Strah golmana pred jedanaestercem

Peter Handke Strah golmana pred jedanaestercem

-1-

Naslov izvornika Peter Handke Die Angst des Tormanns beim Elfmeter ∂ Suhrkamp Verlag Frankfurt am Main 1970 ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura 2007. ∂ za hrvatski prijevod Boris PeriÊ i Fraktura 2007.

Sva prava pridræana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-022-7

-2-

Peter Handke

Strah golmana pred jedanaestercem preveo s njemaËkog Boris PeriÊ

Fraktura

-3-

-4-

Golman je gledao kako se lopta kotrlja preko linije...

-5-

-6-

Kad se prije podne javio na radno mjesto, monter Joseph Bloch, koji je nekoÊ bio poznat kao nogometni golman, obavijeπten je da je otpuπten s posla. U svakom sluËaju, kad se pojavio na vratima barake, u kojoj su se upravo nalazili radnici, nitko osim voe smjene nije digao pogled s uæine, te je Bloch tu Ëinjenicu protumaËio kao takvu obavijest i napustio gradiliπte. Na ulici je zamahnuo rukom, ali automobil, koji je projurio pored njega - iako Bloch uopÊe nije zamahnuo rukom da zaustavi taksi - nije bio taksi. Naposljetku se pred njim zaËulo πkripanje koËnica; Bloch se okrene: iza njega je stajao taksi, Ëiji je vozaË glasno negodovao. Bloch se ponovno okrene, ue i zatraæi od vozaËa da ga odveze do Naschmarkta.

Bio je lijep listopadski dan. Na jednom kiosku Bloch je pojeo vruÊu kobasicu, te potom proπetao meu πtandovima do kina. Sve πto je vidio smetalo mu je; trudio se opaæati πto je moguÊe manje.

Ulazak u kino donio je olakπanje.

-7-

Naknadno se zaËudio πto je blagajnica na gestu kojom je, ne izuπÊujuÊi pritom ni rijeË, spustio novac na okrugli pomiËni tanjur, uzvratila drugom gestom, kao da se to samo po sebi razumije.

Pokraj filmskog platna zapazio je elektriËni sat s osvijetljenim brojËanikom. Usred filma Ëuo je kako zvoni zvono; dugo se nije mogao odluËiti je li zvonilo na filmu ili vani na tornju crkve pokraj Naschmarkta.

Zatekavπi se ponovno na ulici, kupio je groæe, koje je u to doba godine bilo posebno jeftino.

Nastavio je hodati, jeo groæe i pljuckao koæice.

U prvom hotelu u kojem se raspitao za slobodnu sobu, odbili su ga, jer je kod sebe imao samo aktovku; u drugom hotelu, koji se nalazio u sporednoj ulici, portir ga je sam poveo uza stube do sobe. Portir joπ nije bio napustio sobu, a Bloch je veÊ leæao na krevetu i ubrzo zaspao.

NaveËer je otiπao iz hotela i napio se. Kasnije se otrijeznio i pokuπao nazvati prijatelje; kako mnogi njegovi prijatelji nisu stanovali na gradskom podruËju, a telefon nije vraÊao kovanice, Blochu ubrzo ponestane sitniπa. Jedan policajac, kojeg je pozdravio, misleÊi da Êe ga na taj naËin ponukati da zastane, nije odzdravio. Bloch se zapita nije li policajac moæda pogreπno protumaËio rijeËi koje mu je doviknuo preko ceste i pomisli na samorazumljivost s kojom je blagajnica u kinu okrenula prema njemu pomiËni tanjur sa sitniπem.

Brzina njene kretnje toliko ga je zaËudila da je

-8-

zamalo zaboravio pokupiti kartu s tanjura. OdluËio je potraæiti blagajnicu.

Kad je stigao do kina, u staklenim vitrinama s plakatima upravo su se pogasila svjetla. Bloch ugleda Ëovjeka na ljestvama, koji je slova iz imena filma zamjenjivao slovima iz imena filma koji Êe biti prikazan sutradan. PriËekao je da proËita naslov sutraπnjeg filma; potom se vratio u hotel.

Sutradan je bila subota. Bloch je odluËio ostati u hotelu joπ jedan dan. Izuzev jednog ameriËkog braËnog para, u blagovaonici je sjedio sam; neko vrijeme osluπkivao je njihov razgovor, koji je donekle razumio jer je prijaπnjih godina sa svojom momËadi nekoliko puta bio na turniru u New Yorku; potom je brzo izaπao i kupio nekoliko novina. Novine, posrijedi su bila vikend-izdanja, bile su taj dan posebno teπke; Bloch ih nije presavio, veÊ ih je pod miπkom odnio natrag u hotel.

Ponovno je sjeo za stol u blagovaonici, koji je veÊ bio raspremljen, i iz novina uklonio priloge s oglasima; to ga je tiπtalo. Primijetio je kako vani prolazi dvoje ljudi s debelim novinama. Zadræao je dah, sve dok nisu proπli. Tek tad je shvatio da je posrijedi bio ameriËki braËni par; kako ih je prije vidio samo za stolom u blagovaonici, na ulici ih nije prepoznao.

U jednoj kavani potom je dugo pio obiËnu vodu, πto su je servirali u Ëaπama uz kavu. S vremena na vrijeme ustajao bi od stola i uzimao ilu-

-9-

strirane revije s kupova koji su stajali na za njih predvienim stolovima i stolcima; pokupivπi ilustrirane revije, koje su se nakupile pokraj njega, konobarica je u odlasku upotrijebila sintagmu “stol za novine”. Bloch, koji je s jedne strane teπko podnosio listanje Ëasopisa, dok s druge nijedan nije mogao ispustiti iz ruke, dok ga Ëitava ne bi prelistao, pokuπavao je u meuvremenu baciti poneki pogled na ulicu; opreku izmeu ilustriranih revija i slika koje su se izmjenjivale pred prozorom doæivio je kao olakπanje. Na izlasku iz kavane sam je vratio revije na stol.

Kiosci na Naschmarktu veÊ su bili zatvoreni.

Neko vrijeme Bloch je gurkao nogom odbaËeno voÊe i povrÊe koje bi mu se naπlo na putu. Pomokrio se negdje meu kioscima. Pritom je zamijetio da su zidovi drvenih baraka posvuda crni od mo­ kra­Êe.

Koæice od groæa, koje je prethodnog dana ispljunuo, joπ uvijek su leæale na ploËniku. Kad je Bloch na blagajni spustio novËanicu na pomiËni tanjuriÊ, ona se pri okretanju zaplete; Bloch osjeti povod da neπto kaæe. Blagajnica odgovori. On ponovno neπto reËe. Blagajnica ga pogleda, jer joj je djelovao neobiËno. To mu dade povod da nastavi govoriti. Ponovno u kinu, Bloch se prisjeti romana i elektriËnoga kuhala pokraj blagajnice; zavalio se u stolac i poËeo razlikovati pojedinosti na filmskom platnu.

- 10 -

Kasno poslije podne odvezao se tramvajem do sta­­diona. Uzeo je stajaÊe mjesto, ali je na kraju ipak sjeo na novine, koje joπ uvijek nije bio bacio.

Ni­­je mu smetalo πto mu gledatelji zaklanjaju vidik.

Ti­jekom igre veÊina ih je ionako posjedala. Blo­cha ni­tko nije prepoznao. Ostavio je novine, spu­stio na njih bocu od piva i napustio stadion pri­je nego πto Êe sudac zviædanjem oznaËiti svrπe­tak utakmice, kako kasnije ne bi upao u guævu. Za­prepastio ga je velik broj praznih autobusa i tram­vaja ispred sta­diona - posrijedi je bio derbi. Sjeo je u jedan tramvaj. Sjedio je u njemu gotovo sam i Ëekao.

Ho­Êe li sudac produæiti utakmicu? Kad je Bloch di­gao pogled, vidio je da Sunce zalazi. Bez æelje da time iπta izrazi, spustio je glavu.

Vani je odjednom zapuhao vjetar. Gotovo usporedno sa zavrπnim zviædanjem, koje se sastojalo od tri izduæena pojedinaËna zviæduka, vo­zaËi i kondukteri uπli su u autobuse i tramvaje, a ljudi su poËeli izlaziti sa stadiona. Bloch umisli da Ëuje zvukove pivskih boca kako padaju na teren, te je ujedno zaËuo kako praπina udara o prozore.

Dok se u kinu zavalio natraπke, sada, kad su gledatelji poËeli ulaziti u tramvaj, zavalio se prema naprijed. SreÊom je kod sebe imao programsku knjiæicu o o filmu. UËinilo mu se da su na stadionu upravo ukljuËili velike reflektore. Besmislene li misli, reËe Bloch. Bio je loπ golman kad bi ga osvjetljivali veliki reflektori.

- 11 -

U srediπtu grada proveo je neko vrijeme traæeÊi telefon; kad je, meutim, pronaπao praznu govornicu, sluπalica je otrgnuta leæala na podu. Oti­ πao je dalje. Na Zapadnom kolodvoru napokon je pronaπao telefon. BuduÊi da je bila subota, jedva da mu se netko javljao. Kad se napokon javila æena koju je poznavao otprije, morao je neko vrijeme govoriti dok nije shvatila tko je. Dogovorili su sastanak u jednoj gostionici nedaleko od Zapadnog kolodvora, gdje se, znao je, nalazi dæu­ boks. Vrijeme do æenina dolaska kratio je ubacivanjem kovanica u aparat, puπtajuÊi druge da umjesto njega pritiπÊu tipke. Za to vrijeme promatrao je fotografije i potpise nogometaπa na zi­ do­vima. Lokal je prije nekoliko godina zakupio jedan napadaË iz nacionalne reprezentacije, koji je potom kao trener jedne od divljih momËadi ameriËke lige otiπao preko oceana, gdje se izgubio nakon πto se liga raspala. Bloch zapodjene razgovor s jednom djevojkom, koja je sa stola pokraj aparata naslijepo posezala rukom iza lea, biraju­ Êi svaki put jednu te istu ploËu. U njegovu druπtvu napustila je lokal. Pokuπao ju je odvesti u prvu veæu, ali kapije su posvuda veÊ bile zakljuËane.

Kad se jedna napokon dala otvoriti, sudeÊi po pjevanju ispostavilo se da se iza sljedeÊih vrata upravo odræava bogosluæje. Uπli su u dizalo, koje se nalazilo izmeu prvih i drugih vrata, i Bloch pritisne dugme za posljednji kat. Prije nego πto je dizalo stiglo na odrediπte, djevojka poæeli izaÊi.

- 12 -

O autoru

Peter Handke roen je 1942. u Griffenu u Austriji. Odrastao je u IstoËnom Berlinu i u Griffenu.

Prve knjiæevne tekstove piπe za Ëasopis djeËaËkog internata Tanzenberg. Od 1961. studira pravo u Grazu. Pridruæuje se grupi pisaca “Forum Stadtpark” i objavljuje u Ëasopisu “Manuskripte”.

Go­­dine 1965. prekida studij nakon objavljivanja prvoga romana Die Hornissen. Od tada je slobo­ dni umjetnik. Godine 1966. spektakularno istupa na susretu “Grupe 47” na Princetonu. Te godine postaje predstavnikom nove kritiËke knjiæevnosti i idolom beat-generacije. Jedan je od pisaca koji je najviπe utjecao na generacije pisaca niza europskih knji­æevnosti koje se javljaju krajem sedamde­ setih i u osamdesetima. SuosnivaË je nakladni­Ëke kuÊe autora Verlag der Autoren u Frankfurtu. Æivi u Chavilleu u Francuskoj.

Objavio je brojne romane, drame, prijevode, radiodrame, pjesme, izmeu kojih se izdvajaju: Strah golmana pred jedanaestercem, Kaspar, Spo-

- 125 -

ri povratak kuÊi, Uæas praznine, Trenutak pravog osjeÊaja, Don Juan njime samim, Kratko pismo za dugo rastajanje, Pouka planine Sainte-Victoire.

Primio je mnoπtvo nagrada, izmeu ostalih: Nagradu Georg Büchner 1973. (koju je vratio 1999. zbog napada NATO-a na Srbiju), Nagradu Franz Kafka 1979., Kulturnu nagradu pokrajine Ko­ruπke 1983., Nagradu Grillparzer 1983., Veliku austrijsku dræavnu nagradu 1987., Nagradu Siegfried Unseld 2004., a 2006. odbio je Nagradu Heinricha Heinea.

- 126 -

O prevoditelju

Boris PeriÊ roen je 25. svibnja 1966. u Va­ra­ ædinu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu di­ plomirao je germanistiku i filozofiju. Bavi se knji­­­æevnoπÊu, prevoenjem i novinarstvom. Radio je u viπe javnih glasila, baveÊi se temama iz kulture te unutarnje i vanjske politike. Prozna djela i prijevode objavljuje u hrvatskom i inozemnom tisku. Uvrπten je u viπe knjiæevnih antologija. Zaposlen je kao direktor Kontaktnog ureda grada BeËa u Zagrebu. »lan je Hrvatskog druπtva pisaca. Æivi i radi u Zagrebu.

Objavljena djela: PolitiËki vodiË - Njema­Ëka, 1992., PolitiËki vodiË - Austrija, 1993., Sezona stakla, 1993., Heartland, Zagreb, 1995., Putovanje na granici - Izbor iz suvremene austrijske proze, 1995., Quattro Stagioni, 1998., Groblje bezimenih, 2003., PriËe iz beËke kuhinje, 2004., Vampir, 2006.

- 127 -

Vaæniji prijevodi: Markus Jaroschka, Gramatika novih osjeÊaja; Gabriel Loidolt, Svjetionik; Johanna Spyri, Heidi; Joseph Roth, Job; Thomas Bernhard, Imitator glasova; Doris Dörrie, Jesam li lijepa?; Romano Guardini, Konac novog vijeka; Hermann Hesse, Putovanje na Istok; Ingo Schulze, 33 trenutka sreÊe; Leopold von Sacher, Ma­ soch: Matrena; Arthur Schnitzler, Novela sna; Tho­­mas Bernhard, Gubitnik; Norbert Gstrein, Engleske godine; Ingo Schulze, Simple Storys.

- 128 -

- 129 -

Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Fotografija na naslovnici Asmundur Thorkelsson Tisak Gipa, Zagreb Godina izdanja 2007., srpanj (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-022-7 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 640304 Prijevod ove knjige potpomoglo je Savezno ministarstvo za nastavu, umjetnost i kulturu Republike Austije.

The translation of this work has received a grant from the Austrian Federal Ministry for Education, the Arts and Culture.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske

www.fraktura.hr E-mail: fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63; Fax: +385 1 335 83 20

- 130 -

- 131 -

- 132 -