Jovanka Broz Titova suvladarica by Mozaik knjiga

www.mozaik-knjiga.hr 139,00 kn ISBN 978-953-14-0757-1

TITOVA SUVLADARICA

Aleksandar Matunović, vjerojatno zbog svog karaktera i shvaćanja profesionalnog kodeksa, imao je donekle značajniju ulogu od ostalih Titovih liječnika i sveg drugog dvorskog osoblja. Čini se da je među dvorskom svitom on bio dosta usamljen čovjek. Njegova liječnička i karakterna čvrstoća dugo je nailazila na plodno tlo kod Tita, ali je predsjednik više puta pokleknuo pred nevjerojatnom ustrajnosti svoje supruge. Ona je u liječniku vidjela nužno zlo, a u najboljem slučaju pomoć na putu prema cilju. Zato spoznaja da Matunović s dvora nije otišao zbog suvladarice nego zbog svog zaštitnika – vjerojatno zbog nove kandidatkinje za suvladaricu – djeluje kao paradoks. I ona je htjela liječnika na svojoj strani.

Aleksandar Matunović

JOVANKA BROZ TITOVA SUVLADARICA

Aleksandar Matunović

Matunović ističe da je Broz imao izuzetno izoštreno šesto čulo kada se radilo o odlukama. Možda je ironično, ali čitatelj na kraju ima osjećaj da ga je pri odluci da se oženi s Jovankom to šesto čulo izdalo. To je bio privlačan mamac za mladu Ličanku, ali i za Broza, koji je tim vjenčanjem usporio starenje. Kako se pokazalo, najsporije stari komunist koji ima moć buržuja. Matunović oslikava Broza u takvoj perspektivi: kao blistavog i istodobno umrljanog. A on je to mogao napraviti jer je liječnicima dopušteno ono što je drugima zabranjeno: pitati i doznati odgovore bez posljedica. Međutim, to je bio »račun bez suvladarice«. Ona je htjela da liječnik u svakom slučaju i pogledu bude na njezinoj strani.

9 789531 407571

TITOVA SUVLADARICA_nova.indd 1

19.5.2010 13:15:03

TITO BREZ MASKE

SVETNIK ALI ZLOČINEC?

JOVANKA BROZ − TITOVA SUVLADARICA



00_jovanka_kazalo_0.indd 1

13.5.2010 12:19:22

SVETNIK ALI ZLOČINEC?

TITO BREZ MASKE

Bilješka o fotografskoj građi Morali smo se pomiriti s autorovom konačnom obavijesti da nam za objavu prijevoda svoje knjige ne može dati na raspolaganje niti one malobrojne fotografije koje su bile objavljene u izvorniku. Došle bi, naime, u neovlaštene ruke. Tako smo bili prisiljeni iznova skupiti gotovo svu fotografsku građu. Pri skupljanju i procjenjivanju građe ne možemo pobjeći od činjenice da je velika većina fotografija nastala zbog Tita. Jovanka je naprosto bila pored njega. Zato odabrane fotografije u mnogim slučajevima nisu neposredno povezane s tekstom, već su samo ‘uhvaćeni trenutci’ iz života Jovanke Broz. Skupljali smo ih iz različitih izvora - po ustanovama i kod pojedinaca, a dijelom i iz starih knjiga. Zahvaljujemo se svima za istinsku pomoć ili samo dobru namjeru da nam pomognu. To najviše vrijedi za Darinku Drnovšek (Arhiv RS) i Metku Zidanšek (MNZ). Pokušali smo utvrditi vlasnike fotografija, nositelje autorskih prava ili izvornu lokaciju fotografija. S obzirom na lošu dokumentiranost starijih fotografija to je gotovo nemoguće, ili bi pak bilo previše nagađanja. Sve koje smo možda nehotice ili zbog naše nespretnosti previdjeli kao prave vlasnike fotografija ili nositelje autorskih prava lijepo molimo da nam se jave kako bismo uredili možebitne međusobne obveze. U potpisima kod fotografija činilo nam se preopsežnim navoditi prilično duga imena ustanova u kojima je pohranjena fotografska građa. Zato smo pribjegli korištenju kratica. Arhiv RS znači Arhiv Republike Slovenije u Ljubljani (tu je uvijek dodan i broj arhivske jedinice). MNZ znači Muzej novije povijesti Slovenije u Ljubljani, a LM znači Loški muzej u Škofjoj Loki.



00_jovanka_kazalo_0.indd 2

13.5.2010 12:19:23

TITO BREZ MASKE

SVETNIK ALI ZLOČINEC?

ALEKSANDAR MATUNOVIĆ

JOVANKA BROZ TITOVA SUVLADARICA



00_jovanka_kazalo_0.indd 3

13.5.2010 12:19:24

SVETNIK ALI ZLOČINEC?

TITO BREZ MASKE



00_jovanka_kazalo_0.indd 4

13.5.2010 12:19:24

TITO BREZ MASKE

SVETNIK ALI ZLOČINEC?

SADRŽAJ

Riječ urednika...............................................................................................................................7 Autorova napomena.................................................................................................................. 10 Zapisi o nezapisanom................................................................................................................ 11 TITOV STEREOTIP SUPRUGE

PELAGIJA BELOUSOVA............................................................................................................... 17 Herta Haas.................................................................................................................................. 18 Davorjanka Paunović................................................................................................................ 19 Jovanka Budisavljević................................................................................................................ 22 SMIJ SE, JOVANKA, SMIJ!............................................................................................................. 28 MOJ PRVI SUSRET SA SUVLADARICOM................................................................................ 30 SUVLADARSTVO I SUVLADARICE

SUVLADARSTVO........................................................................................................................... 40 ZNAMENITE SUVLADARICE U POVIJESTI........................................................................... 42 SUVLADARSTVO BROZOVIH

TITO KAO VLADAR...................................................................................................................... 56 TITOIZAM....................................................................................................................................... 61 JOVANKINO SUVLAĐE................................................................................................................ 63 SUVLADARIČINE PROTOKOLARNE NOVOTARIJE............................................................ 65 SADISTIČKO POSTUPANJE S OSOBLJEM............................................................................... 69 Titov ‘veliki dug’......................................................................................................................... 71 Loš blagajnik............................................................................................................................... 72 Dragocjeni viski......................................................................................................................... 72 Poniženi general......................................................................................................................... 73 TKO JE PREKINUO RAZGOVOR?............................................................................................. 75 PODMUKLA LAŽ........................................................................................................................... 78 ČUVAR PASA................................................................................................................................... 84 OBITELJ NA POVODCU............................................................................................................... 85 JOVANKIN DUŠEVNI PROFIL.................................................................................................... 87 Fenomen ‘Srbo-Hrvatice’.......................................................................................................... 87 Partizanski voluntarizam.......................................................................................................... 89 Sindrom siromaštva................................................................................................................... 90 Kompleks partizanske bolničarke............................................................................................ 91 

00_jovanka_kazalo_0.indd 5

13.5.2010 12:19:24

SVETNIK ALI ZLOČINEC?

TITO BREZ MASKE

GRAĐEVINARKA I GRADITELJICA......................................................................................... 95 RASPRAVE NA AFRIČKOJ TURNEJI....................................................................................... 100 TRENUTCI SUVLADARIČINE SREĆE.................................................................................... 107 SAMOZVANA USTANOVITELJICA POKRETA NESVRSTANIH...................................... 111 SUVLADARICA I HRVATSKO PROLJEĆE.............................................................................. 114 ZASTRAŠIVANJE TITA POVIJEŠĆU........................................................................................ 128 BRIGA ZA BUDUĆNOST........................................................................................................... 132 BORBA ZA VLAST I TITOVO NASLIJEĐE

147

OSTAVKA RAVNA SMRTI.......................................................................................................... 148 JOVANKA PROTIV RANKOVIĆA............................................................................................ 157 PLAČ NA KONGRESU................................................................................................................. 168 OPASNA ZA TITA I OKOLINU................................................................................................. 172 NEZAUSTAVLJIVA DRAŽ VLASTI........................................................................................... 182 TKO TITU IZMIČE STOLICU?.................................................................................................. 195 VLAST OMAMLJUJE................................................................................................................... 202 BI LI PUCALA?.............................................................................................................................. 211 JOVANKINI LJUBAVNI PROBLEMI

215

FIZIOTERAPEUTKINJE.............................................................................................................. 216 RAT ŽENA...................................................................................................................................... 227 LJUBOMORA JE JAČA OD LJUBAVI....................................................................................... 239 ŠAMAR OTKRIVA TAJNU.......................................................................................................... 245 TITOVA LJUBAVNICA................................................................................................................ 252 DVORSKI KRIŽEVI I PROBLEMI

269

KAZALIŠTE U KUĆI.................................................................................................................... 270 VIDIKOVAC ILI PANORAMSKA TOČKA?............................................................................. 275 HOTEL A KATEGORIJE.............................................................................................................. 278 TAJNA PEKINŠKOG FRIZERSKOG SALONA........................................................................ 282 KINESKI DAROVI........................................................................................................................ 286 UCJENJIVANJE ILI PREDRASUDE.......................................................................................... 290 NAPUŠTENA I GLADNA............................................................................................................ 296 JOVANKA BEZ ZEMLJE

303

JOVANKIN BIJEG U OSAMU.................................................................................................... 304 RAZVLAŠTENA UDOVICA....................................................................................................... 312 RIJEČ O AUTORU........................................................................................................................ 316



00_jovanka_kazalo_0.indd 6

13.5.2010 12:19:24

TITO BREZ MASKE

SVETNIK ALI ZLOČINEC?

RIJEČ UREDNIKA

rije godinu dana nakladnička kuća Mozaik knjiga objavila je knjigu Tito bez maske ispod pera nekadašnjeg novinara i publicista Mira Simčića. Prilikom uređivanja Tita bez maske saznao sam da je nekadašnji Titov osobni liječnik Aleksandar Matunović u Srbiji upravo objavio knjigu Jovanka Broz – Titova suvladarica. S obzirom na Jovankinu veoma utjecajnu ulogu u Titovoj vladavini, to je privuklo moju pažnju. Činilo mi se da bi bilo zanimljivo kad bismo se upoznali s novim pogledom na ovaj vladarski par. U usporedbi sa slovenskim piscem, istraživački usmjerenim novinarom i publicistom, pogled Titovog osobnog liječnika, doktora medicinskih znanosti i srpskog intelektualca, čini se zanimljivom dopunom i osvježenjem. Sada i utoliko više, budući da smo pluralističko i demokratično društvo, otvoreno za različite poglede i koncepcije, i zato što su se u »postjugoslavenskom« razdoblju u hrvatskoj i srpskoj sredini razotkrile neke veoma različite, međusobno posve oprečne percepcije nekadašnje zajedničke države i sudbine. Vrijedi podsjetiti da liječnici, pogotovo osobni liječnici, imaju mogućnost određenih zapažanja, informacija i spoznaja, a nemalo puta i vrlo intimnih, koje drugim smrtnicima, iako spadaju u uži krug vladarskog dvora, nisu moguće. Osobni liječnik je mnogo kad i ispovjednik i povjerenik. U tom pogledu mogu tvrditi da je Matunović dopunio neke Simčičeve prilično opće navode i pretpostavke s prikazom vrlo neposrednih, a i traumatičnih i neprijatnih događaja. Matunovićeva pripovijest nam neminovno razotkriva i neke slojeve, kutove gledanja i interpretacije koji u priči imaju više sporedno značenje ili su za našeg čitatelja barem manje bitni, a možda i u manjoj mjeri prihvatljivi. Tako autor neće ili ne može mimo vrlo visokog mišljenja o sebi kao čovjeku i stručnjaku, što čitatelj pak teško može prosuditi. Osim toga, on se u cijelosti pokazuje kao krajnje pravovjerni Jugoslaven, mnogi bi rekli čak i više: jugoslavenski centralist. 

00_jovanka_kazalo_0.indd 7

13.5.2010 12:19:24

SVETNIK ALI ZLOČINEC?

TITO BREZ MASKE

Za njega su zagovornici jugoslavenskog jedinstva federalisti, a ne centralisti i unitaristi, kako je ukorijenjeno u našoj povijesnoj i političkoj percepciji. Dakle, za Matunovića su oni koji su se po našem mišljenju zauzimali za federativne odnose u zajedničkoj državi nacionalisti i separatisti. U tom svjetlu pažnju zaslužuju pogotovo rasprave o visokim rukovoditeljima – s jedne strane o Aleksandru Rankoviću, a s druge pak strane o Edvardu Kardelju. Usto: Matunović je u svojim stajalištima krajnje dosljedan, bilo da se radi o političkim, osobno-karakternim ili stručnim stajalištima. Koliko sam ga pravilno shvaćao i prilikom naših osobnih susreta mogli bi potvrditi mnogi ponešto iznenađujući navodi o tom kako se unatoč trenutnim promišljanjima u mnogočemu čvrsto i načelno suprotstavljao kako Titu tako i Jovanki, a pogotovo mnogim beznačajnim poslušnicima na dvoru. Doktor Aleksandar Matunović je prema Titu i njegovoj političkoj filozofiji, pojedinim koncepcijama i njihovim izvedbama tako izuzetno kritičan, da nas, s druge strane, često iznenadi njegovo gotovo suviše laskavo pretresanje nekih Titovih osobina. Zacijelo bismo teško mogli reći da Tita mrzi ili da je njegov idolopoklonik. Po toj karakteristici iznenađujuće nalikuje Simčiču. U svakom slučaju, autor knjige je mnogo nemilosrdniji prema Jovanki. Nizom zanimljivih, dijelom stručnih liječničkih tumačenja ili pak samo intelektualnih interpretacija, a prije svega opsežnim mozaikom osobno doživljenih, ali i uz pomoć zgoda potkrijepljenih pripovijestima drugih neposrednih sudionika, on oblikuje sliku predsjednikove supruge, koju je, bez obzira na veliku stvarnu suvladarsku moć, bolesno zanimala i nekakva formalizirana poluga vlasti, dakle, utjecajan položaj. Razotkriva i Titovo zapravo iznenađujuće prkošenje toj njezinoj bolesnoj želji. Druga i više nego poznata priča, rekli bi neki i druga crvena nit, Jovankina je opsjednutost mladim Titovim fizioterapeutkinjama. Autor nam objašnjava da je jedna od njih stvarno bila Titova ljubavnica. A Jovanka, po svemu sudeći, nije ju trpjela ne samo zbog zdrave ženske ljubomore, koliko zbog bojazni koja je povezana s njenom prvom opsesijom: naime, zbog straha da bi je mlade nametljivice mogle udaljiti od Tita, koji je bio jedina grana po kojoj bi se mogla uspeti do formalne vlasti. Trebala ju je za vrijeme poslije Titove smrti, budući da ju je silno proganjala sudbina Mao Ce-tungove udovice. 8



00_jovanka_kazalo_0.indd 8

13.5.2010 12:19:24

TITO BREZ MASKE

SVETNIK ALI ZLOČINEC?

Neki autorovi pogledi ili tvrdnje mogu nas iznenaditi. Tako bi po Matunoviću Aleksandar Ranković bio rješenje za Jugoslaviju da ga nisu po Jovankinoj zasluzi smijenili. Kod razvikanog brijunskog plenuma autor zanemaruje sve druge odluke i plenum reducira samo na Rankovićevo odstranjenje. Je li vjerojatna tvrdnja da je Leonid Brežnjev u vrijeme Hrvatskog proljeća neko vrijeme bio naklonjen razbijanju Jugoslavije, a zatim je upravo on Hrvatima zadao udarac iz milosrđa? Također, određenim pojmovima (npr. titoizmu) autor daje drukčije naglaske. Pri pojedinim radikalnim stajalištima u još većoj mjeri nedostaje snažnija argumentacija. Međutim, to nije magistralni pravac ove priče. Ona se, naime, vrti oko Jovanke – a neizbježno i oko Tita, zato bi bio moguć i ovakav sažetak: Jovankino nemalo puta okrutno ponašanje prema okolini i dvorskom osoblju, mnogi njeni podli potezi te iznenađujuća izvrtanja činjenica i logike samo su posljedica toga da je Titu bila – sve i istovremeno ništa. Matunovićev pogled pod kožu jugoslavenskog vladarskog para, koji se iz petnih žila, čak prilično uspješno, trudi biti i svjetski rukovoditeljski par, razotkriva obilje posve ljudskih sitnica koje potvrđuju izreku da smo pod kožom zaista svi krvavi. Martin Ivanič



00_jovanka_kazalo_0.indd 9

13.5.2010 12:19:24

SVETNIK ALI ZLOČINEC?

TITO BREZ MASKE

autorova napomena

Jovanki Broz kao Titovoj supruzi i životnoj suputnici već je napisano nekoliko knjiga. O Jovanki kao njegovoj suvladarici u tim knjigama gotovo nema ni riječi. Još manje je poznata Jovankina borba za Titovo nasljeđe kao i borba za glavno mjesto u Titovom emocionalnom životu. Ako je nešto i bilo poznato, zbog pomanjkanja važećih podataka pogrešno je prikazano. Kao osobni liječnik Josipa Broza u godinama 1975.-1979. i kao čovjek koji je imao povjerenje supružnika Broz, duže vrijeme sam bio ne samo neposredni promatrač, već i aktivan sudionik prilikom rješavanja nekih njihovih osobnih, bračnih i statusnih poteškoća. Budući da sam uz Jovanku Broz autentični svjedok tih događaja, mogu ih prikazati vjerodostojno. Mislim da je moja moralna dužnost i intelektualna obveza da svoje spoznaje prikažem u pisanom obliku. Knjiga je nastavak sadržaja i dopuna nekih podataka koji su bili predstavljeni u prvom i drugom izdanju knjige Enigma Broz – Tko ste vi, druže predsjedniče? iz godina 1997. i 2000. Veljača, 2007.

Autor



00_jovanka_kazalo_0.indd 10

13.5.2010 12:19:24

TITO BREZ MASKE

SVETNIK ALI ZLOČINEC?

ZAPISI O NEZAPISANOM

atunovićevi zapisi o dvorskoj okolini Brozovih zanimljivi su u svakom pogledu. Zanimljivi su kao osobna drama supružnika, Tita i Jovanke, a i kao drama koja se zrcalila u širim društvenim tokovima. To je i razumljivo, jer je pojam Titove vladavine, u mnogočemu nedodirljiv, mijenjao društveni život u oblik njegovog samovlađa. Naravno, pod okriljem partije, a pritom je pridobio moć neslućenog opsega i utjecaja. Do koje mjere se razvilo Brozovo obogotvorenje pokazuje promišljeno lansirana parola: »Mi smo Titovi, Tito je naš«. Na temelju tako skovanog prisvajanja bilo je moguće računati na bezgraničnu predanost vođi, jer takva u suštini slijepa predanost može prikriti tamne strane Brozove osobnosti. Matunović ih je u svojim zapisima vješto objasnio, pogotovo one koje se odnose na brojne Brozove manipulacije kojih nisu bili pošteđeni niti najbliži suradnici. Ako je netko od njih težio izraženijoj ulozi pri dijeljenju vlasti, bez milosti bi ga odstranio (Sreten Žujović, Milovan Đilas, Aleksandar Ranković), a pritom si je potporom onih koji su mu se pokoravali jačao vladajući položaj. Onima koji su ostali uz njega utjeravao je strah u kosti da se isto može dogoditi i njima. Brozovom se osobnošću nitko nije smio igrati. Razotkrivajući vladarevu osobnost Matunović je brojnim primjerima naglasio nesreću onih koji mi nisu bili po volji. Tašt čovjek uz sebe trpi samo ulizice i poslušne ljude. Brozova taština je bila neograničena. I zato za mnoge i pogubna! Jedino je Jovanka imala mogućnost dijeliti s njim tu taštinu. Razlog tome su bili njena mladost i ljepota. Ako se ta dva magneta spoje, međusobna ovisnost je neizbježna. Matunović u knjizi naglašava da su žene za Broza uvijek bile izvor energije i nadahnuća. (S dvjema je bio vjenčan, a s dvjema je živio u izvanbračnoj zajednici.1) Stario je sporije od drugih. Možda je i potreba za dugogodišnjom 1 Nakon što je Matunovićeva knjiga na srpskom jeziku već bila izdana, istraživači su pronašli da se Tito ustvari triput ženio. U listopadu 1936. u Moskvi se vjenčao s Njemicom Lucijom Bauer – Annom König, koju je Staljinova policija, dok je Tito bio u Jugoslaviji, optužila za špijunažu te usmrtila (usporedi: Miro Simčič, Tito bez maske, Ljubljana 2007., stranica 171; up. ur.). 

00_jovanka_kazalo_0.indd 11

13.5.2010 12:19:24

SVETNIK ALI ZLOČINEC?

TITO BREZ MASKE

vladavinom izvirala iz tog uzroka. Kako kaže, toga je bila svjesna i Jovanka, zato je, koliko je bilo moguće, podupirala tu nezasitnu muževu karakteristiku. Poticanjem te osobine osigurala si je zajedničko vladanje sa suprugom. Isprva oprezno. S vremenom se strast za vladanjem povećavala, često bez obzira na partijski vrh. I u Jovanki se razgranao Brozov refleks za dominaciju. Koristila ga je gdje je mogla i kad je mogla. Najprije na dvoru. Kasnije i kod uglednih suradnika svoga supruga. Željela ih je nadmašiti po vrijednosti. Uz Brozovu pomoć ih je također spretno ponižavala. To je radila bez ikakve milosti! Kao Titov liječnik, Matunović je imao mnogo prilika da izbliza upozna Jovankinu suvladarsku prirodu i da je pretoči u živu pripovijest. Vrlo je zorno prizvao u sjećanje najzanimljivije detalje iz bračnog života. Uspješno je oblikovao i neke šokantne scene u inscenaciji suvladarice. Naprimjer, glasni plač jer na partijskom kongresu nije bila delegirana u najuže vodstvo. Zatim skandali glede veoma očite Brozove (ljubavne) veze s jednom od njegovih maserki. Bilo je teško održavati ravnotežu u nesretnim trenucima koje je režirala obijesna supruga. U njenim je gestama bilo mnogo nepredvidljivosti, što je za posljedicu imalo česte prepire i razdvajanja. I depresiju na objema stranama. I ponovna pomirenja kako bi se popravilo razoreno! Iako je Matunović četiri godine bio Brozov osobni liječnik, njegov se spoznajni fokus kreće i izvan tih okvira. Suvladaricu portretira i pomoću priča drugih sugovornika koji su bili blizu vođi. Od Stane Dolanca, izvršnog sekretara Saveza komunista Jugoslavije, Miloša Minića i Veljka Mićunovića do drugih više ili manje važnih osoba koje uznemirujući scenarij partijskih i dvorskih demonizacija nije mimoišao. Te priče dolaze iz prve ruke – iz bolničkih kreveta, s izleta, zajedničkih ručkova i slično. Brojne spomenute osobe Matunović je liječio i s njima uspostavljao prijateljske veze. U knjizi je život Brozovih vjerodostojno posvjedočen. Ne temelji se na pretpostavkama, kao što je to uobičajeno kod nekih drugih autora, nego je zasnovan na stvarnim podatcima koji su prikazani višeslojno. Osim toga, Matunovića se sjećamo i kao uspješnog kronologa Brozove osobnosti u knjizi Enigma Broz – Tko ste vi, druže predsjedniče?, koja je doživjela snažan odjek u javnosti. Proučavajući suvladaričin životopis, autor se bavio i psihološkim profilom svoje junakinje, koji je pak kompleksan. Takvim ga je učinio sindrom vlasti, koji traži više od danog. To je za suvladaricu bio veliki izazov. Pritom je gubila 12



00_jovanka_kazalo_0.indd 12

13.5.2010 12:19:25

TITO BREZ MASKE

SVETNIK ALI ZLOČINEC?

ravnotežu, a krivca za to tražila u drugima. Pribjegavala je obijesti kao obliku obrane od životnih stupica. Nije imala snage svladati ih. Ljubavni zanos i sposobnost vladanja posve su različite stvari: vlast i ljubav uvijek su u razilaženju. Suvladarica je za svoj uzor imala Josipa Broza. A znamo da se original razlikuje od kopije. Jovanka to nije znala razlikovati! Ne mogu zanemariti činjenicu da je Brozu politika značila primarni životni impuls; ona je čak i u kasnim godinama života na njega djelovala opuštajuće. Razlog za predano služenje politici mnogi su tražili u njegovoj pustolovnoj osobnosti koja se držala maksime Sve ili ništa! Matunović ističe da je Broz imao izuzetno izoštreno šesto čulo kada se radilo o odlukama. Futurolozi ga opravdano svrstavaju među ljude kojima je sreća bila naklonjena! To je bio privlačan mamac za mladu Ličanku, a i za Broza, koji je tim vjenčanjem usporio starenje. Kako se pokazalo, najsporije stari komunist koji ima moć buržuja. Matunović oslikava Broza u takvoj perspektivi: kao blistavog i istodobno umrljanog. A on je to mogao napraviti jer je liječnicima dopušteno ono što je drugima zabranjeno: postavljati pitanja i doznati odgovore bez posljedica. Tako bi i bilo da se u to nije miješala suvladarica. Htjela je da liječnik u svakom slučaju bude na njezinoj strani, pogotovo onda kad se objelodanila stvar u vezi s Titovom maserkom. Matunović se odupirao svemu što se protivilo kodeksu liječničke etike. Kad su potresi na dvoru postali neizdrživi (njima je najčešće kumovala suvladarica), liječnik i mnogi drugi iz vladareve pratnje napustili su »osinjak« i potražili mirniji način egzistencije. U tom su miru oživjele slike sjećanja s dvora Brozovih. Odabrane su prema posebnim mjerilima. Ja ih sâm shvaćam kao identifikaciju nekog mjesta i vremena koju je bilo nužno pretočiti u priču. Matunovićeva knjiga Titova suvladarica u cijelosti je posvećena naslovnoj temi. Obrađuje ju sloj po sloj. Slojevi čine mozaik. Mogu reći da je narativno dobro sastavljena. Svojski oblikuje privlačan (povijesni) sadržaj, što je važan preduvjet za povjerenje čitatelja. akademik Žarko Đurović



00_jovanka_kazalo_0.indd 13

13.5.2010 12:19:25

SVETNIK ALI ZLOČINEC?

TITO BREZ MASKE



00_jovanka_kazalo_0.indd 14

13.5.2010 12:19:25

JOVANKA BROZ − TITOVA SUVLADARICA

titove supruge

TITOVE SUPRUGE



00_jovanka_poglavje_0.indd 15

13.5.2010 12:21:31

Jovanka Broz − titova suvladarica

TITOV STEREOTIP SUPRUGE

svom dugom i burnom životu Tito je imao veliki broj žena. Mnoge od njih bile su samo prolazne veze, simpatije, avanture i ljubavi koje nisu osta vile dubljeg traga u njegovu emocionalnom životu. Četiri žene s kojima je Tito proveo najveći dio svog života (više od 60 godina) i s kojima je imao dugogodišnji, kraći ili duži, bračni život bile su dvije vjenčane žene1 (Pelagija Belousova i Jovanka Budisavljević) i dvije izvan bračne partnerice (Herta Haas i Davorjanka Paunović). Svaka Titova supruga bila je netipična i posebna osoba. Zanimljivo je da su sve četiri imale neke zajedničke osobine koje mogu djelomično odgovoriti na pitanje što je Tito tražio, očekivao i cijenio kod žena. Sve Titove žene bile su mlađe od njega. Najveća razlika u godinama – 32 godine – bila je između njega i Jovanke. Titova slabost na mlade žene može se donekle objasniti riječima koje je izrekao prilikom jednog od naših razgovora o muškoj seksualnosti: »Mladost je proljeće života, bujna i raskošna. Puna je hormona kao bilj ka sokova. Mladost je očaravajuće, poticajno i kreativno doba. Mlado tijelo je čvrsto, jezgra puna topline i životne energije. Oči mladih osoba pune su radoznalosti, žara i požude. Koža mladih žena je baršunasta, meka i vlažna. Ona ugodno miriše zbog znoja koji pojačano luče žlijezde. Znoj djevojaka i mladih žena ima opojan miris i sladunjav okus. Znoj se pojačano luči u tre nutcima emocionalnog uzbuđenja.« Ne znam je li itko tu pojavu opisao kao važan doprinos Darwinovoj teoriji o evoluciji svijeta. 1 Pogledaj napomenu s početka Đurinovićeva predgovora (op. ur.)!



00_jovanka_poglavje_0.indd 16

13.5.2010 12:21:31

titove supruge

U životinjskome svijetu ženka u određeno doba godine emitira snažne mirise koji se šire okolinom i kojima mužjacima poručuje da je spremna za parenje. Kod djevojaka i mladih žena pojačano izlučivanje znoja vjerojatno je atavizam iz razdoblja kad je čovjek bio četveronožno biće. Potvrdio sam njegovu tvrdnju: »Parfemi najugodnijeg mirisa prave se od ekstrakata znojnih, lojnih i spolnih žlijezda životinja. Mošus, jedan od naj poznatijih parfema, radi se od sekreta spolnih žlijezda mošusnih jelena.« Sve Titove žene bile su jako lijepe i teško bismo mogli reći da je neka od njih bila najljepša. Kardelj je to najbolje izrazio riječima: »Svaka Titova žena je bila iznimno lijepa i isto tako zanimljiva na svoj način.« Tita su sve žene jako voljele. On je svaku on njih volio posebnom lju bavlju, ali nijednu više od sebe. Svaka od njih pokušavala je zagospodariti njime, ali nijedna pritom nije uspjela. Jednom mi je prilikom u šali rekao ono što je ozbiljno mislio. »Svaka od mojih žena je, kad sam je upoznao, bila djevica i naivna ovčica. U braku je svaka od ovčice postala lavica, jer sam cijenio i poštovao njihove osobnosti. Kad su lavice počele gristi, morao sam ih krotiti, što je bilo dosta teško i vodilo je do brojnih nesporazuma.« PELAGIJA BELOUSOVA Prva Titova prava žena bila je Ruskinja Pelagija Belousova, komunis tkinja i časnica NKVD-a (Narodnyj Komissariat Vnutrenyh Del, Narodni komesarijat unutarnjih poslova). Tito je Pelagiju upoznao 1918. u Omsku, kada je išla u obavještajnu školu. Ona je tada imala 16 godina, a Tito 26. Bila je jako lijepa i inteligentna djevojka. Tito je s njom došao u Jugoslaviju 1920. godine i naselio se u Velikom Trojstvu. S Pelagijom je imao troje djece: Žar ka, Hinka i Zlaticu. Hinko i Zlatica umrli su još kao djeca te su pokopani u Velikom Trojstvu. Nakon Titova odlaska u zatvor 1929. godine, Pelagija se sa sinom Žarkom vratila u Moskvu, gdje se preudala, a Žarka je poslala u dječji dom. Nakon pet godina provedenih u zatvoru, Tito je 1934. otišao u Rusiju. Tijekom boravka u Moskvi svoju je bivšu ženu Pelagiju osobno optužio za suradnju sa stranim obavještajnim službama. Pelagija je zbog toga uhićena 

00_jovanka_poglavje_0.indd 17

13.5.2010 12:21:32

Jovanka Broz − titova suvladarica

i odvedena u koncentracijski logor, gdje joj se gubi svaki trag. U vezi s tim zanimljivo je spo menuti da se Tita često moglo zateći kao prokazivača, čak i kad je bila riječ o njegovim najboljim drugovi ma ili prijateljima. Prokazati nekoga smatralo se jednom od najvećih ko munističkih vrlina, a prokazivači su bili najveći prijatelji sistema i parti je. Pretpostavljalo se da prokazivači daju vjerodostojne i stvarne infor macije. Najčešće nije bilo tako. Herta Haas Titova prva nevjenčana partne rica bila je Herta Haas, studentica iz Maribora koju je upoznao 1937. Josip Broz sa suprugom Pelagijom i sinom kao partijsku aktivistkinju u Pari Žarkom. zu. Herta Haas bila je iz ugledne i bogate obitelji, u kojoj je dobila izvrstan odgoj i obrazovanje. Njezin je otac bio odvjetnik, a prema političkom opredjeljenju ljevičar. Njezina produhov ljenost, elegancija i zanosnost uvijek su iznova osvajale njezinu okolinu. Tito je s Hertom imao sina Aleksandra Mišu, koji se rodio 1941. u Za grebu. Prva prava neslaganja između Tita i Herte počela su nakon što je on upoznao Davorjanku Paunović. Do konačne rastave došlo je u proljeće 1943. godine, kada su Hertu oslobodili iz ustaškog logora zamjenom za njemačke zarobljenike i odveli u partizanski vrhovni štab. Dolaskom u štab, Hertu je umjesto srdačnosti dočekala Titova iznimno hladna reakcija. Njihov je razgovor trajao manje od pola sata. Tito je Herti otvoreno i jasno rekao da je upoznao drugu ženu, koju voli i koju ne namjerava ostaviti, te da njih dvoje moraju ostati dobri prijatelji, a njihova zajednička briga i radost bit će njihov sin Mišo. 18



00_jovanka_poglavje_0.indd 18

13.5.2010 12:21:32

titove supruge

Nakon smrti Davorjanke Pauno vić 1946. godine, Tito se htio pomiriti s Hertom i nastaviti s njom »bračnu« vezu. S tim ciljem poslao joj je nekoliko poruka i napisao dugo pismo, ali ga je ona ponosno odbila. Davorjank a Paunović Druga Titova izvanbračna partne rica bila je Davorjanka Paunović. Da vorjanka je bila Titova najveća ljubav, što potvrđuju njegove riječi. »Pogrešno je misliti da samo pje snici nalaze inspiraciju za svoju poe ziju u voljenim ženama. Moja velika inspiracija za mnoga životna djela bila Herta Haas u godinama partizanstva. je djevojka Davorjanka Paunović, koju sam od milja zvao Zdenka. Nadimak sam joj dao po studencu (zdenac), koji predstavlja nepresušan izbor bistre i hladne vode. Obično izvire ispod nekog kamena i već svojim izgledom osvježava čovjeka. Zdenka je bila nepresušan izvor mojih ideja i moje intelektualne, revolucionarne i političke aktivnosti. Bila mi je nadahnuće i tjelesno zadovoljstvo. Do kraja svog kratkog života za mene je bila snažna duhovna stimulacija.« Uvjeren sam da su te Titove riječi bile iskrene i istinite, a znam i to da mu je ona bila i više od toga. Davorjanka je bila jedna od glavnih pokretača i tvoraca Titove legende i Titova kulta. On je to dobro znao, iako nije nikad htio o tom pričati. Davorjanka je bila jedina žena za koju je Tito rekao: »Ja bez nje ne mogu!« Te riječi su bile namijenjene drugovima na partijskom sastanku članova Vr hovnog štaba u okolici Foče 1942. godine, koji je imao samo jednu točku dnevnog reda: odnos između Tita i Davorjanke Paunović. Na sastanku su Tito i Davorjanka bili optuženi i kritizirani zbog nepoštivanja i kršenja partijskih moralnih normi, odnosno zbog zajedničkog života i održavanja neprikri vene seksualne veze iako nisu bili supružnici. Rade Vujović, jedan od Tito 

00_jovanka_poglavje_0.indd 19

13.5.2010 12:21:33

Jovanka Broz − titova suvladarica

vih pratitelja, zahtijevao je da Tito bude isključen iz partije, a Cana Babović da ga se ka zni posljednjom opomenom. Tito je tada izjavio da bez nje ne može i dodao: »Radite što hoćete.« Zbog takva stava i Ran kovićeva mišljenja da se Tito i Davorjanka mogu izuzeti iz strogih partijskih pravila ako nakon završetka rata stupe u bračnu vezu, njih dvoje nije Davorjanka Paunović (sprijeda) ne odaje dojam da bi snašla partijska kazna. Uvjet mogla biti Titova najveća ljubav. da nakon završetka rata sklo pe brak nije im bio nikakav problem jer su i sami to željeli. Nakon sastanka živjeli su po starom. Davorjanka je rođena 1921. u učiteljskoj obitelji u Požarevcu. Otac joj je bio vrlo ugledna osoba: sudionik Prvog svjetskog rata, dobitnik mnogih odlikovanja, među kojima i Karađorđeve zvijezde. Sestra njezine majke, dakle njezina teta, bila je Vera Miletić, poznata komunistička aktivistkinja, koja je tijekom rata uhićena i mučena u logoru na beogradskoj Banjici. Tijekom mučenja prokazala je beogradsku partijsku organizaciju zbog čega su brojni članovi organizacije bili zarobljeni i ustrije ljeni. Vera Miletić bila je izvanbračna partnerica Mome Markovića i majka Mire Marković, supruge Slobodana Miloševića. U rodnoj kući Davorjanka je bila lijepo odgojena i stekla moralne vrline, prije svega dostojanstvo, predanost i požrtvovnost. Poslije završene gimnazije upisala se na Filozofski fakultet u Beogradu i odmah uključila u studentski pokret te postala jedna od glavnih aktivistkinja. Davorjanka je Tita upoznala 1941. na ilegalnom radiotelegrafskom tečaju u Zagrebu. Tito je kao generalni sekretar partije pratio rad tečaja i upoznao sve polaznike. Njegovoj pozornosti nije mogla promaknuti Davorjanka, koja je bila iznimno lijepa i vrlo inteligentna djevojka. 20



00_jovanka_poglavje_0.indd 20

13.5.2010 12:21:33

titove supruge

Sudeći po pričama ljudi, Davorjanka je izgledom jako podsjećala na Ti tov opis kćeri mlinara Izaije. To se prije svega odnosilo na oči, koje je opisao poetično i slikovito, zbog čega moram navesti upravo njegove riječi. »Morao bih biti pjesnik ili književnik da Vam dočaram ljepotu tih očiju. Predstavljale su virove u kojima su se skrivale tuga i požuda u trenucima ne mira, a u trenucima radosti i oduševljenja sjajne, blistave zvijezde. Ne znam kad su bile ljepše: kad su bile tužne ili kad su bile vesele. Te su oči davale poseban pečat njenom licu koje je najčešće zračilo toplinom, ljupkošću i ži votnom radošću. To lice je zrcalilo sva stanja njene plemenite duše.« Tito je Davorjanku osvojio ljepotom, šarmom, mudrošću i duhovitošću, a posebno položajem u partiji, jer je Davorjanka cijenila uspješne i važne osobe, a i sama je željela jednog dana to postati. Bila je to ljubav na prvi pogled, ljubav skojevke i general nog sekretara jugoslavenske par tije, koji je od nje bio stariji skoro 30 godina. Koliko je ta ljubav bila velika i strasna najbolje se vidi iz priča o njihovu odnosu. Davorjanka je bez ikakvih emocionalnih trauma i moralnog obzira ostavila svog prethodnog ljubavnika Jovu Ka pičića i sasvim se predala novoj ljubavi. Njihova ljubavna veza, in tenzivna i iskrena, opovrgava sve one psihologe, sociologe i sekso loge koji tvrde da je ljubav između dviju egocentričnih, egoističnih i narcisoidnih osoba nemoguća ili pak kratkog vijeka. Nakon okupacije Jugoslavije i Titova odlaska u Beograd, Davor janka je službeno obavljala poslo Titova Zdenka s dvjema pripadnicama Crvene ve njegove tajnice. U pratnji Jaše armije 1944. u Beogradu. 

00_jovanka_poglavje_0.indd 21

13.5.2010 12:21:34

Jovanka Broz − titova suvladarica

Rajtera i Veselinke Malinske, Davorjanka je s Titom otišla iz Beograda na oslobođeno područje. Osim posla tajnice, radila je i kao daktilografkinja i domaćica. U početku ni njihova najbliža okolina nije bila uvjerena u njihovu intimnu vezu – samo su je slutili. Međutim, s vremenom je njihovo ponašanje i međusobni odnos sve više nalikovao na odnos dvoje supružnika. Potkraj rata Davorjanka se razboljela od tuberkuloze, zbog čega su je poslali na liječenje u Sovjetski Savez. U Beograd se vratila neizliječena; umrla je 1. svibnja 1944. Njezina je smrt Tita duboko potresla. Ne obavijestivši ni koga o tome, zapovjedio je sigurnosnoj službi da je pokopaju u krugu Belog dvora. Želio je da njegova Zdenka i nakon smrti bude u njegovoj blizini, a to je bila i njezina posljednja želja. Nakon vjenčanja s Jovankom, Davorjankini posmrtni ostatci preneseni su iz Beograda i pokopani u Požarevcu. JOVANK A BUDISAVLJEVIĆ Zbog Davorjankine bolesti ukazala se potreba za novom domaćicom u Titovoj kući. Tako je kapetanica Jovanka Budisavljević iz četvrte ličke brigade u travnju 1945. postavljena za službenicu u maršalatu sa zadatkom da vodi Titovo domaćinstvo i da se brine o njegovoj sigurnosti. Na posao je išla u vojničkoj odori, teškim vojničkim čizmama, s vojničkim pojasom i titovkom na glavi. Jovanka potječe iz ugledne srpske seljačke obitelji. Rođena je 7. prosin ca 1924. u selu Pećanima u Lici. Njezini su roditelji imali petero djece: dva sina, Maksima i Petra, i tri kćeri: Jovanku, Zoru i Nadu. Majka Milica ubrzo je umrla, a otac Milan umro je tijekom rata. Jovankino djetinjstvo nije bilo sretno: živjela je s maćehom koja ju je često maltretirala. Selo Pećani u Lici nosi ime po istoimenom selu nedaleko od Prizrena. Prema Jovankinim riječima, njezini su predci bili plemstvo na dvoru srpskog cara Dušana Silnog u 14. stoljeću. Nakon sloma države Nemanjića, oni su preko Crne Gore, Hercegovine i Dalmacije došli u Liku (Juriša, Filip i Budiša). Budisavljevići su velika i poznata obitelj u Lici. Jovankini bliži i dalji srodnici su Srđan Budisavljević, koji je 1945. bio jedan od kraljevih namjesnika, Mane Budisavljević, priznati liječnik, Savica Kosanović, ministar, Dragutin Prica, admiral u austrougarskoj vojsci, te Nikola Tesla, slavni izumitelj. 22



00_jovanka_poglavje_0.indd 22

13.5.2010 12:21:34

titove supruge

Jovankinu su kuću 1942. zapalili ustaše, a ona je tada, pred ustaškim noževima, pobjegla partizanima. Među ustašama je bilo pokatoličenih i po hrvaćenih Srba, potomaka onih koji su se s Jovankinim predcima preselili u te krajeve. Jovanka je u partizane došla sa 17 godina. Postala je borac prve ženske partizanske čete, u koju su izabrane najbolje djevojke – mnogo se Ličanki, naime, pridružilo partizanima zbog ustaškog terora. Isprva je bila na voj ničkoj obuci, na kojoj se isticala kao odličan strijelac. Kao pripadnica prve ženske partizanske čete sudjelovala je u nekoliko teških borbi. Ženska četa bila je doista veliko iznenađenje kako za neprijatelje tako i za partizane. Četu su ubrzo raspustili, a partizanke razmjestili po različitim jedinicama šeste ličke divizije. Jovanka je bila premještena u štab I. korpusa gdje joj je dodijeljen posao bolničarke. Tijekom njemačkog desanta na Drvar u travnju 1944. iskazala se pri organizaciji evakuacije ranjenika. U Drvaru je prvi put vidjela Tita. Kraj rata dočekala je kao bolničarka i vođa jedne od jedinica pri štabu. Kao hrabri borac bila je dvaput ranjena. Nakon dolaska u maršalat Jovanka je radila kao domaćica i higijeničarka sve do smrti Davorjanke Paunović. Otada je na Titov zahtjev radila kao nje gova tajnica. Da bi posao mogla uspješno obavljati, morala je naučiti steno daktilografiju; uz posao je završila večernju gimnaziju. Skrbila se o mlađim sestrama Zori i Nadi, koje je pronašla u vojnim sirotištima u Vinkovcima i Otočcu. Uz Titovo odobrenje, djevojke je smjestila u vilu u Užičkoj 15, gdje su barem imale pristojan obrok. Nakon završene gimnazije, Zora je diplo mirala južnoslavenske književnosti, a Nada engleski jezik. Uz spomenute dužnosti, Jovanka je zajedno s ordonansima (ordonans je časnik za posebne zadatke; op. ur.), svaku večer stajala pred vratima Titova kabineta, sve dok on ne bi otišao spavati ili dok je ne bi pozvao k sebi. Nakon dvije godine Jovanka je postala njegova ljubavnica. Tito je kao ljubavnik bio nježan, ali je ponekad bio i grub i osoran te se izderavao na Jovanku pred osobljem rezidencije, nekad i zbog prave sitnice. Prema Jovankinim riječima, ljubav između nje i Tita bila je velika, iskre na i bez zadrške. Nesumnjivo je da je ona tu ljubav tako doživljavala. Me đutim, razdoblje dugo šest godina govori da ta ljubav, s Titove strane, nije 

00_jovanka_poglavje_0.indd 23

13.5.2010 12:21:34

Jovanka Broz − titova suvladarica

bila bez zadrške: Jovanka je odgovarala Titovu stereotipu ljubavnice, ali ne i supruge predsjednika republike. Kad je Tito 1953. postao predsjednik (od 1946. do 1953. ulogu kolektiv nog predsjednika države obavljao je Prezidij narodne skupštine; op. ur.), uz mnoge druge promjene, za njega se promijenio i stereotip supruge. Što se tiče supruge u takvim okolnostima, Tito je imao visoke standarde kojima Jovanka nije odgovarala. Titova samodopadnost, koja je bila jača od bilo kakve ljubavi prema drugoj osobi, zahtijevala je osobu koja bi odgovarala ugledu ne samo legendarnog vođe nego i genijalnog političara i državnika. Jovankino zvanje, odgoj i obrazovanje bili su ispod razine koju bi tre bala imati supruga predsjednika republike. Kako će osoba koja nikad nije pročitala nijednu osim lektirnih knjiga razgovarati o književnosti? Kako će osoba koja nikad nije bila ni na jednoj umjetničkoj izložbi sudjelovati u razgovoru o slikarstvu, kiparstvu i arhitekturi? Kako će osoba kojoj je partizanska košulja bila prvi kostim, a titovka prvi šešir, pratiti modu i pri mjereno se odijevati? Tito si je u vezi s tim postavljao mnoga pitanja. Došao je do zaključka da ta osoba ne može biti Jovanka. Po mom mišljenju, Tito je na umu imao neku uvaženu osobu iz svijeta umjetnosti. I drugi su političa ri i državnici za supruge imali li jepe i mlade glumice (Napoleon, Juan Perón, Mao Ce-tung). Mnogi su se Titovi generali oženili glu micama, opernim pjevačicama i balerinama. Zar bi on, kojem oni nisu ni do koljena, trebao učiniti išta manje? Zar da za ženu uzme napola pismenu djevojku sa sela, čije su jedine vrline mladost i lje pota? Neko je vrijeme bio odušev ljen Zinkom Kunc – slavna operna pjevačica odgovarala bi slavnom antifašističkom vođi. No prepreka je bio njezin sretan brak s njego Zinka Kunc – Titova neuslišana ljubav? vim generalom. 24



00_jovanka_poglavje_0.indd 24

13.5.2010 12:21:35

titove supruge

Budući da se ni nakon šest godina nije pojavila odgovara juća osoba, a neki drugovi nisu ispunili obećanje da će tu oso bu naći, Titu nije preostalo ništa drugo nego da prihvati Jovan ku, koja je već četiri godine bila njegova ljubavnica. Ovo je suvremena bajka o Pepeljugi. Princ Pepeljugu nije uspio pronaći pa se Pepeljuga, zahvaljujući sretnim okolnosti ma, princu sama nametnula. Jovanka Budisavljević uda la se za Josipa Broza u travnju 1952. Ona je imala 28, a on 60 godina. Vjenčani kumovi bili su Aleksandar Ranković i Ivan Tito i Jovanka, novovjenčani stari ljubavnici. Gošnjak. Svečani ručak za uži krug ljudi održan je u vili Dunavki kod Iloka. Osim kumova, ondje su bili i Edvard Kardelj, Stevo Krajačić i Vladimir Bakarić. Jovanka se u svojoj novoj ulozi prvi put javno pokazala 19. rujna 1952. na prijemu u čast britanskom ministru vanjskih poslova Anthonyju Edni. Vijest o Titovu vjenčanju s Jovankom Budisavljević brzo se pronijela svijetom kao prvorazredna senzacija. Svi svjetski časopisi pisali su o Jovanki kao o stasitoj i lijepoj crnki duge, bujne kose i krupnih očiju. Mnogo godina kasnije, za boravka u vili kod Iloka, Jovanka mi je osob no pokazala sve prostorije u vili. Na zidovima, koji su većinom bili obloženi drvetom, nalazile su se brojne Titove i Jovankine fotografije, snimljene ti jekom raznih svakodnevnih aktivnosti i izljeva nježnosti, ali slike njihovih kumova, Rankovića i Gošnjaka, nisam vidio. Onaj koji je pao u političkom smislu ne samo da je otišao iz moćniko ve okoline, odnosno iz svakodnevnog života, nego su za njim izbrisali sve tragove. 

00_jovanka_poglavje_0.indd 25

13.5.2010 12:21:35

Jovanka Broz − titova suvladarica

»Tu smo proveli jedan dio medenog mjeseca«, pričala mi je Jovanka. »To su bili divni dani. Sve dok se drugi nisu počeli miješati u naš život, mi smo bili idealan bračni par u svakom pogledu. Tito mi je nosio voće i kavu u krevet; ja pak nisam nikom dopuštala da mu kuha ručak i večeru – najradije sam to sama radila. On se ljutio govoreći: ‘Jovanka, gubiš vrijeme na ono što može uraditi i netko drugi. Bolje je da to vrijeme iskoristimo za šetnju.’ Bilo je dovoljno vremena za sve, bilo ga je čak i napretek. Bilo smo mladi.« Na te njezine riječi ja sam se blago nasmijao pomislivši na Titovih 60 godina. Ona je shvatila razlog takve moje reakcije i rekla: »Tito je sa svojih 60 godina bio vitalniji od ijednog mladića.« Bilo mi je jako drago što sam te riječi čuo iz njezinih usta, jer su one potvrdile moja prethodna saznanja o Titovoj seksualnosti, koja me zanimala jer je predstavljala važnu karakteristiku njegove osobnosti. Postojale su mnoge predrasude o Titovu i Jovankinom seksualnom ži votu, pogotovo s obzirom na veliku razliku u godinama i Titovu relativnu starost prigodom vjenčanja. Te su predrasude bile posljedica tadašnjeg slabog poznavanja čovjekove seksualnosti i uvriježenog mišljenja da seksualni ži vot ne priliči starijim ljudima – da u starijoj dobi postoji samo požuda, a da se seksualna moć gasi. Osobito se malo znalo o velikim individualnim razlikama među lju dima glede seksualne moći i njenog trajanja. Dijelom zbog predrasuda, a di jelom i zbog zavisti, mnoge su žene bile »zabrinute« za Jovankin seksu alni život. Te predrasude najčešće su izražavale riječima: »Ne zavidimo Jovanki na udaji. Same se nikad ne bismo udale za starca. Što vrijedi Jo vanki sve bogatstvo kad nema ono Jovanka i Edvard Kardelj, kad u njemu još nije vidjela takmaca za vlast. osnovno što normalnoj ženi treba.« 26



00_jovanka_poglavje_0.indd 26

13.5.2010 12:21:36

titove supruge

One obrazovanije još bi dodale: »Po Freudu je seks najveće čovjekovo zado voljstvo.« I neki su se rukovoditelji, koji su bili ljutiti na Jovanku, žalili: »Jovanka svoje seksualne frustracije i nezadovoljstvo iskaljuje na nama. Bilo bi joj bolje da nađe nekoga i iživi se.« Oni nisu znali da su te frustracije izazvane željom za vlašću, a ne željom za seksom. O Titu kao muškarcu, odnosno seksualnoj osobnosti, čuo sam nekoliko zanimljivih priča od Cane Babović i Stane Tomašević. Možda se Davorjanka Paunović nekom prilikom hvalisala Stani Tomašević. »Moj pisaći i seksualni stroj moraju uvijek biti u pripravnosti. Tito ni za jedno ni za drugo nema određeni termin. Ponekad sam neka naređenja tipkala tako da bih istupila iz kolone, a stroj sam držala na koljenima. Jednom smo se na brzinu ljubili, a neprijatelj je bio sasvim blizu našeg ‘gnjezdašca’. Moglo se čuti snažno pucanje, koje se sve više približavalo. Bila sam jako prestrašena i upozoravala sam Tita, ali je on i dalje ‘radio svoje’. Njegovu požudu ništa nije moglo spriječiti i obično se nije dao smesti sve dok ne bio doživio vrhunac.« Cani Babović neki je slovenski funkcionar opisao svoj doživljaj. »Jednog prijepodneva došao sam na čelu slovenske delegacije na dogo voreni sastanak s Titom. Stražar pred Titovim vratima mi je rekao: ‘Možete ući, Tito vas očekuje.’ Kad smo ušli u sobu, u njoj nije bilo nikoga. Iz susjedne su se sobe čuli uzdasi i krici popraćeni snažnim škripanjem kreveta. Krici su postajali sve glasniji, a škripanje kreveta sve jače. Činilo mi se da će se krevet raspasti, a osoba kričeći izdahnuti. Drugovima sam rekao da izađe mo malo prošetati jer tko zna kad će to završiti. Kad smo nakon jednosatne šetnje stupili u sobu, Tita smo zatekli za radnim stolom – bio je čio i dobro raspoložen. Pogledao je na sat i rekao: ‘Nema veze što ste zakasnili, sâm sam dovršio neke važne i neodgodive stvari’.« Prilikom jednog našeg razgovora o Jovanki i njihovu odnosu, Tito mi je rekao: »Jovanka je meni za ljubav ostala bez poroda i majčinstva. Riješi la se začetoga djeteta budući da mi se nije činilo prikladnim imati dijete u mojim godinama.« Sve to govori da je Tito spadao u skupinu seksualno jakih ljudi te da su Tito i Jovanka imali normalan, bogat i skladan seksualni život. 

00_jovanka_poglavje_0.indd 27

13.5.2010 12:21:36

Jovanka Broz − titova suvladarica

Nakon udaje za Tita, za Jovanku su nastupile mirnije godine, ali to nisu bile godine dokolice i bezbrižnog života, nego godine napornog učenja i usavršavanja. Jovanka se morala naučiti pravilima ponašanja i vladanja u visokom društvu. Morala je dobro upoznati protokol šefa države i diplomat ski protokol, kao i svoje protokolarne obveze. Morala je ovladati svjetskim jezicima i naposljetku usvojiti građanske manire. U tome su joj pomagale supruge visokih jugoslavenskih rukovoditelja: Vera Velebit, Pepca Kardelj, Lepa Popović, Vera Popović, Milica Vukmanović i Slavka Ranković, koje su i same morale naučiti mnogo toga. Iako je Jovanka imala mnogo nedostataka, nastojala ih je što brže otkloniti. Učila je i naporno radila da bi od učenice postala »učiteljica«. U početku nije poznavala ni građanski bonton, a brzo se počela upletati u državni i diplomatski protokol, davati svoje prijedloge i inovacije. Vrlo je brzo počela inzistirati na hijerarhiji, etiketiranju i profi njenom ponašanju. Zahtijevala je poštovanje svoje osobnosti a da sama nije poštovala druge, pogotovo one koje je smatrala nižima od sebe. Za njezino je odijevanje bila zadužena Klara Rotschild, modna kreatorica iz Budimpešte. Budući da je Jovanka imala neograničena sredstva za svoju gar derobu i sve druge osobne potrebe, za nju su se nabavljali najbolji i najskuplji materijali koji su se mogli naći u svijetu. Nakon samoubojstva Klare Rotschild, za Jovankino su se odijevanje brinuli mnogi domaći i strani kreatori. Usporedno s kabinetom predsjednika republike oblikovao se i kabinet Jovanke Broz. Njezina prva tajnica bila je njezina sestra Zora. Za potrebe njezina kabineta bio je kupljen poseban papir i pisaći stol. Primjer Jovankine velike izbirljivosti je i kupovina papira i omotnica za pisma – bili su joj pred stavljeni uzorci iz 15 zemalja. Ne treba isticati da je skupljanje tih uzoraka značilo veliki trošak i zahtijevalo veliki trud osoblja.

SMIJ SE, JOVANKA, SMIJ! Od samog je početka Jovankina velika prednost bio njezin vanjski izgled, zbog kojeg je dobivala komplimente i u zemlji i u inozemstvu. Svojim je izgledom dostojno predstavljala suprugu predsjednika republike. Visoka, 28



00_jovanka_poglavje_0.indd 28

13.5.2010 12:21:36

titove supruge

vitka, skladne građe, dugog vrata, s prodornim krupnim očima i dugom crnom kosom koju je vezivala u visoku punđu, predstavljala je klasičan tip ljepote. Ono što se u Jovankinu izgledu osobito isticalo i davalo joj poseban šarm, čineći je prepoznatljivom i privlačnom, bio je njezin čarobni osmijeh, koji je narod ubrzo proglasio najljepšim jugoslavenskim osmijehom. Široko razvučene pune usnice, zdravi bijeli zubi, jedva primjetne jamice na obrazima i široko otvorene crne, sjajne oči – to su bile fizičke karakteri stike njezina osmijeha. Taj je osmijeh djelovao neusiljeno, srdačno i toplo. To je bio osmijeh sretne i zadovoljne žene, pun pozitivne energije, osmijeh koji osvaja i plijeni. Izražavao je ne samo psihičko i emocionalno stanje Jovankine osobnosti nego i poštovanje i ljubav prema onima kojima je bio namijenjen. I sam je Tito zapazio čarobnost njezina osmijeha, kao i dojam koji ostav lja na pojedincima u javnosti, zato joj je govorio: »Smij se, Jovanka, smij!« Budući da je živjela s čovjekom koji je od svega na svijetu najviše volio vlast, njome je i sama Jovanka bila brzo zaražena. Bez životnih iskustava i životne filozofije nije se mogla oduprijeti pogubnom učinku vlasti, nego je

Na prozoru modrog vlaka; oboje još mladi i …, pravi pljenitelji pozornosti. 

00_jovanka_poglavje_0.indd 29

13.5.2010 12:21:36

Jovanka Broz − titova suvladarica

dopustila da vlast zagospodari njome. Dopustila je da vlast promijeni njezi ne psihološke i karakterne osobine. Jovanka, omamljena vlašću, postala je velika ovisnica o njoj. Uvijek je i posvuda željela pokazivati svoju moć. Tito joj je pritom uvelike pomagao. Tražio je da Jovanku poštuju i slušaju, da je oslovljavaju s drugarice Jovanka. Tijekom vožnje sjedila je na Titovoj desnoj strani i odzdravljala narodu. Sudjelovala je na sastancima državnog i partij skog vodstva, a često i na sastancima sa stranim državnicima. Tito je od Jovanke napravio suvladaricu ne samo njoj za ljubav nego i zbog svojih interesa.

MOJ PRVI SUSRET SA SUVLADARICOM Nakon preuzimanja dužnosti Titova osobnog liječnika, očekivao sam da ću ubrzo biti predstavljen i njegovoj supruzi Jovanki, ako ne iz drugih, onda barem iz protokolarnih razloga. Ipak, prošlo je dugo vremena prije nego što se to dogodilo. Tijekom šetnji i prijema primijetio sam da me oprezno promatra. Kada bi se naši pogledi sreli, ona bi svrnula pogled. U njezinu sam pogledu i po našanju zapazio radoznalost i želju da me procijeni. Meni je to njezino odmjeravanje očima izazivalo neugodu, pogotovo zato što sam znao da sam za nju persona non grata. Čak i nakon dugog uvje ravanja, ona se teško pomirila s tim da kao liječnik u Vojnoj medicinskoj akademiji postanem Titov liječnik. Kako bih prekinuo tu obostranu neugodnu situaciju, zamolio sam Tita da me on ili pak netko od mjerodavnih predstavi drugarici Jovanki. Obećao mi je da će porazgovarati s njom i dogovoriti se hoće li me primiti zajedno ili će ona to učiniti sama. Jednog me je poslijepodneva dežurni ordonans obavijestio da će me drugarica Jovanka primiti u ženskom salonu. Svježe obrijan i svečano odjeven, nestrpljivo sam čekao taj susret. Jo vanka mi nije bila posve nepoznata osoba. Saznao sam mnogo toga o njoj iz razgovora s kolegama koje sam mijenjao, kao i iz razgovora s profesorom 30



00_jovanka_poglavje_0.indd 30

13.5.2010 12:21:36

titove supruge

Liječnik Aleksandar Matunović rukuje se s Titom; krajnje lijevo i desno su maserke, sestre Grbić (Aleksandar Matunović)

Mioljubom Kičićem. Mnogo sam podataka skupio sâm ili sam ih dobio od visokih državnih rukovoditelja koji su bili moji pacijenti i prijatelji. Kao i o svakoj drugoj osobi, tako su i o Jovanki različiti ljudi imali različita mišlje nja. Ipak, svi su se slagali u jednom: Jovanka je žena neprilagodljiva duha, domišljata, bahata i često pakosna. Točno u dogovoreno vrijeme, u pratnji ordonansa, kročio sam u ženski salon. Jovanku sam zatekao u fotelji za salonskim stolom. Bila je odjevena svečano i ukusno. Na sebi je imala dugu modru haljinu s dubokim izrezom. Oko vrata i na rukama imala je zlatni nakit, a na ušima naušnice. Izgledala je dostojanstveno i kulturno. Kimnuo sam glavom i pozdravio je blagim osmijehom. Ne ustavši se i ne ponudivši mi ruku, rekla je: »Sjednite, druže liječniče. Ako pušite, izvolite se poslužiti cigaretama.« Časniku ordonansu koji se nalazio meni iza leđa rekla je neka nam konobar donese dvije čaše viskija. Kad je otišao, obratila mi se hladnim, službenim glasom. 

00_jovanka_poglavje_0.indd 31

13.5.2010 12:21:37

Jovanka Broz − titova suvladarica

»Tito me zamolio da Vas primim jer ste Vi na tom ustrajali. Odmah Vam moram reći da sam na ovaj razgovor nerado i teška srca pristala. Dolazite iz bolnice iz koje su bili i prethodni liječnici, odnosno Vaše kolege, na koje sam jako ljuta, štoviše, iskreno sam ogorčena njima. Zamislite, ti banditi a ne liječnici izjavili su da sam luda te su mi predlagali izolaciju i liječenje.« Pocrvenjevši u licu, nastavila je govoriti povišenim tonom i piskutavim glasom. »Svi ste vi koji dolazite iz tog vojnog špitala, na čelu s vašim profesorom Kičićem, ljudi bez vlastitog mišljenja i uvjerenja. Za vas je naređenje glavnog starješine, bez obzira o kakvom se naređenju radi, zakon kojeg se slijepo dr žite kao pijan plota. Svi ste vi Kičićevi pitomci.« Ne mogavši dalje slušati uvrede koje mi je sasula u lice bez ikakva po voda, prekinuo sam je u govoru. »Vaše riječi o Vojnoj medicinskoj akademiji ne samo da nisu točne nego su i pristrane i uvredljive. Vrhunsku medicinsku ustanovu kao što je Akade mija ne smije se podcjenjivati i napadati samo zato što su Vam se neki njeni liječnici zamjerili. Na taj se način s Akademijom ne smije izjednačavati ni profesora Kičića niti ijednog drugog pojedinca. Drugarice Jovanka, istinski me iznenađujete. Takvim riječima se ne možete obratiti ni osobi s ulice, a kamoli osobnom liječniku Vašeg supruga, koji tu dužnost obavlja – ne po vlastitoj želji, već po naređenju. Ja sam odgovoran samo za svoje postupke. Nas dvoje smo se danas prvi put susreli, dakle nisam Vas prije poznavao niti sam Vam mogao učiniti ikakvo zlo. Stvar ne treba generalizirati. Ja nisam ničiji pitomac. To sam mogao biti kada mi je bilo petnaest godina. Sad sam zreo čovjek i oblikovana ličnost s osiguranom egzistencijom i zato nema potrebe da budem ičiji pitomac.« Ne želeći se upletati u to zašto su moji kolege tako postupali i jesu li iznijeli svoje mišljenje u normalnim okolnostima ili su na to bili prisiljeni, rekao sam joj da njihove postupke smatram pogrešnima u stručnom i mo ralnom smislu te ih ne odobravam: u stručnom smislu zato što nisu potpu no kompetentni za iznošenje takvog mišljenja – za takvo što mjerodavan je psihijatar, a moralno zato što su se uopće upustili u to. Nakon tih iskrenih i promišljenih riječi, Jovanka je postala malo pri stupačnija. 32



00_jovanka_poglavje_0.indd 32

13.5.2010 12:21:37

titove supruge

»Dakle osuđujete postupke Vaših kolega?« »Da, drugarice Jovanka, osuđujem.« »Onda nismo pogriješili što smo Vas primili. Moram Vam iskreno reći da sam osobno bila protiv toga. Popustila sam kad su me uvjerili da ste vi takav čovjek i stručnjak od kakvog bi Tito imao velike koristi. Vidite, kad se radi o Titu i njegovom zdravlju, spremna sam prijeći preko svega. Iz velike ljubavi prema Titu prekršila sam svoju čvrstu riječ da liječnik iz Vojne me dicinske akademije neće prijeći prag moje kuće. Budući da se radi o Vama, pogazila sam tu riječ zato što su mi mnogi rekli, a pogotovo sekretar vanjskih poslova, drug Miloš Minić, da ste Vi drukčiji karakter i liječnik. Na mene su snažno djelovale njegove riječi: ‘Doktor Matunović je moj liječnik i prija telj, kojem je po naređenju generala Ljubičića zadatak da me prati na svim mojim putovanjima u inozemstvo. U njega imam neizmjerno povjerenje. A ako se radi o Titu, rado mu ga prepuštam.’ Tom prilikom nam je ispričao i o Vašoj reakciji u situaciji kada se njegovo zdravstveno stanje pogoršalo u New Yorku, što nas je oduševilo.« »Jesu li možda i na Vašu odluku, kao što je bilo i kod druga Tita, odlu čujuću ulogu imali moji brkovi?« upitao sam ironično. »Tito se samo šalio što se tiče brkova, iako su mu se svidjeli. Opisao mi je vaš cjelokupni razgovor i rekao da Vas je pogodilo kad ste čuli da su glavni kriterij za Vaše primanje bili Vaši brkovi, koji su jako slični brkovima koje je i sam imao kad je bio Vaših godina.« Njezino je raspoloženje postajalo sve bolje. Počela se glasno smijati, a na licu joj se pojavio poznati široki osmijeh. Ipak, to nije bio osmijeh iz vreme na njezine udaje. U njemu više nije bilo one iskrenosti, srčanosti ni životne radosti. Više nije odražavao sretnu i zadovoljnu ženu. Ta promjena osmijeha podsjećala me na sliku Doriana Grayja. Kako je genijalan pisac bio Oscar Wilde, rekao sam si već tko zna koji put. Oboje smo, užareni od rasprave, popili viski, i nismo bili svjesni da ga je ponovo naručila. Dok nas je konobar posluživao, ja sam u sebi sređivao prve dojmove o Jovanki. Ono što me posebno iznenadilo bio je njezin pi skutavi glas, koji nije pristajao njezinoj krupnoj građi. Osim toga, karak terizirale su je i brze promjene raspoloženja. Iz razmišljanja su me prenule njezine riječi. 

00_jovanka_poglavje_0.indd 33

13.5.2010 12:21:37

Jovanka Broz − titova suvladarica

»Kad sam pristala na Vaš dolazak, čvrsto sam odlučila da ću inzistirati na distanci i komuniciranju s Vama preko drugih osoba.« »Nemam ništa protiv toga, ako Vi tako želite.« »Dozvolite mi da dovršim svoju misao«, ljutito je odgovorila. »Nisam osoba koja lako mijenja svoje mišljenje, ali sam nakon razgovora s Titom i nakon tog Vašeg, iskrenog nastupa zaključila da svejedno moram zauzeti drukčiji stav prema Vama. Ali, prije toga Vas još jednom pitam: Osuđujete li zaista postupke svojih kolega?« »Rekao sam da osuđujem, i čvrsto ostajem pri tom.« »Hvala Vam, ali to morate i dokazati. Od Tita sam nekoliko puta tražila da naredi Nikoli Ljubičiću da te ništarije strpa u zatvor. Ta druže, zbog uvrede časti supruge predsjednika republike čovjek mora odgovarati.« Ponovo me ispitivački pogledala i dugo zadržala svoj pogled na meni. Pogled nisam odvratio, pa sam tako prvi put mogao promatrati njezine ve like crne oči. »Tito to nije htio napraviti jer im je on osobno oprostio, a za uvredu ih je kaznio otpustom iz službe. Ja im za uvredu nisam oprostila. Stoga se ne želim odreći prava da tražim pravednu kaznu za njihovo zlodjelo. Mislim da se možete složiti sa mnom kad kažem da je uvreda časti, moje časti, kažnjivo djelo preko kojeg se ne može prijeći.« »To nije samo uvreda časti, to je i pokušaj dezintegracije Vaše osobnosti i identiteta«, odgovorio sam na njezino veliko iznenađenje. »Imate pravo, druže liječniče. Izjaviti da je netko lud znači sve to što ste Vi rekli. To mi daje još veće pravo da nemam nimalo milosrđa. Budući da se i Vi slažete sa mnom da se radi o kriminalnom činu, molim Vas da generalu Ljubičiću proslijedite moj zahtjev da protiv njih pokrene kazneni postupak. To ne želim zahtijevati od Ljubičića osobno jer, najvjerojatnije ste već čuli, mi nismo u dobrim odnosima. Usput rečeno, Ljubičića baš i ne cijenim. Mi slim da je ograničen čovjek i da se ne može pohvaliti bistrošću. On je samo jako poslušan čovjek.« Malo sam se zamislio, zato nisam odmah odgovorio. Kad je opazila tu moju dvojbu, postala je zlovoljna. »Dakle, odbijate moj prijedlog i moju molbu. Pali ste već na prvom is pitu, dokazali ste da slušate Kičića i Ljubičića.« 34



00_jovanka_poglavje_0.indd 34

13.5.2010 12:21:37

titove supruge

»Drugarice Jovanka, odmah raščistimo neke stvari glede našeg budu ćeg odnosa. Cijenim Vašu osobnost, a tražim da se i Vi tako ponašate prema meni. Dok sam razmišljao o Vašem prijedlogu, ja nisam razmišljao o tom hoću li ga prihvatiti ili odbiti. Meni bi bilo najlakše i najjednostavnije prenijeti Vašu poruku generalu Ljubičiću. Razmišljao sam o tom je li pametno da se Vaše ime, dakle ime supru ge predsjednika republike, povlači po sudovima i medicinskim ustanovama. Je li pametno da slučaj s kojim je trenutno upoznat uži krug ljudi dobije širi publicitet? Oboje dobro znamo da je predsjednik poštovao mišljenje liječnika i dozvolio da ga se predstavi državnom i partijskom predsjedništvu. Drugarice Jovanka, mi smo pravna država, a ako nismo, morali bismo biti. Da bi postu panje mojih kolega bilo proglašeno kažnjivim djelom, pri čemu Vi ustrajete, jer kleveta je kažnjivo djelo, sudac mora provjeriti točnost njihovih riječi te potvrditi ili odbaciti kvalifikacije koje su oni iznijeli o Vama. Zato je potreb no stručno mišljenje naših najuglednijih psihijatara. Mislim da to za Vas ne bi bilo dobro rješenje te da nema potrebe izlagati se takvim neugodnostima.« »Što Vam pada na pamet, doktore. Ja to nikad ne bih napravila, nikad ne bih išla na sud, a pogotovo ne bih išla na pregled psihijatru. General Ljubičić njih može kazniti i bez ikakvog suda.« »Ljubičić ih može kazniti samo disciplinski. Vi tvrdite da ste oklevetani, a kleveta se smatra kaznenim djelom. Za to je nadležan samo sud. Jedina mogućnost da se stvar rasvijetli je postupak koji sam Vam spomenuo.« »Doktore, mislite da sam tako naivna žena i da ne razumijem da time, kad mi dajete takav savjet, Vi zapravo štitite svoje kolege jer ste uvjereni da ne bih prihvatila takav sudski postupak?!« »Ako ne vjerujete meni, posavjetujte se s nekim pravnikom.« »To znam i sama«, rekla je nešto mirnije. »Ipak, mislila sam da se to u vojsci može riješiti temeljem naređenja.« »Ti dani su prošlost, drugarice Jovanka. Moj je prijedlog da se pri toj stvari stavi točka. Nitko više ne mora znati što se dogodilo. Mislim da ni kolege iz Zagreba koji će doći kao osobni liječnici ne trebaju biti upoznati s tim.« »Mislim da imate pravo, doktore, i zato ću Vas poslušati. To neće biti prvi put da pokvarenjaci zbog okolnosti prođu nekažnjeno. A ako i nema 

00_jovanka_poglavje_0.indd 35

13.5.2010 12:21:37

Jovanka Broz − titova suvladarica

Boga, postoji neka sila koja održava pravednost. Prije ili kasnije će ih snaći kazna za zlo koje su mi napravili. Prokleti bili! Neka dožive samo dio muka koje sam ja morala preboljeti, to će im biti dovoljno. Nećemo niti sada niti ikad više razgovarati o njima. Loše mi je pri samoj pomisli na njih, a pogo tovo kad o njima pričam.« Kratko je predahnula, zapalila cigaretu i popila gutljaj viskija, a zatim nastavila. »Čini mi se da ste u svom govoru rekli da na ovu dužnost niste došli svojom voljom, već temeljem naređenja.« »Da, istina je. Rekao sam drugu predsjedniku, a reći ću i Vama: za mene je velika čast biti liječnik takve ličnosti kao što je drug Tito. Baš tako sam mu i rekao, da su mi se dolaskom ovdje poremetili veliki planovi koje sam imao u stručnom i znanstvenom smislu, te da osim časti i velikog poštova nja prema njemu za to nemam drugih motiva. Ako sagledamo tko će time što dobiti – vi, što me nerado primate, ili ja, koji nerado dolazim – po mome mišljenju ste vi ti koji će nešto dobiti. Ne tvrdim da sam nekakav medicinski genij, ali Vam mogu reći da svoju struku odlično poznajem, da sam maksi malno pošten kad se radi o struci, da spadam među dobronamjerne ljude, uvijek spremne na sudjelovanje i kompromis. Uvijek sam se trudio svima pomagati, zahvala je za mene bila i uvijek će i biti najveća nagrada, a to će biti i afirmacija mog rada. Spreman sam Vam nesebično ponuditi svaku vrstu pomoći koju budete od mene tražili.« Kad sam to rekao, ona se uznemireno trgnula. »Ne trebam nikakvu liječničku pomoć! Ja sam posve zdrava žena!« »Nisam govorio o liječničkoj pomoći. Međutim, mislim da trebate po moć čovjeka. Trebate prijatelja.« Nisam uspio dovršiti misao, kad me ponovo oštro prekinula. »Kakav prijatelj!? Za koga me smatrate? Ja sam besprijekorna žena!« »Smirite se, drugarice Jovanka. Nikad mi ne dopustite da dovršim misao. Kad sam rekao prijatelj, nisam mislio na prijatelja u takvom smislu. Sudeći po Vašoj reakciji, Vi ste moje riječi tako shvatili. Mislim na prijatelja u smislu osobe koja Vas može razumjeti i koja je dobronamjerna. Liječnik mora biti takva osoba, da s njim možete razgovarati i predočiti mu svoje probleme i 36



00_jovanka_poglavje_0.indd 36

13.5.2010 12:21:37

titove supruge

sumnje. Osoba u koju imate neograničeno povjerenje i osoba koja će znati čuvati tajne koje su joj povjerene. »Ne vjerujem da ste Vi takva osoba.« »Vjerujete li ili ne, to je Vaša stvar. Ja Vam o tom neću više reći ni ri ječi, a ni osobno mi nije do toga. Motivi su bili jasni. Kod nas postoji dobra poslovica koja kaže: Konju je lakše bez sedla.« »Zaista ne trebam nikakvu pomoć. Hvala Vam na pažnji i ponudi.« Te njezine riječi trebale su značiti i kraj razgovora. Međutim, dok je ona govorila, ja sam se sjetio jednog svog neugodnog doživljaja i duboko se zamislio. Jovanka je to primijetila. »Otišli ste nekamo daleko, doktore, i ostavili svoju sugovornicu samu.« »Da, imate pravo. Te Vaše riječi su me vratile nekoliko godina unatrag i podsjetile na jedan jako mučan i neugodan događaj koji nikad neću zaboravi ti. Te iste riječi sam ja izrekao generalu Rajku Tanasoviću kad mi je zahvalio na pažnji, brizi i stručnom angažmanu te ponudio svoju pomoć i uslugu, ako mi budu potrebni i ako ih on može pružiti. Kad je čuo moje riječi, brzo je ustao i na odlasku rekao: ‘Zapamtite ove riječi, druže doktore, pružena ruka i pomoć ne smiju se odbijati. Čovjek nikad ne može biti sam sebi dovoljan.’ Nakon tih riječi je otišao. Nikad se više nismo vidjeli. Napravio sam veliku grešku i zbog toga mi je i danas žao.« Jovanka je živčano ugasila cigaretu, nakratko se zamislila. »Zaboravila sam da sam uz Vašu pomoć riješila jako važnu stvar koja me mučila danima i noćima. Hvala Vam na tome. Rado ću Vam se obratiti da u slobodno vrijeme popričamo.« »Hvala Vam što ste me primili. Nadam se da će naš odnos biti korektan i da neće biti nesporazuma.« »I ja se nadam«, zaključila je naš prvi razgovor. Takav je bio naš prvi susret, koji me se jako dojmio jer sam zaključio da je Jovanka u mnogočemu zanimljiva osoba. Razišli smo se čvrstim stiskom ruke. »Dakle, doktore, ovo možete shvatiti kao ponuđenu ruku.« »I Vi isto, drugarice Jovanka.«



00_jovanka_poglavje_0.indd 37

13.5.2010 12:21:37

www.mozaik-knjiga.hr 139,00 kn ISBN 978-953-14-0757-1

TITOVA SUVLADARICA

Aleksandar Matunović

JOVANKA BROZ TITOVA SUVLADARICA

Aleksandar Matunović

9 789531 407571

TITOVA SUVLADARICA_nova.indd 1

19.5.2010 13:15:03