Strah golmana pred jedanaestercem

Strah golmana pred jedanaestercem

NOBELOVA NAGRADA ZA KNJIŽEVNOST 2019.

Strah golmana pred jedanaestercem -1-

Od istog autora u izdanju Frakture: Don Juan (pripovijeda sam o sebi)

-2-

Peter Handke

Strah golmana pred jedanaestercem preveo s njemaÄ?kog Boris Perić

Fraktura -3-

Naslov izvornika Die Angst des Tormanns beim Elfmeter © Suhrkamp Verlag Berlin 1970 © za hrvatsko izdanje Fraktura 2019. © za hrvatski prijevod Boris Perić i Fraktura 2007., 2019.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-358-178-1 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 1043763

-4-

Golman je gledao kako se lopta kotrlja preko linije...

-5-

-6-

Kad se prije podne javio na radno mjesto, monter Joseph Bloch, koji je nekoć bio poznat kao nogometni golman, obaviješten je da je otpušten s posla. U svakom slučaju, kad se pojavio na vratima barake, u kojoj su se upravo nalazili radnici, nitko osim vođe smjene nije digao pogled s užine, te je Bloch tu činjenicu protumačio kao takvu obavijest i napustio gradilište. Na ulici je zamahnuo rukom, ali automobil, koji je projurio pored njega – iako Bloch uopće nije zamahnuo rukom da zaustavi taksi – nije bio taksi. Naposljetku se pred njim začulo škripanje kočnica; Bloch se okrene: iza njega je stajao taksi, čiji je vozač glasno negodovao. Bloch se ponovno okrene, uđe i zatraži od vozača da ga odveze do Naschmarkta.

Bio je lijep listopadski dan. Na jednom kiosku Bloch je pojeo vruću kobasicu, te potom prošetao među štandovima do kina. Sve što je vidio smetalo mu je; trudio se opažati što je moguće manje. Ulazak u kino donio je olakšanje.

-7-

Naknadno se začudio što je blagajnica na gestu kojom je, ne izušćujući pritom ni riječ, spustio novac na okrugli pomični tanjur, uzvratila drugom gestom, kao da se to samo po sebi razumije. Pokraj filmskog platna zapazio je električni sat s osvijetljenim brojčanikom.

Usred filma čuo je kako zvoni zvono; dugo se nije mogao odlučiti je li zvonilo na filmu ili vani na tornju crkve pokraj Naschmarkta.

Zatekavši se ponovno na ulici, kupio je grožđe, koje je u to doba godine bilo posebno jeftino. Nastavio je hodati, jeo grožđe i pljuckao kožice. U prvom hotelu u kojem se raspitao za slobodnu sobu, odbili su ga, jer je kod sebe imao samo aktovku; u drugom hotelu, koji se nalazio u sporednoj ulici, portir ga je sam poveo uza stube do sobe. Portir još nije bio napustio sobu, a Bloch je već ležao na krevetu i ubrzo zaspao.

Navečer je otišao iz hotela i napio se. Kasnije se otri­ jeznio i pokušao nazvati prijatelje; kako mnogi njegovi prijatelji nisu stanovali na gradskom području, a telefon nije vraćao kovanice, Blochu ubrzo ponestane sitniša.

Jedan policajac, kojeg je pozdravio, misleći da će ga na taj način ponukati da zastane, nije odzdravio. Bloch se zapita nije li policajac možda pogrešno protumačio rije­či koje mu je doviknuo preko ceste i pomisli na sa­ morazumljivost s kojom je blagajnica u kinu okrenula prema njemu pomični tanjur sa sitnišem. Brzina njene

-8-

kretnje toliko ga je začudila da je zamalo zaboravio pokupiti kartu s tanjura. Odlučio je potražiti blagajnicu.

Kad je stigao do kina, u staklenim vitrinama s plaka­ tima upravo su se pogasila svjetla. Bloch ugleda čovjeka na ljestvama, koji je slova iz imena filma zamjenjivao slovima iz imena filma koji će biti prikazan sutradan.

Pričekao je da pročita naslov sutrašnjeg filma; potom se vratio u hotel.

Sutradan je bila subota. Bloch je odlučio ostati u hotelu još jedan dan. Izuzev jednog američkog bračnog para, u blagovaonici je sjedio sam; neko vrijeme osluškivao je njihov razgovor, koji je donekle razumio jer je prijašnjih godina sa svojom momčadi nekoliko puta bio na turniru u New Yorku; potom je brzo izašao i kupio nekoliko novina. Novine, posrijedi su bila vikend-izdanja, bile su taj dan posebno teške; Bloch ih nije presavio, već ih je pod miškom odnio natrag u hotel. Ponovno je sjeo za stol u blagovaonici, koji je već bio raspremljen, i iz novina uklonio priloge s oglasima; to ga je tištalo.

Primijetio je kako vani prolazi dvoje ljudi s debelim novinama. Zadržao je dah, sve dok nisu prošli. Tek tad je shvatio da je posrijedi bio američki bračni par; kako ih je prije vidio samo za stolom u blagovaonici, na ulici ih nije prepoznao.

U jednoj kavani potom je dugo pio običnu vodu, što su je servirali u čašama uz kavu. S vremena na vrijeme

-9-

ustajao bi od stola i uzimao ilustrirane revije s kupova koji su stajali na za njih predviđenim stolovima i stolcima; pokupivši ilustrirane revije, koje su se nakupile pokraj njega, konobarica je u odlasku upotrijebila sintagmu “stol za novine”. Bloch, koji je s jedne strane teško podnosio listanje časopisa, dok s druge nijedan nije mogao ispustiti iz ruke, dok ga čitava ne bi prelistao, pokušavao je u međuvremenu baciti poneki pogled na ulicu; opreku između ilustriranih revija i slika koje su se izmjenjivale pred prozorom doživio je kao olakšanje. Na izlasku iz kavane sam je vratio revije na stol.

Kiosci na Naschmarktu već su bili zatvoreni. Neko vrijeme Bloch je gurkao nogom odbačeno voće i povrće koje bi mu se našlo na putu. Pomokrio se negdje među kioscima. Pritom je zamijetio da su zidovi drvenih baraka posvuda crni od mo­kra­će.

Kožice od grožđa, koje je prethodnog dana isplju­ nuo, još uvijek su ležale na pločniku. Kad je Bloch na blagajni spustio novčanicu na pomični tanjurić, ona se pri okretanju zaplete; Bloch osjeti povod da nešto kaže.

Blagajnica odgovori. On ponovno nešto reče. Blagajnica ga pogleda, jer joj je djelovao neobično. To mu dade povod da nastavi govoriti. Ponovno u kinu, Bloch se prisjeti romana i električnoga kuhala pokraj blagajnice; zavalio se u stolac i počeo razlikovati pojedinosti na filmskom platnu.

- 10 -

Kasno poslije podne odvezao se tramvajem do sta­­ diona. Uzeo je stajaće mjesto, ali je na kraju ipak sjeo na novine, koje još uvijek nije bio bacio. Ni­­je mu smetalo što mu gledatelji zaklanjaju vidik. Ti­jekom igre većina ih je ionako posjedala. Blo­cha ni­tko nije prepoznao.

Ostavio je novine, spu­stio na njih bocu od piva i napustio stadion pri­je nego što će sudac zviždanjem označiti svrše­tak utakmice, kako kasnije ne bi upao u gužvu.

Za­prepastio ga je velik broj praznih autobusa i tram­vaja ispred sta­diona – posrijedi je bio derbi. Sjeo je u jedan tramvaj. Sjedio je u njemu gotovo sam i čekao. Ho­će li sudac produžiti utakmicu? Kad je Bloch di­gao pogled, vidio je da Sunce zalazi. Bez želje da time išta izrazi, spustio je glavu.

Vani je odjednom zapuhao vjetar. Gotovo usporedno sa završnim zviždanjem, koje se sastojalo od tri izdužena pojedinačna zvižduka, vo­zači i kondukteri ušli su u autobuse i tramvaje, a ljudi su počeli izlaziti sa stadiona. Bloch umisli da čuje zvukove pivskih boca kako padaju na teren, te je ujedno začuo kako prašina udara o prozore. Dok se u kinu zavalio natraške, sada, kad su gledatelji počeli ulaziti u tramvaj, zavalio se prema naprijed. Srećom je kod sebe imao programsku knjižicu o o filmu. Učinilo mu se da su na stadionu upravo uključili velike reflektore. Besmislene li misli, reče Bloch. Bio je loš golman kad bi ga osvjetljivali veliki reflektori.

- 11 -

U središtu grada proveo je neko vrijeme tražeći telefon; kad je, međutim, pronašao praznu govornicu, slušalica je otrgnuta ležala na podu. Oti­šao je dalje. Na Zapadnom kolodvoru napokon je pronašao telefon.

Bu­dući da je bila subota, jedva da mu se netko javljao.

Kad se napokon javila žena koju je poznavao otprije, morao je neko vrijeme govoriti dok nije shvatila tko je.

Dogovorili su sastanak u jednoj gostionici nedaleko od Zapadnog kolodvora, gdje se, znao je, nalazi džu­boks.

Vrijeme do ženina dolaska kratio je ubacivanjem kovanica u aparat, puštajući druge da umjesto njega pritišću tipke. Za to vrijeme promatrao je fotografije i potpise nogometaša na zi­do­vima. Lokal je prije nekoliko godina zakupio jedan napadač iz nacionalne reprezentacije, koji je potom kao trener jedne od divljih momčadi američke lige otišao preko oceana, gdje se izgubio nakon što se liga raspala. Bloch zapodjene razgovor s jednom djevojkom, koja je sa stola pokraj aparata naslijepo posezala rukom iza leđa, biraju­ći svaki put jednu te istu ploču. U njegovu društvu napustila je lokal. Pokušao ju je odvesti u prvu vežu, ali kapije su posvuda već bile zaključane. Kad se jedna napokon dala otvoriti, sudeći po pjevanju ispostavilo se da se iza sljedećih vrata upra­ ­vo održava bogoslužje. Ušli su u dizalo, koje se nalazilo između prvih i drugih vrata, i Bloch pritisne dugme za posljednji kat. Prije nego što je dizalo stiglo na odredište, djevojka poželi izaći. Bloch nato pritisne dugme za - 12 -

prvi kat; tamo su izašli i zastali na stubištu; sad je djevojka postala umiljata. Zajedno su potrčali uza stube.

Na posljednjem katu stajalo je dizalo; ušli su, spustili se u prizemlje i izašli natrag na ulicu.

Neko vrijeme Bloch je hodao kraj djevojke, onda se okrenuo i vratio u gostionicu. Ne svu­kavši ka­put, žena ga je već čekala. Djevojčinoj prijateljici, koja je i dalje sjedila za stolom kraj au­tomata, Bloch objasni da se djevojka više neće vraćati, pa sa ženom napusti gosti­ onicu.

Bloch reče: “Sam sebi izgledam smiješno ovako bez kaputa, kad ti nosiš kaput.” Žena ga uhvati pod ruku.

Ne bi li ponovno oslobodio ruku, Bloch se pretvarao da joj želi nešto pokazati. Tog časa je osjetio želju da kupi večernje novine. Prošli su raznim ulicama, a da nisu vidjeli prodavača novina. Naposljetku su se autobusom odvezli na Južni kolodvor, ali taj je već bio zatvoren. Bloch se pretvarao da se preplašio; ali preplašio se bio i uistinu. Ženi, koja mu je, otvorivši torbicu i po­ igravajući se raznim predmetima u njoj, još u autobusu dala do znanja da se ne osjeća dobro, rekao je: “Za­ boravio sam ostaviti cedulju”, ne znajući što zapravo podrazumijeva pod pojmovima “cedulja” i “ostaviti”.

U svakom slučaju, sam je ušao u taksi i odvezao se do Naschmarkta.

Kako su se u kinu subotom davale noćne predstave, Bloch je čak stigao prerano. Ušao je u obli­žnji resto- 13 -

ran-samoposluživanje i stojećke pojeo kosani odrezak.

Pokušao je u što kraćem vremenu konobarici ispričati vic; kad je vrijeme prošlo, a da on svoj vic još nije bio ispričao dokraja, za­stao je usred rečenice i platio račun.

Konobarica se nasmijala.

Na cesti je susreo jednog poznanika, koji ga je tražio novac. Bloch ga izgrdi. Kad je pijanac zgrabio Blocha za košulju, na ulici se smračilo. Pijanac preplašen spusti ruku. Bloch, koji je očekivao da će se svjetleća kinoreklama ugasiti, brzo se udalji. Ispred kina susreo je blagajnicu; upravo je sjedala u automobil nekog muškarca.

Bloch joj dobaci pogled. U automobilu ona uzvrati poravnavajući haljinu ispod sebe na suvo­začkom sjedalu; bar je Bloch njenu gestu do­ži­vio kao uzvraćanje.

Nije se dogodilo ništa ne­pre­dvi­đeno; ona je zatvorila vrata i automobil je krenuo.

Bloch se vrati u hotel. Hotelsko predvorje bilo je jarko osvijetljeno, ali u njemu nije bilo ljudi; dok je skidao ključ s kuke, iz pretinca ispadne presavijena cedulja; on je rastvori: bio je to račun. Dok je Bloch s ceduljom u ruci još stajao u predvorju i promatrao kovčeg koji je stajao kraj vrata, iz ostave je stigao portir. Bloch ga smje­­sta upi­ta ima li novine i kroz otvorena vrata pogleda u ostavu, gdje je portir očito bio zaspao na stolcu koji je donio iz predvorja. Portir zatvori vrata, tako da je Bloch mogao vidjeti samo još male sklopive ljestve sa zdjelicom za juhu na gornjoj prečki, te je progovorio - 14 -

tek nakon što je stao iza portirskog stola. Ali Bloch je već zatvaranje vrata doživio kao niječan odgovor i krenuo uza stube prema svojoj sobi. Samo pred jednim vratima na prilično dugačkom hodniku ugledao je par cipela; u sobi je svukao vlastite cipele ne odvezavši pret­ hodno vezice i također ih iznio pred vrata. Legao je na krevet i u hipu zaspao.

Usred noći nakratko ga probudi svađa u sobi do njegove; ali možda je samo njegov sluh bio previše osjetljiv uslijed iznenadna buđenja, tako da je glasove u susjednoj sobi smatrao glasovima koji se svađaju. Jedanput udari šakom o zid. Nato se začu šum vodovoda. Kad je voda prestala šumiti, sobom zavlada tišina i on ponovno zaspi.

Sljedećeg dana Blocha probudi sobni telefon. Pitali su ga želi li ostati još jednu noć. Promatraju­ći aktovku na podu – u sobi nije bilo mjesta za odlaganje kovčega – Bloch smjesta potvrdi i zaklopi slušalicu. Nakon što je iz hodnika uzeo cipele, koje, vjerojatno zato što je bila nedjelja, nisu bile očišćene, bez doručka je napustio hotel.

Na Južnom kolodvoru obrijao se u WC-u električnim brijačem. Istuširao se u jednoj od kabina s tuševi­ ­ma. Dok se oblačio, pročitao je u novinama sportsku rubriku i sudska izvješća. Nakon nekog vremena, još dok je čitao – u kabinama oko njega bilo je dosta mirno – iznenada se počeo osjećati dobro. Odjeven se naslonio - 15 -

na zid ka­bine i udario cipelom o drvenu klupu. Tresak urodi pitanjem čuvarice kabina, a kako nije odgo­vorio, kucanjem na vratima. Kako Bloch i opet nije odgovorio, žena izvana ručnikom (ili što god da je to bilo) udari po kvaki i udalji se. Bloch stojećke pročita novine do kraja.

Na trgu ispred kolodvora sreo je jednog znanca, koji se kao sudac zaputio na nižerazrednu utakmicu u jednom prigradskom naselju. Bloch je tu informaciju shva­ tio kao šalu i pristao na nju, te rekao da u tom slučaju može poći s njim kao linijski sudac. Čak i kad je znanac nato otvorio svoju mornarsku vreću i pokazao mu sudački dres i mrežu punu limuna, Bloch je, kao i prije toga njegovu prvu rečenicu, sve to smatrao nekom vrstom pošalice i izrazio spremnost da mu, kad već odlazi s njim, usput i ponese mornarsku vreću. Čak i kad je sa znancem već sjedio u prigradskom vlaku, držeći na ko­ ljenima njegovu mornarsku vreću, djelovalo mu je, to više što je kupe u vrijeme ručka bio gotovo prazan, da je na sve to pristao iz šale. Naravno, Bloch nije uspio odgonetnuti kakve bi veze prazan kupe trebao imati s njegovim neozbiljnim ponašanjem. Da se njegov znanac s mornarskom vrećom zaputio u jedno prigradsko naselje, da je on, Bloch, putovao s njim, da su u jednoj prigradskoj gostionici zajedno ručali i zajedno, kako je Bloch rekao, otišli na “stvarnu utakmicu”, činilo mu se čak i kad se sam vraćao u grad – utakmica mu se nije svidjela – kao obostrano pretvaranje. Sve to nije vrije- 16 -

dilo, pomisli Bloch. Na trgu ispred kolodvora srećom nije susreo nikoga.

Iz jedne govornice na rubu perivoja nazvao je svoju bivšu ženu; sve je u redu, rekla je, ali ništa ga nije pitala.

Bloch osjeti nemir.

Sjeo je na jednu vrtnu terasu, koja je unatoč godišnjem dobu još bila otvorena, i naručio pivo. Kako je vrijeme prolazilo, a nitko mu nije donio pivo, ustao je i otišao; zasljepljivala ga je ploča čeličnog stola na kojoj nije bilo stolnjaka. Stao je na prozor jedne gostionice; ljudi unutra sjedili su pred televizorom. Promatrao ih je neko vrijeme. Netko se okrenuo prema njemu i on nastavi hodati.

U Prateru je upao u tučnjavu. Jedan mladić hitro mu je straga navukao jaknu preko ruku, drugi ga je udario glavom u bradu. Bloch se malčice zaljuljao u koljenima, no onda je nogom udario mladića pred sobom. Naposljetku ga obojica odvukoše iza jednog štanda sa slasticama i pre­tu­ko­še. Srušio se, a oni nestadoše. U WC-u je Bloch oprao lice i očistio odijelo.

U jednoj kavani u drugom kotaru igrao je bilijar, dok na televiziji nisu počele sportske vijesti. Bloch je za­ molio konobaricu da uključi televizor, u koji je potom gledao kao da ga se sve to ništa ne tiče. Pozvao je konobaricu na piće. Kad se konobarica vratila iz stražnje sobe, gdje je u tijeku bila neka zabranjena igra, Bloch je već stajao na vratima; ona prođe pored njega i ne reče - 17 -

ništa; Bloch napusti kavanu. Kad se vratio na Naschmarkt, od prizora praznih kutija za voće i povrće, neuredno naslaganih iza štandova, učini mu se da su kutije neka vrsta šale, da nisu mišljene ozbiljno. Kao šale bez riječi, pomisli Bloch, koji je rado gledao šale bez riječi.

Taj dojam prijetvornosti i prenemaganja – “to prenemaganje sa suda­čkom zviždaljkom u mornarskoj vreći”, po­misli Bloch – nestao je tek nakon što je u kinu, gdje je jedan komičar u prolazu kao slučajno uzeo trubu iz staretinarnice i zasvirao na njoj kao da se to razumije samo po sebi, tu trubu, a potom i sve ostale predmete, prepoznao kao neprijetvorne i nedvosmislene. Bloch se smiri.

Nakon filma pričekao je blagajnicu među štan­­dovi­ ­ma Naschmarkta. Neko vrijeme nakon što je počela posljednja predstava, ona je izašla iz kina. Da je ne pre­ plaši hodajući među kioscima prema njoj, ostao je sjediti na kutiji dok ona nije stigla do jednog osvjetljenijeg dijela Naschmarkta. U jednom napuštenom kiosku, iza spuštene limene rebrenice, zazvonio je telefon. Telefonski broj kioska bio je ispisan velikim brojkama preko valovita lima. “Ne vrijedi!” smjesta pomisli Bloch. Ho­ dao je za blagajnicom, ne sustižući je. Dok je ulazila u autobus, baš je i sam uspio ući nakon nje. Sjeo je nasuprot njoj, ali tako da se među njima našlo nekoliko redova sjedala. Tek kad su mu jednu postaju dalje novopridošlice zapriječile pogled, Bloch je opet počeo - 18 -

Peter Handke rođen je 1942. u Griffenu u Austriji. Od­ rastao je u Istočnom Berlinu i u Griffenu. Prve književ­ne tekstove piše za časopis dječačkog internata Tanzenberg. Od 1961. studira pravo u Grazu. Pridružuje se grupi pisaca Forum Stadtpark i objavljuje u časopisu Manuskripte. Godine 1965. prekida studij nakon objavljivanja prvoga romana Die Hornissen. Od tada je slobodni umjetnik. Godine 1966. spektakularno istupa na susretu Grupe 47 na Princetonu te postaje pred­ stavnikom nove kritičke književnosti i idolom beat-generacije. Jedan je od pisaca koji je najviše utjecao na generacije pisaca niza europskih književnosti koje se javljaju krajem sedamdesetih i u osamdesetima. Su­ osnivač je nakladničke kuće autora Verlag der Autoren u Frankfurtu. Više od trideset godina živi u Chavilleu u Francuskoj.

Objavio je brojne romane, drame, prijevode, radiodrame i pjesme, između kojih se izdvajaju: Strah golmana pred jedanaestercem, Kaspar, Spori povratak kući, Užas praznine, Trenutak pravog osjećaja, Don Juan (pripovijeda - 123 -

sam o sebi), Kratko pismo za dugo rastajanje, Pouka planine Sainte-Victoire, Moravska noć i Veliki pad.

Primio je mnoštvo nagrada, između ostalih: Nagradu Georg Büchner 1973. (koju je vratio 1999. zbog napada NATO-a na Srbiju), Nagradu Franz Kafka 1979., Kulturnu nagradu pokrajine Koruške 1983., Nagradu Grillparzer 1983., Veliku austrijsku državnu nagradu 1987. i Nagradu Siegfried Unseld 2004., a 2006. odbio je Nagradu Heinricha Heinea.

Za književno stvaralaštvo dobio je 2019. Nobelovu nagradu za književnost.

- 124 -

Boris Perić rođen je 25. svibnja 1966. u Varaždinu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je germanistiku i filozofiju. Bavi se književnošću, prevođenjem i novinarstvom. Radio je u više javnih glasila, baveći se temama iz kulture te unutarnje i vanjske politike. Prozna djela i prijevode objavljuje u hrvatskom i inozemnom tisku. Uvršten je u više književnih antologija. Član je Hrvatskog društva pisaca i Društva hrvatskih književnika. Živi i radi u Zagrebu.

Objavljena djela: Politički vodič – Njemačka, 1992., Politički vodič – Austrija, 1993., Sezona stakla, 1993., Heartland, Zagreb, 1995., Putovanje na granici – Izbor iz suvremene austrijske proze, 1995., Quattro Stagioni, 1998., Groblje bezimenih, 2003., Priče iz bečke kuhinje, 2004., Vampir, 2006., D’annunziev kod, 2007., Na večeri s Drakulom, 2009., Ogledi o ekstazi, 2010., Povratak Filipa Latinovića, 2013., Važno je zvati se Gregor, 2014., Zagabrijel, 2018., i Povijest paučine, 2018.

Prevodio je djela austrijskih i njemačkih autora Markusa Jaroschke, Gabriela Loidolta, Johanne Spyri, - 125 -

Josepha Rotha, Thomasa Bernharda, Doris Dörrie, Ro­mana Guardinija, Hermanna Hessea, Inga Schulzea, Leopolda von Sachera, Arthura Schnitzlera, Norberta Gstreina, Petera Handkea, Jeana Ameryja, Giorgia Agambena i mnogih drugih.

Dvaput je nagrađen nagradom Davidis: za prijevod Balada Petrice Kerempuha Miroslava Krle­­­­že i za prijevod Panorame hrvatske poezije na njemački jezik.

- 126 -

- 127 -

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Urednik Seid Serdarević Lektura i korektura Margareta Medjurečan Prijelom Maja Glušić Godina izdanja 2019., studeni Tisak Radin print d.o.o., Sveta Nedelja ISBN 978-953-358-178-1 Certifikat sustava upravljanja kvalitetom u skladu sa zahtjevima norme DIN EN ISO 9001:2015 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

- 128 -

- 129 -

Strah golmana pred jedanaestercem – kultni roman nobelovca Petera Handkea.

Strah golmana pred jedanaestercem knjiga je u kojoj Handke majstorski opisuje očaj pojedinca, njegovu izgubljenost i izglobljenost u suvremenom svijetu, depresiju i jezu hladnoratovske Europe i malograđan­ ske austrijske provincije. Sve nijanse straha pred sa­ mim sobom i svojom okolinom razotkrivaju se pred čitateljem kroz Handkeov osebujan stil.

Monter Joseph Bloch, bivši golman, istinski je antiju­ nak, iz dana u dan u sve većem raskoraku između svoga unutarnjeg života i vanjskoga stvarnog svijeta, a njegova shizofrenija odlično ocrtava stanje epohe.

Strah golmana pred jedanaestercem, prema kojemu je Wim Wenders snimio slavni istoimeni film, lansirao je Petera Handkea među najvažnije europske pisce druge polovine dvadesetoga stoljeća.

119,00 kn ISBN 978-953358178-1

- 130 -

9 789533 581781

www.fraktura.hr