Šundroman

KD:

meka biblioteka knjiga 18

8eZe A_hY^^e\\

HEC7D

1

Die Übersetzerin dankt der Robert Bosch Stiftung und dem Europäischen Übersetzerkollegium für die Förderung.

Prevoditeljica zahvaljuje Zakladi Roberta Boscha i Europskome prevoditeljskom kolegiju na potpori.

Naslov izvornika Schundroman ∞ 2002 by Frankfurter Verlagsanstalt GmbH, Frankfurt am Main ∞ za hrvatsko izdanje Fraktura 2007. ∞ za hrvatski prijevod Latica BilopavloviÊ i Fraktura 2007.

Sva prava pridræana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-029-6

2

Bodo Kirchhoff

Šundroman prevela s njemaËkog Latica BilopavloviÊ

Fraktura 3

4

Frankfurtskome antikvaru Rügeru mogu zahvaliti susret s knjigama Charlesa Willeforda; Willefordovu Mia­mi Bluesu æelju da napiπem gangstersku priËu sa slu­Ëajnom poËetnom ærtvom na aerodromu; a sicilijanski karakter naπega knjiæevnoga svijeta iznjedrio je si­ tuaciju nuæne samoobrane, kao i ideju da ta poËetna ærtva moæe biti samo kum sâm.

B. K., oæujak 2002.

5

6

Zaπto je bolnije voljeti nego ubijati?

(Willem Hold)

7

8

1 Willem Hold spazio ga je veÊ tijekom polijetanja, kada je, zbog ubrzanja ili nervoze koja Ëovjeka nagoni da ispruæi ruke, izvirio ispod rukava bijele muπke koπulje, njiπuÊi se oko tanka zgloba, tanka, ali meka: Jaeger-Le Coultre Reverso s kazaljkom za sekunde, jedan od njegovih omiljenih satova otkad zna za sebe, pored Rolexa Daytona Newman, od kojega se razlikovao kao nebo i zemlja.

Dugo je gledao samo ruku i njihanje, tek kada su podijelili naoËale za spavanje, odvaæio se pogledati i æenine usne i nos. Pristajali su uz Reverso, zakljuËio je, uz njegov jednostavni oblik s njeænim arapskim brojkama, a oËi ispod naoËala zamiπljao je zelene do smee, u svakome sluËaju uznemirujuÊe. Willem Hold, koji se osjeÊao kao da je u ranim dvadesetima, no u stvarnosti je odavno preπao tridesetu, nije se mogao sjetiti kada je posljednji put tako mirno leæao pokraj neke æene, usto joπ okruæen drugim, usluænim æenskim osobama, no nije nikada ni letio u prvome razredu. Bilo je to iznimno ugodno, mali, susretljivi svijet, s osobnom stjuardesom 9

koja ti se obraÊa imenom, Ëak i nakon gaπenja svih svjetala: “Æelite li da vas probudimo, gospodine Pallas?”

Kako je prirodno to izaπlo iz njezinih usta, usta ljepotice iz predgraa, a njegov odgovor bio je lagani pokret kaæiprstom amo-tamo. Na spavanje nije mogao ni po­ miπljati; ako je Willem Hold u neπto imao povjerenja, onda je to bila njegova budnost i sposobnosti jednoga filipinskoga krivotvoritelja putovnica.

Dokument je dobio tek juËer u podne, iz ruke ozlo­ glaπenoga Homobona Narcisa, nekadaπnjeg pripadnika specijalnih postrojbi, nezaboravnoga bojnika Bonyja za svoje ærtve, ako su preæivjele, iz njegove lijeve ruke, treba naglasiti, jer desna je nedostajala bivπemu bojniku koji se nakon pada Estrade, predsjednika glumca, probijao u Manili kao jednoruki detektiv, uglavnom u sluæbi odvjetnika koji su tragali za prljavπtinama kod suparnika u parnici, a u sluËaju nuæde prljavπtine i naruËivali. Netko je Narcisu dao nalog da ga angaæira, vjerojatno neki Nijemac, jer put je vodio u NjemaËku, pa je bivπi bojnik naruËio putovnicu, od ljudi s pristupom u dræavnu tiskaru, razumije se. Onaj tko je stajao iza svega toga, sigurno je imao novca, mnogo novca, te je onaj koji je za njega radio letio u prvome razredu - meutim, oËito ipak nije imao dovoljno novca, pomislio je Hold, inaËe teπko da bi njega angaæirao.

U first classu, uvijek se govorilo, moæe se spavati, no Willem nije nigdje mogao spavati, nije pomagalo ni kada bi pokraj njega leæala æena, tada bi mislio da mora straæariti nad njezinim snom te bi je promatrao kao πto 10

je promatrao æenu s Reversom na sjedalu do, iako je od nje bio udaljen viπe od duæine ruke: tehniËki gledano, nalazila se pokraj njega. Noga preko noge, ruke na bedrima - nosila je jedne od onih traperica od dvjesto dolara - opuπteno je leæala na leima, prsa i trbuha pokrivenih dijelovima novina Frankfurter Allgemeine, zgodno grupiranih oko gologa pupka, i to kakvoga, sa­ vrπeni oval, bez hrskavice, istegnuti lijevak, ne s nekakvim laænim biserom unutra nego s pravom tetovaæom pokraj - tek se sada nazrela, nakon kratke turbulencije uslijed koje je kulturni podlistak novina skliznuo prema sjedalu - simbolom ne veÊim od devetmilimetarskog metka, po njegovu miπljenju simbol muπkosti kakav se via na zidovima zahoda (zapravo siÊuπan obris jednoga sjevernotalijanskoga jezera, no tko joπ na podruËju pupka sluti zemljopisnu naznaku).

Procijenio je da je u kasnim dvadesetima, maksimalno, a ni njezina bijela koπulja ni nevino svijetli, umjere­ no uπiljeni nokti, a bogme ni predivan sat - æuti ko­ænati remenËiÊ - nisu ga mogli zavarati u tome da ona onamo ne pripada, baπ kao ni on. Willem Hold vidio se kako sjedi pokraj jedne od onih æena koje u sluæbi odre­ enih muπkaraca s novcem, u jednoj noÊi prelete pola svijeta, laka morala, ali na visokome nivou, inaËe teπko da bi Ëitala ove novine koje su Ëak i u njemaËkim barovima u Manili katkad leæale uokolo, pomijeπane s Bildom u otpad od traËeva i gospodarstva, te je bacio pogled na otvoreni kulturni podlistak. Sutradan je poËinjao najveÊi sajam knjiga na svijetu, rekordan broj novih 11

izdanja, glasio je jedan naslov, znaËi da su i mnogi mu­ πkarci s novcem putovali u Frankfurt, bilo je razumljivo da je æena poput nje na putu kuÊi. Imao je tek ne­jasnu predodæbu o tome sajmu koji se odræavao joπ i dok je pohaao πkolu u Frankfurtu, nejasnu predodæbu o bradonji s naoËalama u oblaku cigaretnog dima i tanaπnim æenskama u crnom zadubljenima u joπ tanaπnije knjige, nije, doduπe, viπe imao ni pravu predodæbu o Frankfurtu pa Ëak ni o NjemaËkoj, koju je æurno napustio prije jednoga desetljeÊa.

Hold je joπ preletio Ëlanke o zvijezdama Sajma, na Ëelu sviju dotiËni Ollenbeck, novo spisateljsko Ëudo, kao πto se ondje citiralo, koji navodno zazire od eksponiranosti, s prvim, takozvanim sablaænjivim romanom, kao i jedna æena za koju je veÊ Ëuo, Vanilla Campus, autorica seksualne poËetnice naslova Bodymotion. Bila je objavljena Ëak i njezina fotografija, na kojoj je izgledala kao diva leprπave kose i lagano otvorenih napuÊenih usta, usto oËiju tamnih gotovo poput njegovih, ali lagano stisnutih kako bi se doimala opasnijom, lica nejasnih obrisa komu su samo kosa i oËi davali oblik, ne­kako neodreene dobi, moglo joj je biti trideset, ali i pedeset, kao da je sve izmeu jedno te isto, jedna jedina krema od karamela, i πto ju je dulje promatrao, to mu je viπe u misli dolazilo jedno drugo lice, takoer punih usana, neprestano vlaæno i sliËno nejasnih obrisa, gotovo bratsko, koje su na okupu dræala samo dva stroga oka, za­ stra­πujuÊe stroga za oËi petnaestogodiπnjaka.

12

Pomislio je na svoje godine u domu, nakon rane smrti roditelja, pomislio je na Zidonu, koji mu je promijenio æivot. Jedne veËeri - slagali su modele aviona u gimnastiËkoj dvorani - doπao je s joπ dvojicom i odgurao ga u zahod, njegovi su mu pomagaËi savili ruke iza lea i spustili mu hlaËe dok je Zidona veÊ u pripravnosti dræao boËicu s lakom za napinjanje - lakom kojim se premazuju voπtanim papirom presvuËena krila aviona da bi se napela poput tankoga stakla - joπ ga jednom udario u trbuh i iskoristio njegovo hvatanje zraka da cijeli sadræaj boËice upotrijebi u svrhu zbog koje joπ ispaπta.

“Koliko je sati?”

Doπapnula mu je to ne skidajuÊi naoËale za spavanje, æena s malom tetovaæom na pupku, i Willem Hold pogledao je na njezin sat. “Sad Êe dva”, rekao je. “©to, dva?”

“Dva ujutro, po vremenu u Manili.”

“Koliko dugo veÊ letimo?”

“Moæda pet sati.”

“Dakle, joπ osam”, rekla je.

“ToËno.”

“A koliko je sati u Frankfurtu?”

Hold je kratko razmislio; veÊ dugo nije putovao na zapad, uvijek samo na sjever ili jug, na odmor na Bali, u πoping u Hong Kong. “Deset naveËer.”

“Onda joπ svijetle sve banke. Poznajete li Frank­ furt?”

13

“Ne”, rekao je, “kao ni vaπe oËi.”

“Ali, vaπ glas malËice vuËe na Frankfurt.”

“Majka mi je iz Offenbacha.”

“Moja nije”, pridigla je naoËale za spavanje i trepÊuÊi provirila ispod rubova, “zovem se Lou.” “Willem. Zaista se tako zovete?”

“Da.” Pokuπao joj je vidjeti oËi, uzalud.

“Ne Jennifer ili Tanja ili Chantal?”

“Ne, za koga me smatrate?” Ponovno je spustila naoËale i nasmijeπila se, kao da i njezine oËi u tome sudjeluju. “Kakvo je to ime, Willem?”

“To je Wilhelm bez H.” “Onda Êu vam neπto reÊi, Wilhelme bez H”, ponovno je πaputala, “moje je pravo ime neπto duæe, no u poslu se zovem Lou. I nisam daleko od onoga za πto me smatrate.”

“Ni za πto vas ne smatram.”

“Zaπto laæete, Willeme?”

Njezina se ruka s Reversom pribliæila, traæila je njegovu ruku i on joj se primaknuo, dok je ona πaptala kao u πkoli, kao da æeli prepisivati od njega. “Smatrate me kurvom. Ne jeftinom, ali ipak kurvom. Nije me briga.

Samo bih voljela da malo na mene pripazite dok spavam.”

“To veÊ ionako radim.”

“Tim bolje. Onda laku noÊ.”

Rekavπi to, legla je na bok, s povjerenjem okrenuta prema njemu, a Willem Hold - koji je svome imenu 14

joπ u πkoli podario viπe poleta - ponovno je bio sam sa sobom i svijetom, dok je veliki avion letio negdje preko Indije, u smjeru Frankfurta, gdje je veÊ sljedeÊe veËeri za pedeset tisuÊa eura trebao ubiti jednog Ëovjeka.

2 Lou (iako je u njezinoj putovnici pisalo neπto drugo), prezime Schultz, veÊ u Domu “Herrmann Lubbe” na rubu Frankfurta samo Schultzova, patila je od sliËnih problema sa spavanjem kao i Willem Hold, uvijek u strahu da bi joj se u snu moglo neπto dogoditi; dvoje nekadaπnjih pitomaca doma za nezbrinutu djecu leæalo je ondje jedno pokraj drugoga u first classu, puka sluËajnost, dok su susjedni brojevi sjedala putnika Pallas i Schultz u prvome razredu Lufthansina leta iz Manile za Frankfurt bili sve drugo samo ne sluËajnost.

Dakle, oboje su bili budni, no to je samo jedno od njih dvoje znalo, naime, æena pokrivenih oËiju koja je samo hinila da spava, u svojevrsnom skladu sa svojim susjedom koji je hinio da pazi na nju; zapravo je Willem Hold samo gledao njezine raskoπne, pune usne, obrubljene dvama mekim obrazima, i razmiπljao o Zidoni.

Jedan jedini put naletjeli su jedan na drugoga, Zidona i on, dvadeset godina nakon onoga dogaaja, na starom hongkonπkom aerodromu, bio je obavio kupnju te je joπ tumarao katom s duty free shopovima jer je po avionu za Manilu navodno trËkarao πtakor kojega su 15

prvo morali uhvatiti, a onda je u zrcalu jedne trgovine sa sunËanim naoËalama ugledao to lice koje nitko nije mogao zaboraviti - usne crvene poput karanfila, sivoplave oËi, usto biskupski nos - Zidona je isprobavao nove Armanijeve naoËale, Ëinio mu se gotovo nepromijenjen, samo viπi i πiri, kao da je ondaπnjeg djeËaka netko napuhao i strpao u odijelo: Zdravo, Zidona, jednostavno je stao pokraj njega, pokraj Ëovjeka koji mu je zasrao ljubavni æivot, te su se sada obojica mogla vidjeti u zrcalu, Ja sam, Hold, sjeÊaπ se, a Zidona se nasmijeπio i pruæio mu posjetnicu, kao da je nijem ili zgaen, bio je odvjetnik s uredima u Münchenu i Singapuru, takoreÊi iz svega se izvukao, Holdu je u svakom sluËaju teπko padalo da naËne staru priËu o svome pimpeku, prvo je govorio o Manili i svojim posliÊima posredniπtvo, kako πto kapne - no ipak je uspio odvuÊi Zidonu iz trgovine s naoËalama u jedan od zabaËenih puπaËkih kutaka, pri Ëemu mu je πtoπta napriËao, poËevπi sa svojim vojniËkim vremenom, s akcijom u Somaliji, a poslije je morao napustiti NjemaËku, rekao je, nakon jedne pucnjave s Rusima; htio ga je pod svaku cijenu impresionirati, a kako se Zidona samo smijao i govorio samo o sebi, o tome kako kompliciranim ugovorima krËi putove - Ali, po cijelome svijetu, Hold - bilo bi smijeπno spominjati komadiÊak uniπtene koæe, preostao mu je samo jedan nijemi Ëin, kada su odjednom ostali sami u puπaËkome kutku. Zabio mu je lakat u trbuh i zario lice zgrËenog Zidone u plitku zdjelu s pijeskom iz kojega se dimilo, pijeskom u kojemu puπaËi gase Ëikove, 16

no nije to proveo do kraja nego je opustio stisak dok Zidona nije doπao do zraka i priguπeno vikao u pijesak te se prignuo prema njegovu crvenom uhu, Sjeti se, πupËino, bila su vas Ëetvorica, Kickler, Wolke, ti i lak…

Nisi joπ imao ni dlake na mudima, ali veÊ si mogao reÊi πto je trauma - sada Êu ti priuπtiti traumu, Hold, to su bile tvoje rijeËi! To rekavπi, pustio ga je, a Zidona je pljuckao, soptao i brisao pijesak i vruÊi pepeo sa svog nosa, no nije izgubio kontrolu ili ju je odmah povratio: SljedeÊi je put ponovno on na redu, uz tu je reËenicu jednostavno otiπao, u neku ruku dojmljivo; njemu su, pak, joπ drhtale ruke kada je njegov avion poletio s dva sata zakaπnjenja, nakon πto su, kako su rekli, likvidirali πtakora.

Samo mu je nekoliko sekundi bilo potrebno da na sve to pomisli, zatim je Hold ponovno bio uza svoju lijepu suputnicu. Njezino tiho hrkanje imalo je u sebi neπto laæno, kao da ga æeli preveslati, doËepati se njegove aktovke, skupa s laænom putovnicom, Ëim on sam zaspi, ali u tome nije imala πanse. Willem Hold bio je posve budan, veÊ i zbog toga πto se vraÊao na mjesto koje je zapravo zauvijek napustio. Pedeset tisuÊa eura predstavljalo je, doduπe, dobar argument, ali ne i sredstvo za umirenje; zapravo je bio posve budan otkako mu je jednoruki bivπi bojnik, temeljito upuÊen, podastro tu ponudu. Narciso je znao u kakav je πkripac ovaj dospio svojim posredniËkim poslovima, komu je do kada dugovao koji iznos ili za πto ga se joπ u NjemaËkoj tereti pa Ëak i Ëime se svojedobno istaknuo kao vojnik, 17

svojim rezultatima u gaanju, zahvaljujuÊi kojima je gotovo dogurao do postrojbi za hitnu intervenciju. Jednom je nekome u Manili ispriËao ove ili one pojedinosti, no sve su se informacije skupile samo kod jedne osobe, naime, kod bojnika Bonyja, komu su stvorili jasnu predodæbu, predodæbu darovitoga amaterskoga plaÊenog ubojice. Provizijskome leπinaru Homobonu u njegovu se reviru nije moglo umaÊi, s njime se moglo samo dogovoriti, a dogovor je izgledao ovako: On, Willem Hold, trebao je u Frankfurtu upucati Buschea, po­ du­zetnika u leasingu, bogatuna s poslovima po cijelome svijetu; petinu honorara dobio je veÊ u Manili, joπ deset tisuÊa uslijedit Êe odmah nakon izvrπenja naloga, ostatak po njegovu povratku. Time ne samo da se mogu otplatiti svi dugovi, mislio je Hold, nego se mogu i na nekoliko noÊi zadobiti simpatije æene poput Lou, koja bi onda doista spavala pokraj njega, umjesto da ga tihim hrkanjem vuËe za nos.

3 Dok je Lufthansin avion s dva besana putnika u prednjemu dijelu letio iznad Arapskoga mora (eventualno veÊ i iznad Perzijskoga zaljeva s njegovim plinskim vatrama u tami, no pojam Arapskoga mora lakπe se povezuje s pojmom nekog zloËina), joπ je nekoga morila nesanica: muπkarca koji je za nekoliko sati morao ustati kako bi bio na aerodromu prilikom slijetanja tog 18

aviona. Bio je to njegov prvi zadatak nakon dulje stanke, a ujedno i prvi u novoj funkciji. Kao partner maloga detektivskog ureda - osim njega, tu je bila samo joπ vlasnica - trebao je po nalogu skupine nasljednika uhoditi putnicu iz aviona iz Manile (draæesnu suputnicu Willema Holda, koga drugoga); sve upuÊuje na to da je u juænoj Aziji prodala jednu Picassovu sliku koja joj je pripala prema posljednjoj æelji jedne stalne muπterije, preminule u hotelskome krevetu, pri Ëemu nasljednici ne sumnjaju samo u tu oporuku nego i u smrt uslijed prestanka rada srca; to nije sluËaj za krim-policiju ili za organizaciju koju je Carl Feuerbach napustio prije godinu dana, nakon poslovne tragedije koju je doæivio kao iznimno osobnu.

Umjesto da spava, Feuerbach je sjedio u kuhinji stana od dvjesto kvadrata u Sachsenhausenu, frankfurtskoj Ëetvrti poznatoj po jabuËnom vinu, u Morgensternovoj ulici, i razmiπljao o svome æivotu. Od danas je bio podstanar, s krevetom i ormarom u joπ neispraænjenoj djeËjoj sobi, usto je imao pravo uporabe kupaonice i kuhinje; glavna stanarka bila je æena koja ga je prihvatila kao partnera, donedavna takoer zaposlena u policiji, navodno je uz veliku galamu napustila carstvo dr­æavnih sluæbenika, a neπto manje navodno u fi­nan­ cijskim je poteπkoÊama, no ni u kom sluËaju ne i spremna iseliti se iz lijepoga stana; tristo eura traæila je za sobu, bez reæija. Zapravo se javio samo na oglas za posao - Traæi se partner s iskustvom u kriminalistici za novi detektivski ured - no bio je odmah prepoznat kao 19

prihvatljiv privremeni podstanar, kao da mu je nedostatak novca nakon godine dana tumaranja po svijetu upisan na Ëelo, i tako je naposljetku prihvatio i jedno i drugo, namamljen argumentom da Êe tako njegov put do ureda voditi samo preko hodnika; osim toga, trenutaËno, za vrijeme Sajma knjiga, nije ni pribliæno imao izgleda da nae makar i najbjedniju rupu za noÊenje u Frankfurtu ili u okolici.

Sjedio je u kuhinji uz ugaπeno svjetlo, crvena lampi­ ca aparata za kavu bila mu je dovoljna; kiπa je udarala o prozor, a na stopalima se veÊ osjeÊao listopad, po­goto­ vo nakon godine dana provedene u toplim krajevima.

Isprva je vjerovao da ide samo na odmor, da Êe se vratiti u policiju kada se oporavi od πoka, ali nije se oporavio, ni na Amazoni ni u prostranstvima Australije, a ni u ordinaciji psihologa hvaljenoga u policijskim krugovima, Vjerojatno se toga nikada neÊete u potpunosti rijeπiti, rekao je, iako pravno niste krivi; meutim, upucali ste djeËaka koji je u ruci dræao samo plastiËni pi­ πtolj.

Kava je bila gotova i Feuerbach je u tami traæio πali­ cu, po­kraj sudopera stajalo je cijelo brdo posua, πalice i tanjuri zaglavljeni jedni meu drugima, pokuπao je izvuÊi jednu πalicu, poput πtapiÊa za mikado, no odmah se sve zaljuljalo i jedan je tanjur iskliznuo iz brda po­ sua, moæda potpomognut ostacima maslaca, odletio preko ruba i razbio se uz rezak zveket na novopoploËenome podu od terakote koji je on u neku ruku su­fi­nan­ ci­rao.

20

O autoru

Bodo Kirchhoff roen je 1948. u Hamburgu. Studirao je pedagogiju, a danas radi kao slobodni pisac. Bio je dugogodišnji autor Suhrkampa, a od osnutka Frankfurter Verlagsanstalta kuÊni je autor tog nakladnika.

Dosad je objavio niz romana, knjiga priËa i drama, meu kojima valja izdvojiti Ohne Eifer, ohne Zorn (Bez revnosti, bez srdžbe); Body-Building; Zwiefalten; Mexikanische Novelle (MeksiËka novela); Da­me und Schwein (Dama i svinja); Ferne Frauen (Da­leke žene); In­fanta; Der Sandmann (PješËani Ëovjek); Die Weihnachtsfrau; Parlando; Schundroman (Šundroman), Wo das Meer beginnt (Gdje more poËinje); Der Sommer nach dem Jahrhundertsommer (Ljeto nakon pasjeg ljeta); Die kleine Garbo (Mala Garbo).

Dobitnik je nekoliko važnih književnih nagrada, iz­ me­u ostalih Rheingau Literaturpreis, Kritikerpreis für Literatur, Preis der LiteraTourNord.

Djela su mu prevedena na sve važnije svjetske jezike, a prema Šundromanu je snimljen i film.

359

360

O prevoditeljici

Latica BilopavloviÊ roena je 1976. godine u Novoj Gra­ diški. U Zagrebu je završila jeziËnu gimnaziju te diplomirala njemaËki jezik i književnost i francuski jezik i knji­ževnost. Dobitnica brojnih priznanja i stipendija, Ëetiri se­me­stra provela je na studijskoj stipendiji za usa­vr­ša­va­nje njemaËkoga jezika na SveuËilištu u Mainzu. Bora­vi­la je na prevoditeljskoj stipendiji Mi­ nistarstva kul­ture Republike Francuske u Arlesu, pre­voditeljskim radionicama u LCB-u, te u Europskom prevodi­teljskom kolegiju u Straelenu. Redovito prevodi s francuskoga i njemaËkoga jezika za Hrvatsku televiziju.

Do sada je objavila niz prijevoda meu kojima se istiËu prijevodi romana i knjiga priËa s njemaËkog i francuskog jezika: Monika Maron Animal triste, Patrick Modiano Mali Dragulj, Elke Schmitter Gospoa Sartoris, Atiq Rahimi Zemlja i pepeo, Serge Brussolo Peggy Sue i duhovi, Tamara Bach Djevojka s Marsa, Wladimir Kaminer Vojni rock, Wladimir Kaminer Berlinske ulice, Wladimir Kaminer Putovanje u Trulalu, Marica Bo­ drožiÊ Tito je mrtav te prijevodi struËnih priruËnika.

361

362

do sada u mekoj biblioteci Miha Mazzini Slatki snovi Elke Schmitter Gospoa Sartoris László Darvasi Nabaviti æenu Ralf Rothmann VruÊina Ante TomiÊ & Ivica IvaniπeviÊ Krovna udruga Nicolas Remin Snijeg u Veneciji Heike Geißler Rosa Aleš »ar U kvaru Péter Esterházy NjemaËka u šesnaestercu László Darvasi Tajna svjetska reprezentacija Magdaléna Platzová Sol, ovce i kamenje Slobodni udarac, nogometne priËe Æivko SkraËiÊ Bobu bob John Maddox Roberts SPQR I., Kraljev gambit Igor ©tiks Dvorac u Romagni Ludwig Bauer Kratka kronika porodice Weber James Hamilton-Paterson Kuhanje s Fernet Brancom Bodo Kirchhoff ©undroman

363

Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Ilustracije na naslovnici ∂ Images.com/Corbis Dizajn i prijelom Fraktura Tisak Gipa, Zagreb Godina izdanja 2007., listopad (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-029-6 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 645627

www.fraktura.hr E-mail: fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63; Fax: +385 1 335 83 20

364

365

366