Središte na rubu by Fraktura

Branimir Donat SrediĹĄte na rubu

Roman jednog romana

copyright ∞ Branimir Donat & Fraktura Sva prava pridræana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika ISBN 953-266-004-6

Branimir Donat

Središte na rubu književan istraživanja

Fraktura Roman jednog romana

Branimir Donat

Roman jednog romana

Bez razlike svi oni ljudi koji su uËinili neπto znamenito, ili barem neπto znaËajno, morali bi, ali u duhu istine i poπtenja, opisati svoj æivot vlastitom rukom. Samo se takvog krasnoga pothvata ne bi smjeli latiti, prije nego navrπe Ëetrdeset godina. Ja sam doπao do te spoznaje; poËinjem sada, dok zavrπavam svojih pedeset i osam godina i æivim u svojem zaviËaju Firenzi, te dozivam u pamet mnoge bolne nedaÊe, koje svaki Ëovjek doæivi. Meutim, tih neugodnih doæivljaja imam sada manje nego ikada dosada, te mi se upravo Ëini, da sam sada u duπi zadovoljniji i tjelesno Ëiliji nego sam bio ikada ranije. Ako se uostalom osvrnem unatrag i obuhvatim podjednako pogledom i neke mile ugodnosti i neke neizrecive patnje, mene pri tom osvrtanju spopada i strava i Ëuenje, da sam mogao doæivjeti pedeset i osam godina; s kojim godinama ja uz pomoÊ boæju sretno koraËam dalje. Benvenuto Cellini, Moj æivot (prev. Tin UjeviÊ) Tim rijeËima zapoËinje veliki renesansni umjetnik Benvenuto Cellini svoje Ëuveno djelo koje je slavom gotovo nadmaπilo njegove kiparske i zlatarsko-rezbarske rukotvorine meu kojima nikako ne smijemo zaboraviti Perseja, Nimfu, poprsje Cosima I. Medicija, Ganimeda ili Solnicu.

Roman jednog romana

U uvodnom dijelu Mog æivota stoji zatim: Kao opravdanje ovim ispovijestima, πto su ih svijetu povjerili oni ljudi, koji su se trudili i radom istakli na polju znanosti i umjetnosti, morala bi dostajati ova spoznaja; da su se oni pokazali muæevi i da su doπli na glas. Meutim, postoji nuæda da Ëovjek æivi povodeÊi se za drugima, a iz nje proizlazi malo svjetovne sujete, koja se pri pisanju uspomena oËituje na viπe naËina ... (str. 13.) Mogli bi se neupuÊeni upitati zaπto toliko o Celli niju; no pred njima se, eto, nalazi dosad posve nepoznat rukopis, zapravo roman velikoga hrvatskoga kipara i graditelja Ivana MeπtroviÊa (Vrpolje, 15. kolovoza 1883. - South Bend, Indiana, SAD, 16. sijeËnja 1962.), legalnog nastavljaËa one tradicije kiparstva koja teËe od anonimnih “dizajnera” steÊaka i majstora Radovana, a koju u graditeljstvu moæemo pratiti od malih, ali u svojoj biti monumentalnih crkvica iz Nina pa do Mauzoleja RaËiÊ u Cavtatu ili onoga u Otavicama, odnosno Kaπteleta na Mejama. Roman oËito nije samo puki plod Ëelinijevske sujete, nego egzistencijalni imperativ da se umjetnik joπ jednom, na pragu starosti osvrne (bez gnjeva) na povlaπtene trenutke, likove i dogaaje koji su se osim pred oËima javnosti zbivali i u njegovoj duπi i vrlo Ëesto izazivali velike turbulencije koje su ga poticale da svijet gleda i vidi mnogo duhovnijim oËima nego πto bi se moglo pretpostaviti. *** Ma koliko se sve manje sumnja u MeπtroviÊevu veliËinu i znaËenje njegova djela, svi talenti djeËaka iz zabiti 6

Branimir Donat

Dalmatinske zagore (koji je stjecajem mnogih sretnih, ali i nesretnih okolnosti postao graaninom svijeta, katkad izgnanikom i apatridom), oËito nisu prepoznati i procijenjeni u svoj svojoj osebujnoj kompleksnosti. Naime, velika podruËja djelatnosti Ivana MeπtroviÊa uopÊe nisu joπ ni evidentirana, a joπ manje predoËena u πarolikosti svoga viπeznaËja kojim se nameÊu ne samo obiËnom ljubitelju umjetnosti nego joπ viπe pomnom istraæivaËu njegova djela. Doduπe, veÊ su na prvi pogled prepoznatljive napetosti izmeu tradicije, njegova osebujnog shvaÊanja moderniteta i utjecaja bezbrojnih izama povijesne avangarde u Ëije se intelektualne prospekte i stroge programatske okvire nije uklapao, MeπtroviÊevu ne samo kiparsku nego i politiËku eklektiËnost danas valja konaËno staviti ad acta; a njegovo skulptorsko djelo i za ljubitelje kao i za protivnike neosporna je likovna Ëinjenica preko koje se ne moæe olako prijeÊi. Takoer, valja nam biti naËistu: na kraju drugog milenija uopÊe viπe nije aktualno pitanje je li hrvatski, europski, pa zacijelo i svjetski kipar Ivan MeπtroviÊ u odreenom smislu likovni arhaizator Ëije je iskonsko poznavanje skulptorskog materijala i duha oblika iπlo viπe “nejunaËkom vremenu usprkos” nego πto je autor mislio na buduÊnost moderne umjetnosti. Danas ga se moæe prihvatiti πire raskriljenih ruku, ako ni zbog Ëega drugoga a onda zato πto viπe ne posjeduje magiËnu moÊ osobnog utjecaja na suvremenike. Danas su svi argumenti o MeπtroviÊu kao kiparu iskljuËivo prepuπteni govoru njegova velikog i raznovrsnog umjetniËkog opusa, ali i vrlo rjeËitim podacima iz njegova privatnog i javnog æivota koje je hrvatska kritika sve do sada ignorantski i nepravedno zaobilaRoman jednog romana

zila, ne shvaÊajuÊi da je u ovom sluËaju vrlo teπko odijeliti Majstora od »ovjeka, Djelo od Osobe. Vremenski pomak koji se oËituje i u promjeni senzibiliteta i u pomaku praga oËekivanja doveo je njegovo djelo, ali i svakog novog njegova interpretatora u poloæaj da svako bavljenje MeπtroviÊem znaËi bavljenje estetskim podacima koji omoguÊuju tumaËenje same likovnosti izvan konteksta, ali i u kontekstu njegove sveukupne djelatnosti. Aktualizira se, dakle, istraæivanje i procjena kakvoÊe njegovih veza s liËnostima i pokretima europske, a to je tada znaËilo i svjetske umjetnosti prvih desetljeÊa naπeg stoljeÊa. MeπtroviÊ ne samo da je velik, neponovljiv i osebujan; istodobno je dovoljno razliËit i mnogostruk, ali i jednak i dosljedan, pa u znaku njegova djela i rada cijela hrvatska umjetnost dvadesetog stoljeÊa dobiva na vrijednosti, izvornosti, osebujnosti. Na æalost, MeπtroviÊeva osebujnost bila je i ostala sve do danas jedna od gotovo nezaobilaznih prepreka u pokuπajima da se temeljito (a to znaËi i kompleksno) prouËi njegovo djelo, a i da se napiπe njegov temeljit æivotopis bez kojega Êe, bar se tako meni Ëini, MeπtroviÊ i kao umjetnik ali i kao graanska osoba postajati sve nejasniji i dalji. Æivotnu i artistiËku supstanciju ponovo Êe pojesti mit Ëiji je i sam bio u nekoliko navrata slijepi oboæavatelj i najtragiËnija ærtva. Umjesto oËekivane odgonetke jednog velikog i plodnog djela koje je nastalo u raznolikostima stvaralaËkog æivota, autora Êe poËeti obavijati omaglica nejasnoÊa, prijepora i zbunjujuÊih povoda da se s mnogo æara i s vrlo skromnim dokazima iznose i zagovaraju posve neodgovarajuÊa tumaËenja. Nema spora da je najvaæniji problem sreivanje 8

Branimir Donat

poznatih i otkrivanje novih Ëinjenica, πto znaËi da se mora poveÊati stupanj i πirina upuÊenosti u njegov likovni opus, ali isto se tako mora odluËno osporiti sve donedavno neskrupulozno i olako odbacivanje svega πto prividno odvodi u stranu, svega onoga πto MeπtroviÊa reducira samo na proizvoaËa umjetniËkih djela, a problem svodi na temu rezerviranu iskljuËivo za likovne struËnjake. Ovaj gotovo sluËajni i svakako neoËekivani povod upuÊuje da je konaËno sazrio trenutak da se shvati (a to znaËi i uzme u obzir) da je kao osoba bio odveÊ viπestruk, pa Ëak i u mnogim svojim fazama kontradiktoran, a da bi se sve vrijedno paænje moglo u vezi s njim objasniti dokazima koji bi trebali uvjeriti kako se njegova moÊ krila iskljuËivo u preciznom oku i vjeπtoj ruci. PodruËjima na kojima prepoznajemo skrivenije i teæe prepoznatljive tragove MeπtroviÊeve djelatnosti i prisutnosti, a tu valja ubrojiti pedagoπki angaæman i politiËku djelatnost, pripada njegov knjiæevni angaæman. Sve do danas to je podruËje moæda najmanje poznato. Na tom naoko marginalnom podruËju veliki se skulptor u nekoliko navrata pojavljuje, ali nigdje ne istiËe da mu je ono vaæno, nego ostavlja dojam da to Ëini viπe zbog ispunjenja nekih osobnih potreba i troπenja viπka stvaralaËkog erosa nego iz æelje da bude knjiæevnik okrenut javnosti koji svoja djela namjenjuje knjiæevnom træiπtu. *** Moæda bi kronoloπki bilo najprirodnije krenuti putem πto ga je zabiljeæio u svojoj studiji MeπtroviÊ kao pjeRoman jednog romana

vaË narodnih pjesama Matija Murko, ali ipak poimo od jednog novijeg, tome doduπe bliska uporiπta - od knjige Ludi Mile (NZMH, 1970.) u kojoj se MeπtroviÊ oËituje kao vrlo vjeπt pripovjedaË o ljudima i svijetu svoga uæeg zaviËaja i prostora omeenog iskustvom najranije mladosti, dakle razdoblja koje je prethodilo odlasku u Split (1900.) u klesariju Pavla BiliniÊa, te potom odlasku u bijeli svijet kroz rastvorene dveri beËke Akademije (1901.). Ali ako je Ludi Mile bio iskaz jednog iskustva s kojim bijaπe proæet iskonski dio skulptorova biÊa, knjiga Uspomene na politiËke ljude i dogaaje (Buenos Aires, 1961.) otkrila ga je javnosti kao vrsnoga politiËkog memoarista i pruæila makar i malen uvid u gotovo posve skriven aspekt suæivota njegove umjetnosti i njegova djelovanja kao homo politicusa koji je Ëak i kad se sustezao biti svjedokom mnogih politiËkih zbivanja ipak bio jedan od malobrojnih koji Êe vrlo pouzdano prenijeti za buduÊnost neke, vrlo Ëesto i nepoznate, pojedinosti koje su prethodile Prvome svjetskom ratu i potom stvaranju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kao i mnoga zbivanja izmeu dva rata. Sve ima svoju povijest, pa tako i mnogo toga πto se na prvi pogled priËinja jasnim krije u sebi velike tajne. Odnosi se to na mnogobrojne knjige koje imaju tajni, odnosno skriveni predæivot. Povijest ﬁkcije ponekad je fantastiËnija od ﬁkcije same. Primjerice, Thomas Mann je u svome Doktoru Faustusu napisao vrijedno i zanimljivo svjedoËanstvo, popriliËno omaπnu i po mnogoËemu zanimljivu knjigu. U hrvatskoj knjiæevnosti takvih je pokuπaja vrlo malo, baπ kao πto su malobrojna djela koja su toliko doslovno autobiografska te se mogu shvatiti kao svo10

Branimir Donat

jevrsna svjedoËanstva u koje istraæivaËi mogu imati povjerenje kao u vjerodostojan kljuË za razumijevanje stvaralaËke biografije svoga autora. Sve to u odreenom smislu vrijedi za sve dosad posve nepoznat roman Ivana MeπtroviÊa Vatra i opekline, ljubavni roman o trima æenama koje su svaka na svoj naËin imale vaænu, moæe se reÊi sudbonosnu ulogu u njegovu æivotu, i oËito utjecale na njegovo stvaralaπtvo. Pred nama je knjiga velikoga svjetskoga kipara o trima muzama koje su mu davale snagu da nakon svoje herojske faze i utjecaja narodne epike stupi u krug mnogo sofisticiranijih odnosa prema umjetnosti i prema æeni. Tema, prizoriπta zbivanja i likovi - sve redom osobe koje su doista postojale, a neke je MeπtroviÊ Ëak i kiparski oblikovao - daju joj joπ veÊu privlaËnost i Ëine je iznimnim svjedoËanstvom. Roman je neobiËan u viπe aspekata, jer jedan je veliki kipar u jednom trenutku dlijeto zamijenio nalivperom, a kamen arcima papira i krenuo ne samo u avanturu pisanja nego i suËeljavanja s jednim razdobljem svoga neobiËnog i silnom energijom obiljeæenog æivota. NeobiËno je takoer da je jedno, premda specifiËno, djelo tako slavnog umjetnika ostalo do danas nepoznato i oËima javnosti skriveno. Nijedan autor dosadaπnjih monografija o MeπtroviÊu nije ga nikada spomenuo; da jest, slika o majstoru bila bi ne samo potpunija nego i mnogo kompleksnija. NeobiËna je, da ne kaæem neoËekivana, i iskrenost s kojom je temi MeπtroviÊ pristupio i pokuπao otvoreno progovoriti o jednom jedva znanu dijelu svoje intime i æivota u sredinama u kojima je æivio pred Roman jednog romana

Prvi svjetski rat, tijekom Prvoga svjetskog rata i nekoliko prvih poslijeratnih godina. Posrijedi je razdoblje nakon njegova velikog uspjeha na Rimskoj izloæbi i politiËkog angaæmana tijekom Prvoga svjetskog rata kada je kao jedan od Ëlanova Jugoslavenskog odbora aktivno, ali i s mnogo politiËke naivnosti sudjelovao u stvaranju Jugoslavije i za nju lobirao u Parizu, Londonu, Cannesu, Lausanni i drugim mjestima gdje je tada æivio i stvarao. Ta vrlo ljudska priËa napisana je veÊ oËito drhtavim, staraËki nesigurnim i zamalo neËitljivim rukopisom, pa je i to moæda jedan od razloga zaπto je roman Vatra i opekline sve do danas ostao skriven oËima javnosti: valjalo ga je deπifrirati i prepisati. O samom naslovu dvojio je i autor; o rukopisu, pak, prvi sam put Ëuo u razgovoru s kiparevim sinom dr. Matom MeπtroviÊem negdje poËetkom 1990. Nakon πto je dotad Nakladni zavod Matice hrvatske MeπtroviÊa veÊ predstavio kao pisca (Uspomene na politiËke ljude i dogaaje te knjiga pripovjedaka Ludi Mile) bilo bi nuæno, Ëinilo nam se, izdati zapise Ivana MeπtroviÊa o umjetnosti. U razgovoru je spomenut i jedan roman, meni do tog Ëasa nepoznat. Umjetnikov sin ukratko je ispriËao o Ëemu je u romanu rijeË, kolika je opsega i kada je napisan. Zamolio sam ga da mi rukopis πto prije poπalje u Nakladni zavod Matice hrvatske gdje sam tada bio glavni urednik, i obeÊao da Êu rukopis pokuπati osobno deπifrirati i ako ima odreenih literarnih kvaliteta, objaviti πto je moguÊe prije. Uskoro su stigla dva Matina pisma, a odmah zatim fotokopija rukopisa romana. Pisma su zanimljiva, mnogo toga objaπnjavaju i zato ih navodim u cijelosti jer, kao πto su i meni posluæila 12

Branimir Donat

kao pouzdan uvod u roman Ivana MeπtroviÊa, Ëitatelji Êe uz njihovu pomoÊ jednostavnije uÊi u taj Ëudesni i opsesivni svijet πto ga je oæivio jedan stari gospodin koji nakon Ëetrdeset godina opisuje, i to ne bez strasti, dvije skrivene ljubavne pustolovine koje su oËito utjecale na njegovo cjelokupno stvaralaπtvo i osebujnu æivotnu filozofiju. Dragi Tvrtko: ©aljem ti sa “Express Mail” kopiju tatinog manuskripta, napisanog u Syracuse, N.Y. oko 1950 g., pod naslovom “Vatra i opeklina”. U zagradi je napisao drugu varijantu naslova “Ærtve poæara”. MeπtroviÊu je bilo oko 70 godina kad je napisao ispovijest o svom odnosu sa Ruæenom Zatkova Khvochinsky. OËito da je drama njegova odnosa sa Ruæenom æivjela u njemu do kraja æivota, i da mu je bilo stalo u sumraku svojeg ljeta da ju iznese i da ostavi iza sebe kljuË koji otvara intimne tajne njegovog stvaralaπtva, o Ëemu nikad nije govorio, ni bilo gdje drugdje zapisao. Kad proËitaπ manuskript vidjet Êeπ da je taj manuskript neophodan za razumijevanje njegovog djela bar u razdoblju izmeu 1912. g. kad se nalazio u Rimu, i kad je upoznao Ruæenu, i ranih 20-ih godina, kad je uslijedila Ruæenina smrt od tuberkuloze. »ini mi se da je oËeva umjetnost vrlo osobna, da putem svojih skulptura govori o svojim najintimnijim osjeÊajima, mislima, o svojoj tuzi, radosti i nadi. Vjerovao je da umjetnost izvire iz ljudskog “erosa”, da seksualni i umjetniËki stvaralaËki nagoni imaju isti izvor, dakle da predstavljaju afirmaciju æivota, kolektivni ljudski prkos smrti, teænju za vjeËnoπÊu. Fizionomije ljudi koje je klesao u kamenu ili modelirao u glini predstavljaju uglavnom specifiËne osobe iz obitelji ili okoline. Na primjer, njegova majka Marta model je Roman jednog romana

za “Povijest Hrvata”; MeπtroviÊ je Grgur Ninski i Marko MaruliÊ, ja sam Sv. Ante u beogradskoj katedrali i crkvi u Bugojnu, did Mate je KraljeviÊ Marko, i tako dalje. Kako Êeπ shvatiti iz poslanog ti manuskripta, brojni aneli sa prekriæenim krilima na svodu Mauzoleja u Cavtatu, tematika koja se tako Ëesto ponavlja u njegovu djelu, predstavljaju Ruæenu. Ruæena je prisutna i u porodiËnom mauzoleju u Otavicama. Postavlja se pitanje kako objaviti taj manuskript? »ini mi se da manuskript ne moæe biti objavljen bez obilnog popratnog teksta koji bi mu dao potrebni okvir. Potrebno je neπto kazati o MeπtroviÊevu æivotu u tom razdoblju njegova æivota, o njegovom umjetniËkom kao i politiËkom djelovanju tih godina. Isto tako treba opisati detaljnije glavne protagoniste, Ruæenu, Ruæu, Ruæeninog muæa Vassilija, Mariju RaËiÊ Banac, i druge. Imadem fotograﬁje nekih od glavnih protagonista drame, koje mislim da bi trebalo objaviti. Jedan naËin pristupa bio bi onaj kojeg slijedi Nigel Nicolson u knjizi Portret of a Marriage, priËi o velikoj i trajnoj, ali Ëudesnoj ljubavi njegovih roditelja. Otac mu je bio Harold Nicolson, visoki sluæbenik britanskog ministarstva vanjskih poslova i ugledni povjesniËar, koji je inaËe bio homoseksualac. Nigelova majka je bila Vita, poznata engleska knjiæevnica, koja je bila lezbijka. Djelo je zaista neobiËno lijepo i delikatno napisano, puno je dubokih osjeÊaja i ljubavi. Knjiga se sastoji od dva paralelna dijela, zapisaka Vite i Nigelovog opisa zajedniËkog i zasebnih æivota svojih roditelja. Ne inzistiram na ovom, ili bilo kojem drugom speciﬁËnom pristupu. Ovo su samo neke moje misli i sugestije. O jednom sam, meutim, uvjeren: tatin tekst treba popratiti obilnim popratnim tekstom. InaËe tatin manuskript neÊe biti razu14

Branimir Donat

mljiv Ëitaocu. Treba ispuniti rupe. Metnuti manuskript u potreban kontekst i okvir. MeπtroviÊ je vrlo rijetko pisao a joπ rjee govorio o svojoj umjetnosti, o intimnim izvorima svoje umjetniËke inspiracije, pa je sve do sada ostalo uglavnom nepoznato drugim ljudima, pa Ëak i njegovim najbliæim prijateljima, a kamoli ostalom svijetu. Na primjer cavtatski mauzolej posveÊen porodici RaËiÊ, prvenstveno je sagraen za Mariju RaËiÊ Banac koja je zatraæila uoËi smrti da joj MeπtroviÊ podigne grobnicu. Meutim, u mauzoleju je snaæno prisutna Ruæena, njezina tematika, kako bi se kazalo na primjer u operama Wagnera oznaËujuÊa melodija, to su aneli sa prekriæenim krilima. Ona ispunjuje i dominira mauzolej(em). Ona predstavlja anele koji nose Ëiste duπe u nebo. Ona gleda nasmijana sa svoda. MeπtroviÊ je prisutan u liku Sv. Roka, kraj kojeg sjedi pas uzdignute glave. Taj pas nije neka opÊenita æivotinja, ili pas Sv. Roka, nego MeπtroviÊev pas iz djetinjstva kojeg je ustrijelio iz puπke, jer je pseto bilo bolesno pa su se roditelji bojali da Êe zaraziti djecu. Otac mi je priËao da mu se Ëinilo da je pas sve razumio. Otac je kazao da je kroz cijeli æivot vidio oËi tog pseta koje ga gledaju. Moglo bi se reÊi da mu se MeπtroviÊ oduæio u cavtatskom mauzoleju. Okamenjen, pas vjeËno gleda u MeπtroviÊa. Ukratko, u odreenom smislu “Gospa od Anela” kazuje o MeπtroviÊevu odnosu pram Marije RaËiÊ i Ruæene, ona je priËa njihovog odnosa i povezanosti. Sama priËa MeπtroviÊevog odnosa sa Ruæenom vrlo je romantiËna, podsjeÊa na tragiËne ljubavi romantiËne literature iz poËetka 19-tog stoljeÊa. Mislim da se iz manuskripta osjeÊa naivnost, i pomanjkanje soﬁstikacije MeπtroviÊa u njegovim odnosima sa æenama. Doπao je iz jedne siromaπne, patrijahalne seoske sredine. Nije se snalazio u velikom svijetu. Pri kraju manuskripta MeπtroviÊ opisuje kako se suoËio sa Roman jednog romana

Ruæeninom smrti. Vijest ga je zatekla u Ruæeninom rodnom Pragu. Vrativπi se u Zagreb, naπao je zeleno-sivu kuvertu u kojoj se nalazila slika cavtatskog anela koji nosi duπu u nebo. Na pozadini Ruæena je napisala: “Danas je tvoj aneo doπao po moju duπu.” Datum se je poklapao sa danom njezine smrti. Sve je to vrlo romantiËno i emotivno. Sakupio sam neke materijale o porodici Khvochinsky. Bila je to porodica starih sredovjekovnih ruskih plemiÊa. Kako se Ëini, i Khvochinsky je bio homoseksualac. U arhivu Ateljera MeπtroviÊ u Zagrebu nalazi se nekoliko Ruæeninih pisama. Bio sam svojevremeno pisao Ruæeninoj kÊeri koja je tada æivjela u SAD, pa mi je odgovorila i dostavila neke podatke, kao i sestra od Ruæene koja je æivjela u Pragu. Dostavljam ti i taj materijal. BuduÊi da sam radio u ameriËkom novinarstvu mislim da materijal prije nego πto se objavi treba “editorati”, t.j. dotjerati, a izostaviti eventualna ponavljanja, i tako dalje, ako nisu potrebna za integritet teksta. MeπtroviÊ je ovaj manuskript napisao na brzinu, bez da ga je kasnije pregledao i ispravljao. U Syracussi je obiËavao sjesti za pisaËi stol i pisati nakon veËernjeg obroka. Uz prijateljske pozdrave Mate M. M. MeπtroviÊ 10 Ackerman Road Saddle River, N.J. 07458 FAX:(201) 934-8521 Za nekoliko dana stiglo je i drugo pismo (datirano 9. 9. 1990.) u kojem mi Mate javlja da je rukopis poslao i upozorava na neke druge vaæne pojedinosti.

Branimir Donat

Dragi Tvrtko: Proπli tjedan poslao sam ti kopiju rukopisa o Ruæeni Zatkova Khvoshinsky. U manuskriptu MeπtroviÊ piπe o samom sebi pod imenom “»udiÊ”. PriËa je napisana kao da se odnosi na nekog drugog, dok u stvari MeπtroviÊ piπe o samom sebi. Ako se pristupi objavljivanju rukopisa, da li nebi bilo bolje da tekst bude u prvoj osobi a ne kao da MeπtroviÊ piπe o nekom drugom? ©aljem ti kopiju stihova koje je MeπtroviÊ napisao u Pragu “pred BoæiÊ 1923.” nakon πto je saznao o smrti Ruæene. Isto tako prilaæem kopije pisama koje je Ruæena pisala MeπtroviÊu. Originali se nalaze u arhivu Ateljera MeπtroviÊ u Zagrebu. Imadem nekoliko zanimljivih fotografija: fotografije Ruæene, portreta Ruæene, portreta njezinog muæa Vassilija, i njegove sestre Princeze Olge Kos satkine-Rostovski, koji su zajedno s tatom glavni protagonisti manuskripta. Imadem takoer fotografiju Ruæenine biste (bez ruku) koju je MeπtroviÊ izradio u Rimu 1912. a koja se je nalazila u Narodnoj galeriji u Pragu. Naravno, ako se odluËimo da se manuskript objavi, poslati Êu ti fotografije i druge materijale koje imam kod sebe. U svakom sluËaju, nadam se doÊi u Zagreb na par dana krajem studenog. PrinËevi Kossatkine-Rostovski bili su potomci kijevskog Velikog Kneza Vladimira Monomaka (1115. - 1215.) od porodice Rurika (862. a.d.) Imamo jedno pismo od Zd. HavliËkove, Ruæenine sestre, iz 1978. g. kada joj je bilo 96. (poslala mi je Ëetiri fotografije Ruæene). Uz prijateljske pozdrave Mate

Roman jednog romana

U meuvremenu stigao mi je i najavljeni rukopis. Fotokopija je bila relativno Ëitka, i doista sam ga tijekom dvije-tri tople rujanske noÊi u cijelosti “proËitao”. Ovi su navodnici viπe nego nuæni; moram priznati da opÊu sliku jesam stekao, ali gotovo ni jednu jedinu reËenicu nisam mogao doslovno deπifrirati. Svi moji pozitivni dojmovi temeljili su se na podrazumijevanju, jer kada sam sjeo za raËunalo i pokuπao poËeti prepisivati fotokopiju teksta, namah sam shvatio da mi to ne polazi za rukom. Naπao sam se pred straπnim preprekama. Iako je razlika potencijalnih znaËenja pojedinih rijeËi bila oËita i kontekst prepoznatljiv, nikako se nisam mogao zakleti da sam proËitao ono πto je autor doista svojim nalivperom zapisao. Nakon nekoliko obeshrabrujuÊih pokuπaja rukopis sam na neko vrijeme odloæio, a ono πto sam navodno i “rijeπio” viπe me je ispunjalo nesigurnoπÊu nego samopouzdanjem i uvjerenjem da sam na doista pravom putu. Grafoloπki problemi Ëinili su mi se nesavladivom preprekom, ali mamac je dostatno bio primamljiv. Uza sve poteπkoÊe, moje uvjerenje o iznimnoj vaænosti romana bivalo je sve ËvrπÊe: Ëinilo mi se da neke sumnje profesionalnoga knjiæevnog kritiËara zapravo ne stoje. Premda je MeπtroviÊevom naracijom dominirao kontenualizam, uz vrlo skromno umijeÊe strukturiranja, postajao sam sve svjesniji dokumentarne i kulturalne vrijednosti manuskripta. Tragovi su malo-pomalo bivali sve prepoznatljiviji i postajalo je sve jasnije da se u tom nepoznatom tekstu nalazi jedan od kljuËeva razumijevanja MeπtroviÊeva shvaÊanja umjetnosti i odnosa prema stvaralaπtvu i stvaranju uopÊe, pa tako i niz indikatora da osim heroj18

Branimir Donat

skog, patetiËnog i monumentalnog MeπtroviÊa postoji i jedan drugi, intimniji, moglo bi se reÊi graanskiji i oËito moderniji, te sa svojim dobom neraskidivo srasli stvaralac. Viπe nije bilo sumnje da je roman Vatra i opekline vaæan dio nenapisane skulptorove autobiografije i Ëini mi se da se nakon uvida u njegovu problematiku konaËno moæe lakπe i smislenije pristupiti pisanju jedne prave ozbiljne i vjerodostojne biografije Ivana MeπtroviÊa. Ta zar nije apsurdno da Ëak i najveÊi hrvatski umjetnici koji su imali jednako intenzivan stvaralaËki i privatni æivot ostaju kao osobe neprouËeni, a njihova djela kao da sluæe samo zato kako bi potvrdila da su nastala ni iz Ëega i da u njima nema nikakvih refleksa konkretne zbilje, æivotnih iskustava, a ponajmanje mutnog odbljeska sudbine. Nisam siguran da biografizam, Ëak i onaj najsuptilniji, rjeπava baπ sve, ali primjerice smisao onih anela koje spominje i Mate MeπtroviÊ u jednom od svojih pisama, moæe postati uporiπtem jednog dosad nemoguÊeg tumaËenja. Nekim se naoko sporednim Ëinjenicama oËito moæe pristupiti slijedeÊi put πto ga je naznaËio Charles Mauron, vrsni analitik francuske knjiæevnosti u sklopu svoje teorije o opsesivnim ili napasnim slikama koja je negdje na rubu psihoanalitiËkog Ëitanja. *** Spomenuto je veÊ da je roman Vatra i opekline intimna ljubavna priËa umjetnika o njegovoj emocionalnoj vezi s trima razliËitim æenama koje su svaka na svoj naËin - u zbilji - utjecale na njegovo stvaralaπtvo, a dvije od Roman jednog romana

njih u romanu su poprimile i znaËajnu metafiziËku ulogu postavπi otjelotvorenje jedne velike, u isti mah stvaralaËke i ljubavniËke, æudnje odnosno opsesije. To je i roman o odnosu jednog velikog umjetnika spram æena, odnosu koji je evidentan kad je rijeË o majstorovim skulpturama: i nije teπko uoËiti nekoliko modela kojima se koristio da bi osim plastiËkog izrazio i neko drugo, metafiziËko znaËenje. Znakovito je npr. da se likovi jedrih majki, dojilja s djecom u naruËju, javljaju u opusu Ivana MeπtroviÊa tek sredinom dvadesetih godina - upravo kada je eteriËna i ezoteriËna veza s Ruæenom zavrπila njenom preranom, ali ne i iznenadnom smrÊu. Roman i priËu o osobama koje se u njemu pojavljuju pokuπat Êu ovdje predoËiti u glavnim crtama koristeÊi se pritom dokumentima i Ëinjenicama, ali i nuænim hipotezama. *** Tek nakon uvoda u kojem opÊenito raspreda o svojim nazorima o korijenima i poticajima umjetniËkog stvaralaπtva, a posebice o plodonosnom odnosu umjetnosti i spolnosti, autor se usuuje pristupiti glavnoj radnji romana i dijelu svoga nikada napisana æivotopisa. Neovisno o vjerodostojnosti emocionalnog sloja i erotskog udjela u samoj priËi, odnosno o tome u kolikoj je mjeri pisac “iskren”, uvjeren sam da je u romanu Vatra i opekline jedan od temeljnih problema odreenje odnosa stvarnoga prema sanjariji i prema fikciji. U toj dihotomiji imaginarnoga veÊu vaænost pridajem sanjariji, a znatno manju fikciji koja bi oËito teæila snaænijem i jaËe motiviranu zapletu do kojeg bi 20

Branimir Donat

Sadržaj

Roman jednog romana

Ratno kazalište

“Ruskinje” hrvatske knjiæevnosti

Neotkriveni humorist: Na tragu OËenaπeka, PepiÊa i malog Perice (O romanu Pustolovine Sebastijana Pikulice Ive Hühna)

Nepoznati Josip Hitrec alias buduÊi Joseph Georg Hitrec

121

PostmodernistiËki remake u suvremenoj hrvatskoj drami

143

Teatralni roman Ka MesariÊa

161

Jedan zaboravljeni pokuπaj pisanja “neizmiπljene” knjiæevnosti Dr. Aleksandar Zubak: Hitler contra Stalin 179 O antologiji Nesmireni zov - prijatelji, u pustoj zemlji

209

Iskustvo i kuπnje kritiËarskog djelovanja

221

Zapis o Daliboru Cvitanu

289

Ciliga dramatiËar - Fructus autumnales

317

Roman jednog romana

403

O nepoznatom zagrebaËkom pjesniku, suradniku najuglednijeg glasila njemaËkog ekspresionizma, Ëasopisa Der Sturm Marijan Mar(æ)ik (1893. - Osijek, 29. sijeËnja 1921.) 343 Nepoznata futuristiËka epizoda hrvatske dramaturgije

355

Kruženje oko dvadeset nepoznatih rukopisa o traumama pedesetih

365

Performans kao oblik komunikacije hrvatske dade i njenih inaËica s javnoπÊu

391

404

Branimir Donat

Roman jednog romana

405

Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Fraktura, Margareta MedjureËan Dizajn Fraktura Prijelom Fraktura Tisak Grafomark, Zagreb Godina izdanja 2006. (prvo izdanje) www.fraktura.hr E-mail: fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63; Fax: +385 1 335 83 20 ISBN 953-266-004-6 CIP dostupan u Nacionalnoj i sveuËilišnoj knjižnici, Zagreb

406

Branimir Donat

Roman jednog romana

407

408

Branimir Donat