Marica BodroæiÊ Tišina, rastanak
-1-
Naslov izvornika: Marica BodrožiÊ Der Spieler der inneren Stunde ∂ Suhrkamp Verlag Frankfurt am Main 2005 ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura 2008. ∂ za prijevod Latica BilopavloviÊ i Fraktura 2008. Sva prava pridræana. Ni jedan dio ovog izdanja ne smije se umnoæavati ili javno reproducirati bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. ISBN 978-953-266-056-2
-2-
Marica BodroæiÊ
Tišina, rastanak prevela s njemaËkoga Latica BilopavloviÊ
Fraktura -3-
-4-
PosveĂŠeno vilinskim konjicima, na primjer
-5-
-6-
Tajna je oko. Doi i vidi: tri se boje pojavljuju u oku, no nijedna ne blista jer zasjenjuje ih svjetlo koje ne svijetli. To su slike skrivenih boja koje ih nadziru… Tajna glasi: sklopi oËi i pusti neka se oËi okrenu. Boje koje svijetle i blistaju postat Êe vidljive. Samo prekrivenim je oËima dopuπteno da vide jer su visoke i prekrivene. I nadziru one boje koje se mogu vidjeti, ali ne svijetle. Sohar
Mi smo ti koji smo bez Ëaπa veseli od vina vedri svakoga jutra, radosni svake veËeri; kaæu, na kraju nam ne ostaje niπta, mi smo ti koji smo na kraju krajeva sretni s niËime. Jalaluddin Rumi
-7-
-8-
Snovi ne odrastaju. Snovi su bezvremeni. PriËa o Jeleni Felder takoer je bezvremena. Pa ipak, njezin rastanak ima vlastiti trenutak. Na ulici slika vlada sklad. Ali kakvu uspomenu ima rastanak, koju boju, kakav okus? Stolisnik se vidi u djedovu vrtu, nad njim oko djeteta. Vrh Jelenina nosa æuti se od nutrine cvijeta. Ljeto je, da, ali i vrlo hladna stara zima. U sobi u kojoj stanuje vatra, nema peÊi. To je Jelenina soba. Ondje caruje stalnost ljeta i nestalnost sjeÊanja. Igra je ondje; me denoæuto blistanje podnih dasaka. Vani, ispred kuÊe nakraj sela, zrak leæi nad ljudima poput preplanula ramena. Iza ramena æivi jug. Vrt, ponad male tratine, pravo je vani. Iza tog vani suhonjavo je æbunje, farma piliÊa i praπna, poslije asfaltirana regi onalna cesta. Sve to, sve to zajedno u tom tiho sklepanom trenutku jest Jugoslavija, koju Êe Jelena napustiti za samo nekoliko dana u dobi od deset godina. Djed Nikola dugo nije niπta znao o konaËnom odlasku djece. Hanni i Jeleni bilo je nezamislivo da se autobusom moæe doÊi dalje nego do obale. U Splitu su postojali Ëak i vlakovi. Jelenina sestra Hanna i brat Ivan dugo su vjerovali da se vlakovi izrauju posebno “za
-9-
film”, no da se u stvarnosti moæe voziti jedino autobusom. To su u svakom sluËaju pretpostavljali za velike udaljenosti, a inozemstvo je moralo biti veoma daleko, inaËe se ne bi nazivalo tuinom. Prije puta puhala je bura i tresla prozorskim staklima bljeπtavima poput leda. Felderovi su se autobusom odvezli u grad. Prodoran miris benzina poslije se u Jeleninu sjeÊanju izmijeπao s kontrolorovim oËima koje zahtijevaju kartu i s oπtrom hladnoÊom Ëekanja na autobusnoj postaji, kuÊici s tri zida, sprijeda otvorenoj, sazidanoj od kamenih blokova s nekoliko procijepa kroz koje su se serpentine mogle dræati na oku. Svjetla autobusa jaËa su od ranojutarnjih boja. Sijeku cestu sve dok srediπnja linija ne nestane. DrveÊe uz rub ceste kao da uzmiËe u stranu. ProlijeÊe seoska crkva, ptiËurina, njezina krila odnose oba zvona kojima je djed nekoÊ zvonio, van, na obliænja polja, ispruæene djeliÊe jutra djetinjstva koje prolazi. Jedino je groblje teπko leæalo na zemlji, okovano teæinom mrtvaca, posljednjom kiπom i korijenima pinije. Zadruæni duÊan ponad crkve bio je osvijetljen. Predaja mlijeka veÊ je bila otpoËela, veliki srebrni limeni kabao veÊ je stajao ispred æeljeznih reπetkastih vrata; æena s cvjetastim rupcem oko glave na hladnu se zraku urezala u sjeÊanje kao lice srediπta sela. Slijedila je litica za liticom, a krπ je treperio kroz oËi opËinjena djeteta. Nebo se pomaklo, majËin pogled grozniËavo ga je pra-
- 10 -
tio. Brat i sestra, kao i uvijek dva saveznika, povlaËili su smiËke svojih jakni gore-dolje. Otac je sjedio uspravnih lea poput vladara autobusa, zlatni prsten, s osmerokutnim kamenËiÊem u sredini, pratio je putnike kao svjetlost vodilja. Hanna viπe nije bila baËvica, kako su je bili prozvali u selu zbog njezine punaπne zaokruæenosti. Sad je Jelena imala djevojËiËinu sliku pred oËima, kako je jednom hodala preko krumpiriπta, gotovo propadajuÊi u veÊ iskopane jame za krumpir, izgledajuÊi pritom na vjetru (na buri?, na oluji?) poput odrasle osobe. U Austriji je Jelena jednom napokon naletjela na njemaËki par rijeËi koji je odgovarao toj slici i od tada u mislima nazivala Hannu “malim buckom”. Brat, s Hanninom rukom na πiji kao zaπtitnom pratnjom, bio je sav satkan od veselja. Autobus je prolazio pokraj mjesta gdje je otac s Jelenom dan prije otiπao po putovnice. U komunalnom je uredu vitka brineta na visokim potpeticama hodala od ormara do ormara i vadila blistavobijele dokumente njiπuÊi se u hodu. PeËat je potvrdio predaju vaænih isprava, koje je otac Goran briæljivo savio, kao da Êe ih poslati u pismu. U gornjem dæepu kaputa, obrubljenom janjeÊim krznom, Ëuvao ih je joπ danima poslije. Djedu su putovanja u grad obrazlagana kao posjeti zubaru. Djecu su uvijek boljeli zubi. Nikola je Ëesto vodio Jelenu u LovreÊ, jedinome zubaru u kraju. Dijete mu je, na oËevu molbu, preπuÊivalo planirano preseljenje. Kao i za odlazaka zubaru, koji su uvijek bili
- 11 -
povezani s pjeπaËenjem preko prostrane, makijom obrasle ravnice, i sada su, tijekom voænje autobusom, zimzelene πikare prelazile u izduæene borike. Plavozelena haljina od iglica i naizgled dvobojna debla upisali su se u sjeÊanje kao jeziËci πumarka koji su poprimali stoæast, katkad, kod starijeg drveÊa, kupolast oblik, proπibani svjetlom i sjenom. Ponovno su naizmjence iskakala makijom obrasla polja koja su nekoÊ ljeti bila jedna jedina razvuËena mrljica boje. Nigdje kiπnice u πkra pama, nigdje punog pojila na vidiku. Sad je dijete pomislilo i na to kako za prvih posjeta lijeËniku gotovo nije moglo disati u ordinaciji, a odjeÊa je joπ danima potom odisala sredstvima za dezinfekciju. Sestre u kutama koraËale su slabaπno osvijetljenim hodnicima po put bezimenih ljepotica. Kad je autobus stigao u grad, slike su suknule u hladni zrak i nastavile se tek u voænji vlakom. Djeca su poput malih lopova dva sata ËuËala u luci. Neposredna buduÊnost sastojala se od Ëetiri slova i nosila je ime “vlak”. More se glasno uskovitlalo. Na molu je Jelena Ëula kako otac obavjeπtava majku o toËnom trajanju puta. Prsti majke Nevene stalno su iznova presavijali autobusnu kartu u malu harmoniku, lijeva je ruka ravnala papirnato glazbalo, a desna bi ga u tren oka ponovno vjeπto naborala i pripremila za rastezanje. Hanna je, dræeÊi brata Ivana za ruku, sjedila na oËevu kovËegu. Ona nije nikada kao Jelena æivjela s djedom u kuÊi. Selidba u inozemstvo za nju je bila rastanak od tete iz Hercegovine kod koje je æivjela i od koje je ubr-
- 12 -
zo, na ljutnju roaka iz Dalmacije, preuzela narjeËje toga kraja. Jelena je pak poznavala rijeËi obale i zalea i voljela glasno priËati o kljunovima brodova, Ëime je htjela ostaviti dojam na sestru, koja je, πirom otvorenih oËiju, “odmah” htjela zaplivati u moru. U novome jeziku takoer je odmah zamijenila meku rijeË more novom, Meer. Ivan, koji je veÊ æivio s roditeljima na njemaËkoj adresi, htio ju je u luci pouËiti njemaËkim rijeËima. Ali Hanna nije mogla zakotrljati “r” u ædrijelu, pa je odustao od svog nauma, uvrijeeno rekavπi: “Valjda te njemaËki carinik neÊe ispitivati.” Zatim je neko vrijeme πutio, ionako je viπe volio govoriti o njemaËkim djeËacima iz susjedstva s kojima je veÊ viπe od godinu dana igrao nogomet u dvoriπtu ispred jedne ruπevne kuÊe. Kada je djedu dan uoËi puta priopÊen Jelenin odlazak, Ivan za promjenu nije priËao o nogometnom igraliπtu u inozemstvu. Nikola je pognute glave sjedio uz peÊ. ©utnja zgrbljena lika stajala je u sobi poput predmeta, nepromjenjiva melodija koja Êe se nastaviti do daljnjega. Bilo se smraËilo. Jedno je dijete zatvorilo æeljezne prozorske kapke. Naguravanje vjetrenih glasova preraslo je u treskanje. Zaboravili su zakljuËati ulazna vrata. Pijani stric Florjan uletio je na poploËen hodnik, zavitlao πeπirom i kaputom, ugledao Ëetu kovËega i zatraæio da mu se istog trena posluæi πljivovica. Nikola je rekao: “ZnaËi, ipak su vam svi zubi zdravi.”
- 13 -
Djeca su se sramila svoje laæi. S ulice u kuhinju prodirali su povici; vjetar se propinjao. Netko je stajao ispred dvoriπnih vrata i molio da ga puste unutra. Bio je to Nebojπa, jedan od srpskih djeËaka. “Ako Jelena ode, viπe nas nitko neÊe crtati.” “Sjedni, Nebo”, rekla je majka, u Ëudu zbog kasnoga sata. Hanna i Ivan izletjeli su na dvoriπte i okupljali maËke oko velike zdjele s mlijekom okrhnutih rubova. Pas se trgao na lancu, nitko ga nije gledao. Nebojπa je Jeleni donio svijetli kamenËiÊ s brojnim sitnim udubinama izmeu kojih se protezala Ëitava mreæa brazdi. “Vozit Êeπ se kroz Austriju”, rekao je Jeleni. “To mi je ispriËala stara Mena, a ondje je sada joπ hladnije nego ovdje kod nas. »im doeπ na granicu, baci kamen na austrijsku stranu. Onda moæeπ odahnuti, jer neπto tvoje veÊ Êe biti ondje kamo ideπ.” Jelena je πutjela, uzela kamen u ruku i stavila ga u dæep hlaËa. Hladno je, dakle, u Austriji, no nisu li onda ljudi u tako hladnoj zemlji sigurno veoma topli? Nebojπa je imao kristalno bistre zelene oËi. Bijela dolËevita Ëinila ih je joπ zelenijima. Njegova ruka, sad liπena kamena, besposleno je visjela u zraku. Jelena nije plakala. Pletenice su bile teπke, kao da su ispletene za daleke buduÊe godine. Bila je veÊ druga polovina sijeËnja. Drugo je polugodiπte u NjemaËkoj veÊ bilo poËelo. Nevena je na πtednjaku grijala vodu. Djecu je prije puta trebalo oprati u vjedru. Stric, umoran nakon duga dana u gostionici - kartao je - pokazao je Jeleni ranu
- 14 -
na zatiljku. Ona ju je odmah htjela oËistiti domaÊom rakijom, ali stric je prasnuo u smijeh: neka mu je dâ da pije, koga joπ briga za rane. Rane zarastu preko noÊi i onda je ponovno sve na svome mjestu. Takva se rana brzo zaboravi, ali æe, æe ostaje i ustrajno traæi promjenu. Je li to isto kao i s glau, upitala je preplaπena djevojËica. Florjan ju je Ëesto u prvi sumrak vodio iz sela gore djedu, koji ju je Ëekao. Seljanke su muzle krave u stajama, a odsjaj Sunca raao je crvene pjege usred sutonskog neba. Crvenilo na obzorju, govorio je stric, to je on joπ prije svoje smrti, i to je uvijek tako s ljudima, sa strinom Lotkom takoer, njegovom æenom, samo πto ona joπ niπta o tome ne zna jer joj oko glave omotan rubac prekriva vjeËnu nedjelju. Njegovi kÊi i sin takoer se samo prave da ne znaju da Êe jednom naslijediti crvenilo pjega. No nema veze, jer to ih sigurno oËekuje. “A ja?” upitalo je dijete. “Ti si mi stric, pripada li onda crvenilo i meni kao i tvojoj djeci?” Jelena bi bila rado Ëula otvoreno “da”, zaobljeno, prvojeziËno “da”, ali stric nije niπta rekao i bio je tih poput najtiπe kiπe. Nije uslijedilo ni ono inaËe u πali rado ubaËeno “si” ili “oui” - govorio je i talijanski i francuski, ili je tako barem tvrdio. Njegova je πutnja sad sliËila πutnji netom bez rijeËi ostavljena djeda Nikole, koji je sjedio pred svojim sinovima i oborena pogleda zurio u kuhinjski pod. Linoleum je bio æigosan manjim i veÊim rupama, oæiljcima od iskri koje je pljuvala peÊ.
- 15 -
To su moæda veÊ podu namijenjene crvene pjege, pomislila je Jelena i pogledala poznate Ëetverokute koje je Ëistila za djeda i na kojima je, sjedeÊi u malome meuprostoru izmeu hladnjaka i peÊi, uËila ÊiriliËna slova. Poslije bi ih slikala za djeda na suhoj zemlji. Njegovo bi ime potom danima leæalo na zemlji i tek bi kiπa ili maËke obrisale zmijolikost slova koja je ondje poËivala. Stric se nasmijao: “Jelena ne ide s vama na put, moramo joπ nekoliko puta proÊi selom πtucajuÊi, Anki Êemo nedostajati.” Za veËernjih πetnji najviπe je volio prolaziti pokraj kuÊe i staje seljanke Anke. Prvi ga je put toËno ispred πtale uhvatila πtucavica. Seljanka je mislila da Ëuje bije snu lisicu kako se πulja oko kuÊe i povikala iz samo jednom svijeÊom osvijetljene utrobe πtale da nek se a vao i zlo dræe podalje od njezina praga. Potom je iz molila Vjerovanje, koje ni pijanac ni dijete nisu znali napamet, a njih se dvoje u smijehu udaljilo. Tako se rodilo njihovo urotniπtvo. Sutradan su proπirili glasinu da su na lokalnoj cesti nabasali na dvije lisice, s prodorno cokÊuÊim jezicima i zloÊudno svjetleÊim oËima. Kad bi se pruæila prilika za πtucanje, u sjeni visoko izraslih kestena vidio bi se jedan malen i jedan velik lik, s rukom u ruci, kako vijugaju seoskim zakucima. Njihova torza: kao da pleπu; glave koje se ljuljaju goredolje ispuπtajuÊi glasne πtucaje. Stric Florjan se nasmijeπi i pogladi se po trbuhu, poljubi Jelenu u kosu i pogleda svog oca. Vrijeme za poËinak,
- 16 -
rekao je Nikola. Ali Goran je pod svaku cijenu htio da ga prije puta joπ zapamte kao sviraËa na Ëaπama. Poredali su Ëaπe jednu do druge, kaæiprst umoËen u rakiju vjeπto je πetao s ruba na rub, zatim, kao dokaz da je rakija ta koja je proizvodila glazbu, Goran πibicom zapali to piÊe opora mirisa i veliki plavi plameni jezik suknu uvis, prema licima punim iπËekivanja. Vjetar je prekrivao posljednje korake posjetiteljâ. Stric Florjan upozoravao je na opasnost boravka u njemaËkim bolnicama, iz kojih je tijekom svog boravka u tuini jedva izvukao æivu glavu. Tek je nekoliko sati bilo proπlo otkako je stric Florjan sve troje djece poljubio u Ëelo za rastanak. Kamo god Jelena pogledala prije tog prvog putovanja, bilo u brata i sestru, u more, kafiÊ Promenada ili zabrinuta lica roditelja, posvuda je vidjela izlomljene vrpce svjetla. I splitsku je luku sve viπe preplavljivalo sunce. Otac Goran u meuvremenu se upustio u igru sa spretnim πibicarom i davao mu drugu veliku novËanicu. Bez i jednog jedinog dinara, slijeæuÊi ramenima, vratio se obitelji, koja ga je Ëekala. “Izgubio sam”, rekao je. Stisnutih oËiju, naizmjence trepÊuÊi i otvoreno gle dajuÊi, Jelena izbjegava pogledati majËino lice. U ruci dræi Nebojπin kamen. U malim svjetlosnim iskricama koje nastaju izmeu treptanja i mirna promatranja, dijete vidi vrata πto vode u nebo. UnatoË brojnim glasovima i usred meteæa, u mislima moæe lako proÊi kroz vrata. Iza vrata Jelena zamjeÊuje neko ljeskanje. Bijela zemlja. Tako se zove. Iako je Hanna povlaËi za kaput, a Ivan
- 17 -
je æeli nadariti njemaËkim rijeËima, Jelena i dalje stoji ondje, ne miËuÊi se s mjesta. U ljeskanju vidi put koji se raËva u mnogo smjerova. Jedan putokaz vodi u Austriju, koja se pojavljuje kao ispisano ime, a poslije Êe ga se, na stvarnoj granici, dijete sjeÊati kao neËega veÊ poznatog. No sada, prije poËetka putovanja, ta se meupostaja kao privienje nazire u djevojËiËinim oËima. U privie nju veÊ tisuÊu godina Ëeka Nebojπin kamen, linije πto se u njemu granaju putovi su koje treba prehodati. Kamen odmiËe u novu daljinu, ali i ona je oduvijek ucrtan trag. Djetetova stopala reæu staklo, upadaju u pijesak, præi ih vrela zemlja, obamiru od hladnoÊe: ali kamen leæi svijetao u ravnici i svaka voænja vlakom prolazi pokraj njega. Dvije ga ruke bacaju van, uvijek u neku treÊu zemlju. Dijete trËi preko granice, a kamen vjerno ondje leæi. Sve je novo. I ni s kojeg mjesta na svijetu viπe nije moguÊe pokazati prstom prema kuÊi. Zatim u vlaku: prvi je put Jelena vidjela snjeæne pahulje koje ne lijeæu na tlo. Odleprπale bi dalje, kao πto su u njoj sve slike prhnule kada su za sobom ostavili selo i djeda Nikolu sama u kuÊi. ©to su kotaËi vlaka dulje πtropotali, to su se slike u djetetu viπe smirivale. SjeÊaπ se veËèri ispred kuÊe. Kasno je ljeto i ogrjev za zimu veÊ je nabavljen; ©vabe, kojima Êeπ sada i sama pripadati, veÊ su svi otputovali. Majka te tada nije poljubila za rastanak, otac nije kupio obeÊanu Ëokoladu. Sjediπ ispred kuÊe, djed dræi posmrtno bdjenje, nebo je maslinastotamno talasanje. Sama
- 18 -
si. PlaËeπ jer talasanje ubrzo gubi i maslinastu tamu. Gledaπ uvis prema topoli koja se od sredine guπi u tami boje. Djed ujutro stoji kraj djeteta, koje je kao Ëuvar topole zaspalo na klupi. Dijete æeli znati kamo odlaze boje, ako i topolu mogu ubiti do trbuha. Djed kaæe: “Postoje boje koje nitko ne moæe vidjeti i zvukovi koje nitko ne moæe Ëuti.” I: “U ljudskoj nutrini, na mjestu na kojemu su oËi i srce povezani, ondje je velika zemlja bogata jezerima. No onamo stiæe samo onaj tko moæe sve vidjeti i sve Ëuti.” Tako je u djetetu rasla æelja da ljeti, zimi, u proljeÊe i jesen, u sva godiπnja doba (sigurno je bilo joπ njih koja su htjela da ih se imenuje i istraæi) dospije u taj krajolik izmeu oËiju i srca kako bi jednom to mogla sama ispriËati djedu. DjevojËica je zamiπljala da Êe se igra zauvijek tako nastaviti. Donijela je odluku da Êe i u tjeskobnom niπtavilu topole æeljeti pronaÊi dobro, ali veÊ je onomad slutila da i bol stanuje ondje. Zaπto bi inaËe djed rekao da na najruænijim mjestima u vrtu, kao i na gnoju, raste najljepπe cvijeÊe. Njegovo se oko prvo zrcalilo u onoj zemlji bogatoj jezerima koja diπe u snovima. Ta zemlja ima meku koæu. Stara je i nova je. U njoj æive dobra i loπa bol, a obje su u srodstvu s onom Ëarobnom svjetiljkom koja visi na kraju svih mraËnih hodnika. Otac, u vlaku liπen svoga zaπtitnog plaπta opuπtenosti, bjesnio je zbog teπke prtljage, a sam je skrivio veÊinu tereta; joπ su ga Desankini sinovi obdarili bocama rakije i polovicama prπuta za put. Brat je leæeÊke zapo-
- 19 -
magao za limunadom. Zima, kao da se pretopila u glatko, sveudilj isto godiπnje doba, gubi se kao ime u pogledu unatrag. Postoje samo proËelja kuÊa: oblici nalik na bedeme. U vlaku se lica ponovno bistre, obrisi polako postaju opipljivima. MajËin plaË ispunja mali odjeljak. Novac je bio prokockan, a joπ je pred njima bilo dugo putovanje, bez piÊa; jela je bilo na pretek. Kontinenti oblaka jurili su plavim sitom neba. Prvo πtropota nje vlaka upilo je luku i tromo gutalo krajolik za kra jolikom. Ribarska sela odmicala su kotrljajuÊi se. Otac se okuπao kao pripovjedaË i zadobio djeËje oËi. Kad je nestao i Zagreb, posljednji po imenu poznat grad, djeca su poËela zapitkivati kad Êe napokon stiÊi na cilj. Prvo iskusno majËino strpljenje: dobroÊudno, stoput ponovljeno “joπ malo”. Poslije se strpljenje pretvorilo u laæ, a joπ kasnije ipak ponovno postalo strpljenjem. * Prva neobiËnost u NjemaËkoj bilo je subotnje metenje ulica. ©kola, zastraπujuÊi blok. Tamoπnja djeca: podmuklih oËiju i pod kosom skrivenih uπiju. ©kolsko dvo riπte pruæalo se pred djetetom poput asfaltirane opasne zone, a u sredini velikoga nogometnog igraliπta nalazila se golema jama puna vode koja je, kad bi je se pozorno promotrilo, posve nalikovala na pojilo za krave iza sela, u blizini provalije. U to je grotlo djed jednom gurnuo magarca jer je ovaj pregrizao Ëokot. Nevien izljev gnjeva poput noæa je iskoËio iz staroga lica. Iznenada ogrubjele ruke povlaËile su za vrat bjelooko prestravljenu æivotinju.
- 20 -
O autorici
Marica BodrožiÊ roena je 1973. u Zadvarju u Dalmaciji. Odrasla je u Hercegovini i Dalmaciji. Od 1983. živi u NjemaËkoj. Školovala se za knjižara i studirala kulturnu antropologiju i slavistiku. VeÊ za svoje prve literarne radove, pjesme objavljene 2001. dobila je stipendiju Hermann Lenz. Piše esejistiËke tekstove za radio i tisak o Danilu Kišu, Marini Cvetajevoj, Dubravki UgrešiÊ, Anne Sexton, Nazimu Hikmetu i mnogim drugima. Za zbirku priËa Tito je mrtav dobila je nagradu Heimito von Doderer 2002. i nagradu zaklade Robert Bosch 2003. godine, a za svoj prvi roman Tišina, rastanak primila je nagradu Adalbert von Stifter 2005. godine. Godine 2008. dobila je nagradu Initiativpreis Deutsche Sprache za doprinos njemaËkom jeziku. Objavila je i zbirku priËa Der Windsammler, knjige poezije Ein Kolibri kam unverwandelt i Lichtorgeln, te esej Sterne erben, Sterne färben. Živi u Berlinu kao profesionalna spisateljica.
- 211 -
- 212 -
O prevoditeljici
Latica BilopavloviÊ roena je 1976. godine u Novoj Gradiški. U Zagrebu je završila jeziËnu gimnaziju te diplomirala njemaËki jezik i književnost i francuski jezik i književnost. Dobitnica brojnih priznanja i stipendija, Ëetiri semestra provela je na studijskoj stipendiji za usavršavanje njemaËkoga jezika na SveuËilištu u Mainzu. Boravila je na prevoditeljskoj stipendiji Mi nistarstva kulture Republike Francuske u Arlesu, pre voditeljskim radionicama u LCB-u, te u Europskom prevoditeljskom kolegiju u Straelenu. Redovito prevodi s francuskoga i njemaËkoga jezika za Hrvatsku televiziju. Do sada je objavila niz prijevoda meu kojima se istiËu prijevodi romana i knjiga priËa s njemaËkog i francuskog jezika: Daniel Kehlmann Mjerenje svijeta, Bodo Kirchhoff Šundroman, Monika Maron Animal triste, Patrick Modiano Mali Dragulj, Elke Schmitter Gospoa Sartoris, Atiq Rahimi Zemlja i pepeo, Serge Brussolo Peggy Sue i duhovi, Tamara Bach Djevojka s Marsa, Wladimir Kaminer Vojni rock, Berlinske ulice, Putovanje u Trulalu, Marica BodrožiÊ Tito je mrtav te prijevodi struËnih priruËnika.
- 213 -
Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Tisak Grafomark, Zagreb Godina izdanja 2008., srpanj (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-056-2 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 672389 Prijevod ovog djela potpomogao je Goethe Institut koji financira Ministarstvo vanjskih poslova Republike NjemaËke. The translation of this work was supported by a grant from the Goethe-Institut which is funded by German Ministry of Foreign Affairs. Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
www.fraktura.hr E-mail: fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63; Fax: +385 1 335 83 20
- 214 -
- 215 -
- 216 -