U sfinginoj sjeni by Fraktura

meka biblioteka knjiga 27

copyright ∞ Eda VujeviÊ i Fraktura 2008. Sva prava pridræana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se umnoæavati ili javno reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. Sva prava zastupa Fraktura. All rigts are represented by Fraktura, Croatia. ISBN 978-953-266-055-5

Eda VujeviÊ

U sﬁnginoj sjeni

Fraktura 3

Ovo nije moja priËa. Uostalom, ja nemam svoju priËu. Ja ne znam priËati priËe, nisam pripovjedaË. No ovo je priËa koju moram ispriËati. Moram je nekako posloæiti. Moram uËiniti od nje neπto shvatljivo, neπto πto ima nekakav slijed, neku nit koja Êe je dræati, neko ljepilo, neπto πto Êe od nje barem uËiniti nekakav herbarij, praπnjavu zbirku do æivljaja koje Êu moÊi pridruæiti dogaajima. Ovo nije moja priËa. To mi je jasno, ali ona je postala dio mene. OsjeÊam se njome okruæen, zatoËen, budim se s njome, ævaËem je, gledam, ali u komadima, rasprπe nu, razlomljenu, kaotiËnu. Ovo je priËa kojoj moram dati neki oblik, u protivnom Êu ja postati njezin hodajuÊi sadræaj, neproËitan, neËitak, neprohodan, poraæen pri Ëom koja nije moja, koja ne moæe biti moja, koja mi je dana, neæeljena, neoËekivana. Ja nisam pripovjedaË. Moj svijet je svijet slika, foto graﬁja i kad bih uopÊe pomislio ispriËati priËu, ona bi morala biti u slikama. Slikovnica. Album. Fotoreporta æa. To je ono πto bih moæda znao uËiniti, to sam veÊ 5

Ëinio, to je, uostalom, moj posao. Daj deset fotografija, posloæi ih, obiljeæi, a novinar Êe ih rijeËima povezati u cjelinu. Sutra Êe Ëitatelj imati dojam da je proËitao priËu kojoj sam i ja pridonio. Tuu priËu, priËu ljudi koje neÊu nikad viπe vidjeti. PriËu o mjestu, o gradu, o nekom dogaaju. Ja priËu mogu stvoriti samo slikom. Slikama. Foto grafijama. Crno-bijelo. No ovo je priËa koja Êe me pojesti ukoliko ne naem neki naËin da je ispriËam. Zato Êu je pokuπati ispriËati u slikama. Slike su moje premda nisu snimljene, one su u mojoj glavi, u sjeÊanju, jasne su i izbijaju na povr πinu, nepozvane. Gdje su bile do sada, zaπto su Ëekale, jesu li iËemu sluæile tako prekrivene nemarom, zaboravom, ignorancijom, lijenoπÊu? Strahom? Jesam li se plaπio pamtiti i tim slikama davati smisao, redoslijed, neku kronologiju, važnost? Jesu li te slike vaæne? Danas... Danas se Ëini da niπta nije vaæno, ni zaborav ni pamÊenje - slike mi dolaze i viπe nisam siguran jesu li to one iste slike koje sam onda, davno, stavljao na dno arhive, brisao ih jednim potezom ili su to neke nove slike, one koje stvaram pritisnut sobom sadaπnjim, tra æeÊi neku poveznicu s negdaπnjim sobom. No, slike su tu i one tvore priËu. Ta priËa nije moja, ne moæe biti moja, jer da je to moja priËa, bila bi drukËija i ne bi traæila da bude ispriËana, to znam pouzdano. Ja, naime, nemam svoju priËu, barem ne priËu vrijednu priËanja. Imam fotografije i na njima druge ljude, ljudske priËe ispriËane fotoaparatom, nekad dobro, nekad 6

ne baπ tako dobro. No sve su te priËe-slike objavljene. One koje nisu objavljive, njih nema i uniπtene su, stoje moæda negdje zamrznute u preddigitalnom vremenu. No to nisu slike koje me muËe. MuËe me slike koje nisam snimio. Zojine slike. Zoja...

Slika prva

Zoja, prva slika koje se sjeÊam... 1993. DugaËak, mraËan hodnik. VeÊ sam tu dolazio, a ovo je zgrada u koju Êu ubuduÊe dolaziti svaki dan. U usporedbi s onom drugom, zagrebaËkom zgradom u kojoj sam proveo tri godine, ovo je tuæno suoËenje s jugom. No to nije bitno. Bitno je da sam tu, da Êe se za nekoliko tjedana ovamo doseliti moja kÊi i æena, bitno je da sam naπao smjeπtaj, privremeni, da tu poznajem nekoliko ljudi i da je moj novi ugovor onaj pravi, na neod reeno vrijeme. Neodreeno vrijeme... Moja obitelj ne prihvaÊa taj izraz kad je u pitanju naπ æivot u Splitu. Mi smo ZagrepËani, Split je za nas, za njih, terra incognita stvorena za godiπnji odmor, more, za besposlicu. Dalmacija je poËetkom rata u percepciji moje obitelji stekla dodatni epitet - opasna zemlja, zemlja preblizu fronte, zemlja u kojoj se lako nestaje i lako gine. Zemlja u kojoj nema struje, gdje generatori bruje iza svakog kaﬁÊa i restorana, zemlja voπtanih svijeÊa. Ideja godiπnjeg odmora ostavljena je po strani, namjerno je zaboravljena, ostav9

ljena za buduÊnost, za vrijeme u kojem neÊe biti ni rata ni naπe splitske adrese, kad Êemo se nekim blistavim spletom okolnosti vratiti u Zagreb svojim starim æivo tima. Ipak, Lidija, moja æena, skrila je mrzovolju dok smo se vozili u svoj unajmljeni stan pod Marjanom. Uhvatio sam njezin oËajni pogled dok smo prolazili kraj zgrada uz koje su se penjale vreÊe s pijeskom gotovo do ruba prvoga kata, a svi su prozori bili prekriæeni sme im, πirokim samoljepljivim trakama kako se ne bi rasprsnuli i koga ozlijedili u sluËaju eksplozije. Ovo je za nju ratiπte, ali niπta nije rekla, bar ne tad. Te noÊi, meutim, dok smo u krevetu osluπkivali zvukove tueg grada, tueg stana, tuih glasova, teπko je uzdahnula, pogledala me u mraku i okrenula se na drugu stranu. “Ne boj se”, rekao sam joj. “Sve Êe biti dobro.” Nije mi vjerovala. Znao sam da mi ne vjeruje, ali sam se nadao da Êe barem njezin strah postepeno proÊi. Uostalom, naπ dolazak u Split prva je velika samostalna odluka koju smo donijeli u svome braku, odluka donesena usprkos protivljenju njezinih roditelja. Shva Êao sam da je to za nju golemi korak, ali nisam shvaÊao zaπto bih se ja trebao dokazivati njezinu ocu. Zaπto ne odraste? U svakom sluËaju, za razliku od nje, koliko god mi se Split Ëinio mraËnim i neprijateljskim, dræao sam kako Êe Ëinjenica da konaËno zapoËinjemo æivot podalje od sveznajuÊih sugestija njezinih roditelja, izroditi i neke dobre rezultate. Sad mi se ta moja razmiπljanja Ëine tuæno πaljiva, ali... Tad sam tako mislio.

Da, Zoja... Moj prvi susret sa Zojom... U redakcijskom hodniku stoje dvije æene. Jednu poznajem, to je Marijana, druga je mlada, tamna, kovrËava. Marijana mi je okrenuta leima, obje stoje puπeÊi i tresuÊi pepeo u oronulu pepeljaru prislonjenu uza zid. Ona druga, mlaa æena okrzne me pogledom i nastavi govoriti gestikulirajuÊi. Marijana mi je okrenuta leima u æutom dæemperu s pletenicama i debelim samtenim hlaËama. Prilazim tiho i preko Marijaninih oËiju preklopim dlanove. “Tko je to?” Ja πutim, vrtim glavom gestikulirajuÊi onoj mladoj, tamnokosoj æeni. Ona se smjeπka. “Tko je to?” Marijana mi dodiruje prste, pokuπava odgonetnuti tko stoji iza nje s tom djeËjom πalom na rukama. “Da ti ga opiπem?” pita mlaa æena. Glas joj je taman kao i ona, dubok i puπaËki promukao. “Ako pogodiπ, on plaÊa piÊe. Ako ne pogodiπ, ja plaÊam.” “Ajde, znaËi, muπko je? Bar neπto...” “Muπko je”, gleda me ravno u oËi i smije se. “Ne poznajem ga, ali je mlad i zgodan i nije odavde. I oæenjen je.” “Oæenjen? Kako znaπ da je oæenjen, za Boga miloga?” “Stvarno”, progovaram, skidam ruke s Marijane, grlim je, ona se smije, grli me srdaËno, toplo. “Stvarno, provaljen sam u sekundi...”

“Ne znaπ Siniπu?” pita je Marijana. “Stvarno ne znaπ Siniπu?” “Ne, ne znam Siniπu”, rekla je. “Ja sam Zoja.” To je bila Zoja. Pruæila mi je ruku, koπËatu, malu, tamnu ruku hladnih prstiju. “Mlad i zgodan?” pitao sam. “Pa jesi mlad i zgodan.” “I nisam odavde?” “Nisi odavde.” “Sad je i on odavde”, rekla je Marijana. “Posvojit Êemo ga. Dovoljno sam stara da ga posvojim, jelda?” “Toliko mlad ipak nije”, nasmijala se Zoja. I otiπla. “Ne æelim smetati”, rekla je odlazeÊi. “Drugi put Êemo popiti piÊe. Stari drugari su stari drugari. To je svetinja. Koliko god mladi bili...” To je moje prvo sjeÊanje na Zoju. Dug, mraËan hodnik, Marijana u æutom dæemperu, rano je proljeÊe, pro hladno je. Zoja ima gotovo crnu kovrËavu kosu, goleme tamne oËi i to je sve. Da, i malu, hladnu, Ëvrstu ruku, koju pruæa jednostavno, istrenirano, kako to novinarke Ëine. “Ja sam Zoja.” I izravan pogled, koji niπta ne otkriva. U ovoj slici Zoja bi bila tek sjena naslonjena na zid pokraj prepune pepeljare, sjena s crnim oblakom kose. Slika bi poËivala na æutim Marijaninim leima, prijateljskim leima, poznatim leima postavljenim na sme e zimske samtene hlaËe i sportske cipele s rebrastim onom. Dvije æene u polumraËnom hodniku, obavijene dimom cigareta, od kojih jedna nosi sve svjetlo slike, a 12

druga stoji u sjeni kao ilustracija. Niπta posebno, ova slika ne bi bila objavljiva, osim u krajnjoj nuædi, kad je bolja i dosadna nego nikakva slika na novinskoj stranici. Osim πto je gotovo neobjavljiva, ta prva slika Zoje, slika kojom pokuπavam otvoriti ovu priËu, potpuno odgovara stvarnosti. Ta mi je slika upisana u pamÊenje ne zato πto je po neËemu vaæna, nego πto je prva i πto je stvarna, ta slika nema nikakvu emotivnu ili misaonu ili bilo kakvu drugu važnost. Ona je tek to πto jest zapis prvog susreta sa Zojom. ObiËna Ëinjenica, niπta drugo, i koliko god se naprezao, u toj sliËici ne mogu pronaÊi nikakvu dubinu. Niπta, to je slika koju bih preskoËio da sam je vidio u tuim novinama, u nekom tuem ﬁlmu to bi bila scena koju bi montaæer glatko izrezao. No to je sliËica kojoj Zoja, zatamnjena, nevaæna, ne poznata, daje smisao. To je naknadni smisao, smisao koji pokuπavam dokuËiti i ne uspijevam, ne iz te jedne jedine scene koja ne kaæe niπta. Moæda bih ga i zaboravio, taj mali prizor, kadar od minutu-dvije, da se Zoja viπe puta nije vraÊala na ono “mlad i zgodan”. I “nije odavde”. I, naravno, “oæenjen”... No to je posve druga slika, posve druga priËa.

Slika druga

Koliko je praznog prostora izmeu dva sjeÊanja? Koliko se hoda od toËke A, koja oznaËava prvi zapis o nekome, pa do iduÊe toËke, toËke B? Nisam siguran trebam li se sjeÊati svega, jer ako trebam - onda radim uzaludan posao i onda ovu priËu nikad neÊu ispriËati. Nikad neÊu uspjeti sloæiti cjelovit mozaik, a puzzle je bezvrijedan i nedovrπen Ëak i onda kad mu nedostaju i oni rubni, nevaæni dijelovi. »ak i ona slagalica u kojoj se jasno vidi neËije lice, ali komadiÊ granËice sa stabla u pozadini nedostaje, nema ga, greπ kom ga je dohvatio usisavaË ili ga je pojeo pas, Ëak ni takva slagalica ne znaËi niπta. Ta jedna granËica sjeÊanja, taj jedan jedini mali centimetar prostora ponekad vrijedi jednako kao i neËije lice, nagib vrata, ono neπto u izrazu πto jedan par oËiju razlikuje od drugih. Ne znam trebam li doseÊi svaku granËicu svoga sjeÊanja. Slika druga, a zapravo - tko zna je li baπ to toËka B u mome sjeÊanju. No to jest toËka do koje dolazim nekim asocijativnim putem, pa pretpostavljam kako imam

razloga smatrati je drugom slikom, drugom toËkom, toËkom B. Joπ uvijek je hladno, godina je 1993. Vjerojatno. A moæda i nije. No hladno je. OblaËno. Kavana preko puta redakcije. Joπ nije podne. U jedan sat imam snimanje, jutroπnja kava veÊ je ishlapila iz me ne, gladan sam. Nekakva tamna glavobolja stoji mi za vratom i samo πto nije probila. Ne boli, joπ ne boli, ali Êe boljeti. Zadimljeno je, buËno, konobarica nosi prepun pladanj Ëaπa, boca, πalica, pepeljara, glazba tek pridonosi opÊem kaosu na koji sam naviknut, ali me danas æivcira. Zbog glavobolje, zbog neËeg drugog, ne sjeÊam se. SjeÊam se glavobolje. I sjeÊam se Zojine zelene kape. Neopisiva kapa... Stajala je tamo, licem okrenuta ulici. Zojin oπtri proﬁl nasuprot sivilu dana, Ëitala je novine, puπila, srkala je kavu iz velike πalice. Kapa joj je davala malo luaËki izgled, izgledala je kao Ëudakinja iz πezdeset osme. “Kapa je ludilo”, rekao sam prinoseÊi svoju πalicu njezinoj. “Nema potrebe da budeπ ljubazan”, rekla je ne gle dajuÊi me. “Ne ide ti baπ.” “Nisam ljubazan, kapa je stvarno ludilo”, rekao sam. “HoÊeπ da ti je dam da je sutra pronosaπ?” i digne glavu put mog lica, bez traga osmijeha. “Mogla bi, stvarno...” “To bi bilo pravo ludilo. Na mojoj glavi to je samo πala, vic, no na tvojoj...”

“Na mojoj bi bila ludilo. Luda kapa na ludoj glavi.” Zaπto se ne smije? Zaπto me ne nasmijava, zaπto ne æeli biti povrπna, obiËna? Æivcira me kad netko ne pri hvaÊa banalnost, kad mu je svaki razgovor kao bitka, kao bojno polje. U jedan sat imam snimanje. Glavobolja je stigla, prema oËekivanju, kÊi mi je bolesna, jutros je imala temperaturu, a ova Zoja ne æeli se smijati, ni biti ljubazna, ni biti povrπna. ObiËna... “Zaπto si tako ozbiljna?” pitam je. “Jesi uvijek tako ozbiljna?” “Uvijek sam ozbiljna”, kaæe listajuÊi novine. “Uvijek. Pogotovo kad sam totalno neozbiljna.” “A danas si ustala na lijevu nogu.” “Jutros nisam ustala”, kaæe s osmijehom, konaËno. “Ovo nisam ja, ovo je vic.” “Zaπto se ne smijemo?” “Jebiga, situacija zahtijeva serioznost... A ovo je loπ vic.” Dala mi je polovicu novina koje je Ëitala pa smo se zadubili svatko u svoju polovicu. Zapravo, listali smo, nismo Ëitali; Ëitanje smo ostavljali za neko naknadno vrijeme, popodne, veËer. U kutu reportaæe dana stajala je njezina sliËica u malom okviru. S nje me gledala ne ka druga, drukËija Zoja, otvorena pogleda, mlada i nekako nadobudna. “Dobra ti je ova fotka”, kaæem. “Samo nekako ne sliËi baπ na tebe.”

“Zato i je dobra”, podigne pogled s naznakom ruganja. “Je l’ to pisac htio reÊi?” “Ne, to pisac nije htio reÊi. Zaπto si tako negativna? To baπ nije æenstveno, da znaπ.” “Nisam negativna, samo logiËna”, kaæe ozbiljno. “A o æenstvenosti ne bih, ne danas.” “Zaπto?” “Zato.” “Daj, koji ti je vrag, πto si tako bodljikava...” “Siniπa, jesi li baπ siguran da æeliπ sa mnom”, i pogle da me, znaËajno naglaπavajuÊi ono “sa mnom”, “danas ovdje raspravljati o æenstvenosti? Mojoj æenstveno sti.” “Jebiga sad, Zoja, kad tako postaviπ stvari...” Boæe, naporna je kao kamen u cipeli. “Ovdje, sada... Ovdje sada hoÊu popiti kavu i eventualno od konobarice uæicati aspirin jer me boli glava. To je sve ovdje i sada. Eto, kad veÊ hoÊeπ.” “Eto, to baπ hoÊu”, rekla je mirno i posegnula rukom u svoj ruksak. “Mogu ti dati aspirin ako ga eventualno hoÊeπ iz moje neæenstvene ruke...” “Imaπ aspirin?” “Imam aspirin”, izvadi tablu tableta, izguli jedan i spusti mi ga na dlan. “Je l’ ti jedan dosta?” “Je... Baπ si Ëovjek, stvarno”, nekako me zbunila svojom mirnoÊom, ni sam ne znam zaπto. Tad nisam znao, ali sad znam πto me je na samom poËetku zbunjivalo kod Zoje. Sad znam i viπe od toga,

ali to viπe nije vaæno... Zoja je bila spram mene normalna. Ne, to nije dobar izraz... Izgledala je kao netko tko me ne gleda sumnjiËavo, tko ne vrti u glavi pitanje ni πto radim u Splitu, ni tko me je doveo, ni Ëiji sam igraË. Za razliku od veÊine ljudi u redakciji, s kojima sam osjeÊao kako razgovor moæe iÊi samo do odreene grani ce iza koje je Ëvrsto stajala njihova sumnjiËavost, Zoja kao da nije nikakvu vaænost pridavala mojoj doπljaËkoj nesigurnosti. ©to se nje tiËe, tako sam tad osjeÊao u dnu misli, kojih nije ni bilo, mogao sam biti i stol, ormar, pepeljara, neπto πto je tu i Ëemu ona ne traæi dublji smisao. “Popij taj aspirin, popij kavu i molim te kao Boga, ne govori niπta viπe”, nasmije se, srdaËno i veselo, kao dijete. “Danas i ovdje dræi jezik za zubima. Moæe?” “Moæe.” “Eto. Joπ bolje, eno ti tamo prazna stolica, idi tamo, sjedi, Ëitaj novine”, joπ se jednom nasmije. “Ili joπ bolje, gledaj slike. I tako to...” Digao sam ruke na predaju i ostavio je. Ostala je tamo premjeπtajuÊi se s jednog lakta na drugi, s jedne noge na drugu. Novine je odloæila na pult ispred sebe i nastavila zamiπljeno puπiti gledajuÊi kroz prozor. U onoj πaπavoj, napuhanoj, naherenoj kapi izgledala je kao vjesnik proljeÊa. Da sam je tad fotograﬁrao... Slika bi bila loπa, zelenilo kape ne bi uopÊe bilo ono πto je bilo u stvarnosti, stopila bi ga tiskarska boja, postalo bi sivo, bezliËno. Nimalo kao vjesnik proljeÊa.

“Kapa je ludilo”, πapnuo sam joj poslije, na odlasku, toboæe zavjereniËki i πtipnuo je za rukav vjetrovke. Po gledala me nekako tuæno i osmjehnula se samo krajevima usta. ©to joj je? Izvana sam joj mahnuo, mrdnula je obrvom i vrhom prsta na zamagljenom staklu iznutra hitrim pokretom nacrtala veliko srce. I mahnula. Glavobolja se povukla u vrat, stisla se u korijenu kose, otraga, potjerana aspirinom, ali spremna da nakon sat-dva ponovo poËne bujati. Nije bitno, dotad Êu veÊ biti gotov s poslom...

264

Biljeπka o autorici

Eda VujeviÊ roena je 1961. godine u Kninu, gdje je maturirala, a Pravni fakultet zavrπila je u Splitu. Od 1990. godine profesionalna je novinarka u dnevnome listu Slobodna Dalmacija. Objavila je dvije zbirke poezije - Miris ribe (Narodno sveuËiliπte, Split, 1993.) i DjeËja soba (Knjiæevni krug, Split, 2001.), roman Na Ëekanju s Filomenom PravdiÊ (Slobodna Dalmacija, 2002.), knjigu Droga opÊa opasnost (Lukana, Split, 1995.) i u suautorstvu s novinarom Damirom PiliÊem knjigu Dedal na iglama (Naklada BoπkoviÊ, Split, 2005.).

265

266

Do sada u mekoj biblioteci Miha Mazzini Slatki snovi Elke Schmitter Gospoa Sartoris László Darvasi Nabaviti æenu Ralf Rothmann VruÊina Ante TomiÊ & Ivica IvaniπeviÊ Krovna udruga Nicolas Remin Snijeg u Veneciji Heike Geißler Rosa Aleš »ar U kvaru Péter Esterházy NjemaËka u šesnaestercu László Darvasi Tajna svjetska reprezentacija Magdaléna Platzová Sol, ovce i kamenje Slobodni udarac, nogometne priËe Æivko SkraËiÊ Bobu bob John Maddox Roberts SPQR I. - Kraljev gambit Igor ©tiks Dvorac u Romagni Ludwig Bauer Kratka kronika porodice Weber James Hamilton-Paterson Kuhanje s Fernet Brancom Bodo Kirchhoff Šundroman Sibila Petlevski Moj Antonio Diavolo Krešimir BlaževiÊ Cigarete i tablete Milan Fošner ŠibajuÊi mrtvoga konja Jorge Bucay IspriËat Êu ti priËu Irena Svetek Izbliza Naši sprovodi Jay McInerney Sjajna svjetla, velegrad John Maddox Roberts SPQR II. - Katilinina urota

267

Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura Ivanka Hodak Korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Na naslovnici Tim van de Velde Dizajn i prijelom Fraktura Tisak Grafomark, Zagreb Godina izdanja 2008., srpanj (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-055-5 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 670919

www.fraktura.hr E-mail: fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63; Fax: +385 1 335 83 20

268

269

270