Hrvatski bog Merkur

trilogija planetopia

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 1

10/19/10 12:25 PM

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 2

10/19/10 12:25 PM

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 3

10/19/10 12:25 PM

Nakladnik PARAGON Zagreb, Starčevićev trg 3 · 10 000 Zagreb Distribucija MOZAIK KNJIGA, Zagreb (Hrvatska) LAGUNA, Beograd (Srbija) NEZAVISNE NOVINE, Banja Luka (BiH) Copyright © Denis Kuljiš, 2010.

Lektura Jakov Lovrić Dizajn naslovnice BC Prijelom knjižnog arka Boris Runjić Tisak i uvez GRAFOTISAK, Grude Kolovoz 2010.

ISBN 978-953-56405-0-9 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 746006

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 4

10/19/10 12:25 PM

Starom gospodinu Svetozaru Tedeschiju, MS, koji me za našim stolom u «Esplanadi» uveo u svijet iza društvene pozornice

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 5

10/19/10 12:25 PM

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 6

10/19/10 12:25 PM

Sadržaj

Prvo poglavlje Gospodin Bobo traži ženu a pronalazi partnera • 11 Drugo poglavlje Priviđenja nezavisnog zastupnika • 25 Treće poglavlje Osveta prevarenih mrtvaca • 41 Četvrto poglavlje Gospodin Milan između gornjeg i donjeg svijeta • 57 Peto poglavlje Gospodin Bobo dobiva prijedlog koji ne može odbiti • 69 Šesto poglavlje Nepogoda u Pučkoj stranci • 84 Sedmo poglavlje Posada “Titanika” nazuva leteće sandale • 100 Osmo poglavlje Večera s Mefistom • 114

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 7

10/19/10 12:25 PM

Deveto poglavlje Plenum na Tuškancu • 134 Deseto poglavlje Agonija i politička ekstaza • 146 Jedanaesto poglavlje Novinar na ratnoj stazi • 157 Dvanaesto poglavlje Na tragu zlatne kokoši • 172 Trinaesto poglavlje Gospodin Bobo pruža ekspertne usluge • 188 Četrnaesto poglavlje Munjeviti pohod u Sesvete • 204 Petnaesto poglavlje Marić se vozi u gepeku • 220 Šesnaesto poglavlje Gospodin Milan doživljava epifaniju • 238 Sedamnaesto poglavlje Ljubav i merkantilizam • 254 Osamnaesto poglavlje Munja pogađa dvaput • 270 Devetnaesto poglavlje Marić ustaje iz mrtvih • 284 Dvadeseto poglavlje Machiavelli u “Okrugljaku” • 296 Epilog Povratak na Itaku • 308

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 8

10/19/10 12:25 PM

Hrvatski bog Merkur

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 9

10/19/10 12:25 PM

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 10

10/19/10 12:25 PM

Prvo poglavlje

GOSPODIN BOBO TRAŽI ŽENU, A PRONALAZI PARTNERA

G

ospođa Baloković, ugledna dama iz boljeg gradskog društva s adresom na Gornjem Prekrižju upustila se u povjerljiv razgovor sa svojom šulkolegicom, gospođom Violom, koja se poslije božićnih i novogodišnjih praznika vratila iz Amerike. Za blagdane bila je sama u svom prelijepom stanu na njujorškom Upper East Sideu. Prije desetak godina ostala je bez muža. On je od nje bio mnogo stariji, a njihova kći s kojom nije u posebno dobrim odnosima, živi u Kaliforniji. Čuju se telefonom, ali svaka ostaje na svojoj obali kontinenta. Zatim gospođa Viola leti u Zagreb, po predvidlji11

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 11

10/19/10 12:25 PM

vom rasporedu transatlantskih ptica-selica, a taj migracijski ritual pridaje određen smisao njezinoj egzistenciji. Gospođa Baloković potajno je promatrala nekog muškarca za obližnjim stolom u kavani hotela Esplanade pa je na nj skrenula pažnju svojoj dugogodišnjoj prijateljici s kojom je pohađala Klasičnu gimnaziju i rekla: – Pogledaj, Viola, to je gospodin Bobo o kojemu smo neki dan razgovarale. Čini se da nekoga iščekuje!

Gospodin Bobo zaista se osvrtao, rastreseno listao primjerak “Daily Telegrapha” što se umnožava za goste te odsutno dolijevao mlijeko u čaj iz lijepog, jednostavnog srebrnog lončića za mlijeko što kao da je zaostao iz razdoblja jazza, prikladan za salon Orient Expressa ili za jedan provincijski Grand Hotel iz onih godina kad je ovo svratište, puno starije od servisa za čaj, steklo besprijekornu reputaciju pa je i sad privlačilo goste poput toga uglednog gospodina od četrdeset i pet ili pedeset godina, koji je privlačio pažnju dviju prijateljica. Izrazito njegovan, ali ne osobito mladolik, sijed i ošišan poput oficira, gospodin Bobo žmirkao je kratkovidno, kao da mu nedostaju naočale. No, tome liku bolje bi pristajao cviker ili neka slična starinska naprava za poboljšanje vida nego moderne Alain Mikli naočale, kakve nose bečki odvjetnici otprilike sličnoga društvenog položaja kad žele pokazati da su u trendu i da ih još nije pregazilo vrijeme. Gospodin Bobo bio je odjeven u zagasito sivo odijelo od pamučne tkanine kakvo muškarci u višim ešalonima plutokracije nose na posao. Fino, šivano po mjeri i to prije u modelarnici Ermenegilda Zegne kod Venecije nego negdje na Saville Rowu. Odavalo je da je gospodin Bobo veoma bogat, poslovno uspješan muškarac srednjih godina, možda malo osamljen i uronjen isključivo u muške svjetove, kad se ni poslijepodne ne odijeva u casual, 12

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 12

10/19/10 12:25 PM

nego u poslovnu monduru, u jedno od četrdeset i osam podjednakih odijela što vise u njegovom ordiniranom ormaru.

Godinama je udovac, što je gospođa Baloković već prenijela svojoj prijateljici iz srednje škole, kad su prije nekoliko dana komentirale ljude iz zagrebačkog društva koji bi se mogli uvrstiti u kategoriju “dobrih partija”. Pritom su zalazile u najveće pojedinosti i baratale nepojmljivo intimnim podacima, budući da upućenima u život i odnose u agramerskom višem društvu ne može ništa promaći. Ono se, uostalom, sastoji od samo nekoliko desetaka obitelji s novcem, te s društvenim položajem, što za razliku od novca nije stečen jučer. Gospodin Bobo zaista se ne smije ubrojiti među vulgarne skorosteke koji su se namnožili u proteklom ratu pa postali utjecajni na poslovnoj sceni. Njegov djed po majci, objasnila je gospođa Baloković, jedan je od posljednjih hrvatskih banova u AustroUgarskoj Carevini. Tvrtka koju gospodin Bobo posjeduje bavi se diskretnim i veoma lukrativnim aranžmanima kod reosiguranja, a utemeljena je na tradiciji obiteljske odvjetničke kancelarije još iz 19. stoljeća. Jedino je novac nov. Gospodin Bobo, kao i svi ostali, stekao ga je u privatizaciji. Kuću na Tuškancu, doduše, naslijedio je, samo što je to bila obična prostrana dvokatnica s vrtom uz cestu i tek poslije preuređenja postala je vila dostojna ovakvog oligarha. Budući da mu je žena umrla, a kći odrasla i zauzela odgovarajući položaj u poduzeću pa već ima i svoju obitelj, gospodin Bobo mogao bi, doista, biti prikladan bračni materijal za neku pametnu ženu koja zna postupati s muškarcima njegova soja, napomenula je gospođa Baloković. To, zapravo, uopće nije teško iako se poizdalje čini veoma zahtjevnim. Ali, on je u biti jednostavan, strogo odgojen momak srednjih godina, ustaljenih navika i dobrog zdravlja. Ima puno vlastitih interesa kojima se 13

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 13

10/19/10 12:25 PM

predaje s tek nešto manje dječačkog entuzijazma nego ranije dok je vodio uredan familijarni život, prikladno opremljen suprugom koju je upoznao na fakultetu kao kćer svoga sveučilišnog profesora. Studirala je na istoj godini i zatim postala asistentica na katedri očeva kolege, dok je gospodin Bobo kao profesorov najbolji učenik, ostao kod njega pa se oženio nasljednicom staroga gospodina. To je u Zagrebu sasvim uobičajena stvar, čak i u ovo novo doba. Gospođa Baloković znala je još mnogo pojedinosti o gospodinu Bobi.

Ljetni odmor gospodin Bobo provodi na svojoj jedrilici Ida IV, krštenoj kćerinim imenom, natjecateljskom brodu od grafita koji je kupio od propaloga talijanskog milijunaša. Na Novu godinu obvezno prisustvuje bečkom Opern-balu, na poziv svojih austrijskih partnera pa je jedan od rijetkih ljudi u gradu koji posjeduje frak, cilindar i džepni sat bez poklopca, obvezni accessoire kakav se nosi umjesto poklopljenog koji ide uz smoking, distinkcija već zanemarena i među mnogim domaćinima bečkog svečanog događaja.

Gospodin Bobo uredno vježba, pliva u bazenu svoje vile, nije izbirljiv u jelu pa mu domaćica kuha po tradicionalnim receptima građanske i zagorske kuhinje. Ne puši, ne pije preko mjere i nije postao pomodar, japijevski connoiseur, nego kupuje iz manjih kutjevačkih podruma, bijelo i crno u rinfuzi.

Najčešće mu služe špricer, dok u svakoj prilici koja to dopušta otvara Dom Perignon. Otprilike jednom tjedno on posjećuje mladu prijateljicu koja je ranije radila kao pripravnica u njegovu uredu, ali ju je zbog osjećaja za red i pristojnost premjestio kod prijatelja – ima poslove gotovo sa svakim u gradu – te joj je istodobno kupio veoma lijep, moderno namješten stan u samom donjogradskom centru. No, ne pretvara se da su u sentimentalnoj vezi, što silno otežava njihov 14

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 14

10/19/10 12:25 PM

odnos. Tretira je kao blisku prijateljicu, ponekad kao dijete, a često kao prijatelja pa pokušava s njom podijeliti cinične šale koje se prepričavaju među ljudima iz viših poslovnih i političkih sfera, što nju uopće ne zanima. U toj neromantičnoj vezi postala je depresivna, nesigurna, pa je usporedno započela aferu s mladim, visokim prodavačem u dućanu Dolce e Gabbana duge, gelirane kose koji izgleda kao profesionalni plesač flamenka. Poslije tih uzbudljivih susreta i eksplozivnih seksualnih sudara, ona pada u još dublju depresiju pa već pomišlja da se ozbiljno prihvati pića. Gospodin Bobo o tome svemu nema pojma. I da mu kažu, ne bi povjerovao kako nije dobrodošao kad se početkom vikenda, s osmijehom na licu, pojavi na njenim vratima, obavezno s ukusnim buketom koji daje složiti kod gospodina Štefinca, staroga kazališnog florista s cvjećarnicom na Zrinjevcu. No, kako gospodin Bobo nema političkih ambicija ni hobi koji bi ga tako obuzeo da izgara, u posljednje vrijeme osjetio je da ga zahvaća spleen srednje dobi, što je gospođa Baloković precizno rekognosticirala s nepogrešivim instinktom promatračice društvenih prilika ovog malenog grada. To je prenijela svojoj prijateljici Violi koja, naravno, nema nikakve planove i, zapravo, nije u potrazi, ali još nije odlučila posve zatvoriti vrata mogućnosti da ponovo podijeli život s nekim prikladnim čovjekom.

Njen posljednji muž bio je fabulozno bogat pa je naslijedila silan novac iako je kapital, razumije se, otišao njegovoj djeci iz prethodnih brakova. Gospođa Viola, dakle, nije u potrazi, ali ima otvorene oči. Toga zimskog predvečerja sa svojom je prijateljicom, gospođom Baloković, zato podijelila nekoliko trenutaka usredotočene ljubopitljivosti na mali misterij neočekivane pojave gospodina Bobe u kavani hotela, gdje je očito nekoga iščekivao. Poslovne sastanke, razumije se, on odr15

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 15

10/19/10 12:25 PM

žava u svom uredu uređenom u donjogradskoj palači koju je kupio cijelu, radi špekulacije s nekretninama, a privatne u restoranima, gdje bi ga vozač, uostalom, dovezao točno na vrijeme. Ovakvi ljudi obično ne gube vrijeme po hotelskim lobijima. Predvidljivi gospodin Bobo našao se, znači, u jednoj za nj prilično neobičnoj socijalnoj situaciji.

U separeu hotelske kavane sjedile su neke mlade gospođe, mršave kao hijene, okružene brojnom sitnom djecom. Kad bi ustale, vidjelo se da nesigurno stoje na enormno visokim platformama, krhke kao triješće, no s velikim, napumpanim grudima, koje su se malo izvjesile pa više nisu izgledale kao nogometne lopte, nego kao kokosovi orasi u plastičnoj vrećici iz samoposluživanja. Razmažena dječica trčala su naokolo – trofejni potomci trofejnih žena, koje se tu okupljaju kao ugrožena divljač na pojilima afričke savane u doba suše… Njihovi muževi, naime, propali su u trgovini nekretninama, ali to nisu spremni nikome priznati pa ni samima sebi. Hodaju po predvorju hotela odjeveni u izlizane traperice i tijesne džempere pastelnih boja, s torbicom-pedericom u jednoj i golemom zlatnom hrgom od sata na drugoj ruci pa se povjeravaju svom mobitelu. Neobuzdana dječica idu im na živce, kao i te izmršavjele žene – ekonomska situacija toliko je neprijazna, da stvarnost više ne izgleda uzbudljivo čak ni na kokainu.

Njihov nemir reflektira se na licima onih izgladnjelih žena koje su poljubile peglu: nije to više bilo najsretnije pleme u tranzicijskoj savani…

Gospodin Bobo nije im svima, međutim, poklanjao nikakvu pažnju. Misterij njegova poslijepodnevnog posjeta kavani hotela Esplanade, uostalom, brzo se razjasnio. Gospodin Bobo čekao je jednu ženu. Pojavila se visoka, vitka plavuša pepeljaste kose počešljane na razdjeljak izvučene u blijede 16

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 16

10/19/10 12:25 PM

pramenove. Odjevena u usku suknju i veoma elegantne, skupocjene čizme Christian Laboutin, blijedog, prozračnog tena, privlačila je pažnju finim crtama lica a njena bi pojava zaustavila razgovor u svakom javnom prostoru koji bi bio manje pust od oaze Esplanadine kavane. Dvije prijateljice koje su promatrale gospodina Bobu studiozno su zadržale pogled na svojim šalicama za kavu, ali registrirale su njezinu prisutnost. Gospodin Bobo je ustao, izljubio se prijateljski s tom ženom pa su sjeli i upustili se u povjerljiv razgovor.

– Izvrsno izgledaš, Hana – reče on – nitko ti ne bi dao… koliko? Četrdeset i dvije godine, zaista, s tvojim izgledom, godine uopće nisu važne!

– Naravno da jesu – reče ona – ali u tom smislu što rade za mene; više me nitko ne može smatrati bezveznom fufom…

– Nisi ti nikad bila fufa, sjećam se da si s dvadeset i pet ili dvadeset i šest bila podjednako neustrašiva, sila od ženske, a ja sam te se, u svakom slučaju, prilično pribojavao!

– Možda ne dovoljno – reče ona opušteno, sa samouvjerenim osmijehom, ne skrivajući da ga podsjeća na njihovu kratku avanturu što je prošla bez posljedica koje bi opterećivale potonje dugotrajno savezništvo. U to doba ona je bila prilično frenetična i mislila je da se još mora dokazati na mnogim područjima. Bezumno je naokolo jurila u sportskom dvosjedu, mijenjala muškarce i poslove te tražila ulaz u sfere moći, kojima je težila s prirodnim elanom svog neusporedivog vitalizma. Ništa u njezinoj društvenoj poziciji nije upućivalo na takve neutažive ambicije – roditelji su joj bili tehnička inteligencija, socijalistička srednja klasa, brat neki tupadžija koji je završio kao loš liječnik. Gospodin Bobo bio je u toj fazi pak posve nesiguran, nerealiziran tip uredne karijere, no zasjenjen autoritativnom figurom oca, koji je tada 17

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 17

10/19/10 12:25 PM

još bio živ, dok ga je žena s kojom je bio u vezi zadržavala u okvirima njihova savršeno usklađenog odnosa, započetog još u srednjoj školi. Gimnazija, plesni vjenčić, izleti na Sljeme, ljetovanje u Novom Vinodolskom, studij, kino, crkva. Bili su idealan par koji su svi smatrali generacijskom sentimentalnom storijom. Kad su se gospodin Bobo i Hana upoznali, oslobodila se pak silna seksualna energija – kao ludi ševili su se u njezinu dvosjedu, na njegovu trosjedu, hvatali se u kinu, bezočno, neutaživo, pa je to nalikovalo pijanstvu, od kojega su se otrijeznili onog časa kad su pomislili da bi odnos možda mogli realizirati kao normalnu vezu. Ona je odmah odjurila za svojim pothvatima, a on se vratio u svoju urednu predbračnu zajednicu i u redovnu razmjenu ljubavnih nježnosti koje nisu nastupale češće nego jednom tjedno.

Gospodin Bobo i Hana obnovili su svoje bliske odnose puno kasnije i to u poslovnoj sferi, gdje nije bilo strasti, osim one što su kod njih pobuđivali novac i različite lukrativne kombinacije. Ipak je tu bio sadržan i jedan ilicitni element – više puta dovela mu je u posjet neku prijateljicu ili mlađu štićenicu, s kojom bi se gospodin Bobo upustio u kraću vezu, a što je to više nalikovalo na visoku prostituciju, više mu se sviđalo. Tada je već, uostalom, bio udovac i otvarao je Dom Perignon kad god bi htio, umjesto da čeka imendane, rođendane i svece, kako se to pristoji u boljim kućama.

– Kako ide tvoj biznis? – upita ona, a on slegne ramenima pa reče: – Zapravo jako dobro. A ti, kako tebi ide?

– Vraški je komplicirano. Nekretnine, to je opća propast, tu smo skroz paralizirani, proći će godine dok se tržište ne oporavi, što i sam znaš, a banke će se prije toga pokušati naplatiti. Za sad, otpisuju i prolongiraju potraživanja. Fond je, 18

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 18

10/19/10 12:25 PM

dakle, u komi, to uopće ne ide. Telekomunikacije ipak nisu toliko ugrožene, ali kako je sve naše partnere, manje ili više, pogodila kriza, nisu baš kooperativni… Traljavo. Ne možeš likvidirati, jer bi ostao u minusu, a teško će biti ostvariti održiv razvoj, koji bi omogućio da konsolidiramo business case pa cijelu stvar prodamo.

– A kako tvoj prijatelj?

– Ma on je car, da toga nije, mogli bismo sjesti i plakati.

Iz tih natuknica, gospodin Bobo rekonstruirao je najnovije stanje poslova svoje intimne prijateljice, saveznice u mnogim prethodnim zajedničkim pothvatima. Njen prijatelj zapravo je njen ljubavnik, direktor Nacionalne banke, tržišnog behemota, koji drži ruku u džepu svakom drugom hrvatskom poslovnjaku. Uz njegovu pomoć Hana je poslije svojih ranijih pothvata uspjela pokrenuti nekretninski fond, koji su banke financirale u doba konjunkture, natječući se u ponudi kredita i ne vodeći previše računa o solidnoj podlozi tih razvojnih projekata. Uvijek je postojala mogućnost da se gradnja nekog poslovnog objekta prepusti drugom financijeru, a cijene su bile toliko napuhane da su i profiti dopuštali velik popust kojim bi se primamio investitor što tek ulazi na tržište privučen golemim opsegom poslovanja i brzim obrtom kapitala. No, sad je cijela scena pukla, nitko ne može prodati, keširati, svi čekaju da se potražnja opet uspostavi tješeći se međusobno prognozom da će se inozemno tržište ranije obnoviti pa povući i domaće poslove. Hana je usporedno s nekretninama, s nekim mlađim investicijskim bankarima, pokrenula alternativnu telekomunikacijsku kompaniju XTEL koja je imala vrlo jednostavan biznis plan – namjeravali su povući velike korporativne klijente s kojima su imali odnose preko banke njezina ljubavnika ili kroz nekretninske dealove ili pak, jed19

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 19

10/19/10 12:25 PM

nostavno, zahvaljujući privatnim poznanstvima iz društva (i tvrtka gospodina Bobe ušla je u njihov sustav) pa izgraditi tvrtku koju će, zatim, uz kredit Nacionalne, uvaliti jednom od velikih, monopolskih provajdera. No, čini se da ni to baš ne ide kako je bilo planirano…

Direktor Nacionalne stariji je, prosijed džentlmen s vraški dosadnom ženom, koja ga davi svojim malograđanskim pretenzijama. Hana ga je lako smotala i stavila pod kontrolu – odmah je postala najvažnija stvar u njegovu skučenom životu, koji se vrtio između tri-četiri velika korporativna klijenta, vlade i njemačkih vlasnika zastupljenih u Upravnom odboru. Ništa poput milijardi ne može toliko banalizirati čovjekovu egzistenciju. Svakog jutra kad bi se pogledao u ogledalo, direktor Nacionalne pomislio bi kako je daleko najpametniji čovjek u gradu, a istodobno bio je sam sebi krajnje smiješan, preozbiljna figura poluživog mrtvaca u dobrom odijelu. Kao navijen otišao bi u kancelariju, nazvao dva važna broja pa poveo kratke razgovore iz kojih će detektirati je li njegov položaj i dalje siguran, neuzdrman. Odmah poslije toga stala bi ga mučiti neizvjesnost i paklena žudnja – jedino ga je zanimalo gdje je Hana, što radi, s kim se viđa, kuda se kreće. Bio je uvjeren da se bjesomučno seksa, zadižući onu svoju tijesnu suknju u svakom poslovnom tornju u gradu.

Doma na ručak odlazio je stoga iscrpljen i deprimiran pa srkao goveđu juhicu s rezancima koju mu je u Zwiebelmuster Meissenu osobno servirala njegova ubitačno dosadna gospođa.

– Što se dogodilo, zašto si me zvao? – upita Hana gospodina Bobu sa svojstvenom joj izravnošću. Gospodin Bobo zavali se u stolicu, prinese usnama čaj pa preko ruba šalice reče: 20

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 20

10/19/10 12:25 PM

– Zaključio sam da bih se opet trebao oženiti. Pa sam pomislio da bi mi ti možda mogla pomoći!

Hana se silno iznenadila.

– Kako to misliš? Želiš oženiti mene? Je li to ponuda ili što?

– Ne, ja sam trijezno razmislio, Hanice i, naravno, ne mislim da bi se ti za mene htjela udati iako bi to, zapravo, bilo sjajno. Bili bismo veliki prijatelji i u braku, ali, naravno, to ne bi išlo iz tisuću razloga. Tvoj prijatelj bio bi šokiran, mislim da se u ovom gradu više ne bi mogla baviti poslom, a možda čak ne bih mogao ni ja, a nekako nas ne vidim kako brišemo u Brazil i ondje počinjemo ispočetka. Mada to literarno i ne zvuči loše, na mojoj jedrilici, pod punim jedrima… No, ti mrziš brodove, što, naravno, nije bitno, osnovno je što se mi ne bismo mogli jedno u drugo zaista zaljubiti, da smo mogli, već bismo to učinili, zar ne? Možda previše razmišljam, analiziram, ali čuj, u ovim godinama, čovjeku je jako važno da ne ispadne smiješan!

Hana ga je promatrala kao novim očima, gotovo podrugljivo.

– Dobro pa riskiraš da budeš patetičan. A kako bih ti ja mogla pomoći?

– Ti sve poznaješ, a znaš i mene. Siguran sam da možeš pogoditi tko bi za mene bio dobar.

– Znala sam koje bi cure jebao, ali s kojom bi se oženio i koja bi se za tebe htjela udati, još ako se mora dogoditi ljubav… Čuj, nije li to previše težak zadatak?

– Ti znaš cure, imaš uvid, a ja se u ljude, zapravo, ne razumijem. Jasno mi je što ih pokreće u poslovnom smislu, tu nije važna instrospekcija. Volio bih upoznati neke cure koje bi u meni mogle pobuditi interes. Strast, zašto ne? Osjećam da sam, zapravo, pritajeno strastven…

21

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 21

10/19/10 12:25 PM

– Da, strastven, kad treba zadovoljiti tvoje potrebe. Ljubav traži ravnopravnost. Moraš nešto pružiti. U ljubićima bi netko kao ti trebao upoznati siromašnu učiteljicu. Možda bi bila hroma ili slijepa. Ako je sapunica, ne bi bilo loše da je slijepa pa poslije progleda… Juan, Juan, ti si zaista najljepši na svijetu, kao što sam i mislila!

– Dobro, zafrkavaj me!

– Ne, nipošto, ja ti stvarno kažem; da ostvariš ljubavni odnos, morao bi postupati nesebično, a kako ćeš ti to postići kad si savršeno sebičan i cijeli si život sagradio oko svog sebičnog ega? Ne bih htjela zvučati kao psihologinje iz ženskih magazina, ali…

– Eto vidiš! Na tragu si, ti mene poznaješ. Možda bi mogla naći neku curu za mene. Pa neka me promijeni. Neću postavljati nikakve ograde…

– Tražimo ne nužno strahovito zgodnu, ali šarmantnu, zanosnu, vatrenu djevojku od, recimo, trideset godina, pametnu i uspješnu, iz najbolje obitelji, reprezentativnu, prikladno pozicioniranu, osobu koja će se u tebe slijepo zaljubiti?

– Ništa od toga neće biti naodmet, niti bi nešto drugo moralo biti smetnja.

– Zamisli da daješ oglas: Muškarac od pedeset godina, Hrvat, usamljeni oligarh, nepušač, traži odgovarajuću damu zbog prijateljstva i braka. Može i udovica. Avanturistkinje isključene…

– Pa i nisu, da znaš – reče gospodion Bobo s osmijehom olakšanja pa se bolje smjesti u naslonjač kao netko tko je skinuo teret s duše. On je svoju želju priopćio, a sad je bio spreman na neki dobitak iz velike lutrije života. No, Hana nije prestajala koriti ga: – Ja tebe ne vidim kako se zaljubljuješ! Mogao bi početi 22

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 22

10/19/10 12:25 PM

sliniti za nekom malom, moglo bi se to pretvoriti u opsesiju, koja bi zapravo pokazala da ti nedostaje prva žena i da premalo viđaš kćer. No, ne mogu zamisliti da te impresionira neka silno važna, ugledna dama, recimo operna pjevačica svjetskog glasa ili CEO neke multinacionalne korporacije. Već drugi dan pitao bi se: “Je li meni ovo trebalo?” Ma znaš što – skromna udovica, to je jedino što bih ti mogla preporučiti.

– A imaš li nešto na lageru?

– Ja? Pa otkad se ja družim sa skromnim udovicama? Moje stare prijateljice su uspješne ženske ili pak ofucane babe koje su se opremile nedostojnim muškarcima, budući da nisu uspjele naći druge, a ne podnose samoću… pa tko to može i sam znaš.

– A možda bi mogla malo prigledati pa promisliti, ha, Hanice?

– Možda bih i mogla, vidjet ćemo. Ali do vraga s tim tvojim lažnim problemima i krizom srednjih godina. Idemo na nešto puno ozbiljnije. Kad si me pozvao, već sam ti se i sama namjeravala javiti. Zato sam malo otezala, morala sam još razgovarati s nekim ljudima, a sad, evo, tu sam, jesi li spreman, nije mala stvar…

– Naravno, Hanice, ali ako je poslovno, mogli bismo se kod mene naći, u kancelariji.

– Naći ćemo se u troje. Preuzela sam da te povežem s jednim važnim čovjekom.

– Poznajem li ga?

– To je gospodin Milan Delongi, čuo si za nj, ali ga ne poznaješ. Gospodin Milan zatražio je sastanak, a ja ga protežiram, jer me to zamolio moj prijatelj. On kaže da je stvar važna i da je riječ o usluzi koju će kreditirati kao da je učinjena njemu samome, jer je on tu silent partner.

23

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 23

10/19/10 12:25 PM

– Ma nemoj! A kad se trebamo sastati?

– Pa što prije. Neka me nazove tvoja tajnica, ugovori termin, a ja ću ga dovesti. Diskrecija nije bitna, svi nas poznaju, jedino ne znaju što dogovaramo. O. K.? Vidiš, odmah si zaboravio snatrenje o ljubavnim zapletima s držećim udovicama.

Ali, upoznat ću te s nekom curom koja će te fascinirati, dok je nju vrlo lako impresionirati.

Hana ustade, provuče ruku ispod lakta gospodina Bobe koji je povede do vješalice gdje su odložili kapute. Dvije gospođe u kavani koja je i dalje bila ugodno pusta, dekorirana ljiljanima intenzivnog mirisa što evocira slatku smrt rascvala cvijeća, pažljivo su pratile njihov odlazak. O svemu su već imale svoje mišljenje. Gospodina Bobu posve su neopravdano izbrisale sa svog popisa.

24

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 24

10/19/10 12:25 PM

Drugo poglavlje

PRIVIĐENJA NEZAVISNOG ZASTUPNIKA

J

utros sam imao dvostruko priviđenje – prvo se s neba spustio anđeo koji se ukazao kao stari udbaš, a zatim je došao đavo, koji je izgledao kao vražji pop. I jedan i drugi došli su po moju dušu.

– Samo naprijed – rekoh – licitacija je otvorena, ionako ne znam što bih sa sobom započeo… Što tražite, što nudite, spreman sam na sve!

Zaista, upao sam u drek kad sam se u stranci sukobio sa samim šefom, liderom, uobraženim majmunom kojega su poslije smijenili. To mi nije puno vrijedilo, jer sam dotle već 25

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 25

10/19/10 12:25 PM

bio istupio, a njegovi nasljednici baš nisu bili spremni primiti me natrag. Sve je počelo katastrofom na lokalnim izborima u glavnom gradu. Nekoliko njegovih ulizica nosili su listu.

Ja sam pak okupio svoje dečke, ekonomiste, mlađe intelektualce, kao neki liberalni klub, koji je trebao podržati naš nastup na liniji općih građanskih vrijednosti i malo promijeniti percepciju o glupom, bahatom trijumfalizmu korumpirane stranačke nomenklature. No, glupa je bahata nomenklatura trijumfirala – pokrali su budžet za promidžbu tako što su kod prijatelja štampali milijun plakata na kojima su prikazani u natprirodnoj veličini kako se radosno smiju, obučeni kao seoske lole, tako da su mogli mirno nastupiti sa sloganom “U Rvata, šarena kravata!”. Lovu su podijelili s tiskarima pa puni udivljenja prema vlastitim manekenskim likovima istaknutim na panoe osvijetljene reflektorima uz autocestu, samozadovoljno očekivali izborne rezultate. Bili su, naravno, katastrofalni. Takve gluposti uvijek radiš ako si dugo na vlasti, jer klijentelističke tvrtke koje posluju s javnim poduzećima i od njih ovise uplaćuju gomilu para u promidžbenu blagajnu pa se možeš razbacivati, ali ovo je bila čista glupost, jer smo bili u teškom padu pa je umjesto konvencionalne trum-bum kampanje trebalo pokušati nešto drugo… Nije bilo vrijeme za razmetljivost, a davno je prošlo ono prvoboračko, kad se išlo s grassroots-kampanjom pa su aktivisti po banderama lijepili plakatiće, otisnute u garažama. Samo, nemaš ti s kim o tome razgovarati. To je stado koje slijepo srlja i nitko ne razmišlja svojom glavom, jer su upravo takve utorili. Nositelj liste u gradu bio je neki tip kojega je preporučila šefova žena. Ljubiteljica opere, našla ga je u kazalištu, gdje je radio kao impresario, te organizirao koncerte i priredbe pa je vješt, komunikativan i, što se u njegovom poslu traži, 26

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 26

10/19/10 12:25 PM

savršena ulizica, budući da je stalno u kontaktu s divama.

Odmah smo se počeli mrziti – ja sam u stranci bio kao neka zvijezda u usponu, a on odabranik vrhovništva. Ušao je u sve kombinacije urbanističke mafije – nije se to puno razlikovalo od posla kojim se ranije bavio, samo što je u igri puno veća lova. Ubrzo smo počeli rat pa smo se Gustav Šonje i ja ubrzo stali sukobljavati u svakoj prilici. Do eksplozije došlo je nakon izbornog debakla, kad sam ga na gradskom odboru izvrijeđao i pregazio, samo što je šef to – ispravno – protumačio kao napad na njegov autoritet. Pokušali su me disciplinirati pa se oko mene stvorio sanitarni kordon – svi su me izbjegavali kao da sam kužan… Dao sam intervju svom prijatelju, Prošperu Mariću, koji posvuda ima ulaz i on ga je uspio plasirati u novine. Nije to išlo lako jer je naš bivši šef, Vlaho Kaliban, stavio pod kontrolu sve medije, ali tu nikad ne dihta hermetički, ima puno partikularnih interesa i tendencija pa je stvar prošla kao manji, personalni skandal, više kao izraz mog nezadovoljstva, nego kao temeljni politički problem stranke. No, šef koji je užasno sujetan, primio je to – ispravno – sasvim osobno pa su pokrenuli mehanizam da me odstrane. Tada sam istupio pa postao nezavisni zastupnik i dobio mjesto iza stupa u Saboru, gdje uvijek smjeste političke lutalice ili odmetnike, na poziciju s koje se ništa ne čuje ako ne naperiš uho i silno se koncentriraš na trućanje s govornice.

Ogledao sam se tražeći druge neodvišnjake s kojima bi čovjek mogao formirati klub – Klub nezavisnih zastupnika, ne zvuči loše – jer dovoljna su trojica da dobiješ kabinet, tajnicu, te zastupljenost u saborskim odborima, što nije bogzna što ali ti ipak omogućuje da sudjeluješ u kuhinjama i, povremeno, privučeš pažnju medija… No, od nezavisnih tu su bili jedan stari, ekscentrični profesor koji je zalutao u politiku i jedan 27

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 27

10/19/10 12:25 PM

demagog koji je samo gledao kako da se napije krvi Pučkoj stranci od koje je otpao, a ove ga sofisticirane političke kombinacije uopće nisu zanimale. I sam nisam bio dovoljno motiviran da ih skupljam na gomilu: sva ta aktivnost, naime, nikamo ne vodi. Extra ecclesiam nulla salus – nema spasa izvan crkve, odnosno stranke; duh i duša ništa ne vrijede na slobodnom tržištu. Tako sam mislio sve dok se jutros nisu pojavili izaslanici koje su, pretpostavljam, poslali sam Đavo i dobri gospod Bog. Prepustio sam im da govore.

– Vi ste jako pametan mladić – reče anđeoski g. Milan, drevni udbaš, koji u obavještajnom podzemlju ima status kao Mick Jagger na rock-sceni – no prava je šteta da ste se doveli u ovako glup položaj…

– Naravno da jest – rekoh. – Nisam budala, znam da to nema nikakve perspektive, ali što da radim? Ovi me moji neće primiti natrag jer su zaokupljeni unutarstranačkim frakcijskim borbama pa nitko nikome ne vjeruje, samo međusobno uvaljuju kajle i kad bih se jednome približio, drugi bi me onemogućili… Šefica me neće, to sam čuo od Florijana Cuculića, prišipetlje bivšega premijera koji je s njom na vezi jer svesrdno pomaže u likvidaciji ljudi bivšega šefa, u čemu je vrlo koristan, pošto je sam bio prvi od njih… No, vi to sve znate i sami. Dakle, što? Ostaje još oko godinu dana do izbora, koje će stranka ionako izgubiti, a ja, čak kad bih se uspio s njima pomiriti, ne bih dobio dovoljno visoko mjesto na listi da uđem u Sabor. Bit će više putnika nego pojaseva za spasavanje.

– Pa opet, tako mlad, pametan čovjek, perspektivan, do jučer zvijezda u usponu…

– Zar vi to mene ironizirate? Pa znate da to sad radi protiv mene… Da sam neki tupi stranački lojalist, nesreća i niš28

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 28

10/19/10 12:25 PM

koristi, recimo sin ili nećak kojeg provincijskog stranačkog uglednika, već bi me spakirali u javno poduzeće, na srednju funkcijicu, dovoljno nisko da me ne zahvati čistka kada dođe do promjene vlasti… Dobio bih angažman u diplomaciji na određeno vrijeme, ili bi me parkirali u državnu službu na neodređeno, ali ja sam previše upadljiv, novine bi o tome pisale, uostalom, morao bih za to imati visokoga stranačkog pokrovitelja, kojega nemam, budući da me ondje svi gledaju s podjednakim nepovjerenjem. Suviše sam ambiciozan, misle, tko će me kontrolirati, dakle, istodobno sam previše slab da opstanem među jakima, a previše jak da preživim među slabima!

– Vidim kako vas frustracija pretvara u filozofa. Ali što će vam to, u vašoj dobi, preporučuje se čista akcija.

– Akcija, super, ali kakva?

Gospodin Milan malo je zastao. Pio je kavu koju sam uspio isfiltrirati iz taloga tuljca koji sam izvadio iz smeća – nadam se da to nije primijetio ili je jednostavno bio uljudan pa je okrenuo glavu. Kuhinja je nepospremljena, ja sam za stolićem sjedio u pidžami, a kosa mi je padala na čelo pa sam to pokušao popraviti i zalizati je dlanom. Umivaonik je pun neopranog posuđa, tu se ne da ništa učiniti. Dnevna soba, uostalom izgleda još gore – ni krevet na izvlačenje nisam još pospremio, posteljina je izgužvana, jer je tu zapela neka cura kad smo sinoć završili lumpanje. Nisam vidio kad je otišla, a sjetit ću se kako se zove, čim se malo priberem. No, prvo sam morao otpraviti ovog neočekivanog gosta.

– Gospodine Delongi – rekoh – možda bi bilo najbolje da se nađemo u gradu pa da porazgovaramo… Ja, doduše, uopće ne vidim na što ciljate.

– Pa evo – reče on – stvar je jednostavna. Ja mislim da imate 29

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 29

10/19/10 12:25 PM

perspektivu, lijepu perspektivu, iako je točno sve što ste rekli, no to je defanzivno razmišljanje, mali znak dešperacije, a sad pogledajmo što bi se dalo učiniti ako uračunamo to vaše nesumnjivo svojstvo, naime čistu ambiciju…

– Što bi se, dakle, dalo učiniti?

– Vaša stranka zbilja je u teškom stanju, ona je dugoročni gubitnik, a jedno od obilježja toga gubitništva upravo je kadrovska rigidnost. Nema odgovarajućih inovativnih poteza… To je kao, recimo, u nogometu. Ekipa koja gubi, gubi jer ima loše igrače, a zbog slabog rezultata, nema para u blagajni da angažira kakve nove zvijezde. Što se radi u takvom slučaju?

– Nemam pojma – rekoh. – Ne pratim nogomet, nego košarku, NBA i to, malo tenis i hokej…

– Hokej, košarka, jako dobro, puno prikladnije za vaš urbani politički profil. Ali vratimo se na nogometni primjer.

Klub koji se nađe u takvoj krizi obično povuče igrače koje je ranije dao na posudbu u neki nižerazredni klub, da u matičnom timu ne sjede na klupi, nego da stječu iskustvo, dobivaju minutažu, što znači da ih prati i sportska štampa, pa im podiže cijenu ako se ističu…

– Vrlo dobro, a u kojem bih ja to nižerazrednom klubu mogao zaigrati?

– Pa u Pučkoj stranci, naravno. To je dosta jednostavno, zar ne?

– Kako da se uvalim kod pučana i zašto? Znate kako je to sa strankama, računa se staž, ne možeš uletjeti kroz prozor, naročito kad je stranka na vlasti, odnosno u vladinoj koaliciji, jer svako mjesto ima svoju specifičnu težinu, koja se, uostalom, da izraziti u novčanom iznosu. Pogotovo su te male stranke surevnjive, njima nije normalno da se proširuju po 30

HRVATSKI BOG MERKUR KB FIN.indd 30

10/19/10 12:25 PM