SPQR I. - Kraljev gambit by Fraktura

meka biblioteka knjiga 14

Naslov izvornika SPQR: King Gambit by John Maddox Roberts Copyright ∞ 1990. by John Maddox Roberts All rights reserved Copyright ∞ za hrvatsko izdanje, Fraktura, 2007. Sva prava pridræana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. ISBN 978-953-266-018-0

John Maddox Roberts SPQR I.

KRALJEV GAMBIT prevela s engleskog Ivana MaslaĂ&#x2039;

Fraktura 3

nia lami Via F

Isola Tiberina 16

Kapitolij

CAMPUS MARTIUS

4 13 5 12 13 1 3

Kuirinal Vic us Lon gus

SUBURA

Viminal

Eskvilin

us uran s Sub Clivu

id vz vije r e S

Ti be r

Via Portu ensis

15 14

500

70. pr. Kr.

RIM

Ti be r

Via Aurelia

ict Clivus V

or ia

Palatin

Saturnov hram Jupiterov hram Vestin hram Rostra Arhiv Kurija Zatvor Circus Maximus Ciceronova kuÊa Klodijeva kuÊa

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.

Servijev zid

Aventin

sis en sti O a Vi

11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19.

Decijeva kuÊa Forum Bazilika Sublician Bridge Emilijev most Fabricijev most Cestijev most Terpejska stijena Forum Boarium

Vi aA pp ia

Via Sacra

Celeotin

Via Lat ina

Campus Esquilinus

1. P

rimio sam u svojem atriju zapovjednika lokalnih vi gila, kao πto to Ëinim svakog jutra otkako sam izabran u povjerenstvo dvadesetπestorice. Po prirodi nisam ra noranilac i nijedna sluæbena obveza nije mi mrskija od te. Joπ je bilo mraËno i Ëak ni moji malobrojni klijenti nisu joπ poËeli pristizati. Pospani pripadnici vigilske jedinice sjedili su na klupi uza zid atrija spustivπi do nogu svoja koænata vjedra, a moj postariji vratar poslu æivao ih je peharima razrijeenoga kiselog vina koje je bilo vruÊe i puπilo se. “Tijekom noÊi nije bilo poæara, povjereniËe”, izvijestio me zapovjednik. “Barem ne u naπoj oblasti.” “Hvala bogovima”, rekoh. “A drugdje?” “Bio je jedan veliki u blizini cirka. Dobro smo ga vidjeli s vrha Viminala. Moæda joπ uvijek gori.” “Iz kojeg smjera puπe vjetar?” upitao sam uznemireno. Ako je planulo jedno od onih skladiπta ulja izmeu cirka i rijeke, vatra bi se do podneva mogla proπiriti po cijelome gradu. “Sa sjevera.” 7

Odahnuo sam s olakπanjem i zavjetovao se Jupiteru da Êu mu ærtvovati kozu ako uËini da danas nastavi puhati borej. “Ima li joπ πto?” “Dva kuÊevlasnika prijavila su provale”, vigil je za tomio zijevanje, “i pronaπli smo jedan leπ u uliËici izme u sirijske ljekarne i Publijeve vinarnice.” “Je li Ëovjek ubijen?” upitah. “Zadavljen. Tetivom luka, Ëini se. Izvukli smo Publija iz kreveta i rekao nam je da se tip zvao Marko Ager te da je zadnja dva mjeseca stanovao u unajmljenoj sobi iznad njegove vinarnice.” “Slobodni graanin ili osloboenik?” upitao sam. “Zacijelo je osloboenik, jer dvojica mojih ljudi kaæu da su ga prepoznali kao traËkoga gladijatora koji se ne kada borio pod imenom Sinistro. Ali ne bori se veÊ dvije godine. Moæda je uπtedio dovoljno novca da otkupi slobodu.” “Onda to nije velik gubitak. Je li pripadao Makronovoj bandi ili kojoj drugoj?” “Koliko ja znam, nijednoj”, reËe vigil slijeæuÊi ramenima. “To samo znaËi da me Ëeka viπe posla. Prvo moram pregledati popis korisnika pomoÊi da utvrdim je li imao prebivaliπte u ovoj oblasti, a zatim Êu pokuπati pronaÊi njegovog bivπeg vlasnika. Moæda se bude htio pobrinuti za tijelo.” Ja inaËe ne odobravam oslobaanje gladi jatora. Malo je vjerojatno da Êe Ëovjek koji se nekoliko godina profesionalno bavio ubijanjem tek tako preuze-

ti ulogu odgovornog graanina. Takvi obiËno spiskaju svoju uπteevinu u prvih nekoliko mjeseci slobode, upi πu se na listu korisnika pomoÊi u æitu, a zatim se prikljuËe nekoj bandi ili se zaposle kod nekog politiËara kao njegovi razbijaËi. Ipak, bio sam zahvalan πto je preda mnom samo jedna istraga ubojstva. Kad bande provedu noÊ u akciji, nije neobiËno da u sporednim uliËicama Subure prona emo tuce pa i viπe leπeva. Upravo smo proslavili ple bejske igre, a grad je nakon velikih sveËanosti obiËno tih. Barem dva ili tri dana. Morate znati, tko god vi bili, da je gospodar polovice svijeta, Rim, u ono vrijeme bio divlje mjesto, poput pigmejskoga sela na Nilu. Rimski vojnici Ëuvali su mir u stotinama gradova πirom obala naπega mora, ali rimske ulice nije obilazio ni jedan jedini vojnik. Branila je tradicija. Umjesto vojnika grad su nadzirale uliËne bande od kojih je svaka uæivala zaπtitu neke moÊne porodice ili politiËara za kojeg je obavljala poslove podloæne kaznenom progonu. Otpravio sam vigile na dugo oËekivani poËinak, a zatim æurno primio svoje klijente. To je, jasno vam je, bilo na samom poËetku moje karijere pa su moji klijenti bili malobrojni: nekoliko obiteljskih osloboenika, otpuπteni vojnik iz legije u kojoj sam kratko vrijeme sluæio i kuÊevlasnik iz jedne seoske plebejske porodice koja je tradicionalno bila pod zaπtitom Cecilijâ. Nisam trebao ni njih, ali moj je otac tvrdio da Ëovjek koji za-

poËinje karijeru u javnom æivotu mora imati nekoliko klijenata koji Êe ga ujutro pratiti u stopu, kako bi se doimao dostojanstvenije. Pozdravili su me kao svojeg patrona i upitali me hoÊe li mi tog dana biti potrebne njihove usluge. ProÊi Êe joπ nekoliko godina prije nego πto Êe mi uistinu trebati svita klijenata, ali takav je bio obiËaj. Moj vratar donio im je male darove u hrani, koje su zamotali u ubruse, pa smo svi zajedno poπli u pohode mojem patronu. To je bio moj otac, Decije Cecilije Metel Stariji, nositelj diËnog i starog imena, ali poznatiji svekolikom puËanstvu kao RasjeËeni nos jer je na Raudijskim poljima, sluæeÊi pod generalom Marijem, za dobio udarac posred lica cimbarskim maËem. VjeËito je pripovijedao o tom ratnom pohodu i sebi pripisivao dobar dio zasluge za tu veliku pobjedu. Katkada, nakon nekoliko pehara vina, otac bi priznao da je i Marije donekle pridonio uspjehu. Otac, koji je bio zadrti stari Rimljanin, dræao je svojeg vratara privezana lancem za stup ulaznih vrata, iako se vidjelo da je karika priËvrπÊena za okov na njegovoj nozi samo kuka, koju je momak mogao otkvaËiti kada god poæeli. “Decije Cecilije Metel Mlai”, najavio sam, “sa svojim klijentima dolazi iskazati poπtovanje svojem patronu.” Rob nas je pustio u atrij, u kojem su se veÊ tiskali ostali oËevi klijenti, a imao ih je svu silu. Otac je te

godine bio gradski pretor, dakle vrlo visoki Ëinovnik. Za dvije godine kandidirat Êe se za konzula, a Ëovjeku koji mora dræati bezbrojne duge govorancije potreban je popriliËan zbor klicaËa. Mnogi od ljudi nazoËnih tog jutra trajno su oπtetili svoje glasnice kliËuÊi nakon svake tvrdnje i svake domiπljate doskoËice koju je otac iz rekao na sudu tijekom svoje odvjetniËke karijere. Bio je dan za suenje pa su ondje bili i oËevi liktori, koji su se naslanjali na svoje sjekire sa sveænjevima pruÊa. Ba rem Êe ove godine otac viπe predsjedavati nego govoriti, πto Êe donijeti olakπanje uπima i grlima svih prisut nih. Prostorijom se razlijegao æamor o uobiËajenim gradskim temama: niæi staleæi Ëavrljali su o trkama i maËeva ocima, dok su oni visoka roda bili zaokupljeni politikom, vanjskim poslovima i podvizima naπih nadobudnih i prgavih generala. Svi su razmjenjivali vijesti o najnovijim znamenjima i odgonetali πto bi ona mogla znaËiti za uspjehe vozaËa zaprega, gladijatora, politiËara i vojskovoa. Mnogo se govorilo o poæaru u blizini cirka. Svi Rimljani æive u smrtnom strahu od poæara. Napokon se pojavio veliki Ëovjek. Njegova toga bila je bijela poput kandidatske, samo πto je na sebi imala πiroku grimiznu prugu. Za razliku od mnogih suvremenih politiËara, otac se nije kretao u pratnji tjelesnog Ëuvara iz polusvijeta, kakav je bio i pokojni Marko Ager. Otac je govorio da senator umanjuje svoje dostojanstvo hodajuÊi gradom kao da se boji svojih sugraana. S

druge strane, on nije imao politiËkih ni osobnih neprijatelja, tako da mu nije prijetila nikakva stvarna opasnost. Nakon πto je pozdravio nekoliko svojih istaknutijih klijenata, dao mi je znak da mu priem. Kad smo izmijenili pozdrave, potapπao me po ramenu. “Decije, sine, Ëujem laskava miπljenja o tvom radu u povjerenstvu dvadesetπestorice.” Stari je bio veoma razoËaran mojim pomanjkanjem sklonosti i interesa za vojniËku karijeru. Odsluæio sam najkraÊi moguÊi rok kako bih stekao uvjete za vrπenje javne sluæbe te iskoristio lakπu ranu kao izliku da se vratim u Rim i tu ostanem. Ali sada kad sam zapoËeo svoju graansku karijeru, otac je ponovo bio voljan priznati da neπto vrijedim. “Trudim se vrπiti svoju duænost. I otkrio sam da imam dara za njuπkanje.” “Hm, da”, otac je odmahnuo rukom kao da odbacuje moju primjedbu. “Za takve stvari sluæe podreeni, znaπ? Ti bi se doista trebao ograniËiti na zadatke koji su primjereni tvojem poloæaju: privoditi one koji su opasni za druπtvo i senatu podnositi izvjeπÊa o svojim istragama.” “Ponekad moram ispitati imuÊnike ili ljude visoka roda, oËe”, objasnio sam. “»esto se osvjedoËim da takve osobe mogu razgovarati s nobilom onako kako ne bi razgovarale ni s obiËnim dræavnim osloboenikom.” “Ne pokuπavaj me zavarati, mladiÊu”, reËe otac strogo. “Ti u tome uæivaπ. Nikada nisi nadrastao svoju

sklonost prema nedostojnim ljudima i sumnjivim poslovima.” Slegnuo sam ramenima u znak slaganja. Moæda bih ovdje trebao neπto objasniti. U ovo moderno doba kada nestaju druπtvene razlike, moguÊe je da se izgubio smisao ovog razgovora. Mi, Ceciliji Meteli, stara smo i nevjerojatno brojna porodica visoka ugleda, ali naπ predak stigao je u Rim malËice prekasno da bi stekao status patricija. Mi pripadamo plebejskim nobilima, πto je, ako mene pitate, najpoæeljniji status: omoguÊuje vrπenje najviπe javne sluæbe, ali ne nameÊe ceremonijalna ograniËenja koja moraju trpjeti patriciji. Za naπu karijeru to je u praksi znaËilo jedino nemoguÊ nost stupanja u neke sveÊeniËke zborove, Ëime smo samo bili na dobitku. SveÊeniËke su duænosti prokletstvo javnog æivota i ja nikada nisam vrπio sveÊeniËku sluæbu koje se nisam gnuπao. Otac je stojeÊke uzeo doruËak s posluæavnika koji je dræao rob. DoruËak se sastojao od nekoliko korica kruha posutih solju, koje je zalio peharom vode. Taj obiËaj nesumnjivo svjedoËi o nepokolebljivoj starorimskoj kreposti, ali uskraÊuje osnaæujuÊu hranu potrebnu Ëovjeku koji Êe cijeli dan provesti obavljajuÊi poslove u senatu. Ja sam obiËavao uzeti daleko obilniji obrok u krevetu. Otac me uvijek uvjeravao da je to barbarska navika koja priliËi jedino Grcima i istoËnjacima, tako da sam moæda nesvjesno odigrao odreenu ulogu u propasti Republike. Kako bilo da bilo, ja joπ uvijek doruËkujem u krevetu.

Na svu sreÊu, buduÊi da je bio dan za suenje, nismo morali svi zajedno iÊi s ocem u pohode njegovu patronu, odvjetniku, velikom govorniku i nenadmaπivu nit kovu, Kvintu Hortenziju Hortalu. Umjesto toga samo smo ga, slijedeÊi njegove liktore, dopratili do bazilike i pobrinuli se da njegov ulazak bude primjereno sveËan i dostojanstven prije nego πto zapoËne burna dnevna rasprava. »im se zavalio u svoj kurulski stolac, ja sam izaπao nazad na Forum, gdje sam se obiËavao sastajati i pozdravljati s ljudima prije nego πto bih se posvetio svojim dnevnim poslovima. To je katkad znalo potrajati. Kao niæi dræavni sluæbenik, nisam bio osoba od velike vaænosti, ali otac mi je bio pretor i imao je dobre izglede da jednoga dana postane konzul, pa sam bio dosta traæen. Najviπe od svega u velikom i raznolikom gradu Rimu volim Forum. Od djetinjstva sam gotovo svakog dana provodio ondje odreeni dio vremena. Za svojih rijetkih i neæeljenih izbivanja iz grada upravo sam za Forumom najviπe Ëeznuo. U vrijeme o kojem ovdje pi πem Forum je bio gomila Ëudesno razbacanih hramova, od kojih su neki joπ bili drveni, πtandova, gatalaËkih daπËara, govorniËkih podija, spomenika minulim ratovima, golubinjaka sa ærtvenim pticama - bio je glavno okupljaliπte na kojem su se zadræavali, dokoliËili i Ëavrljali stanovnici srediπta svijeta. Naravno, danas je to mramorna torta podignuta u slavu jedne jedine porodice, a ne staro plemensko zboriπte i trænica koju sam volio. Ipak, sa zadovoljstvom vas izvjeπÊujem da golu14

bovi ukraπavaju nove spomenike jednako kao πto su ukraπavali i stare. Sjetivπi se svoga jutroπnjeg zavjeta, krenuo sam pre ma Jupiterovu hramu na Kapitoliju. Poæar je navodno bio pod nadzorom pa sam smanjio ærtvu na grlicu. Moja primanja bila su skromna, a moja sluæba nije spadala u one u kojima Ëovjeka zasipaju mitom pa sam bio prisiljen paziti na troπkove. Prebacio sam preko glave rub toge i uπao u mraËnu zadimljenu unutraπnjost prastare zgrade. StojeÊi u tom hramu gotovo sam mogao povjerovati da me okruæuju stari Ceciliji koji su æivjeli u selu Roma, u drvenim kolibama slamnatih krovova rasutim po ovim breæulj cima; da me okruæuju preci koji su u ovom svetiπtu vrπili svoje obrede. Naravno, govorim o hramu kakav je bio prije nedavne obnove kojom su ga pretvorili u drugorazrednu kopiju grËkog Zeusova hrama. Dao sam svoju grlicu sveÊeniku na duænosti i ptica je propisno ubijena, πto je, pretpostavljam, zadovoljilo Jupitera. Dok je trajao taj kratki obred, opazio sam kako pokraj mene stoji neki Ëovjek. Preko glave je bio prebacio togu pa sam mogao razabrati samo da je posrijedi mlai muπkarac, moæda pribliæno mojih godina. Njegova toga bila je visoke kakvoÊe, a na sandalama je u visini gleænjeva imao priËvrπÊen mali patricijski polumjesec od bjelokosti. Dok sam izlazio iz hrama, Ëovjek me æurno slijedio kao da æeli sa mnom razgovarati. Vani na πirokom portiku, s kojeg je pucao najljepπi vidik u gradu, otkrili smo 15

glave. »inio mi se poznatim, ali sjeÊanje mi je proradilo tek kada sam ugledao njegovu prorijeenu kosu iznad joπ uvijek mladolika lica. “Pozdravljam te, Decije iz roda slavnih Cecilija”, rekao je zagrlivπi me i udijelivπi mi poljubac koji moraju otrpjeti svi Rimljani koji sudjeluju u javnom æivotu. Imao sam dojam da je ta inaËe rutinska gesta uËinjena s viπe topline nego πto je bilo nuæno. “I ja tebe pozdravljam, Gaju Julije Cezare.” »ak i kroz koprenu koja nas razdvaja nazirem vaπ smijeπak. Ali najrazvikanije ime rimske povijesti tada nije bilo slavno. Mladi je Cezar u ono vrijeme bio poznat jedino po svojim zapanjujuÊe brojnim i raznovrsnim raskalaπe nostima, kao i po svojim pozamaπnim dugovima. Ipak, na sveopÊe iznenaenje, iznenada je pokazao graansku svijest i kandidirao se za kvestorsku sluæbu kao borac za prava puËana. Mnoge su zaËudili njegovi novi demokratski ideali, jer je stari rod Julijâ, iako veÊ dugi niz naraπtaja nije iznjedrio nijednoga glasovita muæa, uvijek pripadao aristokratskoj stranci. Mladi je Gaj pristavπi uz populare raskinuo s porodiËnom tradicijom. Istina, tetak mu je bio Marije, isti onaj general pod Ëijim je zapovjedni πtvom sluæio moj otac kad je zaradio svoj nadimak. Taj krvoloËni starac terorizirao je Rim u posljednjim godinama svojega konzulovanja i kao voa populara, ali i dalje je imao mnogo poπtovatelja u Rimu i πirom Italije. Takoer sam se prisjetio da je Cezar oæenjen Cininom kÊeri, a Cina je bio Marijev drug u konzulatu. Da, mla16

di Gaj Julije Cezar nedvojbeno je Ëovjek koji bi mogao daleko dogurati. “Smijem li pitati za zdravlje tvojeg cijenjenog oca?” zanimao se. “Zdrav je ko TraËanin”, odvratio sam. “Danas je na sudu. Kad smo se rastali, bazilika je bila prepuna senatora koji podnose tuæbe za povrat imovine konﬁscirane za Sule.” “ProÊi Êe godine dok se te stvari ne rijeπe”, reËe Ce zar oporo. U vrijeme Suline diktature, dok je Cezar joπ bio vrlo mlad, Sula mu je naredio da se razvede od Ci nine kÊeri Kornelije. U iznimnu trenutku Ëestitosti Cezar je to odbio uËiniti pa je bio prisiljen napustiti Italiju i ostati u inozemstvu sve do Suline smrti. Taj Ëin prkosa donio mu je kratkotrajnu slavu, ali ona su vremena u Rimu bila burna pa ga je veÊina preæivjelih gotovo zaboravila. Kad smo se spustili s Kapitolija, Cezar me upita ka mo idem. »inilo mi se da je neobiËno zainteresiran za moje poslove. Ali, kad bolje promislim, dok se natjecao za ËinovniËku sluæbu Gaj Julije umio je biti ljubazan i umiljat kao suburska kurva. “Kad sam veÊ u blizini”, odvratih, “mogao bih svratiti u Statilijev ludus. Moram istraæiti smrt jednog Ëo vjeka koji je moæda bio njihov borac.” “Gladijatora? Zar je smrt takve niπtarije uistinu do stojna vremena jednog Ëinovnika?” “Jest ako je Ëovjek osloboen i ako je graanin koji prima pomoÊ u æitu”, rekao sam. 17

“Valjda si u pravu. Pa dopusti mi onda da ti se pri druæim. VeÊ se neko vrijeme namjeravam upoznati sa Statilijem. Napokon, jednoga dana ti i ja postat Êemo edili i tada Êemo biti zaduæeni za organizaciju igara pa Êe nam ta poznanstva trebati.” Nasmijeπio se i potapπao me po ramenu kao da smo cijeli æivot dobri prijatelji, a ne gotovo potpuni stranci. Statilijevu gladijatorsku πkolu Ëinilo je unutarnje dvoriπte i stambene zgrade oko njega, razmjeπtene u obliku kvadrata. Bile su to trokatnice s Êelijama u kojima su stanovali borci, a πkola je uvijek dræala stalan broj od gotovo tisuÊu njih. Statiliji su se posvetili amﬁ teatarskim sportovima i upravljali su πkolom tako Ëvr stom rukom da je Ëak i za vrijeme ustanka robova u protekle tri godine πkola ostala otvorena te osiguravala stalan priljev profesionalnih maËevalaca za javne igre. Neko smo vrijeme stajali na trijemu i uæivali proma trajuÊi borce koji su vjeæbali u dvoriπtu. PoËetnici su se borili sa stupom, a oni iskusniji meusobno, sluæeÊi se oruæjem za vjeæbu. Veterani su se sluæili pravim maËevima. Oduvijek sam bio ljubitelj amﬁteatra i cirka, a prije odlaska u vojnu sluæbu i sâm sam u toj πkoli uzimao pouku iz maËevanja. Statilijev ludus nalazio se ondje gdje se danas nalazi Pompejevo kazaliπte, i sada, nakon svih ovih godina, pada mi na pamet da smo tog jutra zacijelo stajali na mjestu gdje Êe Gaj Julije nakon dvadeset i πest godina umrijeti. Doπao nas je pozdraviti glavni trener, golem Ëovjek u oklopu od bronËanih ljuski, koji je pod miπicom dræao 18

kacigu veliËine vigilova vjedra. Na njegovu licu i rukama bilo je viπe oæiljaka nego na leima odbjegla roba. Pred nama je oËito bio prvak proteklih godina. “Mogu li vam pomoÊi, gospodo?” upitao je klanjajuÊi se uljudno. “Ja sam Decije Cecilije Metel iz povjerenstva dvade setπestorice. Æelio bih razgovarati s Lucijem Statilijem, ako je ovdje.” Trener je doviknuo robu neka otrËi po gospodara. “Ti si Drakon, borac samnitske πkole, zar ne?” upita Cezar. Trener je kimnuo. Naravno, znao sam to ime, bilo je glasovito veÊ godinama, ali nikada ga nisam vidio bez kacige. “Kad sam prije deset godina odlazio iz Rima, imao si devedeset i πest pobjeda.” “Bilo ih je sto dvadeset i pet kad sam se povukao, gospodaru, i pet munera sine missione.” Dopustite mi da objasnim taj izraz, buduÊi da je veÊ izaπao iz uporabe. Prije nego πto su zabranjene zakonom, munera sine missione bile su posebne igre na kojima se borilo Ëak stotinu ljudi sve dok samo jedan od njih ne bi ostao stajati na nogama. Katkad su se borili dvojica po dvojica, a katkad svatko protiv svakoga. Ovaj Ëovjek preæivio je pet takvih borbi uza svojih sto dvadeset i pet pojedinaËnih. Sada moæda bolje razumijete zaπto mi je draæe da se takvim ljudima ograniËi kretanje, osim kad nastupaju u svom sluæbenom svojstvu. Dok smo Ëekali Statilija, Drakon i Julije Ëavrljali su o igrama, a maËevalac se, kao πto se moglo i oËekivati, æalio da su borbe na smrt nakon njegova vremena spale na niske grane. 19

“Nekada”, reËe udarivπi se πakom po prsima tako da su zvecnule ploËice, “borili smo se u punom oklopu i to je bilo nadmetanje u vjeπtini i izdræljivosti. Ovi danas tuku se golih prsa pa borba zavrπi prije nego πto je uisti nu i poËela. Joπ malo pa Êe u arenu samo gurnuti gole robove, pa neka se ubijaju bez ikakve obuke. U tome nema Ëasti.” Zapazio sam da Ëak i ljudi najniæeg soja imaju nekakvo svoje shvaÊanje Ëasti, kojeg se Ëvrsto dræe. Stigao je Statilije u pratnji nekog Ëovjeka u grËkoj noπnji s vrpcom na glavi, koji je oËito bio kuÊni lijeËnik πkole. Statilije je bio visok Ëovjek i nosio je pristojnu togu. Predstavio nam je lijeËnika, koji se diËio uzviπenim imenom Asklepijod. U nekoliko rijeËi pitao sam Statilija za Marka Agera. “Misliπ na Sinistra? Da, boravio je ovdje kratko vri jeme. Bio je tek treÊerazredni borac. Prodao sam ga prije nekoliko godina nekom Ëovjeku koji je traæio tjelesnog Ëuvara. Dopusti mi da pogledam u svoju evidenciju.” Odjurio je u svoj ured, a Cezar i ja ostali smo razgovarati s trenerom i lijeËnikom. Grk je na trenutak pomnjivo promatrao moje lice, a onda je kazao: “Vidim da si sudjelovao u bitkama protiv Hispanaca.” “Zaista jesam”, rekoh u Ëudu. “Kako si znao?” “Po ovom oæiljku”, reËe on pokazujuÊi neravnu bra zdu na desnoj strani moje Ëeljusti. Joπ je tu i stvara poteπkoÊe mojim brijaËima i πezdeset godina nakon πto sam je zadobio. “Ovaj oæiljak napravila je katalonska 20

sulica.” Grk je prekriæio ruke i Ëekao naπ zabezeknuti pljesak. “Je li to istina?” upita Julije. “Kada se to dogodilo, Decije? Za vrijeme Sertorijeve pobune?” “Da”, priznao sam. “Bio sam vojni tribun pod zapo vjedniπtvom svojeg ujaka Kvinta Cecilija Metela. Da mi neπto nije privuklo paænju i ponukalo me da okrenem glavu, ta bi sulica proπla ravno kroz moje lice. Dobro, gospodaru Asklepijode, kako si pogodio?” “Nisam pogodio”, reËe Grk samozadovoljno. “Znakovi su ovdje, samo ih treba znati protumaËiti. Katalonska sulica ima nazupËanu oπtricu, a ovaj oæiljak naËinjen je upravo takvom oπtricom. Kretala se odozdol prema gore. Katalonski ratnici su pjeπaci, a ovaj gospodin oËito pripada staleæu koji je dostojan iÊi u bitku na konju. Nadalje, odgovarajuÊe je dobi za nekoga tko je prije nekoliko godina mogao sluæiti kao niæi Ëasnik u ratnim pohodima generala Pompeja i Metela u Hispaniji. Prema tome, gospodin je ranjen u Hispaniji u po sljednjih nekoliko godina.” “©to je ovo?” rekao sam, silno se zabavljajuÊi. “Neka nova vrsta soﬁstike?” “Sastavljam djelo u kojem opisujem nanoπenje i li jeËenje svih moguÊih vrsta ratnih ozljeda. Sa svojom ekipom ranarnika radio sam i prouËavao u gladijatorskim πkolama Rima, Kapue, Sicilije i Cisalpinske Galije. Tako sam u nekoliko godina nauËio viπe nego πto bih to uspio da sam dvadeset godina proveo s legijama.” 21

“Vrlo mudro”, reËe Cezar. “Na borcima u areni moæe se vidjeti uËinak mnogih vrsta inozemnog oruæja pa Ëovjek ne mora troπiti vrijeme i trud da bi posjetio sva ta mjesta za vrijeme rata.” Diskusiju je prekinuo Statilijev povratak. Dræao je u rukama neke svitke i voπtane ploËice koje nam je æelio pokazati. “To je ono πto traæiπ.” Rastvorio je ploËice i odmotao svitke. Jedan od njih bio je kupoprodajni ugovor u kojem je pisalo da je Statilije kupio zdravoga galskog roba sa svim zubima, starog oko dvadeset i pet godina. Njegovo ime bilo je nemoguÊe izgovoriti pa su mu dali robovsko ime Sinistro. Drugi svitak sadræavao je podatke o njegovim πkolskim i amﬁteatarskim postignu Êima. Gal je pokazivao slab dar za rukovanje maËem i kopljem pa je upisan u traËku πkolu kao borac bodeæom. Rezultati njegovih borbi nisu bili osobiti, osim Ëinjenice da je uspio preæivjeti - imao je nekoliko pobjeda, dva neodluËena okrπaja i tri poraza, ali tada se borio dovoljno dobro da mu poπtede æivot. »esto je bio ranjavan. Jedna od ploËica bila je potvrda da je Sinistro prodan upravitelju imanja izvjesnog H. Agera. Promjenu vla sniπtva pratilo je mnogo sluæbene dokumentacije. Sjetio sam se da je te godine u tijeku bio robovski ustanak, pa je prodaja robova, osobito vojno sposobnih muπkara ca, bila strogo ograniËena. Dok sam ja prouËavao dokumente, Cezar se nastavio umiljavati Statiliju, govorio mu je o svojoj buduÊoj edilskoj sluæbi i najavljivao “ne 22

πto novo” Ëime Êe se odlikovati gladijatorske borbe na igrama koje on namjerava prirediti. Pet godina kasnije svjedoËit Êu tom “neËem novom” i bit Êe to najveÊa senzacija u povijesti igara. “Dakle, tako je dobio svoje osloboeniËko ime”, na pomenuo sam. “Lucije, ako mi dopustiπ, zadræao bih ove dokumente neko vrijeme dok ne okonËam istragu. To je trivijalan posao pa Êu ti ih vjerojatno poslati natrag za nekoliko dana po jednome od svojih osloboenika. “Samo izvoli”, reËe Statilije. “Sada kad ga viπe ne mogu otkupiti nazad, vjerojatno Êu naprosto uniπtiti te podatke, sve osim kupoprodajnog ugovora, za svaki sluËaj.” Pozdravili smo se sa Statilijem i Grkom te se istim putem vratili na Forum. Ja sam namjeravao pogledati evidenciju ureda za raspodjelu æita, a Gaj Julije Êe nastaviti svoj lov na glasaËe. Ali uvidio sam da Êu biti ometen u izvrπavanju Ëak i tog dosadnog rutinskog zadatka. Na podiju rostre stajao je senatski glasnik i pogledom pretraæivao gomilu koja je pored njega prolazila. Zacijelo je imao oko sokolovo, jer me spazio go tovo istog trenutka kad sam iz Via Capitolinus kroËio na Forum. SkoËio je na ploËnik i dotrËao do mene. “Jesi li ti Decije Cecilije Metel iz povjerenstva dva desetπestorice?” “Jesam”, rekoh rezignirano. Dolazak ovakva glasnika uvijek nagovijeπta neki neugodan zadatak. “U ime senata i naroda rimskog pozvan si na izvanredni sastanak povjerenstva trojice u kuriji.” 23

“Nema odmora za onoga tko sluæi senatu i narodu”, reËe Gaj Julije. Oprostio sam se od njega i krenuo prema kuriji koja se nalazila nedaleko od Foruma. Kako je ispred mene iπao senatski glasnik, nitko me nije poku πavao zadræati da bi sa mnom porazgovarao. Uvijek sam osjeÊao odreeno strahopoπtovanje pre ma kuriji. Unutar njezinih prastarih zidova od cigle odræavale su se rasprave i snovale intrige koje su nam donijele pobjedu nad Grcima, Kartaæanima, Numi anima i mnogim drugim neprijateljima. Iz toga svetog mjesta izlazile su odluke i naredbe zahvaljujuÊi kojima je Rim od malenog sela na Tiberu prerastao u najveÊu svjetsku silu, koja obrubljuje Sredozemno more. Dakako, posve sam svjestan i Ëinjenice da je senat isto tako leglo korupcije te da je doveo Rim na rub propasti barem isto toliko puta koliko je odluËio mudro i plemenito, ali stari mi je sistem ipak miliji od ovoga koji trenutaËno imamo, nadam se, samo privre meno. Velika dvorana senatske zgrade bila je prazna i odzvanjala je. Unutra su sjedila samo dvojica mojih kolega iz povjerenstva trojice, koji su se smjestili u najniæem redu sjedala, a kraj njih je bio Junije, osloboenik koji je radio kao senatski tajnik. Kao i uvijek, pokraj Junija su leæale hrpe voπtanih ploËica, a za uhom je imao zataknut bronËani stilet. “Gdje si bio?” upita Rutilije. Taj oprezni konvencionalni Ëovjek bio je povjerenik za zatibersku oblast. “»ekamo te od drugoga sata.” 24

O autoru

ohn Maddox Roberts, roen 1947., jedan je od pozna tijih suvremenih ameriËkih pisaca fantastike i znanstve ne fantastike, ali je najveÊu popularnost stekao upravo svojom serijom SPQR o detektivu amateru koji istraæu je okrutna ubojstva u starom Rimu. Ovaj pisac za nimljive biograﬁje bio je pripadnik Zelenih beretki u Vijetnamskom ratu, a romane poËinje objavljivati 1977. godine. Godine 1989. objavljuje prvi roman iz serije SPQR, Kraljev gambit, koji je bio u uæem izboru za najprestiæniju nagradu za kriminalistiËki roman Edgard Award. Osim krimiÊa iz staroga Rima (do sada ih je objavio deset) objavljuje i seriju krimiÊa o suvremenom detektivu s mnogo autobiografskih elemenata. Do sada je objavio viπe od Ëetrdeset romana, profesionalni je pisac i æivi u New Mexicu.

323

324

O prevoditeljici

vana MaslaË roena je 1978. godine u Zagrebu, gdje je zavrπila gimnaziju, a na Filozofskom fakultetu diplo mirala engleski jezik i knjiæevnost te poljski jezik i knjiæevnost. Dobitnica je brojnih priznanja i stipendija, dva semestra provela je na studijskoj godini za usavrπa vanje poljskoga jezika na SveuËiliπtu u Varπavi. Do sada je objavila niz prijevoda, meu kojima se istiËu tekstovi Marije Janion Projekt fantazmatske kri tike, Vrisak br. 8/9, 2000. i Spor oko antisemitizma, Kolo br. 4, 2001., priËe Zbigniewa Kruszyn´skog Lista anketiranih i Adama Wiedemanna Eliada u antologiji poljske kratke priËe Orkestru iza lea, Zagreb, 2001., izbor iz feljtona Wisławe Szymborske Neobvezatno πtivo objavljen u Ëasopisu 15 dana, br. 3, 2003., roman Andrzeja Stasiuka Devet, 2003., esej Brodski dnevnik Andrzeja Stasiuka u knjizi Moja Europa te roman Kra ljev gambit. Prevoditeljica zahvaljuje struËnoj savjetnici za latinski jezik dr. Gorani StepaniÊ. 325

326

Do sada u mekoj biblioteci Miha Mazzini Slatki snovi Elke Schmitter Gospoa Sartoris László Darvasi Nabaviti æenu Ralf Rothmann VruÊina Ante TomiÊ & Ivica IvaniπeviÊ Krovna udruga Nicolas Remin Snijeg u Veneciji Heike Geißler Rosa Aleš »ar U kvaru Péter Esterházy NjemaËka u šesnaestercu László Darvasi Tajna svjetska reprezentacija Magdaléna Platzová Sol, ovce i kamenje Slobodni udarac, nogometne priËe Æivko SkraËiÊ Bobu bob John Maddox Roberts SPQR I. - Kraljev gambit Ludwig Bauer Kratka kronika porodice Weber Igor ©tiks Dvorac u Romagni

327

Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Ilustracuja na naslovnici Tihomir Tikulin Dizajn i prijelom Fraktura Tisak Gipa, Zagreb Godina izdanja 2007., lipanj (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-018-0 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 636112

www.fraktura.hr E-mail: fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63; Fax: +385 1 335 83 20

328

329

330