Zanat ubijanja

Norbert Gstrein Zanat ubijanja

-1-

Naslov izvornika: Norbert Gstrein Das Handwerks des Tötens ∂ Suhrkamp Verlag, Frankfurt am Main 2003 ∂ za hrvatsko izdanje, Fraktura 2007. ∂ za hrvatski prijevod, Boris PeriÊ i Fraktura 2007.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-030-2

-2-

Norbert Gstrein

Zanat ubijanja preveo s njemaËkog Boris PeriÊ

Fraktura -3-

-4-

u znak sjeÊanja na Gabriela Grünera (1963. - 1999.) o Ëijem æivotu i smrti premalo znam da bih o tome mogao priËati

-5-

i za Suzanu

-6-

Prvo poglavlje ZANAT UBIJANJA

-7-

-8-

Paula sam smatrao hvalisavcem koji nikako nije mogao odluËiti na πto potroπiti vrijeme. Vrebao me i iz meni nikad posve jasnih razloga neprestance traæio moju blizinu. VeÊ je dulje bio suradnik novina, ali tek nekoliko mjeseci u gradu, i poslije sam se toËno mogao prisjetiti kako se jednog dana, kad sam tamo imao nekakva posla, pojavio u redakciji kako bi se predstavio i kako nitko nije toËno znao πto bi s njime, zbog Ëega se ubrzo ponovno izgubio.

Tri dana poslije priπao mi je u kavani u Ottensenu, gdje sam obiËavao doruËkovati, tjedan ili dva prepao bih se svaki put kad bih ga vidio kroz prozor, oËito je veÊ bio postao stalni gost, pa bih se provukao pokraj njega, negdje drugdje popio svoju jutarnju kavu te se nakon pola ili triËetvrt sata vratio u nadi da je odustao od Ëekanja. Ubrzo sam shvatio koliko je ta radnja uzaludna. Sjedio je uvijek na istome mjestu i promatrao vrata, puπtajuÊi cigaretu da sama izgori u pepeljari a da iz nje, nakon πto bi je pripalio, ne bi povukao ni dim. Pozdravljao bi me kao dobra znanca i pokazivao na stolac do svoga. Od igre skrivaËa napokon sam odustao jer sam je smatrao djetinjarijom.

Za prilog o putovanjima pisao je izvjeπtaje, koje je prodavao i drugim novinama, a kako niπta od toga nikad nisam Ëitao, nisam mu bio znao ni ime. Poredba je moæda malo nategnuta, ali meu resorima je postojala hijerarhija kakva je, u veoma sliËnu obliku, morala postojati i u zatvorima, ovisno o zloËinu koji je tko poËinio, a prema -9-

njoj on je bio u rangu pedofila ili malËice iznad toga.

Daleko od toga da bi moja pozicija bila bitno bolja, bio sam takozvani stalni vanjski suradnik, koji uskaËe malo ovdje, malo ondje, ali ako bi Ëovjek imao nekoga na koga bi mogao gledati svisoka, kao πto je to i sam jednom zgodom rekao, naprosto ne bi mogao a da to ne iskoristi.

Njegov austrijski naglasak nije ostao nezamijeÊen, tako da sam mu, iako to inaËe radije preπuÊujem, ispriËao da mi roditelji potjeËu iz BeËa. Onda sam ga upitao πto ga je dovelo u Hamburg, posao zacijelo ne, jer mu se nije smijeπilo nikakvo radno mjesto, a sjeÊam se i kako je ustuknuo, kao da sam poæelio znati zaπto je uopÊe na svijetu.

Sve na njemu Ëinilo mi se na zaprepaπÊujuÊi naËin privremeno, on sam djelovao je spreman da na znak poËne sve iznova, ispoËetka, djelovao je kao da mu naprosto treba izbavljenje, a njegov je odgovor zvuËao tako dramatiËno da ga gotovo ne mogu napisati a da pritom ne posumnjam u njegovu toËnost.

“Moj aneo smrti.”

U istom trenutku prasnuo je, doduπe, u smijeh, koji je ubrzo zatim prestao, ali ja do danas ne znam nije li u njegovim rijeËima moæda ipak postojao traËak ozbiljnosti, jer rekao je to kao da spada u njegov svakidaπnji rje­Ë­ nik.

“Ne trudi se o tome lijepo govoriti”, nastavio je, uopÊe mi ne pruæivπi priliku da odgovorim. “Bez brige, dobro si me razumio.”

Volio sam kad bi nekome poπlo za rukom jednim jedinim izrazom sam sebe izvrgnuti ruglu, ali, htio ja to ili ne, nakon nekoliko sljedeÊih reËenica na svoj nas je naËin ugurao u uloge dvojice nesretnika, upleo u razgovor o prvim i posljednjim stvarima, kao da nije jasno da se iz toga neÊe izroditi niπta i da je ionako bilo previπe ljudi koji bi istim rijeËima zalutali meu iste otrcane istine.

- 10 -

Nije mi se morao ni zbog Ëega povjeravati, izgubljenost kojom je zraËio veÊ je davala naslutiti da ga je napustila æena, da ga je to dobrano potreslo i da se sada nastoji snaÊi, na sredini æivota, kako se govorilo, kao da moæe birati hoÊe li krenuti naprijed ili natrag, kao da smjer njegova kretanja nije zacrtan jednom zauvijek. Neπto na njemu podsjeÊalo je na djecu s predebelim staklima na naoËalama, kakvu sam oduvijek instinktivno æalio, djecu koja su taman joπ u stanju sama si zavezati cipele, dok sve drugo bitno nadilazi njihove moguÊnosti. Za mene je on bio jedan od onih koji u odreenoj dobi poËinju razmiπljati o grananju putova, insceniraju bespomoÊne pokuπaje bijega i iznenada viπe ne razumiju svijet ako se kojim sluËajem zateknu pred zatvorenim vratima. PriËao je prastaru priËu kojom mi je zapravo dosaivao, Ëuo sam je u krugu svojih znanaca u svim moguÊim varijantama, zavrπetak je uvijek bio taj da se netko za vrijeme druæenja s prijateljima iskrao iz kuÊe i otiπao prostitutki kao da Êe mu to nadomjestiti sve revolucije koje je propustio, ili bi se iznenada kraj njega pojavila djevojka koja bi ga iz nedoku­Ëivih razloga oboæavala, pa bi povjerovao da Êe uz nju pro­duljiti svoj rok do neizbjeæna smaknuÊa.

Nova æena, na koju se odnosila Paulova sarkastiËna primjedba, zvala se Helena i naravno da nije moglo biti onako kako je bilo, i postojale su odgovarajuÊe anegdote kojima me obasipao kao da æeli da mu bez prestanka potvrujem kako mi Ëak i najsmjeπnije sitnice djeluju jedinstvene i nikad viene. Iako se niπta nismo dogovorili, nakon naπeg prvog duljeg razgovora postalo je pravilom da se ujutro sastajemo u toj kavani i upustio sam se u to da s njime, ako ne bih imao preËa posla, pokatkad prosjedim i dulje, ili bih se odazvao njegovu pozivu da zajedno krenemo dalje, svjestan da Êe kad-tad opet poËeti go­voriti o njoj. Jednom smo Ëak siπli do vode, proπetali

- 11 -

kraj ribarske luke i pristaniπnog mosta te naposljetku dospjeli u gradsko srediπte, a da on pritom nije prestajao govoriti o njoj. I moæda je bila Ëak i istina kad sam joj poslije rekao da sam se zbog mjeπavine lakoÊe i teæine koja je pratila njegove rijeËi na kraju poËeo zanimati za nju.

Bit Êe da ju je prvi put sreo petnaest godina prije, nakon Ëega je viπe nije vidio, niti je πto o njoj Ëuo, izuzme li se ono malo telefonskih razgovora kad bi ga put naveo u njen kraj. PoËetak se odigrao u njegovu selu u brdima i bilo je neËeg u isti mah dirljiva i smijeπna u naËinu na koji je sada nastojao iz tih nekoliko krhotina sklepati nuænost, odreenje prema kojem su, ako veÊ ne stvoreni jedno za drugo, a onda barem sudbinski proæeti jedno drugim. Pritom nije viπe znao previπe toga, jedna πetnja na snijegu, a da nije mogao reÊi je li ta koje se prisjeÊao doista bila ona ili neka druga djevojka iz tog doba s kojom je ruku pod ruku hodao kroz tminu, smijeh koji je iπËeznuo na studeni, nekoliko reËenica, a i govorili su uvijek jedno te isto, Ëedne grudi πesnaestogodiπnjakinje, razgoliÊene nervoznim prstima u tavanskom sobiËku, njezina tuga, ako to nije bila samo njegova apsurdna maπtarija kako bi se mogao zaljubiti u nju, i da je imala velika stopala. Ona mora da je zadræala u sjeÊanju viπe toga, ili je bar tako tvrdila, pa je sada, opËinjen moguÊnoπÊu da ugrabi djeliËak prohujale sreÊe, mogao provoditi sate sluπajuÊi je kako mu ponavlja detalje, raspitivati se je li joj iπao na æivce svojim hvalisanjem πto bi sve uËinio samo da mu se bilo maknuti iz te zabiti, proputovao bi Ëitavim svijetom ili postao pisac, kao da je to doista jedno te isto, mogao je istraæivati je li svojim priËama pokuπavao ostaviti dojam na nju, sve dok je na kraju svaki put ne bi upitao je li otiπao tako daleko da joj prizna svoju ljubav, na πto bi ona samo odmahnula glavom i nasmijano odgovorila da je za to bio prevelika kukavica.

- 12 -

Ne znam je li bila sluËajnost da se okomio baπ na mene, ili bi odabrao nekog drugog tko bi mu se joπ manje opirao, je li posrijedi bilo moje podrijetlo, koje nam je u njegovim oËima davalo zajedniËku crtu, ili je u mene imao povjerenja jer je slutio da me snaπlo isto zlo kao i njega, san da jednom napiπem roman koji Êe mi uËiniti æivot podnoπljivim i nadoknaditi mi neπto πto nikako nisam znao imenovati.

Naravno da je bio kliπej gledati u svakom novinaru neostvarena pisca, ali preËesto mi se dogaalo da mi netko nakon nekoliko popijenih Ëaπa vina naprasno prizna πto ga u æivotu zapravo progoni, a ja se taman joπ stignem ugristi za usnu, osjeÊajuÊi olakπanje πto sâm nisam zapoËeo tu temu, sve dok se napokon i s Paulom nisam zatekao u razgovoru o mnoπtvu neshvaÊenih genija koji sjede po novinskim redakcijama.

Bilo je to jutro nakon πto sam u predvorju Reichshofa punih sat vremena Ëekao na intervju s jednom kazaliπnom redateljicom, prije no πto je dotrËala sva unezvijerena i otjerala me pokretom ruke koji nikada neÊu zaboraviti.

On mi je pokuπao pomoÊi da to lakπe prebrodim, primivπi me u svoj sumnjiv krug.

“Ta neÊeπ valjda potratiti æivot na takve triËarije”, poËeo je nakon πto sam mu ispriËao πto mi se dogodilo.

“Pogledaπ li bolje, sve je to samo stvar potvrivanja.”

Ono πto je rekao potom, zvuËalo je, ako veÊ ne kao Ëin promaknuÊa u viteza, a onda barem kao neka vrsta odrjeπenja od krivnje, iako je prema tonu jednako tako mogla biti i kletva.

“Za mene ti si pisac.”

Ostao je pri tome, i upravo zato πto bi trenutak bio pogodan, nisam se usudio izgovoriti da nakon naπih susreta Ëesto kod kuÊe sjedam za stol i zapisujem πto mi je ispriËao, a da danas ne mogu reÊi da sam od svojih Ëas odluËnih, Ëas odveÊ plahih knjiæevniËkih pokuπaja oËeki- 13 -

vao previπe. Meni niπta od svega toga nije bilo upotrebljivo i lagao bih kad bih ustvrdio da sam ga pripustio k sebi samo zato πto je djelovao tako oËajan, a meni se Ëinilo da Êu, ma πto on uËinio, na kraju i sam imati neku korist od njega. Jer, iako mi je pokatkad djelovao poput kockara, koji joπ nije doπao u priliku dobivati ili je netom proπao kroz fazu nesreÊe, te Êe prvom prilikom udvostruËavati svoj ulog toliko dugo dok viπe niπta ne pre­ ostane, na poËetku naπeg poznanstva bilo mi je dovoljno pro­Ëitati vlastite biljeπke kako bih uvidio da se iz njegove priËe moæe napraviti jedino melodrama i niπta drugo.

Prije πest mjeseci sreo je Helenu na jednom putovanju u London i sam naËin na koji je rekao da posrijedi nije mogla biti sluËajnost ponovno mi je otkrio koju vrstu priËe zapravo æeli. Sablaznilo me koliko su mu takve umotvorine nuæne, bila je to prava elegija spjevana za nju, kao da ne zna da posvuda na svijetu, hodajuÊi duæ utabanih putova, moæemo utrËati u naruËje nekome koga poznajemo, a da to Ëovjeka ne mora ni izdaleka izbaciti iz takta kao πto je njega. Bilo bi dovoljno da je osluπkivao sama sebe pa da shvati moje odmahivanje glavom, moje Ëuenje kad je spomenuo da je isprva nije ni prepoznao, da nije reagirao kad se zaustavila pred njim na postaji Paddington, mlada æena koja je neprestance ponavljala njegovo ime, da je buljio u nju i povjerovao da je to ona tek kad su u jednom obliænjem lokalu sjedili jedno nasuprot drugome, dræali se preko stola za ruke, gledali se u oËi i nesuvislo poËeli iznova sastavljati mozaik prvih zajedniËkih sje­Êa­ nja.

Zacijelo sam bio zavidan, ali nije mi se svidio naËin na koji ju je oboæavao, kako je u zanosu isticao njenu ljepotu, nisam ga rado gledao kako zatvara oËi Ëim bi poËeo govoriti o njoj, nisam æelio da me uvuËe u svoju sreÊu, u tu djetinjariju, nisam æelio prihvatiti njegovu igru, zuriti u njega i biti prisiljen zamiπljati πto mu je mogla reÊi.

- 14 -

“Petnaest godina, Paul, da ne povjerujeπ.”

Takve neobavezne reËenice zacijelo su im pruæile priliku da prevladaju prvu zbunjenost i prvu πutnju, a za to ga je vrijeme ona moæda veÊ stala odmjeravati. “©to si radio sve to vrijeme?”

Ne znam je li oklijevao, je li poznavao film u kojem glavni junak na isto pitanje odgovara samo da je rano otiπao na poËinak, ostavljajuÊi gledatelju moguÊnost da na osnovi toga zamisli Ëitav njegov æivot, ali pretpostavljam da je bio manje poetiËan. “»ekao sam tebe.”

Reakcija nije mogla izostati. “©to to govoriπ?”

Slijed gradova u kojima su se sretali sljedeÊih tjedana, djelovao je poput europskog programa za ameriËke turiste i uËinilo mi se kao da mu nikakva koliËina skupljenih trofeja naprosto nije dovoljna, kao da je nakanio prevaljivati kilometar za kilometrom, samo da bi dospio do poËetka za koji nije mogao prestati vjerovati da ga je propustio zajedno s njom. Uza svaku situaciju imao je spremnu epizodu, ali to nije bilo ni tako vaæno, mnogo vaænije bilo je nabrajanje svih mjesta koja je posjetio, kao da je sam njihov napor veÊ bio dokaz ljubavi, sam zvuk imena i nevaæne sitnice koje su ih okruæivale, a svejedno je uvijek bilo prekasno, tako je barem tvrdio, uvijek je bilo prekasno, on viπe nije bio mlad, a kad sam Ëuo kako ga je mu­Ëila moguÊnost da se tijekom proteklih godina jednom moæda nalazio na istome mjestu kao i ona, a da toga nije bio svjestan, da je ne znajuÊi proπetao nekom ulicom, a da je ona na drugoj strani protrËala pokraj njega, ili da ju je negdje promaπio za nekoliko minuta, nisam mogao a da ne podijelim njegovu bol. Bio je toliko lud za svim pro­ puπtenim prilikama da mu jednostavno nije bilo pomoÊi.

Sve mi je to djelovalo poput utrke koju je mogao samo izgubiti, usto joπ kao netko tko trËi u cik-caku, tko bi na - 15 -

zemljovidu ostavio za sobom zamrπene crtarije, crte koje su trebale obrisati i svojom neprestanom sadaπnjoπÊu prepisati sve πto se dogodilo prije. Kad bi poËeo priËati kako je upravo krenuo u πkolu kad je ona doπla na svijet, gle­ da­juÊi me u Ëudu jer me to nije posebno zadivljivalo, za­ πu­tio bih, a on se ne bi dao zaustaviti prije no πto bi do­spio do pariπkoga hotela bez kojeg takva priËa ne bi imala smisla, ne bi prestajao zaneseno pripovijedati o nekoj veËeri u Maraisu i kako pritom nije skidao pogled s nje jer mu se uËinila toliko stranom. Uz to je pristajala cigara koju je popuπio zajedno s njom i kako je sama sebe iznenadio na djelu dok je bez trunËice srama uæivao u pogledi­ ma konobara, ili kako ga je ona potom zadræala u kre­vetu, otjerala ga gotovo preko ruba, njena snaæna ramena, i iako je pripovijedao samo kliπejizirano, u Ëvrstim πa­blo­ nama, mogao sam æivo zamisliti kako je usred noÊi stajao kraj prozora i gledao van, mogao sam Ëuti kiπu, æurne korake neke æene dolje na nogostupu, koji su se gubili u daljini, mogao sam vidjeti Ëovjeka u kuÊi preko puta koji je u potkoπulji sjedio na rubu kade, i znao sam na πto misli svojim zazivanjima kako se sve trebalo zaustaviti u tom trenutku, zaustaviti i ne iÊi dalje, samo se njezin dah trebao Ëuti u dubini sobe, jedva Ëujno udisanje i izdisanje i kako ga je dozivala, bijela sjena u tmini, kao πto je obiËavao govoriti.

VeÊ sljedeÊa postaja bio je Hamburg, jer je tamo æivjela, a moæda je posrijedi bila i njegova predanost bez otpora, njegova nesposobnost donoπenja odluka, veÊ se samo pu­ πtao plutati, da sam se zapitao πto li radi po Ëitave dane nakon πto se nas dvojica raziemo. Nije mi se Ëinilo da radi na neËemu, a nisam se ni raspitivao, u svakom sluËaju tijekom tjedana za kojih smo se sastajali u novinama nije izaπlo niπta njegovo ili bar ne neπto πto bih zamijetio, a nijednom nije ni otputovao. To, naravno, samo po sebi

- 16 -

nije znaËilo niπta, objasnio mi je da svoje izvjeπtaje s putovanja odavno piπe a da se pritom ne pomakne s mjesta jer mu je dozlogrdilo da mu predbacuju da je ono πto piπe previπe tuæno i da to nitko ne æeli Ëitati, pa se ograniËio na prihvatljivu formulu: ljubazni ljudi, sunËane zemlje, malo egzotike, malo folklora, koju je mogao primijeniti posvuda, pa bio pred nama i smak svijeta.

Svejedno mi nije bilo neoËekivano da se naposljetku nekoliko dana nije pojavio. VeÊ sam pomislio da je to bilo to, nestao je jednako nenajavljeno kao πto je i doπao, a ja Êu ubuduÊe ujutro opet moÊi nesmetano Ëitati novine, kadli sam se ulovio kako pogledavam na sat i iπËekujem neÊe li moæda ipak joπ stiÊi. Daleko od toga da bi mi uistinu nedostajao, ali kad me napokon nazvao, bez oklijevanja sam prihvatio njegov prijedlog da se sastanemo joπ iste veËeri, i tada sam prvi put vidio Helenu.

Dogovorili smo se u jednom lokalu na Novoj konjskoj trænici, kamo sam stigao prije njih. Sjeo sam za stol kraj prozora i spazio ih na suprotnoj strani ulice. Odmah mi je zapela za oko njihova nevjerojatna sliËnost, mogli su biti brat i sestra, taj Êe mi se dojam ne jednom potvrditi poslije, kad god se zajedno s njima zateknem meu ljudima. Iste oËi, govorili su, isti pogled, isto otvoreno lice, πto god to trebalo znaËiti. Iako je upravo poËela sipiti kiπa, zastali su, dok se na pjeπaËkom semaforu viπe puta promijenilo svjetlo, te su ljudi slijeva i zdesna projurili pokraj njih, tako da sam imao vremena dobro ih promotriti.

Nije se moglo razaznati svaaju li se, no nije mi se Ëinilo da razgovaraju, a njihovo mi je dræanje djelovalo nekako odbojno. On je pogledavao na sat, a ona je neprestance prebacivala teæinu s noge na nogu, dok nije otiπla nekoliko koraka, a on potrËao za njom, doveo je natrag i stao joj neπto objaπnjavati. Planuli su, to je bilo sve, no ja sam buljio u njih i pribojavao se da sam predugo oklijevao

- 17 -

prije no πto sam maknuo pogled i da su me vjerojatno primijetili dok su se pribliæavali.

S time je morala biti povezana Ëinjenica da mi se ona Ëi­tave veËeri Ëinila nervoznom, da je jedva progovorila po­neku rijeË, dok je on bio joπ rjeËitiji nego inaËe, neprestance mijenjao temu i doslovce govorio Ëas o ovoj, Ëas o onoj stvari. Nije joj davao da doe do rijeËi, na nekoliko pi­tanja koja joj je postavio odgovorio je sam, a kad joj je za­zvonio telefon te ga je pokuπala iπËeprkati iz torbice, bio je dovoljan samo jedan njegov pogled da ga iskljuËi.

Jed­nom ili dvaput kad me oslovila, obratila mi se sa vi i, za­to πto sam od samog poËetka bio mnogo izravniji, bilo mi je to tako neoËekivano da sam se prepao, pogledao je i u istom trenutku zaboravio na njegovu nazoËnost te sam se morao suzdræavati da ne popustim impulsu i uhvatim je za ruku.

Ne znam je li u njezinu glasu bilo neËeg podrugljiva ili se naprosto dosaivala, no u svakom sluËaju razvlaËila je svaku rijeË i to ju je oËito zabavljalo.

“Vi ste, dakle, Paulov prijatelj?”

Djelovalo je djeËaËki kad sam odgovorio potvrdno, iako sam isto tako mogao reÊi i da nisam, toliko je malo pozornosti pridavala mojim rijeËima.

“Onda mora da vam je ispriËao sve o meni”, nastavila je. “Nadam se da vam nije ispriËao same besmislice.”

Nikada nije spomenuo da joj je priËao o naπim razgovorima i, zateËen tom Ëinjenicom, samo sam ga preneraæe­ no pro­matrao dok ona nije poËela iznova: “Jesam li onakva kakvu ste me zamiπljali?”

Nisam joj stigao odgovoriti jer ju je Paul grubo prekinuo i zatraæio da me ostavi na miru sa svojim koketiranjem. Potom je pazio da mi se viπe ne obrati. VeËer nije protjecala u ugodnoj atmosferi jer je on bio razdraæljiv, a ja sam uistinu znao previπe o njoj. Problem je bio πto je

- 18 -

ona za mene bila protagonistkinja jedne priËe kojom nisam mogao upravljati. U svakom sluËaju, zasmetalo mi je kad joj je predbacio da se nastoji svakome svidjeti, kako se, ako je nekoliko sati provela u druπtvu, Ëim bi ostali nasamo svaki put raspituje kakva je bila, kako na njegove prijedloge da uËini ovo ili ono odgovara svojim najnevinijim glasom uvijek istim lijepo ili takoer lijepo i kako, Ëim bi on spomenuo neku drugu æenu, krajnje predvidljivo pita je li mlada, je li lijepa, je li pametna, toËno tim redoslijedom. Sve to nisam æelio znati, nisam æelio da mi to kaæe upravo on, ni kako nakon tuπiranja veæe ruËnik oko kose kao turban i onda gola πeÊe stanom, ni kako maæe kremom zapeπÊa, zanesena poput mjeseËarke, pri Ëemu joj pokreti usta nalikuju na one osobe koja koncentrirano piπe, ni kako je zaspala na trbuhu, jedne noge ispruæene, druge savinute, a probudila se leæeÊi na leima, ruku prekriæenih iznad glave, kao da ima beskrajno povjerenje u svijet i niπta joj se ne moæe dogoditi. Moæda mu je jednom rekla da s njom moæe uËiniti sve, πto mi on, naravno, nije pre­πu­tio, ali dok sam je promatrao u njenoj bijeloj haljini, poæelio sam da sam razgovarao s hvalisavcem koji je sve to izmislio samo kako bi na neprikladan naËin ostavio dojam na mene, a da istom nikako nisam uspijevao iz glave istjerati reËenicu koju sam negdje Ëuo, kako nipoπto ne valja iz nepaænje brkati djecu i anele.

Njegov odnos prema njoj bio je na takav naËin ironiËan da bih ga najradije bio zgrabio, prodrmao i rekao mu da ima posla s ljudskim biÊem, a ne s figurom u nekoj igri.

Kad god bi joj nazdravio ili joj pripalio cigaretu, na mene je to djelovalo kao citat, kao da time samo æeli pokazati da zna kako mora funkcionirati dok joj pomaæe obuÊi jaknu, otvara joj vrata i prati je kuÊi, a pritom se nije ponaπao drukËije nego bilo koja druga budala. Iritiralo me πto dopuπta takav odnos prema sebi i svaki put kad

- 19 -

bih prelazio pogledom s njega na nju, a ona ne bi pokazivala nikakvu reakciju, zapitao sam se ne zabavlja li se on i na moj raËun.

Na kraju od te veËeri nije ostalo mnogo. Njene vodenasto svijetle oËi, glatka crna kosa, koju je s vremena na vrijeme micala s Ëela, priguπen smijeh i zvonak glas dok se opraπtala od mene.

“Nadam se da Êu vas vidjeti ponovno.”

Ustali su, a mene je razljutilo kad sam vidio kako Paul kima. Jednu ruku stavio joj je na rame, drugu oko struka, i tako ju je usmjerivao prema izlazu, kadli se ona joπ jednom okrene prema meni, kao da ne moæe odluËiti bi li moæda trebala joπ neπto reÊi. To sam zacijelo umislio, ali kad ju je definitivno odvukao za sobom, na trenutak mi se uËinilo da sam joj na licu prepoznao preklinjuÊi izraz.

“Evo me, stiæem”, rekla je. “Stiæem.”

Potom sam je jedva joπ Ëuo.

“Zaπto tako siliπ?”

Sad viπe nije bilo sumnje, njih dvoje poËelo se vani svaati, gledao sam ih kako se udaljavaju, njena kruta ramena kraj njegovih, dok joj je on neπto govorio i pritom snaæno gestikulirao. Kiπa je odavno prestala, asfalt se, koliko sam vidio, upravo poËeo suπiti, a u polumraku mi se uËinilo kao da nedostaju pojedine slike u filmu koji se odmotavao pred mojim oËima. Njihovi obrisi kao da su nakratko zastajali, potom bih ih opet vidio malo dalje, katkad bi je uhvatio za ruku, da je veÊ u sljedeÊem trenutku pusti. Nije bilo joπ dugo do ravnodnevice i nisam se mogao oduprijeti naletu melankolije kad sam pomislio kako Êe se njih dvoje opet pomiriti, razgovarati o meni ili ne, i to bi bio njihov æivot, u koji ja nemam pristupa. Osim mene u lokalu nije bilo gostiju, nisam trebao ni pogledati kako bih znao da me konobarica iza πanka promatra, ali kad izaem iz lokala, mirisat Êe kao πto je zacijelo - 20 -

O piscu

Norbert Gstrein roen je 1961. u Milsu u Tirolu, tre­nutno æivi u Hamburgu i Londonu. Studirao je matematiku, a doktorirao s temom iz filozofije jezika. Proslavio se veÊ prvim djelom, pripovijetkom Jedan (1988.), hvaljenom zbog teme i naËina pisanja u kojem se neprestano izmjenjuju perspektive. Isti je stil brusio u sljedeÊim djelima, romanu Registar, noveli O2 i reportaæi Trgovinski savjet, u kojima Ëitatelju pruæa bezbroj interpretacija i podataka, ali nikada “pravu istinu”. Slijede romani Engleske godine (1999.) i Autoportret s mrtvacem (2002.), Zanat ubijanja (2003.), koji govori o ratu na Balkanu, te esej Kome pripada priËa (2004.). Primio je izmeu ostali­h knjiæevnu nagradu Berlina, nagradu Alfred-Döblin (1999.), knjiæev­ nu nagradu zaklade Konrad Adenauer (2001.), nagradu Uwe Johnson (2003.) i nagradu Franz Nabl grada Graza (2004.).

- 281 -

- 282 -

O prevoditelju

Boris PeriÊ roen je 25. svibnja 1966. u Varaædinu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao germanistiku i filozofiju. Bavi se knjiæevnoπÊu, prevoenjem i novinarstvom. Radio u viπe javnih glasila, obraujuÊi teme iz kulture, unutarnje i vanjske politike. Prozna djela i prijevode objavljivao u hrvatskom i inozemnom tisku. Uvrπten u viπe knjiæevnih antologija. Zaposlen kao direktor Kontaktnog ureda grada BeËa u Zagrebu. »lan Hrvatskog druπtva pisaca. Æivi i radi u Zagrebu.

Objavljena djela: PolitiËki vodiË - NjemaËka, 1992., PolitiËki vodiË - Austrija, 1993., Sezona stakla, 1993., Heartland, 1995., Putovanje na granici - Izbor iz suvremene austrijske proze, 1995., Quattro Stagioni, 1998., Groblje bezimenih, 2003., PriËe iz beËke kuhinje, 2004., Vampir, 2006.

Vaæniji prijevodi: Markus Jaroschka: Gramatika novih osjeÊaja, Gabriel Loidolt: Svjetionik, Johanna Spyri: Heidi, Joseph Roth: Job, Thomas Bernhard: Imitator gla­sova, Doris Dörrie: Jesam li lijepa?, Romano Guardini: Ko­nac novog vijeka, Hermann Hesse: Putovanje na Istok, Ingo Schulze: 33 trenutka sreÊe, Leopold von Sacher: Masoch: Matrena, Arthur Schnitzler: Novela sna, Thomas Bernhard: Gubitnik, Norbert Gstrein: Engleske godine, Ingo Schulze: Simple Storys, Peter Handke: Strah golmana pred jedanaestercem.

- 283 -

- 284 -

Sadržaj

Prvo poglavlje ZANAT UBIJANJA

7

Drugo poglavlje STORIES & SHOTS

63

TreÊe poglavlje CESTE SNOVA U JUGOSLAVIJI

117

»etvrto poglavlje MISS SLAVONSKOG BRODA

181

Peto poglavlje LIJEPA PRI»A

235

- 285 -

Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Fotografija na naslovnici Dimitri Castrique Tisak Grafomark, Zagreb Godina izdanja 2007., rujan (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-030-2 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 645629.

www.fraktura.hr E-mail: fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63; Fax: +385 1 335 83 20

- 286 -

- 287 -

- 288 -