Monaldi & Sorti Salajevo jaje
B 1b
Od istih autora: Imprimatur Secretum Veritas Salajeve sumnje
B 2b
Monaldi & Sorti
Salajevo jaje prevela s talijanskog Mirna Čubranić
Fraktura B 3b
Naslov izvornika L’Uovo di Salaì © 2008 by Rita Monaldi and Francesco Sorti © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2011. © za prijevod Mirna Čubranić i Fraktura, 2011. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-324-2 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 776810
B 4b
Salajevo jaje Lažljivog tvrdoglavog i proždrljivog kradljivca koji je u tamnici u Firenci priznao svoje zlocˇine. S drugim prekrasnim obavijestima o tome kako otkriti Ameriku, odoljeti mucˇenju i pronac´i izgubljena jaja. Ispravio vlastorucˇno Salaj glavom i bradom godine Gospodnje 1508. B 5b
B 6b
S one strane Portugala Ne postoji ništa štetnije i pogubnije po napredak od vječitih pritužaba na amerikanizaciju Europe. Najprije moramo postati Amerikanci i tek ćemo nakon toga moći ponovno razmišljati o tome da postanemo “dobri Europljani”. Upravo u tome Berlin zaslužuje najveće divljenje. Berlin je u pubertetu jedne nove kulture, koju još uvijek ne poznajemo i koja se najprije tek mora ocrtati. Egon Friedell, Ecce Poeta (1912.) Tog ljeta godine 1936. započeo je španjolski građanski rat. Ispred gradske vijećnice, s koje je vijorila Francova zastava, poredali su se, ponajviše vođeni svećenicima, mladići u seljačkoj odjeći koji su očito bili dovedeni iz obližnjih sela. Nakon četvrt sata, vidio sam kako ti isti mladići izlaze iz gradske vijećnice posve preobraženi. Odjeveni u posve nove vojničke odore, u rukama su nosili pušku i bodež i pod nadzorom časnika ukrcali se u automobile, i same nove i sjajne, koji su odjurili velikom brzinom. Gdje sam već vidio to isto? Najprije u Italiji, a zatim u Njemačkoj. I ondje su se najednom pojavile nove B 7b
vojničke odore i mitraljezi. I ponovno sam se upitao: tko nabavlja, tko plaća sve to, tko organizira te mlade i malokrvne dječake, tko ih podbada protiv vlasti, protiv parlamenata i protiv zakonito izabranih zastupnika naroda? Državna blagajna, dobro sam znao, nalazila se u rukama zakonite vlasti, a jednako tako i skladišta oružja. Znači, ova su vozila dobavljena iz inozemstva i zacijelo su stigla preko obli žnje granice s Portugalom. Ali tko ih je nabavio, tko platio? Stefan Zweig, Jučerašnji svijet (1942.)
B 8b
Uvod
I
zdanjem pred vama, s ponosom skrećemo pozornost či tateljâ i znanstvenikâ na jedan izvanredno zanimljiv, ali dosad nepoznat povijesni dokument: zapisnik s preslušavanja kojemu su firentinski suci jednog neodređenog dana 1508. go dine podvrgli Salaja (u građanskom životu Giangiacomo Ca protti, 1480.–1526.), posinka velikog Leonarda da Vincija. Kao i onaj drugi dokument koji su isti autori objavili pod naslovom Salajeve sumnje, riječ je o jednom od izvanrednih rukopisa koji su nedavno otkriveni u Italiji, a koji, po svemu sudeći, pripadaju samome Salaju i bacaju novo svjetlo na osobe i događaje njegova vremena, uključujući Leonarda. Razborit čitatelj znat će cijeniti njegovu izvanrednu povijesnu vrijednost. Nije jasno kako je ovaj zapisnik došao do Salaja, jer je vje rojatno trebao ostati na raspolaganju sudskim vlastima, a ne optuženiku, koji je kasnije vlastoručno ispravio ovdje objavljen tekst. Razlog takvim nepravilnostima možda se nalazi u izvan rednim okolnostima koje su, kako ćemo vidjeti, iskrsnule tije kom preslušavanja. U izdanju u vašim rukama odlučili smo prevesti na suvre meni jezik sve dijelove napisane na latinskome, i u najvećoj smo B 9b
mogućoj mjeri ograničili bilješke na dnu stranice, kako tekst ne bismo učinili teže čitljivim. S druge pak strane, valja napo menuti da ovo izdanje nije nastalo prema izvornom zapisniku, nego prema jednoj njegovoj preslici u kojoj je prepisivač, zbog kratkoće, ispustio mnoge pojedinosti, počevši od imena sud skog činovnika koji je sastavio zapisnik. Za sve ostale informacije o izvornom rukopisu preporučljivo je proučiti radove kongresa “Salaj i njegovo doba”, koji se ne davno održao u Grugliateu (Milano), mjestu na kojemu su rukopisi pronađeni. Monaldi & Sorti
B 10 b
Salajevo jaje
B 11 b
B 12 b
In nomine Domini
Zapisnik
u kojemu je zapisano sve ono što je Salaj, opasni zločinac i lupež op tužen za brojne ozbiljne zločine, uhićen na području grada Firence po nalogu papinskog namjesnika iz Rima, rekao u tamnicama Firence u odgovor na pitanja sudskog istražitelja. Isti taj Salaj na kraju je, kako će se vidjeti, priznao brojne svoje ozbiljne krivnje. Preda me, sudskog istražitelja etc. etc. i moje vojnike i sudskog tajnika, koji sastavlja ovaj zapisnik, danas je doveden gorespo menuti Salaj. Prije svega, upitan je da se predstavi imenom, mjestom rođenja, godinama, zanimanjem i tako dalje. Optuženik odgovara da je Salaj samo nadimak po kojemu ga svi znaju, i dodaje da se zapravo zove Giangiacomo Caprotti, da ima dvadeset i osam godina, da je rođen u Milanu, da je šegrt i posinak gospara Leonarda da Vincija, slikara inženjera i arhitekta, i na kraju da je vjerni sluga našega grada Firence, Bog je blagoslovio, i njezina velikog stjegonoše Piera Soderinija, koji tako dobro njome upravlja. B 13 b
Optuženik objašnjava da ga je pravi otac povjerio gorespo menutom Da Vinciju kad je imao samo deset godina, kako bi ga ovaj ne samo hranio i podučavao već i učinio svojim pravim šegrtom. Salaj međutim tvrdi da je i nadalje jednaka neznalica kao i ranije jer su Da Vincijeve poduke dosadne (doslovan izraz optuženika) i zato je nakon nekoliko godina optuženik nastavio učiti čitati i pisati sâm, iako sa slabim rezultatima. Potom dodaje da je u kući svog poočima gladovao i više no ranije, ali sad nema mogućnost vratiti se u prošlost, jer da ima, vratio bi se učas posla (doslovne riječi optuženika). Zatim pita može li se otvoriti prozor jer je vruće i ne bi se volio oznojiti, budući da ima novu košulju i lako će mu se zaprljati orukvice. Nakon što su Salaju pročitane točke optužnice, od njega je zatraženo da se izjasni krivim ili nedužnim. Optuženik se kune da nema nikakve veze s djelima koja su mu stavljena na teret i da se onome tko ga je prijavio, prema njegovim riječima, sigurno uscrvao mozak zbog nedovoljne bračne vjernosti njegove supruge (takozvani “rogonja”). Salaj je upozoren da pred istražiteljem upotrebljava doličan jezik i da odgovori samo na ono što ga ovaj pita, bez osobnih komentara. Potom mu je ponuđeno da imenuje odvjetnika u kojeg se uzda. Salaj odbija odrediti odvjetnika jer, kako sam kaže, odvjet nici su i sami svi rogonje i izdajnici i lakomi za novcem i radije namagarče klijenta da iz njega bez ikakvog rada ižmiču hrpu para, i ni ne pisnu, već učine ono što želi sudac koji je moćan, dok su klijenti skoro uvijek siromašci (doslovne riječi optuže B 14 b
nika). Glede toga dodaje da bi čak i njegov poočim, ranije spomenuti Leonardo da Vinci, koji prema riječima optuženika pati od ozbiljne smušenosti i kronične zaboravljivosti, došao do istoga zaključka. Sudac uzima na znanje da optuženik odbija pomoć odvjet nika i započinje preslušavanje. Prvo pitanje: Što je optuženik radio u Rimu prethodnih tjedana? Salaj odgovara da bi njemu zapravo bilo draže da uopće nije otišao u Rim, a to je učinio samo kako bi učinio uslugu Da Vinciju. Ta se usluga, prema njegovim riječima, sastojala od nabavljanja jedne knjige o kozmografiji, temi koja zanima sa mog Da Vincija, a koju nije mogao osobno nabaviti. U svakom slučaju, optuženik tvrdi da nije kanio prekršiti nikakav zakon i da je u Rim doputovao samo kako bi obavio zadatak koji mu je dao Da Vinci i ni zbog čega drugoga. To rekavši, optuženik izjavi da je zrak u sudskoj dvorani prevruć i smatrajući da je opsežno odgovorio na sva pitanja, zahvali i ustane, te se opro sti od sudskog istražitelja. Sudski stražari prisile Salaja da sjedne i ponovno ga opo menu da ima poštovanja prema sudskoj vlasti. Sudski istražitelj podsjeća optuženika da je njegova dužnost govoriti istinu i samo istinu, i dodaje da mu nad glavom visi tjeralica s teškim optužbama. Potom je Salaju pokazana preslika jednog pisma koje je vlastoručno napisao, a koje je pronađeno uz njega u trenutku uhićenja, zajedno s jednim sonetom bez ikakve vri jednosti. Pismo, koje je optuženik naslovio na svog poočima, gospara Leonarda da Vincija, glasi ovako: B 15 b
Najdraži moj poočime, Dođavola i vi koji ste me poslali u Rim po onu pro kletu knjižurinu o kozmografiji zbog onih razmirica što ih imate s Bencijem i Vespuccijem jer sam zbog vas i vaših prijatelja upao u škripac u kojem bi mogo pošten ski nagrajsati. Ne znate kakav je ovdje u Rimu kazin nastao zbog novih velikih otkrića kojih su Njemcima puna usta. Ali to je jedna velika tajna koju vam sad nemogu objasnit jer će zbog tog posla s otkrićima možda brzo nastat ogro man skandal. Vaš vjerni Salaj Optuženiku je prigovoreno da je te činjenice dotad prešutio sudskoj vlasti. Salaj je čak opomenut da objasni značenje na vedenog pisma. Kao upozorenje pokazan mu je bič. Salaj objasni da, kad malo bolje razmisli, u sudskoj dvorani uopće nije tako vruće, dapače baš je ugodno i doda da je spre man ostati, i zato što mu je sudski istražitelj stvarno simpati čan, te izjavi da je spreman dati sva, ama baš sva, objašnjenja koja sudska vlast od njega zatraži. Međutim, kako bi rekonstruirao činjenice s više reda i kako ne bi pogriješio, moli da mu bude dopušteno nekoliko sati kako bi napisao iskaz u kojem će moći objasniti sve što se dogodilo tijekom njegova boravka u Rimu. Sudski istražitelj, imajući u vidu zakonske odredbe etc. etc. i kratko se posavjetovavši sa sudskim tajnikom, dopušta optu B 16 b
ženiku traženo i stoga određuje da Salaja otprate u njegovu ćeliju i da mu daju na raspolaganje papir, pero i tintu; zatim upozorava optuženika da u svom zapisu iznese samo istinu, i ništa drugo, i da navede sva mjesta na kojima je bio tijekom svog putovanja. Istražitelj uz to odredi da će Salajev iskaz sutra biti odmah uzet i stavljen među spise. S obzirom na ozbiljnost predmeta trojica pisara moraju hitro načiniti prijepis i dati ga na raspo laganje samom sudskom istražitelju, kako bi ga mogao odmah pročitati. Salajevo saslušanje sazvano je ponovno za sutradan ujutro, odmah nakon čitanja iskaza koji je optuženik obećao. Sjednica je zaključena u jedanaest sati.
B 17 b
B 18 b
Istinit i najiskreniji iskaz sa Salajevog putovanja u Rim po nalogu njegovog poocˇima Lionarda, slikara i inžinjera Koji sadrži sve važne ˇinjenice c koje o tom putovanju vrijedi znati, a izostavlja one beskoristne i dosadne s kojima bi gospon Istražitelj samo gubio vrijeme.
B 19 b
B 20 b
Iskaz prvi
P
redobri i preuvaženi gopodine Istražitelj, Prijesvega hvala što ste me dali staviti u ovu lijepu zatvor sku ćeliju koja mi se čini stvarno jako udobna i ugodna i zato što u njoj nema ni b od biča, jer mene ne znam zašto ali bičevi me uzrujavaju. Oprostite ako pišući napravim neku grješku ali kao prvo ja dolazim iz naroda i još sam prije puno godina prestao dobivat leksc leckij ukratko poduku od Lionarda, prvo zato što je pisat teško i sav se uzvrpoljim, a drugo zato što kad je vanka lijepo vrijeme meni se sviđa prošetat naokolo i gledat drveće i sunce i plemenite palače naše domovine Firence, Bog blagoslovijo i nju i velikog stjegonošu Piera Soderinija koji njome tako dobro upravlja, i bacit pogled na neku zgodnu žensku na ulici, dok on uvijek rađe ostane u kući i čita i crta i slika i uči i vježba pisat s desne na lijevu i razbijat glavu onim napravama za lete nje koje si zamisli u glavi al nikad ne funkcioniraju. Sad ću vam uredno objasnit ovu priču o putovanju u Rim tako da jednom zanavijek završimo s njom i da me odma pustite iz zatvora, jer imam hrpu hitnih poslova naprimjer zalit jaje na balkonu jer će se inače osušit. B 21 b
Ko što ste vidili, u pismu koje su žbiri pronašli na meni postoji potvrda da sam otišao u Rim zbog Lionarda, da uzmem jednu knjigu kako sam vam rekao na početku, odnosno u kojem piše “Dovraga i vi što ste me poslali u Rim po onu prokletu knjižurinu o kozmografiji”, dakle vidili ste da nisam lagao? Moj poočim stvarno voli nagomilat hrpetinu knjiga u kojima čak ni on ne uspije razumjeti ni kurca što piše u njima jer su mnoge na latinskom, a on se stidi al ne razumije ni riječ latin skog jer ga nikad nije uspio naučit. Međutim nakon toga ljudi dođu u njegovu kuću i vide sve one knjižurine na stelažama na zidu, a njih je čitava sila, naprimjer Crescentijeva knjiga o ze mljoradnji, Livijeve Dekade, Frezzijev* Quadriregio i mnoge druge, tolike da bi da ih sve nabrojim morao ostat u ovoj ćeliji do Sudnjega dana ali ko što sam rekao, nemogu jer će mi se u međuvremenu osušit jaje na prozorskoj daski. Kad vide sve te knjižurine ljudi misle E da, ovaj je Lionardo sigurno pravi genijalac kad je uspio pročitat tolko puno knjiga o Astrologiji Kozmografiji Geometriji Pomorstvu i t.d., dok bi normalnom čovjeku samo da dotakne te knjige mozak natekao ko krastavac. Uglavnom govorio sam, o takvim knjižurinama Lionardo često razgovara sa svojim prijateljima, među kojima su napri mjer Giovanni Benci i Vespucci, koje posebno zanimaju knjige
Ova i druge pojedinosti jasno potvrđuju autentičnost Salajeva rukopisa i njegova sadržaja: nabrojene knjige (De Agricultura Piera de Crescenzija, Dekade Tita Livija, spjev Quadri regio Federica Frezzija) uistinu su bile dijelom Leonardove biblioteke. Usporedite G. D’Adda, Leonardo de Vinci e la sua libreria. Note di un bibliofilo, Milano, 1873. *
B 22 b
o kozmografiji, odnosno one koje objašnjavaju geografiju cjelog cjelcatog svijeta, i eto zašto se u mom pismu govori o Benciju i Vespucciju i to je još jedan dokaz da Vama gospon Istražitelj nisam pričao pizdarije, ne mislite? Zato sam krenio na put u Rim i prošao kroz Treghi, most Vane, Bastardo, Castiglion Fiorentino, Ossaju, Castiglion de Lago, Castel de la Pieve, Ponte Carnaiolo, Orvieto grad u kojem se rade dobre strune za lutnju, Capracciu, grad Mon tefiascone, grad Viterbo, pa kroz kaštel Ronciglione, Mon terosio, Baccano, zatim kroz La Stortu i na kraju sam stigao u grad Rim, što je sve zajedno osamnajst poštanskih postaja.* U mom se pismu zatim govori o Njemcima iz Germanije i odma ću vam objasnit zašto. Kad sam u Rimu napokon pro našao onu knjigu koju je htio Lionardo, vidi ti slučaja, sreo sam jednu curu koju sam upoznao prije sedam godina odnosno prvi put kad sam otišo u Rim i bio zajedno s Lionardom. Ta se cura zove Dorothea i Njemica je, uz to moram dodat da je posebna cura odnosno pratički najbolja što sam ikad vidio, odnosno ima najbjelje zube na svijetu plavu kosu i duge duge noge i plave oči i kožu tako svijetlu ko neko dijete, ukratko nešto što se jako teško nalazi u ovoj našoj Firenci Bog blago slovijo i nju i velikog stjegonošu Piera Soderinija koji tako dobro njome upravlja, a uz to (ovo je zato da dobro shvatite)
Autentičnost Salajeve pripovijesti vidljiva je i iz činjenice da etape putovanja iz Rima u Firencu koje on opisuje potvrđuju putnička izvješća njegovih suvremenika, a koje će ostati posve jednake tijekom čitavog sedamnaestog stoljeća. Usporedi na primjer O. Codogno, Nuovo itinerario delle poste per tutto ili mondo, Venecija, 1676. *
B 23 b
sprijeda ima dvije tako lijepe okrugle i sočne sise ko da će se raspuknut, i kad prolazi ulicom oni koji je gledaju toliko su puni divljenja i čuđenja i toliko razjape usta da brada samo što im ne padne na tlo i napravi rupu u njemu. Zato vam gospon Istražitelj nemogu reć koliko sam se izne nadio kad sam u Rimu sreo Dorotheu, jer kao prvo nakon toliko puno vremena ponovo pronać dobar komad ženske ko što je ona po mom mišljenju vratilo bi osmijeh čak i mrtvacu, a kao drugo zato što sam mislio da se Dorothea zauvijek vratila u Germaniju; ali ona je sa svojim ocem ostala u Italiji, na nekom mjestu koje mi nije otkrila, a nakon toga se vratila u Rim. Od srca sam joj se obradovao, a i ona meni jednako, jer da budemo precizni proveli smo gomilu vremena zajedno, i danju i noću, ali noću se nikad nije spavalo nego su se radile druge stvari, gospon Istražitelj mi se ko muškarci razumijemo, je li? Samo što su u Rimu s Dorotheom ko što sam rekao bili i njezin otac i neki drugi Njemci njihovi prijatelji, kojima Talijani mak simalno idu na jetra i nisu htjeli da se Dorothea i ja sretnemo, a kamoli nešto drugo. Na kraju su ti Njemci otkrili da se Dorothea i ja viđamo noću (i eto zašto u onom pismu piše riječ “otkrića”) i rekli su mi Dragi Salaje zašto ti malo ne odeš u krasni kurac u onu tvoju Firencu? Misao koju ja zapravo na njihovom mjestu jako dobro shvaćam i zapravo sam na kraju i otišo, a kako se meni svađe zbog ženskinja čine jako antipatične i dosadne, ja ovdje gospon Istražitelj neću prepričavat pojedinosti jer to nije vrijedno truda, ne mislite li? Osim toga u međuvremenu svi su saznali da je Salaj onaj B 24 b
isti s kojim Njemica Dorothea izaziva sablazan, eto zašto sam u pismu napisao “jer će zbog tog posla s otkrićima možda brzo nastat ogroman skandal”. Ne bi gospodine Ekselencijo htio djelovat uzobra izubra oću reći ko neko ko se previše hvali, ali ja se sa ženskama dosta dobro snalazim i zbog one stvari s Dorotheom svi su u Rimu već znali da kad se približi Salaj treba držat ženu na oku i čvr sto je potezat na uzici ko što se radi s psima, jer inače će i ona nestat na dva ili tri sata sa Salajem iza nekog grma i nakon toga se vratit s napola poderanim gaćama i jako zadovoljnim licem. Ali za ovaj glas koji sam stekao bili su krivi Njemci koji su na sve strane razglasili prijateljstvo između mene i Dorotheje, i eto zašto sam u svom pismu napisao “nova velika otkrića kojih su Njemcima puna usta”, jer Njemci, vrag ih odnio, najprije su saznali što smo Dorothea i ja radili a onda to ispričali hrpetini ljudi. Daklem, u jednom određenom trenutku odlučio sam otić iz Rima i vratio sam se u našu domovinu Firencu, a budući da ste me Vi to pitali, kažem da sam prošao kroz La Stortu, Ba ccano, Monterosio, kaštel Ronciglione, grad Viterbo, grad Montefiascone, Capracciu, grad Orvieto u kojem se rade dobre strune za lutnju, Ponte Canraiolo, Castel de la Pieva, Casti glion del Lago, Ossaiu, Castiglion Fiorentino, Bastardo, most Vane, Treghi i na kraju grad Firencu, što je sve zajedno osa mnajst poštanskih postaja. Oooh jako dobro, po mom je mišljenju sad sve jasno i možete me odma pustit iz ovog zatvora, koji je Božjom milošću pre krasan i dapače jako bi mi se svidilo ostati u njemu i razgovarat B 25 b
s vama i vašim žbirima danima, ali problem je što u svojoj kući imam hrpetinu posla, ko prvo zalit jaje na prozorskoj daski jer će mi se inače osušit, a ko drugo sam malo zabrinut za onu budalu od mog poočima odnosno Lionarda, jer sam ne zna ništa napravit i bez mene se uvijek uvali u neku sistuac situta cij kako se to koji kurac piše situacatij ukratko u neku gabulu. Uz najveće i najbolje izraze štovanja, Salaj
B 26 b
SadrĹžaj
Uvod Salajevo jaje Zapisnik Iskaz prvi Iskaz drugi Iskaz treći Zadnji iskaz Dodatak O autorima O prevoditeljici
9 11 13 21 35 131 231 279 289 291
B 293 b
Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Urednik Seid Serdarević Lektura i korektura Margareta Medjurečan Grafička urednica Maja Glušić Dizajn i prijelom Fraktura Na naslovnici Leonardo da Vinci, “O ptičjem letu”, stranica rukopisa, pero i sepija na papiru / fotografija © akg-images Pieter de Ring, “Mrtva priroda”, oko 1645., ulje na platnu, privatna zbirka / fotografija © The Bridgeman Art Library Bonaventura Bettera, “Mrtva priroda s glazbalima”, 1718., ulje na platnu, Muzej Puškin, Moskva / fotografija © Alexander Burkatovski/Corbis Godina izdanja, 2011., kolovoz (prvo izdanje) Tiskano u Hrvatskoj ISBN 978-953-266-324-2 Svjetski bestseleri, knjiga 40 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20
B 294 b
B 295 b
B 296 b