Trebao si otići

Trebao si otići Trebao si otići

DANIEL

KEHLMANN -1-

Od istog autora u izdanju Frakture: Mjerenje svijeta Magičan život Arthura Beerholma Mahlerovo vrijeme Izmišljeni dvorci Slava F

-2-

Daniel Kehlmann

Trebao si otići s njemačkog prevela Latica Bilopavlović Vuković

Fraktura -3-

Naslov izvornika Du hättest gehen sollen © Rowoht Verlag GmbH, Reinbek bei Hamburg, 2016. © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2017. © za prijevod Latica Bilopavlović Vuković i Fraktura, 2017.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-893-3 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 968898

-4-

2. prosinca

J

ana i Ella pedaliraju na tandemu po lokalnoj cesti.

Sunce sja, klasje se talasa, vedra glazba. Ella za upra­ vljačem, Jana širi ruke, groplan: sretno žmirka prema suncu. Zatim bicikl prelazi preko kamena, skreće s ceste i ruši se. Jauci. Glazba staje, zatamnjenje, najavna špica. Trenutačan uvod u pravu atmosferu.

Baš je prikladno što ovdje gore započinjem s novim notesom. Novo okruženje, nove ideje, novi početak.

Svjež zrak.

Prošli je tjedan Esther navršila četiri godine. Sad će sve biti lakše. Već se osjeća kako se više ne svađamo stalno oko toga tko će s njom ustati, tko će ju staviti u krevet, tko će se igrati slagalicama ili malenom željeznicom ili lego-kockicama. Sad mnogo više toga može sama.

Hladna plavkasta bjelina dvaju ledenjaka, pod njima granitna strmina, potom šume koje izmaglica -5-

pre­t vara u glatku tamnozelenu površinu. Nebo se lagano naoblačilo, jedan je oblak doklizao pred sunce, vatreni vijenac ovija njegove bijele vlaknaste rubove.

Ispred kuće koju smo unajmili tratina se u blagom obronku, nekih stotinjak metara, spušta prema rubu šume: smreke, borovi, a ondje golema blijeda vrba.

Kad otvorim prozor, čujem šapat vjetra. Osim toga ne čujem ništa. Duboko dolje prostire se dolina sa svojim kućama malenim poput kockica, uzdužno ispresijecanima trima trakama: cesta, rijeka, željeznica. Poput tankog poteza olovkom odvaja se zavojita brdska cesta kojom smo se uspeli.

Grozna vožnja, uzgred budi rečeno. Ta je cesta str­ ­ma, bez odbojne ograde, a Susanna katastrofalno vozi.

Bilo mi je teško to prešutjeti. No na kraju sam, nažalost, ipak nešto rekao pa smo se ostatak puta svađali.

Sunce je upravo provirilo iza oblaka, tako da se nebo sad raspršuje u bolnoj, blještavoj, veličanstvenoj svjetlosti.

Ili je to previše metafora? Ta sunce nigdje ne proviruje, nego vjetar odmiče oblak i naravno da se nebo nikako ne raspršuje. Ali u bolnoj, blještavoj, veličanstvenoj svjetlosti, to nije loše.

Za divno čudo, ova kuća u stvarnosti izgleda još bolje nego na fotografijama na internetu. Nikakva pljesniva alpska kolibica, nego dvoetažna kuća, nova -6-

i minimalistički uređena, s uzanim balkonom na katu i velikim prozorom u dnevnom boravku. Nedvojbeno kuća arhitekta. britka svjetlost plameni oblak sunce koje se kotrlja po svodu nebeskom planine, ugravirane u plavetnilo Svod nebeski – staromodno. Ipak radije osnovna riječ, nebo. Stavi nekom sporednom liku dvaput u usta riječ svod nebeski. Više od toga nije ti potrebno, već si ga okarakterizirao.

Odtamnjenje, Jana s torbom za kupovinu hoda ulicom Baš kad sam htio nastaviti s pisanjem, ušle su njih dvi­­ je. A kad su one u istoj prostoriji, ne mogu se koncentrirati. Sad se igraju na tepihu i galame, a ja i dalje črčkaram po papiru kako bi mislile da radim jer ako Susanna pomisli da ne radim, samo će ponovno reći: prestani kukati, ionako ne radiš. Zato pišem i pišem i pišem i pretvaram se da sam zaposlen, što i jesam, jer naposljetku, čitava produkcija mene čeka.

Volim je i ne želim drugi život. Zašto se stalno svađamo?

-7-

Maločas opet. Prijekorno se podigla s tepiha i u tom sam trenutku već pomislio: sad će početi.

I doista je rekla upravo ono što sam već znao da će reći: pa tek smo došli, ne moraš odmah opet, pa možeš prvo malo biti s obitelji itd.

Ali na taj način, rekao sam, nikad ništa od ovoga, djelo se neće samo napisati!

Misliš, tvoj scenarij?

Bio je to način na koji je naglasila tu riječ. Točno zna što me najviše ljuti. A ja sam naravno upao u klopku. Što, scenarij nije djelo, povikao sam, La Strada, Barry Lindon, to nisu djela?

Ona će na to sasvim mirno: scenarij jest djelo, ali nije djelo. Ne tako kako ti to izgovaraš. A Naj-najbolja prijateljica II., e pa sad.

Jednog ću dana o svemu ovome napisati film. Dugi dijalozi, mnogo retrospekcija, bez glazbe. Zvat će se Brak. Još se nijedan film tako ne zove, naslov je, začudo, slobodan.

Nisam trebao odgovoriti, jednostavno sam trebao prešutjeti, tako bi se svađa bila mogla zaobići. Ali ni­ sam se mogao savladati da ju ne podsjetim kako honorari za one scenarije koje ona, doduše, smatra djelima, ali ne i djelima, a posebno onaj za Naj-najbolju prijateljicu I., otplaćuju rate kredita za našu kuću, kuću

-8-

u nizu s vrtom, koju ona smatra tako važnom jer dijete, naposljetku, mora imati vrt, i sad imamo kuću u nizu, uz kredit koji još dugo neće biti otplaćen, a Esther se zapravo nikad ne igra u vrtu, i ako ne napišem drugi dio svog najuspješnijeg filma, što onda s kamatama?

Na to je uzvratila da nema ništa protiv mojih komedija dok se god, molim lijepo, ne ponašam kao da je riječ o Minni von Barnhelm ili Razbijenom vrču – uvijek mora spominjati klasike kako bi me podsjetila na to da je diplomirala germanistiku i klasičnu filologiju, dok ja nisam nikad studirao, a inače, njezinim riječima, taj moj hir da pišem rukom, kao da sam kakav pjesnik, stvarno je nepodnošljiv. Zatim je zakoračila unatrag i tako se kreštavo nasmijala, kako se samo glumci mogu nasmijati u one dane kad im muze baš i nisu sklone. Zvučalo je tako izvještačeno da sam se sav naježio, a baš nas je u tom trenutku prekinula Esther koja je slomila svojoj lutki ruku te je plačući tražila ljepilo, a odakle nam ovdje gore ljepilo?

Sad se nadvijaju nad lutkine dijelove i pomiču ih amo-tamo i čekaju da se dogodi čudo, a ja nastavljam pisati i ne podižem pogled, tako da bude jasno kako sam previše zauzet da bih im pomogao u toj glupariji.

Slomljena je i točka.

-9-

Brak. Tajna je u tome što se ipak još volimo. Ne bih volio biti bez nje – čak bi mi i njezin glumački smijeh nedostajao. A ni ona bez mene. Kad si samo u međuvremenu ne bismo tako išli na živce.

Otiđi dok

- 10 -

D

aniel Kehlmann rođen je 1975. u Münchenu, a živi u Beču i Berlinu. Pohađao je isusovački kolegij u Beču te studirao filozofiju i komparativnu književnost. Kao književnik debitirao je 1997. ro­ manom Magičan život Arthura Beerholma (Beerholms Vorstellung). Piše recenzije i eseje za Süddeutsche Zeitung, Frankfurter Rundschau, Frankfurter Allgemeine Zeitung i časopis Literaturen. Kao gostujući i izvanredni profesor predaje poetiku u Mainzu, Wiesbadenu i Göttingenu. Za svoje romane i pripovijetke, koji su prevedeni na više od četrdeset jezika, dobio je brojne nagrade i priznanja, između ostalog Nagradu Candide, književnu nagradu Zaklade Konrad Adenauer, Nagradu Per Olov Enquist, Nagradu Kleist i Nagradu Thomas Mann. Godine 1999. objavljuje roman Mahlerovo vrijeme, a 2003. Ja i Kaminski. Njegov roman Mjerenje svijeta, o Alexanderu von Humboldtu i Carlu Friedrichu Gaussu, objavljen uje­sen 2005., postao je

- 89 -

najvećim književnim uspjehom u njemačkoj poslijeratnoj literaturi. Objavio je knjigu eseja Izmišljeni dvor­ ­ci 2005., te romane Slava 2009. i F 2014., a novela Trebao si otići, 2016. također je bila na listama najprodavanijih i načitanijih njemačkih knjiga te godine.

- 90 -

L

atica Bilopavlović Vuković rođena je 1976. u Novoj Gra­ diš­ ki. U Zagrebu je završila jezičnu gi­­mna­ziju te diplo­mi­ra­la njemački jezik i književnost i francuski jezik i knji­žev­nost. Dobitnica brojnih pri­ znanja i sti­pen­­dija, četiri se­me­stra provela je na studij­ skoj stipen­diji za usa­vr­ša­va­nje njemačkoga jezika na Sve­u­čili­štu u Mainzu. Bora­vi­la je na prevoditeljskoj stipendiji Mi­­nistarstva kul­tu­re Republike Francuske u Arlesu, pre­voditeljskim ra­dio­nicama u LCB-u te u Europskom pre­vodi­teljskom kolegiju u Straelenu.

Redovito prevodi s francuskog i nje­mačkog jezika za Hrvatsku televiziju.

Do sada je objavila niz prijevoda, među kojima se ističu prijevodi romana i knjiga priča s njemačkog i francuskog jezika: Daniel Kehl­mann, Mjerenje svijeta; Monika Maron, Animal triste; Patrick Mo­diano, Mali Dragulj; Elke Schmi­tter, Gospođa Sartoris; Atiq Rahimi, Zemlja i pepeo; Serge Brussolo, Peggy Sue i duhovi; Tamara Bach, Djevojka s Marsa; Wladimir Kaminer, - 91 -

Vojni rock, Berlinske ulice i Putovanje u Trulalu; Marica Bodro­žić, Tito je mrtav i Tišina, rastanak; Da­niel Kehlmann, Magičan život Arthura Beer­holma i Slava; Uwe Timm, Crveno; Juli Zeh, Corpus delicti; Ilma Rakusa, Mnogo mora; Julia Franck, Zapad te prijevodi struč­nih pri­ručnika.

- 92 -

- 93 -

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Urednik Seid Serdarević Lektura i korektura Lidija Vešligaj Prijelom Maja Glušić Dizajn naslovnice Ivana Jurić Godina izdanja 2017., kolovoz Tisak Feroproms, Zagreb ISBN 978-953-266-893-3 Certifikat sustava upravljanja kvalitetom u skladu sa zahtjevima norme DIN EN ISO 9001:2015 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20 nazovi s mobitela

335 - 94 -

- 95 -

Sve je trebalo biti idealno, osamljena suvremeno ure­ đena kuća u Alpama, mjesto za odmor i rad. Kuća u kojoj će mladi bračni par – ugledni pisac, slavna glumica i njihova mala kći provesti odmor, a on će uspješno dovršiti scenarij za nastavak hit­filma. Dje­ vojčica traži da joj se čitaju priče, supruga bez prekida ispisuje poruke na mobitelu, a pisac pokušava zabi­ lježiti ideje u bilježnicu. Međutim stvari nisu nimalo jednostavne, odnos među supružnicima je narušen, a i sama kuća, o kojoj kruže različite legende, kao da se mijenja pred očima aktera.

Vješto stvarajući atmosferu straha, poput klasika horora Isijavanja Stephena Kinga, Daniel Kehlmann uvlači čitatelja u priču koja se može dogoditi svakome.

Trebao si otići govori o suvremenom životu, o uda­ ljavanju i raspadu obitelji, o ljudskim nesigurnostima i manama, pokazujući kako su najdublji strahovi i anksioznosti duboko u svakome od nas. Filmična i pamtljiva, maestralna novela Trebao si otići poka­ zuje kako samo najbolji pisci mogu vječne književne a samim time i ljudske motive i teme uobličiti u novom ruhu.

79,00 kn

- 96 www.fraktura.hr