KRIMINAL ISTI»KI R O M A N
SVJEDOK VATRE Svjedok vatre
s1s
Od istog autora: Hipnotizer Paganinijev ugovor
s2s
Lars Kepler
Svjedok vatre prevela sa švedskog Željka Černok
Fraktura s3s
Naslov izvornika Eldvittnet © Lars Kepler 2011 © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2013. © za prijevod Željka Černok i Fraktura, 2013. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-515-4 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 856360
s4s
“…svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom.” otkrivenje 21,8
s5s
s6s
vidovnjak je osoba koja tvrdi da ima paranormalne sposobnosti i može iščitati poveznice koje se nalaze izvan dosega prihvaćene znanosti. Neki vidovnjaci stupaju u kontakt s mrtvima na spiritističkim seansama, dok drugi na primjer nude savjete preko čitanja karata za tarot. Još od davnih vremena ljudi pokušavaju stupiti u kontakt s mrtvima preko vidovnjakâ. Tisuću godina prije Krista kralj Izraela Šaul upitao je duha mrtvog vidovnjaka Samuela za savjet. U cijelome se svijetu policija kod kompliciranih slučajeva koristi pomoći vidovnjaka i spiritualista. To se čini mnogo puta godišnje iako ne postoji nijedan dokumentirani slučaj da je neki vidovnjak pridonio rješenju.
s7s
s8s
1.
elisabet grim ima pedeset jednu godinu i kosu prošaranu sjedinama. Oči su joj vesele, a kad se nasmiješi, vidi se da joj jedan prednji zub malo strši. Elisabet radi kao medicinska sestra u Birgittagårdenu, domu za mlade s posebnim potrebama smještenom sjeverno od Sundsvalla. Birgittagården je posebni dom sa smještajnim kapacitetom za osam djevojčica u dobi od dvanaest do sedamnaest godina, po Zakonu o posebnim odlukama o skrbi za mlade. Mnoge djevojčice koje ovamo dođu imaju iskustva sa zloupotrebom droga, gotovo sve sklone su samoozljeđivanju i pate od poremećaja u prehrani, a nekoliko njih vrlo je nasilno. Ustvari, ne postoji nikakva alternativa ovakvoj vrsti doma sa zaključanim vratima, rešetkama na prozorima i odvojenim sobama. Sljedeći stupanj vjerojatno bi bili zatvori za odrasle i psihijatrijske klinike zatvorenog tipa, ali Birgittagården pripada onim rijetkim iznimkama. Ovdje nude mjesto djevojkama koje valja prilagoditi boravku u običnom domu za skrb. U Birgittagårdenu završe dobre djevojke, zna reći Elisabet. Uzme posljednji komadić tamne čokolade, stavi ga u usta, pa osjeti slatkoću i gorko škakljanje pod jezikom. Ramena joj se polako počnu opuštati. Večer je protekla kaotično. A dan je tako dobro počeo. Prijepodne predavanja, igra i kupanje u jezeru poslije ručka. Poslije večere domaćica je otišla kući i Elisabet je ostala sama sa štićenicama na imanju. Osoblje koje bi trebalo biti tu preko noći smanjilo se četiri mjeseca s9s
nakon što je holdinška kompanija Blanchefords kupila koncern domova za skrb kojemu je pripadao i Birgittagården. Štićenice su smjele gledati televiziju do deset. Ona je sjedila u uredu za medicinske sestre pokušavajući nadoknaditi zaostatak u pisanju izvještaja s osobnim procjenama, kad je začula bijesno vrištanje. Pojurila je do dnevnog boravka i vidjela da je Miranda napala malu Tuulu. Vrištala je da je Tuula jebena kurva, odvukla je sa sofe na pod i udarala nogom u leđa. Elisabet je već navikla na Mirandine nasilne ispade. Utrčala je unutra, maknula je od Tuule, dobila udarac u obraz i bila prisiljena vikati na nju da se neprihvatljivo ponaša. Bez rasprave odvela je Mirandu, pretražila je pa ostavila u prostoriji za izolaciju u hodniku. Elisabet joj je poželjela laku noć, ali Miranda nije odgovorila. Samo je sjedila na krevetu pogleda uprta u pod i smiješila se kad je Elisabet zatvorila i zaključala vrata. Ustvari je trebala obaviti večernji razgovor s onom novom djevojčicom Vicky Bennet, ali sada nije stigla zbog sukoba Mirande i Tuule. Vicky ju je oprezno podsjetila da je vrijeme za njihov razgovor, a kad joj je rekla da je odgođen, rastužila se, razbila šalicu za čaj, uzela jednu krhotinu pa se porezala po trbuhu i zapešćima. Kad je Elisabet ušla u sobu, Vicky je sjedila prekrivši lice rukama dok joj je krv tekla niz podlaktice. Elisabet joj je očistila površinske rane, stavila joj flaster na trbuh, zamotala joj ruke zavojima, tješila je i zvala “mala moja” sve dok nije ugledala smiješak. Treću noć zaredom dala joj je deset miligrama Sonate da može zaspati.
s 10 s
2.
sve štic´enice spavaju i sve je tiho u Birgittagårdenu. Na uredskom prozoru gori lampa, zbog koje svijet vani izgleda neprobojno crn. Elisabet sjedi ispred kompjutora s dubokom borom na čelu i zapisuje događaje dana u dnevnik. Već je skoro ponoć i shvati da nije stigla popiti svoju večernju tabletu. Svoju malu drogu, kako se običava šaliti. Noćne smjene i naporni dani uništili su joj san. Obično popije deset miligrama Stilnocta u deset kako bi mogla zaspati do jedanaest i tako se uspjeti odmoriti nekoliko sati. Rujanski je mrak obavio šumu, ali se još uvijek vidi glatka površina jezera Himmelsjön – blistava poput sedefa. Konačno može ugasiti kompjutor i popiti tabletu. Umota se u vestu i pomisli kako bi joj dobro sjela čaša crnog vina. Voljela bi sjediti u krevetu s knjigom i čašom vina te razgovarati s Danielom. Ali noćas je dežurna i prespavat će u sobi za osoblje. Trgne se kad Buster odjednom počne lajati na dvorištu. Laje tako uznemireno da se Elisabet naježi po rukama. Kasno je, već je trebala biti u krevetu. U ovo doba inače već spava. Kad se kompjutor ugasi, soba ostane u mraku. Sve je odjednom ne opisivo tiho. Elisabet postane svjesna svih zvukova. Škripe uredskog stolca kad ustane, škripe podnih dasaka pod nogama dok prilazi prozoru. Pokuša vidjeti što je vani, ali mrak odražava samo njeno lice, ured s kompjutorom i telefonom te zidove sa žuto-zelenim uzorkom. Odjednom primijeti kako su se vrata iza njenih leđa malo otvorila. Srce joj počne ubrzano lupati. Vrata su bila samo malo odškrinuta, ali
s 11 s
sada su polutovorena. Vjerojatno propuh, pokuša se uvjeriti. Kamin u blagovaonici usisava jako puno zraka. Elisabet osjeti čudan nemir, žilama joj zastruji strah. Ne usuđuje se okrenuti, samo zuri u odraz vrata iza svojih leđa u mračnom prozorskom staklu. Osluškuje tišinu, kompjutor koji još uvijek pucketa. U pokušaju da se riješi nelagode ispruži ruku, ugasi lampu na prozoru i okrene se. Vrata su sada širom otvorena. Vratom i leđima prođu joj žmarci. U hodniku je upaljena stropna lampa, koja baca svjetlost sve do blagovaonice i soba štićenica. Elisabet izađe iz ureda želeći provjeriti jesu li vratašca na kaminu zatvorena, kad odjednom začuje šapat iz soba.
s 12 s
3.
elisabet nepomično stoji, gleda u hodnik i osluškuje. Isprva ne čuje ništa, ali onda joj se učini da je čula šapat, tako tih da je gotovo nečujan. “Sad ti žmiriš”, šapne netko. Elisabet stoji sasvim mirno, gleda u mrak, trepće, ali ne može ništa vidjeti. Baš kad je pomislila da to možda neka od djevojaka govori u snu, začuje čudan zvuk. Kao da je netko ispustio prezrelu breskvu na pod. A onda još jednu. Težak, mokar zvuk. Noga stola zagrebe po podu, potom još dvije breskve padnu. Elisabet se čini da krajičkom oka vidi kako se nešto miče. Kako je neka sjena kliznula pokraj nje. Okrene se i vidi kako se vrata blagovaonice polako zatvaraju. “Čekaj”, kaže iako misli da je to opet samo propuh. Brzo priđe vratima, uhvati kvaku i osjeti čudan otpor. Uz malo natezanja uspije otvoriti vrata. Elisabet uđe u blagovaonicu. Oprezna je i pokušava pregledati cijelu prostoriju. Izgrebeni stol blago sjaji. Oprezno nastavi prema kaminu, vidi vlastite pokrete kako se zrcale na zatvorenim mesinganim vratašcima. Toplina se širi iz vrućih dimnjaka. Odjednom nešto zašuška i kucka iza vratašca. Ustukne za korak i zabije se u stolac. Ma to je samo užareni komad drveta koji je pao i udario o unutarnju stranu vratašca. U sobi nema nikoga. Duboko udahne, izađe, zatvori vrata i krene natrag prema hodniku koji vodi do njene sobe, ali onda ponovno zastane i osluškuje. Iz soba za djevojke ništa se ne čuje. Zrakom se šire kiselkasti mirisi, s 13 s
zapareno metalni. Pogledom traži pokrete u mračnom hodniku, ali sve je mirno. No nešto je ipak vuče tamo. Prema nizu nezaključanih vrata. Neka su, izgleda, odškrinuta, dok su druga zatvorena. S desne su strane hodnika zahodi, a na kraju niša sa zaključanim vratima sobe za izolaciju, u kojoj spava Miranda. Ključanica slabašno svjetluca. Elisabet zastane i suspregne dah. Visoki glas nešto prošapće u jednoj od soba, ali naglo utihne kad Elisabet krene naprijed. “Budite tiho”, kaže ona glasno. Srce joj brže zakuca kad začuje brzu seriju tresaka. Teško je lokalizirati zvukove, ali zvuče kao da Miranda leži u krevetu i golim stopalima lupa po zidu. Elisabet pomisli da bi mogla zaviriti kroz njenu ključanicu, kad ugleda nekoga kako stoji u mraku niše. Neku osobu. Zadihano se počne povlačiti unatrag, teškim pokretima, kao u snu. Odmah je shvatila koliko je situacija opasna, ali strah ju je usporio. Tek kad pod zaškripi, osjeti impuls da pobjegne koliko je noge nose. Prilika u mraku naglo krene na nju. Ona se okrene, potrči, čuje korake za sobom, posklizne se na prostirku, udari ramenom o zid, ali ne staje. Blagi glas govori joj da stane, ali ona ne sluša, trči hodnikom što brže može. Vrata se otvore i odbiju natrag. U panici projuri pored svoje sobe hvatajući se za zidove. Slika s UN-ovim pravima djeteta padne s kuke i tresne o pod. Stigla je do ulaznih vrata, petlja oko kvake, naglo povuče vrata i izjuri u blagu noć, ali se spotakne na stepenicama. Padne na kuk s nogom ispod sebe. Zglob je toliko zaboli da glasno vrisne. Pokušava se podići, čuje teške korake na ulazu u kuću, puzi, spadnu joj papuče i cvileći se uspravi.
s 14 s
4.
pas trči oko nje, laje, dašće i cvili. Elisabet šepa preko mračnog pošljunčenog dvorišta. Pas ponovno zalaje, divlje i promuklo. Elisabet zna da neće uspjeti stići do šume, susjedno je imanje daleko – pola sata vožnje automobilom. Nema kamo pobjeći. Zvjera oko sebe u tami i sakrije se iza sušionice. Produži do nekadašnje praonice, drhtavim rukama otvori vrata, uđe i oprezno ih zatvori. Sruši se dašćući na pod i kopa po džepovima tražeći mobitel. “Oh Bože, oh Bože...” Ruke joj toliko drhte da joj mobitel padne na pod. Poklopac se otvori i baterija ispadne. Počne skupljati dijelove, kad začuje škripu koraka preko dvorišta. Prestane disati. Puls joj odjekuje tijelom. U ušima joj šumi. Pokuša nešto vidjeti kroz niski prozor. Pas zalaje točno ispred kuće. Buster ju je slijedio ovamo. Grebe po vratima, uznemireno cvileći. Elisabet se uvuče u kut pokraj zazidane peći pokušavajući tiho disati, sakrije se iza košare za cjepanice i uspije vratiti plosnatu bateriju u mobitel. Vrisne kad se vrata otvore. U panici se počne povlačiti uza zid, ali nema kamo pobjeći. Vidi čizme, obrise u sjeni, a onda užasno lice i čekić u ruci, njegov tamni sjaj i težinu. Kimne slušajući glas pa prekrije lice rukama. Sjena oklijeva, ali onda potrči prema njoj, pritisne je nogom o pod i udari svom snagom. Elisabet osjeti užareni bol preko ruba kose na čelu. s 15 s
Više ništa ne vidi. Bol je stravičan, ali istovremeno jasno osjeća kako joj topla krv teče preko ušiju i vrata, poput milovanja. Sljedeći je udarac pogodi na isto mjesto, glava joj se zanjiše i jedino čega je svjesna jest uvlačenje kisika u pluća. Rastreseno pomisli kako je zrak tako divno sladak, a onda izgubi svijest. Elisabet ne osjeća druge udarce koji joj potresaju tijelo. Ne primjećuje kako su joj ključevi ureda i sobe za izolaciju izvađeni iz džepa i ne zna da leži na podu i da se pas uvukao u praonicu i liže krv s njene razbijene glave dok je život polako napušta.
s 16 s
5.
netko je zaboravio veliku crvenu jabuku na stolu. Sjajna je i izgleda predivno. Pomisli kako će je pojesti i praviti se da nije. Neće odgovarati na pitanja, neće ni slušati kako je gnjave, samo će sjediti i izgledati ljutito. Ispruži ruku, ali kad konačno dosegne jabuku, osjeti da je potpuno trula. Prsti joj potonu u hladnu, mokru unutrašnjost. Nina Molander probudi se kad naglo povuče ruku. Noć je. Leži u svom krevetu. Čuje se samo kako pas laje u dvorištu. Zbog ovog novog lijeka budi se noću. Mora se pomokriti. Otiču joj zglobovi i stopala, ali mora uzimati lijek, inače joj se sve misli zamrače, više ne mari i nema snage ni za što osim ležanja i žmirenja. Pomisli kako bi joj trebalo malo svjetla, nešto čemu bi se mogla radovati. A ne samo smrt, ne samo razmišljanje o smrti. Odmakne pokrivač, spusti noge na topli drveni pod i ustane iz kreveta. Petnaest joj je godina, ima ravnu, plavu kosu. Jake je građe, sa širokim bokovima i velikim grudima. Bijela flanelska spavaćica zateže je preko trbuha. U domu vlada tišina, a hodnik svijetli zelenim sjajem koji dolazi od znaka za izlaz za nuždu. Iza jednih vrata čuje se neobični šapat i Nina pomisli da ostale štićenice imaju zabavu, a nju nitko nije ni pitao želi li im se pridružiti. A i ne želim, pomisli. U zraku se osjeća miris ugašene vatre. Pas ponovno zalaje. U hodniku je pod hladniji. I ne pokušava tiho hodati. Dođe joj da nekoliko puta jako zalupi zahodskim vratima. Fućka joj se što će se Almira naljutiti i bacati joj stvari u leđa. s 17 s
Stare podne daske tiho zaškripe. Nina produži prema zahodu, ali zastane kad osjeti nešto mokro pod desnim stopalom. Tamna lokva širi se ispod vrata sobe za izolaciju u kojoj spava Miranda. Nina isprva samo nepomično stoji ne znajući što da učini, ali onda ugleda ključ u bravi. Čudno. Ispruži ruku prema sjajnoj kvaki, otvori vrata, uđe i upali svjetlo. Krv posvuda – kapa, blista i teče. Miranda leži u krevetu. Nina ustukne za nekoliko koraka, i ne primjećujući da mokri. Rukom se uhvati za zid, vidi krvave otiske cipela na podu i pomisli da će se onesvijestiti. Okrene se, u hodniku je, otvori vrata susjedne sobe, upali svjetlo, uđe i prodrma Caroline za rame. “Miranda je ozlijeđena”, prošapće. “Mislim da je ozlijeđena.” “Što radiš u mojoj sobi?” pita Caroline i uspravi se u krevetu. “Koliko je uopće sati?” “Krv je na podu”, poviče Nina. “Smiri se.”
s 18 s
lars kepler pseudonim je književnice Alexandre Coelho Ahndoril i njezina supruga Alexandera Ahndorila. Pod tim pseudonimom 2009. objavljuju kriminalistički roman Hipnotizer, 2010. jednako uspješan nastavak Paganinijev ugovor, dok je Svjedok vatre treći u nizu romana o inspektoru Jooni Linni. Serijal o Jooni Linni objavljen je u 35 zemalja i prodan u više od deset milijuna primjeraka. Film snimljen po romanu Hipnotizer svjetsku je premijeru imao na festivalu u San Sebastianu 2012. Alexandra Coelho Ahndoril rođena je 1966. u švedsko-portugalskoj obitelji. Odrasla je u Helsingborgu. Njezin prvi roman Zvjezdani dvorac, objavljen 2003., nagrađen je nagradom Catapult. U Švedskoj je prodan u više od 10.000 primjeraka. Druga knjiga Brigitta i Katarina objavljena je 2006., a treći roman Master 2009. U svojim djelima bavi se istraživanjem čovjekova sukoba sa znanosti, religijom i politikom. Živi sa suprugom i tri kćeri u Stockholmu. Alexander Ahndoril švedski je dramaturg i romanopisac. Rođen je 1967. u Stockholmu. Autor je osam romana i petnaest kazališnih komada. Njegov je najpoznatiji roman Redatelj (2006.), priča o redatelju Ingmaru Bergmanu.
s 497 s
s 498 s
željka černok (1973.) diplomirala je engleski i švedski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao stipendistica Sveučilišta Mälardalen studirala je kreativno pisanje u Švedskoj. Autorica je zbirke poezije Kad se previše nagneš kroz prozor vlaka. Prevela je romane P. O. Enquista, Stiega Larssona, Jonasa Gardella, Carl-Johana Vallgrena, Lize Marklund, Majgull Axelsson, Marishe Pessl, Katarine Mazetti, Cille Naumann, Stevea Sem-Sandberga i mnogih drugih. Prevodi priče i poeziju sa švedskog i engleskog jezika za mnogobrojne festivale i predstavljanja. Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca.
s 499 s
Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednica Iva Karabaić Lektura i korektura Margareta Medjurečan Grafička urednica Maja Glušić Pprijelom Fraktura Dizajn naslovnice Hummingbirds Fotografija na naslovnici Love Lannér Godina izdanja 2013., listopad (prvo izdanje) Tisak Denona, Zagreb ISBN 978-953-266-515-4 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20
s 500 s
s 501 s
U Birgittagårdenu, domu za problematiËne tinejdæerice, jedne su noÊi ubijene dvije osobe, Elisabet Grim, medicinska sestra zaposlena u domu, i Miranda Ericsdotter, jedna od πtiÊenica. Vicky Bennet, koja je nakon niza neuspjelih udomljavanja nedavno doπla u Birgittagården, iste noÊi netragom nestaje, a u bijegu krade auto u kojem se nalazi Ëetverogodiπnji djeËak. Premda pod internom istragom, u rjeπavanje sluËaja ukljuËuje se pronicavi policijski inspektor Joona Linna. I dok na svaki naËin pokuπava pronaÊi Vicky i sprijeËiti joπ veÊu tragediju, ne prestaju ga proganjati duhovi, ne samo oni koje je prizvala potencijalna svjedokinja, navodna vidovnjakinja Flora Hansen, nego i crne sjene iz njegove proπlosti. TreÊa knjiga iz serije o inspektoru Jooni Linni SVJEDOK VATRE napet je triler koji se teπko moæe pustiti iz ruku. U svakom sluËaju, Lars Kepler, odnosno braËni par Ahndoril, koji djeluje pod tim pseudonimom, ponovno je uspio stvoriti napetu atmosferu s neoËekivanim obratima i intrigantnim likovima koji Ëitatelja ne ostavljaju na miru, nego samo poveÊavaju æelju za πto skorijim sljedeÊim nastavkom. Knjige s potpisom Lars Kepler bez sumnje su najbolji i najËitaniji suvremeni πvedski trileri.
149,00 kn
www.fraktura.hr s 502 s