Zvi Jagendorf
Zvi Jagendorf Wolfy i njegovi
Wolfy i njegovi
roman
-1-
Naslov izvornika: Zvi Jagendorf Wolfy and the Strudelbakers Dewi Lewis Publishing, Stockport, 2001. ∂ All rights reserved Zvi Jagendorf, 2001 ∂ za hrvatsko izdanje, Fraktura 2007. ∂ za hrvatski prijevod Giga GraËan i Fraktura 2007. Sva prava pridræana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. ISBN 978-953-266-043-2
-2-
Zvi Jagendorf
Wolfy i njegovi prevela s engleskoga Giga GraËan
Fraktura -3-
-4-
Za Molly, Benjamina i Jael, Leu, Asapha i Nadju
-5-
-6-
Kalmanov put
Jedne subotnje veËeri godine 1937. beËkim se tramvajem vozio mrtav Ëovjek praznih dæepova. Na sebi je imao tamno, staromodno odijelo i zakopËanu bijelu koπulju bez kravate. U rukav sakoa bio mu je kraj zglavka zataknut bijeli rupËiÊ. Na glavi je nosio crni πeπir πiroka oboda; vrat i prsa poput ubrusa je zakrivala uredna bijela brada. Crne su cipele bile ulaπtene, izmeu njih i ruba hlaËa proviri vale su bijele Ëarape. Put mu je bila bijela, gotovo prozirna, tijelo krhko i sitno, toliko sitno te mu je dostajalo manje od polovice sjedala u prednjem redu kraj prozora. Odostrag je djelovao poput oslikane lutke od kartona, ukoËen i uspravan, nepokretan u vozilu u pokretu, a dvobojni mu obris oπtro iscrtavali odsjaji, blijesci i raznobojna svjetla okoliπa kroz koji je tramvaj prolazio. U dæepovima nije imao niπta. Nije bilo novca, lisnice, kljuËeva. Nije nosio olovku, nalivpero, ceduljicu s podsjetnikom πto treba obaviti ili kupiti. Ni u jednom dæepu nije bilo pisma na kojem god jeziku, kuverte s kakvom adresom, Ëak ni spajalice ili bombo na ili polupopuπene cigarete. Nije imao nijednu dozvolu, osobnu iskaznicu, potvrdu o prebivaliπtu nigdje na kugli zemaljskoj. U desnoj je ruci dræao tramvajsku kartu kupljenu toËnim iznosom i to je, osim tankog zlatnog vjen Ëanog prstena na srednjem prstu iste te ruke, bilo sve πto je imao. Bio je mrtav, ali to nitko nije znao sve dok tramvaj nije stigao do zadnje postaje i svi ostali putnici iziπli. Tram-7-
vaj je stao i svjetla su se ugasila, no on je i dalje sjedio na sjedalu u prednjem redu. Kondukter mu je doviknuo, bez ikakva uËinka. Onda je proπao po kolima da vidi je li Ëovjek moæda spava. OËi su mu bile otvorene, no nije Ëuo πto mu kondukter govori, niti je osjetio tapπanje po ramenu. Samo se povio poput trske na vjetru, tanka crna trstika polegla preko sjedala u praznom tramvaju na kraju linije. Kad je stigla Hitna, lijeËnici su odmah ustanovili da je mrtav, no nisu mogli shvatiti zaπto je bez ikakvih isprava. OËito nije prosjak, nego pristojan Ëovjek, dobro odjeven i Ëist, podrezanih noktiju, Æidov iz Poljske ili Moravske, ili odnekud s Istoka. Takvi ljudi imaju obitelj, prava plemena, i kljuËeve od kuÊe. Gotovo nikad nisu sami ovako, usred grada, noÊu, bez iËega, ni pare, samo s kartom, u tramvaju. Bilo je to vrlo Ëudno. Pokriven plahtom s objeπenim brojem, Kalman Gold je u mrtvaËnici punoj odjeka Ëekao da njegove kÊeri i sinovi shvate da ga nema. Svake subote popodne, kad vrijeme nije bilo nemoguÊe, pjeπaËio je od stana svoje kÊeri do kuÊe sadigorskog* rabina, udaljene gotovo sat hoda, da ©abat** provede u druπtvu prijateljâ iz djetinjstva s Istoka. Hodao je kroz promet, buku, æivopisnost i guævu velikoga grada poput crne pernate strijele koja leti svome cilju. BeË se kovitlao oko njega u jarkim πarama graevinâ i liπÊa, reklamnih ploËa i izloga, transparenata i zastava, no labirint metropole nije ga zbunjivao. Znao je kamo ide.
Sadigora, gradiÊ u Bukovini, danaπnja Ukrajina; takoer jedna od manjih dinastija hasidskih judaistiËkih duhovnih voa. Sve je biljeπke sroËila prevoditeljica. ** Hebr. Sveti dan mirovanja; traje od predveËerja u petak do predveËerja u subotu i ukljuËuje zabranu svake djelatnosti. *
-8-
Nakon πto bi stigao u tu tamnu sobu s masivnim stolom, mirisom burmuta i starih knjiga, BeË je nestajao. Nije da mu se BeË nije sviao - naprotiv, volio je taj grad - no ta je soba bila njegova kolijevka u kojoj se mogao pretvarati da vrijeme posjeduje osjeÊaj poπtovanja i da teËe polako, u krugovima, odræavajuÊi ravnoteæu i Ëuvaju Êi ono πto je dobro, a ne pretvarajuÊi to u prah. Tijek dana, od popodneva preko veËeri do noÊi, donosio mu je mirnoÊu koju nije propitivao, veÊ koja mora da je bila odjek njegova djetinjstva i traËak sliËnih sati provedenih na isti taj dan u sliËnoj sobi prije pola stoljeÊa daleko na Istoku. Ali, nije se mogao vratiti u kÊerin stan pjeπice, noÊu, kroz svjetlosnu oluju grada. Nije imao ni razloga, jer ©abat je zavrπio. Uzeo je novac za tramvajsku kartu od jednog rabinova sina, toËan iznos kao uvijek, i, pozdravivπi se sa starcem, otiπao je s Istoka i iz svoga djetinjstva u BeË i u smrt. Kalman Gold je postao mrtvi putnik. Planirao je otiÊi kuÊi, no postavπi mrtav, postao je Ëistokrvni putnik, ne sputan odrediπtima. Kad mu je srce prestalo kucati, poËeo je putovati putovanja radi, poput Ëestice materije u univerzumu, Ëestice materije u crnom odijelu sa πeπirom. Ima li Ëestica materije dozvolu boravka? Ima li adresu? Ima li osobnost? Samo Bog zna. Identitet Kalmana Golda poËivao je u praznini njegovih dæepova, πto je upuÊivalo na puninu njegove vjere i Ëudnovatost æivljenja po njoj u krπÊanskom gradu. Izostanak kljuËa od kuÊe bio je pun znaËenja, ali to znaËenje nisu mogli dokuËiti ni kondukter ni osoblje Hitne pomoÊi, kao πto ni Kalman nikada nije mogao razumjeti stvarnu prisutnost tijela Kristova u priËesnoj hostiji. Majka Wolfya Helfgotta bila je pod dubokim dojmom priËe o svome ujaku Kalmanu i detaljno ju je πaptom pre-9-
priËavala s Wolfyevim ocem kada su veÊ pobjegli u Englesku i za bombardiranjâ noÊi provodili u skloniπtima. Kalmanov dostojanstveni tihi put kroz BeË kao da joj je davao razlog za nadu dok su iπËekivali zvuke eksplozija i zviæduke pripadnikâ Civilne zaπtite. PriËa je ostavila dubok dojam i na Wolfya, tada joπ djeËaËiÊa, koji je poËeo vrlo pomno zagledati stare ljude koji u londonskim autobusima i tramvajima sjede sami. U BeËu nije ostao nitko. Porodica se podijelila izmeu Londona i Tel Aviva. Wolfy se obreo ovdje u Londonu, s majkom i ocem, onkl Mendlom, tanti Rosom i bratiÊem Bernardom. Svi su bili duboko nesretni zato πto su izbjeglice. Neki su ljudi Ëak mislili da su oni πpijuni, no zapravo su prije sliËili na siroËad. Bilo bi pretjerano reÊi da je mrtvi putnik Kalman progonio Wolfya Helfgotta, djeËaka, i kasnije Willa Halfgoa, muπkarca. Wolfy je imao druge stvari na pameti, a Will je priljeæno radio na zaboravu. No, tih jesenskih dana kad Wolfy nije odlazio u πkolu jer su njegovi blagdani bili drugaËiji* i kad bi πetao svakodnevnom vrevom londonskih ulica, tajni sraz njegove prazniËne πetnje i svega oko njega doËarao bi mu Kalmana kako hoda BeËom zama hujuÊi rukama i svrhovito, a potom se vozi natrag, mrtav, praznih dæepova i samo s tramvajskom kartom u ruci. Bio je to najraniji od mnogih Wolfyevih duhova i obrisi su mu bili najjasniji, jer se pojavljivao samo u priËi koju je priËala njegova majka, a izvan svoga uzoritog putovanja nije imao æivot. Nije Wolfy pridavao preveliku vaænost smrti samoj; njega je fascinirala slika jarko osvijetljenog tramvaja koji vozi kroz grad, s obrisom mrtvaËeve glave nalik limenoj igraËki u izlogu. Posrijedi su æidovski vjerski blagdani Roπ ha-©ana i Jom Kipur, kojih se slavljenje priznavalo izbjeglicama buduÊi da su uæivali punu vjersku slo bodu.
*
- 10 -
Odnos Willa Halfgoa prema Kalmanu nije bio tako jednostavan. Sanjao je o njemu u kriznim trenucima; bili su to snovi o tome kako mu nije uspio pomoÊi i snovi s prekinutim ili nerazumljivim porukama. Stoji na tramvajskoj postaji i lupa po prozoru ne bi li probudio Kalmana. On je kondukter koji zna na kojoj postaji Kalman treba siÊi i bezuspjeπno mu dovikuje njeno ime. Kad god je na puπtao neki grad ili neki posao ili neku æenu kako bi otiπao nekamo drugamo, pojavio bi se Kalman pod krinkom Ëistokrvnog putnika, putnika s najmanjom moguÊom koliËinom prtljage, i u snovima pratio Willa. Will je shvaÊao da su njegova razmiπljanja o Kalmanu pogreπna, jer razlog za to πto Kalman nije nosio niπta sa sobom Ëista je suprotnost Willovu razlogu. Za Willa je nedostatak prtljage uvjet za putovanje, dok su Kalmanovi prazni dæepovi bili sidra koja ga Ëvrsto dræe na mjestu i na njegovu tramvajskom sjedalu do samoga kraja. No, kao i Wolfyu, Willu je Kalman trebao, jer bio je to prilagodljiv duh, lik iz priËe. Will ga je mogao zamiπljati a da pritom ne mora sluπati zahtjeve sablasti ili gledati kako se neugodno blizu pojavljuje prazno mjesto*. Putem Kalmana mogao je zamiπljati BeË: kao privlaËan, primamljiv grad, pun oblika koji domahuju i intrigantnih sjena, a i kao urbanistiËki plan, oris kroz koji prolazi crna strijela, sluπajuÊi samo zakone svoga leta. Od majke je nauËio da je Kalman bio suprotnost izbjegliπtvu. Istina, vjerojatno je i sam od neke nevolje iz svoje domovine na Istoku pobjegao u BeË, no na svojem posljednjem putovanju, na pjeπaËenju i u voænji, bio je sve πto izbjeglica nije. Bio je slobodan od dokumenata i isprava s brojevima i dozvola
* Aluzija na mjesto u Macbethu (III, iv) kada se duh Banqua, koga je Macbeth dao ubiti, viπekratno pojavljuje na gozbi kojom ovaj proslavlja svoju krunidbu i, nevidljiv svima osim Macbethu, uz rjeËitu pantomimu sjeda na njegov stolac.
- 11 -
i upozorenja. Nije imao zaveæljaje. Ruta mu je godinama bila jedna te ista i vodila na odlasku i u povratku uz poznate orijentire. Nadasve je znao πto da oËekuje: tamnu sobu s mirisom burmuta, druπtvo staraca, jarko osvijetljeni tramvaj i ritam voænje krene-stane-krene-stane. Stane. Uzorita smrt, pomislio je Will te odluËio otkazati neke svoje kreditne kartice i proËistiti svoj adresar kao prvi korak k tomu da postane putnik praznih dæepova.
- 12 -
O autoru
Zvi Jagendorf roen je 1936. godine u BeËu. S obitelji je 1939. pred nacistiËkim progonom izbjegao u Englesku, gdje je završio fakultet. Danas živi u Jeruzalemu, gdje je do umirovljenja predavao engleski jezik i teatrologiju na Hebrejskom sveuËilištu. Napisao je niz znanstvenih studija i pripovjedaka na engleskom. Wolfy i njegovi prvi mu je roman, objavljen 2001. godine. Jagendorf mladenaËkim jezikom, s mnogo umijeÊa, oslikava odrastanje djeËaka u Londonu pedesetih godina 20. stoljeÊa, u židovskoj obitelji koja je pobjegla iz BeËa. Roman je iste godine bio u širem izboru za nagradu Booker, a 2002. nagraen je prestižnom književnom nagradom Wingate te nagradom Saggitarius.
- 201 -
O prevoditeljici
Giga GraËan, prevoditeljica, publicistkinja i urednica, roe na je u Osijeku, 25. travnja 1945. Diplomirala je 1968. kom paratistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila kao bibliotekarka u osjeËkom EMŠC-u, urednica u Koncertnoj direkciji Zagreb i Zavodu za kulturu Hrvatske, tajnica Hrvatskoga glazbenog zavoda (1990). Od 1991. urednica je u III. programu Hrvatskoga radija. Književne prijevode s engleskoga, francuskoga i njemaËkoga objavljuje od 1967. Prevela je djela sljedeÊih autora: Peter Brook, John le Carré, Charlotte Brontë, Edward Bond, Anne Frank, Agatha Christie, Daphne du Maurier, Augustin Girard, James Thurber, Guy de Maupassant, George Steiner, Northrop Frye, Iris Murdoch, E. A. Poe, David Lodge, Arthur Conan Doyle, Christopher Whyte, William Inge, Janice Kulyk Keefer, Barry Callaghan, Margaret Atwood, J. M. Coetzee, Robertson Davies, Toni Morrison, Anthony Burgess, Susan Sontag, Said, Cecil Jenkins, Henry Winterfeld i drugi. U Ëasopisima i novinama objavljuje kolumne, te kazališne i književne kritike i studije. Uredila niz zbirki drama i eseja na hrvatskom, njemaËkom i engleskom jeziku. Objavila autorski literarno-likovni almanah Macani razni (Zagreb 1996.). S tonmajstoricom A. SaviÊ realizirala niz zapaženih dokumentarnih radiodrama.Dobitnica je godišnje nagrade Društva hrvatskih književnih prevodilaca 1980. za prijevod knjige Anatomija kritike Northropa Fryea; nagrade “Marija JuriÊ Zagorka” Hrvatskoga novinarskog društva za najbolje ureenu radijsku emisiju u godini 1998. - Zoofon; godišnje nagrade HRT-a za postignuÊa u mediju radija, 2001.
- 202 -
Sadræaj
Kalmanov put “Ausbjeglice” Radostan je rad u sortirnici Pisma umrle ©tovatelji πtrudle, 1951. Seks i hebrejska konverzacija Rese Ottov trk Strast tetka Otta za korijenima Oæiljak Sophieina priËa DeËko s groblja Will hoda Napomene prevoditeljice O autoru O prevoditeljici
- 203 -
7 13 33 54 70 86 107 118 120 143 164 179 196 199 201 202
Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Konzultantica za æidovsku kulturu Julija Koπ Suradnik na prijevodu Dalibor DobriÊ Korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Tisak Gipa, Zagreb Godina izdanja 2007., prosinac (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-043-2 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653128 Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske
www.fraktura.hr E-mail: fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63; Fax: +385 1 335 83 20
- 204 -
- 205 -
Wolfy i njegovi roman je koji s mnogo finoga humora pripovijeda o odrastanju senzibilnog djeËaka i životu židovskih izbjeglica u Engleskoj. Neposredno prije Drugog svjetskog rata, bježeÊi pred nacizmom, u London se doseljavaju Wolfy i njegovi: otac, pomalo neprilagoen novom naËinu života, teško bolesna majka, koja ubrzo umire, tetka, koja se savršeno snalazi u novoj ulozi glave obitelji, melankoliËni tetak te bratiÊ opsjednut djeËaËkim smicalicama. Život Wolfyja i njegovih neraskidivo je povezan s tradicijom koju su donijeli iz BeËa, ali ih s vremenom život suvremenog Londona osvaja i mijenja. Wolfy i njegovi roman je o stapanju dvaju svjetova, o odrastanju, nacizmu, holokaustu, a sva složenost življenja, politiËke prilike i egzil ocrtani su izvrsnim stilom i nadasve duhovito. Roman Wolfy i njegovi bio je u širem izboru za nagradu Booker 2001. godine, a sljedeÊe je godine dobio nagradu Wingate.
139,00 kn
www.fraktura.hr
- 206 -