Tiranija izbora

uvod

1

Tiranija izbora

2

renata salecl

uvod

3

Renata Salecl

Tiranija izbora preveo s engleskog TonÄ?i Valentić

Fraktura

4

renata salecl

Naslov izvornika The Tyranny of Choice © Renata Salecl, 2010, 2011 © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2012. © za prijevod Tonči Valentić i Fraktura, 2012.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-388-4 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 804925

uvod

5

Sadržaj Uvod 7 Zašto nas izbor čini tjeskobnima

21

Birati tuđim očima

55

Ljubavni izbor

87

Djeca: imati ili nemati?

113

Prinudni izbor

133

Sram i izostanak društvene promjene

157

Preporučena literatura

173

Zahvale 179

6

renata salecl

uvod

7

Uvod

Prelistavajući knjige na odjelu za samopomoć u jednoj newyorškoj knjižari, naišla sam na naslov All About Me (“Sve o meni”). Knjiga je bila gotovo prazna. Na svakoj stranici nalazilo se samo jedno ili dva pitanja o tome što čitatelj voli ili ne voli, o njegovim sjećanjima i planovima – i ništa više.

Te prazne stranice odlično nam predočuju domi­nantnu ideologiju suvremenog svijeta: pojedinac je najveći gospodar vlastitog života, slobodan odlučiti o svakom de­­talju svog života. U današnjemu potrošačkom društvu nismo samo prisiljeni izabrati između nekoliko proizvoda, već se od nas očekuje da vlastiti život shvatimo kao veliki sklop odluka i izborâ.

Primjerice tijekom jednog putovanja vlakom mnogo su me puta podsjetili da sam slobodna napraviti od svoga života što god hoću. Oglas za jedno sveučilište poticao me da “budem ono što želim biti”. Oglas iz pivovare nagovarao me: “Budi svoja.” Putnička me agencija pozivala: “Ži­ vot – rezervirajte odmah.” Na naslovnici Cosmopolitana pisalo je: “Budi to što jesi – samo u boljoj varijanti.” Dok sam se služila bankomatom kompanije Chase Manhattan,

8

renata salecl

na zaslonu je stajalo: “Vaš izbor. Vaš Chase.” Čak i u post­ komunističkim zemljama oglasi nam govore da bismo neprekidno trebali odlučivati kako bismo trebali živjeti.

Tako je u Sloveniji jedan proizvođač ženskoga donjeg ru­ blja postavio ogromni plakat s pitanjem “Kakva biste žena željeli biti danas?” Bugarski mobilni operater upotrebljava logo “To je tvoj glas”, a jedan hrvatski ponavlja mantru “Budi svoj!” Čini se da postati svoj nije nimalo lagan zadatak. Brzi pregled liste bestselera govori nam da ljudi troše mnogo novca i vremena kako bi naučili postati svoji. Promijenite svoje misli: promijenite sebe; Vi: Priručnik za upotrebu; Sada otkrijte svoje prednosti i zacrtajte novi smjer – svaki od tih priručnika nudi novu strategiju redefiniranja cjelokupnoga ljudskog života. Na internetskim stranicama za astrologiju oglašava se besplatan pogled u vaše “stvarno ja”, televizijski oglasi potiču vas na potpunu preobrazbu tijela, a u svakom području privatnog i javnog života postoje treneri1 koji čovjeku pomažu da dosegne vlastiti idealni životni stil.

No svi ti savjeti ne dovode nužno do zadovoljstva; umjesto toga oni zapravo mogu povećati čovjekovu tjeskobu i nesigurnost.

Engleski termin coach odnosno coaching na hrvatski nije moguće adekvatno prevesti, već se koriste inačice “životni trener” ili “osobni savjetnik”. S obzirom na to da autorica u knjizi razlikuje termine trainer i coach, koji su u hrvatskom sinonimi, te se poigrava njihovim značenjima, odlučili smo u nastavku teksta upotrebljavati anglizam namjesto hrvatskih zamjenskih termina. (op. prev.)

1

uvod

9

Jennifer Niesslein, urednica jedne revije, odlučila je riješiti sve svoje životne probleme slijedeći samo savjete koje nude raznovrsne knjige za samopomoć u kojima se osobi obećava da će joj pomoći pronaći sreću i ispunjenje.

U knjizi Practically Perfect in Every Way (“Praktično savršena u svakom pogledu”) ona opisuje kako su je nakon dvije godine slijeđenja takvih savjeta o mršavljenju, sređivanju vlastitog doma, postajanju boljom majkom i part­ nericom te nalaženju mira i spokoja u svome životu po­čeli mučiti ozbiljni napadaji panike.2 Shvatila je da nije zadovoljnija, nego je manje zadovoljna. Ne samo da su joj takvi pokušaji samoispunjenja oduzimali sve slobodno vrijeme nego nije ni uživala u onome što je postigla: besprijekorno čista kuhinja, tri topla obroka dnevno i nove komunikacijske vještine koje je savladala. Čak se i tjelesna težina koju je marljivim vježbanjem izgubila vratila nakon nekoliko mjeseci. Nakon što je sve bilo gotovo, Niesslein je objasnila zašto misli da ljudi radije slijede ovakve pri­ ručnike umjesto da se sami pokušaju promijeniti: “Mi­slim da se osjećamo odgovornima za mnoge stvari u životu.

Posao, djeca, odgovornost u braku. Ako se obratite nekom drugom da vam kaže što treba učiniti, osjećate neku vrstu olakšanja.”3 Kako to da u razvijenim svjetskim zemljama takvo

Jennifer Niesslein, Practically Perfect in Every Way (Putnam Adult, New York, 2007.).

3 http://women.timesonline.co.uk/tol/life_and_style/women/ the_way_we_live/article2467750.ece.

2

10

renata salecl

povećanje izbora, koje bi nam, navodno, trebalo omogućiti oblikovanje života prema vlastitim željama i učiniti ga savršenim, ne povećava zadovoljstvo, nego dovodi do još veće tjeskobe i još snažnijih osjećaja neprilagođenosti i krivnje? I zbog čega su ljudi da bi ublažili tu tjeskobu spremni slijediti nasumične savjete marketinških stručnjaka ili astrologa, ravnati se prema savjetima koje daje kozmetička industrija, dati se voditi ekonomskim predviđanjima financijskih savjetnika i prihvaćati savjete o vezi od autora priručnika za samopomoć? S obzirom na to da se sve veći broj ljudi oslanja na takozvane stručnjake, čini se da se u sve većoj mjeri nastojimo riješiti tog tereta izabiranja.

Ljudi koji žele poboljšati svoj život uz pomoć stručnjaka često se nađu u začaranom krugu. Na primjer neki su psihoanalitičari uočili specifični oblik opsesivnog ponašanja među korisnicama internetske stranice za samopomoć “FLYlady.com”4, koja potiče čitateljice na pisanje dnevnika o svakidašnjim obavezama i upućuje ih da slijede detaljne savjete o tome kako urediti svoj stan, tijelo, emocije i odnose s ljudima. Korisnice te internetske stranice požalile su se psihoanalitičarima da nikako ne mogu ispuniti zahtjeve koji su im postavljeni ili da je popis oba­veza koje su željele izvršiti postajao sve duži. Neke od njih ponašale su se kao da je čitav njihov život puki popis obaveza koje treba ispuniti: raditi na određenom zadatku,

FLY znači Finally Loving Yourself, tj. “Konačno volim samu sebe.” (op. prev.)

4

uvod

11

izgubiti određeni broj kilograma, udati se u određenoj dobi, imati djecu, izgraditi savršeni dom. No izgleda da su žalopojke zbog vlastite nedoraslosti tom zadatku koji su same sebi zadale ipak uzrokovale neku vrstu osobnog užitka.

Takvi oblici samotorture podudaraju se s pokušajima traganja za sve novijim oblicima užitka. Postindustrijska kapitalistička ideologija tretira pojedinca kao osobu za koju užitak ne poznaje granice. Pojedinac je prikazan kao netko tko beskrajno prekoračuje granice uživanja, neprestano zadovoljavajući vlastite želje, kojih je sve više. No paradoksalno je da u društvu u kojem naizgled ne postoje granice mnogi ljudi ne nalaze zadovoljstvo te stoga često kreću putem autodestrukcije. Nekontrolirana i neobuzdana potrošnja dovodi do toga da ljudi počnu trošiti sami sebe; samoozljeđivanje, anoreksija, bulimija i razne ovisnosti samo su neki vidljivi oblici toga.

Kad je 2008. došlo do ekonomske krize, isprva se činilo kao da je izbor nadomješten ograničavanjem, sreća potištenošću, a sloboda pojedinca željom za autoritetom koji bi preuzeo odgovornost i doveo stvari u red. Tvorci javnog mnijenja kao što je Financial Times objavljivali su članke o sumornoj ekonomskoj situaciji s naslovima poput “Posuđena budućnost”, “Vrijeme u kojem treba plaćati račune” i “Wall Street tone u tuzi”. Analiza društva u cjelini počela je pozivom na suočavanje s istinom, s “novim početkom”. “Osjećaj iracionalnosti” kao da je sve prekrio. Čak se i u tekstovima o umjetnosti pojavio novi fatalistički diskurs. Na pitanje “Kako preživjeti kraj civiliza-

12

renata salecl

cije?” odgovaralo se pozivanjem na “Majstora ravnoteže i harmonije”, “Glas budućnosti” ili “Pjesme skromnosti”.5 No čim se pojavio tračak nade da kriza možda neće značiti i potpuni ekonomski slom, ponovno se pojavila ideja izbora kao snažno ideološko oruđe potrošačkog društva.

Ovaj je put ona bila upakirana u rasprave povećava li doista blagostanje sreću te je li upadljiva i napadna potrošnja najbolji način da ljudi provedu slobodno vrijeme. Ali takve ideje o pojednostavljivanju života i same su se ispreplele s jednim drugim oblikom izbora. Potrošač je morao odabrati da ne odabire i često je morao plaćati za savjet kako to učiniti. Puko odbacivanje stvari ili njihovo poklanjanje nekome nije bila opcija: trebao je savjet kako to učiniti.

No takav preokret u percepciji blagostanja nije nastupio iznenada. Nije riječ o tome da su se ljudi jedno jutro probudili i odjednom svoj život vidjeli iz drukčije perspektive. Sjeme prijeteće ekonomske krize bilo je posađeno davno prije. Na sličan način depresivnost ideologije izbora pojavila se već u vremenu velikog izobilja, o čemu jasno svjedoče tjeskoba i nesigurnost tijekom posljednjeg desetljeća postindustrijskoga kapitalizma. Čini se kao da je kriza bila neka vrsta ispunjenja želje, izvjesnog i djelomičnog ograničenja preobilja izbora tijekom godina blagostanja, kao i popratno oslobođenje od pritiska koji je donio. Kriza je na nekim mjestima čak iznijela na vidjelo

5

Financial Times (29. i 30. studenoga 2008.).

uvod

13

oslobođeni oblik užitka, gdje je želja za nekom vrstom ograničavanja ekstravagantnosti – odnosno raznovrsnih mogućnosti koje je obilje otvaralo – bila već dugo prisutna, iako tek djelomice ostvarena. New York Times ocrtao je to novo puritansko raspoloženje opisom skromnije proslave blagdana u tekstu “Zabavljat ćemo se kao da je 1929. godina”. Autor članka predlagao je kako usred teške krize prirediti pristojnu večernju zabavu s minimalnim sredstvima. Jedna društveno utjecajna osoba koja je bila spomenuta u tekstu pripomenula je: “Zanimljivo je da recesija smanjuje pritisak... Ona vam omogućuje da se riješite svih nepotrebnih stvari i usredotočite na bitno: prijatelje, obitelj, zajedništvo.”6 No domaćini zabave osjetili su potrebu da unajme savjetnika koji bi im rekao kako se zabavljati u vrijeme krize. Postoji upadljiva proturječnost u njihovoj želji da se odupru sirenskom zovu potrošnje. Istina je da su htjeli ograničiti izbor, ali ne odveć, a osim toga željeli su da umjesto njih to učini netko drugi.

Pitanje koje se ovdje postavlja nije naprosto zašto ljudi kupuju ili što misle o vlastitom životu, nego zašto prihvaćaju ideju izbora te što s njome dobivaju ili gube. Ljude možda doista brinu terorističke prijetnje ili novi virusi i ekološke katastrofe, ali njihovi najdublji strahovi najčešće su povezani s osobnim blagostanjem: s njihovim poslom, vezom, financijama, njihovim položajem u zajednici, smi­

6

The New York Times (28. studenoga 2008.).

14

renata salecl

slom vlastitog života ili nasljedstvom koje će iza sebe osta­viti.7 Sve to uključuje izbor. Budući da stremimo savršenosti ne samo sada i ovdje nego i u budućnosti, postaje sve teže izabirati. Izbor donosi neizmjernu odgovornost, a to je povezano sa strahom od neuspjeha, krivnjom i tje­ skobom da ćemo požaliti ako krivo izaberemo. Sve to pri­donosi tiranskom karakteru izbora.

Sociolog Richard Sennett kaže: “Jedna od najstarijih upotreba riječi ‘tiranija’ u političkoj filozofiji je sinonim za suverenost. Kad se sve stvari oslanjaju na opće, suvereno načelo ili razum, takvo načelo ili osoba tiranizira društveni život (...) Institucija može vladati kao jedini izvor autoriteta, a vjera može služiti kao jedini standard mjerenja stvarnosti.”8 Kao što je predstavljeno u teoriji racionalnog izbora, u posljednjih nekoliko desetljeća ideja izbora u razvijenom svijetu postala je upravo takav tiranski pojam.

Teorija racionalnog izbora pretpostavlja da ljudi razmišljaju prije nego što djeluju te da će u svakoj situaciji uvijek nastojati povećati korist, a smanjiti trošak ili gubitak. Ovisno o dominantnim okolnostima i informacijama koje imaju ljudi će zato uvijek odabrati onu opciju koja najviše odgovara njihovim interesima. No kritičari

V. Renata Salecl, On Anxiety (Routledge, London, 2004.). Usp. slovenski prijevod, Renata Salecl, O tesnobi (Založba Sophia, Ljubljana, 2007.).

8 Richard Sennett, The Fall of Public Man (Faber and Faber, London, 1986.), str. 337-8. Usp. hrvatsko izdanje: Richard Sennett, Nestanak javnog čovjeka, preveo Srđan Dvornik (Naprijed, Zagreb, 1989.).

7

uvod

15

teorije racionalnog izbora upozorili su na činjenicu da ljudi ne djeluju uvijek u skladu s vlastitim interesom, čak i kad su ga svjesni. Odatle proizlazi mnogo primjera gdje ljudi djeluju na humanitarni ili altruistični način umjesto da slijede svoju koristoljubivost. I psihoanaliza je pokazala da se ljudi često ponašaju tako da ne povećavaju svoj užitak i ne smanjuju patnju te da ponekad iz toga što djeluju protiv vlastitog blagostanja izvlače neku čudnu vrstu užitka. Čak i kad ljudi misle da imaju sve potrebne informacije da bi izabrali ono najbolje, na njihovu će odluku utjecati vanjski faktori poput drugih ljudi ili pak unutarnji poput njihovih vlastitih nesvjesnih poriva i želja.

U današnjem društvu, koje glorificira izbor i ideju da on ljudima uvijek ide u prilog, problem se ne sastoji samo u raspoloživom opsegu izbora nego i u načinu na koji je izbor predstavljen. Životni izbor opisan je istim terminima kao i potrošački: u potrazi smo za “pravim” životom isto kao što tražimo prave tapete ili regenerator za kosu.

Današnja kultura savjetovanja predstavlja potragu za part­nerom kao da je riječ o potrazi za autom; prvo je potrebno odvagati sve prednosti i mane, potom se osigurati predbračnim ugovorom, popraviti stvari ako nešto pođe po zlu i naposljetku zamijeniti stari model novim, dok nas konačno ne iscrpi sva ta gnjavaža oko obaveza, te se odlučimo za kratkoročni najam.

Izbor je primarno stvar srednje klase u razvijenom svijetu. Ali čak i u siromašnim zemljama mnoge ljude muče problemi koje uzrokuje proturječje u ideologiji izbora. Iako su sada, navodno, slobodni da od svog života učine što god požele, u stvarnosti se susreću s brojnim

16

renata salecl

ograničenjima. Ljude se tretira kao da su u stanju od vlastitog života napraviti umjetničko djelo, oblikujući svaki element vlastitom voljom. Potiče ih se da djeluju kao da žive u savršenom svijetu i kao da je moguće preokrenuti već obavljene izbore, ali u stvarnosti ih njihove ekonomske okolnosti u cjelini sprečavaju da imaju slobodu izbora, pri čemu jedna pogrešna odluka može imati katastrofalne posljedice. Čak i u bogatim zemljama siromašni ne mogu iskoristiti izbor koji im je ponuđen. Na primjer u SAD-u dostupne su brojne zdravstvene usluge i tehnologije koje možete izabrati ako imate zdravstveno osiguranje i možete ih platiti. No bez osnovnog zdravstvenog osiguranja siromašni ne mogu izabrati ni najosnovniju zdravstvenu skrb. Čak i za one s dovoljno novca izbor može predstavljati teret i izvor zbunjenosti: s jedne strane najnovija znanstvena istraživanja navode da im je već u genima zapisano od kojih će bolesti bolovati i koliko će dugo živjeti, a s druge im se nameće odgovornost za vlastito zdrav­lje izborom određenog životnog stila.

Nakana je ove knjige istražiti kako su ideja o izabiranju što želimo biti i imperativ da se “postane svoj” počeli djelovati protiv nas, čineći nas još tjeskobnijima i posesivnijima umjesto da nam pruže više slobode. To što postindustrijski kapitalizam promiče ideologiju izbora nije puka slučajnost, već mu to omogućuje da učvrsti svoju dominaciju. Kao što je kazao francuski filozof Louis Althusser, problem je u tome da ne zapažamo oblike koji oblikuju naš život. Društvo funkcionira kao nešto očito, zadano, gotovo prirodno. Kako bismo razumjeli skrivene

uvod

17

imperative, kodove bivanja i tajne zahtjeve koje filozofi nazivaju “ideologijama”, potrebno je razgrnuti veo očiglednosti i zadanosti. Tek tada možemo zapaziti bizarnu ali krajnje koherentnu logiku koju nepromišljeno slijedimo u svakidašnjem životu. Čini se kao da smo suprotstavljeni “društvu” ili “statusu quo”; međutim, paradoksalno, da bi neka ideologija opstala, nije nužno da je ljudi aktivno podržavaju ili u nju vjeruju. Ključno je da ne iska­zuju sumnje. Kako bismo se ravnali prema stavu većine, potrebno je samo vjerovati da takva većina vjeruje.

Ideologije stoga uspijevaju zbog “vjerovanja u vjerovanje drugih”. To je možda najvidljivije u nekadašnjim komunističkim režimima, u kojima ljudi nisu doista vjerovali u vladajuću ideologiju. Građani su razmišljali otprilike ovako: “Ne vjerujem u Partiju, ali postoje brojni drugi moćniji od mene i oni poput mene (ne samo partijski aparatčiki) koji vjeruju, zato ću ostati na partijskoj liniji.”

(Danas se pak čini da ni mnogi partijski aparatčiki zapravo nisu istinski vjerovali u komunizam. Često su bili sumnjičavi spram onih koji su ponovno posegnuli za djelima Marxa i Engelsa, utemeljiteljâ socijalizma.) Na kraju, dru­ š­tvo je na okupu držalo vjerovanje u takve fiktivne druge za koje se pretpostavlja da su vjerovali i koji su stoga osna­ žili vjeru.

Takva logika vjerovanja srodna je ideologiji izbora.

Mo­žda zapravo ne smatramo da je naš izbor bezgraničan te da smo u cijelosti sposobni zacrtati smjer svoga života i napraviti od sebe ono što želimo biti, ali vjerujemo da netko drugi vjeruje u te ideje, pa ne izražavamo nevjero-

18

renata salecl

vanje. Da bi ideologija izbora u postindustrijskom društvu imala takvu moć, potrebno je samo da ljudi svoje nevjerovanje zadrže za sebe.

U procesu u kojem osjećamo krivnju zbog toga tko smo i neprestano radimo na “poboljšanju” samih sebe, gubimo perspektivu koja je nužna za poticanje i stvaranje bilo kakve društvene promjene. Ustrajno radeći na samoispunjenju, gubimo energiju i sposobnost sudjelovanja u bilo kojem obliku društvene promjene i neprekidno se osjećamo tjeskobno jer nismo uspješni. Želimo li se osloboditi te tjeskobe, moramo prvo shvatiti kako je nastala i kako djeluje. A ako se nadamo promijeniti način funkcioniranja društva, moramo priznati da postoje alternative tiraniji izbora, koja igra središnju ulogu u ideologiji kasnoga kapitalizma. Umjesto veličanja racionalnog izbora moramo pobliže promotriti kako se izbor često temelji na nesvjesnoj razini te na koji način na njega utječe društvo.

U doba ekonomske krize javljaju se i druga pitanja.

Kako od beskrajno slobodnog izbora doći do strogo ograničenog izbora? Kako napraviti prijelaz od vjerovanja da je sve moguće prema vjerovanju da više ništa nije moguće? Kako zaboraviti obećanje i suočiti se s realnošću?

Ta pitanja upleću nas u zamršenu logiku gubitka. U razvijenom svijetu u posljednjih nekoliko desetljeća stvorena je iluzija vječne sadašnjosti: prošlost nije bitna, a budućnost stvaramo sami. U takvoj je situaciji realnost gubitka skrivena. Sve je teže odlučivati ako je čovjek gospodar svoje sudbine, svoje dobrobiti i dobrobiti bliskih mu osoba, na primjer djece. Lako nas može preplaviti osjećaj žaljenja

uvod

19

zbog odluka koje smo donijeli i straha da ne učinimo još koju pogrešku. Da bismo izbjegli takav osjećaj gubitka, žaljenja i sveprožimajuće tjeskobe, nastojimo što više sma­njiti rizik ili ga barem učiniti predvidljivim. Društvo koje cijeni izbor temelji se na ideji da moramo spriječiti bilo kakav rizik, ili ga barem predvidjeti.

Krizu je moguće definirati upravo kao trenutak gubitka kontrole – trenutak u kojem se urušava svijet kakav smo poznavali i sada se suočavamo s nepoznatim. Bez obzira na to kakve posljedice ta kriza može imati za dru­ štvo ili pojedinca, ona zapravo označuje trenutak u kojemu moramo iznova promisliti što je doista važno. Kad ekonomska kriza prisili ljude na štednju, oni su također prisiljeni razmotriti svoje želje. Štedjeti znači žrtvovati želju, ili je barem odgoditi. Sve donedavno društvo izbora poticalo nas je na neposredno zadovoljenje i učilo nas da se ničeg ne trebamo odricati.

No čak i tijekom tog procesa ljudi su postavili nove granice kako bi svoju želju održali na životu; izmislili su nove zabrane kako bi zauzdali poriv za uživanjem koji im je nametnulo društvo. Zbog toga se ne slažem s teorijama da živimo u društvu bez granica. Postoji razlika između društva gdje granice ne postoje i ideologije koja to društvo prikazuje kao bezgranično. I dok je naša trenutačna ide­ ologija koju predstavljaju mediji počela iskorištavati bezgraničnost užitka, pojedinac se i dalje bori s vlastitim zabranama.

Ivan Karamazov iz romana Dostojevskoga Braća Kara­ mazovi kaže da ako Bog ne postoji, onda je sve dopušteno.

Francuski psihoanalitičar Jacques Lacan kaže suprotno:

20

renata salecl

“Ako Bog ne postoji, onda više ništa nije dopušteno”, što znači da gubitak vjere u autoritet koji postavlja zabrane našem djelovanju ne utire put slobodi, nego stvaranju novih granica. U ideologiji izbora suočeni smo sa sličnim preokretom. Beskrajni izbor koji, navodno, imamo u svom životu pretvorio se u nove zabrane. Doduše danas nam te granice ne postavlja neki izvanjski autoritet, poput roditelja ili nastavnika, nego sami sebi stvaramo zabrane.

Ogromna industrija priručnika za samopomoć također nam omogućuje da odaberemo nove autoritete na koje možemo prebaciti pravo da ograniče naš izbor.

U ovoj ću knjizi pokazati kako ideologija izbora može zavesti i dovesti na krivi put opterećujući pojedinca idejom da je on jedini gospodar vlastitog blagostanja i životnoga puta te kako malo ta ideologija pridonosi mogućoj promjeni društva u cjelini. Postoje trenuci kad je za pojedinca moguć racionalni izbor, ali i trenuci kad činimo ira­cionalan i ponekad štetan izbor. Izbor je u ljudskim rukama snažan mehanizam. Na kraju krajeva, on je temelj svakog političkog angažmana te političkog procesa u cjelini. Kad se pak izbor preuveličava kao najmoćnije oruđe kojim ljudi mogu oblikovati svoj privatni život, ostaje vrlo malo prostora za društvenu kritiku. Opsjednuti osobnim izborom, često ne uviđamo da on uopće nije naš vlastiti, nego na njega uvelike utječe društvo u kojem živimo.

preporučena literatura

173

Preporučena literatura

Benjamin, Walter, “Capitalism as Religion”, u Walter Ben­ jamin, Selected Writings: 1913–1926, sv. I, ur. Marcus Bullock i Michael W. Jennings (Belknap Press, London, 1996.).

Bernstein, Elizabeth, Temporarily Yours: Intimacy, Authen­ ticity, and the Commerce of Sex (University of Chicago Press, Chicago, 2007.).

Bogle, Kathleen A., Hooking Up: Sex, Dating, and Relati­ onships on Campus (New York University Press, New York, 2008.).

Deutsch, Helen, “Some Forms of Emotional Disturbances and Their Relationship to Schizophrenia”, u Neuroses and Character Types: Clinical Psychoanalytic Studies (In­ ternational Universities Press, Madison, CT, 1965.).

Dufour, Dany-Robert, The Art of Shrinking Heads (Polity Press, Cambridge, 2007.).

Easterbrook, Greg, The Progress Paradox: How Life Gets Better While People Feel Worse (Random House, New York, 2004.).

Emerson, Ralph Waldo, The Conduct of Life (Houghton, Mifflin & Co., Boston, MA, 1904.).

174

renata salecl

Ferguson, Will, Happiness™: A Novel (Harper Perennial, New York, 2003.).

Freud, Sigmund, The Disposition to Obsessional Neurosis: A Contribution to the Problem of Choice of Neurosis, sv. XII iz The Standard Edition of the Complete Psychological Works of Sigmund Freud, prev. i ur. James Strachey (Hogarth Press, London, 1958.).

Sexuality and the Psychology of Love (Macmillan, New York, 1963.).

Gawain, Shakti, Living in the Light: A Guide to Personal and Planetary Transformation (New World Library, New York, 1998.).

Gawande, Atul, Complications: A Surgeon’s Notes on an Im­ perfect Science (Profile Books, London, 2003.).

Gilbert, Daniel, Stumbling on Happiness (Alfred A. Knopf, New York, 2006.).

Gladwell, Malcolm, The Tipping Point: How Little Things Can Make a Big Difference (Back Bay Books, New York, 2002.). (Usp. hrv. prijevod: Malcolm Gladwell, Točka preokreta: kako male stvari mogu dovesti do velike pro­ mjene, prijevod Tamara Slišković /Jesenski i Turk, Za­ greb, 2005./).

Blink: The Power of Thinking without Thinking (Little, Brown & Co., New York, 2005.). (Usp. hrv. prijevod: Malcolm Gladwell, Treptaj: moć mišljenja bez mišljenja, prijevod Tamara Slišković /Jesenski i Turk, Zagreb, 2005./).

Gleick, James, Faster (Abacus, New York, 2001.).

Halpern, Jake, Fame Junkies: The Hidden Truths behind Ame­ rica’s Favorite Addiction (Houghton Mifflin, New York, 2007.).

preporučena literatura

175

Harley, Willard F., His Needs, Her Needs: Building an Affair-Proof Marriage (Revell, Ada, MI, 2001.).

Illouz, Eva, Cold Intimacies: The Making of Emotional Capi­ talism (Polity Press, Cambridge, 2007.).

Jackson, Abraham, The Pious Prentice (Amsterdam, 1640.; repr. Walter J. Johnson, Amsterdam, 1975.).

Kapuściński, Ryszard, Shah of Shahs (Penguin, London, 2006.).

Lacan, Jacques, Ecrits: A Selection, prev. Alan Sheridan (W.W. Norton, New York, 1977.). (Usp. srpski prijevod: Jacques Lacan, Spisi: izbor, preveli R. Kordić, D. Mijović, F. Mijović /Prosveta, Beograd, 1983./).

Laclau, Ernesto, Emancipations (Verso, London, 1996.).

Leader, Darian, Why Do Women Write More Letters Than They Post? (Faber and Faber, London, 1997.). (Usp. hrv. prijevod: Darian Leader, Zašto žene pišu više pisama nego što ih šalju?, prijevod Dejan Kršić /Arkzin, Zagreb, 2007./).

Lebrun, Jeanne-Pierre, Un monde sans limite: essai pour une clinique psychoanalytique du social (Eres, Pariz, 1997.).

Legendre, Pierre, “The Other Dimension of Law”, Cardozo Law Review, sv. 16, br. 3-4 (1995.).

McGee, Mick, Self-Help, Inc.: Makeover Culture in American Life (Oxford University Press, Oxford, 2005.).

Melman, Charles, “L’homme sans gravité: jouir a tout prix” (Gallimard, Pariz, 2005.).

Miller, Jacques-Alain, i Laurent, Eric, “The Other Who Does not Exist and His Ethical Committees”, Almanac of Psychoanalysis, br. 1 (1998.).

176

renata salecl

Millot, Catherine, Horsexe: Essays on Transsexuality, prev.

Kenneth Hilton (Autonomedia, New York, 1989.).

Niesslein, Jennifer, Practically Perfect in Every Way (Putnam Adult, New York, 2007.).

Pfaller, Robert, (ur.), Interpassivität, Studien über delegiertes Genießen (Springer, New York i Beč, 2000.).

Rosenthal, Edward C., The Era of Choice: The Ability to Cho­ ose and Its Transformation of Contemporary Life (MIT Press, Cambridge, MA, 2005.).

Ross, Loretta J., “African-American Women and Abortion”, u Rickie Solinger, Abortion Wars: A Half Century of Struggle, 1950–2000 (University of California Press, Berkeley, CA, 1998.).

Russell Hochschild, Arlie, The Commercialization of Inti­ mate Life: Notes from Home and Work (University of Ca­lifornia Press, Berkeley, CA, 2003.).

The Managed Heart: Commercialization of Human Feeling (University of California Press, Berkeley, CA, 2003.).

Salecl, Renata, The Spoils of Freedom: Psychoanalysis and Feminism after the Fall of Socialism (Routledge, London,1994.).

(Per)versions of Love and Hate (Verso, London, 1998.).

Schwartz, Barry, The Paradox of Choice: Why More Is Less (Harper Perennial, New York, 2005.).

Sennett, Richard, The Culture of the New Capitalism (Yale University Press, New Haven, CT, 2007.).

Sessions Stepp, Laura, Unhooked: How Young Women Pursue Sex, Delay Love and Lose at Both (Riverhead Books, New York, 2007.).

preporučena literatura

177

Solinger, Rickie, Beggars and Choosers: How the Politics of Choice Shapes Adoption, Abortion, and Welfare in the Uni­ ted States (Hill and Wang, New York, 2001.).

Pregnancy and Power: A Short History of Reproductive Poli­ tics in America, NYU Press, New York University Press, New York, 2005.).

Stavrakakis, Jannis, Lacan and the Political (Routledge, London, 1999.).

Styron, William, Sophie’s Choice (Random House, New York, 1979.). (Usp. hrvatsko izdanje: William Styron, Sofijin izbor, preveo Mario Suško /Zagreb, Meandar, 2009./).

Tort, Michel, La fin du dogme paternel (Flammarion, Pariz, 2005.).

Wingert, Pat i Elkins, Sarah, “The Incredible Shrinking Bride: How the Pressure to Look Perfect on the Big Day is Leading Some Women to Extremes”, Newsweek (26. veljače 2008.).

Wright, Louis B., Middle-Class Culture in Elizabethan En­ gland (University of North Carolina Press, Chapel Hill, NC, 1935.).

Wyllie, Irvin Gordon, “The Cult of the Self-Made Man in America (1830-1910)”, neobjavljena disertacija, Wisconsin, 1949.

178

renata salecl

uvod

179

Zahvale Željela bih zahvaliti svojoj agentici Sarah Chalfant za vrlo korisne savjete pri oblikovanju sadržaja ove knjige i Johnu Stubbsu za korekcije mog engleskog jezika i dragocjene savjete. Rukopis je odlično uredila Lisa Appignanesi. Zahvaljujem joj na strpljenju i dobrim savjetima. Moja urednica u nakladničkoj kući Profile Sarah Caro također mi je dala odlične povratne informacije. Hvala svima iz te nakladničke kuće što su entuzijastično podupirali ovaj moj projekt.

Moji kolege s Instituta za kriminologiju na Pravnom fakultetu pružili su mi potporu, sa mnom razmjenjivali ideje i omogućili mi idealne uvjete za rad. Moji kolege na Cardozo School of Law, LSE-u i Birkbeck College School of Law također su pridonijeli svojim zanimljivim idejama i dragocjenim komentarima.

Kad je posrijedi bila igra, moj sin Tim nije mi dao nikakav izbor. To mi je omogućilo da se malo udaljim od knjige i na projekt pogledam s dozom humora za kakav su sposobna samo djeca.

180

renata salecl

Prijevod je financijski poduprla Javna agencija za knjigo Republike Slovenije.

Knjiga je objavljena uz potporu Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba.

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednik Srećko Horvat Lektura i korektura Margareta Medjurečan Grafička urednica Maja Glušić Dizajn i prijelom Fraktura Fotografija na naslovnici © Big Stock Photo Godina izdanja, 2012., svibanj (prvo izdanje) Tiskano u Hrvatskoj ISBN 978-953-266-388-4 Biblioteka Platforma, knjiga 32 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

uvod

181

182

renata salecl