Stvoriteljeva karta by Fraktura

Emilio Calderรณn Stvoriteljeva karta

Q1Q

Naslov izvornika El mapa del creador ∂ 2006 by Emilio Calderón First edition by Editorial Roca, Barcelona 2006 ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura 2008. ∂ za prijevod Tamara Horvat Kanjera i Fraktura 2008. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-048-7

Q2 Q

EMILIO CALDERÓN

STVORITELJEVA KARTA prevela sa španjolskog Tamara Horvat Kanjera

Fraktura

Q3Q

Q4 Q

Pravome Joséu Maríji Hurtadu de Mendozi jer mi je posudio svoje ime i znanja o faπistiËkoj arhitekturi. Maríji Jesús Blasco, koja mi je priËala o protestantskom groblju u Rimu i stilu liberty. I, dakako, sablasti Beatrice Cenci, koja mi je jedne vrele lipanjske noÊi doπapnula ovu pripovijest u kabinetu broj 18 u ©panjolskoj akademiji u Rimu.

Q5Q

Q6 Q

“Ima onih koji sanjaju da upravo oni stvaraju Povijest, a postoji i æivot koji sluπa drugu povijest.” Wolfgang Rieberman

Q7Q

Q8 Q

PRVI DIO

Q9Q

Q10 Q

Kad sam toga listopadskog dana 1952. proËitao u novinama da je princ Junio Valerio Cima Vivarini umro odrubljene glave na ledenjaku Schleigeis, u podnoæju planine Hochfeiler, dalekom predjelu u austrijskim Alpama, u isto sam vrijeme osjetio olakπanje i zabrinutost. Utjehu zato πto je s njegovom smrÊu za mene okon Ëan Drugi svjetski rat iako je Europa veÊ nekoliko godina pokuπa vala rekonstruirati samu sebe; nespokoj zato πto je Junio kad je posljednji put razgovarao s mojom æenom Montse, negdje tamo u oæujku 1950., priznao da Êemo ako umre nasilnom smrÊu, primiti odreene spise s pripadajuÊim uputama. A kad ga je Montse zapitala na kakve spise misli, Junio se ograniËio na odgovor kako je rijeË o tajni koju ne moæe odati “zbog naπe vlastite sigurnosti”. BuduÊi da je rat zavrπio prije viπe od sedam godina i s obzirom na to da je Junio bio zaneseni branitelj TreÊega Reicha, posljednje πto smo æeljeli bilo je da budemo upleteni u njegove poslove. Bez obzira na osobne implikacije koje nam je mogla donijeti njegova smrt, Junijev nestanak dobio je golem odjek u svim sredstvima priopÊavanja, ne samo stoga πto je bila rijeË o kontroverznoj osobi nego i zbog Ëinjenice πto je jedan drugi Ëovjek, neki Emmanuel Werba, tek koji mjesec prije preminuo na istome mjestu i u istim okolnostima. Stoga su odrubljene glave Junija i gospodina Werbe oæivile predaju koja tvrdi da nacisti skrivaju svakojako blago u bavarskim Alpama, u dostatnim koliËinama za pokretanje »etvrtog Reicha. Ta blaga navodno Ëuvaju

Q 11 Q

Ëlanovi elitnoga korpusa SS-a, odani sljedbenici ezoteriËnih vjerovanja Reichsführera Heinricha Himmlera. Imenima Junija i gospodina Werbe trebalo je dodati ona alpinista Helmuta Mayera i Ludwiga Pichlera, Ëija su se trupla takoer pojavila osakaÊena na istome podruËju. Prema pisanju novina, u jednom rudniku Alt Ausseea bila je otkrivena podzemna galerija krcata umjetniËkim djelima podrijetlom iz cijele Europe: 6577 slika, 230 akvarela i crteæa, 954 graﬁka i skica, 137 kipova, 78 komada namjeπtaja, 122 tapiserije i 1500 kutija knjiga. Bilo je tu djela braÊe Van Eyck, Vermeera, Bruegela, Rembrandta, Hallsa, Rubensa, Tiziana, Tintoretta i mnogih drugih majstora svjetskoga slikarstva. Uz to je na lokalitetu Redl-Zif jedan ameriËki vojnik pronaπao dragulje, zlato i πest stotina milijuna laænih funta sterlinga skrivenih u sanducima i hambarima, kojima su Nijemci namjeravali slomiti ekonomiju Velike Britanije, samo da je rat dulje potrajao. Plan prozvan “Operacija Bernhard” smislio je zapovjednik SS-a Alfred Naujocks, a ratiﬁcirao ga je sam Hitler. U srpnju 1944. nacisti su imali pripremljene Ëetiri stotine tisuÊa laænih novËanica, koje su naumili pobacati iz spremiπta svojih zrakoplova na englesko tlo. Mjera koja bi neizbjeæno izazvala devalvaciju funte sterlinga i sukladno tomu kaos u britanskoj ekonomiji. Naknadni nepredvieni dogaaji (u toj fazi rata Luftwaffe nije mogla nijedan svoj zrakoplov namijeniti nikakvoj drugoj svrsi osim obrani njemaËkoga zraËnog prostora) zaustavili su operaciju i novac je skriven u Austriji, gdje mu se izgubio svaki trag. Tako da su se smrti Junija i gospodina Werbe mogle protumaËiti kao upozorenje onima koji bi doπli u napast da traæe preostala nacistiËka blaga koja je trebalo otkriti. Kad sam zavrπio s Ëitanjem tiska, poËeo sam se jasno sjeÊati dogaaja koji su se zbili prije petnaest godina.

Q12 Q

Sve je poËelo krajem rujna 1937. nakon πto je don José Olarra na poloæaju tajnika ©panjolske akademije povijesti, arheologije i lijepih umjetnosti u Rimu odluËio dati na draæbu sliku slikara More na Carbonera, s ciljem da prikupi sredstva za nacionalnu stranku. Kupac na draæbi bio je njemaËki politiËar s boraviπtem u Milanu. U to doba Španjolski graanski rat navrπio je svoju prvu godinu i kako su mjeseci prolazili, æivot u Rimu postajao je sve sloæeni ji. Od prvoga trenutka πpanjolsko veleposlanstvo pred Kvirinalom stalo je na stranu pobunjenikâ. Ravnatelj Akademije, kojega je imenovala Republika, naprasno je napustio sluæbu, pa je tajnik ostao najviπa odgovorna osoba ustanove. »injenica da je putovanje iz Rima u ©panjolsku bilo krajnje teπko i opasno posluæila je kao izlika da nama Ëetvorici gostiju koji smo tada joπ ostali u Akademiji bude dano produljenje boravka. José Ignacio Hervada, José Muñoz Molleda i Enrique Pérez Comendador u pratnji svoje supruge, Magdalene Lerroux, dijelili su ideje nacionalne stranke, za razliku od mene, koji nisam osjeÊao politiËku naklonost ni za jednu stranu. U druπtvu dakle tajnika Olarre i njegove obitelji te majordoma kuÊe, Talijana imenom Cesare Fontana, proveli smo prve mjesece sukoba. S obzirom na pomanjkanje vijesti iz prve ruke i kako bi se iskoristio povlaπteni topografski poloæaj Akademije, koja je okrunjivala Monte Aureo, veleposlanstvo je odluËilo potkraj 1936. na

Q 13 Q

jednoj od terasa smjestiti radiotelegrafsku postaju u kojoj su dvadeset Ëetiri sata na dan radila trojica tehniËara. S poËetkom nove godine stiglo je u Akademiju petnaest katalonskih obitelji koje su pobjegle iz Barcelone zbog svoje bliskosti s pobunjenicima. Bili su to buræuji koji su se bojali represalija republikanskih vlasti i anarhistiËkih hordi. Tako su stajale stvari u veljaËi 1937., i u ©panjolskoj akademiji u Rimu æivjelo je viπe od pedeset osoba, sa stanarima, osobljem kuÊe, vojnicima i “pre bjezima” (termin je skovao sam Olarra govoreÊi o katalonskim izbjeglicama u izvjeπtajima koje je πpanjolsko veleposlanstvo pred Kvirinalom od njega zahtijevalo). Jasno da se oskudica u materijalnim sredstvima zaoπtrila, i prije zavrπetka zime æivjeli smo okru æeni hladnoÊom i glau. Kad je jednom tajnik Olarra skinuo lovostaj na draæbe, mi gosti, poduprti glavninom “prebjega”, pomiπljali smo na mo guÊnost da se otue neka dobra iz kuÊe koja bi nam mogla namaknuti novac u gotovini. Sam tajnik Olarra morao je zaæmiriti na jedno oko i pretvarati se da niπta ne vidi jer smo se nalazili u situaciji krajnje nuæde. U poËetku smo se zadovoljili prodajom svakojaka namjeπtaja, ali smo onda pomislili da bi nam drvo moglo posluæiti kao gorivo kad hladnoÊa stisne te smo se usredotoËili na knjige. Ako je neπto bilo vrijedno u Akademiji, to je bila njezina knjiænica, opremljena brojnim primjercima iz razdoblja njezina osnutka, negdje tamo oko 1881. ili Ëak koje stoljeÊe prije, ostavπtinom redovnika koji su nastavali zgradu od 16. stoljeÊa. Kako je Magdalena Lerroux, æena stanara Péreza Comendadora, poznavala jednu antica libreria u Via dell’ Anima, odluËili smo skupiti zbirku i okuπati sreÊu. Za odabir je bila zaduæena Montserrat, mlada djevojka “pre bjeg” koja je odluËila dovesti knjiænicu u red, iako to nitko od nje nije traæio, iz puke zabave. Uvijek odjevena u bluzu i dugu prljavo bijelu suknju te maramu iste boje koja joj je pokrivala glavu, Montserrat, Montse, viπe je nalikovala na bolniËarku nego na pravu knjiæniËarku. U nekim je sluËajevima njezino ponaπanje

Q14 Q

Ëak sliËilo ponaπanju novakinje jer je govorila malo i oprezno, osobito ako je u njezinoj blizini bilo starijih osoba. Nakon nekoliko tjedana Montse mi je priznala da su i njezino ruho i dræanje bili djelo njezina oca kako bi proπla nezamijeÊeno. Ali Montse su odavale krasne zelene oËi, bijela koæa poput kararskoga mramora, dug vrat neusporedive ﬁnoÊe, njezina vitka ﬁgura te odmjeren i otmjen hod. Bila je to ona vrsta ljepote koju nijedna krinka nije mogla skriti i koja je zbunjivala muπkarce. Pérez Comendador bacio je kocku tko od stanara treba pratiti “prebjega” do knjiæare da isposluje probitaËan dogovor. “Tebe je dopalo, José María”, rekao je. Bilo kakva aktivnost koja bi posluæila za razbijanje rutine - koja se u naπem sluËaju sastojala od toga da u svakom trenutku ovisimo o vijestima πto su stizale iz ©panjolske preko radiotelegrafske postaje - bila je dobrodoπla, tako da nisam prigovarao. Usto valja priznati da me Montse privukla od prvoga dana, moæda zato πto sam u njezinoj ljepoti vidio neki oblik spasa, naËin da iz svojih misli izbacim ratnu kataklizmu. “A koliko novca da traæimo?” upitao sam jer nisam poznavao poslovni svijet. “Dvostruko od onoga πto ti ponude, tako Êeπ moÊi sniziti svoje pretenzije do srednjeg iznosa, koji Êe biti negdje izmeu onoga πto traæiπ i onoga πto ti budu ponudili”, primijetio je Pérez Comendador, kojega je braËni æivot natjerao na pomnjivo baratanje brojevima. Kao svaki zaljubljeni πkolarac koji se sprema na πetnju u druπtvu voljene, preuzeo sam na sebe knjige, a Montse je preuzela inicijativu. Spustili smo se kroz svjeæinu πumovita vrta Akademije i iziπli na Via Garibaldi kroz “zabranjena vrata”, tako prozvana jer je Mussolinijeva policija naredila da budu zatvorena zbog toga πto su se, Ëini se, onuda motali anarhisti i æene laka morala, koji su se noÊu njime koristili za ulaæenje i izlaæenje. Navodni anarhisti nisu bili nitko drugi doli sami stanari, uglavnom slikari i kipari, a uliËarke njihovi modeli. U oËekivanju da se naredba ukine

Q 15 Q

nastavili smo se koristiti tim vratima, ugodnijima od onih koja su gledala na stubiπte San Pietro in Montorio, odveÊ napornima zbog velika uspona. Kad smo se naπli pod vedrim nebom, Sunce nas je podsjetilo da smo joπ u ljetu, ljetu pasje vruÊine i vlage kao πto su sva u Rimu. Samo je prisutnost jatâ Ëvoraka koja su prelazila nebom s istoka na zapad najavljivala dolazak jeseni. Prljava bjelina Montseine odjeÊe natjerala me da pomislim na anela, a zibanje njezinih bokova na demona. Vjerujem da je taj detalj - otkriÊe da njezino ponaπanje u Akademiji nije niπta drugo doli proraËunato pretvaranje - privuklo moju pozornost. »ak bih se usudio tvrditi da se u tim trenucima nalazi klica poslije pristigle ljubavi koju sam za nju osjeÊao. “Znaπ li put?” zapitala me tonom koji je pokazao da je stidljivost ostavila meu zidovima Akademije. “Da, ne brini se.” “Ova kaldrma je nemoguÊa”, reËe misleÊi na kocke, koje su pokrivale gotovo sve gradske ulice. Tada sam zamijetio da je Montse obula cipele sa πiljastom potpeticom, poput onih koje bi nazula za odlazak na ples sa svojim mladiÊem. “S ovim potpeticama riskiraπ da iskreneπ gleæanj”, primijetio sam. “Mislila sam da u njima izgledam ozbiljnije i sluæbenije, a moj otac uvijek kaæe da su u poslu najvaæniji ozbiljnost i sluæbe nost.” A i u svakodnevnom æivotu, pomislio sam sjetivπi se vjeËito stroga i ozbiljna izgleda gospodina Fábregasa, Montseina oca, tekstilnog industrijalca s tvornicom u Sabadellu kojega je muËilo ono πto se dogodilo u Barceloni. Uvijek je sa sobom nosio izrezak britanskog novinara Georgea Orwella, Ëovjeka ljeviËarskih ideja sklona Narodnoj fronti, koji je bio napisao da je dolazak u ciudad condal neπto kao iskrcavanje na nekom drugom kontinentu gdje se Ëini da su imuÊne klase prestale postojati, da je ophoenje sa

Q16 Q

“Vi” nestalo, a πeπir i kravata smatraju se faπistiËkim odjevnim predmetima. Kad bi ga tko pitao za povod njegova prisilnog egzila, gospodin Fábregas utekao bi se spomenutom Ëlanku ËitajuÊi ga glasno i jasno. A ako bi njegov sugovornik optuæio Franca da je raskinuo vaæeÊi legalitet, gospodin Fábregas pokazivao bi drugi izrezak iz tiska, u ovom sluËaju neovisnoga katalonskog dnevnika La Nació, s datumom od 9. lipnja 1934., gdje je podcrtao sljedeÊi odlomak: Mi nikad nismo htjeli paktirati sa πpanjolskom dræavom jer nas vrijea miris cigana; nakon Ëega bi nastavljao: “Ovdje je proroËanstvo rata. Ovdje je odgovor zaπto je Franco odluËio razvrgnuti brak: igraËi su bili nelojalni i vodili su se niskim nagonima.” Sada se, iz daljine, posvetio prikupljanju fondova kako bi Katalonija - prema njegovim rijeËima - bila osloboena boljπeviËke anarhije. “Svia ti se Rim?” zapitao sam je u nastavku da razbijem led. “Zgrade mi se sviaju viπe nego u Barceloni; no draæe su mi ulice Barcelone. Ulice Rima su poput onih u Ravalu, samo πto imaju palaËe. I to kakve palaËe! A tebi, svia li ti se Rim?” “Kanim ovdje provesti cijeli æivot”, odgovorio sam kategoriËno. Premda je posrijedi bila ideja koju sam premetao po glavi veÊ nekoliko mjeseci, ovo je bio prvi put da sam je izrekao glasno. “Kao stanar u Akademiji?” zanimalo je Montse. “Ne, kad zavrπi rat, bit Êe gotovo i s Akademijom. Kanim otvoriti arhitektonski studio.” Zanimljivo, upravo me Valle-Inclán na poloæaju direktora Akademije bio pozvao da prouËavam faπistiËku arhitekturu ako bi se sluËajno neπto od nje moglo iskoristiti za naπu Republiku. Sada je on bio mrtav u svojoj rodnoj Galiciji, a Republika samo πto se nije uruπila kao kula od karata. ZahvaljujuÊi predmetu moga prouËavanja, tajnik Olarra nije od mene strahovao, barem ne otvoreno, jer je jedan od njegovih zadataka bio i otkucavanje - in formiranje veleposlanstva o osobama Ëije bi politiËke ideje ili ponaπanje mogli biti sumnjivi.

Q 17 Q

“Zaπto se ne æeliπ vratiti u ©panjolsku? Ja se jako æelim vratiti u Barcelonu. Usto, ako u ©panjolskoj neËega bude nedostajalo kad zavrπi rat, to Êe biti arhitekti.” Montse je imala pravo. Ako Franco dobije rat, trebat Êe arhitekte koji temeljito poznaju faπistiËku arhitekturu. Ali jedno je ono πto bi Franco trebao, a drugo, posve razliËito, ono πto sam ja æelio. “Nemam obitelj, tako da me nitko ne Ëeka u ©panjolskoj”, priznao sam. Montse me prouËila pogledom koji zahtijeva pruæanje iscrpnijih informacija. “Moji su roditelji umrli, kao i moji djed i baka. A jedinac sam.” “Zacijelo imaπ nekog ujaka, nekog bratiÊa... svi imaju brati Êe.” “StriËeve i bratiÊe imam, ali æive u Santanderu i nikad ih nisam posjeÊivao. Svoje sam striËeve vidio nekoliko puta u Madridu, kad su doπli razgovarati o nasljedstvu moga djeda i bake. No neπto je krenulo po zlu i veza izmeu mojih roditelja i striËeva ostala je nagrizena. ©to se mojih bratiÊa tiËe, oni su za mene stranci...” “Obitelj je kao zemlja u malom - i u nju stanu izdajice”, izvalila je Montse, istodobno uzdiπuÊi. Tom sam prigodom ja nju pogledao, ne skrivajuÊi izvjesno iznenaenje. “To je reËenica moga oca. Moj stric Jaime je crveni. Zabranili su nam da spominjemo njegovo ime”, dodala je. “Ali ti si to upravo uËinila”, primijetio sam. “Zato πto nisam spremna da moj otac i stric zavrπe kao Kajin i Abel.” Umalo je nisam zapitao kojemu je od njih dvojice dodijelila ulogu Kajina, a kojemu Abela, ali na koncu to nisam uËinio iz straha da Êu dati povoda raspravi s neizvjesnim ishodom. Ako sam neπto bio nauËio u posljednjim mjesecima, to je da u vrijeme rata rijeËi Ëesto izazivaju nesporazume ili Ëak nasilna djela.

Q18 Q

“U osnovi tvoj otac ima pravo. Zemlje su kao obitelji. Jednom kad njihovi Ëlanovi objave rat jedni drugima, jedino im je vaæno da suodnos snaga prevagne na njihovu stranu, bez obzira na πtetu koju Êe time prouzroËiti”, dodao sam. Preπli smo Tiber preko Ponte Sisto zaËepivπi nosove rukama da ne bismo morali udisati ljepljiv i truo miris koji su ispuπtale vode. Rijeka se doimala kao gnojni oæiljak na licu grada. Netko je bio naslikao nekoliko fasces na jednom od krajeva mosta, srp usred sveænja πtapova koji je bio razlikovni znak konzula i liktora staroga Rima i koji je Mussolini preuzeo kao znak svoga pokreta. Na Piazzi Navona, u visini Fontane dei Fiumi, Montse se osvrnula na predaju koja prati najslavniju Berninijevu fontanu. “Kaæu da kolosi koji predstavljaju Nil i rijeku La Platu okreÊu glave da ne bi morali gledati Borrominijevu crkvu Sant’Agnese in Agone, buduÊi da je neprijateljstvo izmeu ta dva umjetnika bilo posloviËno.” “Svi priËaju istu pripovijest, ali ona je laæna”, rekao sam. “Fontana je izgraena prije crkve. Kip koji simbolizira Nil ima pokriveno lice jer se tada nije znalo gdje izvire. Rim je pun predaja kojima je jedina nakana uveliËati joπ viπe njegovu povijest. Kao da stari grad sumnja u svoju ljepotu pa je u tome pronaπao hranu za preæivljavanje, metodu pomlaivanja.” U knjiæari, malom i troπnom lokalu prekrivenom policama pretrpanim starim rabljenim knjigama i gravurama Piranesijevih slavnih Vedute di Roma, posluæio nas je muπkarac od kakvih pedeset godina, nateËene vanjπtine i punokrvne boje: debelo i okruglo lice, obrazi æive crvene boje, krupne oËi zakrvavljene, kukast nos i pohotne usne. “Zovem se Marcello Tasso”, predstavio se. “Pretpostavljam da ste doπli od gospoe Pérez Comendador. OËekivao sam vas.” Primijetili smo da je ispod pulta stoliÊ od optoËena drva, na kojemu je poËivala πirom rastvorena stara knjiga i nekoliko metalnih predmeta koji su nalikovali na neku vrstu medicinskog

Q 19 Q

alata. Taj nas je prizor toliko iznenadio da je gospodin Tasso osjetio potrebu da nam objasni: “Osim πto kupujem i prodajem knjige, ja ih i restauriram, pa Ëak i vraÊam u æivot”, dodao je. “Mnogi klijenti zovu me rimskim lijeËnikom za knjige i to me ispunjava ponosom. Pomiπljam na moguÊnost da otvorim muzej za oπteÊene knjige gdje bih pokazao da najveÊa opasnost za knjige nisu kukci, vatra, sunËano svjetlo, vlaga ili protok vremena, nego Ëovjek. ©to je bez dvojbe paradoksalno uzmemo li u obzir da je Ëovjek njihov tvorac. To je isto kao da kaæemo da je najveÊa opasnost za Ëovjeka Bog, njegov stvoritelj... Iako postoji moguÊnost da Bog duboko osjeÊa Ëovjeka u istoj mjeri u kojoj ovaj osjeÊa knjige... Ali bit Êe nam udobnije u mom uredu. Slijedite me.” I prije nego πto sam uopÊe shvatio, gospodin Tasso mi je istrgnuo knjige koje sam nosio, jasan znak da su one njegovo podruËje. Ne znam zaπto, ali ustajao i crvotoËan miris koji smo udisali u knjiæari, uz polet samoga vlasnika, uËinio je da se osjeÊam sigurnim. Bilo je to kao da sam se vratio u godine koje su prethodile ratu, kao da sam uπao u svijet u kojemu nije bilo mjesta za sukobe. No Ëim sam kroËio nogom u ured, osjetio sam zgaenost ugledavπi zbirku rezbarija koje su visjele sa zidova. Posrijedi je bila serija pod nazivom Carceri d’invenzione (Zatvori iz maπte), πesnaest bakroreza koje je potpisao sam Piranesi 1762. u kojima je autor stvorio irealnu arhitekturu hodnikâ i stubiπtâ koja su vodila u podzemni i tjeskobni svijet, moæda u sam Had. Djelo nastalo usred StoljeÊa svjetlosti u kojemu su dominirale sjene i chiaroscuro. Na jednom od natpisa proËitao sam reËenicu povjesniËara Tita Livija koja je aludirala na Anka Marcija, prvoga kralja koji je naredio da se sagradi zatvor u Rimu: Ad terrorem increscentis audaciae “Sviaju ti se Piranesijevi ‘zatvori’?” upitao me gospodin Tasso nakon πto se uvjerio da su ti bakrorezi privukli moj pogled. “Ne baπ. Previπe su mraËni”, odgovorio sam.

Q20 Q

“Jesu. U Piranesijevim zatvorima vidimo sve ono πto veæe ljudska biÊa: strah i muku jer znamo da smo smrtni; golemost prostora koja nas podsjeÊa na vlastitu siÊuπnost; Ëovjeka pretvorenog u Sizifa, svjesnog da je bitka sa æivotom izgubljena... Ali, molim vas, raskomotite se.” Kako su dva naslonjaËa predviena za posjetitelje bila zauzeta stupovima praπnih knjiga, morali smo ostati stajati. “Biste li voljeli neπto popiti?” ponudio nam je potom. Montse i ja odmahnuli smo glavom, iako nam je oboma grlo bilo suho od πetnje i trenutaËnog uzbuenja. “Da vidimo πto ste mi donijeli.” Gospodin Tasso je prouËio robu s velikom pomnjom, ali i briæljivoπÊu onoga tko zna πto dræi u rukama. Jednim pogledom pregledao je naslovnice, indekse, kvalitetu papira i uvjerio se u kakvu je stanju uvez svakog primjerka. “Odakle ste izvukli tu knjigu?” upitao je na koncu, pokazujuÊi jedno djelo i istodobno izvijajuÊi obrve. “Sve potjeËu iz knjiænice ©panjolske akademije”, primijetila je Montse upotrijebivπi tako ispravan talijanski da sam se iznenadio. Gospodin Tasso zastao je nekoliko sekunda prije no πto Êe dodati: “RijeË je o vrlo vrijednoj knjizi. Jeste li Ëuli za Pierusa Valerianusa?” Montse i ja opet smo odmahnuli glavom. “Bio je apostolski protonotar pape Klementa VII. Napisao je djelo naslovljeno Hijerogliﬁ ili komentar o svetim slovima EgipÊana i drugih naroda. Tiskano je prvi put 1556. u Baselu, a knjiga se sastojala od Ëetrdeset i osam poglavlja. Valerianus je bio jedan od prvih pisaca koji je pokuπao rasvijetliti znaËenje egipatskih hijeroglifa, stavljajuÊi naglasak na istinitost povezanosti æivotinjskog simbolizma s povijeπÊu prirode. Posao svakako naporan ako se ima u vidu da je protureformacija bila u punom jeku.” “I onda?” reËe Montse.

Q 21 Q

“Primjerak koji ste mi donijeli pripada tom prvom izdanju iz 1556.” “Dakle, zanima vas”, zakljuËio sam. Gospodin Tasso tek je naznaËio πirok osmijeh, koji je omoguÊio da vidimo jezik jarko grimizne boje. “Recimo da imam kupca za ovu knjigu, nekoga tko bi bio spreman platiti zanimljivu svotu za nju.” “A πto je s ostatkom zbirke?” postavio sam pitanje spreman provesti posao do kraja sa svim posljedicama. “Ostatak kupujem ja. Sad kad je ©panjolska u ratu, zanimanje za πpanjolsku knjiæevnost poveÊalo se meu talijanskim Ëitateljima. ©to se tiËe Valerianusa, vratite se sutra u isti sat.” Kad je ugovor bio zakljuËen, s novcem u ruci, ponovno sam uzeo vrijednu knjigu i pripremili smo se napustiti lokal. “Bit Êe bolje da knjiga ostane ovdje, meu knjigama. Znat Êu se brinuti za nju”, predloæio je gospodin Tasso. Pogledao sam knjiæara s nepovjerenjem, ali sam na koncu shvatio da ima pravo. Nakon svega njegova Êe trgovina biti na istome mjestu sutradan, baπ kao πto je to bilo tijekom posljednjih trideset godina. “Dogovoreno, ali mi dajte potvrdu da sam vam je predao. I obeÊajte mi da Êemo u sluËaju da knjiga bude ukradena ili pretrpi neko oπteÊenje dok je u vaπim rukama, dobiti pravednu odπtetu.” Sâm sam sebe iznenadio svojim darom za pregovore, osobito kad je gospodin Tasso uzeo pero i papir s namjerom da posluπa moj zahtjev. “Reci mi svoje ime.” “José María Hurtado de Mendoza.” Kad smo Montse i ja iziπli na ulicu, bili smo naduti od ponosa i zadovoljstva. Imali smo dæepove pune novca, a bit Êe ga joπ i mnogo viπe sutra. A ne smijem zaboraviti ni knjige koje su ostale u Akademiji. Uz malo sreÊe, zimu koja se bliæila provest Êemo na toplome i dobro nahranjeni. Ono πto nijedno od nas nije moglo ni zamisliti jest koliko mnogo samo πto se nisu promijenili naπi æivoti.

Q22 Q

O AUTORU

Emilio Calderón, roen u Malagi 1960., povjesniËar je, izdavaË i pisac. Godine 1984. diplomirao je modernu povijest na sveuËilištu Complutense u Madridu, a 1989. osnovao nakladniËku kuÊu Cirene. Nakon povijesnih eseja (Povijest velikih udesa Španjolske, Ljubavi i mržnje Filipa II. i dr.), 1995. je poËeo pisati romane za mlade i pripovijetke za djecu. Otad je objavio desetak naslova, meu kojima se istiËu Mumija koja me je voljela, Nastavak zloËina u Rimu, Rim ne plaÊa izdajice, Zapaljeno nebo i druge zagonetke, Posljednji zloËin u Pompejima i Zagonetka zakljuËane sobe. Godine 2003. dobio je stipendiju Valle-Inclan Španjolske kraljevske akademije za boravak u Rimu. Živio je u Madridu, Rimu i Manili. Život u filipinskome glavnom gradu promijenio je njegov pogled na društvo i svijet. Mrzi društvenu nepravdu i smatra da politiËari nikada ne odgovaraju na istinske potrebe društva. Voli putovanja, koja za njega nisu puko mijenjanje mjesta nego prije svega, kako je rekao Anatole France, oslobaanje od iluzija i predrasuda. Stvoriteljeva karta njegov je prvi roman za odrasle.

Q 287 Q

Q288 Q

O PREVODITELJICI

Tamara Horvat Kanjera roena je 1962. godine, završila KlasiËnu gimnaziju u Zagrebu i diplomirala španjolski jezik i komparativnu književnost na SveuËilištu u Zagrebu, gdje je i magistrirala s temom iz filologije te završila studij bibliotekarstva. Prevodi sa španjolskoga jezika. Dosad je prevela knjige Gabriela Garcíje Márqueza Dvanaest hodoËasnika i Ljubav u doba kolere; Isabel Allende KÊi sreÊe, Grad zvijeri, Moja izmišljena zemlja, Paula; Marija Vargasa Llose Don Rigobertove bilježnice, Pohvala pomajci, JarËevo slavlje, Raj iza drugog ugla; Víctora Álamoa de la Rose Godina suše. Pisala je književne kritike za Hrvatski obzor, Slobodnu Dalmaciju, Vjesnik i Vijenac.

Q 289 Q

Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GraﬁËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Tisak Grafomark, Zagreb Godina izdanja 2008., travanj (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-048-7 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 661159 Svjetski bestseleri knjiga 8

www.fraktura.hr E-mail: fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63; Fax: +385 1 335 83 20

Q290 Q

Q 291 Q

Q292 Q