Svinje

Brutalno, napeto i neizvjesno.

Skandinavski triler o kojem će se pričati godinama.

Svinje

carl-johan vallgren Drugi slučaj Dannyja Katza.

s1S

“Tvrd i brutalni triler izrazito mračne atmosfere. Čitatelj zbog nekih dijelova romana o ovim antijunacima doslovno osjeća fizički bol.”

Göteborgs-Posten “Vallgrenova druga knjiga o antijunaku Dannyju Katzu još je bolja od prve, Dječaka iz sjene. Napeto štivo od prve stranice, a istodobno i zastrašujući opis eksploatacije nižih društvenih slojeva.”

Skaraborgs Allehanda “Svinje, novi roman u seriji o Dannyju Katzu, elegantno je ispletena priča o stockholmskom podzemlju. U središtu su pozornosti trafficking i prostitucija, koje prati i neizbježna narkomanija.”

Dagens Nyheter “Čovjek se ponekad zapita kako neki pisci spavaju. Barem se to pitanje nameće čitajući noir-triler Svinje Carl-Johana Vallgrena, nevjerojatno napet i jeziv nastavak Dječaka iz sjene.”

Dala-Demokraten

Od istog autora u izdanju Frakture: Povijest jedne čudesne ljubavi Dječak iz sjene

s2S

Dizajn Roko Crnić Fotografija © Stephen Carroll / Trevillion Images

Carl-Johan Vallgren

Svinje preveo sa ťvedskog Danilo Brozović

Fraktura s3S

Naslov izvornika Svinen © Carl-Johan Vallgren 2015. Objavljeno prema sporazumu s Hedlund Agency. © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2016. © za prijevod Danilo Brozović i Fraktura, 2016.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-719-6 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 931914

s4S

I. Stockholm, rujan 2013.

s5S

s6S

Sjedio je na klupi u Midsommarparkenu, budno prateći što se oko njega zbiva. Nije primijetio ništa sumnjivo otkako je prije četvrt sata izašao iz stana. Nekoliko vrtićaraca galamilo je na dječjem igralištu.

Pomaknuo se malo, tako da ga je prekrila sjenka krošnje jednog stabla.

Protrljao je mrlju na hlačama. Nije se sjećao odakle mu. Možda od ručka, kada je na ulju ispržio dva jaja?

Na uglu Svandammsvägena nalazio se birc u kojem je običavao visjeti. “Kod Tri prijatelja”. Unutra su stolice bile postavljene na stolove. Potrajat će do večeri dok ne otvore, a potom može tamo porazmisliti o onome što mu je posrednik rekao. Birc mu se sviđao.

Rado je tamo ispijao čašu ili dvije tamnog piva Murphy’s Irish Stout, ali vrlo neredovno, najviše jednom mjesečno. Nije htio da ga zapamte.

To je bila jedna od zahtjevnijih strana moga posla, pomislio je.

Nikada nikome nije mogao reći čime se bavi. Što je manje ljudi to znalo, to je manje komplikacija moglo nastati. Zato je općenito i popušio samo za manji dio onoga što je učinio.

Pogled je svrnuo na izlaz iz podzemne. Kroz vrata je izašla jedna žena; Tajlanđanka koja se prije nekoliko mjeseci uselila k susjedu s kata iznad. Puna modrica, desno oko bilo joj je zatvoreno. Morao bi se za to pobrinuti. Svađe su u posljednje vrijeme eskalirale. Susjedi su se tipa bojali. A cura mu je djelovala toliko bespomoćno; nije znala ni riječi švedskog, a ponekad kao da nije znala ni u kojoj se zemlji nalazi.

Bacio je pogled na sat. Još sat i deset minuta. Za svaki slučaj, bolje da krene. s7S

Prije nego što je sišao do podzemne, na kiosku je kupio sendvič. Na čitač je stavio karticu za javni prijevoz i prošao zapreku jedući. Keramičke pločice na zidovima uz pokretne stube podsjećale su ga na zatvorske zidove... Zoran je imao obaviti istovjetan manevar, samo krećući iz Tenste, s drugog dijela grada. Momak nije bio u igri skoro već deset godina. Obrazovao se za masera, oženio ženom koja u životu nije trpjela sranja te se preobratio. Kod kuće je imao dvoje male djece.

Od tri i šest godina. Kriminalom se više nije bavio, već drugim stvarima. Mijenjao je pelene. Kuhao hrenovke. Živio pravi život.

Jorma ga je poznavao već više od dvadeset godina, još otkako je kao izbacivač radio u ilegalnim klubovima u Hammarbyhamnenu.

Zajedno su se bavili provalama, prodavali ukradene automobile i opljačkali četiri prijevoza novca. Ali davno je tome bilo. Tip je odjednom nestao s radara te se više nije javljao, sve do prije tri tjedna. Rekao mu je za ideju koju je dobio od posrednika.

Sišao je sve do perona. Otišao na desni peron, za podzemnu prema sjevernom dijelu grada. Čekajući, diskretno je proučavao ostale putnike. Bez potrebe je paničario. Starija gospođa sa štapom na zidu je čitala red vožnje.

Nešto podalje žnjaralo se dvoje tinejdžera. Na najbližoj klupi sjedio je Finac u prugastom odijelu i razgovarao mobitelom. Jorma je ra­ zaznavao djeliće razgovora, nešto o sastanku u nekoj IT-firmi te o poslovnom ručku kasnije istog dana.

Prošli su ga žmarci kad se sjetio svog oca Harrija. Kako je posljednje godine svoga života proveo po klupama u parkovima i pio, da bi umro od srčanog udara star niti pedeset godina. Finac iz klišeja. Znalo se dogoditi da bi naletio na njega u Vällingbyju, u trgovačkom centru.

Harri je pokraj sebe na klupici držao svoje notne zapise i bocu desertnog vina, toliko pijan da ni vlastita sina nije prepoznao.

Podzemna prema Centralenu, glavnom kolodvoru, pristigla je uz tutnjavu. Otišao je do prednjeg vagona i osvrnuo se, iako je znao da je sve u redu. Nitko ga nije pratio. Vrata su se otvorila i on je ušao u poluprazan vagon. Minutu poslije podzemna je prošla kroz tunel prema Liljeholmenu.

Jedino je on sišao. Na suprotni kolosijek stigla je podzemna prema s8S

Norsborgu. Prepuna ljudi koji su živjeli u vanjskim predgrađima.

Pravi mali Babilon, pomislio je gurajući se u vagon. Ovdje se razgovaralo na desetak jezika; mladi momci afričkih korijena, dvije žene pod nikabom, stariji Arapin s vodenom lulom i plastičnom vrećicom u krilu. Siromašni sloj. Baš kao jednom Finci u Švedskoj; najniža klasa na društvenoj ljestvici.

Podzemna je ubrzala. Hornstull, Zinkensdamm. U vagon je ušla gradska mlađarija, gimnazijalci u preskupoj markiranoj odjeći, no s druge strane, možda su se namjerno čak obukli jeftinije. Na svijetu nije postojao grad u kojem su klasne razlike bilo toliko vidljive kao u Stockholmu.

Muškarac s kipom stajao je pokraj pokretnog stubišta što je vodilo do Mariatorgeta te kao da je nekoga čekao. Jorma je pomislio kako ga tip podsjeća na Katza, onih nekoliko puta kada je svoga najstarijeg prijatelja vidio da nosi jarmulku. Katz mu je na govornoj pošti u zadnjih tjedan dana ostavio barem pet-šest poruka, kao da naslućuje što se događa te ga hoće odgovoriti od nauma.

Jorma se u zadnjih godinu dana s Katzom češće nalazio. Događaji prošlog ljeta opet su ih spojili. Čitava ta priča s Klingbergom. Katza su nepravedno optužili za ubojstvo, a on mu je pokušavao pomoći.

U priču je bila uvučena i Eva Westin, njihova prijateljica iz mladih dana, kao i njezina kći. No sve se naposljetku sredilo, sve je prošlo dobro, a Katz je bio oslobođen sumnji. Nakon toga prijateljstvo su jednostavno morali obnoviti.

Podzemnu je opet promijenio na Östermalmstorgu te se opet osvrnuo prije nego što je nastavio put Ropstena. Opazio je da su peroni prazni, nitko nije ušao. U ovom su kvartu javni prijevoz koristili samo ljudi koji su ovdje radili, dakle posluga.

Na pokretnim stubama što su se uspinjale prema Gärdetu opet ga je obuzeo loš predosjećaj. Oprezno se osvrnuo. Desetak metara iza njega na stubama su stajala dva muškarca u trenirkama. Bližem momku oko vrata su visjele slušalice. Smrdio je na drota. Jormi se ubrzao puls.

Krenuo je hodati po stubama da vidi kako će tipovi reagirati. s9S

Pravio se da čita reklame na zidovima te je krajičkom oka opazio da ga slijede u stopu. Policija, pomislio je, ali možda je slučajnost...

Približavajući se blagajni i izlazu, razmišljao je bi li od svega odustao i vratio se kući, a Zoranu javio da je imao pratnju te da bi bolje bilo da pričekaju.

Vidio je izlaz te njemu nasuprot i kiosk. Pokretne stube su završavale, a nekoliko golubova što je zalutalo u tunel preplašeno je poletjelo prema stropu. Krenuo je ulijevo prema dizalu, naletio na starca s hodalicom na kotačima, promrmljao ispriku te nastavio prema dizalu, slijedeći znakove.

Vrata su bila otvorena. Ušao je ni ne osvrnuvši se te je pritisnuo tipku za silazak. Okrenuo se kada su se vrata zatvorila. Lažna uzbuna, muškarci u trenirkama su izašli razgovarajući o nečemu i glasno se smijući, a potom su potrčali kroz tunel. Uputili su se prema Gärdetu, pomislio je, baš kao i on, samo što su oni krenuli na rekreativno trča­nje, a on na dogovor o pljački.

s 10 S

Dogovorili su se nac´i u tri sata. Jorma je prema planu na mjesto sastanka stigao pola sata ranije. Rekreativna poljana na Gärdetu bila je savršeno mjesto za sastanak. Livada se protezala u svim smje­ rovima i uopće nije zaklanjala pogled. Murja se nije imala kamo sakriti.

Slijedio je stazu što je presijecala poljanu. Oznojen, sjeo je na jednu klupu. Na ogromnoj livadi što se pružala ispod njega nije bilo gotovo nikoga.

Pokraj njega je protrčalo nekoliko rekreativki, mlađih bogatašica anoreksičnog izgleda. Ćelavac s jazavčarom na uzici uputio se prema šumarku. Jorma je pogledao na drugu stranu livade, tamo gdje se nalazila zgrada Zapovjedništva za potporu Oružanih snaga. Nije vidio nikakvih sumnjivih pokreta. Automobili što su vozili po Lindarängsvägenu u daljini nalikovali su na igračke. Što on ovdje zapravo radi? Je li uopće siguran da se ovime opet želi baviti?

Prije godinu dana odlučio je da će prestati. Uštedio je love od nekadašnjih poslova. Razmišljao da se opet baci na građevinu, da možda osnuje tvrtku. To je bio njegov treći talent, osim kriminala i glazbe – bio je spretan zanatlija. Vjerovao je kako je donio čvrstu odluku da se krađama više neće baviti.

Izgubio se u potpunosti iz kriminalnog života, promijenio adresu i nitko nije znao gdje stanuje. Nije imao telefon, a do njega se moglo samo putem jedne adrese elektroničke pošte. Polako se micao iz

s 11 S

kriminala, oslobodio se ma i svake pomisli da se time opet bavi.

A onda mu se Zoran odjednom javio.

Naposljetku je pristao i dobro je znao zašto. Zato što mu je to nedostajalo. Zato što mu je život postao dosadan. Vrlo banalan. Nedostajala mu je napetost, nedostajalo mu je minuciozno planiranje svakog posla, osjećaj kontrole usred kaotičnog razvoja situacije.

A Zoran? pomislio je. Koji su njegovi razlozi? Sanja li da se uspne na društvenoj ljestvici? Ima li problema s novcem? Ili mu je baš kao i Jormi dosadno te u životu želi još malo uzbuđenja?

S Värtavägena je po livadi hodao jedan čovjek te zastao pokraj jednog od golova. Posrednik. Prepoznao ga je: Hillerström. Tip ga je kontaktirao prošlog ljeta vezano uz pljačku jednog spremišta novca.

No do nje nije došlo jer je s time odlučio prestati.

Prema njima se iz smjera Lindarängsvägena kretala jedna sitna crna točka. Prema pokretima je prepoznao Zorana. Samopouzdan no ipak na oprezu. U ovom je poslu bilo svakakvih kunića, ekipe koja bi se ustrtarila čim bi malo zaiskrilo. No Zoran nije bio takav. On bi radije popio metak.

“U firmi za prijevoz novca imam insajdera”, rekao je Hillerström nakon što su se ispozdravljali. “Tip se doima pouzdano, a posao se iz raznih razloga mora obaviti što prije. Ja smatram da su mo­ gućnosti velike. Plijen je pet do osam milijuna. Meni ide deset posto provizije.”

Jorma i Zoran nisu ništa rekli, a Hillerström kao da je shvaćao o čemu su razmišljali.

“Znam, jasno mi je. Ekipa kaže da takve pljačke više nisu vrijedne rizika. Sad imaju te nove automobile koji blokiraju rad motora i kamere, torbe s još boljim sustavima samouništenja. Ali ovo će upaliti... Firma se zove Trans Security. Postoje od dvije tisuće i druge, ali nisu toliko poznati. Bave se istim stvarima kao i recimo Loomis i Falck, samo u manjem obujmu. Prijevozom gotovine cestovnim putem u posebno dizajniranim metalnim kutijama. Navodno ih još nikada nisu opljačkali, ali svemu dođe prvi put.”

s 12 S

Tvrtka je prije mjesec dana imala požar u garaži. Vlasnik se baš i nije pridržavao protupožarnih mjera. Dva vozila potpuno su spa­ljena te zato do sredine rujna moraju koristiti stara vozila dok iz Njemačke ne stignu nova.

“Vozila su starije vrste, namijenjena za prijevoz gotovine, no imaju GPS do kojeg se ne može. Ali se zato bravu može razbiti preciznim udarcem obične sjekire. Zatim se novčanice moraju na licu mjesta prepakirati u vlastite torbe. Ampule s bojom, ako ih uopće i ima, uništit će najviše dvadeset posto novčanica, ali jedan dio može se i oprati. Mislim, što će napraviti?” nastavio je Hillerström paleći cigaretu te je potom dim izdahnuo kroz nosnice. “Što će, nazvati mu­ šterije i reći im da su im eto vozila slučajno izgorjela u požaru te da gotovinu ne mogu podići prije sredine idućeg mjeseca? Time baš i ne bi ojačali povjerenje svojih klijenata.”

“A odakle im stara vozila?”

Zoranovo pitanje. Jednako temeljit kao i nekad.

“Od šefa, vlasnika firme. Imao je dva vozila u rezervi, valjda negdje u garaži.”

Hillerström je bacio pogled na šumarak dvjestotinjak metara od njih. Jakna mu je na prsima i na leđima blago nabubrila, kao da je ispod nosio prsluk od kevlara.

“A tko je insajder?” pitao je Jorma.

“Jedan logističar iz firme. Šved na kvadrat. Bivši izbacivač koji sada radi u uredu. Tip je satničar za transport. Vozači saznaju što će raditi i kamo će voziti tek istog jutra kada pale vozila. Ali ovaj tip zna sve... i pobrinut će se da barem jedno staro vozilo bude puno gotovine. Frajer grca u dugovima. Kaže da želi trećinu plijena, ali toliko neće dobiti. Ispregovarat ću ja to s njime kada posao bude završen. A posao je vaš ako ga želite. No nemojte predugo čekati.

Ima još zainteresiranih.”

Hillerström ih je pogledao. Rukavi jakne su mu se blago podigli te su mu na zglobu vidjeli sat od stotinjak tisuća kruna.

“Moramo se naći s tim tipom prije nego što donesemo odluku, kakva god ona bila”, rekao je Jorma.

s 13 S

“Što se mene tiče, može. Kada?”

“Sutra navečer.”

“Dobro. Kažite mi samo gdje i ja ću se pobrinuti da frajer dođe.”

Pozdravili su se pet minuta poslije i izgubili se preko livade svaki u svojem pravcu. “Što ti misliš?” rekao je Jorma dok su hodali prema staroj industrijskoj četvrti iznad obližnje luke.

“Gotovo da zvuči predobro da bi bilo istinito. Ali nekako vjerujem u sve to. Moram samo provjeriti nekoliko stvari s tim insajderom.”

Trajekt iz Helsinkija nazirao se u daljini na moru. Kada obave ovaj posao, možda bude vrijeme da se digne sidro, pomislio je Jorma.

Možda put Finske. Povest će Katza sa sobom da vidi sjeća li mu se prijatelj još uvijek finskog. Naučio ga je kada su obojica odrastali u Hässelbyju. Katz je jezike upijao poput spužve, savladao bi ih u tili čas.

“Nadajmo se da ćemo se s tipom naći već sutra. Hillerström će provjeriti i javiti nam za sat vremena. Samo jednu stvar da te pitam, Zorane: zašto ovo radiš?”

“Zašto te zanima?”

“Pa kod kuće imaš dva klinca, sasvim solidan posao i već dugo vremena nisi ništa ovakvo radio.”

“Treba mi lova. A Hillerström je sa svojom ponudom izronio baš u pravi čas.”

Zoran ga je pogledao malo čudno.

“Ma samo, možda nije dobro da krenemo u ovo”, nastavio je Jorma. “Što će biti ako se stvar usere?”

“Neće. Ma koji ti je kurac?”

Jorma je skrenuo pogled.

“Ništa mi nije. Idem ja kući. Čujemo se.”

Pokraj njega je pločnikom proletio tip na rolama. Potom je na leđima osjetio oči, ali kada se okrenuo nigdje nije bilo nikoga.

s 14 S

Carl-Johan Vallgren, švedski pisac i glazbenik, rođen je 1964. u Linköpingu u Švedskoj, a odrastao je u Falkenbergu. Proputovao je Aziju i istočnu Europu, boravio u Španjolskoj i Danskoj te u Berlinu, a danas živi u Stockholmu. Debitirao je 1987. romanom Nomadi.

Slijedile su knjige Čeznuti (Längta bort, 1988.), Žena ptica (Fågelkvi­­nnan, 1991.), Priče o snu i javi (Berättelser om sömn och vaka, 1994.), Dokument o kockaru Rubashovu (Dokument rörande Spelaren Rubashov, 1996.), Za brošuru gospodina Bachmanna (För herr Bachmanns broschyr, 2000.), Kunzelmann & Kunzelmann (2009.) i Morski čovjek (Havsma­nnen, 2012.).

Godine 2002. objavio je roman Povijest jedne čudesne ljubavi (Den vidunderliga kärlekens historia), koji je nagrađen uglednom švedskom nagradom August za najbolju beletrističku knjigu godine, Velikom nagradom književnog kluba i Godišnjom nagradom knjižara. Knjiga je u Švedskoj postala bestselerom prodavši se u osamsto tisuća primjeraka, a prevedena je na dvadeset pet jezika. Roman Dječak iz sjene (Skuggpojken) objavio je 2013., a njegov nastavak, drugi roman iz serije o Dannyju Katzu, Svinje (Svinen) izašao je 2015. Ovu seriju Vallgren u Švedskoj objavljuje pod pseudonimom Lucifer.

s 299 S

s 300 S

Danilo Brozovic´ najpoznatiji je kao jedan od zapaženijih hrvatskih pisaca SF-a. Trostruki je dobitnik žanrovske nagrade SFERA. Većina priča skupljena je u zbirci Zeleno sunce, crna spora (Mentor, 2005.), a nakon nje uslijedila je kontroverzna uspješnica Bojno polje Istra (Naklada Zoro, 2007.) te hvaljeni kriminalistički roman Balkanska ruta (VBZ, 2009.). Osim spisateljskog rada, Danilo Brozović je za različite izdavače dosad preveo veći broj pripovjedaka i romana sa švedskog i engleskog (izdvajaju se Strindbergova zvijezda Jana Wallentina, Stock­ holmska trilogija Jensa Lapidusa, Dječak iz sjene Carl-Johana Vallgrena, knjige o teoriji stripa Scotta McClouda, pripovijetke za Sirius B itd.).

s 301 S

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednica Iva Karabaić Lektura i korektura Lidija Vešligaj Prijelom Maja Glušić Godina izdanja 2016., svibanj Tisak Znanje, Zagreb ISBN 978-953-266-719-6 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20 Fraktura je dobitnik Nagrade Londonskog sajma knjiga i Booksellera za najboljeg međunarodnog nakladnika 2015.

s 302 S

eA nde rsson

in r

ol

©

Ca

Carl-Johan Vallgren, švedski pisac i glazbenik, rođen je 1964. u Linköpingu u Švedskoj, a odrastao je u Falkenbergu. Proputovao je Aziju i istočnu Europu, boravio u Španjolskoj i Danskoj te u Berlinu, a danas živi u Stockholmu. Debitirao je 1987. romanom Nomadi. Slijedile su knjige Čeznuti (Längta bort, 1988.), Žena ptica (Fågelkvinnan, 1991.), Priče o snu i javi (Berättelser om sömn och vaka, 1994.), Dokument o kockaru Rubashovu (Dokument rörande Spelaren Rubashov, 1996.), Za brošuru gospodina Bachmanna (För herr Bachmanns broschyr, 2000.), Kunzelmann & Kunzelmann (2009.) i Morski čovjek (Havsmannen, 2012.). Godine 2002. objavio je roman Povijest jedne čudesne ljubavi (Den vidunderliga kärlekens historia), koji je nagrađen uglednom švedskom nagradom August za najbolju beletrističku knjigu godine, Velikom nagradom književnog kluba i Godišnjom nagradom knjižara. Knjiga je u Švedskoj postala bestselerom prodavši se u osamsto tisuća primjeraka, a prevedena je na dvadeset pet jezika. Roman Dječak iz sjene (Skuggpojken) objavio je 2013., a njegov nastavak, drugi roman iz serije o Dannyju Katzu, Svinje (Svinen) izašao je 2015. Ovu seriju Vallgren u Švedskoj objavljuje pod pseudonimom Lucifer.

s 303 S

Kad slučajno otkrije trgovinu ljudima, nekadašnji sitni kriminalac Zoran postaje metom opasnih tipova.

Dobiva dojavu kako na jednostavan način opljačkati vozilo za prijevoz novca i odluči tako otkupiti slobodu za sebe i svoju obitelj. U akciju uključuje svojeg druga Jormu, koji kad pljačka pođe po zlu, može jedino bespomoćno svjedočiti okrutnoj egzekuciji. Jormini nekadašnji najbolji prijatelji Danny Katz i Eva Dahlman nađu se pak na tragu skupini seksualnih prijestupnika i ne naslućujući da neki od njezinih članova pripadaju samom vrhu policije i pravosuđa.

Svinje su drugi roman Carl-Johana Vallgrena iz serije s antidetektivom Dannyjem Katzom kao glavnim junakom. Napeto do krajnje granice, iznimno uvjerljivo i puno neočekivanih obrata, ovo je pravo štivo za sve ljubitelje noir-trilera.

99,00 kn

www.fraktura.hr

s 304 S