Treća strana Hladnog rata

Treca strana hladnog rata omot.pdf

1

2/9/11

5:13 PM

2

treća strana hladnog rata

predgovor

3

Tvrtko Jakovina

Treća strana Hladnog rata

Fraktura

4

treća strana hladnog rata

Recenzenti

akademik Dušan Bilandžić, sveučilišni profesor u miru prof. dr. sc. Božena Vranješ Šoljan, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Treća strana Hladnog rata © Tvrtko Jakovina i Fraktura, 2011.

All rights are represented by Fraktura, Croatia.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-203-0 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 750975

predgovor

5

Sadržaj predgovor Jugoslavija u doba Hladnog rata: u zaklonu nesvrstanosti Hidajet Bišćević

9

uvod O nesvrstanima 50 godina kasnije

17

prvo poglavlje Polazišta

23

drugo poglavlje Pokret koji je Jugoslaviju činio važnom Ishodišta: Bandung, Brijuni, Beograd i Kairo Trojni sastanak 1966. – Tito, Naser i Indira Gandhi Titova inicijativa iz 1968. – nova konferencija nesvrstanih Treća konferencija u Lusaki 1970.

Nesvrstani u detantu 1972.–1976.

(Georgetown, Kabul, Alžir, Lima, Colombo)

80

treće poglavlje Etiopija i Somalija (1974.–1978.)

89

Rat za Ogaden četvrto poglavlje “Očito nije lako biti nesvrstana zemlja, ali je to ipak najbolje” Ministarski sastanci PNZ-a u Havani i Beogradu 1978.

31 35 56 60 71

89 99 99

6

treća strana hladnog rata

Ministarska konferencija PNZ-a u Beogradu; Averell Harriman na Brijunima Kubansko-jugoslavenski boj prije samita u Havani; Maputo i Colombo Posljednja Titova vanjskopolitička ofenziva Koordinacijska komisija SFRJ za pripremu sudjelovanja Jugoslavije na VI. samitu i sastanak u Colombu peto poglavlje Nesvrstani protiv nesvrstanih Demokratska Kampućija, Uganda, Komori i Egipat “Eskalacija vojnih intervencija” – Kampućija Svrgavanje ugandskog diktatora Idija Amina Dade Komorski plaćenici “Izgubili smo Sinaj, ali smo osvojili čitav Egipat” – Camp David i Anvar el Sadat Novi sovjetski saveznik – Libija i Moamer el Gadafi Prema Camp Davidu Egipat nakon Camp Davida Mediteranske igre u Splitu i ubojstvo Sadata Novi najbolji arapski prijatelj: Libija šesto poglavlje Šesta konferencija PNZ-a u Havani: “Vrijeme Tita prolazi, a vrijeme Castra dolazi” Tko će predstavljati Kampućiju u Havani?

Egipat i bijes Arapa Zapadna Sahara Ministarski sastanak i samit šefova država ili vlada PNZ-a u Havani sedmo poglavlje I poslije Tita Tito; nesvrstanost prije svega Afganistan 1979.

Između Moskve, Washingtona i islama Bi-tarafi – politika nezauzimanja strana

103 110 117 130 137 137 138 157 166 167 173 176 189 196 200

207 211 221 226 227 247 253 255 260

predgovor

Saur i Sovjeti “Nova faza revolucije” Jugoslavija, Pokret nesvrstanih i Afganistan: kriza u kojoj je PNZ bio važan Jugoslavija u središtu propagandnog rata Istoka i Zapada Azijska turneja Josipa Vrhovca: Indija, Islamska konferencija i Južna Azija Miljan Komatina i Ujedinjeni narodi Pokušaj kubanskog posredovanja Razgovori na Titovu odru Nova vanjskopolitička turneja i konačni dogovor u New Delhiju Pirova pobjeda? Ministarski sastanak PNZ-a u New Delhiju (veljača 1981.)

Prema sovjetskom porazu u Afganistanu Mudžahedini i talibani; Osama, Clinton, Bush i Obama osmo poglavlje Islamska revolucija i rat Iraka i Irana Islamska revolucija i odlazak šaha Reze Pahlavija 1978.–1979.

Talačka kriza u Teheranu Rat Iraka i Irana i Komitet dobre volje nesvrstanih zemalja Komitet dobre volje nesvrstanih zemalja za Irak-Iran Rat do istrage vaše ili naše deveto poglavlje Afrika – utvrda nesvrstanih Zimbabve, koji je postao neovisan Pregovori u Lancaster Houseu Izbori, neovisnost, slava i katastrofa Zimbabvea Namibija, koja nije dobila neovisnost Izvanredni sastanak KB PNZ-a u Maputu (26. siječnja – 2. veljače 1979.)

Ronald Reagan u Washingtonu, kraj mirovnog procesa u Namibiji; nove jugoslavenske turneje

7

268 278 287 297 319 335 347 358 368 377 384 388 393 396 401 418 441 471 477 482 499 507 517 527 539

8

treća strana hladnog rata

Ministarski sastanak KB PNZ-a u Alžiru (16. – 18. travnja 1981.)

Nova afrička turneja jugoslavenskog vrha 1982.

Polisario deseto poglavlje Nesvrstani u osamdesetima Sedma konferencija šefova država ili vlada u – Bagdadu VII. konferencija u New Delhiju (7. – 12. ožujka 1983.)

Radikalski poluudar i protuudar: Ministarska konferencija u Luandi (4. – 8. rujna 1985.)

VIII. konferencija u Harareu Posljednji uspjeh jugoslavenske diplomacije: IX. konferencija PNZ-a u Beogradu (4. – 7. rujna 1989.)

Nesvrstani i zemlje bivše Jugoslavije (1991.–2010.)

550 562 566 581 588 597 601 616 621 627

jedanaesto poglavlje Što je za svijet i Jugoslaviju značila politika nesvrstanosti?

Izvori Objavljeni izvori Novine i tjednici Razgovori Knjige Članci Internetske stranice

635 653 654 654 655 655 660 662

Popis kratica

663

Bilješke

667

Kazalo imena

769

jugoslavija u doba hladnog rata: u zaklonu nesvrstanosti

9

predgovor

Jugoslavija u doba Hladnog rata: u zaklonu nesvrstanosti

Kad sam početkom ljeta 1979. kročio u kabinet tadašnjeg jugoslavenskog saveznog sekretara za vanjske poslove Josipa Vrhovca, nisam ni u najsmjelijim predviđanjima mogao slutiti da ću tridesetak godina poslije pisati predgovor knjizi koja je najvećim dijelom potaknuta njegovom ostavštinom i na njoj utemeljena. Ali, na stanoviti način, po mnogočemu znakovit, čini se to kao neko nesvjesno, a opet i logično, zatvaranje kruga nad jednom epohom, u ime razumijevanja jedne ideje.

Epoha je razdoblje Hladnog rata. Ideja je – uloga politike nesvrstanosti kao stožernog uporišta i ključnog alata održavanja Jugoslavije u tim vremenima. Ili, kako to i sam autor naglašava, “bez razumijevanja važnosti Pokreta za jugoslavensku vanjsku politiku (...) nemoguće je razumjeti što je Jugoslavija zapravo bila”. A razumijevanje te ideje čini mi se izazovnim i potrebnim, ne samo s historiografske točke već i zbog potrebe uvida u njenu ostavštinu, bez nerijetko prenaglašenih i dramatiziranih “jugonostalgičarskih” ili “jugoodbojnih” sentimenata, koji najčešće zakrivaju ono važnije – naime uvid u različite slojeve nasljeđa te ideje u novim povijesnim okolnostima. Više nego što su nove političke elite spremne prepoznati i priznati, u tim talozima i slojevima prošlosti kriju se i mnogi razlozi čestih današnjih nesnalaženja i nerazumijevanja. Od te se ostavštine naime često usvaja samo negdašnji politički, pa čak i svjetonazorski osjećaj važnosti,

10

treća strana hladnog rata

nadmoći i samouvjerenosti, ali uglavnom bez stvarna uporišta te najčešće na štetu vjerodostojnosti i radne upornosti, tako potrebne kad je riječ o upravljanju sudbinom zemlje i svijetom... a upravo je o tomu riječ.

U taj sam kabinet bio dospio jer je “savezni sekretar” tog vrućeg ljeta 1979. tražio nekog tko razumije međunarodnu politiku i vičan je pisanju – sam Vrhovec također je počeo kao novinar, znao je da će pripreme za samit nesvrstanih u Havani tražiti svježe snage i vješta pera, zbog pripreme sastanaka, nacrta desetaka i desetaka govora, podsjetnika, analize... Kabinet se osvrnuo za novim snagama, Vrhovec je dolazio iz Vjesnika, u kojemu sam već godinama pratio međunarodne odnose i tako, spletom okolnosti, imao prigodu iz samog središta vrtloga pratiti dramatična zbivanja koja autor s punim pravom stavlja u fokus svoje pozornosti i interesa – s pravom jer je ta “bitka oko Havane”, s Josipom Brozom Titom u glavnoj ulozi, bila na mnogo načina nevidljiva i neizravna “bitka za Jugoslaviju” kakva je tada postojala, u tadašnjim međunarodnim okolnostima.

Vremena su bila burna, odnosi velikih sila na razdjelnici koja je s jedne strane obećavala smirenje međunarodnih odnosa krajem epohe Hladnog rata, kroz politiku detanta, ali je s druge strane mirisala na obnovu polarizacije kroz nastavak američko-sovjetskih nadmetanja u serijama tzv. proxy wars po afričkim prostranstvima, srednjoistočnim pustarama i azijskim vrletima. Krize su vrile silinom kakva je danas gotovo nezamisliva, množile se jedna za drugom i jedna od druge, u svijetu dvojice skrivenih redatelja nebrojeni su lokalni sudionici preuzimali zadane uloge, mreža Hladnog rata zahvatila je gotovo svaki kutak svijeta. Matrica je bila jasna i prepoznatljiva, trebalo je neprestano vrebati na svaki znak promjene i pomaka u korist Istoka ili Zapada, što je za tadašnju Jugoslaviju bilo od strateške važnosti, jer je to bila država u vlasti Partije “bez i najmanje želje i mogućnosti da se stvarno prijeđe na zapadnu stranu, a natrag na Istok nije se ni moglo ni htjelo”, kako uočava autor.

S obzirom na silinu izazova koji su se otvarali u naletu kriznih bujica, od kojih je svaka mogla donijeti prevagu jednoj od blokovskih strana – osobito sovjetskoj, koja se ozračjem detanta često, svakako češće od Zapada, koristila za promicanje vlastitih interesa i širenje svoje interesne sfere – Jugoslavija je imala životni interes za održavanjem političke ravnoteže u

jugoslavija u doba hladnog rata: u zaklonu nesvrstanosti

11

takvu bipolarnom blokovskom svijetu. Svaka promjena ravnoteže, bilo izravnom akcijom Moskve, kako će se to pokazati odmah nakon Havane kroz primjer intervencije u Afganistanu, bilo akcijom moskovskih surogata, kako je to prijetilo upravo na skupu nesvrstanih vođa u Havani, posredno bi dovela u pitanje onaj odlučujući okvir opstanka same Jugoslavije. Potvrđuju to, svakako više negoli su Vrhovec i Titovi sljedbenici htjeli ili slutili, upravo događaji koji su uslijedili urušavanjem komunizma i blokovske podjele svijeta, dvaju stožernih uporišta cijela Titova projekta i cijele ideje Jugoslavije koju je smjestio i ugnijezdio između dvije narogušene strane i između njihovih arsenala, umotavši se u ogrtač nesvrstanosti i miroljubive koegzistencije. Doista, vanjski okvir u službi unutarnje politike.

Ne mogu reći da je mladi novinar u tom Kabinetu u ta vremena do kraja razumio skrivene niti tog odnosa vanjskog i unutarnjeg, taj snažni spoj sudbine Pokreta nesvrstanih sa sudbinom Jugoslavije. Vrelina zbivanja, užarenost rasprava, gotovo opsesivna zaokupljenost idejom da Castro ne smije nadjačati Tita jer bi ga, zapravo, tada nadjačala i pobijedila Moskva, u dugom rivalstvu koje je obilježilo cijelu epohu i koje je, ponovo, određivalo sudbinu tadašnje Jugoslavije bila je neopisivo dojmljiva. Osveta za Četrdesetosmu trideset godina poslije sigurno nije bila Titova vizija završnice vlastite političke karijere. Uostalom, kad pokušaj podrivanja i poremećaja ravnoteže preko Havane nije uspio, uslijedila je, jedva tjedan dana poslije, sovjetska intervencija u Afganistanu – ako išta, upravo je to potvrdilo planove i ambicije Moskve, a gotovo brutalna otvorenost i silina te intervencije mogle su samo povećati strahove u Jugoslaviji, pa i strahove Zapada za Jugoslaviju. Jugoslavija se, dakako, nije urušila i nestala zbog Afganistana – uostalom, raspali su se i sovjetska država i sovjetski blok i sam komunizam, korjenito se izmijenila narav svijeta i međunarodnih odnosa – ali u tim posljednjim godinama Bivšeg svijeta ta Bivša država, pucajući iznutra, još je vjerovala da se mogu ishoditi, pa i iznuditi okolnosti koje bi je održale na životu, a u tome je upravo i najviše politika nesvrstanosti mogla poslužiti kao posljednji preostali alat. Još jednom, jasna veza jedne epohe i jedne ideje.

Znakovito, ponovo kao neko zatvaranje kruga, prije nekoliko godina ponovo sam se našao u tom istom bivšem Vrhovčevu kabinetu. Odmah s vrata vidim golemu fotelju – zelena koža, hrastovina za podlaktice, ista

12

treća strana hladnog rata

ona u kojoj je Vrhovec sjedio kad me dočekao prije trideset godina. Domaćin, sada ministar vanjskih poslova jedne od varijanti sužavane bivše Jugoslavije, nudi da sjednem. Ali fotelja je stara, prošla su desetljeća, prošli su ratovi, nestala je jedna država i nastale su nove, sve što je držalo i povezivalo bivši svijet nestalo je i propalo... A propala je i opruga te stare fotelje, pa i ja skoro propadoh do poda, u sceni tragikomičnoj, a opet tako jasnoj, znakovitoj i simboličnoj. Krug se zatvorio.

Nesvrstanost je, u zatvaranju toga kruga, izgubila na važnosti, ako ne i smislu. Ostaju njene idejne sastavnice – prije svega, ideja miroljubive koegzistencije, tada između različitih ideoloških obrazaca, danas možda više između različitih etničkih i vjerskih identiteta, kao trajni motivacijski čimbenik međunarodnih političkih, ali i svih drugih odnosa. Uostalom, rijetko je gdje ta sastavnica jugoslavenske politike nesvrstanosti bila potrebnija negoli upravo na prostorima bivše Jugoslavije – ali i rijetko je gdje te miroljubive koegzistencije bilo manje negoli na tim istim prostorima u procesu razlaza. Uvažavanje razlika, suživot bez obzira na razlike u društvenim uređenjima, rješavanje problema političkim dijalogom i druge ključne odrednice politike nesvrstanosti jedva da treba spominjati – njihov posvemašnji izostanak i grubo zaobilaženje nisu samo povećali tragedije devedesetih već i jasno ukazali na paradoks same Jugoslavije: načela kojima se štitila izvana uopće nisu djelovala iznutra. Ono što je služilo zaštiti Jugoslavije nije, očigledno, nikada do kraja prihvaćeno niti je zaživjelo u samoj Jugoslaviji. Proturječnosti potiskivane unutarnjom partijskom autokracijom i štićene vanjskim omotačem nesvrstanosti na kraju su morale nadjačati, na žalost bez ikakva dijaloga, uvažavanja razlika i miroljubive koegzistencije.

Uostalom, nesvrstanost kao platforma potpore Titovoj ideji jugoslavenskog federalizma u javnosti bivše države također je doživljavana kao “stup sistema”, pa je svaki otpor “sistemu” po prirodi stvari zahvaćao i nesvrstanost. U tomu je svakako i dio razloga za snažno odmicanje od ideje nesvrstanosti u procesu nastanka novih nezavisnih država na postjugoslavenskom prostoru, uz nužno razumijevanje da je usto došlo i do radikalne promjene u karakteru međunarodnih odnosa i da su nove države, uključujući i Hrvatsku, težile ostvarenju svojih povijesnih nacionalnih ciljeva,

jugoslavija u doba hladnog rata: u zaklonu nesvrstanosti

13

dakle povratku u maticu Zapada. Ipak, nasuprot jednostranim interpretacijama i jednodimenzionalnim prikazima, čak i u slučaju Hrvatske, onog će istog mladog novinara koji je pomagao u Vrhovčevu kabinetu u vrijeme sukoba s Kubom u ime očuvanja izvorne nesvrstanosti, dakle sprečavanja prosovjetskog otklona Pokreta, otklona koji bi ugrožavao samu stratešku sigurnost Jugoslavije, početkom devedesetih prvi hrvatski predsjednik Tuđman uputiti, kao ministarskog savjetnika, upravo na samit nesvrstanih u Jakarti, u očitom prepoznavanju važnosti te goleme skupine zemalja što će s godinama dalje rasti, sve do važnih glasova tog nespretno nazvanog tzv. Trećeg svijeta u izboru Hrvatske za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti UN-a.

Pogled unazad neizbježno upućuje i na onu dimenziju nesvrstanosti i njene uloge u ideji i praksi jugoslavenskog federalizma koja proizlazi iz političkoga, pa i osobnog profila Josipa Broza. Posreduje to i sam autor – ne izravno i ne izrijekom, ali ocrtavajući genezu i značenje politike nesvrstanosti sa stanovišta zaštite vitalnih interesa tadašnje države u tadašnjim međunarodnim okolnostima, posredno se uočava poveznica između Titova političkog profila, njegovih neprijeporno snažnih liderskih ambicija, te oblikovanja i razvitka nesvrstanosti kao platforme prenošenja takve vlastite liderske predodžbe. Čak i najkraća retrospektiva Titova političkog djelovanja nakon Drugoga svjetskog rata pokazat će kako se, u vrijeme početne potrage Istoka i Zapada za modalitetima budućih odnosa, dok se teorija rollback zamjenjivala teorijom containment, Tito koristio prijelaznim razdobljem i iskazivao ambicije za regionalnim liderstvom, podupirući grčke komuniste, nudeći proširenje jugoslavenske federacije za barem nekoliko drugih balkanskih država i tražeći teritorijalna proširenja od preostalih, u politici koja je iritirala Moskvu, tada jasno opredijeljenu da teritorijalno zaokruži svoje “posjede”, pri čemu joj jedan mali usporedni Staljin nimalo nije bio potreban. Rezultat je Četrdesetosma – realpolitika i geopolitika imale su u toj epizodi mnogo veću ulogu od ideologije, a i tzv. povijesno “ne” poprima nešto drugačije obrise. Slijedi Titovo jačanje unutarnje represije nakon tog vanjskog udara, slijedi odmjeravanje karaktera odnosa Istoka i Zapada kad se već slijegala prašina prvog razdoblja konfrontacija, kad je Zid već podignut i kad su

14

treća strana hladnog rata

blokovi zasjeli na svoje posjede. I slijedi rođenje ideje o ugradnji Jugoslavije u tu međublokovsku pukotinu uz potporu ostatka svijeta, tada tek oslobođenog ili još pod kolonijalnim jarmom. Udar Četrdesetosme nadomješten je novom globalnom platformom koja će, ne sasvim nevažno, odgovarati i služiti i osobnim ambicijama Josipa Broza. Bijela odijela, palube Galeba i deseci drugih prepoznatljivih fenomena tog vremena dodatno će ukazati i na važnost osobnog Titova profila i stila u cijelom projektu.

A poveznicu između te vanjske zaštite uloge nesvrstanosti i unutarnje jugoslavenske politike, koja se u Tita redovito očitovala unutarnjim zatezanjem kad je vanjski položaj bio slabiji, i obrnuto, pokazat će, primjera radi, razdoblje tzv. privredne reforme i “liberalizacije” sredinom šezdesetih, kad je nesvrstanost već osigurala neupitan i snažan međunarodni položaj Jugoslavije. Doista, bez razumijevanja nesvrstanosti teško je razumjeti što je Jugoslavija zapravo bila. I kad se pri kraju karijere Tito zaputio u Havanu da spriječi prosovjetsko preusmjerenje Pokreta, koji je osmislio i kao branu sovjetskih aspiracija spram Jugoslavije, jasno je pokazao da je nesvrstanost za njega imala i tu političku, stratešku važnost u sklopu stalna podozrenja spram Moskve, vjerojatno i s naglašenim osobnim prisjećanjima. Uostalom, teško da ima drugog motiva za njegovo stalno i ustrajno, gotovo opsesivno zalaganje za načelo nedopustivosti vanjske intervencije i ustrajno jugoslavensko diplomatsko djelovanje u obranu tog načela bez obzira na to je li bila riječ o upadu Tanzanije u Ugandu ili Vijetnama u Kampućiju ili Sovjetskog Saveza u Afganistan: bojišta su mogla biti različita i razbacana po svijetu, ali zazor je dolazio s jedne strane. Na istom je tragu bilo i načelo samostalnosti oslobodilačke borbe u vremenima antikolonijalnih revolucija, uz izdašno jugoslavensko financiranje: pokreti su mogli biti različiti i raznorodni, ali revolucionarne pobjede nisu smjele biti u službi Moskve.

Ponovo isti zazor, nakon vlastita iskustva.

U tim vremenima nesvrstanost je dakle najčešće razumijevana, pa i promicana do nevjerojatnih razmjera, kao vanjski omotač unutarnje jugoslavenske ideje, kako se ona oblikovala u Titovu uravnoteživanju različitih i raznorodnih nacionalnih interesa i identiteta, čak i po cijenu nevjerojatnih i iritantnih anegdotalnih primjera s besplatnim dijeljenjem Kim Il

jugoslavija u doba hladnog rata: u zaklonu nesvrstanosti

15

Sungovih sabranih dijela po redakcijama i knjižnicama bivše države ili objavljivanjem političkog programa zimbabveanske oslobodilačke partije ovog ili onog kova u lokalnim novinama od Požege do Tikveša!

Kao druga strana medalje samoupravnog socijalizma nesvrstanost je jamčila, ili barem stvarala snažan dojam jamstva jugoslavenske specifičnosti, neke gotovo posvećene posebnosti u okolnostima tadašnjeg svijeta i tadašnjih međunarodnih odnosa. Biti i opstati “između” blokova, značilo je biti Iznad, značilo je biti subjektom svijeta, značilo je biti važan i uvažavan. Ako je tzv. samoupravni socijalizam osiguravao društveno i gospodarsko funkcioniranje sustava bez realnih gospodarskih kriterija, bez tržišne provjere i bez razvijanja etike rada, nesvrstanost i njeno prihvaćanje kao čimbenika jugoslavenske uloge u svijetu potvrđivali su održivost cijele te konstrukcije! Tadašnje samoironične poslovice o isplativosti nerada kod kuće i nemjerljivoj važnosti u svijetu samo su podržavale fikciju koja će trajati dok se ne promijene vanjske okolnosti, dok ne dođe do sloma komunizma i dok se ne uruši blokovski svijet. “Šteta da umire država koja uživa takav ugled u svijetu” – jedan novinski naslov sažet će krajem osamdesetih pouku cijele bajke, koja će se nedugo potom premetnuti u krvavu basnu.

Uzgred, ali ne manje važno, ta je konstrukcija trajala dovoljno dugo da postane dijelom političke genetike ovih prostora, pa su precijenjene vlastite dimenzije i podcijenjena važnost rada recidivi koji još snažno obilježavaju politički, medijski i društveni mentalitet i svjetonazor. To nasljeđe “titoizma”, u kojemu i nesvrstanost ima svoj obol kroz snaženje svijesti o globalnoj posebnosti i važnosti ovih prostora, zasigurno je još jedan od paradoksa jugoslavenske ideje – sve što je nju nekada jačalo danas slabi njene sljednice tamo gdje nema odmaka od realnog poimanja vlastita mjesta u sferi međunarodnih odnosa i tamo gdje nema odmaka od nerealnih očekivanja u sferi gospodarskih odnosa.

Tako se pokazuje da tek puno razumijevanje prošlosti, uključujući i uzajamnost ideje jugoslavenskog samoupravnog socijalizma i nesvrstanosti u razdoblju Hladnog rata, može otvoriti put prevladavanju političkog mentaliteta koji je taj spoj usadio u naraštaje političkih i društvenih elita

16

treća strana hladnog rata

s ovih prostora. Još jednom, bez razumijevanja nesvrstanosti u ideji Jugoslavije nemoguće je razumjeti ne samo što je Jugoslavija doista bila već i što su od nje baštinili njeni sljednici.

Hidajet Bišćević

o nesvrstanima 50 godina kasnije

17

uvod

O nesvrstanima 50 godina kasnije Vijest da je preminuo Josip Vrhovec (rođen u Zagrebu 1926.), jugoslavenski savezni sekretar za vanjske poslove od 1978. do 1982. i jedan od najviših jugoslavenskih i hrvatskih političara od kraja šezdesetih godina do pred raspad Jugoslavije, čuo sam u svom kabinetu na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Iz naših susreta znao sam da kod kuće ima arhivu. Jedanput mi je rekao kako bismo se mogli dogovoriti o pisanju knjige i dodao da ne postavljam pitanje o dokumentima. “Ja imam sve”, rekao je posljednji put.

“Sve” može značiti “svašta”, ali 17. veljače 2006., na dan pogreba, poručio sam obitelji, koju nisam poznavao, da pazi na dokumente. Nekoliko mjeseci poslije, posredovanjem Vladimira Peze, prvi sam se put susreo sa Sanjom Vrhovec, kćerkom bivšeg šefa jugoslavenske diplomacije, a onda i sa suprugom Olgom, s kojom sam potom najintenzivnije surađivao.

Dokumente na čiji je nastanak utjecao ili su bili važni u njegovoj političkoj karijeri Josip Vrhovec skupljao je dok je bio član Predsjedništva SFRJ (od 1984. do 1988.). U Zagreb ih je prevezao u dva velika kombija po završetku mandata, odnosno umirovljenju. Kao član Predsjedništva za SR Hrvatsku, kako je rekla supruga Olga, imao je više vremena nego kao savezni sekretar. Očito je namjeravao jednoga dana napisati knjigu. Karijeru je ionako počeo kao novinar u Vjesniku i Vjesniku u srijedu.1 Sjećanja nije napisao, no ostavio je dokumente, koji su u četiri godine pregledavanja, pisanja i organizacije utjecali na moju knjigu neobično puno. Golema arhiva koju je stvorio Josip Vrhovec, a koja u trenutku pisanja nije bila dostupna

18

treća strana hladnog rata

istraživačima, odredila je teme koje su obrađene. Šumi dokumenata unatoč, a njezin će se opseg dobrim dijelom vidjeti u bilješkama, Vrhovec je donio zanemariv broj papira male iskoristivosti. Uglavnom je bila riječ o suštinskim, analitičkim dokumentima.

Knjiga je originalno bila zamišljena kao povijest Jugoslavije u detantu, vanjska politika SFRJ krajem sedamdesetih i tijekom osamdesetih godina, ali i povijest Pokreta nesvrstanih. Moje prve dvije knjige govorile su o vanjskoj politici Jugoslavije od 1945. do 1963. Potom sam se u nizu članaka bavio američkom politikom prema Jugoslaviji, napose administracijom predsjednika Richarda Nixona. Prvo razdoblje, vrijeme prekida Tita i Staljina 1948., Beogradske i Moskovske deklaracije 1955. i 1956., Mađarske revolucije, pa i Prve konferencije Pokreta nesvrstanih 1961., bilo je doba kada su jugoslavenske prilike bile u žiži interesa, svjetska politika. Kako je većina historiografskih studija i obrađivala to razdoblje, perspektiva je bila “jugoslavenska” zbog važnosti događajâ u svjetskim razmjerima, ali i uskoće perspektive u našoj znanosti o prošlome. Hrvatska historiografija, kao i veliki dio historiografija koje se bave nekadašnjom jugoslavenskom federacijom, nepopravljivo je skučena, gotovo u strahu od komunikacije sa svijetom. Kada sam dokumente iz privatne Vrhovčeve arhive počeo čitati, postupno sam shvatio da bi sužavanje na jugoslavensko gledanje bilo ne samo besmisleno već i uglavnom nemoguće. Dokumenti koji su pokazivali djelatnost jugoslavenskog državnog vrha govorili su o svjetskim zbivanjima. Tijekom sastanaka Tita i Mengistua ili Cyrusa Vancea i Josipa Vrhovca nije se govorilo o prilikama u SFRJ, pitanju političkih zatvorenika ili (ne)uspjesima u provođenju samoupravljanja. Govorilo se o svjetskim događajima, a jugoslavenski su sugovornici, s obzirom na učestalost i kvalitetu susreta sa svjetskim vođama, bili informirani i relevantni. Jugoslavenska je diplomacija bila svjetskog dohvata, jugoslavenska pomoć u oružju nezanemariva i sigurna. Politika nesvrstavanja bila je glavna vanjskopolitička poluga sedamdesetih i osamdesetih godina, koju su s jedne strane u Beogradu silno forsirali. Kroz borbu za “izvorna načela nesvrstavanja” jugoslavenska se diplomacija krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih oštro, na trenutke gotovo opsesivno sukobljavala s kubanskom diplomacijom.

Kuba i Jugoslavija u borbi za Pokret nesvrstanih, bez obzira na njegov

o nesvrstanima 50 godina kasnije

19

stvarni utjecaj, jer važna je bila veličina, bile su relevantne cijelome svijetu, objema supersilama.

Jugoslavenska je diplomacija bila odlično obaviještena ili važna i utjecajna u nekim od ključnih događaja kraja sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća. U ovoj je knjizi, osim prikaza zbivanjâ u Afganistanu prije i nakon sovjetske intervencije 1979., procesa borbe za oslobođenje Namibije, borbi Polisarija u Zapadnoj Sahari, talačke krize u Iranu nakon Islamske revolucije i Iračko-iranskog rata, potpisivanja Campdavidskog sporazuma između Izraela i Egipta, svrgavanja Idija Amina Dade u Ugandi i Crvenih Kmera u Kampućiji, najdetaljnije pokazano djelovanje Pokreta nesvrstanih zemalja. Ključni događaj, borba za Pokret uoči VI. konferencije PNZ-a u Havani i važnost posljednjeg Titova nastupa na međunarodnoj pozornici, ima središnje mjesto, baš kao što su i svi drugi događaji strukturirani logikom izvorâ. Poput lepeze, svaki događaj ima genezu i završetak, ali su najopsežnije opisana zbivanja o kojima je postojala bogata arhivska građa. Afganistanska su zbivanja zato opisana od Drugoga svjetskog rata, baš kao što su spomenute međunarodne snage, pa i hrvatske, u Afganistanu u 21. stoljeću, ali je najdetaljnije prikazano ono što se zbivalo od 1978. i Saurske revolucije do početka osamdesetih.

Dva osnovna doprinosa historiografiji u ovom su rukopisu, smatram, pokušaji reinterpretacije nesvrstanosti, koju se ovdje nastoji pokazati kao glavno vanjskopolitičko oruđe Titove Jugoslavije i glavnu polugu koju su za osiguranje vanjskopolitičkog položaja imali i obilno se njome koristili u Beogradu. Drugo je prevladavanje jugoslavenske (ili još gore, republičke, nacionalne) perspektive, odustajanje od pisanja povijesti tako da se najprije i isključivo pokaže kako se na nešto gledalo u SFRJ. Jugoslavenski je pogled, naravno, na stranicama knjige čest, katkada i jedini, naprosto zato jer dokumente koji govore o Zimbabveu ili Zambiji iz tamošnjih arhiva nisam mogao vidjeti. Ali znajući koliko je tim zemljama ključan beogradski arhiv da bi rekonstruirale vlastitu povijest, ovo bi trebao biti doprinos koji prelazi granice “Zapadnog Balkana”. Citirani su izvori relevantni ne samo za nacionalne historiografije naroda koji su živjeli u bivšoj Jugoslaviji ili onih s kojima se razgovaralo nego i u međunarodnim razmjerima. Svi koji se bave istraživanjem arapskih zemalja i Trećeg svijeta znaju to vrlo dobro.

20

treća strana hladnog rata

Ovoj knjizi tako nije cilj zaobići Europu ili supersile. Zato bi najbolje bilo da se kritičari koji će nastupati s pozicije onoga čega u knjizi nema, a posebno oni kojima će nedostajati europska zbivanja, privremeno suzdrže.

Takva će kritika prije svega jako podsjećati na onu koju je jugoslavenska politika nesvrstavanja imala od svoga stvaranja pa do raspada zemlje. U ljeto 1988. primjerice skupina je srpskih intelektualaca objavila “Predlog za slobodno i kritičko preispitivanje istorijske uloge Josipa Broza Tita”.

Jedan od prigovora bio je pitanje cijene brojnih Titovih putovanja, ambiciozne uloge svjetskog aktera, pa i dvojba je li to “izoliralo” državu iz njezina “prirodnog kulturnog i povijesnog, ekonomskog i političkog okruženja”, pitanje je li takva politika bila pogodna za “položaj, veličinu i materijalni potencijal” SFRJ. Jugoslavija je svoj važni ili ono što se činilo kao važni vanjskopolitički položaj posvuda, napose prema onima koji su joj bili bitni za gospodarstvo ili stabilnost, gradila upravo na temelju uspjeha ili vidljivosti u Trećem svijetu. Zbog toga je jugoslavenska pozicija, veze s Afrikom i Azijom, nastojanje da se dobro pozicionira među tim zemljama, bila u skladu s dominantnim trendovima. Bila je logična s obzirom na jugoslavenski položaj u Europi, ali i lukava. Politika nesvrstanosti za SFRJ je bila temelj vanjskopolitičke snage, barem od trenutka kada je postalo jasno da Jugoslavija drugima nije važna kao što je bila četrdesetih godina i da se u Europi prilike neće promijeniti u skladu s jugoslavenskim nadama. Mogla je biti i skupa, nesmotrena, kriva, ali moramo je promatrati u skladu s ideologijom, željama onih koji su je stvarali i vremenom njezina nastajanja.

Samo će tada biti razumljiva, a ono što se tada dogodilo bit će korisno nama danas.

Upotrijebljeni izvori, ako su pisani na srpskome ili mješavini jezika, prevedeni su, jednako kao što su prevedeni izvori s engleskog ili drugih jezika. U bilješkama su citirani upravo onako kako glase glave dokumenata, s punom signaturom i naslovom svakog dokumenta. Osim apsolutno dominantne građe Josipa Vrhovca dio je dokumenata u privatnom arhivu posljednjeg saveznog sekretara za vanjske poslove SFRJ Budimira Lončara, kao i nekih drugih političara. Vrlo vjerojatno cjelokupna upotrijebljena građa nalazi se u današnjem arhivu Ministarstva vanjskih poslova Republike Srbije. Pretpostavljam da će ova knjiga olakšati rad budućim istraži-

o nesvrstanima 50 godina kasnije

21

vačima više zbog razbijanja logike ustanove, koja dokumente ne sprema po temama, kao što je to činio Vrhovec, već po zemljama. Tako da će se, slijedi li se signatura koju sam navodio, lakše moći vidjeti postoji li nešto zanimljivo o Afganistanu primjerice u dokumentima iz Vijetnama ili se u razgovoru Tita i libijskog vođe Gadafija skrivaju izvrsni podaci o Ugandi.

Dio građe, napose za ranija razdoblja, osobno sam pronašao u više beogradskih ustanova, arhivima u Ujedinjenom Kraljevstvu ili SAD-u.

Veliki je broj onih koji su čuli ili znali da radim na ovoj knjizi. Mali je broj onih koji su doista postavili i “suštinsko” pitanje u vezi s rukopisom ili su bili u mogućnosti odgovoriti mi na neke od mojih dvojbi. Budimir Lončar uvijek je, gotovo bez potrebe da ga najprije uvedem u temu, mogao opisati zbivanja, njihovu pozadinu, i okarakterizirati poneke od ambasadora, aktera poneke od priča. Hrvoje Klasić, kolega, asistent i prijatelj, baš kao i Snježana Koren, Magdalena i Damir Agičić, slušali su najviše i najsustavnije čime se bavim. Sandra Ivović, draga Sandra, u isto je vrijeme pisala vlastiti doktorat. Prijatelji i kolege, nekadašnji studenti, Saša Šimpraga, autor naslova, i Marko Smokvina-Marijić pomogli su nekada literaturom, nekada sugestijama, prije svega o fenomenima vezanim uz Afriku. Mark Kramer s Harvarda, Vlad Zubok s Temple Universityja u SAD-u, Odd Arne Westad s LSE-a i Stefano Bianchini sa Sveučilišta u Bologni, kolege koje dobro poznajem, čuli su o knjizi ili nekim dijelovima na skupovima gdje smo bili zajedno. Veliki broj prijatelja, najviše Vedrana, Đivo, Krešimir i Barbara te moji roditelji, čak i u bolesti, znali su da radim nešto do čega mi je stalo i što sam silno želio završiti u ljeto 2010. Zahvalan sam na pomoći gospodinu Željku Hodonju i zaposlenicima nekadašnje Vjesnikove, a danas HINA-ine novinske dokumentacije. Uvijek su bili brzi, a materijale koje čuvaju obrađuju na svjetskoj razini.

Nekada su se zemlje članice Pokreta nesvrstanih nazivale zemljama Trećeg svijeta. Kako je polovinom travnja 2010. šef Svjetske banke Robert Zoellick istaknuo, ta kategorizacija danas više ne vrijedi. Riječ je o svijetu i državama koje su ključ nove multipolarne međunarodne ekonomije i u mnogočemu središnji dio svijeta.2 Zato mi se čini da je obrađivati ta zbivanja važnije danas no ikada prije. Knjiga Treća strana Hladnog rata zamišljena je kao prvi, važniji i veći dio cjeline koja se može napisati na temelju do-

22

treća strana hladnog rata

kumenata iz privatne arhive Josipa Vrhovca. Drugi dio trebao bi govoriti o odnosima SFRJ s nekim europskim silama, prije svega odnosu prema krizi u Poljskoj i uvođenju ratnog stanja, kao i odnosima s nekim susjednim zemljama, ponajprije Bugarskom i Albanijom, pa vjerojatno i nešto detaljnije o odnosu sa supersilama. Tekst koji sam napisao, pa i onaj koji bi još trebao nastati ne bi bili mogući bez dobre volje i povjerenja obitelji Vrhovec, Olge i Sanje, kojima hvala za veći doprinos “globalnoj povijesti Hladnog rata” od mnogih kojima je to barem formalno posao i zadaća.

polazišta

23

prvo poglavlje

Polazišta Povijest Hladnog rata je transnacionalna.

Od rušenja Berlinskog zida, nakon što su jedno povijesno razdoblje i sustav u međunarodnim odnosima završili, nakon što su dotada nedostupni arhivi otvoreni, pisati “međunarodnu povijest” koja pokazuje međuodnose različitih i udaljenih aktera nekog zbivanja postalo je moguće, pa onda i istraživački cilj velikog broja znanstvenika.1 Takav pristup trebao bi vrijediti i za male historiografije, malih država i manjih diplomacija, osobito za one koje se bave Titovom Jugoslavijom, gdje je vanjska politika bila posebno područje zanimanja središnje ličnosti sustava, gdje se zahvaljujući vanjskopolitičkim uspjesima i snazi osiguravao red i kupovala legitimnost i u unutarnjoj politici, koja je, općenito, bolje funkcionirala od ostalih sfera života. Jugoslavenska diplomacija, s obzirom na veličinu zemlje, bila je utjecajna. Ozbiljna je bila i pomoć koju je SFRJ davala različitim državama ili oslobodilačkim pokretima, važna i vidljiva bila je i njezina prisutnost u međunarodnim odnosima. Tekst ove knjige prelazi zato ne samo “republičke”, nacionalne granice već i granice okružja i kontinenta. Predmet interesa, upotrijebljeni izvori i literatura bili su transnacionalni, prije svega zbog načina obrade problema. Zatvaranje u uske okvire besmisleno je, krivo i baca u osnovi lažno svjetlo na događaje koji su po svome zamahu tako veliki da se ne mogu razumjeti isključivim promatranjem na temelju onoga što je donio neki lokalni list ili izjavio domaći političar. Ono što je važno

24

treća strana hladnog rata

za svijet nije uvijek nužno povezano s “našim” sudjelovanjem u događaju.

Ako ga ipak ima, događaj postaje još zanimljiviji. Suprotna optika provincijaliziranje je, čiji su rezultati po prirodi stvari kratkog daha i lažni, jer izvori pokazuju svijet, a ne broje tek “naše” u nekoj ambasadi.

Povijest Hladnog rata je globalna.

Globalno znači i multijezično. Treba se koristiti različitim izvorima, ali i ući u arhive malih naroda, pogotovo onih gdje bi se moglo očekivati obilje zanimljivih dokumenata. Potvrđuje to i svaka od tema koje su dodirnute u tekstu ove knjige. Poneke su cjeline, ovisno o izvorima, razrađenije. Svaka bi se mogla dodatno razložiti, što će se, ne dvojim, dogoditi kada se deklasificiraju svi dokumenti, kad mrežu bezbrojnih zbivanja bude moguće posve rekonstruirati. Zasada je ovo nastojanje da se “velikoj” i povijesti udaljenih zemalja doda ono što se može pronaći u dokumentima iz Saveznog sekretarijata za vanjske poslove bivše SFRJ u jednom važnom razdoblju i pokaže kako su ta zbivanja, u Havani ili Kabulu, djelovala na ono što se događalo u Zagrebu ili Beogradu. Teško da se neka važna događanja ili osobe u nizu zemalja Trećeg svijeta, napose u članicama Pokreta nesvrstanih, mogu dokraja (katkada i uopće) dobro razumjeti, a da se ne vidi što se o njima govorilo u SSVP-u u Ulici kneza Miloša i, dok je Tito bio živ, u Užičkoj ulici u Beogradu. Globalizirani svijet učinio je zbivanja u dalekim državama važnijim i prisutnijim u svakodnevnim životima u svim zemljama. Suradnja režima u primjerice Bagdadu i Beogradu znatno je utjecala na jugoslavenske liječnike, vojne stručnjake, poduzetnike, radnike, svakako političare, visoko školstvo, kulturu i sport, ali i međunarodna zbivanja, na primjer tijek rata na Bliskom istoku.

Hladni rat može se analizirati kroz “pericentrične” naočale.2 Periferne, male i slabije zemlje često su bile pokretači i katalizatori hladnoratovskih sukoba. Stoga se Hladni rat može bolje razumjeti analizom odnosa Sjevera i Juga nego Istoka i Zapada.

Male su države često imale važnu ulogu u međunarodnim odnosima, a njihovi su hirovi i ponašanje silili supersile na poteze koje same ne bi učinile. Konačno, hladnoratovski sukob, koji je započeo u Europi, proširio se u ostale dijelove svijeta i tamo se zaoštravao. Dogodilo se to dijelom zbog logike sukoba, ali i sprege nacionalističkih i ideoloških uvjerenja regional-

polazišta

25

nih vođa koji su sukob velikih iskoristili za vlastite ciljeve. Tako je centar Hladnog rata u Moskvi i Washingtonu ponekad plutao na periferiju.

Sjedinjene Države intervenirale su u Trećem svijetu od završetka Drugoga svjetskog rata. Sovjetski Savez za to najprije nije imao interesa, a ni mogućnosti. Stoga je Treći svijet prije svega proizvod Sjedinjenih Država i Zapada. Potom su se sedamdesetih godina stvari promijenile. Na Hladni se rat tako može gledati kao na vrijeme u kojem se dvije supersile sukobljavaju kako bi nametnule vlastite verzije modernizacije Trećem svijetu. Jedan modernizacijski koncept koji se sukobljava u Trećem svijetu temelji se na slobodi, drugi na društvenoj ravnopravnosti; jednom su bili bitni demokracija i suzbijanje komunizma, drugi je imao imperijalnu prošlost Ruskog Carstva ugrađenu u svoju ideju države. Obje su supersile imale dozu mesijanstva, ideologija je bila važna za ulazak u Afriku i Aziju, možda i sastavni dio opće paneuropske kolonijalne prakse. Sovjetsko je vodstvo “usvojilo agresivniju i kruću vanjsku politiku, napose u trećem svijetu” i posvuda se uteklo “revolucionarno-imperijalnoj paradigmi” koja je spajala carističku politiku i komunističku ideologiju.3 Sovjetski je Savez mnogima u Trećem svijetu bio atraktivan zbog toga što je stajao s druge strane od zapadnih država koje su bile kolonijalne sile ili su desetljećima kolonijalno nadzirale i kulturološki usmjerivale zemlje Trećeg svijeta. Intervencije u Trećem svijetu ne događaju se, slijedimo li argumentaciju Odda Arnea Westada, samo zbog ekonomskih razloga već i zbog ideoloških i kulturoloških. Ekonomija nije beznačajna, postojali su slučajevi kada su gospodarski motivi bili isključivi pokretači neke politike ili odluke, ali profit nije jedini razlog ulaska u Treći svijet, već je to dio ukupne ideologije SAD-a. Ako je ideologija, uz ostalo, mogla biti dovoljno važna za SAD ili SSSR, isto je moglo vrijediti i za Jugoslaviju od trenutka kada je Tito otkrio potencijal tamošnjih zemalja. Treći svijet tako bi se mogao smatrati pokretačem – pa makar i pasivnim – svjetskih zbivanja ne samo u 21. stoljeću nego i puno prije, dok se još činilo da Prvi i Drugi svijet, svijet zapadnog liberalnog ili samo kapitalizma i svijet vezan uz Sovjetski Savez, imaju glavnu ulogu. Daleko od toga da supersile nisu bile (i) pokretači zbivanja u Trećem svijetu, ali je utjecaj regionalnih i lokalnih čimbenika bio veći nego se vjerovalo.

Nikita Hruščov, sovjetski vođa nakon Staljinove smrti do 1964., otkrio

26

treća strana hladnog rata

je Treći svijet kao “vitalnu stratešku rezervu imperijalizma”, odlučan pokrenuti se prema svijetu gdje se s opravdanim uspjehom moglo natjecati sa Zapadom. Za marksizam ipak puno plodnog tla nije bilo, pa se u Kremlju pokušalo sa stvaranjem “zona mira” i “kreativnim marksizmom”, hibridom koji bi u teoriji jamčio prelazak tih društava u socijalistički stupanj razvoja i tako omogućio sovjetsku pomoć.4 Ni tada, pa ni poslije, deklarativna predanost “socijalističkoj orijentaciji” afričkih i azijskih zemalja nije značila čvrsto i trajno opredjeljenje. Tek je mali broj zemalja doista ustrajao na tome putu bez devijacija i izdaja. Sovjetska je politika zato bila pragmatična; predanost socijalizmu na deklarativnoj osnovi nije automatski značila sovjetsku pomoć i obrnuto, kapitalistička organizacija neke zemlje nije bila toliko zazorna da se Moskva ne bi upustila u razgovore, pa i suradnju s takvim partnerom. Slično je vrijedilo i za SFRJ, pa i neke druge zemlje.

Ideološka se načela nisu uvijek poštovala. Gadafiju, kako su ga optuživali Egipćani, nije smetalo što je položaj vjernika muslimana u Jugoslaviji očajan; Titu nije smetalo prijateljstvo s onima koji su zatvarali komuniste (kao Naser) ili bili borci za slobodu, ali i skloni vrlo obazrivom odnosu s komunističkim svijetom, sve dok su bili spremni slijediti izvorna načela nesvrstavanja.

Prolaskom vremena, napose u sedamdesetima, afričke i, uopće, prilike u Trećem svijetu postale su složenije, zanimljivije velikim silama, postale su naprosto in mjesto. Ostati izvan značilo je ne sudjelovati u svjetskoj politici, poglavito zato jer drugih pravaca nije bilo. Treći je svijet zato bio prirodna sredina jugoslavenske vanjske politike, mjesto gdje se dobivalo energiju i snagu za sva ostala vanjskopolitička, a to je značilo i unutarnjopolitička bojišta. Tito i Nikita Hruščov gotovo u isto su vrijeme otkrili Afriku i Aziju. Tito je nastavio tim putem, Hruščov je ostavio u naslijeđe politiku koja je proširila horizonte, ali je tek od sredine sedamdesetih, mnogo nakon njegove smjene, doživjela vrhunac. Sedamdesete su bile vrijeme dramatičnog porasta intervencija Sovjetskog Saveza u Trećem svijetu. U isto su se vrijeme intenzivirale jugoslavenske akcije obnove Pokreta nesvrstanih.

Izvorna načela nesvrstavanja bila su dio jugoslavenske ideologije, ali i iskaz, slika onoga što je želio Beograd.

Prosovjetski režimi u Angoli, Etiopiji, Mozambiku, Nikaragvi, Afgani-

polazišta

27

stanu, Kampućiji i Laosu na vlast su došli upravo kada je sovjetski utjecaj u Trećem svijetu bio na vrhuncu. Kako je sovjetskom ambasadoru u SAD-u Anatoliju Dobrinjinu rekao Henry Kissinger, “detant ima svoje granice kada je riječ o regionalnim sukobima”. Slobodu interpretacije uzeli su si Amerikanci tijekom Jomkipurskog rata 1973., kada se Sovjete nije pitalo puno, a SAD je posve ojačao u jednom važnom prostoru. Sovjeti su željeli i smatrali da mogu isto. Helsinki 1975., konačno, priznao je njihov paritet s Washingtonom, a povlačenje iz Vijetnama bilo je jasan znak da su američki ugled i utjecaj opali.5 Na 25. kongresu KPSS-a u veljači 1976. Leonid Brežnjev hvalio se uspjesima u vanjskoj politici. Potpisani su ugovori o prijateljstvu s Irakom i Indijom. Sporazum s Indijom opisao je “iznimno važnim” i dijelom trajne orijentacije Moskve.6 Suradnja je postojala s Narodnom Demokratskom Republikom Jemen, Sirijom, Alžirom, Gvinejom. Bilo je određenih udaraca, kao u Egiptu ili Sudanu, ali i trend je bio pozitivan. “Klasna borba je jačala”, mnoge su se zemlje oslobodile, “arapske, afričke i azijske zemlje imaju socijalističko usmjerenje” i žive “nove napredne promjene” u svakodnevici, gospodarstvu.7 Gospodarski smjer održavala je i sovjetska pomoć. Američke procjene s kraja osamdesetih bile su da su Sovjeti između 1975. i 1979. trideset država pomogli oružjem i opremom u vrijednosti od 23 milijarde dolara, a deseci tisuća sovjetskih stručnjaka radili su u “revolucionarnim demokracijama”.8 Član Politbiroa Andrej Kirilenko na kongresu pobjedničke, vladajuće stranke Agostina Neta MPLA u Angoli 1977. nazvao ju je socijalističkom, predvodničkom i u njezinu dolasku na vlast prepoznao napredovanje revolucionarnih procesa koji su zapljusnuli Treći svijet. U proljeće 1977. na afričku je turneju otputovao predsjednik Vrhovnog Sovjeta Nikolaj Podgorni, u povijesti najviši sovjetski dužnosnik u posjetu tome dijelu svijeta, koji je vodio 120 članova izaslanstva u Tanzaniju, Zambiju, Mozambik i Somaliju. Tada je potpisan ugovor o prijateljstvu s Mozambikom. Nekoliko mjeseci prije, u prosincu 1975., Mengistu Haile Mariam iz Etiopije potpisao je tajni ugovor o vojnoj suradnji, a 1978. i formalni sa SSSR-om.9 Na kraju toga razdoblja, 1979., nakon što je nikaragvanski diktator Anastasio Somoza svrgnut, a vlast su preuzeli prokubanski sandinisti, činilo se da je i PNZ uz kubansku pomoć spreman prijeći na

28

treća strana hladnog rata

crvenu stranu.10 Upravo se na tome u posljednjim mjesecima Titova života lomila sudbina Pokreta, potvrđivala jugoslavenska uloga u Pokretu i na međunarodnoj sceni. Ova knjiga govori prije svega o krizama koje su potresale svijet tih godina te pokazuje kako se s njima nosio Pokret nesvrstanih, napose jugoslavenska diplomacija. Pokazuje i zašto je Sovjetski Savez američku volju za pregovorima krivo protumačio kao znak opće slabosti.11 Europska komponenta vanjske politike SFRJ i Hladnog rata u mnogočemu je najvažnija. Nije međutim jedina.

Hladni rat započeo je u Europi, pa je tamo i završio, što pokazuje da se taj aspekt sukoba i to područje sukobljavanja nikako ne može zanemariti.

Hladni rat na Starom kontinentu i odnosi supersila najvažniji su, središnji, početni i zaključni dio Hladnog rata. Sasvim je jasno da je europska kriza dramatičnije i brže mogla zaoštriti odnose u svijetu od lokalnog rata u nekoj afričkoj državi. Nakon što je postalo jasno da u Europi izravnog sukoba koji bi značio opći rat na dodirnom području dvaju ideološki suprotstavljenih blokova neće biti, sve se preselilo na periferiju. Europa je živjela upravljani sustav baziran na kompromisima i pravilima, što je ne čini manje važnom u svjetskoj povijesti, ali se svakako može zaključiti da je prostor za iznenađenja na Starom kontinentu bio daleko manji nego u drugim dijelovima svijeta. Hladni je rat bio, kako je to rekao državni tajnik SAD-a Lawrence Eagleburger, unatoč svim šokovima i poremećajima, razmjerno stabilan i predvidljiv sustav između supersila.12 U Europi je to bilo prilično vidljivo i prije, a od formalizacije blokovske podjele 1975. u dvorani Finlandije, kada je potpisan Završni akt u Helsinkiju, drugog važnijeg dokaza nije trebalo. Nekoliko godina nakon krize u Čehoslovačkoj 1968., u Helsinkiju je sankcionirano ono što je desetljećima nepriznavano ili omalovažavano. Natjecanja u Europi osim na propagandnom planu nema. Sovjetski Savez 1975., barem se to tako razumijevalo u Moskvi, priznat je kao supersila. Supersila je imala interese koji su prelazili okvire Staroga kontinenta.

Izlazak Amerikanaca iz Jugoistočne Azije početkom sedamdesetih u Moskvi je protumačen kao još jedan pokazatelj izjednačivanja snaga dvaju lagera.

Pregovaralo se o nuklearnom oružju, SAD je bio u krizi, mladi su tamo demonstrirali, činilo se da je ravnoteža Moskve i Washingtona postignuta.

polazišta

29

Detant je neke stvari kodificirao, ali je u svjetsku igru uveo i Kinu i Njemačku s “Ostpolitik” te uključio ljudska prava kao važnu komponentu.

Europska država Jugoslavija veći je dio poslijeratne povijesti čak i prema najvećim europskim neprijateljima, pa i u trenucima kriza, zapravo mogla, barem sigurnosno, biti bezbrižna. Albanija nije imala nikakav ugled i nije mogla ugroziti SFRJ; Bugarska je često činila ono što su Sovjeti željeli, ali nisu htjeli sami izreći, ideološki napadi bili su stalni, no ne previše opasni.

Europa je bila smirena, položaj SFRJ u svijetu u tome smislu siguran. U drugoj fazi Hladnog rata, najmanje od početka europskog detanta 1963., a onda i detanta supersila od početka sedamdesetih, sukob je duboko zamrznut. Tko je želio djelovati, mogao je to samo u Trećem svijetu.13 Ovaj je rukopis pokušavao slijediti transnacionalnu, globalnu, multiarhivsku optiku, što je svojstveno “novoj povijesti Hladnog rata”. Na toj bi razini trebao pokazati koliko je duboko i organsko djelovanje jugoslavenske diplomacije, ratne industrije i zemlje uopće, u međunarodnoj povijesti Hladnog rata. Osim kao povijest dijela Hladnog rata i jednoga kuta gledanja na povijest Pokreta nesvrstanih zemalja ovaj će se rukopis moći čitati i iz današnje, dnevnopolitičke, perspektive. Naime zbivanja u Afganistanu ili Iraku, Zimbabveu i zemljama Magreba nisu danas manje aktualna no što su bila prije trideset godina. Pokazat će što je značila jugoslavenska diplomacija i gdje smo s procjenama svijeta danas, u uvjetima kada zemlje koja je na ovim prostorima vodila ambicioznu politiku više nema.

652

treća strana hladnog rata

izvori

653

Izvori1 Građa upotrijebljena za pisanje ovog rada, na tisuće različitih dokumenata, uglavnom je nastala u zgradi Saveznog sekretarijata vanjskih poslova u Ulici kneza Miloša u Beogradu ili različitim diplomatskim misijama SFRJ. U osobnoj zbirci Josipa Vrhovca, danas u posjedu obitelji Vrhovec u Zagrebu, našao sam najveći dio potrebnih dokumenata.

Citirani su inicijalima JV. Nešto manji dio izvorne građe čine dokumenti iz osobne zbirke Budimira Lončara, koja se također čuva u Zagrebu. Citirani su inicijalima BL. AJ, ARHIV SRBIJE I CRNE GORE (ARHIV JUGOSLAVIJE), Beograd, Srbija.

504, 507, CK SKJ (Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije).

APR, ARHIV PREDSEDNIKA REPUBLIKE (Arhiv maršala Jugoslavije), MUZEJ JUGOSLAVIJE, Beograd, Srbija.

CWIHP Document Reader, From “National Communism” to National Collapse, Complied by Mircea Munteanu, December 7, 2006, Woodrow Wilson International Center for Scholars, Washington DC. Foreign Affairs Oral History Collection, Association for Diplomatic Studies and Training, Arlington, Virginia, Georgetown University Library; Oral History Interviews, Yugoslavia – Country Collection, compiled by Glenn Kellogg, 1996.

GERALD R. FORD LIBRARY, Department of State papers, Ann Arbour, University of Michigan.

HARRIMAN PAPERS, Collection of the Manuscript Division, Library of Congress, Washington DC. NATIONAL ARCHIVES AND RECORD ADMINISTRATION (NARA), College Park, SAD. Nixon Presidential Materials Project, White House Central Files, Subject files (Yugoslavia).

PRO, NATIONAL ARCHIVES (PUBLIC RECORD OFFICE), London, Ujedinjeno Kraljevstvo.

Foreign and Commonwealth Office, FCO. Office of the Prime Minister, PREM.

654

treća strana hladnog rata

Objavljeni izvori Cold War International History Project Bulletin (CWIHP Bulletin), ed. Christian F. Ostermann; Issue 14/15, Winter 2003-Spring 2004; Washington: Woodrow Wilson International Center for Scholars.

Foreign Relations of the United States (FRUS) 1969-1972, China, Vol. XVII; Washington: United States Government Printing Office 2006.

Keesing’s Contemporary Archives, Weekly Diary of World-Events, volume No. VI, 1946-1948, Bristol: Keesing’s Publications Limited (of London).

Yugoslavia: From “National Communism” to National Collapse, US Intelligence Community Estimative Products on Yugoslavia, 1948-1990, National Intelligence Council and Office of the Director of National Intelligence, Washington DC, 2006-004 December 2006.

The International History of the Bandung Conference and the Orgins of the Non-Aligned Movement, Sveti Stefan, Serbia and Montenegro 13-16, 2005.2

Novine i tjednici HINA – informacijsko-dokumentacijski centar, Zagreb.

Osobni dosjei: Babrak Karmal, Najibulah, B113, PO-3(D) AFGANISTAN. Politička situacija. Vjerski sukobi. Državni udari.

B115, PO-5(D) AFGANISTAN. Afganistanska kriza. Stavovi, reagiranja u svijetu.

2406. Odnosi Jugoslavije. Afganistan. Angola.

Borba, dnevnik, Beograd.

Danas, tjednik, Zagreb.

Jutarnji list, dnevnik, Zagreb.

Međunarodna politika, mjesečnik, Novinsko-izdavačka ustanova “Jugoslovenska stvarnost”, Beograd.

NIN, tjednik, Beograd.

Politika, dnevnik, Beograd.

Požeški list, tjednik, Požega.

Vjesnik, dnevnik, Zagreb.

Tanjugov press cliping: INA (iračka agencija), KUNA (kuvajtska agencija), Le Mond, Die Presse, PARS (iranska agencija), REUTERS, TASS (sovjetska novinska agencija), USIKA (američka vladina agencija), ZIANA (zimbabveanska agencija)

izvori

655

Razgovori Razgovori s Budimirom Lončarom (srpanj 2004.–), posljednjim saveznim sekretarom za vanjske poslove SFRJ, ambasadorom u Indoneziji, SR Njemačkoj i Sjedinjenim Američkim Državama; specijalnim savjetnikom predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića.

Razgovori s Marinom Gerškovićem (4. i 27. studenog 2004.), ambasadorom SFRJ u Gvajani, Georgetown, od 1986. do 1990.

Razgovor s Cvijetom Jobom (30. travnja 2009.), šefom grupe za NZ, ambasador SFRJ na Cipru, Nicosija.

Razgovor sa Zlatkom Sinobadom (6., 17. i 24. siječnja 2006.), direktorom Radija i Televizije Zagreb, direktorom KIC-a u New Yorku, ambasadorom SFRJ u Finskoj.

Knjige ABURISH, Said K., 2005. Nasser. The Last Arab. London: Duckworth.

AGUNG, Ide Anak Agung Gde, 1973. Twenty years Indonesian foreign policy 1945-1965.

The Hague/Paris: Mouton.

ALBRIGHT, David E., ur., 1980. Africa and International Communism. Bloomington: Indiana Universtiy Press.

ALBRIGHT, Madeleine, 2005. Memoari državne tajnice. Autobiografija. Zagreb: Profil International.

ANDREW, Christopher/MITROKHIN, Vasili, 2005. The World Was Going Our Way. The KGB and the Battle for the Third World. New York: Basic Books.

ARNOLD, Guy, 2006. Africa. A Modern History. London: Atlantic Books.

BADOVINAC, Tomislav, ur., 2004. Zagreb i Hrvatska u Titovo doba. Zagreb: Savez društava “Josip Broz Tito” Hrvatske.

BADOVINAC, Tomislav, ur., 2008. Titovo doba. Hrvatska prije, za vrijeme i poslije. Zagreb: Savez društava “Josip Broz Tito” Hrvatske.

BEKIĆ, Darko 1988. Jugoslavija u Hladnom ratu. Odnosi s velikim silama 1949-1955. Zagreb: Globus.

BILANDŽIĆ, Dušan, 1999. Hrvatska moderna povijest. Zagreb: Golden marketing.

BIŠČEVIĆ, Hido, 1987. Krv na vodi. Irak-Iran. Zagreb: Alfa.

BIŠČEVIĆ, Hido, 1987. U ime Alaha. Iranska islamska revolucija. Zagreb: Naprijed.

BOGETIĆ, Dragan, 2006. Nova strategija spoljne politike Jugoslavije 1956-1961. Beograd: Institut za savremenu istoriju.

BOOT, Max, 2002. The Savage Wars of Peace. Small Wars and the Rise of American Power.

New York: Basic Books.

BRANDS, H. W., 1989. The Specter of Neutralisam. The United States and the Emergence of the Third World, 1947-1960. New York: Columbia University Press.

656

treća strana hladnog rata

BRANDT, Willy, 1987. Arms and Hunger. Cambridge, Massachusetts: MIT Press.

BROWN, Seyom, 1994. The Faces of Power. Constancy and Change in the United States Foreign Policy from Truman to Clinton. New York: Columbia University Press.

BOWDEN, Mark, 2006. Guests of the Ayatollah. The First Battle in America’s War with Militant Islam. New York: Grove Press.

BURNS, E. Bradford, 1980. A History of Brazil. New York: Columbia University Press.

CALVOCORESSI, Peter, 2003. Svjetska politika nakon 1945. Zagreb: Nakladni zavod Globus.

CARTER, Jimmy, 1982. Keeping Faith. Memoirs of a President. New York: Bantam Books.

CEH, Nick, ur., 2002. US Diplomatic Records on Relations with Yugoslavia During the Early Cold War 1948-1957. Boulder:East European Monograph Series.

CHABAL, Patrick, (with David Birgmingham, Joshua Forrest, Malyn Newitt, Gerhard Seibert, Elisa Silva Andrade), 2002. A History of Postcolonial Lusophone Africa. Bloomington and Indianapolis: Indiana University Press.

COLL, Steve, 2004. Ghost Wars. The Secret History of the CIA, Afghanistan, and Bin Ladem, From the Soviet Invasion to September 10, 2001. New York: Penguin Books.

COUGHLIN, Con, 2007. Saddam. The Secret Life. London: Pan Books.

COURTIOIS, Stephane; WERTH Nicolas; PANNE Jean-Louis; PACKOWSKI, Andrzej; Bartošek Karel; MARGOLIN Jean-Louis (grupa autora), 1999. Crna knjiga komunizma.

Zločini, teror, represija. Zagreb: Golden marketing.

CRILE, George, 2003. Charlie Wilson’s War. The Extraordinary Story of How the Wildest Mani n Congress and a Rouge CIA Agent Changed the History of Our Times. New York: Grove Press.

DIEDERICH, Bernard, 2007. Somoza. And the Legacy of U.S. Involvement in Central America.

Princeton: Markus Wiener Publishers.

DIZDAREVIĆ, Raif, 1999. Od smrti Tita do smrti Jugoslavije. Svjedočenja. Sarajevo: OKO Grafičko-izdavačka kuća d.d.

DIZDAREVIĆ, Raif 2009. From the Death of Tito to the Death of Yugoslavia. A First-hand Account. Zagreb/Sarajevo: TKD Šahinpašić.

DOCKRILL, Saki Ruth, 2005. The End of the Cold War Era. The Transformation of the Global Security Order. London: Hodder Arnold.

DODDOLI, Luciano, i MARADEI, Manilo, 2005. Svijet poslije II. svjetskog rata. Knjiga četvrta. Split: Marjan tisak.

DONALDSON, Robert, H./NOGEE, Joseph L., 2002. The Foreign Policy of Russia. Changing Systems, Enduring Interests. Armonk, New York, London, Engladn: M. E. Sharpe.

DORMAN, Shawn, (ur.), 2005. Inside a U.S. Embassy. How the foreign Service Works for America. Washington: Potomac Books INC. DOWDEN, Richard, 2009. Africa. Altred States, Ordinary Miracles. London: Portobello Books.

DRAGOVIĆ, Ivan R., 2000. Neka ostane zapisano (bilo je to ovako). Beograd: Rantec.

izvori

657

EWANS, Martin, 2002. Afganistan. A Short History of Its People and Politics. New York: Perennial.

FINK, Carole/SCHAEFER, Bernd, ur., 2009. Ostpolitik, 1969-1974, European and Global Responses. New York: Cambridge University Press and German Historical Institute, Washington DC. FLERON, Frederick J./HOFFMANN, Erik P./LAIRD, Robbin F., ur., 1991. Soviet Foreign Policy. Classic and Contemporary Issues. New York: Aldine De Gruyter.

FROMKIN, David, 1989. A Peace to End All Peace. The Fall of the Ottoman Empire and the Creation of the Modern Middle East. New York: Henry Hot and Co. GILBERT, Martin, 1999. Challenge to Civilization. A HiIstory of the 20th Century 1952-1999.

GLEIJESES, Piero, 2002. Conflicting Missions. Havana, Washington and Africa 1959-1976.

London/Chapel Hill: The University of North Carolina Press.

GLENNY, Misha, 2001. The Balkans. Nationalism, War and the Great Powers 1804-1999.

London: Penguin Books.

GROMYKO, Andrei, 1980. Lenin and the Soviet Peace Policy. Articles and Speeches 1944-1980.

Moscow: Progress Publishers.

GUHA, Ramachandra, 2007. India After Gandhi. The History of the World’s Largest Democracy. New York: Harper Perennial HANHIMÄKI, Jussi M./WESTAD, Odd Arne, 2003. The Cold War. A History in Documents and Eyewitness Accounts. Oxford: Oxford Universiy Press.

HARVEY, Robert, 2003. Comrades. The Rise and Fall of World Communism. London: John Murray.

HISTORIJA DIPLOMACIJE, sv. 1, 1951. Zagreb: Matica hrvatska. (V. P. Potemkin, gl. redaktor).

HOLLAND, Heidi, 2009. Dinner With Mugabe. The untold story of a freedom fighter who became a tyrant. London: Penguin Books.

IVANJI, Ivan, 2005. Titov prevodilac. Lazarevac: Samizdat 92.

IVEKOVIĆ, Ivan, 1990. Afrika u borbi za drugu nezavisnost. Zagreb: Grafički zavod Hrvatske.

JAKOVINA, Tvrtko, 2002. Socijalizam na američkoj pšenici (1948-1963). Zagreb: Matica hrvatska.

JAKOVINA, Tvrtko, 2003. Američki komunistički saveznik. Hrvati, Titova Jugoslavija i Sjedinjene Američke Države 1945.-1955. Zagreb: Profil/Srednja Europa.

JANEKOVIĆ, Dara, 2000. Susreti s poviješću. Zagreb: Prometej.

JOHNSON, Paul, 2007. Moderna vremena. Povijest svijeta od 1930-ih do 2000. Zagreb: Golden marketing/Tehnička knjiga.

JUDT, Tony, 2007. Postwar. History of Europe since 1945. London: Pimlico.

JULIJUS, Đuka, 1979. Havana: sukobi ili sporazumi. Beograd: Mala biblioteka “Politike”.

KARDELJ, Edvard, 1979. Yugoslavia in International Relations and in the Non-aligned Movement. Beograd: STP historija Thought and Practice.

658

treća strana hladnog rata

KARSH, Efraim, 2002. The Iran-Iraq War 1980-1988. Oxford: Osprey Publishing.

KHALIDI, Rashid, 2009. Sowing Crisis. The Cold War and American Dominance in the Middle East. Boston: Beacon Press.

KEEGAN, John, 1998. The First World War. London: Pimlico.

KENGOR, Paul, 2006. The Crusader. Ronald Reagan and the Fall of Communism. Los Angeles: Regan.

KEPEL, Gilles, 2002. Jihad. The Trial of Political Islam. Cambridge, Mass: The Belknap Press of Harvard Univesity Press.

KIERNAN, Ben, 2008. The Pol Pot Regime. Race, Power, and Genocide in Cambodia under the Khmer Rouge, 1975-1979. New Haven: Yale University Press.

KISSINGER, Henry, 1999. Years of Renewal. New York: Simon and Schuster.

KOVAČEVIĆ, Živorad, 2007. Amerika i raspad Jugoslavije. Beograd: IP “Filip Višnjić”/ Fakultet političkih nauka.

LIND, Michael, 1999. Vietnam. The Necessary War. A Reinterpretation of America’s Most Disastrous Military Conflict. New York: A Touchstone Book.

LÜTHI, Lorenz M., 2008. The Sino-Soviet Split. Cold War int eh Communist World. Princeton and Oxford: Princeton University Press.

MAGNUS, Ralph H., i NABY, Eden, 2002. Afganistan. Mullah, Marx, and Mujahid. Boulder: Westview Press.

MALNAR, Željko/BEBEK, Borna, 1986. U potrazi za staklenim gradom. Zagreb.

MANDIĆ, Blažo, 2005. Tito u dijalogu sa svijetom. Novi Sad: Agencija MiR. MATES, Leo, 1982. Počelo je u Beogradu… 20 godina nesvrstanosti. Zagreb: Globus.

MATUNOVIĆ, Aleksandar, 2000. Enigma Broz. Ko ste vi druže predsedniče. Beograd: Čigoja štampa.

MENON, Rajan, 1986. Soviet Power and the Third World. New Haven and London: Yale University Press.

MEREDITH, Martin, 2006. The State of Africa. A History of Fiftiy Years of Independence.

London: The Free Press.

MIHOVILOVIĆ, Maroje, 1987. Stravični poligon/Indokina. Zagreb: Alfa.

MORGAN, William D./KENNEDY, Charles Stuart, (uredili), 2004. American Diplomats.

The Foreign Service at Work. New York: iUniverse Inc. PETKOVIĆ, Ranko/TADIĆ, Bojana, 1982. Non Alignment in the Eighties. International Round Table, Petrovaradin, Yugoslavia, 28-31 August 1981. Belgrade: Institute of International Politics and Economics/Review of International Affairs.

ODOM, William E., 1998. The Collapse of the Soviet Military. New Haven and London: Yale University Press.

ORIZIO, Riccardo, 2004. Talk of the Devil. Encounters with Seven Dictators. London: Vintage.

ORLANDIĆ, Marko, 2002. U predvečerje sloma (sjećanja jugoslovenskog ambasadora u Moskvi 1979-1982). Podgorica: NJP “Pobjeda”.

izvori

659

OUIMET, Matthew J., 2003. The Rise and Fall of the Brezhnev Doctrine in Soviet Foreign Policy. Chapel Hill: University of North Carolina Press.

PACZKOWSKI, Andrzej, 2001. Pola stoljeća povijesti Poljske: 1939.-1989. godine. Zagreb: Profil/Srednja Europa.

PETKOVIĆ, Ranko, 1995. Subjektivna istorija jugoslovenske diplomatije 1943-1991. Beograd: Novinsko-izdavačka ustanova Službeni list.

PIRJEVEC, Jože, 1995. Jugoslavija. Nastanek, razvoj ter razpad Karadjorjevićeve in Titove Jugoslavije. Koper: Založba Lipa.

POPOVIĆ, Velimir, 1982. Non Alignment in the Eighties. International Round Table, Petrovaradin, Yugoslavia 28-31 August 1981. Belgrade: Institute of International Politics and Economics/Review of International Affairs.

PRAIRIE, Michael, 2007. Thomas Sankara Speaks. The Burkina Faso Revolutio 1983-1987.

New York: Pathfinder.

RASANAYAGAM, Angelo, 2007. Afganistan, A Modern History. Monarch, Despotism or Democracy? The Problems of Governance in the Muslim Tradition. London: I.B.Tauris.

RASHID, Ahmed, 2001. Taliban. Militant Islam, Oil and Fundamentalism in Central Asia.

New Haven: Yale Nota Bene.

RUBIN, Barnett R., 2002. The Fragmentation of Afghanistan. State Formation and Collapse in the International System. New Heaven: Yale University Press.

SAIKAL, Amin, 2004. Modern Afganistan. A History of Struggle and Survival. London: I.B.Tauris.

SERVICE, Robert, 2007. Commrades. Communism: A World History. London: Pan Books.

SKIDMORE, Thomas E./SMITH, Peter H., 1992. Modern Latin America. New York: Oxford University Press.

TOWNSON, Duncan, 1999. A Dictionary of Contemporary History 1945 to the Present.

Oxford: Blackwell Publishers.

VANDEWALLE, Dirk, 2006. A History of Modern Libya. Cambridge: Cambridge University Press.

VRHUNEC, Marko, 2001. Šest godina s Titom (196-1973). Pogled s vrha i izbliza. Zagreb/ Rijeka: Nakladni zavod Globus/Adamić.

WAHAB, Shaista/YOUNGERMAN, Barry, 2007. A Brief History of Afghanistan. New York: Facts on File.

WESTAD, Odd Arne, (ur.), 2000. Reviewing the Cold War. Approaches, Interpretations, Theory. London i Portland: Frank Cass.

WESTAD, Odd Arne, 2005. The Global Cold War. New York: Cambridge University Press.

YOUNG John W./KENT, John, 2004. International Relations Since 1945, A Global History.

Oxford: Oxford University Press.

ZUBOK, Vladislav M., 2009. A Failed Empire. The Soviet Union in the Cold War From Stalin to Gorbachev. Chapell Hill: The University of North Carolina.

Grupa autora 1981. Povodom događaja u Poljskoj. Beograd: Centar za društvena istraživanja Predsjedništva CK SKJ.

660

treća strana hladnog rata

Članci Albright, David E., Moscow’s African Policy of the 1970s, 35-65. Africa and International Communism. Albright, David E. ur. 1980. Bloomington: Indiana Universtiy Press.

Albright, David E., The USR and the Third World in the 1980’s, 695-726. Soviet Foreign Policy. Classic and Contemporary Issues. Fleron, Frederick J./Hoffmann, Erik P./Laird Robbin, F., ur., 1991. New York: Aldine De Gruyter.

Bogetić, Dragan, Politička pozadina i stvarni domašaj saradnje Tito-Nehru 1954-1964, 138-150. Arhiv, Časopis Arhiva Srbije i Crne Gore, 1-2, 2006. Beograd.

Cousins, Alain, State, Ideology and Power in Rhodesia, 1958-1972, 35-64. The International Journal of African Historical Studies, Vol. 24, No. 1 (1991), Boston University African Studies Center.

Dayal, Rajeshwar, Zimbabwe’s Long Road to Freedom, 466-486. Third World Quarterly, Vol. 2, No. 3 (Jul. 1980.), Taylor and Francis Group.

Hanhimäki, Jussi M., Ironies and Turning Points: Détente in Perspective, 326-342. Reviewing the Cold War. Approaches, Interpretations, Theory. Odd Arne Westad ur. 2000.

London i Portland: Frank Cass.

Jakovina, Tvrtko, Sjećanja koja čine povijest: Razgovor s Mirom Kreačićem, jugoslavenskim veleposlanikom i diplomatom 901-916. Časopis za suvremenu povijest, god. 34, br. 3, 2002. Zagreb.

Jakovina, Tvrtko, Sjećanja koja čine povijest: Razgovor s Mirjanom Krstinić, visokom dužnosnicom u vladama SRH I SFRJ, 287-306. Časopis za suvremenu povijest, god.

35, br. 1, 2003. Zagreb.

Jakovina, Tvrtko, Jugoslavija, Hrvatsko proljeće i Sovjeti u detantu, 153-185. Kolo, Časopis Matice hrvatske 4, zima 2005., Zagreb.

Jakovina, Tvrtko, Hrvatska izlazi u svijet, Hrvatska/Jugoslavija u svjetskoj politici 1945.1991., 337-388. Hrvatska politika u XX. stoljeću, Zbornik radova. Zagreb: Matica Hrvatska 2006.

Jakovina, Tvrtko, Sovjetska intervencija u Afganistanu 1979. i Titova smrt, 295-320.

Historijski zbornik, god LX (2007.); Zagreb: Društvo za hrvatsku povjesnicu.

Jakovina, Tvrtko, Mao je najveći, ali je griješio. Kada i kako je Narodna Republika Kina ušla u naše živote?, 709-718. Povijest suvremene Kine. Propast i uzdizanje velike sile, 1850-2008.; Jonathan Fenby 2008. Zagreb: Sandorf (pogovor knjizi).

Jakovina, Tvrtko, Titos Jugoslawien – der kommunistische Alliierte von Prag und Washington, 571-587. Prager Frühling, Das internationale Krisenjahr 1968, 2008. Köln, Weimar, Wien: Beiträge, Böhlau Verlag.

Jakovina, Tvrtko, 1956. godina naše ere: Vrhunac jugoslavenske vanjske politike, 459480. Spomenica Josipu Adamčeku, 2009. Zagreb: Zavod za hrvatsku povijest FF-a.

Kanet, Roger E., The Superpower Quest for Empire: The Cold War and Soviet Support for “Was of National Liberation”, 331-352. Cold War History, Vol. 6, No. 3, Routledge, August 2006.

izvori

661

Klasić, Hrvoje, Prager Frühling, Das internationale Krisenjahr 1968, 2008. Köln, Weimar, Wien: Beiträge, Böhlau Verlag.

Kosanović, Milan, Brandt and Tito: between Ostpolitik and Nonalignment, 232-244.

Fink, Carole/Schaefer, Bernd, Ostpolitik, 1969-1974, European and Global Responses. Washington DC: German Historical Institute and Cambridge University Press.

Lyakhovskiy, Aleksandr Antonovich, Inside the Soviet Invasion of Afghanistan and the Seizure of Kabul, December 1979, 3-76. Cold War International History Project, Working paper 51. Woodrow Wilson International Center for Scholars, January 2007.

Maddux, Thomas, ur., H-diplo Rountable Review: Odd Arne Westad, The Global Cold War: Third World Interventions and the Making of Our Times. H-Net: Humanities and Social Sciences Online.

Mastny Vojtech, The Soviet Non-Invasion of Poland in 1980/81 and the End of the Cold War. CWIHP Working Paper 23. Washington DC: Woodrow Wislcon Center for Scholars 1998.

Nujoma, Sam, Namibia and Non-Alignment, 58-60. U: Non Alignment in the Eighties.

International Round Table, Petrovaradin, Yugoslavia 28-31 August 1981. Velimir Popović, gl. urednik, 1982. Belgrade: Institute of International Politics and Economics/Review of International Affairs.

Parker, Jason, Cold War II: The Eisenhower Administration, the Bandung Conference and the Reperiodization of the Postwar Era, 867-892. Diplimatic History, Vol. 30, No. 5 (November 2006)., The Society for Historians of American Foreign Relations (SHAFR).

Raine, Fernande Scheid, The Iranian Crisis of 1946 and the origins of the Cold War, 93-112.

Origins of the Cold War, An International History – second edition. Melvyn P. Leffler i David S. Painter, urednici, 2005.; New York i London: Routledge.

Smith, Tony, New Bottles for New Wine: A Pericentric Framework for the Study of the Cold War. Diplomatic History, Vol. 24., No. 4 (Fall 2000), the Society for Historians of American Foreign Relations.

Westad, Odd Arne, Introdiction: Revieving the Cold War, 1-23. Reviewing the Cold War. Approaches, Interpretations, Theory. Odd Arne Westad ur. 2000. London i Portland: Frank Cass.

Westad, Odd Arne, Beginnings of the end. How the Cold War Crumbled, 68-89. Reinterpreting the End of the Cold War. Issues, Interpretations, Periodizations. Silvio Pons/Federico Romero, urednici, 2005. London i New York: Frank Cass.

Westad, Odd Arne, Prelude to Invasion: The Soviet Union and the Afghan Communists, 1978-1979, 49-69.

White, Luise, Civic Virtue, Young Men, and the Family: Conscription in Rhodesia, 1974-1980, 103-121. The International Journal of African Historical Studies, Vol. 37, No. 1 (2004), Boston University African Studies Center.

662

Internetske stranice http://wilsoncenter.org. http://www.oic-oci.org/home.asp http://www.ena.lu/ http://www.n-net.org/-diplo/roundtables/. http://www.time.com. http://en.wikipedia.org/wiki/Main_Page.

treća strana hladnog rata

popis kratica

663

Popis kratica ANC (engl. African National Congress) – Afrički nacionalni kongres; stranka N. Mandele u JAR-u AP (engl. Associated Press) – američka novinska agencija ARD (njem. Arbeitsgemeinschaft der öffentlich-rechtlichen Rundfunkanstalten der Bundesrepublik Deutschland) – Konzorcij javnih radijskih i televizijskih ustanova Savezne Republike Njemačke ASEAN (engl. Association of Southeast Asian Nations) – Asocijacija država jugoistočne Azije BAAS (također i Baath, arap. “uskrsnuće”, “renesansa”) – Arapska socijalistička stranka u Iraku BBC (engl. British Broadcasting Corporation) – britanska javna i nacionalna radiotelevizijska mreža CBS (engl. Columbia Broadcasting System) – velika američka televizijska mreža CENTO (engl. Central Treaty Organization) – Organizacija središnjeg ugovora, tj. pakt srednjoazijskih zemalja CIA (engl. Central Intelligence Agency) – Središnja obavještajna agencija CK SKJ – Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije CK KP – Centralni komitet Komunističke partije ČSSR – Čehoslovačka Socijalistička Republika DARS – Demokratska Arapska Republika Sahara DDR (njem. Deutsche Demokratische Republik) – Demokratska Republika Njemačka DMZ – demilitarizirana zona DNR – demokratska narodna republika DR – demokratska republika DSIP – Državni sekretarijat za inostrane poslove DSVP – Državni sekretarijat za vanjske poslove DTA (engl. Democratic Turnhalle Alliance) – Demokratski savez Turnhalle EEZ – Europska ekonomska zajednica

664

treća strana hladnog rata

EUREKA – paneuropska organizacija za koordiniranje znanstvenih istraživanja i razvoja FNLA (port. Frente Nacional de Libertação de Angola) – Fronta nacionalnog oslobođenja Angole FNRJ – Federativna Narodna Republika Jugoslavija FNU (franc. Front National Uni) – Front nacionalnog jedinstva FRELIMO (port. Frente de Libertação de Moçambique) – Oslobodilački front Mozamika FROLINAT (franc. Front de Libération Nationale du Tchad) – Nacionalnooslobodilački front Čada Fronta Polisario (španj. Frente Popular de Liberacion de Sagula el Hamra y Rio de Oro – Narodni front za oslobođenje Crvenog kanala i Zlatne rijeke) – nacionalni oslobodilački pokret za oslobođenje Zapadne Sahare od Maroka G7 – Grupa sedam industrijski najrazvijenijih zemalja svijeta (SAD, Kanada, Japan, Njemačka, Velika Britanija, Francuska i Italija) Grupa 77 – organizacija zemalja u razvoju u okviru Ujedinjenih naroda GS UN – Generalna skupština Ujedinjenih naroda IB – Informacijski biro (komunističkih partija) IRNA (engl. Islamic Republic News Agency) – Novinska agencija islamske republike (Iran) IRP (engl. Islamic Republican Party) – Islamska republikanska stranka (u Iranu) ISI (engl. Inter-Services Intelligence) – pakistanska obavještajna služba JAR – Južnoafrička Republika JNA – Jugoslavenska narodna armija JRT – Jugoslavenska radiotelevizija KB – Koordinacijski biro KB NZ – Koordinacijski biro nesvrstanih zemalja KB PNZ – Koordinacijski biro Pokreta nesvrstanih zemalja KESS – Konferencija o europskoj sigurnosti i suradnji KGB (rus. Komitet gosudarstvenoj bezopasnosti) – Komitet državne sigurnosti; obavještajna služba SSSR-a KNZ – Konferencija nesvrstanih zemalja KP – Komunistička partija KPJ – Komunistička partija Jugoslavije KPSS – Komunistička partija Sovjetskog Saveza LSE – London School of Economics MENA (engl. Middle East News Agency) – Bliskoistočna novinska agencija (u Egiptu) MINURSO (španj. Mision de las Naciones Unidas para el referendum del Sahara Occidental) – Misija Ujedinjenih naroda za referendum u Zapadnoj Sahari MK – Ministarska konferencija MK KB – Ministarska konferencija Koordinacijskog biroa MK NZ – Ministarska konferencija nesvrstanih zemalja MK PNZ – Ministarska konferencija Pokreta nesvrstanih zemalja MPLA (port. Movimento Popular de Libertação de Angola) – Narodni pokret za oslobođenje Angole

popis kratica

665

MRP – Međunarodni radnički pokret MS KB – Ministarski sastanak Koordinacijskog biroa NATO (engl. North Atlantic Treaty Organisation) – Organizacija Sjevernoatlantskog ugovora NDPA – Narodna demokratska partija Afganistana NDR – narodna demokratska republika NR – narodna republika NZ – nesvrstane zemlje OAJ – Organizacija afričkog jedinstva OPC (engl. Ovamboland People’s Congress) – Narodni kongres Ovambolanda (Namibija) OPEC (engl. Organzation of the Petroleum Exporting Countries) – Organizacija zemalja izvoznica nafte OSPAAAL (španj. Organización de Solidaridad con los Pueblos de Asia, África y América Latina) – Organizacija solidarnosti s narodima Azije, Afrike i Latinske Amerike OUN – Organizacija ujedinjenih naroda OUR – organizacija udruženog rada PAC (engl. Pan Africanist Congress) – Sveafrikanistički kongres (Azanije) PASOK (grč. Panellinio Sosialistikó Kínima) – Panhelenski socijalistički pokret PF (engl. Patriotic Front) – Patriotska fronta PK – Pripremni komitet PLAN (engl. People’s Liberation Army of Namibia) – Namibijska narodnooslobodilačka vojska PLO (engl. Palestine Liberation Organization) – Palestinska oslobodilačka organizacija PN – Pokret nesvrstanih PNZ – Pokret nesvrstanih zemalja PTT – Pošta, telegraf, telefon PURP – Poljska udružena radnička partija SAD – Sjedinjene Američke Države SADF (engl. South Africa Defence Forces) – Obrambene snage Južne Afrike SALT II (engl. Strategic Arms Limitation Talks) – Razgovori o ograničenju strateškog naoružanja SAD-a i SSSR-a SAVAK (perz. Sazeman-e Ettela’at va Amniyat-e Keshvar) – nacionalna obavještajna i sigurnosna agencija u Iranu šaha Reze Pahlavija SDI (engl. Strategic Defense Initiative) – Strategijska obrambena inicijativa (SAD), poznata kao “rat zvijezda” SEATO (engl. Southeast Asia Treaty Organization) – Organizacija ugovora jugoistočne Azije SEV (rus. Sovet ekonomicčeskoj vsajmopomošči) – Vijeće za uzajamnu ekonomsku pomoć SFRJ – Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija SID – Služba za informiranje i dokumentaciju (obavještajna služba SSVP-a) SIV – Savezno izvršno vijeće SKJ – Savez komunista Jugoslavije

666

treća strana hladnog rata

SR – socijalistička republika SSNO – Savezni sekretarijat za narodnu obranu SSRNJ – Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije SSSR – Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (Sovjetski Savez) SSVP/SSIP – Savezni sekretarijat za vanjske poslove, Savezni sekretarijat za inostrane poslove SWAPO (engl. South West Africa People’s Organization) – Narodna organizacija Jugozapadne Afrike Tanjug – Telegrafska agencija nove Jugoslavije TASS (rus. Telegrafnoje agenstvo Sovetskogo Sojuza) – Telegrafska agencija Sovjetskog Saveza UAE – Ujedinjeni Arapski Emirati UAR – Ujedinjena Arapska Republika UDB – Uprava državne bezbednosti UK – Ujedinjeno Kraljevstvo (Velike Britanije i Sjeverne Irske) UN – Ujedinjeni narodi UNITA (port. União Nacional para a Independência Total de Angola) – Unija za potpunu nezavisnost Angole UNCN (engl. United Nations Commissioner for Namibia) – Povjerenik Ujedinjenih naroda za Namibiju UNCTAD (engl. United Nations Conference on Trade and Development) – Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju UNLF (engl. Uganda National Liberation Front) – Nacionalnooslobodilački front Ugande UNTAG (engl. United Nations Transition Assistance Group) – UN-ova grupa za pomoć u tranziciji (u Namibiji) UPC (engl. Uganda People’s Congress) – Ugandski narodni kongres USIS (engl. United States Information Service) – Informacijska agencija Sjedinjenih Država VS UN – Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda VUS – Vjesnik u srijedu ZANLA (engl. Zimbabwe African National Liberation Army) – Afrička nacionalnooslobodilačka vojska Zimbabvea ZANU (engl. Zimbabwe African National Union) – Afrička nacionalna unija Zimbabvea ZAPU (engl. Zimbabwe African Peoples Union) – Afrička narodna unija Zimbabvea ZIPA (engl. Zimbabwe People’s Army) – Zimbabveanska narodna armija ZIPRA (engl. Zimbabwe People’s Revolutionary Army) – Narodna revolucionarna armija Zimbabvea (oružano krilo ZAPU-a) ZPLF – Zemlje prve linije fronte ZUR – zemlje u razvoju

kazalo imena

769

Kazalo imena A Abdalan, Ahmed Uld 226 Abdallah, Ahmed 166–167 Abdelaziz, Muhamed 575–576 Adefope, Henry 519 Agičić, Damir 21 Agičić, Magdalena 21 Agović, M. 456 Ahmadinedžad, Mahmud 630 Ahmadzai, Shahpur 254 Ahmed, Mur 271 Ahtisaari, Martti 518, 532–533, 751 Alarcon, Ricardo 102, 239 Albright, Madeleine 361, 667, 680, 728 Algarad, Ole 284 Al-Ghashmi, Ahmad 108 Ali, Hasan 463, 469–470, 594 Allende, Hortenzija 233 Allende, Salvador 82, 233 Altman, Gavro 49, 83 Amin, Abdullah 275 Amin, Asadullah 275 Amin, Hafizullah 262–263, 268–272, 274–280, 282, 287–288, 291, 299–300, 315, 364 Amin, Idi Dada 19, 134, 137, 155, 157–166, 217, 236

Amstutz, J. Bruce 275 Andreotti, Giulio 251 Andropov, Jurij 274, 276, 385 Aptidon, Hassan Gouled 579 Arafat, Jaser 168, 181, 184–185, 187, 223, 231, 234, 239, 242–243, 297, 354, 395, 398–399, 410, 432–434, 438, 440–443, 445–446, 450 Aram, Hank 236 Aref 384 Arhipov, Ivan 332 Arora 156 Asad, Hafez al 124–125, 168, 185, 187, 195, 223, 328, 399 Ashraf 408 Azhari, Gholam Reza 398 Aziz, Tarik 362, 369, 415, 426, 472–473, 607 Azzam, Abdallah 386 B Babar, Naserullah 390 Babić 480 Badurina, Berislav 118, 177, 358, 684 Bajalica 65 Bakarić, Vladimir 358 Baker, James 580

770 Baker, P. 509 Bakhtiyar, Shapur 398 Bakr, Ahmed Hasan al 185, 393, 394 Banda, Hastings 483 Bandaranaike, Sirimavo 45, 49, 51, 76, 85 Bandari, Romesh 442, 444 Bani-Sadr, Abulhasan 349, 403–405, 410–411, 416, 419, 422–423, 429, 432–434, 436–439, 445, 448–451, 454, 457 Barajlaj, Mohamed 271, 280 Barclay, C. R. R. 47–48, 670 Barre, Siad 91, 93–95 Barry, Robert 283, 307, 317 Barzani, Masud 425–426, 428–429 Batista, Fulgencio 101, 243 Bazargan, Mahdi 398, 402–403, 406, 450 Begin, Menachem 172, 174, 176–177, 179–180, 186–188, 196, 223, 417, 489 Behesti, Mohammad 410 Bellazug 333 Bell, Gertrude 475 Belovski, Dimče 61, 67, 265 Ben Bella, Ahmed 37–38, 51, 57, 261 Bendjedid, Chadli 93–94, 125–127, 162–164, 188–189, 204, 223, 238, 364, 367, 401, 569–570, 592, 605–607 Benjahija, Mohammed 117–118, 151, 161, 164, 225, 333–334, 343, 345–346, 367, 410, 422, 443, 470, 572, 594, 676, 678–679, 683, 685, 706 Berisavljević, Živan 288, 503–504, 510–512 Berlaković 305 Bešker, Ana-Marija 511 Betancourt, Belisario 604 Bhutto, Benazir 389–390

treća strana hladnog rata Bhutto, Zulfikar Ali 86, 267–268, 282, 352, 384 Bianchini, Stefano 21 Bilandžić, Dušan 4, 693 Binaisa, Godfrey 164–165, 226, 237 Bishop, Maurice 224, 237 Bismarck, Otto von 519 Bišćević, Hidajet 16 Blažević, Anđelko 326–327, 333, 342, 350–351, 442 Blažević, Jakov 131, 711, 722–723 Blair, Tony 517 Blaker, Peter 501 Boigny, Felix Houphouet 65 Bokassa, Jean Bedel 237–238, 639 Bondarev 309 Botha, Pieter Willem 494, 510 Botha, Roelof Friederik “Pik” 532, 535, 538, 560 Bouceif, Ahmed Ould 567 Boumediene, Houari 55, 57, 83, 107, 125, 183, 426, 567, 569 Bouteflika, Abdelaziz 107, 568 Boutros-Ghali, Boutros 190–191, 196, 198–199, 222, 224–225, 231, 236, 353, 463, 589–591, 628 Božinović 310 Brandt, Willy 86, 345, 639, 673, 766 Brecelj, Bogdan 359–360 Brežnjev, Leonid 27, 53, 83, 86, 105, 118, 121, 126–127, 131, 173–175, 250, 262, 267, 273, 275–276, 282, 288, 299–300, 309, 313, 318, 360–361, 384, 583, 647, 650, 727, 731 Brilej, Jože 264 Brook, Guy Clutton 483 Broz, Žarko 358 Broz, Jovanka 85 Broz, Mišo 358 Broz Tito, Josip 10–14, 18–21, 23–26, 28, 31–34, 38–42, 44–47, 49, 51, 53, 56–62, 64–69, 71–72,

kazalo imena 74–77, 79, 83–87, 89–90, 93–96, 99, 102–104, 106–107, 109–110, 115–131, 133–134, 138–139, 143– 144, 147–154, 161–164, 168–171, 173–189, 191, 197, 200–201, 207– 212, 215–216, 219, 223, 226–243, 247–251, 263, 265–268, 275, 286, 288, 294–297, 301–302, 304– 306, 309, 313–314, 316, 318, 324, 328, 331, 333, 339, 345, 349, 353, 355–356, 358–369, 375, 379–380, 394, 398–401, 407, 412–415, 430, 437–438, 448, 455, 461, 466, 468, 478–479, 481, 498, 513–514, 524, 530, 537, 544, 546, 559, 567, 569, 570–571, 581–582, 587, 600, 603–604, 618–619, 622, 628, 635–637, 639–642, 644–645, 648–650, 673, 680, 682–684, 700, 704, 707, 719, 768 Brzezinski, Zbigniew 90, 104, 146, 186, 208, 248, 253, 283, 401–402, 680 Buabid, Mati 226, 227 Bulajić 243 Buljan 667 Bullard 300 Burgiba, Habib 44 Burnham, Linden Forbes Sampson 218, 224, 226, 235, 607, 705 Buseta 575 C Caprivi, Leo von 520 Carbone 251 Carrington, Peter 288, 295, 302, 312, 319, 368, 498, 499, 502, 512, 547, 554 Carter, Hoding 305 Carter, Jimmy 89–90, 104–105, 129, 136, 146–147, 172–173, 176, 178–179, 186–187, 194, 196,

771 208, 248, 283–285, 288, 290, 298–299, 305–308, 316–318, 326, 350, 359, 361, 369, 401–402, 404–405, 407–408, 411–412, 418, 422, 449, 486, 522, 526, 539, 540, 542, 641, 643–645, 688, 694–695, 697, 700, 714, 717, 734–735, 741 Carter, Rosalin 359 Carter, Vivian 361 Castro, Fidel 11, 42, 47, 83, 85–86, 92–93, 101, 104–106, 108, 110, 115, 117–119, 122, 130–131, 134, 146, 203, 207–209, 213, 221, 225, 228–237, 240–244, 249, 251, 297, 321, 324, 348, 351, 354–355, 357, 361, 364, 373–375, 379, 418, 434, 445, 458–459, 465, 479, 583, 590, 595, 603, 607, 613, 621, 633, 700, 704, 766 Castro, Raul 228, 633 Cavandoli, Carlos 237 Chakulya, Wilson 445, 533, 536 Chatti, Habib 432 Chavez, Hugo 48 Cheysson, Claude 554, 558, 563 Chiba 341 Chibande 505 Chib, Ashoce Sen 354, 444 Chirao 486 Chirau, Jeremiah 494 Chissano, Joaquim 113, 217, 484, 487–488, 492–493, 527, 534, 562–564, 702 Chitepo, Herbert 493 Chnoupek, Bohuslav 368 Chona 488 Christopher, Warren 301–302, 304, 402, 643 Churchill, Winston 546 Clark 542 Clark, Joe 306

772 Clifford, Clark 326 Clinton, Bill 361 Colombo, Emilio 368, 416 Cormack, Patric 302 Cossiga, Francesco 316 Crnobrnja, Bogdan 63, 643 Crocker, Chester 515, 540–543, 558, 564 Cronkite, Walter 306, 539 Cruz 481 Cuellar, Javier Perez de 377, 385, 460 Č Čang Kai-šek 489 Černjenko, Konstantin 385 Ču, En-laj 36, 73 141 Ć Ćemalović, Enver 127 Ćosić, Dobrica 628 D Daddah, Ould 567 Daud 81, 99, 256, 258–261, 266–269, 282–283, 291, 298, 330, 345, 385 Dayami, Ahmad Subhi 444 Dean, John Gunther 141 DeBakey, Michael 294, 359, 727 Denard, Bob 167 Deng, Xiaoping 146–147 Denis, C. C. 236 Denman, Roy 304 Desai, Morarji 58, 118–119, 133, 325 d’Estaing, Valery Giscard 320, 567 Diksit 334 Diuof, Abdou 604 Dizdarević, Faik 405–406, 575–577, 579 Dizdarević, Raif 296, 579, 597, 601–603, 605, 607–609, 611–613, 615, 622, 626 Dobrinjin, Anatolij 27, 277, 317 Doder, Duško 306 Dolanc, Stane 78, 479, 649, 674

treća strana hladnog rata Dolničar, Ivan 358 Dong, Fam Van 214, 218 Doronjski, Stevan 296, 358–359, 569 Dost, Mohamed 286–287, 347, 354, 364 Dostum, Abdul Rashid 254, 388 Douglas-Home, Alec 483 Douzdouzani, Abbas 467 Dragan, Zvone 164, 362, 421, 431, 455, 460, 463, 466 Dragosavac, Dušan 461 Drašković, Vuk 484 Drnovšek, Janze 627 Drozdov, Jurij 278 Drulović, Milojko 142 Duan, Le 146, 153 Dubey, Sushil 342, 724 Dubs, Adolph 271–272 Dubček, Aleksandar 64 Duele 491 Dulles, John Foster 154, 257 Dung, Van Tien 138 Durand, Mortimer 256 DŽ Džalud 164 Đ Đerđa, Josip 61, 78, 674 Đukić, Ilija 629 Đuranović, Veselin 129–130, 267, 287, 294, 419–420, 436–437, 460, 589, 600, 624 E Eagleburger, Lawrence 28, 104–105, 250, 288, 308, 407, 410, 416, 547, 581, 717, 734 Ecevit, Bülent 275 Edjalua, Ateker 162 Egzi, Johanes T. 65 Eisenhower, Dwight 40, 155, 257, 259, 708 Elizabeta II. 159

kazalo imena Engels, Friedrich 358 Espinoso, Valdes 321 Etemadi, Nur Ahmed 265 F Fahd 183, 198–199 Fahum, Khalid al 197–199 Faisal 328 Farkarson, Robert 511 Fejić, Salko 53, 64 Feleke, Giorgis 94–96, 480 Fernandez 236 Ferrero 608 Fonblanque, J. 512 Ford, Gerald 141, 317, 638 Franco, Francisco 63, 570 Frangeš, Božidar 595 Fraser, Malcolm 498 G Gadafi, Moamer el 21, 26, 83, 126–128, 160, 163–165, 173–175, 182, 187, 189, 196–197, 199–205, 551, 570, 574–575, 579, 616–617, 630, 641, 694 Gafurzaja, Abdul Rahim 338 Gali, Brahim 571 Gandhi, Indira 39, 56–58, 66, 77, 263, 316, 325–327, 329–332, 334, 342, 351–353, 362–363, 368, 373–473, 672, 711, 722 Gandhi, Mahatma 37 Gandhi, Rajiv 39, 620–621 Garcia 603 Gaulle, Charles de 54, 59 Genscher, Hans Dietrich 303–304, 307–308, 316, 346, 375, 554, 558, 562–563, 596, 638, 693, 766 Geršković, Leon 90 Ghotbzadeh, Sadegh 403, 405, 412–416, 419, 430, 450–451 Ghulabzoi, Syed 269, 280

773 Gierek, Edward 124, 360 Glišić 410 Goldmann, Nahum 178 Golob, Ignac 289, 293, 321–322, 324, 341, 343, 357, 370, 374, 378, 443, 445, 456, 490, 530, 582–583, 590, 592, 711, 715, 720, 722–723, 751, 761 Gošnjak, Ivan 64, 265 Gorbačov, Mihail 157, 279, 386, 614–615, 624, 636 Göring, Heinrich 520 Göring, Hermann 520 Goulart, Joao 41 Granfil, Toma 76, 81, 264, 674 Grličkov, Aleksandar 103, 131, 134 Gromiko, Andrej 124, 273, 277–278, 298, 308, 312, 320, 326–327, 331, 359, 369, 376, 424, 711 Gromov, Boris 387 Gulyabzoi, Sayed 278 Gundersen, Z. 301 Gustinčič, Juraj 60 H Habiballah 575 Habre, Hissene 202–203 Hadami 222 Hadani 426 Haig, Alexander 199, 383, 540–541, 547, 555–558, 564, 731, 755 Halil, Mustafa 180, 184 Hamadani, Rafe al 455 Hamadi, Sadun 34, 108, 400, 408– 409, 415, 418, 424, 426, 442, 451–455, 459, 464–465, 469, 586, 735 Hamani 416 Hameed, Abdul Cader Shahul 109–110, 115, 123, 182, 332, 345, 363, 398, 413 Hansen 406

774 Haque, Muhammad Shamsul 327–329 Haq, Zia ul 210, 236, 267–268, 282, 348–350, 352, 355–356, 369, 377, 384–386, 389, 403, 424, 429, 432, 435, 589 Harriman, Averell 89–90, 103–105, 361, 668, 670, 677, 680 Hasan, Islam el 44 Hasan, Hani Said el 444, 455 Hasan I. 226, 235 Hasan II. 567, 569–571, 573, 575 Hasani, Sinan 616 Haya de la Torre, Victor Raul 603 Heath, Edward 158 Hekmatyar, Gulbuddin 254, 385–386, 388–390 Helms, Jesse 540 Herera 211 Herljević, Franjo 296, 460–461 Hirohito 361 Hitler, Adolf 95, 153, 159, 255, 297, 468, 520 Ho, Dam 106, 115, 117, 148, 161, 217, 375, 582 Hodonj, Željko 21 Hodža, Fadilj 101–102, 117, 125 Hodžić, Asim 296 Homeini, Ahmed 403 Homeini, Ruholah 185, 273, 397–401, 403–404, 406–408, 410–411, 414, 416–417, 422, 426–427, 431, 435–436, 446, 449–453, 461–462, 470, 474 Hoover, Herbert 384 Hoxha, Enver 34, 313 Hruščov, Nikita 25–26, 32, 39–40, 44, 46, 48, 53, 56, 144, 257–259, 261, 636, 647, 708 Hua, Guofeng 86, 144, 149, 649 Huang, Hu 153, 329 Husein 76, 83, 99, 147, 186, 225, 386, 400

treća strana hladnog rata Husein, Sadam 134, 181, 185, 191, 209, 223, 298, 362, 364, 389, 393– 394, 400, 415–418, 424, 426, 428, 431–432, 434–435, 440, 444–445, 450–452, 454–456, 458–466, 468, 470, 472–475, 586, 589, 593, 595, 600, 627 I Ibrahim, Hikmet 236, 401, 428–430, 434, 463–464, 733, 738, 742 Ibrahimom, Izzat 463 Ijad, Abu 192, 698 Ikonić, Branislav 117 Illueca, Jorge 338–339, 724 Islambouli, Khalid 197 Ismail, Abd al- Fattah 108 Itwijem, C. M. 445 Ivan Pavao II. 583 Ivković, Petar 265 Ivović, Sandra 21 J Jaffar, Mohammed 166 Jakovina, Tvrtko 3–4, 668–670, 673, 675, 677, 683, 687, 690, 709–710, 714, 716, 719, 744 Jalud, Abd al-Salam 401 Janeković, Dara 265, 676, 687, 690 Janevski, Dimitar 354 Janković, Peter 241 Jasmin, Latif Nusseif al 426 Jayewardene, Junius Richard 35, 231 Jazić, Živadin 83, 209, 297, 378, 440, 443, 456, 458, 582, 609 Jeglić, Željko 506 Jenkins, Roy 306, 507, 717 Jeremić, Ljubiša 436 Jeremić, Vuk 632 Job, Cvijeto 123, 135, 322–323, 343, 523, 590

kazalo imena Jorge, Paulo 338, 479, 485, 518, 555, 558–559, 561–563, 724 Jovanović, Vladislav 628 Jović, Slavko 474 Jurica, Neven 632 K Kádár, Janos 311 Kadijević, Veljko 463 Kadumi, Faruk 328, 439, 444, 446, 456 Kaganovič, Lazar 258 Kaplan, F. 299 Karađorđević, Aleksandar 413 Kardelj, Edvard 61, 64, 83, 99, 104, 131, 400 Karmal, Babrak 253, 262–263, 266, 268– 269, 271, 275, 278, 280, 285–286, 332, 340, 347–349, 351–352, 354–355, 369, 376, 385, 387, 424 Katjavivi, Peter 535 Kaunda, Kenneth 65, 74, 226, 231, 236, 239, 242, 362, 364, 372, 435, 481, 483, 487–488, 498–499, 510, 533–534, 536, 541–546, 560, 574, 583, 605–606, 619, 621 Keita, Modibo 46, 52, 62, 261 Kennan, George 44, 46, 647 Kennedy, John Fitzgerald 44 Kent, Tom 305, 667, 677–678, 687–690, 693–694, 735, 745, 757 Kerekou, Mathieu 226, 234 Kerim, Srđan 630 Khadami, A. K. 423 Khalifa, Isa bin Suleiman al 397 Khalkhali, Hujjat al-Islam Sadeq 400, 449 Khan, Ayub 260 Khan, Ismael 273 Khoi, Nguyen Dinh 310 Khoy, Saukham 141 Khyber, Mir Akbar 268

775 Kikić 305 Kim Il Sung 15, 148, 364, 582, 608, 620 Kiprijanu, Spiros 231 Kirilenko, Andrej 27 Kirkpatrick, Jane 539–540, 645 Kissinger, Henry 27, 171–172, 208, 249–250, 299, 317, 331, 401, 428, 474, 486, 638, 687, 709, 712, 766 Kistmand 286 Kittani, Ismat 472 Klasić, Hrvoje 21, 673, 719 Knjazev, Marat 294, 358–359 Kolesnik 278 Koliševski, Lazar 296–297, 358, 362–364, 375, 414–415, 460, 479, 481, 513 Komatina, Branko 312–313 Komatina, Miljan 102, 292–293, 312, 315, 321–322, 324, 335–338, 340, 343, 345, 357, 381–382, 404, 435, 440, 505, 591, 600 Komšić, Željko 633 Koren, Snježana 21 Kornilov, Jurij 307, 309, 310 Kosigin, Andrej 171, 214, 273, 299 Kraigher, Sergej 129–130, 202–204, 461, 469, 513, 557–558, 574, 588, 592–593, 761 Kramer, Mark 21 Krasavin 355 Kreačić, Miroslav 67, 265 Kreisky, Bruno 304, 341, 368 Krisnan, N. 351 Krjučkov, Vladimir 387 Kudašev 307 Kulikov 291–292 Kunda, H. B. 445 Kusumaatmadja, Mochtar 146, 369, 372–373, 424, 606, 729 Kuštrak 608–609

776 L Laden, Osama bin 255, 384, 386, 391 Laingen, Bruce 402 Lamizana, Sangoule 72 Lavasani, Hosein 444 Lenjin, Vladimir Iljič 385, 649 Lentić, Ante 377, 597 Leusse, De 320 Lie, Trygve 256 Ligačov, Jegor 315 Litvinović 156 Ljubičić, Nikola 127, 130, 294, 296, 551 Lompar, Mihailo 142 Lončar, Budimir 20–21, 35, 49, 73, 99, 102, 136, 201, 209, 228–229, 232, 238–239, 271, 283, 290, 292, 299–300, 302, 305, 307, 317– 318, 358, 365, 410, 475, 558, 603, 605, 607–609, 621–628, 630–631, 637, 641, 643–644, 674, 684, 763, 766 Lüderitz, Adolf 519 Lukokima, Amrozije 479 Lukovac, Branko 628 Lule, Yusuf 164 Lumumba, Patrice 51, 261 M Machel, Samora 114, 150, 224, 234, 242, 490, 497, 499, 503, 506, 509, 563, 605–606, 705 Macmillan, Harold 483 Magid 190 Mahdi, Ammash, Salih 76 Mahmud, Shah 256 Maiwandwal, Mohamed Hashim 264–265 Makarios 39, 75, 339 Makić, Radovan 303 Maksić, Milivoj 83, 753 Malan, Magnus 539 Malbašić 286, 291

treća strana hladnog rata Malik, Adam 236 Mali, Simon 233 Maljenkov, Georgij 258 Malmierca, Isidoro 100, 106, 111–112, 142, 219–220, 228–229, 347–349, 351–352, 354, 356–357, 363, 365–367, 375, 418–419, 434– 435, 440, 442, 444–446, 448, 450–451, 458–459, 496–497, 552, 602, 607–608, 614, 682 Mamula, Branko 455 Mandela, Nelson 517, 565 Mandić, Blažo 118, 669, 671–673, 676– 677, 683–684, 694, 696–697, 704, 709, 757, 766 Mangwende, Witness 554, 559, 601–602, 607–608, 611–612 Manley, Michael 218, 226, 234, 498 Manserur, Omar 572 Mao, Zedong 36, 140, 143, 148, 649 Marcos, Ferdinand 639 Marinović 211 Marković, Dragoljub 104–105, 358, 753 Marković, Radivoj 545 Marx, Karl 118, 358 Mashhadi, Muhie Abdul Husein 393 Massoud, Ahmed Shah 254, 386, 388 Matak, Sirik 141 Maung, Myint 238 Mawale, Siteke 518 Mayer, Viktor 210 Mazari, Abdul Ali 390 Mazola, Giraldo 444 Mbita 505 McLaughlin 304 Mejzer, Mohamed 432 Melovski, M. 558 Mengistu, Haile Mariam 18, 27, 66, 91–97, 174, 234, 479, 549, 579, 638, 677–678 Mesić, Stjepan 628–630, 632–633 Mihajlović, Ivan 480

kazalo imena Mihuna, M. 305 Mijatović, Cvijetin 125, 129, 164, 201, 369, 375, 419, 428, 430, 434, 452, 454, 461, 513–516, 534, 541–547, 549, 574, 582, 597, 753 Mikojan, Anastas 53, 258 Mikulić, Branko 120, 125, 684 Miller, William 361 Milošević, Slobodan 629 Minači 405 Min, Ho Ši 153 Minić, Miloš 33, 138, 215, 226–227, 244, 267, 365, 581 Mintoff, Dom 129–130, 203–204 Mirić, Jovan 76 Mirošević, Ivo 265 Mishra, Shyam Nandan Prasad 237 Mkapa, Benjamin 353, 371–372, 485, 730 Mladineo, Mirjana 632 Mlambo, Johnson P. 481 Mnagagwa, Emmerson 500 Mobutu, Sese Seko 77, 92, 134, 166, 570 Modahtar 401 Mojsov, Lazar 102, 171, 597, 622, 624, 626, 630 Molotov, Vjačeslav 257–258 Mondale, Walter 146, 361, 414 Monika 157 Moobe, D. B. 445 Mossadegh, Mohamed 404, 413 Moyo, Jason 489, 493 Mubarak, Hosni 123, 180–182, 190–192, 197, 578, 592 Mučalov 441–443, 447, 684 Mudge, Dirk 522, 538 Mugabe, Kenneth 544 Mugabe, Robert 479, 481–482, 484–486, 488–496, 498–500, 502–517, 529, 538, 544, 546,

777 559, 566, 607–609, 613, 617–618, 621, 745–748 Mugabe, Sally 507 Mugibe 226 Muhamed 391, 435 Mujezinović, Dževad 342, 357, 445, 456, 471–472, 590 Murphy, Richard 471 Musa, Amr 631 Musarurwa 505 Museveni, Yoweri 161, 165–166 Muskie, Edmund 369, 376–377, 412, 424 Mutesa II., Edward Frederick 157 Mutia, Mohammed Salah 108, 668, 681 Muyango, Mishake 535, 536, 537 Muzorewa, Abel Tendekayi 486, 488, 494, 499–502, 504–508, 532 Mwale, Siteke 485 N Nabulyato, Robinson 74 Naim, Mahmud 268 Naim, Mohamad 256 Najibullah, Mohamad 253–255, 271, 280, 287, 387–388, 390 Nari Muhamad, Ali 90 Naser, Gamal Abdel 26, 38–40, 42, 46, 49, 51, 53, 56–59, 62, 66, 74, 119, 154, 167–168, 170, 173, 175, 179, 189, 192, 198, 263, 339, 619 Nehru, Džavaharlal 35–40, 42, 45–46, 49, 56–57, 154, 242, 263, 339, 619 Neto, Agostino 27, 92, 479, 522, 531, 533, 542, 649 Neumann, Robert 266 Newsom 299, 407, 643, 714–715, 735 Nguema, Francisco Macias 92 Nguesso, Denis Sassou 226, 235 Nick, Stanko 108, 123, 445, 456

778 Nidal, Abu 472 Nikezić, Marko 66–67, 265, 673 Nimeiri, Jaafar 74, 92, 174, 203 Nixon, Richard 18, 66, 79, 146, 170, 189, 192, 317, 396, 676 Nkala, Enos 516, 565 Nkomo, Joshua 484–496, 498–499, 501–510, 514, 516–517, 613, 747 Nkrumah, Kwame 40–42, 46, 57, 261, 619, 668 Nol, Lon 72–73, 75, 140–142, 216 Novaković, Branko 445 Nujoma, Sam 487, 517–519, 521–526, 529, 531–538, 551, 556–560, 562–565, 751, 755, 757 Nyerere, Julius 48, 62, 65, 69, 86, 158, 160–165, 226, 235–236, 353, 362, 371–372, 490, 495, 498, 501, 513, 521, 543, 546–548, 579, 598, 601, 605–606 O Obert 414 Obote, Milton 157–160, 162, 164–166 Ogarkov, Nikolaj 276 Okello, Tito 166 Oliveira, Juscelin Kubitschek de 41 Olivera e Silva, Francisco Romao de 564 Omar, Mohammed 390–391 Oreščanin, Sonja 579 Orlandić, Marko 118, 280, 287, 290–292, 296, 356, 358–359, 683, 711, 714–715, 722, 727, 731 Ortega, Daniel 216, 237, 618–619 Ostojić 153 Othman, Mahmoud 394 Oueddei, Goukouni 202–203 Owen, David 486, 494 Oyite-Ojoko, David 161 P Pahlavi, Reza 261, 267, 396–398, 400–401, 410, 417, 426

treća strana hladnog rata Pajetta, Giancarlo 314 Palme, Olof 86, 460 Panahij, H. 439 Papandreu, Andreas 586 Paputin, Viktor 285 Pavao VI. 63 Pavićević, Mišo 64, 67, 265 Pejić, Dragoslav 605 Penezić, Slobodan Krcun 41 Peres, Shimon 177 Peres, Toni 230 Pešić, Milorad 322–324, 419, 431, 435–439, 501 Petković, Ranko 595 Petrić, Jakša 81, 244, 267 Pette, Ettore 333 Pinochet, Augusto 639, 649 Podgorni, Nikolaj 27 Popović, Koča 38–39, 52–53, 77, 264 Popović, Vladimir 38, 44, 72, 77–78 Popovski 300 Pot, Pol 111, 123, 140–141, 143–145, 147, 149–153, 155–157, 212, 214–216, 218, 221 Potro, So 140 Pozderac, Hamdija 474 Puja, Fryges 311–312 Pumpheryj, J. L. 47 Puzanov, Aleksander 269–270 Q Qassem, Abdul Karim 395 R Rabbani, Burhanuddin 328, 385, 388 Rabin, Yitzhak 172 Rafat 347 Rafsanjani, Akbar Hashemi 449, 460 Rahim, Zakaria Abdul 445 Rahman, A. 190, 195 Rahman, Ziaur 196, 231, 234, 328, 364 Rajai, Mohamed Ali 421 Rajaratnam, Sinnathamby 215–216, 701

kazalo imena Ramadan, Taha Yassin 393, 463, 466–467, 473, 620, 753 Ramirez, Sergio 604 Ramphal, Shridath 512 Ranković, Aleksandar 58 Rao, Narasima 302, 330, 345–346, 351–352, 373–374, 376, 380, 410, 424, 443–444, 446, 459 Ratebzad, Anahita 271, 280, 286, 710 Reagan, Ronald 196, 199, 307, 378, 381–384, 412, 418, 449, 471–472, 538–540, 542, 550, 553, 557, 582–583, 615–617, 645 Reddy, Neelam Sanjiv 332 Redžaj, Mohamed Ali 431, 436–437, 450 Reis, Kerim 473–474 Rene, Francis Albert 150, 237 Rhodes, Cecil 482, 508, 520 Ribičič, Mitja 265 Richard, Christian Remi 117, 243 Rituadin 216 Roa 443 Roa, Raul 145 Rockefeller, David 402 Rodinov 287, 717 Rodriguez, Carlos Rafael 101–103, 105–106, 133–134, 213, 219–220, 225, 228, 231, 368, 596, 686, 700 Rojo, Aristides 216, 231 Roosevelt, Franklin Delano 546 Roy 410 Rubayya, Salim 108 Rumsfeld, Donald 471 Rusk, Dean 63 S Sabah, Al Ahmad al 184, 223 Sabri, Ali 38 Sadat, Anvar el 86, 94, 127, 167, 170–180, 182–193, 197–198, 221–223, 231, 235, 275, 417, 448, 489, 649

779 Saeed, Hafiz Mohammed 389 Saharov, Andrej 253, 298, 308, 320 Salek, Mustapha Ould 226, 571 Salem, Ahmed Salim 371 Salim, Salim 512, 541, 584 Samonikov, Borislav 267 Samphan, Khieu 138, 143, 153, 215, 701 Samrin, Heng 139, 152–153, 155–156, 213–214, 216, 218–219, 380, 581 Sanader, Ivo 629, 632 Sandjabi 447–448 Saniem, A. 73 Sankara, Thomas 619 Santos, Jose Eduardo dos 481, 539–540, 556, 605–609 Sari, Jeng 112, 123, 147, 152, 155, 212–213, 244 Sarwari, Asadullah 278, 286 Sawimbi, Jonas 540, 563 Sayed, El-Quali Mustapha 278, 468, 567, 572, 758 Sayed, Mustapha Beshir 571, 573 Scanlan, John D. 404–405, 712, 734 Schmidt, Helmut 303 Seferović 579 Sehu, Mehmed 312–313, 719 Sekou Toure, Ahmed 47, 52, 120–122, 151, 162, 236, 239, 316, 349, 362–364, 570 Selassie, Haile 44, 62, 65–66, 72, 90–91, 160 Senghor, Leopold 65, 86 Sen, Hun 139, 156–157 Sevan, Benon 254 Shafiq, Mohamad Musa 81 Shahi, Agha 107, 365, 376, 416, 443, 445–446, 739 Sharon, Ariel 177, 179 Shipanga, Andreas 535 Shirazi, Sayed 468 Sihamoni 157

780 Sihanuk, Norodom 72–73, 75, 83, 139–144, 146–147, 150–157, 212, 216–217, 690, 701 Silva, Paiva Domingos da 41, 479–480, 757 Silva Quadros, Janio da 41 Sinclair 357 Singh, Sardear Swaran 354 Sinobad, Zlatko 83 Sirotković, Jakov 267 Sithole, Ndabaningi 484, 486, 488, 493–494, 746 Skendžić, Vajo 546, 548, 753–754 Smith, Ian 483–490, 492–500, 502, 508, 542, 667, 670, 700, 724 Smith, Wayne 229 Smokvina-Marijić, Marko 21 Soames, Arthur 502–503, 508 Soames, Mary 508 Sobajić, Vojo 266 Soilih, Ali 166 Soldatov, A. 297 Somoza, Anastasio 27, 656 Staljin, Josif Visarionovič Džugašvili 13, 18, 25, 31, 39, 253, 257, 394, 603, 635, 639, 649 Stambolić, Petar 264, 394, 458, 463–466, 589, 597 Stannard, Dan 512 Suharto 57, 83, 373 Sukarno, Ahmed 37, 39–40, 42, 45, 50, 52, 57, 119, 242, 261 Suslov, Mihail 248 Svete, Zdenko 583 Š Šastri, Lal Bahadur 58 Šašić, Nikola 531 Šešelj, Milan 41 Ševardnadze, Eduard 387, 618 Šilović, Darko 238, 370, 456

treća strana hladnog rata Šimpraga, Saša 21 Špiljak, Mika 132 Štajduhar 304 Štajner, Rikard 322 Šušnjar, Janko 515 T Tabai, Sadik 436 Tabari, Ehsan 268 Tabejev 291 Tadić, Boris 633 Tak, Nguyen Ko 311 Talegani, Mahmoud 401 Talybov, Mutalin 275 Taraki, Noor Mohamed 262–263, 268–270, 272–274, 276, 280, 286, 292, 355, 709 Taylor, Peter 211 Tekere, Edgar 505, 516 Tepavac, Mirko 33, 77, 674–676 Terzi 443 Thachi, Nguyen Co 311 Thatcher, Margaret 288, 317, 420, 498 Tilmisani, Umar 197 Tišma 436, 444, 448 Toivo ja Toivo, Andimba 521 Tomseth, Victor 402 Tongogare, Josiah 490, 505 Toon, Malcolm 277, 478 Torrado, Osvaldo Dorticos 52 Torrijos, Omar 84, 339, 641 Traore, Musa 179, 480–481, 570–571 Triki, Abdul Selam 112, 145, 152, 163, 182–183, 224, 399, 495–496, 568, 608, 746 Trinhom, Nguyen Duy 105 Trojanović 432 Truman, Harry 103 Tschombe, Moses 51, 590 Tubman, William 72 Tuđman, Franjo 13

kazalo imena

781

Turbay Ayala, Julio Cesar 106, 119–120, 650, 669, 680, 683, 693–694, 767 Turner, Stansfield 277

361–372, 374–378, 380, 383, 399–400, 404–405, 409–416, 418–419, 421–424, 426–428, 433–435, 440, 442–446, 449, 451, 453–457, 460–461, 463– 464, 466–470, 481, 484–487, 490–491, 493–497, 501, 507, 518–519, 523, 525–526, 529–535, 537–538, 541, 548, 551–552, 554–559, 561–565, 569, 571– 574, 577, 582–583, 589–594, 597, 603–604, 606, 608, 612, 614, 616, 618, 620, 622–624, 626, 638, 676, 678–681, 683–684, 688, 699, 706, 739, 743, 746, 752–753, 761, 767–768

U Ubiparip, Gojko 120 Urquhart, Brian 538 Ustinov, Dmitrij 273, 276, 278, 326 V Vajpayee, Atal Behari 107 Valdes, Eloy 321, 444, 720 Vance, Cyrus 18, 90, 146, 152, 272, 299, 317, 359, 369, 404, 407, 412, 643–644 Van Wel 303 Vasiljević, Ž. 577 Vejvoda, Ivo 63 Velajati, Ali Akbar 467–469, 589 Velašević, Veljko 358 Vidas, Kazimir 288, 322, 345–456, 558, 590, 725, 761 Vidošević, Nadan 632 Viera, Jose 135, 228–229, 440, 443–444 Vilović, Tihomir 84, 358 Vlajković, Radovan 461, 602–603 Voroncov 350 Vorster, Balthazar Johannes 494, 522 Vranješ Šoljan, Božena 4 Vratuša, Anton 521 Vrhovec, Josip 9–13, 17–18, 20–22, 34, 60, 96–97, 99, 101–108, 111–112, 115–118, 123, 125–126, 129, 131, 134, 142, 145, 148, 150–151, 154– 155, 161, 163–164, 179, 190–191, 195–199, 204, 216–221, 225, 229, 239, 244, 251–252, 269–271, 282, 287, 292–293, 296–297, 312, 315–316, 319, 321, 323–325, 327– 334, 341, 344–346, 349, 358,

Vrhovec, Olga 17, 22 Vrhovec, Sanja 17, 22 Vujanović, Filip 633 Vukadinović, Radovan 595 Vukmanović, Svetozar Tempo 61 Vučićević 347 Vučković 333 W Waldheim, Kurt 85, 153, 171, 177–178, 232–233, 304, 345, 377, 379, 407–408, 423, 518, 535, 537, 542, 547 Walls, Peter 502, 508, 512 Walters, Vernon 610 Wang, Zhanyuan 229 Watson 298 Wayoko, Bogung 477 West 302, 305, 307, 410, 643, 644 Westad, Odd Arne 21, 25, 670–671, 677–678, 681, 693, 710–711, 713, 731–734, 736, 738 Williams, Krieg 536 Wojtaszek, Emil 124, 207

782 Y Yata, Ali 578 Yazdi, Ibrahim 236, 401–403, 405–407, 450, 452 Young, Andrew 494, 526 Z Zabuli, Abdul Majid 256 Zahir 81, 259–261, 264–266 Zemskov, Igor 359 Zoellick, Robert 21 Zorić 443 Zubok, Vlad 21, 693, 709, 711–712, 731–732 Ž Žarić, M. 558 Žarković, Vidoje 130, 200, 204, 209, 235, 242, 271, 432 Živkov, Todor 313–314

treća strana hladnog rata

kazalo imena

783

784

treća strana hladnog rata

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednik Tihomir Ponoš Lektura i korektura Margareta Medjurečan Grafička urednica Maja Glušić Prijelom Fraktura Dizajn naslovnice Grey Zagreb Godina izdanja 2011., veljača (prvo izdanje) Tiskano u Hrvatskoj ISBN 978-953-266-203-0 Biblioteka Platforma, knjiga 20 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

kazalo imena

783

Treca strana hladnog rata omot.pdf

1

2/9/11

5:13 PM