Rođendanska pisma by Fraktura

Ted Hughes ROĐENDANSKA PISMA

Biblioteka Fraktali 1

Ted Hughes ROĐENDANSKA PISMA preveli s engleskog Tomislav Kuzmanović i Dubravko Mihanović

Fraktura 3

Naslov izvornika Birthday Letters © Ted Hughes, 1998. © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2019. © za prijevod Tomislav Kuzmanović, Dubravko Mihanović i Fraktura, 2019. Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-358-128-6 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 1023780

Friedi i Nicholasu

F U L BR IGH TOV I ST IPEN DIST I Gdje je to bilo, u Strandu? Stalak Za novosti, s fotografijama. Zbog nečega sam je primijetio. Slika novopridošlih Fulbrightovih stipendista. U dolasku – Ili već tu. Ili što već. Jesi li bila među njima? Proučavao sam je, Ne odveć pažljivo, pitajući se Koga od njih bih mogao upoznati. Sjećam se te misli. Ne i Tvog lica. Nema sumnje da sam posebno promotrio Djevojke. Možda sam te primijetio. Možda odmjerio, osjećajući da od toga neće biti ništa. Zamijetio tvoju dugu kosu, meke valove – Uvojke Veronice Lake. Ne i ono što su skrivali. Činili su se plavima. I tvoj osmijeh. Tvoj namješteni američki Osmijeh za kamere, suce, strance, uplašenike. A onda sam zaboravio. Pa ipak, sjećam se Slike: Fulbrightovi stipendisti. S prtljagom? Mislim da ne. Jesu li možda doputovali zajedno? Hodao sam 7

Bolnih stopala, pod vrelim suncem, užarenim pločnicima. Jesam li tada kupio breskvu? Tako se sjećam. Na štandu blizu stanice Charing Cross. Bila je to prva svježa breskva koju sam ikada kušao. Kakva slast, nisam mogao vjerovati. U dvadeset i petoj iznova me zaprepastilo Moje nepoznavanje najjednostavnijih stvari.

K A R I JAT IDE (1) Kakav su teret nosile one karijatide? Bila je to prva tvoja pjesma koju sam pročitao. Bila je to jedina pjesma koju si napisala A koja se nije sviđala mojim očima stranca. Činila se tankom i slabom, stihovi hladni. Kao teorem zamke, stupica – namještena. To sam vidio. I zamka je okinula, prazna. Nisam osjetio interes. Nikakvo komešanje Slutnje. Tih sam dana silom tražio Proročku potvrdu Sebi u prilog u svakom znaku. Tako je falilo svega U bijelim, ukočenim licima tih žena S povezom preko očiju. Osjetio sam im nemoć, da: Drobljive, izgoreni aluminij. Drhtave, poput maglice plinske lampe. Ali uopće me nisu dotakla Ona masivna, besjajna, padajuća, kotrljajuća Nebesa od granita zaustavljena, kao na snimku, Njihovom kosom.

K A R I JAT IDE (2) Glupi od samopouzdanja, u odjeći za igru Onih koji još rastu, još počivaju U nosiljci punoj jastuka, Dok nas je jaslička briga prirode bez žurbe podizala Ka svojoj punoći, nismo marili Za ozbiljan život, nas troje, četvero, petero, šestero – Igrali smo se prijateljstva. Vremena napretek Da isprobamo svaku ulogu – za smijeh, Za eksperiment, trošili smo sate Odajući se perverzijama poriva, kao u šaradi, Improvizirajući besmislom stvarnog Svijeta i sebe, kao zatočenici, Dok je naš stvarni život čekao, Iz nužde odgođen. I tako, igrajući se studenata, punili smo I pijano praznili, punili i ponovno praznili Dosadu, rog obilja Lakomislene praznine, smeđeg I žutog nektara, stvaranja i nestvaranja – Bogoliki, lakoumni poput nevjernika, Dramaturgija hira. To je bila naša izobrazba. Svijet je Prešao preko mokrih igrališta, u nedjelju, smjerno, 10

U udobnim cipelama turista. Sve ceste leže širom otvorene, preduboko otvoren Svaki stupanj kompasa. Ovdje u središtu mreže, na raskrižju, Objavila si pjesmu O karijatidama. Čuli smo Za ples tvojih plavokosih velova, tvojih uzavrelih kretnji, Tvog neprimjerenog razmetanja. Više da dopremo do tebe Nego da te prekorimo, više da izazovemo iskru Kontakta kroz klackavo gibanje Atmosferika višeg obrazovanja I nižeg društva, nego da te ispravimo Svojim arhaičnim principima, dali smo se u Napad, čerečenje, podsmijeh. Imali smo vlastiti proglas za objavljivanje. Naš ga je Velšanin sastavio – još gluh Na bijeli šum elegije Koja će mu ispuniti usta i uho Mnogo svjetova kasnije, na Cader Idrisu, Na buri i snijegu tvog završnog uspona.

P OS J ET Lucas, moj prijatelj, jedan Od onih troje ili četvero koji ostaju nepromijenjeni Kao neko drugo ja, Kamen na dnu rijeke U svakoj promjeni, postao je i tvoj prijatelj. Saznao sam za to, u panici. Tratio sam Mladost sjedeći u uredu blizu Slougha, Jutra i večeri između Slougha i Holborna, Na gomilu slagao plaću za skok u slobodu I na drugi kraj svijeta – slobodan pad Da u zračnom vrtloženju strgnem sa sebe kukuljicu. Vikendima sam se povlačio U Almu Mater. Prijateljica je Dijelila mentora i tjedne sesije S tvojom američkom suparnicom i tobom. Gnušala te se. Hranila je tvojim Snimcima i ne znajući koliko Zapaljivim celuloidom moju tihu Nezasitnu budućnost, moju do sljepila blijedu Unutrašnju baklju potrage. Iza ponoći, S prijateljem, stajao sam u vrtu I bacao grumenje zemlje u taman prozor. 12

Pijan, on je bio siguran da je tvoj. Supijan, ja nisam znao da je u krivu. Niti sam znao da sam na audiciji Za glavnu mušku ulogu u tvojoj drami, Da prolazim kroz prve jednostavne kretnje Kao zatvorenih očiju, opipavajući ulogu. Kao kad se marioneti napinju niti, Ili mrtvoj žabi elektrodama dotiču udovi. Poskakivao sam kroz te pokrete – promatran i prosuđivan Samo zvjezdanom tamom i sjenom. Tebi nepoznat i tebe ne poznajući. Ciljajući da te pronađem, i promašujući, i opet promašujući. Bacajući zemlju u staklo koje te nije moglo zaštititi Jer nisi bila tamo. Deset godina nakon tvoje smrti Na stranici tvojeg dnevnika susrećem, kao nikada prije, Nevjericu tvoje radosti Kad si za to čula. A zatim nevjericu Tvojih molitvi. I pod tim molitvama paniku Da molitve možda neće stvoriti čudo, A potom, pod panikom, noćnu moru Koja se skotrljala da te zgazi: Tvoja alternativa – nezamisliv Stari očaj i nova agonija Stapaju se u jedan prisni pakao.

Najednom sam pročitao sve ovo – Tvoje vlastite riječi, isplutale Kroz tvoje grlo i jezik i na tvoju stranicu – Baš kao kad je tvoja kći, prije mnogo godina, Dolutala, zagledala se u mene, Zbunjena, Tamo gdje sam radio, sam U tihoj kući, i upitala, iznenada: “Tatice, gdje je mamica?” Smrznuto tlo Vrta, dok sam ga grebao noktima. Posvuda oko mene taj ponoćni Golemi sat od mraza. A negdje U njemu, ne želeći osjetiti ništa, Drthaji groznice. Negdje U toj obamrlosti zemlje Pokušavala se dogoditi naša budućnost. Podignem pogled – kao da ti želim sresti glas I svu njegovu neodložnu budućnost Koja se rasprsnula po meni. A onda spustim pogled natrag Na knjigu otisnutih riječi. Deset si godina mrtva. To je samo priča. Tvoja priča. Moja priča.

SA M Bilo je to baš nalik tebi. Tvoj je konj, bijeli, mirni pastuh, Sam, Odlučio da mu je dosta I krenuo kući u galopu. Mogu prizvati Tvoju nevjericu, tvoju uvjerenost Da je to kraj. Skliznulo ti je stremenje. Galopirao je Skroz dolje do bijele crte Barton Roada. Ispustila si uzde, spuznula iz sedla – Bilo je zgrabiti ga za grivu i prepustiti mu se Ili pasti. Visjela si mu s vrata, Džokej okrenut naglavačke, ništa Između tebe i katarakte makadama, Te grozno tvrde, brze rijeke, Samo ritam užasa njegovih prednjih nogu I zveket željeznih potkova, tako daleko ispod tebe. Sreća je već bila ondje. Jesi li nosila kacigu? Kako si se držala? Mlado majmunče Rukama i nogama grabi čelik. Što te spasilo? Možda su se tvoje pjesme Spasile same, zapetljane pod tim vratom i njegovim posrtajima, Omotane u tvom tijelu nad oštrim zavojima ceste. 15

Vidjela si samo mrlju. I šokiranu masku biciklista, Pao je, povukao bicikl na sebe, da se zaštiti. Osjećam ti muku, kako poskakuje, udara, Dok čvrsto steže ono malo uzda u tvojim rukama. Kako si se držala? Nikako. Nešto u tebi, ne ti, učinilo je to sámo. Stezala si ga, grčevito, skoro besvjesna, Dok nije ušao u staju. Taj galop Bio je pokus, ali nedostatan, i sasvim beskoristan. Kad sam preskočio ogradu, davila si me Jedan pijani trenutak, zatim se pustila, Bacila pod moje noge da me sapleteš I saplela si me i ležala mrtva. Završilo je u trenu.

TO NJ E Ž NO M J E STO Tvoje sljepoočnice, na koje se natiskala kosa, Bile su to nježno mjesto. Jednom, da provjerim Ispustio sam turpiju na elektrode Akumulatora od dvanaest volti – eksplodiralo je Kao granata. Netko te spojio na žice. Netko je povukao polugu. Pustili su Grom u tvoju lubanju. U svojim izbijeljenim kutama, izblijedjelih lica, Ponovno su se nagnuli Da vide kako si, u svom remenju. Jesu li ti zubi još cijeli. Ruka na kalibriranoj poluzi Ponovno nema osjećaja Osim osjećaja koji je tjera da osjeti Titraj ushita. Užas Oblak oko tebe dok Čekaš te munje. Vidio sam Hrastovu granu kako se raspada uz prasak. Ti, noga tvog Tatice. Koliko si napadaja Istrpjela dok te taj bog nije zgrabio za kosu I iščupao je s korijenjem? Izvještaji su Pobjegli natrag u oblake. Što je otišlo gore 17

Isparilo? Tamo gdje su gromobrani jecali bakreno A živac odbacio kožu Poput gorućeg djeteta Dok bježi iz bljeska bombe. Bacili su te Komad žice, ukočen, savinut Na gradsku mrežu Boston Cityja. Svjetla U Domu senata žmirnula su Dok je tvoj glas ponirao u sebe Ravno kroz podrum siguran od gromova. Vratio se gore, godinama poslije, Preeksponiran, kao rendgenska snimka – Mapa mozga još prošarana tamno Ožiljcima spaljene zemlje Tvog uzmaka. A tvoje riječi, Lica okrenutih od svjetla, Skrivale su svoju utorbu.

BIL J E ŠK E O PR E VODI T EL J I M A Tomislav Kuzmanović Prijevode proze i poezije objavljuje u različitim pu blikacijama u SAD-u, Hrvatskoj i drugdje, među ostalim u časopisima The Iowa Review, Granta, Absinthe: New European Writing, Relations, Quorum i Forum, kao i antologijama New European Poetry Anthology i Best European Fiction. Na hrvatski ili engleski preveo je i dvadesetak romana, zbirki kratkih priča, knjiga poezije i drama, među ostalim The Death of the Little Match Girl Zorana Ferića, Neka se veliki svijet vrti Columa McCanna, Kolovoz u okrugu Osage Tracyja Lettsa, A Frame for the Family Lion Romana Simića, Slikari rudari Leeja Halla, Waiting for the Frogs to Fall Drage Glamuzine i Why Do I Hate Myself Senka Karuze. Prijevod prvijenca Igora Štiksa Dvorac u Romagni (A Castle in Romagna) i prijevod romana Ivice Prtenjače Brdo (The Hill) nominirani su za International Dublin Literary Award za 2006. i 2018. godinu. Član je organizacijskog odbora Festivala europske kratke priče i urednik rubrike književnog prevođenja u [sic] – časopisu za književnost, kulturu i književno prevođenje. Završio je studij književnog prevođenja u sklo pu Iowa’s Translation Workshopa i radi kao docent na Odjelu za anglistiku Sveučilišta u Zadru. 259

Dubravko Mihanović Rođen je 1975. u Zagrebu. Diplomirao je dramaturgiju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Tekstovi su mu izvođeni na mnogim pozornicama i radijskim postajama u Hrvatskoj i inozemstvu, prevedeni na desetak jezika te objavljeni u nizu odabira i antologija suvremene hrvatske drame. Za dramu Bijelo 1998. dobio je nagradu Marin Držić, a drama je snimljena i za Hrvatsku tele viziju. Nagradu Marin Držić ponovno je dobio 2004. za dramu Žaba, čija je produkcija u Teatru &TD nagrađena i Marulovom nagradom te Nagradom hrvatskog glumišta, objema za najbolju predstavu te sezone u Hrvatskoj. Sarajevska je produkcija Žabe, nastala u Kamernom teatru 55, osvojila brojne nagrade, između ostalih i onu za najbolju predstavu kazališta iz BiH. Po tom tekstu snimljen je i film, nagrađen na nizu festivala. Kao dramaturg i autor dramatizacija i adaptacija radio je na četrdesetak kazališnih naslova, a kao pisac i dramaturg surađuje s Dramskim programom Hrvatskog radija i s Hrvatskom televizijom. Za poeziju je dobio nagradu Plava sol. Suautor je dvaju višestruko nagrađivanih izdanja: s dizajnerom Vanjom Cuculićem grafičko-pjesničke mape 40-ak listova papira, a s ilustratoricom Srđanom Modrinić knjige za djecu Kratka pripovijest o Zvanetu Nedostojnom. Objavio je knjigu drama Bijelo, Žaba, Marjane, Marjane, Prolazi sve (Hrvatski centar ITI, 2014.). Zaposlen je kao dramaturg u kazalištu Gavella.

260

SA DR Ž A J Fulbrightovi stipendisti 7 Karijatide (1) 9 Karijatide (2) 10 Posjet 12 Sam 15 To nježno mjesto 17 St. Botolph’s 19 Pucanj 22 Trofeji 24 Ulica Rugby br. 18 26 Stroj 32 Bog neka pomogne vuku za kojim ne laju psi 34 Vjernost 36 Igranje sudbine 39 Sova 42 Ružičasta vunena pletena haljina 44 Tvoj Pariz 47 Mrzila si Španjolsku 51 Mjesečev hod 53 Crtanje 56 Vrućica 58 Eltisley 55 61 261

Chaucer 64 Ouija 66 Glava od pečene gline 71 Orkanski visovi 74 Vjeverica 78 Horoskop 80 Iverci 81 Kostim od plavog flanela 84 Djetetov park 86 Ulica Willow br. 9 88 Književni život 92 Ptica 95 Adstringencija 98 Badlands 100 Most za pecanje 106 59. medvjed 109 Grand Canyon 117 Carlsbadove špilje 121 Crni kaput 124 Portreti 127 Stubbing Wharfe 130 Remisija 134 Izida 136 Otkrivenje 139 Ciganka 142 San 145 Minotaur 147 Zdjela 149 262

Greška 151 Stanar 154 Sunovrati 158 Posteljica i pupčana vrpca 161 Setebos 164 Kratak film 167 Sag 168 Stol 172 Zebnje 175 Život snova 177 Savršena svjetlost 179 Lovac na zečeve 180 Sàti 183 Bog pčela 187 Biti nalik Kristu 190 Plaža 191 Sanjari 195 Bajka 198 Kos 201 Totem 203 Pljačkajući samog sebe 205 Krv i nevinost 208 Skup govor 211 Posveta 213 Noćni let na arielu 216 Telos 219 Brasilia 221 Kalup 223 263

Trbuhozborac 225 Život poslije smrti 227 Ruke 230 Prizma 232 Bog 234 Sloboda govora 239 Slika Otta 241 Prsti 243 Psi vam jedu majku 245 Crveno 247 Lari i Penati našeg doma

251

Tomislav Kuzmanović i Dubravko Mihanović

Bilješke o prevoditeljima

264

259

265

Prijevod ove knjige realiziran je uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednik Roman Simić Korektura Margareta Medjurečan Prijelom Maja Glušić Godina izdanja 2019., travanj Tisak Gamalux, Zagreb ISBN 978-953-358-128-6 Biblioteka Fraktali, knjiga 26 Certifikat sustava upravljanja kvalitetom u skladu sa zahtjevima norme DIN EN ISO 9001:2015 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

266

267

169,00 kn

268

ISBN 978-953358128-6

9 789533 581286