SPQR III. - Oskvrnuće by Fraktura

John Maddox Roberts SPQR III.

OSKVRNUΔE prevela s engleskog Marijana Javornik »ubriÊ

Fraktura 3

Naslov izvornika SPQR III: The Sacrilege by John Maddox Roberts Copyright ∞ 1992 by John Maddox Roberts ∞ za hrvatsko izdanje Fraktura 2008. ∞ za prijevod Marijana Javornik »ubriÊ i Fraktura 2008. Sva prava pridræana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se umnoæavati ili javno reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. ISBN 978-953-266-074-6 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 685267

John Maddox Roberts SPQR III. ∑ OskvrnuÊe

1. P

onekad se pitam možemo li ikada znati što se uistinu dogodilo. Mrtvi ne pišu, stoga povijest bezuvjetno pišu oni koji prežive. Meu onima koji prežive, neki su sami iskusili dogaaje, dok su drugi za njih samo Ëuli. Svatko tko govori ili piše prepriËava dogaaje, ne nužno onako kako su se zbili, nego onako kako su se trebali zbiti da bi pripovjedaË, njegovi preci ili politiËka stranka bili prikazani u dobrom svjetlu. Jednom sam, tijekom svojih brojnih izgnanstava, bio zatoËen na lijepom, ali dosadnom otoku Rodosu. Na Rodosu se nema što raditi osim pohaati predavanja na mnogim obrazovnim institucijama. Odabrao sam niz predavanja iz povijesti jer te sezone nije bilo niËega drugog osim ﬁlozoﬁje, koju sam izbjegavao kao svaki razuman Ëovjek. Predavanja iz povijesti držao je uËenjak po imenu Antigon, kojega su tada silno uvažavali, iako je danas gotovo zaboravljen. Posvetio je cijelo predavanje prividnoj nepostojanosti povijesnih Ëinjenica. Kao primjer je naveo sluËaj tiranije Harmodija i Aristogita, koji su 9

živjeli u Ateni prije pet stotina godina. Tada su Atenom vladali Hipija i Hiparh, sinovi tirana Pisistrata. »ini se da su Harmodije i Aristigin podigli ustanak protiv Pisistratovih sinova, no uspjeli su ubiti samo jednoga od njih, zaboravio sam kojega. Preživjeli i ojaeni brat dao je pogubiti obojicu uz veliku pompu. Stranka Pisistratovih protivnika, s ubijenim tiranima kao svojim muËenicima, tada je podigla uspješnu pobunu i nametnula vlastitoga prosvijetljenog vladara, Klistena ili nekoga drugog. Uskoro su se skulpture tirana pojavile diljem GrËke i njenih kolonija. Moj je otac imao divnu zbirku skulptura koje je izradio Aksije u vrtu ljetnikovca, a donio ih je jedan od naših predaka nakon pljaËke Korinta. No, pojasnio je Antigon, Ëinjenice su bile posve drugaËije. Harmodije i Aristogit nisu bili idealistiËni mladi demokrati koji su mrzili tirane. Bili su ljubavnici. Pisistratov sin, koji je ubijen, žudio je za zgodnijim od njih dvojice, a ovaj nije namjeravao ostaviti svoga deËka zbog nekog ružnoga starog pederasta, pa je tako skovan plan atentata. Tek nakon što su obojica bili mrtvi, stranka Pisistratovih protivnika izmislila je legendu o tiranima. Nevjerojatno je to što su u to vrijeme svi znali pravu priËu! Svi su pristali vjerovati u legendu iz propagandnih razloga. Tako je legenda postala, prema terminu koji je skovao Antigon, “politiËka istina”. Bila je to veoma grËka priËa, i samo je Grk mogao smisliti takav termin. 10

Antigon je zatim rekao da samo oni koji su izravno iskusili povijesne dogaaje znaju što se uistinu dogodilo, a mi ih, ostali, možemo samo poimati kao kroz gustu maglu, ili kao što slijepac opipava karakteristiËne crte kipa vrhovima prstiju. Rekao je da postoje vješci koji, poput Proteja u priËi o Odiseju, mogu prizvati sjene mrtvih i navesti ih da nam priËaju, pa možda samo tako možemo doseÊi pravo znanje o prošlim dogaajima. U to sam vrijeme mislio da sve to itekako ima smisla, no odonda sam poËeo sumnjati u to. Otprilike onda kada sam dosegao sadašnje istanËano poznavanje ljudske prirode, nametnulo mi se pitanje: bi li ljudi prestali lagati samo zato što su mrtvi? Mislim da ne bi. Ambiciozni ljudi uvijek se brinu kako Êe biti zapamÊeni nakon smrti, a taj bi cilj bio upropašten kad bi poËeli govoriti istinu o sebi onoga trenutka kad se nau pokraj obale Stiksa ËekajuÊi brod koji dolazi po novu skupinu putnika. Ne treba se iÊi do drevnih atenskih ljubitelja djeËaka kako bi se pronašla iskrivljena priËa o tiranicudu. Uzmite ubojstvo Julija Cezara. Postoji službena priËa koju je odobrio naš Prvi graanin, a koja tvori Antigonovu “povijesnu istinu”. Ja znam posve drugaËiju priËu, a ja sam tada bio tamo, dok Prvi graanin nije. No nesumnjivo postoje i mnoge druge verzije, a svaka baca malo svjetlosti na pripovjedaËa ili na njegove pretke. Kad bi meu nama bio vještac koji doziva duše pokojnika, i kad bi on pred nas dozvao sjenu Božanskoga Julija, ili sjene 11

Kasija, Bruta, Kaske i recimo petorice drugih (devet je broj koji je bogovima veoma drag), mislim da bismo tada Ëuli devet vrlo razliËitih prikaza dogaaja u vrijeme sudbonosnih martovskih ida. Magla ljudskog samoljublja jednako je gusta kao magla koju stvaraju vrijeme ili udaljenost. Dosta. Drugi Êu put pisati o Cezarovoj smrti, ako mi to dopuste dob, zdravlje i Prvi graanin. Umjesto toga, pišem o ranijem razdoblju, zapravo o razdoblju sedamnaest godina prije, i o dogaajima koji nisu toliko razvikani, iako se još pamte i iako su se tada svakako Ëinili bitnima. A mojim rijeËima možete vjerovati jer sam bio tamo i sve to vidio, i živio sam predugo i vidio sam previše da bih mario što Êe živi misliti o meni. Još manje marim što Êe se o meni misliti kad budem mrtav.

Radovao sam se dobroj godini. Uvijek sam svaku novu godinu išËekivao s optimizmom, a dogaaji su gotovo uvijek pokazali da su moja oËekivanja bila neosnovana. Ni ova godina nije bila iznimka. Bio sam mlad, nisam još imao ni dvadeset i devet godina, a mnogo je godina potrebno da se prevlada priroeni vedri duh mladosti. Sredstva za zatiranje mog optimizma Ëekala su, i to u golemim koliËinama. Sve je, dakle, izgledalo lijepo dok sam jahao prema gradu. Jedan od razloga mojega veselja ležao je izvan

gradskih zidina: golemi tabor vojnika, zarobljenika i plijena. Samo je plijen zauzimao hektare zemlje, prekriven plahtama i pokrovima. Pompej se vratio iz Azije, a to su bile pripreme za njegov trijumf. Do dana svojega trijumfa, Pompej nije mogao uÊi u grad, a to mi se svialo. Protupompejske snage u senatu dosad su uskraÊivale izdavanje dopuštenja za trijumf. Što se mene ticalo, mogao je Ëekati tamo dok ga sami bogovi ne pozovu k sebi, što baš i nije bio vjerojatni slijed dogaaja, bez obzira na to što on mislio o tome. Znao sam da je preda mnom aktivna godina. Otac mi je izabran za cenzora, a to je bila služba koja je ukljuËivala brojne dužnosti. OËekivao sam da Êe mi dodijeliti izradu popisa stanovništva i njihova imovnog stanja, jer je to zamoran i zahtjevan posao, tako da se on može usredotoËiti na ËišÊenje senata od nedostojnih Ëlanova, što je bilo pružalo zadovoljstvo, i na odobravanje javnih ugovora, što je bilo donosilo proﬁt. Nisam mario. Bit Êu u Rimu! Proveo sam prethodnu godinu u Galiji, gdje je klima nepovoljna, a ljudi se ne kupaju. Ne jedu dobro, a ni tisuÊu godina rimske civilizacije nikada ne bi nauËilo Gale kako napraviti pristojno vino. Gladijatori su bili drugorazredni, a jedino što je popravljalo opÊi dojam bili su divni vozaËi bojnih kola i trkaÊi konji. Cirkusi su bili bijedni prema rimskim standardima, no utrke su bile spektakularne. Isto tako, moje su dužnosti prije svega bile vezane za vojsku. Oduvijek sam osjeÊao nerimsku nesklonost

prema vojniËkom životu. Nije bilo borbi, što je bilo dosadno i neproﬁtabilno, a ja sam uglavnom bio zadužen za isplaÊivanje plaÊa, što je bilo ponižavajuÊe. Vojnici se uvijek podrugljivo smješkaju kad vide Ëasnika u paradnom oklopu kako broji njihove plaÊe novËiÊ po novËiÊ i daje im da potpišu priznanicu. No sve je to bilo iza mene i srce mi je pjevalo dok sam se približavao Ostijskim vratima. Mogao sam od luke krenuti barkom, no želio sam uÊi sa stilom, pa sam posudio konja od kvestora u Ostiji, dao ispolirati oklop i kupio nove perjanice za kacigu. Bio je lijep dan, i dok sam jahao i uzvraÊao pozdrav stražaru na vratima, bilo me lijepo vidjeti. Gradske su zidine sada stajale iza pomerija i mogao sam jahati kroz taj dio grada u punom vojnom sjaju, prihvaÊajuÊi klicanje svojih sugraana puno divljenja. Tada je vojska bila vrlo popularna jer je rimsko oružje izborilo niz pobjeda i donijelo bogat plijen. Zaustavio sam se i sjahao pokraj staroga gradskog zida koji je podigao Romul. PrijeÊi pomerij s oružjem kažnjavalo se smrÊu. Razmetljivo sam skinuo i složio crveni vojniËki plašt i privezao ga za sedlo. PazeÊi nove perjanice, skinuo sam kacigu i objesio je na sedlo. Prolaznici su mi pomogli skinuti prsni oklop, ukrašen mišiÊima na kojima bi i sam Heraklo pozavidio i koji nisu sliËili onima na mojemu tijelu. MaË i njegove korice zataknuo sam u bisage i ostao stajati u vojnoj tunici obrubljenoj zlatom i crvenim kožnatim caligama. To je bilo dopušteno unu14

tar gradskih zidina. Uzevši uzde u ruke, prešao sam preko pomerija. Istoga trenutka kad sam ga prešao, osjetio sam kako se teret mnogo teži od mojega oklopa diže. Ponovno sam bio civil! Mogao sam zapjevati da to nije bilo tako nedostojanstveno. Korak mi je bio tako lak da okovani potplati mojih Ëizama nisu proizvodili gotovo nikakav zvuk. »eznuo sam za time da odem do svoje kuÊe, preodjenem se i prošetam do Foruma i Ëujem najnovije gradske traËeve. Moj je duh Ëeznuo za time kao što izgladnjeli Ëovjek Ëezne za hranom. No dužnost je nalagala da prvo posjetim oca. Upijao sam prizore i zvuke i da, Ëak i mirise, dok sam išao prema njegovoj kuÊi. Smrad Rima draži mi je od mirisa manjih gradova. Pokucao sam na kapiju i otvorio mi je vratar po imenu Narcis, oËev glavni sluga. Debeli se starac ozario i potapšao me po ramenu. “Dobro došli kuÊi, gospodaru Decije. Dobro je ponovno vas vidjeti.” Pucnuo je prstima, proizvevši zvuk sliËan zvuku slamanja udova. Mladi je rob dotrËao. “Odvedi konja gospodara Decija i njegove stvari u njegovu kuÊu. Nalazi se u Suburi.” Posljednju je rijeË izgovorio s prezirom. Rob je problijedio. “No u Suburi Êe me ubiti i pojesti!” “Samo reci da su to stvari Decija Cecilija Metela Mlaega”, rekao sam mu, “i nitko te neÊe gnjaviti.” Stanovnici Subure nisu mogli uËiniti dovoljno za mene 15

otkad sam prošle godine za njih osvojio glavu u svetkovini oktobarskoga konja. SumnjiËava pogleda, mladiÊ je uhvatio uzde konja i poveo ga. “Doite”, rekao je Narcis, “cenzor je u svojem vrtu. Znam kako Êe mu biti drago vidjeti vas.” Uzdahnuo sam. “Znam i ja.” Zatekli smo starca kako sjedi za stolom prekrivenim zapisima, a zimsko mu je Sunce obasjavalo Êelavu glavu i zasjenjivalo veliki, horizontalni ožiljak koji mu je gotovo prepolovljivao lice. On je bio Decije Cecilije Metel Stariji, no svi su ga zvali RasjeËeni Nos. Podigao je pogled kad sam ušao. “Vratio si se, ha?” izrekao je to kao da sam došao iz jutarnje šetnje. “Tako se Ëini”, rekao sam. “Radujem se što si dobro.” Namrštio se. “Kako znaš da sam dobro? Samo zato što ne krvarim po ploËniku? Može se umrijeti na mnogo naËina, a da se to ne vidi.” To me uznemirilo. “Jesi li bolestan? Ja...” “Zdrav sam poput TraËanina. Sjedni.” Kvrgavim je prstom pokazao na klupu preko puta. Sjeo sam. “Da vidimo”, rekao je. “Moramo pronaÊi posao za tebe. Da se za promjenu držiš podalje od nevolja.” “Siguran sam da kao cenzor imaš dovoljno posla za mene”, uzvratio sam. “Ne, imam dovoljno pomoÊnika. VeÊina mojih kolega ima sinove kojima treba iskustva u javnom radu.

»ak i pomoÊni poslovi pri cenzorstvu nadmašuju sposobnosti veÊine njih.” “Drago mi je Ëuti da misliš da sam vrijedan boljih stvari.” “Zapravo, tvoje se usluge veÊ traže. Celer se kandidira za konzula sljedeÊe godine i želi tvoju pomoÊ u agitiranju za izbore. Nisam ga mogao odbiti.” Srce mi je poskoËilo u grudima. To bi bilo mnogo uzbudljivije od cenzorske službe. Kvint Cecilije Metel Celer bio je naš roak i bio je moj zapovjednik u Galiji. Vratio se ranije kako bi zapoËeo kampanju za konzulstvo i ostavio svojega legata da upravlja tom mirnom provincijom. “Bit Êe mi drago raditi za njega”, kazao sam. “A što se tiËe držanja podalje od nevolja, to ne bi trebao biti veliki problem dok je Klodije izvan Rima.” “Publije Klodije je još u Rimu,” izjavio je otac. “Što?” upitao sam zapanjeno. “Prije nekoliko sam mjeseci Ëuo da je postao kvestor i da je poslan na Siciliju! Zašto je još tu?” Gnušanje koje su Pompej i Kras osjeÊali jedan prema drugome bilo je poput bratske ljubavi u usporedbi s onime što je postojalo izmeu Klodija i mene. “Odgodio je putovanje, ne znam zašto”, odgovorio je otac još uvijek se mršteÊi. Mrštenje mu je dobro išlo, a mrštio se Ëesto. “Iz kojeg god to bilo razloga, trebaš mu se skloniti s puta. Stvorio je moÊno politiËko uporište tu u Rimu. Tako su dekadentna postala vremena.”

Uvijek je prigovarao sramotnom stanju vremena. Mislim da su vremena uvijek bila dekadentna. Nije se Ëinilo da Êe me pozvati na objed, pa sam ustao. “Idem se kuÊi preodjenuti, pa Êu posjetiti Celera. Uz tvoje dopuštenje, krenuo bih.” “Samo minutu”, rekao je otac. “Želio sam ti nešto dati. Što je to bilo? A, da.” Signalizirao je rukom i pojavio se rob. “U ormariÊu u atriju pronaÊi Êeš paket. Donesi mi ga.” Rob je otrËao i vratio se za nekoliko sekundi. “Izvoli”, rekao mi je otac. Posve smeten, uzeo sam paket umotan u najﬁniji papir. Maknuo sam omot i pronašao zamotani odjevni predmet. Kad sam ga razmotao, vidio sam da je to bijela tunika, posve bijela, osim što je imala široku grimiznu prugu koja se protezala od vrata do ruba. Takvu je bijelu tuniku nosio svaki Rimljanin, no grimiznu je prugu mogao nositi samo senator. “Dao sam ti tvoj prvi maË, pa ti mogu dati i ovo”, reËe otac. “Hortal i ja nismo mogli smisliti nikakav razlog da te izostavimo, pa smo te prošli mjesec upisali meu senatore.” Na moj užas, oËi su mi se poËele puniti suzama. Otac me spasio od sramote na svoj uobiËajeni naËin. “Nemoj da ti to udari u glavu. Svaka budala može biti senator. Otkrit Êeš da su veÊina tvojih kolega budale ili zlikovci, ili oboje. Sad me dobro slušaj.” Podignuo je upozoravajuÊi prst. “Trebaš sjediti u pozadini senata. NeÊeš držati govore dok se ne istakneš. Uvijek Êeš gla-

sovati kako obitelj kaže, a javljat Êeš se samo da kliËeš onome što kaže netko iz obitelji ili netko od naših pristaša. Iznad svega, drži se podalje od nevolje, bez obzira na Klodija. Sad imaš moje dopuštenje da odeš.” Pozornost je ponovno posvetio svojim papirima. Otišao sam. Otac je mogao oteti Sunce ljetnom danu, no to je samo bio njegov naËin ophoenja. Bio sam zadovoljan novom tunikom. VeÊ sam ih naruËio nekoliko u išËekivanju ulaska u senat, no nešto je znaËilo dobiti je od oca. Njegove sam stroge upute i oËekivao. Barbari misle da je svaki rimski senator malo božanstvo, no mi znamo da nije tako. S grimiznom prugom ili bez nje, još uvijek sam bio samo sin. Probijao sam se kroz podnevnu gužvu grada i uskoro se našao pred poznatim vratima svoje kuÊe. Prije nego što sam stigao pokucati, vrata su se otvorila i doËekao me moj postariji sluga Katon, zajedno sa svojom jednako starom ženom Kasandrom. “Dobro došli kuÊi, senatore!” Povikao je tako da su se sve glave na ulici okrenule. Kasandra je ridala kao da je upravo primila vijest o mojoj smrti. Nitko ne može nadmašiti kuÊnoga roba u sentimentalosti. Shvatio sam da je to prvi put da mi se obraÊa novom titulom i zakljuËio da mi se svia kako to zvuËi. Zagrlio sam Kasandru, a ona je još jaËe zaplakala. “Tako se stidim, gospodaru! DeËko je došao s vašim konjem i stvarima prije manje od sata, i nisam stigla urediti kuÊu. U sramotnom je stanju.”

“Siguran sam da je sve besprijekorno”, rekao sam jer sam znao da uvijek održavaju kuÊu takvom. Bili su prestari za bilo što drugo. “Konj nije moj. Gdje je?” “Rekao sam deËku da ga ostavi u staji osloboenika niže u ulici.” “Dobro”, odgovorih. U staji su iznajmljivali stelju i robove da je raznose, no bilo je mjesta za nekoliko konja i mazgi. OtiÊi Êu tamo kasnije i dogovoriti da netko odjaše natrag u Ostiju. “Ostatak mojih stvari trebao bi uskoro stiÊi. Ostavio sam ih kod brodara.” Vidio sam da netko stoji u zasjenjenom dijelu atrija i nervozno se prebacuje s noge na nogu. “Tko je to?” upitah. “Vaš ga je otac poslao prije nekoliko dana”, odgovorio je Katon. “Mislio je da Êe vam trebati mladi sluga da vas prati, sad kad ste senator. Dolazi iz kuÊe vašega strica Lucija.” Uzdahnuo sam. Naša obitelj nije odlazila na tržnicu kupiti robove. To bi bilo nezamislivo priprosto. Uzimali smo samo robove roene unutar obitelji. To zvuËi jako ﬁno, no ima i mnoge ozbiljne mane. Umjesto da odete i izaberete roba koji ima upravo onakvu kombinaciju vještina i kvaliteta kakvu trebate, dobijete ono što vam neki roak želi podvaliti. Znao sam da Êu uskoro saznati zašto se stric Lucije želio riješiti ovoga. “Hajde, momËe, da te pogledam.” MladiÊ je prišao. »inilo se da mu je šesnaestak godina, bio je srednjega rasta i žilav. Lice mu je bilo usko i prepredeno, s dugaËkim, uskim nosom koji je bio preblizu oËima alarmantne nijanse zelene boje. Gusta, kovrËava kosa nadrastala mu 20

je obrve. Izgledao je prepredeno i podlo, s primjesom mrzovoljne arogancije. Odmah mi se svidio. “Ime?” “Hermes, gospodaru.” Ne znam zašto svojim robovima nadijevamo imena prema bogovima, kraljevima i herojima. Sigurno je neobiËno doseÊi istinsku veliËinu i znati da Êe jednoga dana tvoje ime nositi tisuÊe robova. “Pa, Hermesu, ja sam tvoj novi gospodar i uvidjet Êeš da sam dobar u razumnoj mjeri. Nikada ne koristim biË bez razloga. S druge strane, kad postoji razlog za to, uistinu se dobro njime služim. ZvuËi li to razumno?” “Vrlo razumno, gospodine”, uvjeravao me posve iskreno. “Dobro. Tvoja Êe prva dužnost u mojoj službi biti otpratiti me do kupališta. Uzmi moje stvari za kupanje, par sandala i jednu od mojih boljih toga. Popodne Êu posjetiti veoma uvaženog Ëovjeka.” MladiÊ se spremao odjuriti, no ja sam ga zaustavio. “Ostani. Bolje da mi pomogneš odabrati togu.” Dok su me moji blagoglagoljivi robovi u stopu pratili, otišao sam do spavaÊe sobe pregledati garderobu. Kasandra je provjetrila sobu i stavila svježe cvijeÊe u vaze. To me dirnulo. Da bi u to doba godine došli do svježega cvijeÊa, morali su potplatiti robove moga prvog susjeda koji je imao staklenik. Odabrao sam drugu najbolju togu i par sandala. Zima je bila blaga, pa se nisam zamarao ovojima za noge. Oni uvijek izgledaju nedostojanstveno, a nakon galske ledene klime, nisam osjeÊao potrebu za njima. 21

“Možda Êu se kasno vratiti”, rekao sam robovima. “Ako me tko bude tražio, bit Êu u kupalištu, na Forumu i nakon toga u kuÊi Metela Celera. No nitko još ne zna da sam u gradu, pa ne bi trebalo biti ni posjetitelja.” Hodao sam dok sam govorio, a dok sam hodao, moji su me ostarjeli robovi tapšali, otresali s mene prašinu i gotovo otirali pod pred mojim nogama. “Sve Êe biti spremno za vaš povratak, gospodaru”, uvjeravao me Katon. “VeËera Êe biti spremna, ako vas nitko od prijatelja ne pozove k sebi”, rekla je Kasandra. Znao sam da to neÊe potrajati. Nakon nekoliko dana opet Êe me grditi i prigovarati po starom. Izašao sam na ulicu u pratnji Hermesa koji je nosio togu, ruËnike, boËice ulja i strigil od ﬁne kampanjske bronce, poklon prijatelja iz mlaih, bezbrižnijih dana. RuËka mu je bila ukrašena lascivnim prizorima koje je nestaško promatrao s odobravanjem dok smo hodali. “Poznaješ li dobro grad?” upitao sam ga. “Nikada nisam živio drugdje”, odgovorio je Hermes. “Dobro. Vjerojatno Êu te više koristiti kao glasnika nego kao slugu.” Rim je kaotiËan grad i teško je pronaÊi bilo što osim Kapitola, Foruma, glavnih hramova i trkališta ako nemate dugo iskustvo snalaženja u gradu. “Je li te moj stric Lucije tako koristio?” pitao sam. “Ne, ali Ëesto sam bježao, pa sam tako nauËio o gradu.” Stao sam i pogledao njegovo Ëelo. Na njemu nije 22

bilo ni bubuljica, a kamoli žiga sa slovom F prema rijeËi fugitivus, bjegunac. “Zašto te nisu žigosali kao bjegunca?” upitah. Bio je dovoljno licemjeran da izgleda posramljeno. “Pa, bio sam jako mlad, i uvijek sam se sâm vraÊao kuÊi.” “Okreni se”, naredih mu. Povukao sam ovratnik njegove tunike i pogledao mu lea. Ni ožiljka. Pustio sam ga i nastavio hodati. “Stric Lucije je popustljiv Ëovjek. Pobjegni od mene jednom i na leima Êeš imati više pruga nego što ih ima toga augura. Dvaput, i stavit Êu ti ovratnik. Triput, i izmeu škiljavih oËica bit Êe ti žigosano slovo F. Je li to jasno?” “O da, gospodaru. Prema onome što Ëujem, vi ste gospodin koji voli mnogo izlaziti. Ako Êu vas pratiti, bit Êu posvuda po gradu i neÊe biti potrebe da bježim, zar ne?” “Nikada nisam pomislio na to”, priznao sam. Otišli smo do staroga kupališta blizu Saturnova hrama, pokraj Foruma. Obrijao sam se na štandu na ulici i onda ušao. Kupališta su tada bila mnogo skromnija nego što su danas, no ovo je bilo najveÊe kupalište u Rimu i unutrašnjost mu je bila golema. Razodjenuo sam se i ostavio Hermesa da mi Ëuva odjeÊu u predvorju, a onda sam ušao. Skupio sam hrabrost, stisnuo zube i uronio u hladni bazen. Postoje mnoge teorije o zdravim svojstvima hladne vode, no te su teorije glupe. Razlog iz kojeg uvijek zapoËinjemo s hladnom kupkom je rimsko nepovjerenje prema svemu 23

što pruža ugodu, jer mislimo da je ona dekadentna i da nas slabi. Stoga prvo patimo u hladnoj vodi kako bismo se mogli dobro osjeÊati u pogledu kasnijeg uživanja u vruÊoj vodi. Nakon brzog iskazivanja vrline, požurio sam drhteÊi do caldariuma* i uronio u toplinu. Vidio sam mnoge stare poznanike i morao izmisliti brojne laži o opasnim, divljim pustolovinama u Galiji. Nakon što sam ih dovoljno dugo davio, pozvao sam Hermesa i on me namazao mirisnim uljem; tada sam otišao do vježbališta i valjao se u hrvaËkom ringu dok nisam bio prekriven pijeskom. Tada je Hermes strigilom ostrugao s mene pijesak i dosta kože. Taj zamorni, ali nužni korak još je jedna od patnji zbog kojih se dobro osjeÊamo u vezi s kupanjem. Kad je to bilo obavljeno, otišao sam do sauna. Vidio sam skupinu bradatih stoika u hladnom bazenu kako nastoje normalno razgovarati kao da im zubi ne cvokoÊu. No oni nisu bili najgori. Marko Porcije Katon, u svojem vjeËitom nastojanju da postane najkreposniji Ëovjek u Rimu, cijele se godine kupao u rijeci Tiber jer je umišljao da su to Ëinili naši preci. Mislim da mu nikada nije palo na pamet da u doba osnivaËa grada rijeka nije bila toliko prljava zbog kanalizacije.

Caldarium ∑ prostorija u rimskom kupalištu u kojoj se nalazio bazen s vruÊom vodom. *

Kad sam izašao iz kupališta, doslovno sam se osjeÊao kao novi Ëovjek. VojniËku tuniku zamijenio sam graanskom togom i senatorskom tunikom. Nakon teških caliga, imati uliËne sandale na nogama bilo je kao hodati bos. Poslao sam Hermesa kuÊi s mojom vojniËkom tunikom i Ëizmama i krenuo prema Forumu. Rim ima mnogo foruma, no ovaj je bio Forum, Forum Romanum, koji je oduvijek bio, jest i uvijek Êe biti središte rimskog života. Toliko je dio našeg postojanja da se nikada ne zamaramo s izgovaranjem drugoga dijela njegova naziva, Romanum, osim ako ne postane nužno razlikovati ga od Foruma Boariuma ili drugih. Bio je to samo Forum, što znaËi, bilo je to središte svijeta! To je toliko toËno da imamo Zlatni miljokaz u njegovu središtu (dobro, malo izvan središta, ali ne mnogo), od kojega se mjere sve udaljenosti u svijetu. NeÊete naÊi nešto takvo u barbarskim glavnim gradskim centrima, gdje dijele pravdu, pogubljuju zloËince i prodaju robove odmah pokraj povrÊa. Bio je dobar osjeÊaj ponovno biti u središtu svijeta. Preko neravna ploËnika došao sam do divnog meteža spomenika, od kojih su mnogi podignuti u Ëast davno zaboravljenih ljudi i dogaaja. Meu štandovima u pozadini s negodovanjem sam uoËio mnoge gatare. Edili i cenzori su povremeno izbacivali te vještice iz grada, no one su se uvijek vraÊale. Bilo je dovoljno loše to što su utjecale na politiËka pitanja svojim predvianjima, no povrh toga su imale unosan dodatni posao prodaje otrova i sredstava za izazivanje pobaËaja. Nesumnjivo 25

je moj otac sada bio previše zauzet izbacivanja “omiljenih” neprijatelja iz senata, no uskoro Êe prijeÊi na njih. Forum je vrvio graanima, a stranci su buljili u sjajne hramove i javne zgrade koje su se mogle posvuda vidjeti. Vrijeme je bilo lijepo, pa su se suenja održavala vani. Suenja su bila omiljene predstave za Rimljane pa se svaki ËistaË ulice smatrao poznavateljem istanËanih pravnih pitanja. Klicali su mudrim obranama i bacali trulo povrÊe na slabe. Kao i u kupalištu, vidio sam mnoge ljude koje sam poznavao i sa zadovoljstvom primao njihove Ëestitke na svome novu, uzvišenijem statusu. Dobio sam mnogo poziva na veËere, od kojih sam neke prihvatio; utješio sam mladoga roaka koji je izabran za kvestora samo da bi mu bila dodijeljena riznica, i opÊenito sam se držao kao osoba od neke važnosti. Jedino mi je bilo žao što toga dana nije bilo zasjedanja senata, tako da nisam mogao nazoËiti prvoj sjednici kao punopravni Ëlan i šepiriti se meu kolegama. Kad su te nove zabave izgubile draž, otišao sam do kuÊe Metela Celera. On je bio jedan od najistaknutijih ljudi toga doba i nisam bio siguran kakve bi toËno usluge mogao zatražiti od mene u svojoj kampanji za konzulsko mjesto, koje su stariji Ëlanovi moje obitelji praktiËki smatrali pravom koje im pripada po roenju. Provincija kojom je upravljao obiËno se dodjeljivala bivšim konzulima, no Metel Celer je bio toliko ugledan da ju je dobio nakon što je napustio dužnost pretora, 26

kada me odveo iz Rima, u kojemu sam, kao i obiËno, bio u nevolji. Predstavio sam se na ulaznim vratima njegove kuÊe i odveden sam do atrija u kojem je Ëekalo mnogo posjetitelja, neki od njih senatori s dugim stažem. Meu njima je bio posljednji Ëovjek kojega sam oËekivao: Gaj Julije Cezar. Prošle je godine bio pretor i dodijeljeno mu je upravljanje provincijom Hispanijom. Pa zašto je još bio u Rimu? Rimski se svijet nije mogao naËuditi neumjerenosti Cezarovih dugova, i jedina nada da se iz njih izvuËe bila mu je otiÊi u Hispaniju i poËeti pljaËkati. Uhvatio je moj pogled i prišao mi ispružene ruke, kao da se kandidira za dužnost. “Decije Cecilije, kako je dobro vidjeti te ponovno u Rimu! I primi moje Ëestitke za uvrštenje meu senatore.” Za njim je išla skupina njegovih ulizica koje su mi se smješkale kao da je moj uspon njihov vlastiti. “Zahvaljujem ti, Gaju Julije”, rekao sam. “No iznenaen sam što te vidim ovdje. Mislio sam da Êeš sada veÊ sigurno biti u Hispaniji.” Odmahnuo je rukom kao da je rijeË o nevažnoj stvari. “Oh, odreene me dužnosti zadržavaju ovdje, a veÊina njih je vjerske prirode.” Najnevjerojatnijim podmiÊivanjem i korupcijom, Cezar je prije nekoliko godina izabran za Pontifexa Maximusa, te je bio zadužen za sve aspekte državne vjerske prakse. To me podsjetilo na pitanje koje me veÊ neko vrijeme muËilo. “U Hispaniji bi moglo biti ratovanja, zar ne?” upitao sam. 27

GLOSAR

Deﬁnicije se odnose na posljednje stoljeÊe Republike. Acta - ulice dovoljno πiroke za jednosmjerni promet kolima. Ancile - Mali ovalni sveti štit koji je za vrijeme vladavine kralja Nume pao s neba. BuduÊi da je postojalo proroËanstvo da je taj štit povezan s opstojnošÊu Rima, Numa je dao napraviti jedanaest identiËnih kopija kako bi ga zaštitio od krae. Briga o tim štitovima povjerena je salijima, zboru Marsovih sveÊenika, i oni su se svake godine upotrebljavali u brojnim ceremonijama. Atrij - prije je ta rijeË oznaËavala kuÊu, a u vrijeme Republike predvorje kuÊe, u koje se ulazilo s ulice i u kojemu su se primali posjetitelji. Augur - Ëinovnik koji je motrio znamenja za dræavne potrebe. Mogao je zabraniti javne poslove i skupπtine ako bi uoËio nepovoljna znamenja. 309

Bazilika - zgrada u kojoj su za loπa vremena zasjedali sudovi. Caliga - Rimska vojniËka Ëizma. Zapravo je to bila teška sandala potkovanih potplata. Centurijska skupπtina (comitia centuriata) - prvobitno je to bila godiπnja vojna skupπtina na kojoj su graani stupali u svoje vojne jedinice (“centurije”). Postojale su 193 centurije, koje su se prema imovinskom stanju graana dijelile na pet razreda. One su birale najviπe magistrate: cenzore, konzule i pretore. Do srednjega republikanskog doba centurijska skupπtina postala je iskljuËivo glasaËko tijelo, izgubivπi u potpunosti svoj vojni karakter. Centurion - zapovjednik satnije tj. centurije, koja je u praksi brojila πezdesetak ljudi. Centurioni su bili promicani iz vojniËkih redova i Ëinili su okosnicu profesionalne vojske. Cenzori - magistrati koji su se obiËno birali svake pete godine da bi nadgledali procjenu imovine graana i uklonili nedostojne senatore iz senata. Cenzori su mogli zabraniti odreene religijske prakse i obiËaje koje bi procijenili loπima za javni moral ili opÊenito “nerimskima”. Birana su dva cenzora i svaki je mogao poniπtiti odluku onoga drugoga. Nosili su togu pretekstu i sjedili u kurulskom stolcu, ali buduÊi da nisu imali izvrπnu 310

vlast, nisu ih pratili liktori. Cenzorska sluæba nije posjedovala imperium. Cenzori su se obiËno birali meu bivπim konzulima, a cenzorska Ëast smatrala se vrhuncem politiËke karijere. Cest - antiËka boksaËka rukavica naËinjena od koænatih remenËiÊa ojaËanih bronËanim povezima, ploËicama ili πiljcima. Cirk - rimsko trkaliπte okruæeno gledaliπtem. Prvi cirk, koji je ostao i najveÊi ikad sagraen, bio je Circus Maximus i nalazio se izmeu breæuljaka Palatina i Aventina. Kasnije sagraeni manji cirk, Circus Flaminius, nalazio se izvan gradskih zidina, na Marsovu polju. Coemptio - Brak sklopljen simboliËnom prodajom mlade. Pred petoricom svjedoka i libripensom, koji je držao vagu, mladoženja bi bronËanim novËiÊem kucnuo o tu vagu i pružio novËiÊ mladenkinu ocu ili skrbniku. Za razliku od braka confarreatio, coemptio se lako raskidao rastavom. Cognomen - porodiËno ime, koje je nosila jedna od loza nekoga roda. Dakle, puno ime Gaj Julije Cezar znaËilo je: Gaj iz porodice Cezarâ u rodu Julijâ. Neke plebejske porodice, primjerice Mariji i Antoniji, uopÊe nisu usvojile cognomen. Coitio - PolitiËki savez dvojice ljudi koji je ujedinjavao njihove glasaËke blokove. Takav dogovor obiËno su 311

sklapali politiËari koji su inaËe bili protivnici, kako bi na izborima pretekli zajedniËke neprijatelje. Colonia - Grad koji su osvojili Rimljani i u koji su se naselili rimski graani. Poslije su kolonije osnivali veterani otpušteni iz legija. Nakon 89. godine pr. Kr. sve kolonije u Italiji imale su puno graansko pravo. One u provincijama imale su ograniËeno graansko pravo. Confarreatio - Najsvetiji i najviše obvezujuÊi oblik braka u Rimu. U nazoËnosti pontifeksa i flamena dialisa mladenka i mladoženja žrtvovali su Jupiteru kolaË od pira. Bio je to drevni patricijski naËin sklapanja braka. U kasno doba Republike nije se više prakticirao, osim u nekim sveÊeniËkim zborovima, Ëiji su sveÊenici morali sklapati brakove tim vjenËanim obredom. Diktator - apsolutni vladar izabran od senata i konzulâ kako bi vodio dræavu u izvanrednim okolnostima. Diktator bi dobio neograniËeni imperium za odreeno razdoblje, najviπe πest mjeseci, kojeg bi se morao odreÊi nakon rjeπavanja krizne situacije. Za razliku od konzulâ, diktator nije imao druga koji je mogao uloæiti veto na njegove odluke i nakon odstupanja s duænosti nije odgovarao za svoje postupke za trajanja sluæbe. Njegove oznake bile su toga preteksta i kurulski stolac, a pratila su ga dvadeset i Ëetiri liktora, dakle svi liktori obojice konzula. Diktature su bile iznimno rijetke, a posljednja 312

je proglaπena 202. g. pr. Kr. Sulina i Cezarova diktatura bile su nezakonite. Dioskuri - blizanci Kastor i Poluks, sinovi Zeusa i Lede. Rimljani su ih πtovali kao zaπtitnike svoga grada. Edili - Ëinovnici izabrani od naroda, koji su se brinuli o odræavanju grada i podjeli æita, pazili na javni moral, nadzirali trænice i prireivali javne igre. Postojale su dvije vrste edila: plebejski edili, koji nisu posjedovali oznake sluæbe, i kurulski edili, koji su nosili togu pretekstu i sjedili u kurulskom stolcu. Kurulski su edili mogli suditi u civilnim sporovima vezanima uz trgovinu i novac, a plebejski su edili jedino mogli naplaÊivati globe. Sve ostale duænosti bile su im jednake. BuduÊi da je o veliËanstvenosti igara koje bi edil priredio Ëesto ovisio njegov izbor u viπu ËinovniËku sluæbu, ta je funkcija bila vaæna odskoËna daska u politiËkoj karijeri. Edilska sluæba nije posjedovala imperium. Ekviti ili vitezovi - isprva, graani dovoljno imuÊni da nabave konja i bore se u konjici; kasnije je za stjecanje viteπkoga statusa trebalo zadovoljiti odreeni imovinski kriterij. Vitezovi su Ëinili bogatu viπu srednju klasu. U centurijskoj skupπtini tvorili su osamnaest centurija i katkada su imali pravo glasovati prvi, ali to su pravo izgubili kad je nestala njihova vojna funkcija. Viteπkom staleæu pripadali su publikani, novËari, bankari, posuivaËi novca i zakupnici poreza. 313

Fakcija - navijaËi jednoga od Ëetiri trkaËka tabora u cirku: crvenih, bijelih, plavih i zelenih. VeÊina Rimljana bila je fanatiËno odana jednome od tih tabora. Fasces - snop pruÊa svezan crvenom vrpcom oko sjekire, koji je simbolizirao moÊ rimskoga magistrata da okrivljeniku odredi tjelesnu ili smrtnu kaznu. Fasces su nosili liktori koji su pratili kurulske magistrate, flamena dialisa te prokonzule i propretore upravitelje provincija. Kad bi niæi magistrat susreo viπega, njegovi bi liktori spustili svoje fasces u znak pozdrava. Flamen - visoki sveÊenik nekog dræavnog boga. Zbor flamina brojio je petnaest Ëlanova: trojicu patricijskoga i dvanaestoricu plebejskoga roda. Trojica najviπih sveÊenika bili su flamen dialis, flamen martialis i flamen quirinalis. Flamini su bili zaduæeni za prinoπenje dnevnih ærtava, nosili su speciﬁËna pokrivala za glavu, a ograniËavale su ih mnoge ritualne zabrane. Flamen dialis, visoki Jupiterov sveÊenik, nosio je togu pretekstu, koju je morala istkati njegova æena, imao je pravo na kurulski stolac, jednoga liktora i mogao je biti Ëlan senata. Kolegij flamina postalo je s vremenom teπko popuniti jer su visoki sveÊenici morali biti ugledni ljudi, sluæba im je bila doæivotna, a sudjelovanje u politiËkom æivotu zabranjeno. Forum - trg koji je sluæio kao okupljaliπte i trænica. Glavni forum bio je Forum Romanum smjeπten u do314

lini okruæenoj breæuljcima Kapitolijem, Palatinom i Celijem. U okolici Foruma nalazili su se najvaæniji hramovi i javne zgrade. Rimski graani ondje su provodili velik dio dana. Na Forumu su se za lijepa vremena na otvorenome odræavale sudske rasprave. Nakon πto je Forum Romanum poploËen i namijenjen iskljuËivo javnim poslovima, trænica je s njega preseljena na Forum Boarium, stoËni trg, pokraj Circusa Maximusa. Mali duÊani i πtandovi ipak su se zadræali duæ njegovih sjevernih i juænih rubova. Genius - duh vodiË i zaπtitnik neke osobe ili mjesta. Duh zaπtitnik mjesta zvao se genius loci. Gens - rod Ëiji su svi Ëlanovi potekli od jednoga pretka. Nomen patricijskoga roda na latinskome je uvijek zavrπavao na -ius. Dakle, ime Gaj Julije (Julius) Cezar znaËilo je: Gaj iz porodice Cezarâ u rodu Julijâ. Gladijator - doslovno “maËevalac”. Rob, ratni zarobljenik, osueni zloËinac ili slobodni dobrovoljac koji se, Ëesto na smrt, borio na javnim igrama. Svi su se borci nazivali maËevaocima, Ëak i ako su se borili nekim drugim oruæjem. Gladius - kratak, πirok maË s dvije oπtrice, koji su nosili rimski vojnici. Namijenjen je ponajprije probadanju protivnika. Manjim, zastarjelim oblikom gladiusa koristili su se gladijatori. 315

Gravitas - ozbiljnost, uzviπenost. Haruspex - Ëlan kolegija etrurskih tumaËa znamenja koji su odgonetali volju bogova promatrajuÊi utrobu ærtvovanih æivotinja. Hospitium - ugovor uzajamnog gostoprimstva. Kada bi Ëovjek posjetio grad svoga hospesa (pl. hospites), on bi mu morao osigurati hranu i smjeπtaj, zaπtitu na sudu, skrb u sluËaju bolesti ili ozljede te Ëastan pogreb u sluËaju smrti za vrijeme posjeta. Obvezu su morale poπtovati obje porodice i ona se prenosila na potomke. Hram Jupitera Kapitolijskoga - najvaæniji hram rimske dræavne religije. Trijumfalne povorke zavrπavale su prinoπenjem ærtve u tom hramu. Ide - petnaesti dan oæujka, svibnja, srpnja i listopada te trinaesti dan ostalih mjeseci. Imperium - vlast nekadaπnjih rimskih kraljeva koja je obuhvaÊala sljedeÊa prava: pravo okupljanja i predvoenja vojske, pravo izdavanja naredbi i zabrana te pravo izvrπavanja tjelesne i smrtne kazne. U doba Republike imperijalne ovlasti dijelili su konzuli i pretori, a njihove odluke vezane uz civilna pitanja podlijegale su æalbama i intervencijama tribunâ. Nakon odstupanja sa sluæbe konzuli i pretori mogli su odgovarati za svoja djela. Samo je diktator imao neograniËeni imperium. 316

Insula - doslovno “otok”. Golema viπekatna zgrada sa stanovima za iznajmljivanje. Itinera - ulice dovoljno πiroke samo za pjeπake. VeÊina rimskih ulica bile su itinera. Janitor - rob vratar, nazvan po Janusu, bogu vrata i prolaza. Kalende - prvi dan svakoga mjeseca. Klijent - osoba vezana odnosom zavisnosti uz svojeg patrona, kojeg je duæna podupirati u ratu i na sudovima. Osloboenici su postajali klijenti svojih bivπih gospodara. Odnos klijenta i patrona prenosio se s naraπtaja na naraπtaj. Kompluvij - otvor na krovu kuÊe kroz koji je ulazilo svjetlo. Konzuli - najviπi magistrati u Republici. Svake godine birala su se dva konzula. Oznake konzulske Ëasti bile su toga preteksta i kurulski stolac. Svakog konzula pratilo je dvanaest liktora. Ta sluæba posjedovala je puni imperium. Nakon isteka jednogodiπnjeg mandata bivπem bi konzulu obiËno bivala dodijeljena oblast izvan Rima kojom je upravljao kao prokonzul. Prokonzul je imao iste znakove sluæbe i jednak broj liktora kao i konzul. U svojoj provinciji posjedovao je neograniËenu vlast. 317

Kurija - senatska vijeÊnica smjeπtena na Forumu. Kurulski stolac (sella curulis) - sklopivi stolac bez naslona. Bio je jedan od znakova sluæbe kurulskih magistrata i flamena dialisa. Kvestori - najniæi izabrani Ëinovnici, koji su nadzirali dræavnu riznicu i ﬁnancijske poslove, kao npr. plaÊanje javnih radova. Takoer su djelovali kao pomoÊnici i blagajnici viπih magistrata, vojskovoa i upravitelja provincija. Birani su svake godine na tributskoj skupπtini. Kvirin - Romul uvrπten meu bogove, bog zaπtitnik grada Rima. Latifundij - veliki zemljiπni posjed ili plantaæa koju su obraivali robovi. U kasno doba Republike latifundiji su se strahovito proπirili i gotovo uniπtili italski seljaËki staleæ. Legati - podzapovjednici izabrani od senata kao pratnja vojskovoama i upraviteljima provincija. Takoer, poslanici koje imenuje senat. Legija - osnovna jedinica rimske vojske. Sluæbeno je brojila πest tisuÊa ljudi, ali obiËno ih je bilo oko Ëetiri tisuÊe. Sve legije bile su naoruæane kao teπko pjeπaπtvo: velikim πtitom, prsnim oklopom, kacigom, maËem te lakim i teπkim kopljima. Svakoj je legiji bio pridruæen 318

jednak broj pripadnika pomoÊnih Ëeta, koji nisu bili rimski graani. PomoÊne su se Ëete sastojale od lakog i teπkog pjeπaπtva, konjice, strijelaca, praÊara itd. One nikada nisu bile organizirane kao legije nego samo kao kohorte. Liktori - Ëuvari, obiËno osloboenici, koji su pratili magistrate i flamena dialisa noseÊi u rukama fasces. Oni su sazivali skupπtine, prisustvovali javnim ærtvovanjima i izvrπavali sudske kazne. Diktatora bi pratila dvadeset i Ëetiri liktora, konzula dvanaestorica, propretora πestorica, pretora dvojica, a flamena dialisa jedan. Liquamen - poznat i pod imenom garum: fermentirani riblji umak popularan u rimskoj kuhinji. Ludus (pl. ludi) - sluæbene javne igre, utrke, kazaliπne predstave itd. Tako se nazivala i πkola za obuku gladijatora, iako se gladijatorske predstave nisu ubrajale u ludi. Marsovo polje - polje izvan starih gradskih zidina koje je prije sluæilo kao vojniËko zboriπte i vjeæbaliπte. Ondje su se sastajale narodne skupπtine. VeÊ u kasno doba Republike na polju su poËele nicati zgrade. Munera - posebne igre izvan sluæbenoga kalendara na kojima su se prikazivale gladijatorske borbe. To su izvorno bile pogrebne igre i uvijek su bile posveÊene po319

kojnicima. Na munera sine missione svi poraæeni borci bili bi ubijeni, a gladijatori su se katkad borili dvojica po dvojica, a katkad svatko protiv svakoga sve dok samo jedan od njih ne bi ostao na nogama. Munera sine missione bile su povremeno zabranjivane zakonom. Municipia - Gradovi koji su isprva imali razliËite stupnjeve rimskoga graanskog prava, ali u kasno doba Republike imaju veÊ puno graansko pravo. Graanin iz municipija imao je pravo obnašati bilo koju državnu službu. Primjer je Ciceron, koji nije potjecao iz Rima veÊ iz municipija Arpina. Narodne skupπtine - postojale su tri narodne skupπtine: centurijska skupπtina (comitia centuriata) i dvije tributske skupπtine: comitia tributa i consilium plebis. Nobili - obitelji, kako patricijske tako i plebejske, Ëiji su preci obnaπali konzulsku sluæbu. Nomen - ime plemena ili roda, dakle u imenu Gaj Julije Cezar nomen je Julije. None - sedmi dan mjeseca oæujka, svibnja, srpnja i listopada te peti dan ostalih mjeseci. Novus Homo - doslovno: “novi Ëovjek”. »ovjek koji je prvi u svojoj porodici obnaπao konzulsku sluæbu i time joj pribavio nobilski status. 320

Optimati - stranka sastavljena od “najboljih ljudi”, tj. aristokrata i njihovih pristaπa. Osloboenik - osloboeni rob. Formalnom emancipacijom dobivala su se sva graanska prava osim prava obnašanja javnih sluæbi. Neformalna emancipacija davala je slobodu, ali ne i pravo glasa. Pripadnici drugoga ili najkasnije treÊega naraπtaja osloboenikovih potomaka postali bi punopravni graani. Patria Potestas - apsolutna vlast oca porodice nad djecom u njegovoj kuÊi, koja nisu mogla zakonito posjedovati nekretnine za oËeva æivota niti su mogla stupiti u brak bez oËeva dopuπtenja. Otac je formalno imao pravo prodati ili usmrtiti svako svoje dijete, ali veÊ u doba Republike taj zakon u praksi viπe nije vrijedio. Patricij - potomak jednoga od osnivaËa Rima. Nekada su samo patriciji mogli obnašati ËinovniËke i sveÊeniËke sluæbe te uÊi u senat, ali postupno su to prestajale biti njihove povlastice pa su naposljetku za patricije ostale rezervirane samo odreene sveÊeniËke sluæbe. Do kasnoga republikanskog doba ostalo je tek Ëetrnaestak patricijskih rodova. Patron - Ëovjek koji je imao jednoga ili viπe klijenata, koje je bio obvezan πtititi, savjetovati i na druge naËine pomagati. Veza patrona i klijenta prenosila se s naraπtaja na naraπtaj. 321

Peculium - rimski robovi nisu mogli posjedovati nikakvu imovinu, ali su zato izvan kuÊe mogli zaraivati novac, koji bi pohranjivali kod svoga gospodara. Taj se fond zvao peculium i rob je njime, skupivπi dovoljan iznos, mogao otkupiti svoju slobodu. Peristil - unutarnje dvoriπte okruæeno stupovljem. Pietas - posluπnost bogovima i, joπ ËeπÊe, posluπnost roditeljima. Plebejci - svi graani koji nisu bili patricijskoga roda. Pomerij - linija kojom su se protezale drevne gradske zidine; pripisuje se Romulu. To je zapravo bilo prazno zemljiπte neposredno uz unutarnju i vanjsku stranu zidina, koje se smatralo svetim. Unutar pomerija bilo je zabranjeno nositi oruæje i pokapati mrtve. Pontifex - Ëlan najviπega sveÊeniËkoga kolegija u Rimu. Pontiﬁci su nadzirali sva bogosluæja, dræavna i privatna, kao i kalendar. U kasno republikansko doba bilo ih je petnaest: sedam patricijskoga i osam plebejskoga roda. Vrhovni sveÊenik bio je Pontifex Maximus, a taj naslov danas nosi papa. Populari - stranka puËana. Praenomen - osobno ime slobodnog graanina, npr. Marko, Sekst, Gaj itd. Dakle Gaj Julije Cezar znaËi: Gaj 322

iz porodice Cezarâ u rodu Julijâ. Æene su se koristile æenskim oblikom oËeva nomena, dakle kÊi Gaja Julija Cezara zvala bi se Julija. Pretori - suci i magistrati birani svake godine zajedno s konzulima. U kasno republikansko doba bilo je osam pretora. Viπi pretor, praetor urbanus, rjeπavao je graanske sporove izmeu rimskih graana. Praetor peregrinus rjeπavao je sporove izmeu graana i stranaca. Ostali su predsjedali kaznenim sudovima. Oznake pretorske sluæbe bile su toga preteksta i kurulski stolac, a pretora su pratila dva liktora. Ta sluæba posjedovala je imperium. Nakon isteka mandata bivπi bi pretori postajali propretori i odlazili u svoje propretorske provincije, kojima su upravljali sa svim imperijalnim ovlastima. Pretorij - glavno sjediπte vojskovoe, najËeπÊe πator u vojnome logoru. U provincijama je to bila sluæbena upraviteljeva rezidencija. Princeps - “Prvi graanin”. Osobito istaknuti senator kojeg je izabrao cenzor. Njegovo se ime prvo prozivalo u senatu i on je prvi govorio o svim temama. Poslije je naslov “princeps” prisvojio August. Od te rijeËi potjeËe rijeË “princ”. Proskripcije - popis imena dræavnih neprijatelja koji je objavio Sula. Proskribiranu osobu mogao je svatko 323

ubiti i za to zatraæiti nagradu, koja se najËeπÊe sastojala od dijela pokojnikova imetka. Publikani - zakupnici dræavnih dohodaka i posjeda, najËeπÊe graevinski poduzetnici i zakupnici poreza. Zakupe su obiËno odobravali cenzori pa su, prema tome, vrijedili pet godina. Pugio - ravni bodeæ s dvije oπtrice kojim se su koristili rimski vojnici. Robovski rat - ustanak robova koji je vodio traËki gladijator Spartak i koji je trajao od 73. do 71. g. pr. Kr. Ustanak su uguπili Kras i Pompej. Rostra (sing. rostrum) - spomenik na Forumu podignut u sjeÊanje na pomorsku bitku kod Ancija 338. g. pr. Kr., ukraπen kljunovima neprijateljskih brodova. Postolje tog spomenika koristilo se kao govorniËki podij. Sagum - Rimski vojniËki ogrtaË naËinjen od vune i uvijek obojen u crveno. Odijevanje saguma znaËilo je prelazak u ratno stanje, dok je toga bila mirnodopska odjeÊa. Kad su se graani okupljali radi održavanja centurijskih skupština, nosili su sagum u sjeÊanje na njihovu nekadašnju funkciju vojniËkih zborova. Saliji - plesaËi; dva sveÊeniËka zbora od kojih je jedan bio posveÊen bogu Marsu, a drugi Kvirinu. Prvi je svo324

je obrede obavljao u oæujku, a drugi u listopadu. Svaki od tih kolegija tvorilo je dvanaest mladih patricija koji su imali æive roditelje. Za vrijeme svojih svetkovina saliji su se odijevali u izvezene tunike, stavljali bronËanu kacigu s krestom i prsni oklop, a svaki od njih nosio je jedan od dvanaest svetih πtitova (ancilia) i πtap. Obilazili su najvaænije ærtvenike u Rimu i ispred svakog od njih izvodili ratniËki ples. Taj obred bio je toliko star da su u prvome stoljeÊu prije Krista njihove pjesme i molitve bile nerazumljive. Saturnalije - Saturnova svetkovina koja se odræavala od 17. do 23. prosinca. Bila je to raskalaπena i buËna sveËanost prilikom koje su se izmjenjivali darovi, podmirivali dugovi, a gospodari su posluæivali svoje robove. Saturnov hram - u kripti ispod Saturnova hrama nalazila se dræavna riznica. Ondje je takoer bilo spremiπte vojniËkih stjegova. Senat - vrhovno rimsko dræavno tijelo. Sastojao se od tristo do πesto ljudi koji su svi barem jednom pobijedili na izborima za ËinovniËku sluæbu. Senat je isprva bio najviπe upravno tijelo, ali do kasnoga republikanskog doba njegove prijaπnje zakonodavne i sudske funkcije bile su prenesene na sudove i narodne skupπtine, a senat je imao glavnu rijeË na podruËju vanjske politike i pri imenovanju vojskovoa. Senato325

ri su imali povlasticu noπenja tunike sa πirokom grimiznom prugom. Sika - bodeæ s jednom oπtricom ili kratki maË Ëija je duæina varirala. Bio je omiljen meu zloËincima, a njime su se koristili i traËki gladijatori u areni. Smatran je zloglasnim oruæjem nedostojnim Ëasnoga graanina. Solarij - vrt i terasa na krovu kuÊe. Spatha - maË rimskih konjanika, duæi i uæi od gladiusa. SPQR - Senatus populusque Romanus - senat i narod rimski, formula koja je utjelovljivala rimski suverenitet. Upotrebljavala se u sluæbenim pismima, dokumentima i na javnim zgradama. Stirps - porodica koja pripada odreenom rodu. Ime porodice doznajemo iz cognomena, dakle puno ime Gaj Julije Cezar znaËi: Gaj iz porodice Cezarâ u rodu Julijâ. Strigil - BronËani predmet približno nalik na slovo S, koji se upotrebljavao za struganje pijeska i ulja s tijela nakon kupanja. Rimljani u doba Republike nisu poznavali sapun. Strophium - povez od tkanine koji su æene nosile ispod ili preko odjeÊe kako bi im podupirao grudi. 326

Subligaculum - povez oko bokova, nosili su ga i muπkarci i æene. Subura - Ëetvrt na niæim obroncima Viminala i Eskvilina, poznata po sirotinjskim straÊarama, buËnim radionicama i raskalaπenim stanovnicima. Tarpejska stijena - litica ispod Kapitolija niz koju su strmoglavljivani izdajnici. Nazvana je po rimskoj djevojci Tarpeji, koja je, prema legendi, izdala Kapitolij Sabinjanima. Toga - vanjska haljina rimskoga graanina. Viπi staleæi nosili su bijele toge, a siromaπni i oni koji su bili u æalosti, tamnije. Togu pretekstu, obrubljenu grimiznom prugom, nosili su kurulski magistrati, dræavni sveÊenici za vrijeme obavljanja svojih duænosti i djeËaci do stupanja u punoljetnost. Obojenu, grimiznu togu izvezenu zlatnim zvijezdama (toga picta) nosio je vojskovoa prilikom slavljenja trijumfa i magistrat koji je prireivao javne igre. Tonsor - rob koji je bio izuËeni brijaË i frizer. Tribun - predstavnik plebejaca koji je imao pravo predlagati zakone i uloæiti veto na odluke senata. Tu sluæbu mogli su obavljati samo plebejci i ona nije posjedovala imperium. Vojni tribuni birali su se za pomoÊnike vojskovoama meu mladiÊima senatorskoga i viteπkog 327

staleæa. Vojni tribunat obiËno je bio prva stepenica u politiËkoj karijeri. Tribusi - prvobitno su to bila tri patricijska plemena. U republikansko doba svi graani pripadali su tribusima ili kotarima, od kojih su Ëetiri bila gradska, a trideset i jedan seoski. Novi graani upisivali bi se u jedan od postojeÊih tribusa. Tributske skupπtine - postojale su dvije vrste tributskih skupπtina: comitia tributa, skupπtine svih graana prema njihovoj pripadnosti kotarima, koje su birale niæe magistrate (kurulske edile, kvestore i vojne tribune) i concilia plebis, u koje su ulazili samo plebejci, a birale su puËke tribune i plebejske edile. Trijumf - veliËanstvena ceremonija proslavljanja vojne pobjede. Tu je Ëast mogao odobriti jedino senat, a vojskovoa pobjednik je, dok ne bi dobio dopuπtenje, morao ostati izvan gradskih zidina jer bi njegovo zapovjedniπtvo prestalo prelaskom pomerija. Vojskovoa, koji se zvao trijumfator, primio bi kraljevske, gotovo boæanske poËasti i zapravo bi na dan trijumfa postao bogom. Kako mu bogovi ne bi bili zavidni, iza njega je stajao rob koji ga je svako malo podsjeÊao na to da je smrtnik. Trijumvir - Ëlan trijumvirata - odbora ili kolegija sastavljenog od trojice ljudi. Trijumvirat je poznatiji kao 328

“vladavina trojice”: Cezara, Pompeja i Krasa. Drugi trijumvirat Ëinili su Antonije, Oktavijan i Lepid.

Tunika - dugaËka komotna koπulja bez rukava ili kratkih rukava koju su graani nosili ispod toge dok bi boravili izvan kuÊe. Kod kuÊe su nosili samo tuniku. Tunica laticlava imala je πiroku grimiznu prugu koja se protezala od vrata do donjeg ruba, a nosili su je senatori i patriciji. Tunica angusticlava imala je na sebi usku prugu, a nosili su je vitezovi. Tunica picta bila je grimizne boje, izvezena zlatnim palminim granËicama, a nosio ju je vojskovoa za vrijeme proslave trijumfa. Usus - Najrašireniji oblik braka, u kojemu su muškarac i žena živjeli zajedno cijelu godinu, bez razdvajanja na tri uzastopne noÊi. Vestin atrij (Atrium Vestae) - palaËa u kojoj su stanovale vestalke i jedna od najraskoπnijih zgrada u Rimu. Vestin hram - mjesto gdje je gorjela sveta vatra koju su odræavale djevice vestalke i koja je bila posveÊena Vesti, boginji kuÊnog ognjiπta. Ondje su se pohranjivali povjerljivi dokumenti, najËeπÊe oporuke. Via - dræavna cesta. U gradu Rimu viae su bile ulice za dvosmjerni promet kolima. U republikansko doba postojale su samo dvije takve ceste: Via Sacra, koja je prolazila kroz Forum i koristila se za religijske proce329

sije i trijumfe, te Via Nova, koja je prolazila uz jednu stranu Foruma. Vigil - noÊni straæar; vigili su privodili zloËince uhvaÊene na djelu, ali njihova glavna duænost bila je protupoæarna zaπtita. Nisu imali drugog oruæja osim πtapova i nosili su vjedra za gaπenje poæara. Zatiberje - novija gradska oblast na desnoj ili zapadnoj obali Tibera. Nalazila se izvan starih gradskih zidina.

330