Sjena vjetra by Fraktura

Od istog autora: AnďŁżelova igra

CARLOS RUIZ ZAFÓN

SJENA VJETRA prevela sa španjolskog Maja TanËik

Fraktura 3

copyright ∂ 2001 by Carlos Ruiz Zafón First edition by Editorial Planeta, S.A. Published by arrangement with UnderCover Literary Agents Naslov izvornika: La sombra del viento copyright ∂ za hrvatsko izdanje, Fraktura 2006. Sva prava pridræana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. ISBN 978-953-266-208-5 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem XXXXXXX

Za Joana Ramona Planasa, koji zasluæuje neπto bolje

Groblje zaboravljenih knjiga

Joπ se sjeÊam onog svitanja kada me je otac prvi put odveo u posjet Groblju zaboravljenih knjiga. Nizali su se prvi dani ranog ljeta 1945., a mi smo koraËali ulicama Barcelone zatoËene ispod pepeljastosiva neba i sunca u omaglici koje se razlijevalo Ramblom svete Monike, nalik na vijenac od tekuÊega bakra. “Daniele, ono πto danas budeπ vidio, nikome ne smijeπ reÊi”, upozorio me otac. “»ak ni svome prijatelju Tomásu. Nikome.” “Zar ni mami?” raspitivao sam se ja, u pola glasa. Tata je uzdahnuo, skrivajuÊi se iza onoga tuænog smijeπka koji ga je poput sjene pratio cijeloga æivota. “Naravno”, odgovorio je utuËeno. “Pred njom nemamo tajni. Njoj sve moæeπ reÊi.” Nekako poslije graanskoga rata majku je pokosila epidemija kolere. Pokopali smo je na Montjuïcu na moj Ëetvrti roendan. SjeÊam se jedino da je cijeli taj dan i cijelu noÊ padala kiπa, i da sam pitao tatu znaËi li to da nebo plaËe, a njemu je glas zastao u grlu i nije mi mogao odgovoriti. ©est godina poslije majËino odsuÊe joπ sam Êutio poput opsjene, zagluπne tiπine koju joπ ne bijah nauËio zatomiti rijeËima. Otac i ja æivjeli smo u malenom stanu u Ulici svete Ane, odmah do crkvenog trga. Stan se nalazio toËno iznad specijalizirane knjiæare za rijetka izdanja i rabljene knjige πto smo je baπtinili od djeda; bila je to mala prodavaonica Ëuda koju je otac nakanio jednoga dana povjeriti meni u ruke. Odrastao sam meu knjigama, okruæen nevidljivim prijateljima koje sam nalazio na stranicama πto su se meu mojim prstima mrvile u prah; taj 7

miris starih knjiga joπ danas osjeÊam na rukama. Od malih sam nogu nauËio prizvati san na oËi dok bih u polumraku sobe majci pripovijedao o svojim dnevnim avanturama, odlasku u πkolu, πto sam sve toga dana nauËio... Nisam Ëuo njezin glas, niti sam osjeÊao njezin dodir, ali njezin sjaj i toplina isijavali su iz svakog kutka naπega doma, a ja sam, samouvjereno kao i svi oni koji joπ mogu godine nabrojiti na prste svojih ruku, vjerovao da me ona Ëuje, ako samo sklopim oËi i obratim joj se, gdje god bila. Otac bi me katkad sluπao iz blagovaonice, potajice roneÊi suze. SjeÊam se da sam se toga lipanjskog svitanja probudio s krikom. Srce mi je tuklo u prsima kao da mi duπa æeli provaliti van i pojuriti niza stube. Tata je uspaniËeno dohrlio u moju sobu i dugo me grlio da me smiri. “Ne sjeÊam se njezina lica. Ne sjeÊam se mamina lica”, πaptao sam bez daha. Tata me snaæno privio na prsa. “Ne brini se, Daniele. Ja Êu se sjeÊati za nas obojicu.” Gledali smo se u polutami, traæeÊi rijeËi kojih nema. Tada sam prvi put primijetio da tata stari, i da njegove oËi, te oËi mutne i prazne, stalno gledaju unatrag, u proπlost. Ustao je i razmaknuo zastore kako bi u sobu pripustio blijedu svjetlost svanuÊa. “Hajde, Daniele, odjeni se. Neπto Êu ti pokazati”, rekao je. “Sada? U pet ujutro?” “Ima stvari koje se mogu vidjeti samo kroz sjenke”, tajanstveno je rekao moj otac i uputio mi zagonetan osmijeh, vjerojatno preuzet iz nekog romana Alexandrea Dumasa. Kad smo izaπli iz kuÊe, na ulici su joπ lelujali traËci magle i oblaci veËernje rose. UliËni fenjeri duæ Ramble iscrtavali su magliËastu aleju, trepÊuÊi u ritmu s gradom koji se lijeno protezao i odbacivao svoju akvarelom oslikanu krinku. Stigavπi u Ulicu Arco del Teatro, zaputismo se u smjeru Ëetvrti Raval te proosmo kroz arkadu iza koje je pucao svod od guste plave magle. KoraËao sam za tatom tim uskim prolazom, prije brazgotinom nego ulicom, a treperava svjetla Ramble gubila su nam se za leima. Sjaj svitanja prelijevao se preko balkona i krovnih vijenaca u kosim zrakama 8

svjetla koje nisu dopirale do tla. Naposljetku tata zastade pred masivnim vratima od rezbarena drva, garavima od godina i vlage. Pred nama se izdizalo neπto πto me podsjetilo na napuπteni kostur kakve palaËe, ili muzeja kojim caruju odjeci i sjene. “Daniele, ono πto Êeπ danas vidjeti ne smijeπ ispriËati nikome. Ni svome prijatelju Tomásu. Nikome.” Vrata nam je otvorio neki ËovjeËuljak lica kao u ptice grabljivice i guste posrebrene grive. Njegov orlovski pogled sletio je na mene, neproniËan. “Dobro jutro, IsaaËe. Ovo je moj sin Daniel”, obznanio je tata. “Uskoro Êe napuniti jedanaestu, a jednoga dana preuzet Êe duÊan. VeÊ ima dovoljno godina da upozna ovo mjesto.” »ovjek po imenu Isaac lagano je kimnuo i propustio nas unutra. Sve je prekrivala neka plavkasta polusjena kroz koju su se jedva nazirali obrisi mramornog stubiπta i galerija freski napuËenih ﬁgurama anela i nestvarnih biÊa. Poosmo za Ëuvarom kroz taj velebni hodnik i stigosmo do prostrane kruæne dvorane u kojoj je pod kupolom πto su je odozgor prosijecale viseÊe zrake svjetla leæala prava pravcata bazilika sjenki. Od podnoæja pa sve do vrha uzdizao se labirint hodnika i polica prepunih knjiga, nalik na koπnicu proπaranu tunelima, stubiπtima, terasama i mostovima koji su davali naslutiti da se iza njih krije divovska knjiænica nemoguÊe geometrije. Pogledao sam tatu, zabezeknut. On se nasmijeπio i namignuo mi. “Daniele, dobro doπao na Groblje zaboravljenih knjiga.” Po hodnicima i terasama knjiænice mogao sam nazrijeti desetak raπtrkanih pojava. Neke od njih okrenule su se da nam domahnu u znak pozdrava, i prepoznah lica raznih tatinih kolega iz udruge antikvara. Mojim oËima desetogodiπnjaka ti su se likovi doimali poput tajne druæbe alkemiËara koja kuje urotu cijelom svijetu iza lea. Tata je kleknuo preda me i netremice mi se zagledao u oËi, progovorivπi onim svojim priguπenim glasom rezerviranim za obeÊanja i povjerljive razgovore. “Ovo je tajanstveno mjesto, Daniele, tajni hram. Svaka knjiga, svaki svezak koji vidiπ, ima duπu. Duπu onoga koji ju je napisao, i 9

onih koji su je Ëitali, proæivljavali i uz nju sanjarili. Svaki put kada knjiga prijee iz ruke u ruku, svaki put kad netko pogledom preleti njezine stranice, njezin duh raste i snaæi se. Prije mnogo godina, kada me moj otac prvi put doveo ovamo, ovo mjesto veÊ je bilo staro. Staro moæda koliko i sam grad. Nitko ne zna zasigurno kada je nastalo, ni tko ga je podigao. ReÊi Êu ti ono πto je otac rekao meni. Kad nestane knjiænica, kad se zatvori knjiæara, kad knjigu proguta zaborav, mi koji znamo za ovo mjesto, njegovi Ëuvari, pobrinemo se da stigne ovamo. Na ovome mjestu knjige kojih se viπe nitko ne sjeÊa, knjige koje je progutalo vrijeme, zauvijek æive i Ëekaju da ih jednoga dana uzmu ruke novoga Ëitatelja, novoga duha. Mi ih u svojoj knjiæari prodajemo i kupujemo, ali knjige zapravo nemaju gospodara. Svaka knjiga koju ovdje vidiπ bila je nekomu najbolji prijatelj. Sada imaju samo nas, Daniele. Misliπ li da moæeπ Ëuvati tu tajnu?” Moj pogled izgubio se u nepreglednu prostranstvu toga mjesta, u njegovoj zaËaranoj svjetlosti. Kimnuh, i tata mi se nasmijeπi. “A znaπ πto je najbolje?” upita me. ©utke odmahnuh glavom. “ObiËaj nalaæe da onaj koji prvi put posjeti ovo mjesto mora odabrati knjigu, koju god æeli, i posvojiti je, te paziti da ona nikada ne nestane, da zauvijek æivi. To je vaæno obeÊanje. Doæivotno”, objasnio je tata. “Danas si ti na redu.” Gotovo pola sata lutao sam meu skrivenim hodnicima toga labirinta koji je mirisao na stari papir, praπinu i Ëarolije. Pustio sam da mi ruka klizi preko avenija izloæenih hrptova, kako bi napipala onu odabranu. Meu naslovima izblijedjelim od vremena opaæao sam rijeËi na jezicima koje sam prepoznavao i desetke drugih koje nikamo nisam mogao svrstati. Prohodao sam spiralne prolaze i galerije napuËene stotinama, tisuÊama svezaka koji kao da su o meni znali viπe nego ja o njima. Ubrzo me spopala ideja da se iza korica svakoga od njih prostire beskrajan svemir koji valja istraæiti te da, iza onih zidova, svijet dopuπta da mu æivot proe u popodnevnim utakmicama i radijskim serijama, i ne vidi dalje od vlastita pupka. Moæda zbog te pomisli, moæda slijedom sluËaja ili 10

njegove razvikanije roakinje, sudbine, ali u tom sam Ëasu shvatio da sam odabrao knjigu koju Êu posvojiti. Ili, bolje reËeno, koja Êe posvojiti mene. Plaho je provirivala s krajnjeg ruba police, uvezana u koæu bordo boje, i πaptala mi svoj naslov zlaÊanim pismenima πto su gorjela u svjetlu koje se cijedilo iz visina kupole. Priπao sam joj i pogladio rijeËi jagodicom prsta, ËitajuÊi u sebi. Sjena vjetra Julián Carax Nikad joπ ne bijah Ëuo za taj naslov ni njegova autora, ali to mi nije bilo vaæno. Odluka je veÊ bila donesena. Obostrano. Uzeo sam knjigu s najveÊom pomnjom i prelistao je, pustivπi da joj stranice lepeÊu. Osloboena iz zatoËeniπtva na polici, knjiga je ispustila oblak zlatnoga praha. Zadovoljan izborom, vratih se istim putem kroz labirint s knjigom pod rukom i osmijehom na usnicama. Moæda me svladao zaËarani ugoaj toga mjesta, ali bio sam siguran da me ta knjiga ondje Ëekala godinama, vjerojatno joπ prije moga roenja. Toga popodneva, po povratku u naπ stan u Ulici svete Ane, povukoh se u svoju sobu sa svojom novom prijateljicom i odluËih proËitati prve retke. Prije nego πto sam shvatio πto se dogaa, veÊ me nepovratno zaokupila. Roman je pripovijedao o Ëovjeku koji traæi svoga pravog oca, kojega nikada nije upoznao i za Ëije je postojanje doznao iz posljednjih rijeËi koje mu je uputila mati na samrtnoj postelji. Povijest te potrage pretvarala se u fantazmagoriËnu odiseju u kojoj se protagonist trudi vratiti izgubljeno djetinjstvo i mladost i u kojoj, malo-pomalo, otkrivamo sjenu uklete ljubavi Ëija Êe ga uspomena proganjati do posljednjega daha. Dok se pripovijest odvijala, njezina me struktura poËela podsjeÊati na jednu od onih ruskih lutaka koje u svojoj nutrini sadræe bezbrojne umanjene replike samih sebe. Korak po korak priËa se raπËlanjivala u tisuÊe povijesti, kao da je pripovijest prodrla u neku galeriju zrcala i sada se prelama u desecima razliËitih odraza 11

koji se svi stapaju u jedan te isti. Minute i sati protjecali su kao u snu. Mnogo sati kasnije, zarobljen unutar pripovijesti, kao kroz maglu zaËuh da izdaleka s katedrale odzvanjaju ponoÊna zvona. Obliven bakrenim svjetlom koje je dopiralo od stolne svjetiljke, uronih u svijet slika i oÊuta kakav nikad joπ ne bijah upoznao. Likovi koji su mi se uËinili stvarnima poput zraka koji diπem uvukli su me u tunel pustolovine i misterija iz kojega nisam æelio izaÊi. Stranicu po stranicu puπtao sam da me zaokupi Ëar te pripovijesti i njezina svijeta, sve dok moj prozor ne pomilova dah svitanja, a moje umorne oËi dovrπiπe posljednju stranicu. Ispruæih se u plavkastoj polusjeni zore s knjigom na prsima, i stadoh osluπkivati mrmor uspavanoga grada kako kaplje po purpurom prelivenim krovovima. San i umor pokucaπe mi na vrata, ali uspjeh im se oduprijeti. Nisam æelio izgubiti Ëar priËe i tako se brzo oprostiti od njezinih likova. U jednoj sam prigodi Ëuo naπu stalnu muπteriju u tatinoj knjiæari kako komentira da malo stvari Ëitatelja moæe obiljeæiti onako kako to Ëini prva knjiga koja pronae put do njegova srca. Te prve slike, odjek rijeËi za koje mislimo da su ostale za nama, prate nas cijeloga æivota i u naπem sjeÊanju kleπu palaËu kojoj Êemo se, ranije ili kasnije - koliko god knjiga proËitali, koliko god svjetova otkrili, koliko god nauËili ili zaboravili - jednom vratiti. Meni Êe te zaËarane stranice zauvijek biti one koje sam otkrio u hodnicima Groblja zaboravljenih knjiga.

Dani pepela 1945. - 1949.

Tajna vrijedi koliko i oni od kojih je moramo kriti. Kad sam se probudio, prvi mi je poriv bio obznaniti postojanje Groblja zaboravljenih knjiga svome najboljem prijatelju. Tomás Aguilar bio je moj πkolski kolega koji je svoje slobodno vrijeme i darovitost posveÊivao patentiranju najgenijalnijih naprava bez veÊe praktiËne primjene, poput aerostatiËne strelice ili zvrka na dinamo-pogon. Komu bih se povjerio ako ne Tomásu? SanjareÊi tako, zamiπljao sam kako moj prijatelj Tomás i ja, opremljeni baterijama i kompasom, otkrivamo tajne te knjiæniËne katakombe. A onda, prisjetivπi se svoga obeÊanja, odluËih da okolnosti zahtijevaju ono πto se u detektivskim romanima naziva drukËiji modus operandi. U podne pristupih ocu i stadoh ga ispitivati o onoj knjizi i o Juliánu Caraxu, kojima sam u svome zanosu pridavao svjetsku slavu. Plan mi je bio dokopati se svih njegovih djela i iπËitati ih uzduæ i poprijeko, i sve to za manje od tjedan dana. Kako li se samo iznenadih kad sam otkrio da moj otac, roeni knjiæar i poznavatelj knjiæarskih kataloga, nikada nije Ëuo za Sjenu vjetra ni za Juliána Caraxa. Zainteresiran, pregledao je stranicu s podacima o izdanju. “SudeÊi po ovom, ovaj primjerak pripada nakladi od dvije i pol tisuÊe primjeraka koju je u Barceloni tiskala kuÊa Cabestany Editores u prosincu 1935.” “Poznata ti je ta kuÊa?” “Odavno se zatvorila. Ali ovo nije prvo izdanje, ono je izaπlo u studenome iste godine, ali tiskano je u Parizu... Nakladnik je Galliano & Neuval. Ne zvuËi mi poznato.” 15

“Onda je to prijevod?” upitah uznemireno. “Ne piπe. Iz ovoga πto tu piπe reklo bi se da je original.” “Knjiga na πpanjolskome izdana u Francuskoj?” “Ne bi bilo prvi put, kakva su vremena”, dometnu moj otac. “Moæda nam Barceló moæe pomoÊi...” Gustavo Barceló bio je stari tatin kolega, vlasnik goleme knjiæare u Ulici Fernando, bog i batina Udruge antikvara. Bio je to Ëovjek koji se nikad nije odvajao od ugaπene lule koja je oko sebe πirila dah perzijskog bazara, a sebe je opisivao kao posljednjeg romantiËara. Barceló je tvrdio da je u dalekom srodstvu s lordom Byronom, iako je rodom bio iz mjestaπca Caldas de Montbuy. Moæda iz æelje da potkrijepi tu rodbinsku svezu, Barceló se odijevao iskljuËivo u maniri devetnaestostoljetnog dendija, te je sveudilj paradirao naokolo sa svilenim rupcem, bijelim lakiranim cipelama i monoklom bez dioptrije koji prema zlim jezicima nije skidao ni na zahodu. No znaËajnijim se u njegovu æivotu pokazalo srodstvo s roditeljem ocem, industrijalcem koji se potkraj devetnaestog stoljeÊa obogatio mutnim poslovima. Tata mi je objasnio da je Gustavo Barceló, tehniËki gledano, krcat lovom, i da mu je knjiæara viπe strast nego posao. Knjige je volio bezuvjetno, i premda je to odluËno poricao, ako bi netko uπao u njegovu knjiæaru i zaljubio se u neki svezak koji si ne moæe priuπtiti, on bi mu snizio cijenu koliko je god potrebno, ili bi ga Ëak dao besplatno ako bi procijenio da je kupac pasionirani Ëitatelj, a ne tek pomodni diletant. Osim takvih kurioziteta, Barcelóa je krasilo slonovsko pamÊenje i pedantnost koju nisu umanjivali ni njegovo dostojanstveno dræanje ni duboki glas, ali ako se itko razumio u malo poznate knjige, bio je to on. Toga popodneva, nakon πto je zatvorio knjiæaru, tata je predloæio da proπeÊemo do kavane Els Quatre Gats u Ulici Montsió, gdje su Barceló i njegovi ortaci odræavali knjigoljubaËke kruæoke o dekadentnim pjesnicima, mrtvim jezicima i remek-djelima prepuπtenima na milost i nemilost knjiπkome moljcu. Kavana Els Quatre Gats nalazila se nadomak naπe kuÊe i bila 16

je jedno od mojih najdraæih mjesta u cijeloj Barceloni. Ondje su se 1932. upoznali moji roditelji, pa sam svoje jednosmjerno putovanje na ovaj svijet dijelom pripisivao i Ëarima te stare kavane. Kameni zmajevi straæarili su na proËelju uklijeπtenu kriænim sjenama, a u njegovim plinskim svjetiljkama zamrznuli su se vrijeme i uspomene. U unutraπnjosti su se ljudi stapali s odjecima davno proπlih vremena. Knjigovoe, sanjari i samozvani genijalci sjedali su za stol s duhovima Pabla Picassa, Isaaca Albéniza, Federica Garcíje Lorce ili Salvadora Dalíja. Ondje se svaki odrpanac mogao naËas osjetiti kao povijesna ﬁgura, i sve to za cijenu kraÊe kave. “Sempere, kuÊo stara”, uzviknuo je Barceló ugledavπi tatu, “pa ti si æiv! »emu dugujemo ovu Ëast?” “Dugujete je mome sinu Danielu, gospodine Gustavo, koji je doπao do velikog otkriÊa.” “Izvolite, sjednite s nama, ovakvu Ëasnu prigodu valja proslaviti”, objavio je Barceló. “»asnu prigodu?” doπapnuo sam tati. “Barceló se izraæava komplicirano”, odgovorio je tata u pola glasa. “Ti niπta ne govori, ili Êeπ ga osokoliti.” Njegovi sugovornici napravili su nam mjesta u kruæoku i Barceló, koji se volio razmetati pred publikom, silom nas je æelio poËastiti. “A koliko je godina momËiÊu?” zanimao se Barceló gledajuÊi me iskosa. “Joπ malo pa jedanaest”, izjavio sam. Barceló mi se prepredeno nasmijeπio. “©to Êe reÊi deset. Nemoj si dodavati godine, mangupËiÊu, za to Êe se veÊ æivot pobrinuti.” Nekolicina njegovih pajdaπa neπto su promumljali u znak slaganja. Barceló je mahnuo nekom konobaru koji je izgledao kao da Êe ga svaki Ëas proglasiti spomenikom nacionalne baπtine. “Konjak za mog prijatelja Semperea, najbolji, a za mladunËe frape s cimetom, on joπ mora rasti. Aha, i nareæite nam malo πunke, ali neka ne bude kao ona prije, dobro? Budemo li htjeli gumu, zvat Êemo Pirellija”, podviknuo je knjiæar. 17

Konobar je kimnuo i udaljio se vukuÊi za sobom noge i duπu. “Kaæem ja”, prokomentirao je knjiæar. “Kako da bude radnih mjesta? U ovoj zemlji ne ide se u mirovinu ni kad umreπ. Pogledajte samo Cida. Kaæem vam, nema tu pomoÊi.” PuÊkajuÊi onu ugaπenu lulu, Barceló je orlovskim pogledom zainteresirano motrio knjigu koju sam dræao u rukama. UnatoË lakrdijaπkoj vanjπtini i tolikoj blagoglagoljivosti, Barceló je znao nanjuπiti dobar ulov kao πto vuk njuπi krv. “Da vidim”, rekao je Barceló glumeÊi nezainteresiranost. “©to ste mi to donijeli?” Dobacio sam pogled ocu. On kimnu. Bez daljnjeg odugovlaËenja pruæio sam knjigu Barcelóu. Knjiæar ju je uzeo znalaËkom rukom. Njegovi pijanistiËki prsti hitro su ispitali teksturu, ËvrstoÊu i opÊe stanje. S detektivskim osmijehom Barceló je pronaπao stranicu s impresumom i potom je cijelu minutu prouËavao s policijskom predanoπÊu. Ostali su ga gledali u tiπini, kao da oËekuju Ëudo ili dopuπtenje da ponovno poËnu disati. “Carax. Zanimljivo”, promrmljao je nedokuËivim tonom. Opet sam ispruæio ruku da mi vrati knjigu. Barceló je izvio obrve, ali vratio mi ju je s ledenim osmijehom. “A gdje si to naπao, mladiÊu?” “To je tajna”, odgovorih znajuÊi da se tata zacijelo u sebi smijulji. Barceló je nabrao Ëelo i svrnuo pogled na tatu. “Prijatelju Sempere, buduÊi da ste to vi, i u znak poπtovanja koje prema vama gajim, te u Ëast dugom i dubokom prijateljstvu koje nas veæe kao da smo braÊa, nudim vam Ëetrdeset dura, i kraj priËe.” “To morate pitati moga sina”, dometnuo je tata. “Knjiga je njegova.” Barceló mi je uputio vuËji osmijeh. “©to kaæeπ, deËkiÊu? »etrdeset dura nije loπe za prvi posao... Sempere, ovaj vaπ deËko daleko Êe dogurati.” Kruæok je zagrajao u znak odobravanja. Barceló me zadovoljno 18

pogledao i izvadio koænatu lisnicu. Izbrojio je Ëetrdeset dura, πto je tada bilo pravo bogatstvo, i pruæio mi ih. Ja sam se zadovoljio time da πutke odmahnem glavom. Barceló se namrgodio. “Pohlepa je smrtni grijeh, znaπ?” dometnuo je. “Dobro, evo ti πezdeset dura pa otvori πtednu knjiæicu, u tvojim godinama veÊ valja misliti na buduÊnost.” Opet sam odmahnuo glavom. Barceló je tati dobacio srdit pogled kroz monokl. “Mene ne gledajte”, rekao je tata. “Ja sam tu samo kao pratnja.” Barceló je uzdahnuo i pomno se zagledao u mene. “Da vidimo, mali, πto ti zapravo hoÊeπ?” “Ja æelim znati tko je Julián Carax, i gdje mogu naÊi druge njegove knjige.” Barceló se grleno nasmijao i spremio lisnicu gledajuÊi protivnika u novom svjetlu. “Pa on je pravi intelektualac! Sempere, Ëime vi hranite ovoga malca?” stao se rugati. Knjiæar se nagnuo prema meni s povjerljivim izrazom lica i naËas mi se uËinilo da u njegovu pogledu nazirem stanovito poπtovanje kojega maloprije nije bilo. “Evo kako Êemo”, rekao mi je. “Sutra je nedjelja. Svrati u knjiænicu Ateneo i traæi mene. Donesi tu knjigu da je bolje pogledam, i ja Êu ti reÊi πto znam o Juliánu Caraxu. Quid pro quo.” “Quid pro πto?” “Latinski, momËe. Nema mrtvih jezika, samo umrtvljenih mozgova. Parafrazirano, to znaËi da ne moæeπ dobiti neπto za niπta, ali da si mi se svidio i uËinit Êu ti uslugu.” Taj je Ëovjek svojom retorikom bio kadar skidati muhe u letu, ali naslutio sam da mi je bolje ostati s njim u dobrim odnosima æelim li doznati iπta o Juliánu Caraxu. Nevino sam mu se nasmijeπio pretvarajuÊi se da me oduπevio latinπtinom i rjeËitoπÊu. “Ne zaboravi, sutra u Ateneu”, presudio je knjiæar. “Ali donesi knjigu, ili nema dogovora.” “U redu.” 19

Razgovor se polagano rasplinuo u æamoru ostalih sudionika te krenuo u smjeru rasprave o nekim spisima pronaenima u podrumima Escoriala koji su ukazivali na moguÊnost da je Miguel de Cervantes bio tek knjiæevni pseudonim neke maljave æenetine iz Toleda. Barceló, odsutan duhom, nije sudjelovao u toj jalovoj diskusiji nego me je samo s tajanstvenim osmijehom promatrao iza monokla. Ili je moæda tek promatrao knjigu u mojim rukama. 2. Te nedjelje oblaci su iscurili s neba i ulice su leæale uronjene u jezero uæarene maglice od koje su se znojili termometri na zidovima. Oko polovine popodneva, kad se æiva veÊ popela blizu trideset, uputio sam se u smjeru Ulice Canuda na sastanak s Barcelóom u Ateneu, s knjigom pod rukom i graπkama znoja na Ëelu. Ateneo je bio - i joπ jest - jedan od mnogobrojnih kutaka Barcelone na kojima devetnaesto stoljeÊe joπ nije primilo vijest o umirovljenju. Kameno stubiπte uspinjalo se iz raskoπna dvoriπta sve do nestvarno Ëipkasta tkanja galerija i Ëitaonica gdje su izumi poput telefona, æurbe ili ruËnog sata predstavljali futuristiËke anakronizme. Portir, ili je to moæda bio tek uniformirani kip, jedva da je trepnuo kad sam stigao. ©mugnuo sam na prvi kat blagoslivljajuÊi krila ventilatora koji je vrtloæio meu uspavanim Ëitateljima i topio se nad njihovim knjigama i dnevnicima poput kockica leda. Silueta g. Gustava Barcelóa ocrtavala se na staklenim vratima galerije koja je gledala na nutarnji vrt zgrade. UnatoË gotovo tropskoj vruÊini, knjiæar je bio odjeven u svoju uobiËajenu gizdelinsku opravu, a monokl mu se caklio u polusjeni poput novËiÊa na dnu zdenca. Kraj njega sam razabrao neku pojavu umotanu u bijelu halju od runa alpake, koja mi se priËinila poput anela isklesana iz guste magle. ZaËuvπi odjek mojih koraka, Barceló je zaπkiljio i mahnuo mi da priem. “Daniel, je li?” upitao je knjiæar. “Donio si knjigu?” Kimnuh jednom u znak odgovora na oba pitanja i sjedoh 20

na ponueni stolac kraj Barcelóa i njegove tajanstvene pratilje. Nekoliko minuta knjiæar se samo spokojno smjeπkao, kao da ne primjeÊuje moju nazoËnost. Ubrzo sam izgubio svaku nadu da Êe me predstaviti dami u bijelome, tko god bila. Barceló se dræao kao da ona nije tu i da je nijedan od nas dvojice ne vidi. Pogledao sam je krajiËkom oka, strahujuÊi da Êe nam se oËi susresti, ali njezine su bludjele nekamo daleko. Koæa lica i ruku bila joj je blijeda, gotovo prozirna. Imala je oπtre crte lica, kao iscrtane odluËnim potezima kista i uokvirene crnom kosom koja je sjajila poput vlaæna kamena. Dao bih joj najviπe dvadeset godina, ali neπto u njezinu dræanju i naËinu na koji joj je duπa padala pred noge, poput vrbinih grana, potaknulo me da pomislim kako je bezvremena. Doimala se zarobljenom u tom stanju vjeËne mladosti rezerviranom za lutke u izlozima elegantnih butika. Upravo sam joj pokuπavao uoËiti bilo ispod labueg vrata, kadli primijetih da me Barceló ﬁksira pogledom. “Onda, hoÊeπ li mi reÊi gdje si naπao knjigu?” upita. “Rekao bih, ali obeÊao sam ocu da neÊu odati tajnu”, dometnuh. “ShvaÊam. Sempere i njegove tajne”, rekao je Barceló. “VeÊ ja znam gdje. Upala ti je sjekira u med, momËe. To ja zovem pronaÊi iglu u plastu sijena. Onda, smijem li pogledati?” Pruæio sam mu knjigu, i Barceló ju je uzeo s najveÊom pomnjom. “ProËitao si je, pretpostavljam.” “Jesam, gospodine.” “Zavidim ti. Oduvijek mi se Ëinilo da Caraxa treba Ëitati dok je srce joπ mlado, a um Ëist. Jesi li znao da je ovo njegov posljednji roman?” ©utke odmahnuh glavom. “Znaπ li koliko ovakvih primjeraka postoji na træiπtu, Daniele?” “TisuÊe, pretpostavljam.” “Nijedan”, precizirao je Barceló. “Osim tvoga. Ostali su spaljeni.” 21

“Spaljeni?” Barceló mi je samo uputio onaj svoj neproniËni osmijeh, listajuÊi knjigu i milujuÊi papir kao da je to svila kakve nema nigdje na svijetu. Dama u bijelome polagano se okrenula. Na usnicama joj se ocrtavao plah i ustreptao smijeπak. OËi su joj lutale u prazno, a zjenice se bijeljele poput mramora. Neπto mi je zastalo u grlu. Bila je slijepa. “Ne poznajeπ moju neÊakinju Claru, je li?” upitao je Barceló. Jedva sam odmahnuo glavom, nesposoban skinuti pogled s tog biÊa s tenom kao u porculanske lutke i bijelim oËima, najtuænijima koje sam ikad vidio. “Zapravo, Clara je struËnjakinja za Juliána Caraxa, zato sam je doveo”, rekao je Barceló. “©toviπe, kad bolje razmislim, uz vaπe dopuπtenje povukao bih se u drugu odaju da pregledam ovaj svezak dok vi razgovarate. ©to kaæete?” Pogledao sam ga, zaprepaπten. Knjiæar, lukavac do sræi, nije se obazirao na moju nelagodu, nego me samo blago potapπao po ramenu i otiπao s mojom knjigom pod rukom. “Dojmio si ga se, znaπ?” oglasio se neki glas iza mojih lea. Okrenuo sam se i ugledao blagi smijeπak knjiæareve neÊakinje koji je pipao u prazno. Imala je kristalno Ëist glas, prozraËan i krhak, te mi se uËinilo da Êe joj se rijeËi rasprsnuti ako je prekinem u pola reËenice. “Stric mi kaæe da ti je ponudio dosta novca za Caraxovu knjigu, ali ti si ga odbio”, dodala je Clara. “Time si zadobio njegovo poπtovanje.” “Tko bi rekao”, uzdahnuo sam. Primijetio sam da Clara malko naginje glavu u stranu dok se smijeπi, i da joj se prsti poigravaju prstenom koji je izgledao kao vijenac od saﬁra. “Koliko imaπ godina?” upitala je. “Gotovo jedanaest”, odgovorih. “A vi?” Clara se nasmijala mojoj drskoj nevinosti. 22

“Gotovo dvaput toliko, ali ne moraπ mi zato govoriti ‘vi’.” “Izgledate mlae”, naglasio sam, nasluÊujuÊi da Êu se time moæda iskupiti za svoju indiskreciju. “Onda Êu ti vjerovati, jer ne znam kako izgledam”, odvratila je ne skidajuÊi s lica onaj tuæni osmijeh. “A ako ti se doimam mlaom, onda je to razlog viπe da mi kaæeπ ‘ti’.” “Kako god vi kaæete, gospoice Clara.” Pomno sam promotrio njezine ruke koje je raπirila na krilu poput krila ptice, njezin krhki struk koji se nazirao ispod slojeva alpake, obris njezinih ramena, nevjerojatno bljedilo njezina vrata i liniju usnica, koje poæeljeh pomilovati jagodicama prstiju. Nikada dotad ne bijah u prilici da tako izbliza i pomno promatram neku æenu, bez straha da Êe nam se pogledi susresti. “©to gledaπ?” upita Clara, ne bez zlobe. “Vaπ stric kaæe da ste struËnjakinja za Juliána Caraxa”, natuknuh, osuπenih usta. “Moj je stric u stanju reÊi bilo πto, samo da ostane nasamo s knjigom koja ga je oËarala”, odvrati Clara. “Nisi se zapitao kako netko tko je slijep moæe biti struËnjak za knjige, kad ne moæe Ëitati?” “Zaista, to mi nije palo na pamet.” “Za svojih gotovo jedanaest godina nisi loπ laæljivac. »uvaj se, ili Êeπ zavrπiti kao moj stric.” StrahujuÊi da Êu po tko zna koji put uprskati, samo sam sjedio i πutio, i zabezeknuto blenuo u nju. “Hajde, prii bliæe”, rekla je. “Molim?” “Slobodno se pribliæi. NeÊu te pojesti.” Ustao sam i priπao bliæe Clarinu stolcu. Knjiæareva neÊakinja podigla je desnu ruku ne bi li me napipala. Ne znajuÊi πto bih, pruæih joj ruku. Uzela ju je lijevom i πutke mi pruæila desnu. Instinktivno shvatih πto æeli, pa je prinesoh svome licu. Dodir joj je bio istodobno Ëvrst i njeæan. Prstima mi je prelazila preko obraza i jagodica. Stajao sam nepomiËan, jedva da sam disao dok je Clara rukama upoznavala moje lice. Dok je to Ëinila, smijeπila 23

se u sebi i primijetio sam da joj se usnice lagano rastvaraju, kao da neπto potiho mrmljaju. OsjeÊao sam kako mi rukama ovlaπ prelazi preko Ëela, kose i oËnih vjea. Zaustavila se na usnicama, kaæiprstom i prstenjakom prelazeÊi preko njih u tiπini. Prsti su joj mirisali na cimet. Progutao sam slinu osjeÊajuÊi kako mi se bilo ubrzava, zahvalan boæanskoj providnosti πto nema oËevidaca koji bi posvjedoËili æaru u mojim obrazima, na kojemu se na pedalj daleko mogla uægati cigara. 3. Toga popodneva obavijenog maglom i kiπicom Clara Barceló ukrala mi je srce, dah i san. U okrilju sablasnoga svjetla Atenea njezine ruke na mojoj su koæi ispisale kletvu koja Êe me joπ godinama proganjati. Dok sam je ja zaneseno gledao, knjiæareva neÊakinja ispriËala mi je svoju æivotnu priËu i kako se, takoer sluËajno, susrela sa stranicama Juliána Caraxa. Dogodilo se to u nekom provansalskom seocu. Njezin otac, ugledni odvjetnik povezan s kabinetom predsjednika Companysa, bio je dovoljno dalekovidan da poπalje kÊer i æenu sestri preko granice kad je poËeo graanski rat. Svi su bili miπljenja da je takvo πto pretjerano, da se u Barceloni neÊe dogoditi niπta i da se u ©panjolskoj, toj kolijevci i diki krπÊanske civilizacije, barbarstvu utjeËu samo anarhisti, a ovi, na biciklu i s pokrpanim Ëarapama, ne mogu daleko dogurati. Narodi se nikad ne gledaju u zrcalo, govorio je oduvijek Clarin otac, a pogotovo ne kad im je na pameti rat. Odvjetnik je bio dobar poznavatelj povijesti i znao je da se buduÊnost jasnije moæe iπËitati s ulica, tvornica i vojarni nego iz jutarnjih novina. Mjesecima im je pisao jednom tjedno. Isprva je to Ëinio iz svoga ureda u Ulici Diputación, potom bez adrese poπiljatelja, te na kraju potajno, iz Êelije u tvravi Montjuïc u koju ga, kao i tolike druge, nitko nije vidio kako ulazi, i odakle nikada viπe nije izaπao. Clarina majka Ëitala je pisma naglas, nevjeπto prikrivajuÊi suze, 24

RjeËnik imena i pojmova

Albéniz, Isaac (1860. - 1909.) - slavni πpanjolski skladatelj i pijanist. Najpoznatija su mu djela ©panjolska rapsodija i Iberia. Antonio José (1903. - 1936.), pravim imenom Antonio José Primo de Rivera - πpanjolski politiËar, utemeljitelj ©panjolske falange. Sin diktatora Miguela Prima de Rivere. Strijeljali ga republikanci u zatvoru u Alicanteu. Arán - dolina u srediπnjim Pirenejima na krajnjem sjeverozapadu Katalonije. GraniËi s Francuskom. Argentona - gradiÊ 25 km udaljen od Barcelone, poznat kao ljetovaliπte. Aromas de Montserrat - biljni liker koji spravljaju redovnici u opatiji Naπe Gospe od Monstserrata, u okolici Barcelone. Azaña, Manuel (1880. - 1940.) - πpanjolski politiËar i pisac, drugi predsjednik 2. πpanjolske republike (1936. - 1939.). Bañolas - najveÊe jezero u Kataloniji. Benemérita - popularno ime za πpanjolsku Civilnu gardu. Blasco Ibáñez, Vicente (1867. - 1928.) - πpanjolski romanopisac, politiËar, novinar, slikar i pustolov. U knjiæevnosti teæio naturalizmu kao sponi izmeu realizma i modernizma. Krvava arena, Svibanjski cvijet. butifarra - katalonska svinjska kobasica. Caballero, Largo (1869. - 1946.) - socijalistiËki voa, prozvan “πpanjolskim Lenjinom”. 469

Cáceres - grad i pokrajina na zapadu ©panjolske, u Extremaduri. Ondje je veÊ u prapovijesno vrijeme postojala ljudska naseobina, o Ëemu svjedoËe ostaci iz paleolitika (oslikane πpilje, keramika, lubanje praËovjeka). Caldetas - rezidencijalna Ëetvrt u Barceloni. Can Solé - barcelonski riblji restoran s dugom tradicijom (utemeljen 1903.). Nalazi se blizu luke u obalnoj Ëetvrti Barceloneta i otvoren je i danas. Can Tunis - barcelonska Ëetvrt, dio zone Montjuïc. Canaletas - Ëesma u Barceloni. Po predaji, onaj tko se iz nje napije vode, uvijek se vraÊa u Barcelonu. Casona, Alejandro (1903. - 1965.) - πpanjolski dramatiËar i pjesnik iz Generacije 1927. Castelldefels - gradiÊ juæno od Barcelone, pedesetih godina postaje popularan kao ljetovaliπte zbog dugaËke pjeπËane plaæe. Castro, Estrellita (1914. - 1983.) - πpanjolska glumica i pjevaËica andaluzijskih pjesama, slavna od malih nogu kao djeËja zvijezda. Nastupala u najveÊim svjetskim kazaliπtima kao pjevaËica narodnih πpanjolskih napjeva. Charles Atlas (1892. - 1972.) - najpopularniji snagator svoga vremena. Roen kao Angelo Siciliano u talijanskoj Kalabriji, rano se odselio u Ameriku. Bio je slabunjavo dijete, ali je uz pomoÊ utega izgradio miπiÊnu masu te se prozvao po Titanu Atlantu. Nastupao je u cirkusima i svoje ime pretvorio u zaπtitni znak. chistorra - baskijska peËena kobasica od teleÊeg i svinjskog mesa. Ciudad Real - grad u srcu ©panjolske, 200 km juæno od Madrida. Companys, Lluís (1882. - 1940.) - katalonski politiËar, gradonaËelnik Barcelone tijekom katalonske Republike (1931.), 123. predsjednik katalonske vlade 1934. - 1939. Po Francovu stupanju na vlast izbjegao u Francusku, gdje su ga uhitili nacistiËki agenti. Strijeljan u Montjuïcu. Po njemu nosi ime olimpijski stadion u Barceloni. Curial e Güelfa - katalonski viteπki roman nepoznata autora iz 15. stoljeÊa. 470

danzón - vrsta kubanskog plesa i glazbe. El Cordobés, Manuel Benítez Pérez (r. 1936.) - legendarni πpanjolski toreador slavan πezdesetih godina 20. stoljeÊa. Joπ nastupa na pojedinim festivalima koride. El Ferrol - pomorski grad u Galiciji na sjeveroistoku ©panjolske. ensaimada - slatko pecivo od braπna i svinjske masti (saim) u obliku puæa, tradicionalni recept s otoka Mallorce. Ensanche - druga od deset barcelonskih gradskih zona, smjeπtena u srcu grada. Projektirao ju je urbanist Ildefons Cerdà. ObuhvaÊa mnoge gradske znamenitosti, izmeu ostaloga Gaudíjevu katedralu Sagrada Familia. Escorial - raskoπna kraljevska rezidencija nedaleko od Madrida, izgraena u 16. stoljeÊu. Sastoji se od dvorca, mauzoleja, crkve i augustinskog samostana s knjiænicom. escudella (kat. zdjela) - lonac od graha, svinjskog i teleÊeg mesa i povrÊa, tradicionalni katalonski specijalitet. Esparraguera - gradiÊ blizu Barcelone. estocada - ubod maËem na koridi. faena - niz poteza matadora na koridi kojima se sprema zadati zavrπni udarac biku. Fermat, Pierre de (1601. - 1665.) - francuski matematiËar, razvio teoriju brojeva. Franco Bahamonde, Francisco (1892. - 1975.), πpanjolski politiËar. ZapoËeo πpanjolski graanski rat kad je 1936. poveo pobunu vojne hunte protiv vlade Narodne fronte, a 1939. pobijedio republikance, socijaliste i komuniste i uspostavio faπistiËku diktaturu. Poznat i kao caudillo i generalisimus. Gardel, Carlos (1890. - 1935.) - slavni argentinski pjevaË i skladatelj tanga, poginuo u avionskoj nesreÊi. Generalitat - glavno katalonsko autonomno tijelo. Sastoji se od parlamenta, predsjednika i vlade. 471

Goded, Manuel (1882. - 1936.) - πpanjolski general, Francov pristaπa, neuspjeπno poveo puË protiv vlade Narodne fronte u Barceloni 1936. Strijeljan u Montjuïcu. Góngora y Argote, Luis de (1561. - 1627.) - πpanjolski barokni pjesnik kiÊenoga stila (culteranismo, gongorijanstvo). Guerrero, María (1863. - 1928.) - znamenita πpanjolska kazaliπna diva. Horta - opÊina na sjeveroistoku Barcelone. Hospitalet de Llobregat (kat. svratiπte) - opÊina na lijevoj obali rijeke Llobregat, druga po veliËini u Kataloniji, oko 7 km zapadno od Barcelone. Igualada - mjesto u unutraπnjosti Katalonije, πezdesetak kilometara udaljeno od Barcelone. Jaén - pokrajina u Andaluziji, s istoimenim glavnim gradom. Jerez - grad na jugozapadu ©panjolske iz kojega potjeËe vino πeri. Poznat po vinogradarstvu i uzgoju bikova za koridu. Jovellanos, Gaspar Melchor (1744. - 1811.) - πpanjolski knjiæevnik, dræavnik i prosvjetitelj, reformirao sudstvo, πkolstvo i gospodarstvo. KuÊa milosra (Casa de la Misericordia) - barcelonska znamenitost, utemeljena kao sirotiπte za æensku djecu 1581. godine. Danas se u njoj nalazi Centar za suvremenu kulturu. La Modelo - kazneni zatvor za muπkarce, otvoren u Barceloni 1904., popriπte posljednje smrtne kazne u ©panjolskoj (1974.) La Pasionaria - nadimak Dolores Ibarruri (1895. - 1989.), legendarne πpanjolske politiËarke, utemeljiteljice KomunistiËke partije ©panjolske i predvodnice otpora Francu u graanskom ratu. La Rioja - jedna od πpanjolskih administrativnih jedinica na sjeveru ©panjolske. Luisa Fernanda - popularna opereta u tri Ëina iz 1932., najslavnije 472

djelo Federica Morena-Torrobe (1891. - 1982.), smatranog posljednjim velikim skladateljem zarzuele. Machín, Antonio (1903. - 1977.) - popularni kubanski pjevaË bolera i balada. Macià, Francesc (1859. - 1933.) - πpanjolski politiËar, 122. predsjednik katalonske vlade (naslijedio ga Lluís Companys). Katalonski nacionalist i republikanac, osnivaË stranke ERC (Katalonska republikanska ljevica) koja se zauzimala za neovisnost Katalonije. Madame Récamier (1777. - 1849.), pravim imenom Jeanne Françoise Julie Adélaïde Récamier- francuska plemkinja poznata po svojoj ljepoti, “najljupkija dama svoga doba”. Pozirala je za mnogobrojne portrete, najslavniji onaj Jacquesa-Louisa Davida. Pokroviteljica umjetnosti. Madariaga, Salvador de (1886. - 1978.) - πpanjolski pisac, diplomat i povjesniËar. Paciﬁst. Pripadao Generaciji 1914. Bio je ministar u vladi Druge πpanjolske republike, a po izbijanju graanskoga rata izbjegao je u Veliku Britaniju. Kao aktivni protivnik Francove diktature organizirao protiv njega razliËite kampanje. Djed Javiera Solane. Manolete (1917. - 1947.) pravim imenom Manuel Rodríguez Sánchez- slavni toreador, tragiËno poginuo na koridi u 30. godini. Njegov je æivot ekraniziran. Melilla - luka na marokanskoj obali Sredozemlja, πpanjolski prekomorski posjed. Molino - slavno kabaretsko kazaliπte u Barceloni. Uvijek avangardno, proglaπeno “malim Moulinom Rougeom”. Otvoreno 1899. Mompou, Frederic (1893. - 1987.) - katalonski skladatelj i pijanist iz Barcelone, poznat po karakteristiËnom zvuku zvonâ u skladbama. Mongat - obalni gradiÊ sjeveroistoËno od Barcelone, turistiËko srediπte. Montjuïc - osamljeno brdo na zapadu Barcelone uz rijeku 473

Llobregat, 173 m visine. Srediπte prvobitnog gradskog naselja, sa æidovskim grobljem i tvravom kastiljskoga grofa-vladara grada. Ondje su odræane i Olimpijske igre 1992. Montserrat - planina u Kataloniji, sjeverozapadno od Barcelone, 1224 m visine. Na njoj se nalazi benediktinski samostan iz 11. stoljeÊa. Moratín, Leandro Fernández (1760. - 1828.), πpanjolski pisac i prevoditelj, promicatelj francuske kulture, pisac povijesnih romanci (DjevojaËko da). Murcia - siromaπna pokrajina na jugoistoku ©panjolske. Nacionalne epizode (Episodios Nacionales), autora Benita Péreza Galdósa (1843. -1920.) - zbirka od 46 romana (1872. - 1912.) o πpanjolskoj povijesti. Ortega y Gasset, José (1883. - 1955.) - πpanjolski ﬁlozof, esejist i teoretiËar umjetnosti. Mislilac isusovaËke naobrazbe, profesor metaﬁzike, neokantist, glavni teoretiËar i ideolog novije πpanjolske knjiæevnosti. Jedno od najznaËajnijih djela mu je Pobuna masa (1930.). panelletts - tradicionalni katalonski kolaËiÊi od badema, πeÊera i krumpira. Poliorama - slavno barcelonsko kazaliπte, utemeljeno 1912. godine u zgradi Akademije za znanost i umjetnost u ulici Rambla. Primo de Rivera, Miguel (1870. - 1930.) - πpanjolski politiËar i dræavnik. Godine 1923. uveo vojno-monarhistiËku diktaturu koja je potrajala do 1930. Rambla - (u originalu Las Ramblas, od arapskoga ramla=rijeËno korito) popularna turistiËka ulica u srediπtu Barcelone. Duga je jedan kilometar i sastoji se od nekoliko manjih rambla (Rambla de Cataluña, Rambla de Santa Mónica itd). Prostire se od Katalonskog trga do Kolumbova spomenika u luci.

474

Reus - katalonski grad 90 km udaljen od Barcelone, rodno mjesto arhitekta Antonija Gaudíja. Ripollet - selo na lijevoj obali rijeke Ripoll nedaleko od Barcelone. Robles, Gil (1898. - 1980.) - πpanjolski politiËar i odvjetnik, pristaπa reæima diktatora Prima de Rivere. San Cugat - opÊina sjeverno od grada Barcelone. San Gervasio - jedna od barcelonskih rezidencijalnih zona, nazvana po sv. Gervaziju. Santa Coloma de Gramanet - opÊina istoËno od grada Barcelone. Serna de la, Ramón Gómez (1888. - 1963.) - avangardni πpanjolski novinar, dramatiËar i pisac, pripadnik tzv. Generacije 1914. U πpanjolsku knjiæevnost uveo speciﬁËnu vrstu ekscentriËnog aforizma (greguería). ©panjolska Republika - u ©panjolskoj je nakon poraza monarhista na izborima i abdikacije kralja Alfonsa XIII. 1931. uspostavljena Republika. Na vlast su doπli republikanci i socijalisti, provedene su mnoge reforme, a Katalonija je dobila autonomiju. DesniËarske vlade 1932. -1935. ukinule su slobode koje su uveli socijalisti. Na izborima 1936. pobijedila je Narodna fronta, no doπlo je do vojnog puËa pod generalom Francom i sruπena je republikanska vlada. Valera y Alcalá-Galiano, Juan de (1824. - 1905.) - πpanjolski pisac, esejist, kritiËar i prevoditelj. Zasluæan za razvoj πpanjolskog romana (Pepita Jiménez, Juanita la Larga). Vega, Lope de (1562. -1635.) punim imenom Lope Félix de Vega y Carpio, znameniti πpanjolski liriËar i najveÊi dramatiËar Zlatnoga vijeka, utemeljitelj πpanjolskoga kazaliπta. Najpoznatija djela su mu Fuenteovejuna (1619.) i Peribáñez (1614.). Verdaguer i Santaló, Jacint (1845. - 1902.) - katalonski roman-

475

tiËarski pjesnik, tvorac modernog pjesniËkog izriËaja πpanjolske knjiæevnosti (ep Atlantida, Idile i mistiËni spjevovi). SveÊenik. Yagüe, Juan (1892. - 1952.) - pripadnik Falange, faπistiËki general i Francov sljedbenik, jedna od kljuËnih ﬁgura vojnoga puËa 1936. Zaljev Cochinos - (Bahía de cochinos) zaljev na kubanskoj obali, za koji se ustalilo pogreπno prevedeno ime Zaljev svinja (cochino=svinja, ali i vrsta tropske ribice, riba-kostorog) zarzuela - πpanjolska dramska vrsta s plesom i pjevanjem nalik na operetu, nastala u 17. stoljeÊu. Zorrilla y Moral, José (1817. - 1893.) - pjesnik i dramatiËar πpanjolskog romantizma. Najpoznatije djelo mu je Don Juan Tenorio (1844). Æivot je san (La vida es sueño), djelo πpanjolskog dramatiËara i pjesnika Pedra Calderóna de la Barce (1600. - 1681.), ﬁlozofska drama o odnosu slobode i sudbine koja razvija svoje ideje kroz metaforu æivota kao sna. sastavila Maja TanËik

476

Carlos Ruiz Zafón rodio se 1964. godine u Barceloni, gdje je pohaao slavnu jezuitsku školu Sarrià. Sam Zafón kaže kako je taj gotiËki dvorac svojim vratima i tajnim prolazima djelovao na njegovu djeËaËku maštu i poticao ga na pripovijedanje. Radio je u marketinškoj agenciji, ali se od objavljivanja prvoga romana u potpunosti posvetio pisanju. Od 1994. godine živi u Los Angelesu kao slobodni pisac, scenarist i stalni suradnik El Paísa i La Vanguardije. Za svoj prvijenac, roman El príncipe de la niebla, osvojio je Nagradu Edebè, drugi roman Sjena vjetra jedna je od najprodavanijih i najËitanijih knjiga posljednjih godina. Prevedena je na više od dvadeset jezika i u svim je zemljama doživjela enorman uspjeh.

477

Maja TanËik roena je 1974. godine. Diplomirala je engleski i španjolski jezik i književnost na SveuËilištu u Zagrebu. Od 1996. surauje kao prevoditelj na Hrvatskoj televiziji i Hrvatskome radiju te u književnim i kazališnim Ëasopisima. »lanica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca, te Društva prevoditelja za televiziju, kinematografiju i videoprodukciju. Objavila je niz prijevoda (izmeu ostalih Sabrana djela Flannery O’Connor, Misli… Davida Lodgea i Izgubljen u lunaparku Johna Bartha), te brojne nefikcionalne tekstove. Dobitnica je godišnje nagrade Društva hrvatskih književnih prevodilaca za najbolji prijevod proze u 2002. godini za roman Salmana Rushdieja Bijes.

478

Sadræaj

Groblje zaboravljenih knjiga

Dani pepela 1945. - 1949.

Prazna ploËa 1950. - 1952.

Slika i prilika 1953.

Grad sjena 1954.

101

Nuria Monfort: SjeÊanje na one kojih nema 1933. - 1955.

345

Sjena vjetra 1955.

427

Post mortem 27. studenoga 1955.

445

Vode u oæujku 1956.

451

Dramatis personae 1966.

461

RjeËnik imena i pojmova

469

479

Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan Dizajn i prijelom Fraktura Fotografija na naslovnici copyright ∂ Francesc Català-Roca Godina izdanja 2011., ožujak Tiskano u Hrvatskoj ISBN 978-953-266-208-5 Svjetski bestseleri, knjiga 1 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

480

468