Meka biblioteka knjiga 26
1
Naslov izvornika SPQR II: The Catiline Conspiracy by John Maddox Roberts Copyright ∞ 1991 by John Maddox Roberts Copyright ∞ za hrvatsko izdanje, Fraktura, 2008. Sva prava pridræana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. ISBN 978-953-266-051-7
2
John Maddox Roberts SPQR II.
KATILININA UROTA prevela s engleskog Ivana MaslaË
Fraktura 3
4
5
6
Za Geralda Pagea - koji zna sve o krimiĂŠima, povijesti i, naravno, o pasancima
7
8
1. T
og smo ljeta primili vijest da je Mitridat mrtav. Isprva nam je bilo teπko povjerovati u to. Mitridat nam je bio kost u grlu toliko dugo da se doimao poput prirodne sile, bio je neizbjeæan kao i izlazak Sunca. Samo su se najstariji graani sjeÊali vremena kad nam Mitridat nije dodijavao. Umro je star i napuπten negdje na kimerskome Bosporu, smiπljajuÊi joπ jedan napad na Rim, ovaj put najezdu na Italiju preko Dunava. On je bio naπ najuporniji neprijatelj i nedostajat Êe nam. Vijest smo primili usred predivna ljeta, jednog od najljepπih koje se pamti. Bilo je to vrijeme mira i blagostanja. Graanski ratovi Marija i Sule brzo su blijedjeli iz sjeÊanja i Ëinilo se da uæasi tadaπnjih ubojstava i proskripcija pripadaju nekom drugom vremenu. Rim je posvuda pobjeivao u ratovima. Pompej je na Istoku osvajao sve πto mu se naπlo na putu. Razbio je sredozemne gusare, a onda se bacio na pokoravanje Azije, Ponta i Armenije otimajuÊi Lukulu pobjedniËku slavu za koju se ovaj toliko dugo i tako Ëasno borio. Kreta je svladana nakon dugog i stihijskog rata. Tko je joπ pri9
jetio Rimu? Kartaga je uniπtena prije mnogo naraπtaja, njezine su ruπevine sravnjene sa zemljom i posute solju kako ondje viπe niπta ne bi moglo uspijevati. Istok, od Kilikije do Palestine, bio je pod rimskom Ëizmom i samo je daleka Partija ostala nezavisna. Na jugu je bio Egipat, lakrdija, ugojen i lijen kao preæderani krokodil. Afrika i Numidija bile su zauzdane. Hispanija na zapadu bila je provincija u kojoj smo ubirali porez. Na sjeveru su æivjela neka galska plemena koja joπ nisu bila civilizirana i Ëiji su pripadnici nosili dugaËke kose i hla Ëe, πto je komediografima pruæalo dobar materijal za zbijanje πala. Odgovor je, naravno, taj da Êemo mi, Rimljani, sami iznjedriti neprijatelja. Balansirali smo na rubu joπ jednog niza graanskih ratova, potresi Êe biti tako jaki da Êe se borbe voditi po cijelome svijetu. Do tih Êe ratova proÊi joπ dosta godina, ali sada, kad pogledam unatrag, vidim da je to bilo posljednje ljeto stare Republike. Te jeseni ona je umrla. Ali tada se to ni po Ëemu nije naziralo. Postoje oni koji tvrde da Republika nije istinski umrla, da ju je naπ uvaæeni prvi graanin zapravo obnovio. Ali to govore budale i ulizice. Ja sam sada prestar da bih mario πto prvi graanin o meni misli, pa Êu opisati te dogaaje onako kako sam ih proæivio. Ako se njegov predak, Bo æanski Julije, ne bude doimao dovoljno boæanstvenim, to Êe biti stoga πto sam ja tada poznavao Gaja Julija, a prvi graanin nije. Tome se ne treba Ëuditi buduÊi da je
10
prvi graanin roen te godine o kojoj piπem. To na ne ki naËin ima smisla. Tog nas ljeta nisu pritiskali ti teπki problemi. Tadaπ nja najozbiljnija politiËka kontroverzija bio je izvjestan Ëin pretora Otona. On je prije Ëetiri godine kao puËki tribun predloæio zakon kojim je Ëetrnaest redova sjeda la u kazaliπtu namijenio vitezovima, klasi koja, premda je imuÊna, ne pripada plemstvu. Sada ga je, kao pretor, potvrdio. Nisu izbili neredi, ali Otona bi svaki put kada bi uπao u kazaliπte, doËekalo siktanje. Veliki dogaaj tog vremena bio je Lukulov trijumf. Lukul se vratio u Italiju gotovo Ëetiri godine prije i od senata zatraæio dopuπtenje za proslavu trijumfa u znak priznanja za svoje pobjede protiv Mitridata i Tigrana. Pompej je manipulacijama naveo tribune da to sprijeËe, ali Lukul je naposljetku dobio dopuπtenje. Do trijumfa je, prema starome obiËaju, morao stanovati izvan rimskih zidina, gdje je imao druπtvo. Kvintu Marciju Reksu, osvajaËu Kilikije, i mome roaku Kvintu Ceciliju Metelu Kretiku, osvajaËu Krete, Pompejevi su pristaπe isto tako onemoguÊili slavljenje njihovih teπko izborenih trijumfa. Pompejevo tumaËenje prirodnog zakona bilo je jednostavno: sva slava na svijetu pripada njemu i svatko drugi tko stekne nekakvu slavu kriv je za kra u. Trijumfalna povorka bila je veliËanstvena jer je Lukul potukao velike vojske i donio golem plijen iz Tigranocerte, Artaksate i Niziba. Gledao sam povorku kako
11
vijuga prema Forumu sa svoga mjesta na rostri, tako da sam sve dobro vidio. Na Ëelu su iπli trubaËi, iz Ëijih se instrumenata orio prodoran, rezak zvuk. Pratili su ih stjegonoπe Lukulovih legija. Oni su, kao i svi drugi vojnici u povorci, nosili samo vojniËke Ëizme i pojase kako bi se vidio njihov status. Prema starome zakonu vojnici nisu smjeli ulaziti u grad naoruæani. Iza stjego noπa iπla je platforma na kotaËima s divovskim kipom Jupitera u leæeÊem poloæaju, koju su pratili bijeli ærtveni bikovi. Za njom su iπle druge platforme, koje su nosili vojnici i na kojima su se nalazile velike slike bitaka. Iza njih su takoer iπli vojnici, svi su nosili nove snjeænobi jele tunike, na glavama pozlaÊene vijence, u rukama pobjedniËke palme, bili su okiÊeni girlandama cvijeÊa, lijepe mlade robinje posipale su ih laticama, a pratili su ih bubnjari i frulaπi koji su stvarali zagluπujuÊu buku. Zatim su se pojavile platforme s trofejnim stablima, na kojima su vozili oruæje zaplijenjeno poraæenom ne prijatelju. Ta su stabla bila umjetna i nalikovala su na improvizirana trofejna stabla koja su vojnici u stara vremena postavljali na bojnim poljima tako da su s obliænjeg drveta odsjekli grane i na njih povjeπali ugrabljeno oruæje. Na svakima od tih kola nalazilo se po jedno takvo stablo, na kojem su blistali maËevi, πiljci kopalja, sjali ulaπteni oklopi i πarenili se oslikani πtitovi. Oko stabala, izmeu sveænjeva strijela, bile su razbacane kacige s perjanicama. Oko postolja trofejnih stabala sjedili su snuædeni zarobljenici, svezani i s omËama oko vrata. S obzirom na to da je izmeu pobjeda i trijumfa 12
proteklo dosta vremena, moguÊe je da su ti zarobljenici bili unajmljeni dvojnici. Nakon trofejâ iπli su ostali zarobljenici, ærtvene æivotinje, cijela povorka sviraËa, a onda senzacija koju su svi Ëekali: plijen. Klicanje i uzdasi kojima je pozdravljen plijen iz Tigranocerte, zagluπili su Ëak i treπtanje sviraËa. Bili su tu pladnjevi od Ëistoga zlata, pehari optoËeni draguljima, srebrni lanci, rezbarije od slonovaËe, πkrinje ureπene jantarom, skupocjene vaze, krune, æezla, Ëudesna umjetniËka djela koja su istoËnjaËki monarsi oduzeli grËkim kolonijama. Bili su tu Ëak i brojevi napisani bojom na bijelome drvu, koji su predstavljali dobit od otkupnina i prodaje zarobljenika u roblje. Bile su tu bale i hrpe svile æivih boja, tkanine koja je vrijedila daleko viπe od zlata iste teæine. Bile su tu obiËne zlatne i srebrne poluge velike poput cigala, a bilo ih je toliko da se od njih mogao sagraditi jedan hram srednje veliËine. Sve je to pozdravljeno oduπevljenim povicima bakanalske gla snoÊe. Recite πto hoÊete o Rimljanima kao osvajaËima, ali mi smo uvijek iskreno uæivali u otimaËini, pljaËki i grabeæu. To je jedini dio naπih duπa koji nikada nije zahvatilo licemjerje. Napokon, gotovo zadnja u povorci, iπla je glavna zvijezda, Lucije Licinije Lukul Pontik glavom. Vojnici su veÊ bili izmarπirali iz grada i iza njih su zatvorili gradska vrata jer, prema jednom drugom starom zakonu, general i njegovi vojnici ne smiju istodobno boravi ti u gradu. Odjeven u trijumfalno ruho obojeno tirskim grimizom, izgledao je kao etrurski kip. Na glavi je imao 13
vijenac od pozlaÊena lovorova liπÊa, a lice mu je bilo obojeno crvenom bojom, kao i ruke, u kojima je dræao æezlo i maslinovu granu. Vozio se u pozlaÊenim bojnim kolima koja su vukla Ëetiri bijelca, a iza njega je stajao rob koji mu je s vremena na vrijeme πaptao na uho rijeËi: “Upamti da si smrtnik.” Na samome zaËelju iπao je osamljen Ëovjek, naj istaknutiji zarobljenik. BuduÊi da Lukul nije zarobio Mitridata, a Tigran se nagodio s Pompejem, ta je Ëast pripala jednome od tigranocertskih vojskovoa. Kola su obiπla rostru i poËela se uspinjati prema Kapitoliju. Tada je taj zadnji zarobljenik odveden u zatvor ispod Kapitolija, gdje Êe biti zadavljen. Donekle sam suosjeÊao s tim Ëovjekom. I mene su jednom bili strpali u taj zatvor i ondje nije bilo ugodno boraviti, a joπ je manje ugodno bilo ondje umrijeti. Samo jedna stvar naruπavala je uzviπenost dogaaja, a to je bilo stanje hrama Jupitera Kapitolijskog, u kojem Êe Lukul ærtvovati bika nakon πto ga obavijeste da je zarobljenik smaknut. Dvije godine prije hram je bila udarila munja i tada su pitali haruspike πto znaËi to znamenje. Oni su razmotrili pitanje i primjereno proglasili da se stari Jupiterov kip mora zamijeniti novim, veÊim kipom, koji Êe gledati na istok, prema Forumu. Tako postavljen, on Êe pomagati senatu i narodu u razo tkrivanju protudræavnih urota. Na dan Lukulova tri jumfa kip je joπ uvijek stajao izvan hrama, na Ëijem je zidu bila naËinjena golema rupetina. Oprezno i bolno, malo-pomalo, pomicali su ga prema toj rupi. 14
Razlog mojega povlaπtenog mjesta na rostri bila je moja sluæba. Te sam godine bio kvestor, najniæi od Ëinovnika koji se biraju na izborima. Ostali kvestori dje lovali su kao osobni pomoÊnici konzulâ ili su putovali Italijom ili Ëak prekomorskim rimskim posjedima gdje su provodili ispitivanja i istrage, ili su barem bili poslani u Ostiju kako bi nadgledali otpremu æita. Ali ne i ja. Ja, Decije Cecilije Metel Mlai, postavljen sam u riznicu. To znaËi da sam provodio dane u Saturnovu hramu nadgledajuÊi dræavne robove i osloboenike koji su za pravo obavljali sav posao. Oni Êe nakon trijumfa imati mnogo posla. Lukul Êe lijep dio plijena darovati riznici, a vojniËki stjegovi bit Êe vraÊeni na svoje poËasno mjesto u hramu, gdje Êe ostati sve dok Lukulove legije ne budu ponovno poslane u rat. Dok sam silazio s rostre na ploËnik, mogao sam se samo radovati onome πto Êe doÊi, izuzmu li se, naravno, moje sumorne duænosti u riznici. Kao dræavni Ëinovnik bio sam pozvan na veliku gozbu koju Êe Lukul prirediti te veËeri i nakon koje Êe prikazati igre u trajanju od nekoliko dana u znak zahvalnosti bogovima i u Ëast svojim precima. Bit Êe tu predstavâ i utrkâ i borbi i gozbi, a graanima Êe se dijeliti i dodatna pomoÊ u æitu, ulju i vinu. Lukul Êe sveËano otvoriti novi Minervin hram, svoj dar gradu. A osim toga, bio je predivan dan. Rim nije bio predivan grad, ali Forum je sa svojim veliËanstvenim javnim zgradama i hramovima bio najuzviπeniji ambijent na svijetu, a tog je dana bio ukraπen golemim vijencima 15
cvijeÊa i prekriven laticama, koje su po njemu posipali robovi i koje su na povorku bacali ljudi s balkonâ i krovova. Cijeli je grad mirisao po cvijeÊu, po smolama, Ëiji je dim dopirao iz hramova, po miomirisima, kojima se obilato prskalo sve sudionike na takvim proslavama. Bezbriæno sam preπao Forum kako bih se pobrinuo za pospremanje zlata i stjegova. Na dan trijumfa zabranjeno je obavljanje javnih poslova, ali u ovom je sluËaju, naravno, napravljena iznimka. Proπao sam pokraj hrama Janusa, tog najrimskijeg od svih boæanstava, Ëija su dva lica zurila kroz otvorena prednja i straænja vrata njegova svetiπta. Ta se vrata zatvaraju jedino kada rimski vojnici ne ratuju nigdje u svijetu. Nisam znao kako taj hram izgleda zatvorenih vrata jer za moga æivota ona nikada nisu zatvarana. Zapravo, tako je od vladavine kralja Nume Pompilija, koji je sagradio taj hram prije viπe od πest stotina godina. Postoji legenda da su za vrijeme njegova kraljevanja vrata zatvorili na nekoliko dana. S takvom povijeπÊu nije nikakvo Ëudo πto smo postali tako vjeπti u ratovanju. U Saturnovu sam se hramu pretvarao da nadgledam, dok je taj posao zapravo obavljao stari dræavni oslobo enik po imenu Minicije, koji je u tom hramu proveo veÊi dio svoga æivota. Moj doprinos sastojao se u tome da otkljuËam vrata riznice, jer sam bio kvestor kojem su toga dana povjereni kljuËevi. Dok je beskrajna povorka oznojenih robova nosila plijen u rizniËke prostorije ispod hrama, promatrao sam vojnike kako oprezno 16
i s poπtovanjem stavljaju stjegove u njihove dræaËe, gdje Êe nad njima bdjeti Saturnov kip pocrnio od starosti. Jedan od vojnika, zadovoljan πto je smjestio sjajnog orla kako valja, priπao mi je nestabilnim korakom. Bio je veoma mlad, pomalo pripit, a na njegove su se znojne nadlaktice bile prilijepile latice cvijeÊa. “Oprosti, kvestore”, kazao je s teπkim galskim akcentom. “Moæeπ li mi reÊi zaπto je ovaj stari gospodin”, pokazao je na Saturnov kip trzajem glave, “sav zamotan kao egipatska mumija?” Zamislio sam se nad kipom. Poznajem ga cijeli svoj æivot i nikada mi nije palo na pamet da, onakav obavijen vunenim vrpcama, zacijelo neobiËno izgleda nekome tko nikada nije bio u Rimu. “Vrpce bi mu trebale onemoguÊiti napuπtanje rimskog teritorija”, informirao sam mladiÊa. “Skidaju ih jedino u vrijeme Saturnalija.” “Ne Ëudim se tome”, reËe momak. “Tada se i svi drugi priliËno raspojasaju.” Upravo u tom trenutku iz podruma je doπao Minicije, na Ëijem se licu pojavio sablaænjen izraz. “Ljudi, vi biste trebali biti u svom logoru!” reËe. “Vojnici ne smiju boraviti u gradu dok je trijumfator unutar pomerija!” “Polako, starino”, reËe jedan veteran stroga lica. “To je sveto znakovlje legija i mi se moramo pobrinuti da bude pospremljeno kako treba.” “ObeÊavamo da neÊemo napraviti dræavni udar dok smo ovdje”, reËe drugi. 17
“Pusti ih, Minicije”, rekoh. “Naπi vojnici zasluæuju malo slobode na dan svog trijumfa.” Momci su salutirali i otiπli, uvaæavajuÊi, ako niπta drugo, moju aristokratsku gramatiku. “Zar su to rimski vojnici?” reËe Minicije. “Meu tom bandom nisam Ëuo nikoga s gradskim naglaskom.” Slegnuo sam ramenima. “Osim Ëasnika, danas su svi legionari provincijalci. Tako je to od vremena Gaja Marija. Tko joπ iz grada uopÊe ide sluæiti u orlove?” “Kvestore, moraπ potpisati za ovu sljedeÊu poπiljku”, podsjetio me. Dok smo se vraÊali prema podrumskome stubiπtu, kroz prednja vrata hrama uπla je skupina robova i, naπavπi se iznenada u mraËnu prostoru, zabunom skrenula udesno, prema niskom prolazu u zidu. “Ne onuda, budale!” zaderao se Minicije. “Riznica je na ovoj strani.” Prstom je pokazao stubiπte koje se nalazilo gotovo ispod Saturnovih vunom omotanih stopala. “©to je iza tih vrata?” upitao sam. Nisam baπ pretjerano dobro poznavao hram, izuzevπi one njegove dijelove koji su za vrijeme svetkovina bili otvoreni za javnost. “Samo stube koje vode do nekih starih ostava”, od vrati Minicije. “Vjerojatno se nitko nije koristio njima u proteklih stotinu godina. Trebali bismo zazidati taj prolaz.” Kada smo siπli u podrum, promatrao sam kako pohranjuju blago, a nakon toga potpisao primitak. Kada 18
su svi osim Minicija otiπli, zakljuËao sam æeljezna vrata, a zatim se stubama uspeo natrag u hram. Vani se spuπtala tama. Ali buduÊi da su ljeti dani dugi, joπ je bilo dosta svjetla. Grad je i dalje ludovao u svome blagdanskom raspoloæenju. VeÊ je gotovo bilo vrijeme poËetka gozbe i moj me æeludac podsjeÊao na to da, u oËekivanju slavlja, Ëitav dan nisam niπta jeo. Gozba Êe se odræati u prelijepome vrtu pokraj novoga hrama, koji Êe Lukul sutradan sveËano otvoriti. Siπao sam niza stube i skrenuo u smjeru vrta. Spazio sam kako mi kroz razdragano mnoπtvo u susret ide neki Ëovjek. Nosio je senatorsku tuniku s grimiznom prugom i bio je bosonog. Zastenjao sam. Senatorska tunika u kombinaciji s bosim nogama moæe znaËiti samo jedno: to je Marko Porcije Katon, najveÊi daveæ u rimskoj politici. On je sva zla onog vremena pripisivao tome πto Rimljani ne æele æivjeti jednostavnim æivotom kakvim su æivjeli njihovi preci. Sebe je smatrao uzorom i utjelovljenjem negdaπnje kreposti. Rani Rimljani nisu nosili obuÊu, pa je nije nosio ni on. Upravo je pobijedio na izborima za puËkog tribuna za sljedeÊu godinu jer je sve vrijeme neizravno davao do znanja da bi ne glasovati za njega, bio nepatriotski Ëin i uvreda naπim precima. Pozdravio me krasnim starorimskim pozdravom. “Zdravo, kvestore! Lijepo je vidjeti Ëinovnika koji je Ëak i na praznik spreman obavljati svoje duænosti.” Palcem sam pokazao preko svog ramena u smjeru hrama. “Ondje se nalazi oko pedeset milijuna sesterci19
ja za koje jamËim svojim imenom. Kad dogodine viπe ne budem u sluæbi, neka Êe me budala sigurno tuæiti za pronevjeru ne budem li znao kamo je otiπao svaki bakreni as.” “Vrlo savjesno”, reËe Katon, potpuno neosjetljiv na moju ironiju. “Upravo idem na Lukulovu gozbu. HoÊeπ li mi se pridruæiti?” U nemoguÊnosti da se na fin naËin izvuËem, pristao sam, dræeÊi korak s njime u svojim dekadentnim, izopaËenim sandalama. Potegnuo je primjernim legionarskim korakom, koji je nesumnjivo bio energiËniji od mog uobiËajenoga gradskoga hoda. “Bio je to sjajan trijumf, naprosto sjajan!” reËe Katon. “Neumorno sam se zalagao u senatu kako bih ishodio tu Ëast za Lukula.” “Tvoji napori bili su nam svima nadahnuÊe”, povla ivao sam mu. “Pompejevi pristaπe postali su nepodnoπljivi. Jesi li znao da Balbo i Labijen pokuπavaju progurati zakon kojim se Pompeju dopuπta noπenje trijumfalne odjeÊe i znakovlja na svim javnim igrama?” BuduÊi da sam bio okorjeli cinik, isprva nisam povjerovao. “Govoriπ li ozbiljno?” “Ja uvijek govorim ozbiljno”, kazao je ozbiljno. “Sad je malo pretjerao”, priznao sam. “Naravno, takvo πto moæe se i oËekivati od Ëovjeka koji je sebe prozvao ‘Velikim’ jedva zaπavπi u dvadesete.” “Malo pretjerao? To je huljenje! I uvreda besmrtnim bogovima! ©to Êe doÊi nakon toga? HoÊe li moæda za 20
traæiti i krunu?” Katonovo je lice veoma pocrvenjelo. UËinilo se da bi ga mogla udariti kap i ugrabiti ga iz naπeg druπtva - ja bih taj usud bio spreman prihvatiti s filozofskom rezignacijom. “Ali Lukul je”, kazao je smirujuÊi se, “vojskovoa starorimskoga kova. Ne odobravam njegovu sklonost raskoπi, ali naËin na koji svoje legije dræi u stezi, uzoran je. Njegovo upravljanje azijskim gradovima primjer je Ëestitosti i uËinkovitosti.” S time sam se morao sloæiti. Ono je isto tako bilo i milosrdno, ali to nije osobina koju bi Katon smatrao kreposnom. Hodali smo nizbrdo prema rijeci. Dok je Lukul Ëekao trijumf u svojoj vili izvan grada, njegovi su agenti kupili neiskoriπteno moËvarno zemljiπte na kojemu nikada nije uspijevalo niπta osim komaraca. Isuπili su ga i ondje projektirali i zasadili krasan vrt te podigli lijep hram rimskoj boginji mudrosti i zaπtitnici obrtnika. U ono vrijeme Minerva joπ nije bila u pot punosti preuzela obiljeæja grËke Atene te tako postala zaπtitnicom rata. Na ulazu u vrt postavljeni su kipovi svih dræavnih bogova, kao i oltar neznanome bogu. Katon nije mogao a da se ne zaustavi ispred svakog kipa kako bi bacio prstohvat smole na uæareno ugljevlje u æeravnicima koji su stajali u njihovu podnoæju. Kad smo uπli u πu marak, najavio nas je izvikivaË snaænih pluÊa. “Senator Marko Porcije Katon i kvestor Decije Cecilije Metel Mlai!” zaurlao je. Dao sam mu napojnicu i pohvalio njegov izniman glas. 21
“Ti si drugi Decije Metel kojeg sam najavio, gospodine”, reËe on. “O, zar je moj otac ovdje?” “Jest, gospodine, i nekoliko Kvinta.” Moæda bih ovo trebao objasniti. Ja potjeËem iz iri tantno brojne porodice neizreciva ugleda, jedne od naj vaænijih porodica u rimskoj politici, ali uæasno nema πtovite kad su posrijedi imena. VeÊ naraπtajima veÊini njezinih muπkih Ëlanova nadijeva se ime Kvint. Baπ te godine u javnom su æivotu sudjelovala Ëak petorica, i svi odreda zvali su se Kvint. VeÊ sam spomenuo Kvinta Cecilija Metela Kretika, koji je Ëekao trijumf izvan gradskih zidina. Dopuπtenje neÊe dobiti sve do svibnja sljedeÊe godine. Zatim je tu bio pretor Kvint Cecilije Metel Celer. Pontifex Maximus Kvint Cecilije Metel Pio, pod Ëijim sam zapovjedniπtvom sluæio u Hispaniji, leæao je na samrtnoj postelji, a njegov posinak Kvint Cecilije Metel Pio Scipion Nazika takoer je obnaπao sveÊeniËku sluæbu. Na kraju popisa nalazio se Pompejev legat Kvint Cecilije Metel Nepot, koji se te godine bio vratio iz Azije i, kao i Katon, dobio izbore za puËkog tribuna za sljedeÊu godinu. Kako ne bi bilo zabune, odsada Êu o njima govoriti kao o Kretiku, Celeru, Piju, Scipionu i Nepotu. Oprostio sam se od Katona i uπao meu gomilu. Na gozbu su doπli svi najistaknutiji ljudi u Rimu, pa Ëak i Lukulovi neprijatelji. Napokon, trijumf je izraz zahvalnosti dræavnim bogovima, pa se zabavljanje na neprijateljevoj pobjedniËkoj gozbi nije smatralo licemjerjem. 22
O autoru
J
ohn Maddox Roberts, roen 1947., jedan je od pozna tijih suvremenih ameriËkih pisaca fantastike i znanstve ne fantastike, ali je najveÊu popularnost stekao upravo svojom serijom SPQR o detektivu amateru koji istraæu je okrutna ubojstva u starom Rimu. Taj pisac zanimljive biografije bio je pripadnik Zelenih beretki u Vijetnamskom ratu, a romane poËinje objavljivati 1977. Godine 1989. objavljuje prvi roman iz serije SPQR, Kraljev gambit, koji je bio u uæem izboru za najprestiæniju na gradu za kriminalistiËki roman Edgard Award. Osim krimiÊa iz staroga Rima (do sada ih je objavio dvanaest) objavljuje i seriju krimiÊa o suvremenom detektivu s mnogo autobiografskih elemenata. Do sada je objavio viπe od Ëetrdeset romana, profesionalni je pisac i æivi u New Mexicu.
327
328
O prevoditeljici
I
vana MaslaË roena je 1978. godine u Zagrebu, gdje je zavrπila gimnaziju, a na Filozofskom fakultetu diplo mirala engleski jezik i knjiæevnost te poljski jezik i knjiæevnost. Dobitnica je brojnih priznanja i stipendija, dva semestra provela je na studijskoj godini za usavrπa vanje poljskoga jezika na SveuËiliπtu u Varπavi. Do sada je objavila niz prijevoda, meu kojima se istiËu tekstovi Marije Janion Projekt fantazmatske kri tike, Vrisak br. 8/9, 2000., i Spor oko antisemitizma, Kolo br. 4, 2001., priËe Zbigniewa Kruszyn´skog Lista anketiranih i Adama Wiedemanna Eliada u antologiji poljske kratke priËe Orkestru iza lea, Zagreb, 2001., izbor iz feljtona Wisławe Szymborske Neobvezatno πtivo objavljen u Ëasopisu 15 dana, br. 3, 2003., roman Andrzeja Stasiuka Devet, 2003., esej Brodski dnevnik Andrzeja Stasiuka u knjizi Moja Europa te romani Kraljev gambit i Katilinina urota. Prevoditeljica zahvaljuje struËnoj savjetnici za latinski jezik dr. Gorani StepaniÊ. 329
330
Do sada u mekoj biblioteci Miha Mazzini Slatki snovi Elke Schmitter Gospoa Sartoris László Darvasi Nabaviti æenu Ralf Rothmann VruÊina Ante TomiÊ & Ivica IvaniπeviÊ Krovna udruga Nicolas Remin Snijeg u Veneciji Heike Geißler Rosa Aleš »ar U kvaru Péter Esterházy NjemaËka u šesnaestercu László Darvasi Tajna svjetska reprezentacija Magdaléna Platzová Sol, ovce i kamenje Slobodni udarac, nogometne priËe Æivko SkraËiÊ Bobu bob John Maddox Roberts SPQR I. - Kraljev gambit Igor ©tiks Dvorac u Romagni Ludwig Bauer Kratka kronika porodice Weber James Hamilton-Paterson Kuhanje s Fernet Brancom Bodo Kirchhoff Šundroman Sibila Petlevski Moj Antonio Diavolo Krešimir BlaževiÊ Cigarete i tablete Milan Fošner ŠibajuÊi mrtvoga konja Jorge Bucay IspriËat Êu ti priËu Irena Svetek Izbliza Naši sprovodi Jay McInerney Sjajna svjetla, velegrad
331
Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Ilustracija na naslovnici Tihomir Tikulin Dizajn i prijelom Fraktura Tisak Gipa, Zagreb Godina izdanja 2008., travanj (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-051-7 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 663837
www.fraktura.hr E-mail: fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63; Fax: +385 1 335 83 20
332
333
334