata 1918. nastupio i kraj Osmanlijskog Carstva – istodobno s krajem drugih dinastički legitimiranih multinacionalnih carstava – jedna je svjetska ura završila sa svojim otkucajima.

Istočno pitanje, osobito pak njegova grčka sastavnica, služi ovom prikazu kao povijesni trop, kao metafora pripovijedanja povijesti. Za

14

dan diner: razumjeti stoljeće

to se mogu navesti dobri razlozi – neovisno o fundamentalnom značaju arhajske i klasične Grčke kao arsenala i rezonantnog tla zapadnjačkog pripovijedanja povijesti.6 Taj odabir proizlazi iz zauzete prostorne perspektive. Područje što ga nastanjuju Grci, kao i grčka nacionalna država utemeljena 1830., nalaze se usred vidokruga koji uz pomoć prostornog pomaka proizvodi upravo taj učinak vremenskog očuđenja. I više od toga: povrh svih tih povijesnih mijena čini se da je u regiji Istočnog pitanja sačuvan kontinuitet koji dovde seže iz 19. stoljeća. Svoju građu tamo, prije svega, nalazi interpretacijska os 20. stoljeća koja se ravna prema geografskim i etničkim fenomenima. Tako se tendencije političke povijesti 19. stoljeća mogu pratiti i izvan toga stoljeća, potvrđujući se u svojoj stalnoj valjanosti. Nakon sloma ideološkog tumačenja u neku se ruku nameće baš taj način viđenja.

Istočno pitanje usmjeruje topografsku perspektivu tumačenja povijesti. Dimenziju vremena nalazimo pak naznačenu važnošću 1919.

– godine mirovnih konferencija, osnivanja država, povlačenja granica i nacionalnih konflikata, godine revolucija i kontrarevolucija.7 Ta godina simbolizira prepletanje obiju interpretacijskih osi: one svjetskoga građanskog rata i one nacionalnih konflikata. To je godina u kojoj su položeni temelji međuraća sa svim posljedicama za povijest Europe i šire.

S 1919. godinom promatrač na stubištu u Odesi okreće svoj pogled prema zapadu, prema srednjoj Europi. S Moskvom iza leđa, gleda on prema Bukureštu, Budimpešti i Beču. Dalje na sjeveru dolaze mu u vidokrug Berlin i Varšava. London i Pariz smješteni su nekako postrance. To međutim nimalo ne šteti njihovu značaju za tijek stvari kako na kontinentu tako i u kolonijalnom svijetu. Amerika pak u pozadini iščekuje početak svoga razdoblja. Gledano iz Odese, povijest se odigrava na istoku srednje Europe.8 Pogled na Poljsku posebice pogoduje dešifriranju povijesnih znakova novijeg doba. To vrijedi kako za događaje 19. tako i za one 20. stoljeća. Vrijednost tih interpretacijskih osi za tumačenje ovoga stoljeća, prepletanje građanskog rata vrednota s fenomenima nacionalne pripadnosti, svjetonazora i etnosa s golemom je upečatljivošću vidljivo u povijesti Poljske. Sudbina Poljske nudi se

uvod

15

kao primjer za tumačenje stoljeća na izmaku isto toliko koliko i Istočno pitanje za razumijevanje 19. stoljeća. I Istočno pitanje kao i pitanje Poljske najtješnje su povezani s poviješću Rusije, baš kao što se i povijest Europe u novije doba odigrava sous l’œil des Russes.9 Ovaj prikaz nastoji argumentirati povijest. On bi htio razvijati povijesni argument duž interpretacijskih osi. Uzimaju se u obzir oni događaji i razvojni procesi koji su u pamćenju suvremenika poprimili ikonografsko značenje. Tako nastaje scenarij u čijem se središtu nalaze katastrofe stoljeća koje su urezane u europsko kao i u zapadno pamćenje.

Njemačka povijest ovdje zauzima središnje mjesto; oba su svjetska rata, premda na različit način, na koncu bili njemački ratovi. Ti su pak veliki događaji stoljeća iz svojevoljno odabrane izolacije poveli Ameriku u Europu i Aziju, a odonud zatim i u globalnu odgovornost. Tako se ovo stoljeće dijeli na dvije polovine: na onu s katastrofama koja bi u konačnici trebala obilježiti njegovo povijesno lice i onu drugu, koja barem za Zapad slovi kao vladajuća civilizacija u znaku prosperiteta i dobrobiti.10 Pripovijedanje povijesti određeno je katastrofičnom polovinom stoljeća. Njeni događaji zaposjedaju pamćenje suvremenika u jednakoj mjeri kao i pamćenje kasnijih naraštaja. Čini se da oni uvelike nadglasavaju zbivanja druge polovine. S obzirom na pred njom nagomilane katastrofe ona se smanjuje daleko ispod nominalnog trajanja. Pripovijedanje povijesti stoljeća naoko se stratificira oko negativnog telosa.

Svijest epohe na taj se način preoblikuje sjećanjem koje je bilo obilježeno kataklizmama ovoga stoljeća.

Ovaj se prikaz stoljeća usko povezuje s takvim vremenom pamćenja.

U skladu s time utemeljena su i izostavljanja. Izgleda kao da su zaboravljeni cijeli kontinenti – Afrika, na primjer. Sjedinjene Države uzimaju se u obzir samo zbog svoje globalne važnosti usmjerene na Europu i Aziju. Njihova je unutarnja povijest zanemarena. To što se ne spominje Latinska Amerika nipošto ne znači da se ona nalazi izvan povijesti, nego je to stoga što ona nasuprot europskim katastrofama djeluje kao neko dopunsko prostranstvo. Nje se one dotiču samo neizravno, ne zahvaćajući je. Zanemaruju se zbivanja što ih je u drugoj polovini

16

dan diner: razumjeti stoljeće

stolje­ća određivao antagonizam sustava uslijed kojeg je sva povijest ostajala na ledu. Ta je suprotnost formirala obrasce ponašanja koji su, una­toč svekolikoj apokaliptičnoj dramatičnosti, ustrajnosti na nu­ klearnoj bipolarnosti i višestrukoj sposobnosti uništavanja, silili na ponavljanje vječno istoga. U to su spadale krize oko Berlina kao i Kubanska kriza 1962. koja je svijet gurnula na rub ponora. Kulminacija tih kriza u obliku nuklearnog rata po svoj bi prilici značila kraj svijeta, a time i kraj povijesti uopće. To, po svemu sudeći, označava razliku spram genocidnih katastrofa koje ne ugrožavaju daljnju egzistenciju ljudskoga roda. Nakon njihova nailaska i nadalje se zbiva povijest. One međutim tim više opterećuju pamćenje kasnijih naraštaja.

Ovdje iznesena razmišljanja proizišla su iz kolegija na odsjecima za povijest pri sveučilištima u Tel Avivu i Essenu. Ideju da o tome napišem knjigu pred nekoliko mi je godina iznio Zvi Yavetz. U ciklusu pre­ davanja što ga je osmislio rektor Sveučilišta Ludwig Maximilian u Münchenu Andreas Heldrich, bio sam u prilici svoje tumačenje stoljeća predstaviti široj akademskoj publici. Rukopis je bio sastavljen za vrije­me jednog, nažalost prekratkog, istraživačkog boravka u Me­ đunarodnom centru za kulturološka istraživanja u Beču, pa stoga na gostoprimstvu srdačno zahvaljujem njegovu ravnatelju Gotthartu Wunbergu. Rukopis je bio dovršen u rujnu 1998. Na podršci i kritici zahvaljujem prijateljima i kolegama kao što su Dirk Blasius, John Bunzl, Detlev Claussen, Justus Cobet, Saul Friedländer, Avi Glezerman, Lutz Musner, Susan Neiman, Bruno Schoch, Paola Traverso i Moshe Zimmermann, koji su se podvrgnuli trudu čitanja ovog rukopisa. Samo­ razumljivo je da je odgovornost za pogreške i zablude jedino na meni.

Zahvalnost osim toga dugujem Christiani Schmidt, čija je lektorska tvrdokornost pridonijela poboljšanju čitkosti teksta. Nadalje bih htio zahvaliti i svojim suradnicima u Essenu, Markusu Kirchhoffu i Florianu Riedleru, koji su akribično ispunili moje istraživačke želje. Posebnu pak zahvalnost dugujem Liliani Granierer i Iris Nachum s Instituta za njemačku povijest pri Sveučilištu u Tel Avivu, bez čije zadivljujuće

uvod

17

pomoći ne bi bilo moguće u tako izuzetno kratkom razdoblju prirediti rukopis za tisak.

Bilješke sadrže više upozorenja negoli dokaza. One zbog toga i nemaju značenje znanstvenoga aparata. Takvoj se potpunosti ovaj prikaz otima već i na temelju svoga ustrojstva. U svakom slučaju, ta upozorenja mogu poslužiti i tome da se obznani ponešto od tradicija u kojima je pisan ovaj tekst.

18

dan diner: razumjeti stoljeće

kazalo imena

291

Kazalo imena A Abdulhamid II. 160 Acheson, Dean 212, 221-222, 232 Adenauer, Konrad 244 Aleksandar II. 27 Aleksandar III. 93 Antonov-Ovsejenko, Anton 86 Atatürk, Mustafa Kemal-paša 71, 80, 158, 160, 206 Attlee, Clement 52, 202 B Babelj, Isaak 97 Baldwin, Stanley 60, 120, 126 Bao Dai 233 Baring, Evelyn, lord Cromer 216 Bauer, Otto 73, 82 Bevin, Ernest 122 Bidault, Georges 237 Bischoff, Josef 41 Bismarck, Otto von 242 Blum, Léon 61 Brack, Viktor 185-186 Brandt, Willy 110 Brătianu, Ion 81 Braun, Otto 135 Breitscheid, Rudolf 151

Broz, Josip Tito 217-218, 225 Brüning, Heinrich 101, 115, 124, 128, 134, 135, 141-142, 145-146, 152 Brusilov, Aleksej 90 Buđoni, Semjon 97-98 C Cavour, Camillo Benso 78 Chamberlain, Arthur Neville 102, 120 Churchill, Winston 20, 38, 52, 96, 100, 108, 202, 206, 211-212, 215, 244 Clemenceau, Georges Benjamin 77-79 Coolidge, Calvin 81 Custer, George A. 37 Č Čang Kai-šek 199, 222, 224, 226 D D’Abernon, Viscount 88, 96 Daladier, Edouard 102, 133 Dalton, Hugh 203 De Gaulle, Charles 235, 241, 245 Denjikin, Anton I. 77, 79, 87-88, 96 Dimitrov, Georgi 103, 213, 218 Disraeli, Benjamin 120, 205

292 Dmowski, Roman 91 Dollfuß, Engelbert 57 Dulles, John F. 199, 237-239 Dzeržinski, Feliks 93 E Ebert, Friedrich 74 Eichmann, Adolf 179, 181 Eisenhower, Dwight D. 220, 234-235 Enver-paša 163, 166 Erzberger, Matthias 45 Éttienne, Eugène 242 F Fauré, Edgar 237 Ferry, Jules 242 Franchet d’Esperey, Louise 75 Franco y Bahamonde, Francisco 59 Frank, Hans 174 Friedrich Wilhelm III. 27 G Gambetta, Léon 242 Gasperi, Alcide de 245 Georgios II. 215 Goebbels, Joseph 58 Goltz, grof Rüdiger von der 42 Göring, Hermann 59, 155 Grant, Ulysses S. 20 Greiser, Arthur 173-175 H Haig, Douglas 36 Halifax, Edward F., lord 202 Hammerstein-Equord, Kurt Freiherr 148 Hegel, Georg Wilhelm Friedrich 21, 24 Henderson, Loy 199 Heydrich, Reinhard 174, 178-181 Hilferding, Rudolf 124, 135

dan diner: razumjeti stoljeće Himmler, Heinrich 180, 185 Hindenburg, Paul von 111, 135, 140, 142-143, 147-150, 153, 155 Hitler, Adolf 41, 43-44, 52-54, 56-57, 59, 62, 67, 89, 101-104, 106-109, 111-112, 115, 138-141, 143-156, 177, 179, 180, 187-188, 192, 195196, 198, 207, 209 Ho Ši Min 229, 231, 238 Hoover, Herbert 73 Horthy, Miklós 85 Hugenberg, Alfred 148-149, 151, 154 J Jegorov, Aleksandar 90, 98 Joffre, Joseph 36 Jones, David 34 Jünger, Ernst 19-21, 35 K Karađorđević, Aleksandar 136 Károlyi, Mihály 82-83, 86 Katarina II. 13, 78 Kemal-paša, Mustafa, v. Atatürk Kennan, George F. 24, 53, 225 Kennedy, John F. 230 Kerenski, Aleksandar F. 162 Keynes, John Maynard 124 Kim Il Sung 221-222, 228 Kissinger, Henry 225 Kitchener, Horatio Herbert 38 Konstantin I. 214-215 Kopp, Victor 99 Kühlmann, Richard von 30 Kun, Béla 80, 82, 85-86, 88 Kursell, Otto von 44 L Laniel, Josef 237 Leipart, Theodor 144 Lenjin, Vladimir Iljič 32, 49, 73, 93, 95, 97, 99, 121, 206

kazalo imena Lepsius, Johannes 165 Litvinov, Maksim M. 101, 104 Lloyd George, David 83, 96, 120, 122, 123 Luxemburg, Rosa 94 Lyautey, Louis Hubert 234 M Mackinder, Halford 13 Mao Zedong 199, 221-227, 233 Marc, Franz 32 Marshall, George C. 200, 224-225, 229, 236, 242 Marx, Karl 64, 109 Masaryk, Tomáš Garrigue 50 Matsuoka, Josuke 108 MacArthur, Douglas 223 MacDonald, Ramsay 111, 117-118, 121, 125-126, 134-135 McNamara, Robert S. 230, 235 McVeagh, Lincoln 212 Meißner, Otto 141, 149, 154 Mendès-France, Pierre 199, 235, 237, 238, 246 Metaxas, Ioannis 214 Molotov, Vjačeslav 104, 106-107, 207, 211, 213, 238 Monnet, Jean 244 Morgenthau, Henry 166 Müller, Hermann 111-112, 114, 117, 134, 141-142, 144, 148 Müller-Lichtenberg, Hermann 115 Mussolini, Benito 59-60, 62, 81, 102013, 138 N Napoleon I. Bonaparte 90 Napoleon III. 26 Ngo Dinh Diem 233 Nixon, Richard 225

293 P Palmerston, Henry John 205 Papen, Franz von 101, 111, 140, 142144, 146-154 Patterson, Robert P. 212 Petljura, Semjon 86 Pleven, René 240, 243-244 Poincaré, Raymond 124, 244 R Radek, Karl 95, 100 Rathenau, Walter 45, 150 Reichenau, Walter von 177 Rhee, Syngman 221-222, 227-228 Rokosovski, Konstantin K. 98 Roosevelt, Franklin D. 20, 52, 53, 172, 202, 225, 230 Rosenberg, Alfred 43 S Salomon, Ernst 40, 42 Sanders, Liman 166 Scheidemann, Philipp 137 Scheubner-Richter, Max Erwin 43 Schickedanz, Arno 44 Schleicher, Kurt von 101, 111, 141, 143-148, 150-153 Schmitt, Carl 150 Schulenburg, grof Friedrich Werner 108 Schuman, Robert 244 Seeckt, Hans von 100 Severing, Carl 115 Sichel, Herbert M. 199 Sinzheimer, Hugo 135 Snow, Edgar 224 Sombart, Werner 34 Staljin, Josif Visarionovič 53, 55, 6164, 67, 89-90, 97-98, 102-105, 107-108, 187-188, 192-193, 195, 200, 206-210, 212, 215-217, 219, 221-223, 225-226, 241, 246

294 Stilwell, Joseph W. 224 Strasser, Gregor 144 Stromfeld, Aurel 86 Strong, Anna Louise 224 T Talat-paša 163 Tardieu, André 130 Tassigny, Jean Lattre de 231 Timošenko, Semjon K. 98 Tombar, Jenö 86 Trocki, Lav 88, 193 Truman, Harry S. 200-201, 203, 210211, 216, 220, 225, 226, 228-231 Tuhačevski, Mihail 67, 87, 89-90, 9598, 104, 122 V Venizelos, Elefthérios 77-78, 214, 215 Vix, Fernand 82, 84 Vorošilov, Kliment J. 98

dan diner: razumjeti stoljeće W Wagener, Otto 41 Weygand, Maxime 96-97 Wilhelm II. 137 Wilson, Woodrow 49-50, 52, 82-83, 137 Wirth, Joseph 45, 141, 150 Wissell, Rudolf 115 Wrangel, Peter N. 87, 91, 96-97, 206 Z Zhou Enlai 224 Ž Żeligowski, Lucjan 94 Ždanov, Andrej A. 200 Žukov, Georgi K. 98

uvod

295

296

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednik Vuk Perišić Lektura i korektura Nana Moferdin Grafička urednica Maja Glušić Dizajn i prijelom Fraktura Fotografija na naslovnici © akg-images Godina izdanja 2013., studeni (prvo izdanje) Tisak Denona, Zagreb ISBN 978-953-266-484-3 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

dan diner: razumjeti stoljeće

uvod

297

298

dan diner: razumjeti stoljeće

Strava dvadesetog stoljeća nesaglediva je koliko je i nepregledna literatura koja ga je pokušala objasniti. Vodeći njemački povjesničar Dan Diner pokazao je da je toj epohi još uvijek moguće pristupiti na novi način i pritom ne ugroziti intelektualno poštenje. U knjizi Razumjeti stoljeće promatra epohu iz perspektive Istočne Europe, koja je samo prividno siva periferija slobodnog Zapada, a zapravo je “raskrižje svjetova”. U počecima borbe za prevlast nad turskim tjesnacima otkrivena je drevna Troja i počela rasti Odesa. Dinerova naracija počinje na Ejzenštejnovu stubištu, u gradu koji je bio poprište nacionalističkih, antisemitskih, nacističkih i boljševičkih zločina i gdje je granica između simbolike i patnje izbrisana.

Je li propast Weimarske Republike bila neizbježna ili je plod spletki i slučaja? Zašto je Sovjetsko-poljski rat zaboravljen i zašto je bio sudbonosan?

Je li Hladni rat bio epohalni ideološki antagonizam ili klasični sukob dvaju imperija? Jesu li komunisti bili zapravo nacionalisti? Kako su ratovi u Koreji i Indokini utjecali na ujedinjenje Europe? Je li moderna Njemačka nacija ili društvo? Ta i mnoga druga slična pitanja postavlja Dan Diner u svojoj knjizi Razumjeti stoljeće te na njih daje originalne, ali znanstveno utemeljene odgovore.

169,00 kn

www.fraktura.hr

Biblioteka Platforma