Službeni izlaz by Fraktura

umjesto predgovora… pogovor

SNJEŽANA BANOVIĆ Službeni izlaz

SLUŽBENI IZLAZ Eseji, ogledi i kolumne o kazalištu, kulturi i politici

snježana banović, službeni izlaz

umjesto predgovora… pogovor

Snježana Banović

Službeni izlaz Eseji, ogledi i kolumne o kazalištu, kulturi i politici

Fraktura

snježana banović, službeni izlaz

© Snježana Banović i Fraktura, 2018. Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. All rights are represented by Fraktura, Croatia. ISBN 978-953-266-960-2 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 993631

umjesto predgovora… pogovor

Sadržaj Umjesto predgovora... pogovor

I. Priče iz davnina 19 Družina mladih i zagrebačke kulturno-političke prilike u razdoblju 1939.–1946. 21 Centralna kazališna družina ZAVNOH-a u Topuskom

Nikad izvedena drama o Paveliću odbijena u HNK 1941.

Proljeće 1945. u Zagrebu: prevrat u državi, prevrat u kazalištu

Branko Gavella i oblikovanje naših kazališnih politika u 20. stoljeću – između politike i ideje novoga teatra

Zagrebačko-beogradske kazališne razmjene od 1945. do 1960.

Intendant Marijan Matković – između politike i potrage za novim kazališnim stilom i novom domaćom dramom Inozemna gostovanja zagrebačkog HNK 1950-ih godina 20. stoljeća

95 117

snježana banović, službeni izlaz

Kosta Spaić: srce za kazalište

133

Tomislav Neralić: odlazak posljednjega sudionika zlatnoga doba zagrebačke opere

141

II. Kulturna politika ili politika naprosto 147 Teatar &TD i Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu: dubinska transformacija kao jedini spas za posrnulo kulturno središte pod udarom barbarske uprave 149 Baš kao i Josip Horvat prije 70 godina, mislila sam 2009. da su nam kazališna kola “totalno u dreku”, no danas je stanje još gore

165

Da, smjena kazališne uprave prošla je mirno... ali u Švicarskoj!

171

O “izlascima” zagrebačkog HNK izvan matične kuće ili sve o nadama grbave djevojke

177

Tijelo hrvatskoga kazališta raspalo se do neprepoznatljivosti: vrijeme je za forenzičare!

183

Dugo putovanje u noć hrvatskoga kazališta

189

Kiso, Koso, Ka’aso! (Balada o svemoćnom menadžeru u kulturi koji se izgubio)

193

Drugo ukazanje Mile Budaka među Hrvatima ili zdrugovi stari, gdje ste?

199

Mađari, uzmite cijelu hrvatsku vladu, vratite nam Héderváryja Novi orkestar za monologe i posljednji ispraćaj hrvatske kulture

203 207

Državna revizija i kultura: nepodnošljiva lakoća mišljenja

213

Kardinalova laža i paralaža

223

Homilija zla

231

Balada o meritumu i ridikuloznosti

237

umjesto predgovora… pogovor

Izvanredna vijest: nakon glumca Bitorajca, razotkriven i sportaš Blažeković!

243

2016. – godina majmuna, Sedlara i Stepinca

247

I tako, uz mnogo buke, prolazi slava festivala...

253

Cenzura, autocenzura i uzmak kulturne politike pred policijskom

257

III. Službeni izlaz 261 Bauk (anti)fašizma kruži Hrvatskom 263 Dobro jutro, ovdje Grčka... Čujemo li se s ostatkom Europe?

267

Fantom u grčkoj operi

271

Gorki grčki mjesec

275

Vitomira Lončar i Ivica Šimić: Lái rì fāng cháng!

279

Slobodan Šnajder i naš niski književno-kazališni vodostaj

285

Izvori 289 Bilješke 295 Kazalo imena

307

O autorici

317

snježana banović, službeni izlaz

umjesto predgovoraâ&#x20AC;Ś pogovor

Za Zorana

snježana banović, službeni izlaz

umjesto predgovora… pogovor

Poruka samoga kazališta glasi: Ja sam nešto veoma moćno, istodobno, ja sam nešto krajnje krhko. Tako sam krhko, da gotovo svatko, ako mu povijest malo pomogne u svečanosti njegova uspinjanja u sedlo vlasti, može u nj doći i reći: “Ja sam sada tu. Sada je moje vrijeme.” Slobodan Šnajder, “O snošljivoj težini nepripadanja”, Faustova oklada, 2007.

snježana banović, službeni izlaz

umjesto predgovoraâ&#x20AC;Ś pogovor

I. PriÄ?e iz davnina

snježana banović, službeni izlaz

družina mladih i zagrebačke kulturno-političke prilike

Družina mladih i zagrebačke kulturno-političke prilike u razdoblju 1939.–1946. I. Uvod: U Banovini (1939.–1941.) Za hrvatske kazališne prilike 20. stoljeća posve netipično “teatarsko tijelo posebnih estetsko-dramaturgijskih usmjerenja” 1 Compagnie des Jeunes, poslije nazvana Družina mladih, započela je svoj razvoj 1939. godine pod umjetničkim vodstvom Vlade Habuneka (1906.–1994.) koji je između dva rata višekratno boravio u Parizu, Nantesu i Toursu gdje je polazio satove glazbe i glume i gdje je dodatno usavršio svoje, u velikoj mjeri oformljene kazališne poglede.2 Naime njegov se kazališni credo oblikuje još u srednjoškolskim danima kada nastupa u marionetskom kazalištu Mladena Širole pod pseudonimom Vladimir Krasuljak, nastavlja u Pučkom teatru koji je pokrenuo 1932. i na privatnim satovima glume kod Ive Raića.* Njegov

Pučki teatar je Habunek pokrenuo sa svojim bratom Ivicom, Kamilom Tompom, Vilimom Svečnjakom i Otonom Ivekovićem, a članovi su bili još i Josip Đerđa i Vanda Weinert (poslije Weinert-Pavelić). Rad im je zabranjen u proljeće 1934., uoči premijere Kreftove drame Celjski grofovi. *

snježana banović, službeni izlaz

kazališni nauk nadalje je usavršavan, osim u Francuskoj gdje se školuje i za opernog pjevača, i u Londonu gdje uči režiju u Theatre Studio, a u Old Vicu statira u prvom Hamletu Lawrencea Oliviera. Pritom, zagrebačkom Jutarnjem listu i Obzoru povremeno šalje tekstove o kazališnom životu u britanskoj prijestolnici, izdaje (1933.) Kroniku – ilustrovane novine za sva savremena kulturna pitanja, a u Književnim horizontima objavljuje 1934. opširan članak o povijesti francuskog kazališta. U tom širokom estetsko-idejnom prostoru nije moglo biti mjesta i za interes prema prilično staromodno i malograđanski postavljenoj misiji zagrebačkoga kazališnoga središta. Od samih početaka – što će se u razdoblju koje zahvaća ovaj članak ponajviše potvrditi u njegovu djelovanju u Družini mladih – Habunek je svoje shvaćanje i strast prema kazalištu “uporno, a nerijetko i samozatajno razvijao i promicao”.3 Po povratku iz Pariza u Zagreb, izdržavao se intenzivno dajući satove francuskoga što mu je, osim egzistencije, omogućilo i “put u ‘visoko zagrebačko društvo’”. 4 Jedan od centara tadašnjeg zagrebačkoga života bio je salon francuske konzulice Suzanne Gueyraud gdje se povezao s kolegama iz Francuskoga instituta (u to doba Cercle français) predvođenog uglednim romanistom i slavistom Jeanom Dayreom. S druge strane, u Narodnome kazalištu, centru kulturnoga života Zagreba,* baš uoči Habunekova povratka iz Pariza, na čelo uprave je (3. 10. 1939.) postavljen Julije Benešić, istaknuti jezikoslovac, pjesnik, prozaik, književni kritičar i profesor koji će svoj kratki mandat završiti već u proljeće sljedeće godine, nakon samo šest i pol mjeseci burne intendanture obilježene brojnim sukobima s umjetnicima i politikom.5 No Vlado Habunek, zaljubljenik u novo francusko ali i britansko kazalište, svoje mjesto u tome trenutku radije vidi u radu s amaterima nego u kazalištu nastalom na bečkim uzorima i usto tradicionalno zasićenom stalnim promjenama čelnih ljudi i financijskim neredom.

Kazalište će dobiti ime Hrvatsko narodno kazalište tek u rujnu 1940. i zadržati ga do 1. svibnja 1941. *

družina mladih i zagrebačke kulturno-političke prilike

Sa svojim prethodnim, za tadašnje zagrebačke prilike izuzetno bogatim internacionalnim iskustvima, obogaćen recentnim izučavanjem kazališne estetike francuskoga redateljskog kartela, Habuneku nije ni mogla biti privlačna ideja uključivanja u rad institucije za koju je Benešićev prethodnik Slavko Ježić (na odlasku s mjesta intendanta istoga ljeta) rezignirano ustvrdio “kao da nema lijeka, i ako pokušate, da o kazališnom pitanju stvarno raspravljate, neće to htjeti ni uzeti ozbilj no, već će slijegati s nepovjerenjem ramenima.”6 Začetak oblikovanja Habunekove specifične redateljske vizije valja tražiti upravo u trupi isprva nazvanoj Compagnie des Jeunes koju – po uzoru na mlade francuske družine i nauk Jacquesa Copeaua, Gastona Batyja i ostalih iz “kartela četvorice” – osniva 1939. godine, nakon drugog povratka iz Pariza u Zagreb kamo se vraća, kako je poslije svjedočio “čim je proradio Simplon Express.”7 Naime, stjecajem ratnih okolnosti u Francuskoj, u zagrebačkom Cercleu Françaiseu uskoro dolazi do promjena za koje Habunek saznaje u Ministarstvu vanjskih poslova gdje (zbog svog znanja jezika i upućenosti u prilike u europskim centrima) najprije traži posao. Tamo ga dočekuje sljedeće pitanje: “Niste li rekli da biste radili bilo što? Iz vrlo aktivnog Francuskog instituta u Zagrebu mobilizirani su mladi nastavnici. Možete li ih na neko vrije me zamijeniti?”8 Doista, Habunek odmah preuzima više učeničkih klasa u kojima su već bili upisani Radovan Ivšić, Mladen Škiljan, Mira Dupelj (tada Košutić, poslije poznatija pod pseudonimom Dunja Robić), Branko Širola, Vera Bayer, Kosta i Moja Angeli Radovani (po Habuneku, najljepši glas u cijeloj njegovoj kazališnoj praksi) i u to vrijeme još uvijek gimnazijalac (5. razred; po današnjem obrazovnom sistemu 1. razred) – Kosta Spaić. Bili su to gotovo svi odreda budući protagonisti hrvatske kulturne i kazališne scene, zanimljiva skupina iz koje će izaći mnoga značajna imena budućeg hrvatskoga glumišta i kulture općenito. Mladen Škiljan, dvije godine stariji od Spaića, još jedan istaknuti hrvatski redatelj koji je svoju kazališnu karijeru započeo u Družini mladih, na francuskom jeziku, (bio je tada u 7. /danas 3./ razredu gimnazije) poslije se prisjetio:

snježana banović, službeni izlaz

Svi mi srednjoškolci koji smo željeli bolje naučiti francuski dolazili smo na satove, ali smo se pomalo počeli baviti i teatrom. Bilo je to vrijeme kada je Francuska već stupila u rat. Našeg profesora Francuza povukli su, mobilizirali i morao je otići, a na njegovo je mjesto došao prof. Vlado Habunek. On je iz Pariza došao u Zagreb posebno zato da na Francuskom institutu drži predavanje, dakle da drži normalne satove. Naravno, odmah je osnovao i jednu družinu. I tako smo počeli glumiti na francuskom. Bio je s nama Radovan Ivšić, odmah na početku i Mira Košutić i Kosta Spaić. Održali smo i predstavu na francuskom.9 Jednu od važnijih uloga za kasniji razvoj Družine imao je upravo Radovan Ivšić (1921.–2009.) koji je prethodno već imao svoju malu školsku trupu koja je u Zagrebu uskoro izvela njegovu poemu Narcis (1938.), i koja se uskoro spojila s novom, Habunekovom trupom. U njoj je Ivšić uskoro postao glavni dramaturg, neka vrsta kućnoga autora s obzirom na njegovu specifičnu književno-dramaturgijsku djelatnost koja je zna čila “prodor stanovitih nadrealističkih naglasaka koju inače hrvatsko kazalište nije zabilježilo”.10 Po svemu sudeći, Ivšić je uz Habuneka, sve do kraja djelovanja ove trupe, predstavljao njezino kreativno-organizacijsko vodstvo. Kad je na primjer početkom 1942. Narcis stavljen na listu zabranjenih knjiga zbog opasnog odstupa od novopropisanog standarda NDH, Družini su zaplijenjeni svi primjerci Ivšićevih tekstova, uključivo i Kralja Gordogana do čije javne izvedbe tako nije moglo doći. Prvi nastup novooformljene družine bila je premijera Molièreove komedije Les Fourberies de Scapin* pred prepunom dvoranom Hrvatskog glazbenog zavoda, a prethodili su joj mnogi pokusi u Habunekovoj garsonijeri i – što je razvidno iz dostupnih fotografija – u dvorištu Francuskoga instituta. U naslovnoj je ulozi s velikim uspjehom nastupio i gimnazijalac Kosta Spaić koji je odmah, u svojoj prvoj ulozi, “i prema

Osim Spaića i Škiljana, u prvoj produkciji Družine sudjelovali su još i: Radovan Ivšić, Kosta Angeli Radovani, Berislav Brajković, Edo Kovačević, Mladen Raukar, Milo Cipra, Zdenko Šenoa, Branko Širola, Mira Košutić, Milan Nagy i dr. *

družina mladih i zagrebačke kulturno-političke prilike

ondašnjim kritikama i prema pričanjima pokazao (je) izniman talent.” 11 Po mišljenju Pere Kvrgića, Spaić je “taj glumački talent koji je nosio u sebi (...) poslije u svojim režijama izražavao.”12 Od početka djelovanja trupe, kao i za ratnih godina, kada se njezina djelatnost, sve do 1944. svodi na probe i predstave u njegovoj garsonijeri na Ribnjaku 38, datira i Habunekova težnja da stvori poseban prostor i ugođaj predstave mimo vladajuće estetike i da okupi prvoklasne suradnike, skladatelje, scenografe i kostimografe, bliske po slobodi i invenciji traženja.13 Nakon Molièrea, Compagnie na francuskom uvježbava Racinea (Les Plaideurs) i Marivauxa (L’île des esclaves), a zatim, tijekom intenzivnijeg razdoblja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, iz razumljivih razloga prelaze na hrvatski jezik pribjegavajući pritom neobičnoj metodi rada na pokusima: djelo bi uvježbavali u izvorniku, a zatim bi ga preveli, nastojeći i u hrvatskom jeziku zadržati francusku ležernost. Uslijedile su nove produkcije, od kojih je upravo Marivauxov Otok robova, u veljači 1941. godine privukao najviše pažnje. No bilo je to vrijeme u kojem se već nagovještavao ratni vihor koji će zahvatiti i Jugoslaviju pa će uskoro i Družina biti primorana preoblikovati misiju svoga djelovanja.

II. Uoči rata: Otok robova, siječanj 1941. Marivauxova satira o otoku robova na kojem oni postaju gospodari i obratno, a u kojoj se autor izruguje europskim društvenim običajima po uzoru na Jonathana Swifta, s Nedom Brlić u glavnoj ulozi Euphrosine i novopridošlom članicom Verom Šram (uskoro Nagy) u ulozi Cléantis, održana je svega tri mjeseca prije ulaska Nijemaca u Zagreb, u okruženju u kojem je taj repertoarni potez vjerojatno mnoge mogao potaknuti na razmišljanje. Naime, tek nedaleko od zagrebačkoga mirnog privida, već štekću strojnice, a neizvjesnost i nervoza uvlače se u grad. Budući partizan,

snježana banović, službeni izlaz

istaknuti glumački prvak Hrvatskoga narodnog kazališta Vjekoslav Afrić predosjećao je promjene koje će se uskoro dogoditi, stoga je raspoloženje za njega bilo ravno svojevrsnoj agoniji pa je radije birao “i zlo, neka nas i to snađe, jer je sve bolje od ove neizvesnosti.”14 Glavna tema tadašnjih kazališnih razgovora bila je ratna situacija u Europi i to “na prvom mestu i to s najmanje devedeset procenata...”15 Kao da sve to ne brine ovu skupinu – “svoje poglede na umjetnost držali (su) izvanpolitičkim, visokoestetiziranim činom neovisnim o društvenim okolnostima” pa se povlače iz javnosti na Ribnjak gdje uvježbavaju nove korske predstave i eksperimentiraju s lutkama – “gledatelji su njihovi poklonici i prijatelji.”16 No nisu svi prijateljski raspoloženi prema njima – atmosferu prvih ratnih dana i skorih velikih promjena teško je doživljavao uskoro zabranjeni autor Miroslav Krleža koji baš u vrijeme predstave Otok robova izjavljuje na temu Družine mladih: “Vani je rat, a djeca su se zavukla pod klavir i tamo se igraju.” Vlado Habunek poslije je svjedočio da ga je taj komentar razbjesnio te je odgovorio piscu kojega u to doba s pravom obuzimaju brojni strahovi: “A što bi sad po Vašemu djeca trebala raditi?”17 Habunekova su “djeca” u to doba pojačana, sada su u trupi i, Ivo Tomulić, Vera Valentić, Ksenija Battaglia (zvana Lutka jer je po Habuneku bila “tako lijepa”),18 Neda Brlić (kći Ivane Brlić-Mažuranić), njezina nećakinja i vršnjakinja Alka Mažuranić (uskoro Škiljan), a nešto kasnije, nakon što je s oduševljenjem odgledao prvu izvedbu Družine, pridružuje im se i Ivo Malec, uz Milka Kelemena, budući međunarodno najistaknutiji hrvatski skladatelj.19

III. Pavelićeva država: povlačenje Družine u pozadinu Nakon ulaska Nijemaca pa ustaša u Zagreb, Francuski institut prestaje javno djelovati, a Compagnie des Jeunes postaje Družina mladih te i dalje djeluje kod Habuneka u garsonijeri, no u ovome razdoblju često

družina mladih i zagrebačke kulturno-političke prilike

odlaze u Kumrovec gdje, “u vrtu i staroj kući koja je nekoć pripadala grofovskoj obitelji Erdödy”, a koju su udruženim snagama iznajmili – čitaju tekstove, recitiraju, diskutiraju i gimnasticiraju, vježbaju scenski pokret “u kostimima raznih epoha”, sve uz obavezne šetnje oko Sutle.20 Iako “pozadinsko”, za većinu njih to je razdoblje vrlo plodno.* Bilo je najvažnije razraditi “svoje poglede i trasirati budući smjer djelovanja”,21 a glavni je cilj bio i približiti se što više i što vjernije francuskom stilu igranja francuskih klasičnih komada koji su ujedno bili i glavna repertoarna odrednica trupe. Javni nastupi, osim dva na radiju (japanska No drama Svileni bubanj /u Ivšićevu prijevodu/ i Mörikeov Mozart na putu za Prag) prestaju do 1944. “Djeca” se – možda ipak i pod dojmom kritike velikoga Krleže, ali zasigurno i atmosfere straha koja se – uslijed tvrde ideološke paradigme nove vlasti i njihova proklamiranog terora za sve “drugačije” – širi Zagrebom – posvećuju radu i studiranju pa za vrijeme stanke u javnome djelovanju koja će potrajati do siječnja 1944. uvježbavaju različite komade na francuskome, a zatim ih prevode kako bi tekst na hrvatskome bio što bliži francuskome ritmu. Bela Krleža, koja pak nastupa redovito u središnjem kazalištu (sada nosi ime Hrvatsko državno kazalište) prelazi iz uloge u ulogu22 sada im kaže: “Dobro je da se dekujete”.23 U istome je “rasporedu” i pozadinskom načinu djelovanja Družina dočekala početak kolapsa ustaške države koji započinje u rujnu 1943., nakon pada Italije, a s čim koincidira i ubojstvo Habunekova brata Ivice, ilegalca i komunista (ustaše su ga ubili s leđa, u Boškovićevoj ulici, 19. rujna 1943., na njegov 27. rođendan).24 Bilo je to doista vrijeme smrti

Radovan Ivšić primjerice u istome je razdoblju, osim prevođenja i dramaturškoga rada u trupi, napisao sljedeće dramske komade: igrokaz za lutkarsko kazalište Vane (1943.), korsku recitaciju u kojoj evocira ritualne izvore kazališta Sunčani grad (1943.), vilinsku igru u formi kazališta u kazalištu Kapetan Oliver (1944.), te pastoralu u koju prodire nasilje Vodnik pobjednik (1944.) (Bruno Kragić, “Radovan Ivšić”, Hrvatski biografski leksikon, http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=8922). *

snježana banović, službeni izlaz

kada su se ljudi, kao što u svom dnevniku piše publicist Josip Horvat, “hvatali za slamke”. Kako su tijekom 1942., a pogotovo 1943., partizani pod svoju kontrolu stavili značajan dio poljoprivrede i šumarstva te blokirali vitalne prometne pravce, u studenom 1943., “Zagreb je bio u ekonomskom i socijalnom slomu.”25 Takvo stanje možda najbolje ilustrira obezglavljenost u središnjem kazalištu u kojem financijski problemi i sve veće osiromašenje članstva pogađa i njegove umjetnike i ostale zaposlenike. Tadašnji intendant Marko Soljačić zatražit će u prosincu 1943. od gradskog načelnika Wernera dodatne namirnice za prehranu tehničkoga osoblja gostujućeg Bečkog baleta, ali i dodatnu potporu o Božiću za sve svoje zaposlenike i to u vidu osnovnih živežnih namirnica: mesa, masti, ulja, riže, šećera, soli i tjestenine. Sam je poslije na dirljiv način ilustrirao stanje glumačkog ceha navodeći primjer prvaka koji su “pod stare dane životarili kao prosjaci i koji su se često morali ponizivati kucajući na tuđa vrata”.26 Ipak, u Hrvatskom državnom kazalištu u kojem većina personala gladuje, publika nije prikraćena za spektakularne izvedbe: početkom siječnja 1944., kada se Družina odlučuje na izlazak iz svojevrsne ilegale, napokon se, nakon dužeg iščekivanja, izvodi povijesni spektakl Tomislav, autora i redatelja Tita Strozzija. Bila je to raskošna produkcija u režiji samog autora u kojem je igrao gotovo cijeli ansambl na čelu sa Strozzijem u naslovnoj ulozi.* Jedan drugi stup zagrebačkoga kazališta

Praizvedba je održana 12. siječnja 1944., a u njoj je sudjelovalo čak 32 izvođača na čelu sa Strozzijem kao Tomislavom. Scenograf i kostimograf: Krsto Hegedušić. To je ujedno i treće Strozzijevo povijesno djelo, nakon tematiziranja Zrinskog i Frankopana te Gaja. Drama je u kolovozu 1940. godine osvojila prvu nagradu na natječaju za najbolje dramsko djelo koji je raspisalo Društvo za podizanje spomenika kralju Tomislavu u Zagrebu, u prilici buduće svečanosti otkrivanja njegova spomenika u Zagrebu. Strozzi, kao najzaposleniji glumac zagrebačkog kazališta, ovom je svečanom igrom obilježio 25. godišnjicu rada te zato zaslužio lovor-vijenac, ali je i kao dramatičar i kao glumac dobio loše kritike. *

družina mladih i zagrebačke kulturno-političke prilike

– Branko Gavella uspijeva napokon otići iz Zagreba (u Beč pa Brno i u Prag gdje će dočekati kraj rata) u koji se neće vratiti sve do 1949. godine.

IV. Povratak na scenu, siječanj 1944. U isto to vrijeme, baš u siječnju 1944., Družina najavljuje svoju novu produkciju koja se po svemu razlikuje od cijeloga repertoara, a naročito od spektakularnih produkcija Hrvatskoga državnog kazališta koje su imale za cilj podržavanje privida normale. Predstava koju kritičar Vladimir Kovačić opisuje, kao “zanimljivi raspored”, zapravo je bila šaroliki program koji je Ivšić vrlo osmišljenim dramaturškim postupkom sastavio od žanrovski, stilski i vremenski posve različitih dramsko-poetskih cjelina. Izvedbu je otvarao jedan od poznata tri dijaloga padovanskoga renesansnoga komediografa Angela Beolca – Ruzzantea – Drugi dijalog (1529.) u kojem su igrali Neda Brlić, Milan Nagy, Kosta Spaić, Mladen Škiljan i Radovan Ivšić. Slijedila je Grimmova Guščarica na zdencu o kraljevni u ruhu guščarice koja roni biserne suze, režirana kao korska recitacija u obradi i režiji V. Habuneka, a nakon nje stara čakavska pjesma iz 15. stoljeća Nad grobom čiji se original nalazi u Nacionalnoj biblioteci u Parizu, a koja je izvedena u originalnoj pariškoj verziji. Na kraju programa odigrana je Molièreova farsa u jednom činu u prozi Ljubomorni Barbouille u prijevodu R. Ivšića.27 U to se doba javnost i struka morala iščuđavati nedostatkom tradicionalne podjele posla u produkciji kazališne predstave pa je redovito isticano da je kolektiv Družine “autor” većine poslova u predstavi, i to prijevoda, maski i kostima, a i paravani na sceni u toj su produkciji bili zajednički rad načinjen po nacrtima slikara Ede Kovačevića, pariškoga đaka i bivšeg člana skupine Zemlja te budućeg istaknutoga scenografa

snježana banović, službeni izlaz

koji se u vrijeme suradnje s Družinom već duže bavio likovnom pedagogijom u Zagrebu, a kojeg će u HNK dovesti upravo Habunek kad bude 1952. režirao Giroudouxovu dramu Trojanskoga rata neće biti. Zanimljivost iz iste produkcije je i ta da je u njoj na pokusima glumio i sam voditelj trupe Vlado Habunek pripremajući ulogu Doktora. Vidjevši da njegova gluma ne oduševljava ostale članove, zatražio je da odluče hoće li igrati ili ne: “Bili su u velikoj neprilici, ali su rekli kako je bolje da ne igram.”28 Time je definitivno završila Habunekova glumačka karijera, a ulogu Doktora odigrao je Mladen Raukar. Istaknuti kazališni kritičar Nove Hrvatske Vladimir Kovačić u svojoj najavi ove predstave opisuje dotadašnje djelovanje Družine kao vrlo značajno zbog “mnogo zanimljivih i originalnih teatarskih pogleda” ističući neprocjenjivu Habunekovu ulogu u “uzgoju naših najmlađih prijatelja kazališne umjetnosti” i ponovno, za to doba priličnu neobičnost da je “ciela predstava u svakom pogledu izvršena po članovima Družine mladih.”29 Vratit će se ovoj izvedbi još jednom, u lipnju kada će u kritici Dvostruke nevjere spomenuti svoje dobro sjećanje na ovaj program nazvavši ga “uspjehom” i baš “zanimljivim rasporedom.”30 Predstava je započinjala u 18 sati, ne bez razloga. Naime baš u to vrijeme započele su pripreme za prva saveznička bombardiranja Zagreba i njegove bliže okolice koje su izazivale strah kod stanovništva, pa je izdana zabrana izlaženja iz kuće nakon 21 sat.31 Uskoro, u veljači, započela su intenzivna bombardiranja, a na pokladni utorak bombardirana je pruga i Glavni kolodvor, aerodrom na Borongaju, Krešimirov trg, Mihanovićeva, Opatovina i Tkalčićeva ulica. Također i dominikanski samostan na Koloniji, tvornica ulja u Držićevoj i druge lokacije. Tada je na Zagreb bačeno preko stotinu bombi pri čemu je usmrćeno više od sedamdeset ljudi, oko 160 je bilo ranjenih. Porušene su 72 kuće, a oštećeno ih je 155. Predstave su i u Hrvatskom državnom kazalištu sve češće započinjale u 16 i 18 sati, vikendom u 14 ili 15.32 Osim toga, financijska situacija u NDH pogoršavala se iz dana u dan, a kako je u prosincu pri savezničkom bombardiranju u Leipzigu izgorjelo 12 milijardi novčanica NDH, morala je biti odgođena planirana

družina mladih i zagrebačke kulturno-političke prilike

valutna reforma, te je inflacija svakodnevno i nezaustavljivo rasla pre puštajući ekonomiju crnoj burzi.33 Iako u Zagrebu vlada velika besparica, predstave Družine mladih nisu bile besplatne, a igrale su se pred rasprodanom dvoranom HGZ-a, i inače su u Zagrebu u to doba sve kazališne izvedbe bile “krcate” publikom.34 Njihov veliki pobornik Vladimir Kovačić opetovano ih naziva “zdravom pojavom” i važnim “dobrovoljačkim suvremenim teatarskim zbivanjem” koje je dokaz da i “u suvremenoj hrvatskoj mladeži postoji želja da oživi scenu i izgradi svoj odnos prema vječnoj ljudskoj čežnji za igrom.”35 Bilo je to priznanje koje su zaslužili za svoju, po svemu sudeći, najuspjeliju produkciju – Marivauxovu Dvostruku nevjeru.

V. Dvostruka nevjera, lipanj 1944. Marivauxov komad gracije, lakoće i profinjenosti, u Habunekovom prijevodu i u njegovoj režiji, Družina je spremala dugo i s posebnom pažnjom. Usto su i očekivanja ondašnje kulturne javnosti bila velika jer se toga pisca rijetko postavljalo u Zagrebu.36 Prethodno ga je također izvela Družina mladih – bila je to već spomenuta produkcija Otoka robova iz veljače 1941., a koju su, kako je već navedeno, još na početku svog djelovanja već izveli na francuskom jeziku. Kostime za ovu produkciju, u skladu s redateljevim zahtjevima da budu vjerna kopija slikarskih motiva začetnika rokoko stila J. A. Wa tteaua, izradili su popularni zagrebački “šnajderi” Waldstein i Sakić, a “uspjele perike” (što se često u to doba “zanemarivalo i na većim kazalištima”) izrađene su u viđenom zagrebačkom salonu Banić. Scenograf je bio Edo Kovačević koji je, u suradnji sa “svjetlopisnim umjetnikom”37 Tošom Dabcem, stilizirao ono što “prilike i mjesto” (tj. ograničenja pozornice HGZ-a, op.a.) “inače u tolikoj mjeri priječe.”

snježana banović, službeni izlaz

Doista, gledajući danas fotografije te predstave, i suvremenog gle datelja, odavna naviklog na redovite stilizacije scenskoga prostora, zapanjuje ondašnja modernost u intenciji autora da se scenski ograničena pozornica HGZ-a preobrazi u “funkcionalni i poetski teatarski prostor.”38 Predstava je pred gledateljstvo izašla nakon dugoga pred-produkcijskog procesa na samom kraju kazališne sezone 1943./1944. Dvorana HGZ-a, svjedoči Kovačić, bila je “puna prijatelja i štovatelja rada Družine mladih.” S obzirom da je za Marivauxa nužna svojevrsna virtuoznost izvođača, predstava je imala i didaktički karakter – otvorio ju je predgovornik Mladen Škiljan koji je najprije publici prikazao Marivauxa i njegovo doba, njegove zahtjeve prema izvođačima i njegov stil “čipkaste dramatske igre.” Bila je to po istom zahtjevnom kritičaru V. Kovačiću “zanimljiva priredba koju Družina može zapisati kao svoj uspjeh.” On pritom ide i dalje u analizu te ustvrđuje da je taj, u nas dotad rijetko izvođen pisac, “već toliko stran našem današnjem vremenu pa ostaje (...) samo zanimljivo koketiranje s nepovratnom prošlošću i vremenom kad je kazalište bilo u prvom redu zato da zabavlja dvor i plemstvo, a široke narodne mase koje su to isto kazalište uzdržavale i nijesu, osim svojih običnih pučkih igara imale ni pojma o najvećim kazališnim imenima i zbivanjima svoga vremena.” U istoj kritici, ističući redateljevu mjeru i ukus, Kovačić nam diskretno iznosi i svoje blage zamjerke na neke redateljsko-glumačke postupke koji su očito bili pretjerani za njegov ukus: uvjeren je naime da su u Marivauxovo vrijeme “ljudi bili i od krvi i od mesa, bili su pristojni i neizmjerno ugladjeni, ali opet ne svi ženskasti.”39 Na kraju svoga podužeg kritičkog osvrta, ipak su svi “sudjelujući kazališni dobrovoljci” pohvaljeni, iako je primijećeno da se “iza svakoga češće osjećao redatelj, što je katkada priječilo prodor individualnosti

družina mladih i zagrebačke kulturno-političke prilike

kreacije.” No to je sasvim usputna primjedba kritičara jer s druge strane upravo je ta Habunekova redateljska kontrola u pedagoškom smislu iznjedrila “simetrično približavanje stilu” koje se moglo vidjeti u dobro izrađenim dijalozima, u gracioznim kretnjama punim dražesti što je prepuna dvorana HGZ-a “srdačno i mnogo” odobravala. Očito je i iz današnje perspektive da se redatelj Habunek već tada “otisnuo od vladajućih estetskih kretanja i prakse hrvatskog kazališta te prkosno pošao samostalnim i neovisnim putem.”40 Od njegovih izvođača pak, u ovoj je produkciji “po dražesti i talentu” iskakala Vera Šram u ulozi seljakinje Silvije koja se očito dobro snalazila u svim obratima svoje uloge, uz nju i Ksenija “Lutka” Battaglia u ulozi dvorske dame Flaminije koja je “inteligentno pokazala smisao za upra vo prpošnu psihologiju Marivauxovog teksta.” I srednjoškolac Kosta Spaić vrlo je uspješno prošao kod inače strogoga Kovačića – istaknuta je njegova “divna lakoća” u ulozi Harlekina, u koju je “unatoč stiliziranosti prodirala commedia del’arte.” U ostalim su ulogama nastupili Ljenočka Nurenberg (Lizeta), Mladen Raukar (Knez), Milan Nagy (Plemić) i Radovan Ivšić (Trivelin). Mnogi komplimenti predstavi i trupi kao “zdravoj pojavi u našem kazališnom životu”, završavaju u ovome izuzetno pohvalnom kritičkom prikazu sa željom da ona za služuje doživjeti više repriza, a na samom kraju, autor izražava i nadu (koja se ipak, još dugo neće ostvariti), da će Habunek “i na našoj prvoj pozornici biti pozvan postaviti francuske klasike.”41 No na to će zagrebačka publika ipak morati pričekati gotovo čitavo desetljeće.* Bio je to doista svijet potpuno udaljen od surove stvarnosti – Pavelićeva država je u to doba itekako u kolapsu, inflacija raste na dnevnoj

Prva Habunekova režija u zagrebačkome HNK-u bit će Lukrecija (The Rape of Lucretia) B. Brittena, održana 10. V. 1951., ujedno i jugoslavenska premijera toga djela. (Prev. D. Robić, dir. M. Bašić, sc. K. Tompa, kost. V. Pavelić, a nastupili su: R. Delorko, J. Hanžek, D. Bernardić, T. Neralić, I. Francl, M. Radev (Lukrecija), N. Puttar i B. Dežman.) Uslijedio je zatim Giraudouxov komad Trojanskog rata neće biti koji će otvoriti sezonu 1952./53. i također biti jugoslavenska premijera. Habunek je bio i prevoditelj, a ostali suradnici u predstavi u kojoj je nastupio gotovo cijeli ansambl *

snježana banović, službeni izlaz

bazi, prvenstveno stoga što su prometne veze s okolicom prekinute – vlakovi voze samo do Velike Gorice, Nijemci sve masovnije napuštaju Zagreb, po centru padaju bombe i grade se streljački jarci za obranu od partizana koji se sve više približavaju Zagrebu, oko kazališta sadi se krumpir zbog gladi koja vlada gradom. Strah od navodnih predstojećih uličnih borbi širi se gradom, uzbuđuje “nerve i maštu” građana, Josip Horvat zapisuje u svoj dnevnik da je grad “nevjerojatno prljav, prašan i zapušten”. 42 S druge strane, vlada pomama za kulturnim priredbama (kazalište i glazba), izložbama i knjigama – primjerice, novo izdanje Ibsenova Peera Gynta prodano je u 8 dana u 1000 komada, a u godinu dana izdano je oko 300 novih izdanja. 43

VI. Nova država i raspad Družine mladih Kad je napokon došlo do sloma NDH i kad je uspostavljena nova vlast koja je u sve kulturne institucije (tako i na čelo Hrvatskog narodnog kazališta gdje kao intendant, na iznenađenje mnogih postaje Ivo Tijardović), postavila uprave koje je Marijan Matković okarakterizirao kao nestručno komesarijatstvo, 44 započinje, s jedne strane veliki zamah snažne izgradnje nove kulturne politike, a s druge razdoblje agitpropizacije kulture pod kontrolom Komunističke partije i njezine Komisije za agitaciju i propagandu. U takvom okviru, koji je potrajao do početka 50-ih godina nije moglo biti mjesta za čipkastu poetiku i snažnu eksperimentalnu estetiku Družine mladih. Osim jednoga, očito neuspjelog nastupa u HGZ-u kada su u sklopu omladinskoga sleta nastupili

Drame na čelu s B. Kraljevom, E. Kutijarom, M. Grkovićem, E. Gerner, M. Župan bili su: gl. B. Sakač, sc. E. Kovačević, kost. V. Pavelić. (Cindrić, Pavao (ur.), Hrvatsko narodno kazalište 1894–1969 /Enciklopedija Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, “Naprijed” i HNK, Zagreb 1969., 464 i 661).

družina mladih i zagrebačke kulturno-političke prilike

s Ivšićevim Vodnikom pobjednikom, Nazorovim Titovim naprijedom, Villonovom Baladom obješenih, a kad je “ono malo još nepočešljanih partizanki što su došle na našu predstavu shvatilo (je) to kao reakci onarnu malograđansku provokaciju.”45 Uslijedila je uskoro loša kritika člana Agitpropa Vjekoslava Kaleba pa se “Družina”, uslijed brojnih nesuglasica počela rasipati: “Imali smo još nekoliko nastupa i na kraju su ostali samo oni koji su bili osobito vezani za lutke” od čega se ističe lutkarska verzija Čehovljeve Prosidbe. 46 Uskoro su odgovorni u Kulturno-umjetničkom odsjeku pri Ministarstvu prosvjete NRH odlučili zadržati ono što se već službeno zvalo Kazalište lutaka i bilo privatna umjetnička udruga te izbaciti Habuneka i Ivšića iz trupe te potom osnovati javnu ustanovu Zemaljsko kazalište lutaka u Zagrebu (1948.)47 Habunek je poslije izjavio da nikada nije prebolio raspad Družine, u povijesti hrvatskoga kazališta 20. stoljeća, posve netipične teatarske trupe, kako u organizacijskome, tako i u estetskome smislu. 48 Zbornik Družina mladih – čudesna teatarska igra, ArtTrezor naklada i HGZ, Zagreb, 2018.

snježana banović, službeni izlaz

kazalo imena

307

Kazalo imena A Adizes, Ichak 211 Afrić, Vjekoslav 26, 112 Agamemnon 269 Agbaba, Zvonimir 43, 105 Alaupović, Tugomir 119 Albee, Edward 180 Alić, Božidar 246 Angeli Radovani, Kosta 23 Angeli Radovani, Moja 23 Anouilh, Jean 105, 178 Apolonio, Aco 255 Aragon, Louis 263 Aralica, Ivan 248 Aralica, Stojanka 114 Aristofan 155 Aristotel 204 Arsovski, Mihajlo 155 Artaud, Antonin 161 Artuković, Andrija 250 Augustinčić, Aleksandar 105 B Babelj, Isak 155 Babić, Ivo 52 Babić, Ljubo 52, 107 Bach, Alexander 76, 208, 258

Bach, Josip 56 Bačić, Josip 48 Badalić, Josip 52 Bakačić, Vojko 39 Bakarić, Vladimir 106, 232 Baltas, Aristides 271-272 Balthus 277 Bandić, Milan 181, 187, 197, 209-210, 216, 219, 280, 282, 287 Bandobranska, Darinka 78 Ban, Hrvoslav 248 Banić, Selma 157 Ban, Matija 76 Baranović, Krešimir 79, 81, 87, 90, 124, 127, 129, 141, 185, 228 Bareza, Nikša 180 Bartol Indoš, Damir 156 Bašić, Mladen 90-91, 119, 177 Bašić, Relja 119, 155 Battaglia, Ksenija 26, 33 Batušić, Nikola 80, 96, 114, 117, 135, 143, 154 Batušić, Slavko 46, 76 Baty, Gaston 23 Bayer, Vera 23 Beauvoir, Simone de 156 Beckett, Samuel 118, 156, 180, 256

308 Beethoven, Ludwig van 142 Begović, Božena 52 Begović, Branko 52 Begović, Bruno 52, 64-65 Begović, Milan 17, 52, 78, 197 Benešić, Julije 23, 56, 79, 172 Beolco ‘Ruzzante’, Angelo 29, 155 Berković, Zvonimir 72 Berlioz, Hector 90 Bernardić, Dragutin 125, 145 Bezjak, Maja 119 Biđin, Nevenka 126, 180 Bilić, Tonči 168 Binički, Aleksandar 78 Biondić, Mia 155 Biškupić, Božo 169, 286 Bitorajac, Rene 243, 246 Blažeković, Goran Ante 244 Blažeković, Zdenko 246 Blažević, Marin 287 Boban, Božidar 155 Bogdanović, Milan 75, 88 Bogović, Mirko 84 Böhm, Karl 142 Boić, Gemma 54 Bolarić, Anka 98 Bonaparte, Napoleon 264 Bond, Edward 156 Boras, Damir 152 Bor, Matej 241 Borodin, Aleksandar 87, 121, 124, 143-144 Bošnjak, Mirko 152 Bouzianis, Giorgos 277 Bozanić, Josip 223, 229 Božić, Mirko 64, 66, 99, 103, 109, 114, 180 Božić, Saša 158 Braque, Georges 161 Brecht, Bertolt 16, 90, 118, 156, 178 Bregović, Goran 278 Brešan, Ivo 134, 139, 156

kazalo imena Breton, Andre 161 Brezovec, Branko 286 Britten, Benjamin 90, 104, 130 Brkanović, Ivan 119, 145, 185 Brlić-Mažuranić, Ivana 26 Brlić, Neda 26, 29 Broz, Jovanka 106 Broz, Saša 167 Brumec, Mislav 156 Büchner, Georg 155, 173 Budak, Mile 48, 58, 200, 251 Budak, Pero 50, 60-61, 64, 66-67, 73 Bulgakov, Mihail 155 Buljan, Ivica 257 C Cilić, August 43 Camus, Albert 156, 161 Cankar, Ivan 85-86 Cartier-Bresson, Henri 277 Castorf, Frank 174 Chaplin, Charlie 161 Churchill, Winston 228 Cilić, August 191 Ciliga, Ante 235 Copeau, Jacques 23, 160-161 Cossetto, Emil 226 Crnčević, Branislav 153 Crnković, Zlatko 137, 155 Crnobori, Marija 86, 134 Cummings, Laurence 174 Cvejić, Biserka 91, 145 Cvejić, Nikola 87 Cvejić, Žarko 81 Cvijanović, Joco 78 Č Čabraja, Miroslav 166 Čangalović, Miroslav 87 Čehov, Anton Pavlovič 35, 175 Čekić, Milutin 191

kazalo imena Ć Ćaće, Ivan 43 Ćopić, Branko 156 D Dabac, Tošo 31 Dangubić, Nataša 155 Danon, Oskar 81-82, 87, 90, 104 Dayre, Jean 22 De Filippo, Eduardo 105 Delibes, Léo 43 Demeter, Dimitrija 77 Depolo, Josip 255 Desnica, Vladan 84 Despot, Dragan 136 Devčić, Natko 41 Dežman, Bianca 125, 145 Dimitrijević, Mišo 78 Divjak, Blaženka 152 Dobronić, Antun 49 Dolenčić, Krešimir 145 Dončević, Ivan 59, 66, 83 Dostojevski, Fjodor Mihajlovič 155 Drach, Vanja 155 Drucker, Max 37, 39 Držić, Marin 73, 85, 102, 133, 155, 224, 255 Dubajić, Dejan 86 Dubillard, Roland 156 Dujšin, Dubravko 52, 84, 191 Dullin, Charles 160 Dupelj, Mira 24 Durbešić, Tomislav 153-154 Dvořák, Antonín 82, 145 Đ Đapić, Anto 166 E Eden, Anthony 228 Eshil 155 Euripid 269

309 F Fabrio, Nedjeljko 240 Faulkner, William 113 Fellner, Ferdinand 172 Ferber, Edna 119 Ferčec, Goran 158 Fijan, Andrija 77 Filip, vojvoda od Edinburgha 228 Flego, Srđan 40, 43 Flynn, Eroll 126 Fo, Dario 155 Foretić, Dalibor 135 Forte, Dieter 137 Fotez, Marko 224, 255 Francl, Ivan 125 Frank, Elisabeth 126 Freudenreich, Franjo 77 Freudenreich, Josip 77 Freudenreich, Karolina 77 Frljić, Oliver 157, 287 Froman, Margareta 87, 126-127, 143 Fulgosi, Silva 39 Fumić, Rudo 40 G Gaj, Ljudevit 192 Galanis, Demetrios 277 Gance, Abel 161 Gandhi, Mahatma 14 Gaon, Lotika 38 Gašparović, Darko 167, 169, 180 Gatica, Renata Carola 158 Gavella, Branko 14, 17, 29, 60, 62-64, 74, 79, 86, 89, 102, 105, 137, 225, 283 Gavran, Miro 157 Gaži, Pavle 42 Genet, Jean 153, 156 Gerić, Vladimir 154 Ghelderode, Michel de 155 Gide, Andre 161 Giovanelli, Toni 37, 39

310 Giraudoux, Jean 105 Giriček, Vjekoslav 50 Giroudoux, Jean 30 Glavaš, Branimir 166 Gluck, Christoph Willibald 90 Glumac, Branislav 181 Goethe, Johann Wolfgang von 119, 134, 183 Goldoni, Carlo 119, 130 Golub, Ivan 235 Gombrowicz, Witold 197 Gorki, Maksim 89 Gostič, Josip 83, 98, 128, 143, 227 Gotovac, Jakov 17, 81, 121, 124, 126127, 129, 144, 259 Gotovac, Mani 157, 255, 257 Goulandris, Basil 277 Goulandris, Elisa 277 Gounoud, Charles 87, 135, 144 Grabar-Kitarović, Kolinda 199 Graf, Milan 126 Grant, Jane 122 Grass, Günter 156 Grassi, Paolo 119 Gregorin, Joža 39, 43 Grgičević, Marija 73 Grgić, Goran 155 Grimm, Jacob 29 Grimm, Wilhelm 29 Grol, Milan 78 Grotowski, Jerzy 155 Grozdanić, Miljenko 119 Gržanić, Josip 203 Gueyraud, Suzanne 22 Guggenbühl, Catriona 174 Gundulić, Ivan 107, 136, 259 H Habunek, Ivica 27 Habunek, Vladimir 14, 27, 29-30, 33, 35, 90, 104-105, 154, 178 Hadžić, Fadil 194

kazalo imena Hajdarhodžić, Izet 155 Hammerstein I, Oscar 124 Hancock, Herbie 211 Händel, Georg Friedrich 174 Handke, Peter 156 Harjaček, Dario 158 Hasanbegović, Zlatko 191, 201, 204, 210, 213, 220-221, 237, 240241, 283 Helmer, Hermann 172 Herrmann, Josef 143 Holjevac, Većeslav 66, 107 Homoki, Andreas 171, 175 Horn, Robert 40 Horvat, Franjo 40 Horvat, Josip 28, 34, 49, 165, 169 Horvat, Milan 135, 171, 227 Hotz, Karl 263 Houellebecq, Michel 259 Hribar, Hrvoje 216, 220 Hristić, Stevan 87, 129 I Ibsen, Henrik 34, 56, 59 Ilić, Veljko 245 Ionesco, Eugène 118, 156 Iskoldoff, Eugene 121, 123-124 Ivanac, Ivica 156, 181 Ivanišević, Drago 43 Ivan Pavao II. 235, 248-249 Iveković, Mladen 37, 42, 196 Ivšić, Radovan 24, 27, 29, 35, 156 J Jakovljević, Jasna 241 Jarry, Alfred 156 Jelačić Bužimski, Dubravko 156 Jelačić, Josip 208, 257-258 Jelčić, Bobo 157 Jeričević, Dinka 155 Ježić, Radojko 40 Ježić, Slavko 23

kazalo imena Jouvet, Louis 160 Jovanović, Toša 77 Juvančić, Joško 74, 154 K Kaleb, Vjekoslav 35 Kandinski, Vasilij 277 Kant, Immanuel 113 Karajan, Herbert von 130, 228 Karamarko, Tomislav 199, 203, 211, 265 Karić, Ana 155 Kasche, Siegfried 52 Kašman, Josip 143 Kaštelan, Jure 72, 256 Kastl, Sonja 126, 180 Kaufman, George S. 119 Kavić-Kardoš, Vojko 245 Kelemen, Milko 26 Kennedy Onassis, Jacqueline 273 Kernic, Anka 54 Kernic, Blaženka 143 Kerum, Željko 167 Khuen-Héderváry, Karoly 206 Kierkegaard, Søren 155 Klaić, Dragan 16 Klarić, Mirka 119 Klee, Paul 277 Kljaić, Nenad 144 Kljaić, Velimir 144 Kohn, Marija 155 Kolesar, Irena 39, 50 Konjović, Petar 79 Körner, Carl Theodor 77 Košić, Vlado 235 Kostinčer-Bregovac, Inge 89, 105 Kouchner, Bernard 264 Kovačević, Dušan 287 Kovačević, Edo 29, 31 Kovačić, Jelena 158 Kovačić, Vladimir 31, 33 Kozak, Primož 179

311 Kozina, Marjan 227 Kraljeva, Božena 98, 155, 191 Kranjčević, Silvije Strahimir 201 Krča, Drago 18, 39-40, 155 Kreft, Bratko 106 Krivačić, Dean 155 Krizmanić, Ivana 155 Krleža, Bela 27, 49, 90 Krleža, Miroslav 17, 27, 49-50, 57, 59, 71, 79, 88-90, 96, 105, 138, 153, 155, 172, 179, 187, 196, 201, 225, 229, 243, 282, 286 Krmpotić, Ivan 50 Krog-Radoš, Dragica 50 Kršnjavi, Izidor 193, 206 Kuharić, Franjo 229 Kukuljević Sakcinski, Ivan 76 Kulundžić, Josip 79, 87, 90, 113 Kumičić, Eugen 206 Kunc-Milanov, Zinka 143, 227 Kurspahić, Miran 157 Kutijaro, Emil 43, 66 Kvaternik, Eugen 192 Kvaternik, Eugen Dido 47 Kvaternik, Slavko 47 Kvrgić, Pero 25, 59, 155 L Ladika, Zvjezdana 280 Lafazanis, Panagiotis 275-276 Lang, Fritz 210 Lasić, Stanko 58, 288 La Spina, Carlo 145 Lasta, Sven 38, 155 Laurenčić, Jozo 43 Laurent, Jeanne 69 Lazarević, Laza 76 Lederer, Ana 182, 191, 208, 210, 216, 218, 220, 240, 283 Leoncavallo, Ruggero 124 Leonov, Leonid Maksimovič 44, 50 Levi, Moric 39, 42

312 Levine, James 171 Lhotka, Fran 81, 124, 126-127, 129 Lhotka, Nenad 126 Luncer, Miroslav 38 Lončar, Vitomira 166, 196, 221, 279282, 284, 292 Lorca, Federico García 105, 138 Lovrić, Ivica 197, 280-281, 283 Lozica, Olja 157 Luisi, Fabio 171 Luj XIV. 264 Luj XV. 169 Lukić, Darko 157 Lukšić, Milica 156 Lukšić, Momir 153 Lulić, Vladimir 197 Lušetić, Tedi 281, 283 Lustig, Branko 250 LJ Ljuština, Duško 168, 197, 218, 220, 283, 287 Ljutić, Vlaho 166 M Mađarević, Vlado 178 Mađarić, Damir 157 Magašić, Anica 66 Majdak, Zvonimir 156, 181 Maković, Zvonko 283 Maksić, Anja 157 Malec, Ivo 26, 136 Mallinger, Matilda 143 Malraux, André 226 Mandrović, Adam 77 Manojlović, Natalija 158 Man Ray 277 Marija Antoaneta 209 Marinković, Aleksandar 81 Marinković, Pavo 156 Marinković, Ranko 119, 134, 136, 155

kazalo imena Marivaux, Pierre Carlet de Chamblain de 25, 33, 155 Marjanović, Branko 47 Marković, Mihajlo 78 Marković, Vjera 125 Maroević, Tonko 156 Marof, Vitomir 145 Marthaler, Christoph 175 Martinis, Dragica 82, 227 Massenet, Jules 83 Matačić, Lovro pl. 17, 136 Matetić, Zlatko 99, 113 Matisse, Henri 277 Matković, Marijan 14, 34, 59, 64, 87, 90, 95, 97, 103, 105, 108, 114, 119 Matoš, Antun Gustav 192 Matošević Orešković, Nada 167, 215, 220, 240 Mattei, Peter 175 Matula, Vilim 155 Maugham, William Somerset 108 McGuigan, Jim 207, 211 Međimorec, Miroslav 154 Menotti, Gian Carlo 90 Mercouri, Melina 271 Merkel, Angela 264 Miholjević, Boris 248-249 Milan Simeonović, Nikola 78 Milčinović, Andrija 78, 191 Miletić, Stjepan 53, 112, 169, 205 Miller, Arthur 89, 105, 161, 180 Milošević, Mata 86 Milošević, Predrag 87 Minotis, Alexis 119 Mitrović, Ančica 143 Mlakar, Pia 126 Mlakar, Pino 126 Molière, Jean-Baptiste Poquelin 25, 29, 155 Moquet, Guy 263-264, 266 Mörike, Eduard 27

kazalo imena Mozart, Wolfgang Amadeus 143-144, 175 Mrkonjić, Zvonimir 71, 73, 158 Mrožek, Sławomir 155 Mucalo, Duško 167 Müller, Heiner 156 Musorgski, Modest Petrovič 141, 144 Mužić, Zoran 139 N Nagy, Milan 29, 33 Nazor, Vladimir 35, 52 Neralić, Franjo 141-142 Neralić, Marija 141-142 Neralić, Milan 144 Neralić, Tomislav 125, 144 Niarchos, Stavros 272, 274 Nietzsche, Friedrich 195 Nikolaidi, Elena 119 Nikolić, Atanasije 76 Novak, Slobodan 156 Nurenberg, Ljenočka 33 Nušić, Branislav 79, 172-173 O Obaldia, René de 156 Oblak-Strozzi, Ljubica 143 Obrenović, Mihailo 76 Obuljen Koržinek, Nina 152 Odak, Krsto 81 Offenbach, Jacques 142 Ogrizović, Milan 191 Olivier, Lawrence 22 Omerzo, Irma 158 Onassis, Alexander 274 Onassis, Aristoteles 273-274 Onassis Niarchos, Tina 273 Orešković, Tihomir 206 Osborne, John 178 Ostrovski, Aleksandr Nikolajevič 89-90

313 Otter, Anne Sofie von 174 Ozretić, Nives 266 P Pajić, Ksenija 155 Papandopulo, Boris 129, 227 Papandreou, Georgios 269 Parlić, Dimitrije 87, 90 Paro, Georgij 74, 135, 154, 180 Paulik, Franjo 125 Pavelić, Ante 33, 48-49, 58, 191, 234, 246, 250 Pavelić, Josip 45 Pavelić-Weinert, Vanda 105 Pavić, Josip 191 Pavković, Mladen 190 Pavličić, Pavao 181 Pavlopoulos, Prokopis 271 Pavlović, Niko 215-216 Pejačević, Franjo Ksaver 235 Peranić, Zvonimir 167 Pereira, Alexander 171 Perera, Dado 38-39 Perković, Mirko 177 Perše, Franjo 47 Petlevski, Sibila 197 Petrov, Božo 265 Petrović, Đoko 38, 41 Petrović, Nikola 153 Philipe, Gérard 119 Piano, Renzo 273 Picasso, Pablo 161, 277 Pinter, Harold 156 Pirandello, Luigi 155 Plaović, Radomir Raša 90 Podgorska, Vika 79 Podvinec, Marija 143, 145 Polak, Irma 78 Polić, Branko 82 Popović, Jovan Sterija 76, 79, 86, 155 Pospiš-Baldani, Ruža 136 Pracat, Miho 196

314 Predić, Milan 79 Pribičević, Svetozar 173 Prica, Zlatko 39, 43 Prohić, Ozren 167, 220, 241 Prokofjev, Sergej 121, 124, 127 Puccini, Giacomo 142, 144 Puhovski, Nenad 154 Pukšec, Josip 50 Putak, Darko 196 Puttar-Gold, Nada 145 Q Queneau, Raymond 156 R Račan, Ivica 157 Racine, Jean 25, 89 Radauš, Vanja 42 Radev, Marijana 145, 227 Radić, Tomislav 154, 156 Radojević, Dino 74, 154 Raić Lonjski, Ivo 21, 54, 79, 137 Rajić, Borna 199 Rajković, Nataša 152, 157, 163 Rašica, Božidar 70, 105, 180 Rašković, Bora 78 Rattigan, Terence 105 Raukar, Mladen 30, 33 Remec, Gustav 142 Renoire, Jean 161 Ribar, Ivan 42 Rilke, Rainer Maria 285-286 Rimac, Stanko 39 Ristić, Marko 123, 131, 228 Rittig, Svetozar 233 Rogoz, Zvonimir 155 Roje, Nando 90-91, 119, 121, 123, 128, 177 Roksandić, Duško 92, 130, 180 Rukavina, Branko 46-47 Rukov, Mogens 182

kazalo imena Rutić, Joža 44, 50, 86 Ruždjak, Vladimir 125 S Sachs, Milan 17, 82, 103, 119, 121, 143 Saili, Dragutin 232 Sanader, Mirjana 239 Sić, Ankica 40 Santrić, Vjeko 168 Sarkozy, Nicolas 264 Sartre, Jean-Paul 90, 156, 161, 178 Savin, Dragutin 119 Schisgal, Murray 156 Sedlar, Jakov 152, 251 Selem, Petar 154, 179 Selimović, Meša 182 Serdar, Ivo 155 Sertić, Ivica 126 Sertić, Ladislav 125 Shakespeare, William 56, 128, 139, 155, 255 Shaw, George Bernard 15 Sheen, Martin 248 Sladić, Rade 245 Smetana, Bedřich 82 Sokolović, Badema 119 Soljačić, Marko 28 Spaić, Kosta 14, 25, 29, 33, 69-71, 74, 105, 136, 139, 154, 180, 253, 256 Spehnjak, Katarina 234 Spuck, Christian 171 Srbljanović, Biljana 287 Srnec-Todorović, Asja 156 Staljin, Josif Visarionovič 224 Stanković, Borisav 79 Starčević, David 203 Stary, Mladen 69 Stazić, Darko 197, 215, 220 Stazić, Nenad 197 Stazić, Stela 197, 218 Steber, Eleanor 119

kazalo imena Stein-Maretić, Julija 76 Stepan-Bašić, Zlatica 125 Stepinac, Alojzije 233, 247-248, 250 Stojsavljević, Vladimir 197, 283 Stoppard, Tom 156 Strauss, Richard 142, 144 Stravinski, Igor 130, 144 Strehler, Giorgio 119 Strossmayer, Josip Juraj 206 Strozzi-Pečić, Maja 78 Strozzi, Tito 28, 48, 52, 79, 100, 107, 134, 143, 179, 191, 244 Stupica, Bojan 86, 119, 134 Stupica, Mira 89, 119 Subotić, Jovan 77 Subotić, Nada 155 Swift, Jonathan 25 Š Šantić, Franjo 50 Šarčević, Petar 179, 191 Šeks, Vladimir 280 Šembera, Slobodan 157 Šenoa, Milan 56, 78 Šerbedžija, Rade 136, 155, 197 Šerment, Mladen 40, 86, 153 Šimatović, Šime 42 Šimić, Ivica 279-280, 282, 284 Šipuš, Berislav 221 Širola, Branko 23 Širola, Mladen 21 Škiljan, Alka 26 Škiljan, Mladen 23, 29, 32, 62-63, 69, 74, 105 Škomrlj, Ika 155 Šnajder, Božidar 166, 220 Šnajder, Slobodan 11, 15, 196, 285-286, 288 Šoljan, Antun 155 Šostakovič, Dmitrij 81-82, 130, 135, 144 Šovagović, Fabijan 71

315 Šparemblek, Milko 125 Špiler, Miroslav 40-41 Šram, Vera 25, 33 Štancer, Slavko 49, 243 Štivičić, Tena 182 Štrk, Ivan 244-245 Šulek, Stjepan 227 Šuler, Zvonko 155 Šumovska, Hermina 54 Šustar, Predrag 204 Šuvar, Stipe 226 T Tabori, George 156 Tanhofer, Tomislav 86 Tarantino, Quentin 247, 251 Tarbuk, Mladen 258 Terfel, Bryn 175 Thomas, Brandon 49 Tijardović, Ivo 34, 44, 52, 85, 95, 97, 130 Tito, Josip Broz 41, 51, 59, 70, 88, 93, 96, 107, 117, 120, 122, 131, 223, 228, 234, 256 Tkalec, Zvonko 47 Tomić, Anica 158 Tomić, Ante 182 Tompa, Kamilo 89 Tomulić, Ivo 26 Torjanac, Marko 156 Trenjov, Konstantin Andrejevič 85 Treščec Branjski, Vladimir 54, 78, 258 Trnina, Milka 143, 205 Tsipras, Aleksis 269-271, 273, 276, 278 Tucić, Srđan 78 Tuđman, Franjo 144, 196, 249, 265, 280, 287 Turina, Drago 137, 155 Turkalj, Nenad 103, 128 Turudić, Ivan 247

316 U Udovički, Lenka 197 Ujević, Tin 265 V Valentić, Vera 26 Valent, Milko 182 Varga, Dragutin 50 Varoufakis, Yanis 267, 275 Veček, Petar 154 Vejvoda, Ivo 38, 41 Venizelos, Elefterios 269 Verbicki, Ananije 87 Verdi, Giuseppe 121, 141, 144, 274 Vidić, Ivan 156 Vidović, Ivica 155 Vilar, Jean 69, 119 Villon, François 35 Violić, Božidar 74, 156, 178 Visković, Velimir 182, 197 Vojnović, Ivo 78, 133, 136, 254 Vrdoljak, Antun 137, 243 Vrgoč, Dubravka 178, 216, 220 Vrvilo, Tanja 156 Vujić, Antun 208 Vujić, Joakim 76 Vuljević, Ivo 91, 131, 180 Vušković, Marko 78, 143 W Wagner, Richard 130, 145 Watteau, Jean-Antoine 31 Werner, Ivan 28 Williams, Tennessee 90, 178 Wilson, Colin 16 Wood, Ed 247

kazalo imena Y York, Michael 248 Z Zajc, Ivan pl. 43, 56, 136, 142, 144 Zajec, Tomislav 156 Zogović, Radovan 43 Zec, Nikola 143 Ziller, Ernst 273 Zlatar Violić, Andrea 168, 182, 197, 209, 220, 238, 281 Zogović, Radovan 44, 86 Zoričić, Zvonimir 136 Zupančić, Milena 248 Zuppa, Vjeran 157, 161 Zurovac, Staša 166 Ž Žanko, Dušan 48, 58 Žarak, Marija 155 Žigrović, Mladen 50 Žunec, Noni 125 Župan, Mira 40

umjesto predgovora… pogovor

317

O autorici Redateljica, spisateljica i redovita profesorica na Odsjeku Produkcije Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Rođena je u Zagrebu 1963. godine. Studirala je francuski i španjolski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, diplomirala kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti (1990.) i doktorirala teatrologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2011.). Usavršavala se na nizu stipendija i edukacija u Hrvatskoj i inozemstvu, od čega se ističu Fulbrightova stipendija na Sveučilištu Yale i više usavršavanja u umjetničkim ustanovama Francuske i Njemačke. Kao nastavnica je gostovala na više sveučilišta u inozemstvu. Režirala je 50-ak predstava i scensko-glazbenih događanja u zemlji i inozemstvu, autorica je više scenskih predložaka, adaptacija i prijevoda za kazalište te mnoštva znanstvenih i stručnih tekstova iz područja teatrologije, recenzentica više znanstvenih članaka i promotorica brojnih književnih i teatro loških izdanja. Članica je više umjetničkih udruga i mreža u Hrvatskoj i u inozemstvu. U dva je navrata bila predsjednica Vijeća za scensku umjetnost Ministarstva kulture RH, a bila je i ravnateljica Drame HNK u Zagrebu, ustanove Rachlin and friends u Dubrovniku te predsjednica Vijeća za Dramu Dubrovačkih ljetnih igara. Redovito objavljuje kolumne i blogove o kazalištu, kulturi i politici

318

snježana banović, službeni izlaz

u tiskanim i online izdanjima. Glavno su područje njezina rada i istraživanja povijesni i kulturno-politički razvoj nacionalnih kazališta i festivala u Hrvatskoj, a ponajviše utjecaj politike na kulturu – sve je to i ishodište za tekstove objavljene u ovoj knjizi. Dosad je objavila dvije knjige: Država i njezino kazalište (Profil, 2012.) i Kazalište krize (Durieux, 2013.), a nakon ove u pripremi je i nova knjiga o zagrebačkom HNK-u: Kazalište za narod – HNK u Zagrebu 1945.–1955.

umjesto predgovoraâ&#x20AC;Ś pogovor

319

320

snježana banović, službeni izlaz

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Urednik Seid Serdarević Kazalo imena Srđan Grbić Lektura i korektura Lidija Vešligaj Prijelom Maja Glušić Dizajn naslovnice Iva Babaja Godina izdanja 2018., svibanj Tisak Gamalux, Zagreb ISBN 978-953-266-960-2 Biblioteka Platforma, knjiga 65 Certifikat sustava upravljanja kvalitetom u skladu sa zahtjevima norme DIN EN ISO 9001:2015 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

umjesto predgovoraâ&#x20AC;Ś pogovor

321

322

snježana banović, službeni izlaz

Kazališna umjetnost jedinstvena je jer se u zamračenoj kutiji, na najmanjemu mogućem prostoru susreću umjetnici, gledatelji i politika, a bez nijednoga od njih predstava ne može početi. Za umjetnike i gledatelje je jasno, dok je politika ta koja na našim prostorima prečesto i predugo vodi glavnu riječ, prikriveno ili otvoreno cenzurira i ne dozvoljava umjetnicima da rade ono što najbolje znaju. Snježana Banović, beskompromisna kritičarka, pedantna istraživačica arhiva i vrsna spisateljica oštra pera u Službenom izlazu s raznih strana osvjetljava sve probleme s kojima se naše kazalište, ali i umjetnost u cjelini susreću te ne ostavlja mnogo prostora za optimizam i nadu. Službeni izlaz bavi se ponajviše HNK-om od vremena Drugoga svjetskoga rata i poraća pa do današnjih dana, našim velikim umjetnicima i intendantima Vladimirom Habunekom, Brankom Gavellom, Marijanom Matkovićem i mnogima drugima te političarima koji kroje njihove sudbine. Snježana Banović nikada se nije predavala općoj letargiji, bila je na pozornici do kraja pod svjetlima reflektora, govorila i pisala o onome što ne valja argumentirano, precizno i bez straha, a hoće li nastaviti, ne ovisi više samo o njoj.

149,00 kn

www.fraktura.hr

Biblioteka Platforma