Zatočenik Neba

Groblje zaboravljenih knjiga

O

va je knjiga dio ciklusa romana koji se isprepliÊu u književnom univerzumu Groblja zaboravljenih knjiga. Romani koji tvore ovaj ciklus meusobno su po­ vezani radnjom i likovima koji pružaju narativne i te­ matske mostove, iako svaki od njih nudi zaokruženu, neovisnu, završenu priËu.

Svaki roman iz serije o Groblju zaboravljenih knjiga može se Ëitati nasumiËnim redom ili pojedinaËno i omoguÊava Ëitatelju da istraži i zae u labirint priËa kroz razliËita vrata i razliËitim putovima koji Êe ga, zapetljani, dovesti do srca priËe.

d 1D

Od istoga autora: Sjena vjetra Anelova igra Marina Princ Magle

d 2D

Carlos Ruiz Zafón

Zato»enik Neba prevela sa španjolskog Silvana RogliÊ

Fraktura

d 3D

Prvi put objavljeno pod naslovom El Prisionero del Cielo 2011. ∂ Shadow Factory, S.L. 2011. ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura, 2012. ∂ za prijevod Silvana RogliÊ i Fraktura, 2012.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-404-1 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 814923

d 4D

Uvijek sam znao da Êu se vratiti na ove ulice kako bih ispriËao priËu o Ëovjeku koji je izgubio dušu i ime meu sjenama one Barcelone uronjene u mraËan san tadašnjeg vremena pepela i tišine. Te su stranice ispisane plamenom pod okriljem grada prokletih, rijeËima utisnutim u sje­ Êanje onoga koji se vratio iz mrtvih s obeÊanjem duboko u srcu i s cijenom prokletstva. Dekor se diže, publika se utišava i, prije nego što sjena koja stoji nad njegovom sudbinom sie sa skela kulisa, družina bijelih duhova ulazi na pozornicu s komedijom na usnama i prokletom nevinošÊu onoga tko nam, misleÊi da je treÊi Ëin posljed­ nji, dolazi ispripovijedati božiÊnu priËu ne znajuÊi da Êe ga, kad okrene posljednju stranicu, tinta njegova daha odvuÊi polagano i nesmiljeno u srce tame.

Julián Carax, ZatoËenik Neba (Editions de la Lumière, Pariz, 1992.)

d 5D

d 6D

Prvi dio

BOÆI∆NA PRI»A

d 7D

d 8D

d 9D

d 10 D

1.

Barcelona, prosinac 1957.

T

e je godine oko BožiÊa svako jutro svitalo olovno i mrazno. PlaviËasta polusjena bojila je grad, a ljudi su žurno hodali zabundani do ušiju i dahom ocrtavali tra­ gove pare po hladnoÊi. Rijetki su tih dana zastajali kako bi bacili pogled u izlog knjižare Sempere i sinovi, a još su bili rjei oni koji bi se odvažili uÊi i raspitati se za onu izgubljenu knjigu koja ih je Ëekala Ëitav život, Ëija bi pro­ daja, neovisno o poeziji, pomogla da se poprave nesigurni prihodi knjižare.

“Ja mislim da je danas taj dan. Danas Êe se okrenuti naša sreÊa”, izjavio sam na krilima prve jutarnje kave, Ëistog optimizma u tekuÊem stanju.

Moj otac, koji se od osam sati toga jutra borio s knji­ gom raËuna i olovkom i gumicom izvodio trikove, po­ digao je pogled s pulta i promatrao prolazak vrludavih mušterija dok nestaju niz ulicu.

“Iz tvojih usta u Božje uši, Daniele, jer ovim tempom, ako propustimo božiÊno vrijeme, u sijeËnju neÊemo imati Ëime platiti ni raËun za struju. Nešto Êemo morati po­ duzeti.”

“JuËer je Fermín imao ideju”, iznio sam. “On kaže da

d 11 D

bi to za knjižaru bio savršen plan kako bismo izbjegli neminovan bankrot.”

“Bože nas saËuvaj!”

Doslovno sam ga citirao: “Možda, ako ja krenem u gaÊama ukrašavati izlog, pokoja ženskinja željna književnosti i snažnih emocija ue štogod potrošiti jer upuÊeni kažu da buduÊnost književnosti ovisi o ženama, a, tako mi Boga, još se nije rodila djevojka koja bi mogla odoljeti neuglaenim pokretima ovoga branskog tijela”, izložio sam. »uo sam kako je iza mojih lea olovka mog oca pala na pod i okrenuo sam se.

“Fermin dixit”, dodao sam.

Mislio sam da Êe se moj otac nasmiješiti na tu Fer­ mínovu dosjetku, ali kad sam shvatio da se nije probudio iz one tišine, pogledao sam ga ispod oka. Sempere stariji ne samo da tu bedastoÊu nije smatrao nimalo duhovitom, nego je poprimio zamišljen izraz lica, kao da to kani shvatiti ozbiljno.

“Vidi vraga, možda Fermín ima pravo”, promrmljao je.

Gledao sam ga u nevjerici. Možda je poslovna suša koja nas je šibala posljednjih tjedana naposljetku mom pretku pomutila zdrav razum.

“Nemoj mi reÊi da Êeš mu dopustiti da se muva u gaÊama po knjižari.”

“Ne, ne to. Nego ono s izlogom. Sad kad si to rekao, dao si mi ideju… Možda još stignemo spasiti BožiÊ.”

Vidio sam ga kako se gubi u stražnjem dijelu duÊana i ubrzo se vratio opremljen svojom službenom zimskom uniformom: onim istim kaputom, šalom i šeširom koje

d 12 D

pamtim od djetinjstva. Bea je Ëesto govorila kako na­ sluÊuje da moj otac još od 1942. nije kupio ni komad odjeÊe i sve je upuÊivalo na to da moja žena ima pravo.

Dok je navlaËio rukavice, moj se otac blago smiješio, a u oËima mu se nazirao onaj gotovo djeËaËki sjaj koji su mu uspijevali izmamiti samo veliki podvizi.

“Ostavljam te nakratko samoga”, najavio je. “Idem nešto obaviti.”

“Mogu li pitati kamo ideš?”

Otac mi je namignuo.

“To je iznenaenje. Vidjet Êeš.”

Pratio sam ga do vrata i vidio kako Ëvrstim korakom odlazi prema Puerti del Ángel, još jedna figura u sivom moru prolaznika kako plovi još jednom dugom zimom sjena i pepela.

d 13 D

2.

K

oristeÊi prigodu što sam ostao sâm, odluËio sam ukljuËiti radio kako bih uživao u malo glazbe dok sam po svom ukusu preslagivao zbirke na policama. Moj je otac smatrao da je nepristojno držati upaljen radio dok ima mušterija, a ako bih ga upalio u Fermínovoj nazoËno­ sti, on bi stao pjevušiti nabožnu pjesmicu na svaku me­ lodiju ∑ ili još gore, plesati ono što je on zvao “senzualni karipski ritmovi”- i nakon nekoliko minuta živci bi mi bili napeti kao strune. ImajuÊi na umu te praktiËne ote­ gotne okolnosti, došao sam do zakljuËka da trebam ogra­ niËiti svoj užitak u radiovalovima na one rijetke trenutke u kojima, osim mene i nekoliko desetaka tisuÊa knjiga, u duÊanu ne bi bilo nikoga.

Radio Barcelona emitirao je to jutro ilegalnu snimku koju je neki kolekcionar snimio na veliËanstvenom kon­ certu koji su Louis Armstrong i njegov bend prije tri BožiÊa održali u hotelu Windsor Palace na Dijagonali.

U stankama za reklame, voditelj se svojski trudio da etiketira taj zvuk kao džaz3 i skrene pozornost na to da neke od njegovih smjelih sinkopa možda još nisu pri­

d 14 D

kladne za domaÊe slušatelje školovane na tonadilli*, bo­ leru i rastuÊem ye-ye pokretu koji su u tom trenutku vladali radiovalovima.

Fermín je obiËno govorio kako bi, da se gospodin Isaac Albéniz rodio crn, jazz bio izmišljen u Camprodónu, kao keksi u limenim kutijama, i da je, zajedno s onim špiËastim grudnjacima koje je nosila njegova najdraža Kim Novak u nekim filmovima koje smo gledali u kinu Fémina na matineji, taj zvuk bio jedan od rijetkih ljudskih dosega vrijednih spomena. Nisam mu htio proturjeËiti.

Pustio sam da ostatak jutra proe izmeu Ëarolije te glazbe i mirisa knjiga, uživajuÊi u miru i zadovoljstvu koje donosi savjesno obavljen rutinski posao.

Fermín je uzeo slobodno jutro kako bi, prema njego­ vim rijeËima, obavio zadnje pripreme za svoje vjenËanje s Bernardom, predvieno za poËetak veljaËe. Kad je prvi put iznio tu temu, prije jedva dva tjedna, svi smo mu rekli da brza i da se s tolikom prešom nikamo ne dospije.

Moj ga je otac pokušao nagovoriti da odgodi zaruke barem dva ili tri mjeseca tvrdeÊi da su ljeto i lijepo vrijeme stvoreni za vjenËanje, ali Fermín je ustrajao u tom da­ tumu navodeÊi da se on, primjerak naviknut na nesnosnu suhu klimu ekstremadurskih brežuljaka, obilno znoji Ëim doe ljeto s mediteranske obale, koje je prema njegovu

Objašnjenje manje poznatih pojmova i imena pronaite u rjeËniku na kraju knjige *

d 15 D

mišljenju suptropsko, a on nikako nije mogao zamisliti svoje vjenËanje s mrljama veliËine pogaËe ispod pazuha.

Ja sam veÊ pomislio da se zacijelo dogaa nešto Ëudno ako Fermín Romero de Torres, živi pobornik graanskog otpora protiv Svete Majke Crkve, crkvenih klupa i uzor­ nih obiËaja u onoj Španjolskoj podreenoj misama, poÊudnim vijestima i dokumentarcima iz pedesetih, po­ kazuje toliku žurnost da ue u župnu crkvu. U svojoj predbraËnoj gorljivosti, došao je do te krajnosti da se sprijateljio s novim župnikom crkve svete Ane, veleËasnim Jacobom, sveÊenikom iz Burgosa labave ideologije i ma­ nira umirovljenoga boksaËa, kojeg je zarazio svojom pre­tjeranom ljubavlju prema dominu. Fermín se borio s njime u povijesnim partijama u baru Almirall nedjeljom nakon mise, a sveÊenik se razdragano smijao kad ga je moj prijatelj pitao, onako izmeu Ëaša iz kojih se širio miris Montserrata, zna li sa sigurnošÊu da redovnice imaju bedra i ako ih imaju, jesu li tako mekana i podobna za grickanje kao što on nasluÊuje još od puberteta.

“Ekskomunicirat Êe vas”, kudio ga je moj otac. “Re­ dovnice se ne gledaju i ne diraju.”

“Ali fratar je gotovo veÊi kurvar od mene”, bunio se Fermín. “Da nema halju…”

PrisjeÊao sam se te rasprave pjevušeÊi uz zvuk trube majstora Armstronga, kad sam zaËuo da zvonce koje se nalazilo iznad vrata knjižare ispušta svoje blago zvonca­ nje i podigao glavu oËekujuÊi da Êu ugledati oca kako se vraÊa sa svoga tajnog zadatka, ili Fermína spremnog da uskoËi u svoju popodnevnu smjenu.

“Dobar dan”, dopro je do mene s praga težak i pro­ mukao glas.

d 16 D

3.

U

protusvjetlu ulice njegova je silueta nalikovala na deblo izbiËevano vjetrom. Posjetitelj je imao tamno odijelo starinskoga kroja i ružnu figuru naslonjenu na štap. NaËinio je korak prema naprijed, vidno šepajuÊi.

Svjetlost lampe koja je stajala na pultu otkrila je lice is­ pucano od vremena. Promatrao me nekoliko trenutaka, odmjeravajuÊi me bez žurbe. Njegov je pogled, strpljiv i proraËunat, imao nešto od pogleda ptice grabljivice.

“Vi ste gospodin Sempere?”

“Ja sam Daniel. Gospodin Sempere moj je otac, ali ovaj ga Ëas nema. Mogu li vam ja kako pomoÊi?”

Neznanac se oglušio na moje pitanje i stao lutati knji­ žarom prouËavajuÊi sve pedalj po pedalj sa zanimanjem sliËnim pohlepi. Šepavost koja ga je morila nagnala me na pomisao da su ozljede koje su se krile ispod te odjeÊe priliËno gadne.

“Uspomene iz rata”, rekao je neznanac kao da mi je proËitao misli.

Pratio sam ga pogledom kako prouËava knjižaru na­ sluÊujuÊi gdje Êe spustiti sidro. Kao što sam i oËekivao, neznanac je zastao pred vitrinom od ebanovine i stakla, relikvije iz doba utemeljenja knjižare, tamo 1888. godine,

d 17 D

kad je moj šukundjed Sempere, tada mladiÊ koji se tek vratio sa svojih pustolovina na Karibima, posudio novac kako bi kupio stari duÊan s rukavicama i pretvorio ga u knjižaru. Ta vitrina, na poËasnome položaju u duÊanu, bila je mjesto gdje smo tradicionalno pohranjivali naj­ vrednije primjerke.

Posjetitelj joj je prišao dovoljno blizu da mu se dah ocrtavao na staklu. Izvadio je naoËale koje je prinio oËima i poËeo prouËavati sadržaj vitrine. Njegovo me držanje podsjeÊalo na lasicu dok njuška tek izležena jaja u koko­ šinjcu.

“Krasan komad”, promrmljao je. “Vrijedi lijepoga novca.”

“To je obiteljski antikvitet. Ima ponajviše sentimen­ talnu vrijednost”, odvratio sam uznemiren pohvalama i ocjenom te osebujne mušterije koja kao da je procjenjivala i zrak koji udišemo.

Ubrzo je spremio naoËale i progovorio isprekidanim tonom.

“Koliko Ëujem, s vama radi i gospodin poznate oštro­ umnosti.”

S obzirom na to da nisam odmah odgovorio, okrenuo se i uputio mi jedan od onih pogleda koji postara onoga komu je upuÊen.

“Kao što vidite, sâm sam. Ako mi gospodin možda kaže koji naslov želi, rado Êu ga potražiti.”

Neznanac mi je uputio osmijeh koji je bio sve prije nego prijateljski i kimnuo.

“Vidim da imate primjerak Grofa Monte Crista u toj vitrini.”

d 18 D

Nije bio prva mušterija koja je zapazila taj primjerak.

Izrecitirao sam službeni govor koji smo pripremili za takve prigode .

“Gospodin ima vrlo dobro oko. Radi se o sjajnom izdanju, numeriranom i s ilustracijama Arthura Rackhama, potjeËe iz osobne biblioteke velikoga kolek­ cionara iz Madrida. To je jedinstven primjerak i katalo­ giziran je.”

Posjetitelj je nezainteresirano slušao usredotoËivši svoju pozornost na ËvrstoÊu ploËa od ebanovine na polici i jasno mi dajuÊi do znanja da su mu moje rijeËi zamorne.

“Meni sve knjige izgledaju jednako, ali svia mi se plavetnilo ove naslovnice”, odgovorio mi je prezrivim tonom. “Uzet Êu je.”

U drugim okolnostima poskoËio bih od veselja što mogu prodati vjerojatno najskuplji primjerak u Ëitavoj knjižari, ali bilo je neËeg u pomisli da Êe to izdanje za­ vršiti u rukama toga lika od Ëega mi se dizao želudac.

Nešto mi je govorilo da, ako taj svezak napusti knjižaru, nikad nitko neÊe proËitati ni prvo poglavlje.

“To je veoma skupocjeno izdanje. Ako gospodin želi, mogu mu pokazati druga izdanja istoga djela u savršenom stanju i po mnogo pristupaËnijim cijenama.”

Ljudi sitne duše uvijek pokušavaju uniziti druge ljude, a neznanac, za kojega sam nasluÊivao da u svojoj može sakriti tek vršak igle, uputio mi je svoj najusiljeniji nehajni pogled.

“Isto imaju plavu naslovnicu”, dodao sam.

Zanemario je bezoËnost moje ironije.

“Ne, hvala. Želim baš ovu. Cijena mi nije bitna.”

d 19 D

Nevoljko sam kimnuo i zaputio se prema vitrini. Izvu­ kao sam kljuË i otvorio ostakljena vrata. Mogao sam osje­t iti neznanËeve oËi prikovane za moja lea.

“Sve vrijednosti uvijek stoje pod kljuËem”, prokomen­ tirao je potiho.

Uzeo sam knjigu i uzdahnuo.

“Gospodin je kolekcionar?”

“Moglo bi se reÊi. Iako ne knjiga.”

Okrenuo sam se s knjigom u ruci.

“A što gospodin skuplja?”

Neznanac se opet oglušio na moje pitanje i pružio ruku kako bih mu predao knjigu. Morao sam odoljeti nagonu da vratim knjigu u vitrinu i bacim kljuË. Otac mi ne bi oprostio što sam propustio takvu priliku u onakvim vremenima.

“Cijena je trideset i pet peseta”, objavio sam prije nego što sam mu pružio knjigu, nadajuÊi se da Êe ga iznos nagnati da se predomisliti.

Kimnuo je ne trepnuvši i izvukao novËanicu od sto peseta iz džepa onog odijela koje nije vrijedilo ni dvade­ set i pet peseta. Zapitao sam se je li novËanica lažna.

“Bojim se da nemam dovoljno kako bih vam vratio ostatak, gospodine.”

Bio bih ga pozvao da me na trenutak priËeka dok otrËim do najbliže banke i zamolim da mi je razmijene i, takoer, da se uvjerim da je novËanica prava, ali nisam ga htio ostaviti samog u knjižari.

“Bez brige. Prava je. Znate kako se možete uvjeriti?”

Neznanac je podigao novËanicu prema svjetlu.

“Pogledajte vodeni žig. I ove linije. Teksturu…”

d 20 D

“Gospodin je struËnjak za lažne novËanice?”

“Sve je lažno na ovome svijetu, mladiÊu. Sve osim novca.”

Stavio mi je novËanicu u ruku i zatvorio mi šaku nad njome, prekrivajuÊi mi Ëlanke svojim dlanom.

“Ostatak vam ostavljam za svoj buduÊi posjet”, rekao je.

“To je mnogo novca, gospodine. Šezdeset i pet pe­ seta.”

“Sitniš.”

“U svakom sluËaju, napisat Êu vam raËun.”

“Vjerujem vam.”

Neznanac je nezainteresirano promotrio knjigu.

“To je dar. Molim vas da je osobno dostavite.”

NaËas sam oklijevao.

“U naËelu nemamo dostavu, ali ovom Êemo prigodom vrlo rado osobno obaviti dostavu bez ikakve naknade.

Mogu li pitati je li u Barceloni ili…?”

“Ovdje”, rekao je.

HladnoÊa njegova pogleda kao da je otkrivala godine bijesa i gorËine. “Želi li gospodin priložiti kakvu posvetu ili osobnu poruku prije nego što je umotam?”

Posjetitelj je uz poteškoÊe otvorio knjigu na stranici s naslovom. Tad sam uoËio da je njegova lijeva ruka umjetna, komad obojena porculana. Izvadio je nalivpero i zapisao nekoliko rijeËi. Vratio mi je knjigu i napola se okrenuo. Promatrao sam ga dok je šepao prema vratima.

“Možete li biti tako ljubazni i reÊi mi ime i adresu gdje Êemo obaviti dostavu?” upitao sam.

d 21 D

“Sve je tu”, rekao je ne osvrÊuÊi se.

Otvorio sam knjigu i potražio stranicu s porukom koju je svojeruËno napisao neznanac:

Fermínu Romeru de Torresu, koji se vrat io iz mrtvih i ima kljucˇ buduc´nost i.

13 Tada sam zaËuo zvonce na ulazu i, kad sam pogledao, neznanac je veÊ bio otišao.

Požurio sam se do vrata i provirio na ulicu. Udaljavao se šepajuÊi, gubeÊi se meu siluetama koje su prolazile kroz koprenu plave magle koja je mela Ulicu Santa Ana. Htio sam ga zazvati, ali ugrizao sam se za jezik. Najlakše je bilo pustiti ga da jednostavno ode, ali prevladali su moj instinkt i posloviËni nedostatak mudrosti i razboritosti.

d 22 D

Sadræaj Prvi dio BOÆI∆NA PRI»A

7

Drugi dio POVR ATAK IZ MRTVIH

73

TreÊi dio PONOVNO RO–ENJE

171

»etvrti dio SUMNJA

231

Peti dio JUNAKOVO IME

297

Epilog

335

RjeËnik manje poznatih imena, rijeËi i pojmova

341

O autoru O prevoditeljici

355 357

d 359 D

Nakladnik Fraktura, ZaprešiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Jasna KovaËeviÊ GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Prijelom Fraktura Fotografije u knjizi Prvi dio: Fotografski arhiv F. Català-Roca / Arxiu Fotogràfic AHCOAC. Drugi dio: J. Laurent - BNE. TreÊi dio: Fotografski arhiv F. Català-Roca / Arxiu Fotogràfic AHCOAC. »etvrti dio: Fotografski arhiv F. Català-Roca / Arxiu Fotogràfic AHCOAC. Peti dio: Josep Massó / MNAC. Dizajn naslovnice Compañía Fotografije na naslovnici ∂ Fotografski arhiv F. Català-Roca / Arxiu Fotogràfic i ∂ H. Armstrong Roberts / ClassicStock / Corbis Godina izdanja 2012., rujan (prvo izdanje) Tiskano u Hrvatskoj ISBN 978-953-266-404-1 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

d 368 D

d 369 D

d 370 D