Kristalna gora i druge bajke

i druge bajke

KRISTALNA GORA

Carević Ivan i tajnoviti vuk l O čudesnim jabukama i živoj vodi l Sedam Simeona – sedam radnika l Čudo čudesno, čudo najčudesnije l Ukleta princeza l Trči tamo, ne znam kamo, donesi to, ne znam što l O hrabrom Bulatu l Kuzma Brzobogati l Svinja Zlatodlaka l O Finistu, svijetlom sokolu l Drveni orao l Baba Jaga l Kristalna gora l Leteći brod l O mjedenom, srebrnom i zlatnom carstvu l Carevna žabica l Marija Morevna l Dva Ivana l O vjernoj vrani l Marko Bogataš i Vasil Siromašak l O prekrasnoj Vasilisi l O srebrnom tanjuriću i sočnoj jabučici l Bijela patkica l Dvije sestre l Kuligrašak l Morski car i Jelena Premudra l Čovjek s mjedenim čelom l O Medvjediću, Brkonji, Gorjanu i Hrastanu l Lijepa Marija Zlatokosa i Vanjica l Do koljena zlatne nožice, do lakata srebrne ručice, na svakoj vlasi svjetlucav biserčić

KRISTALNA GORA v v

v www.mozaik-knjiga.hr

i druge bajke

v

ISBN 978-953-14-0610-9

READ E R ’ S D I G E S T

COVER-KRISTALNA-GORA-CRO.indd 1

7.9.2009 12:48:59

001-005_CRO.qxp

30/7/09

03:28

Page 1

Kristalna gora i druge bajke

001-005_CRO.qxp

30/7/09

03:28

Page 2

001-005_CRO.qxp

30/7/09

03:28

Page 3

Kristalna gora i druge bajke

001-005_CRO.qxp

30/7/09

03:28

Page 4

001-005_CRO.qxp

30/7/09

03:28

Page 5

ilustrirali

Jurij Nikolajev Jevgenij Antonjenkov Stanislav Babjuk Peter Uchnรกr

006-099_CRO.qxp

30/7/09

03:30

Page 6

006-099_CRO.qxp

30/7/09

03:30

Page 7

CareviÊ Ivan i tajnoviti vuk

...............

....

19

......

45

.......

55

...............................

59

O Ëudesnim jabukama i æivoj vodi Sedam Simeona — sedam radnika »udo Ëudesno, Ëudo najËudesnije Ukleta princeza

9

TrËi tamo, ne znam kamo, donesi to, ne znam πto . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71

Ilustrirao

Jurij Nikolajev

006-099_CRO.qxp

30/7/09

03:30

Page 8

006-099_CRO.qxp

30/7/09

03:30

Page 9

CareviÊ Ivan i tajnoviti vuk

J

ednom davno æivio straπni car Vasilij. Imao je tri sina. Dvojica starijih sinova, Fjodor i Petar, bila su umiπljena, ohola i hvalisava, a najmlai, careviÊ Ivan, bio je skroman, veseo i dobroduπan mladiÊ.

Oko carskoga dvora prostirao se velik vrt. U tom je vrtu raslo jabukovo stablo na kojemu bi svake godine rodile po tri zlatne jabuke. Car je briæno Ëuvao jabuke, svako ih jutro promatrao i prebrojavao.

Kad je jednom tako doπao u vrt, opazi da tri jabuke nedostaju. Netko se neopaæen uπuljao u vrt i ukrao ih.

Car Vasilij straπno se razljutio i zapovjedio sinovima da noÊu redom straæare pokraj jabuka i uhvate kradljivca.

Prve je veËeri straæariti otiπao careviÊ Fjodor. Legao je u meko sijeno, pokrio se plaπtem i Ëvrsto zaspao. Kradljivca nije vidio niti Ëuo, no ujutro su nedostajale joπ tri jabuke.

Druge je veËeri straæariti otiπao careviÊ Petar. Legao je na perinu, pokrio se samurovinom i zaspao Ëvrsto kao top. Niπta nije Ëuo, nikoga nije vidio, a opet su ujutro nedostajale joπ tri zlatne jabuke.

TreÊe je veËeri red doπao na careviÊa Ivana. On je sjeo sa strane na panj. Glavu nije spuπtao, a zbog velike hladnoÊe nije oka mogao sklopiti. Tako je sjedio sat, 9

006-099_CRO.qxp

30/7/09

03:30

Page 10

dva, tri... Iznenada, cijeli vrt kao da se zaæario i svaka se travËica vidjela.

Doletjela Ognjena ptica zlatna perja, ognjena kljuna i kristalnih oËiju... i poËela kljucati jabuke.

CareviÊ joj se prikrade i uhvati je za rep. Ptica se otimala, kljucala careviÊa ognjenim kljunom, a zatim mu se istrgnula i odletjela. CareviÊu je u ruci ostalo samo jedno pero.

Kad je car vidio pero Ognjene ptice, straπno se razljutio i zagrmio: »Zaπto nisi uhvatio Ognjenu pticu!? Zaπto nisi kaznio kradljivicu!? Sada idi u bijeli svijet i donesi mi zlatnu pticu, da mi u carskoj spavaonici pjeva i osvjetljava je za mraËnih noÊi. Ne naeπ li je, uzet Êu maË i odrubiti ti glavu.« CareviÊ Ivan zaplaka, ali ne preostane mu niπta drugo nego zajahati konja i krenuti na put.

Putovao je, putovao – u priËi samo trenutak, a u stvarnom æivotu dugo vremena – sve dok nije stigao do mjesta gdje se put granao na tri strane.

Na raskriæju je bio kamen na kojemu je pisalo: TKO PO–E RAVNO, IZGUBIT ΔE SE I ON I KONJ. TKO PO–E ULIJEVO, IZGUBIT ΔE SE, A KONJ ΔE SE SPASITI. TKO PO–E UDESNO, SPASIT ΔE SE, A KONJA IZGUBITI.

CareviÊ se zamislio i okrenuo konja udesno.

Odjednom se odnekud stvori vuk. CareviÊa i ne pogleda, nego skoËi na konja i usmrti ga, pa pobjegne u πumu.

I tako je careviÊ sâm samcat plaËuÊi hodao kroz duboku πumu. Stigao je do velike moËvare. PrijeÊi je nije mogao, a za povratak nije bilo puta. »Oh, vuËe tajnoviti, uniπtio si me!« zavapi careviÊ.

Odjednom pred njega skoËi tajnoviti vuk. »Ne ljuti se na mene, careviÊu Ivane. Pogubio sam tvojega konja, ali Êu ti to nadoknaditi. Sjedni na mene i Ëvrsto se dræi.« CareviÊ Ivan sjedne na vuka, a on pojuri bræe od konja. Jurio je preko moËvara, πuma i planina...

Jurio je, jurio sve dok careviÊa nije doveo do kamena zida. »Sada, careviÊu Ivane, skoËi s mojih lea pa se popni preko ovog zida. Iza njega je vrt, a u njemu na jeli u zlatnoj krletki sjedi Ognjena ptica. Uzmi je, ali nemoj dodirivati krletku jer Êe ti po zlu poÊi.« CareviÊ se popeo preko zida i ugledao Ognjenu pticu u pozlaÊenoj krletki.

Izvadi je iz krletke pa pomisli: »Kako Êu je odvesti kuÊi bez krletke? Istrgnut Êe mi se iz ruku i ostat Êu za glavu kraÊi. Uzet Êu i krletku.« 10

006-099_CRO.qxp

30/7/09

03:30

Page 11

Ali Ëim je dotaknuo krletku, u vrtu nasta meteæ. Gusle zasviraju, zvona zazvone i zatrube trube.

DotrËi straæa, zgrabi careviÊa Ivana za ramena i odvuËe ga pred cara te zemlje.

Razgnjevi se car Semjon pa reËe careviÊu Ivanu: »Oprosti se sa æivotom, jer neÊeπ doËekati bijeli dan. Ali ako odeπ u deveto carstvo, na posjed pod suncem, i od cara Agapa dovedeπ mi konja Zlatogrivog, oprostit Êu ti πto si skrivio i dati Ognjenu pticu.« ©to mu je preostalo? Uzjaha tajnovitog vuka, a on poleti kao strijela.

Jurio je i jurio sve dok nije stigao na imanje cara Agapa.

Zaustavio se ispred kamena ulaza i rekao careviÊu: »Idi u konjuπnicu od bijelog kamena i izvedi konja Zlatogrivog. Ali pazi – na zidu vise zlatne uzde. Ne smijeπ ih dotaknuti, jer Êe ti po zlu poÊi.« »Dobro«, rekao je careviÊ Ivan.

Uπao je u konjuπnicu i u njoj ugledao konja bijela kao mlijeko, samo mu se na vratu vijorila zlatna griva.

CareviÊ htjede izvesti konja iz konjuπnice, ali konj se nikako nije dao. Tada na zidu ugleda zlatne uzde i skine ih, zaboravivπi πto mu je vuk rekao. Uto nasta meteæ. Puπke zapucaπe, trube zatrube, bubnjevi zazveËe...

11

006-099_CRO.qxp

30/7/09

03:30

Page 12

DotrËi straæa, zgrabi careviÊa za ramena i odvuËe ga pred cara Agapa.

Car Agap koraËa odajom i vitla oπtrim maËem. Zagrmi: »NeÊeπ viπe vidjeti bijeli svijet, careviÊu Ivane! Ali ako kreneπ u deveto carstvo, na posjed pod suncem i dovedeπ mi kraljevnu Jelenu Prekrasnu, oprostit Êu ti πto si skrivio i dati konja Zlatogrivog.« ©to mu je preostalo? Uzjaha tajnovitoga vuka, a on pojuri dubokim πumama i visokim planinama.

Jurio je i jurio sve dok nije stigao do zlatne mreæe. »SkoËi s mojih lea, careviÊu Ivane, otii u πiroko polje i Ëekaj me pod zelenim hrastom.« CareviÊ Ivan uËini kako mu je vuk naredio. Tajnoviti se vuk pritajio pokraj mreæe i Ëekao.

Uskoro je Jelena Prekrasna poπla u πetnju vrtom sa svojim dadiljama i dvorskim damama, slugama i podanicima. Tada iskoËi vuk, zgrabi Jelenu Prekrasnu, prebaci je preko lea i pobjegne. Dojuri u πiroko polje pod zeleni hrast gdje ga je Ëekao careviÊ Ivan. »CareviÊu, brzo skoËi na mene, progonitelji su nam za petama.« CareviÊ skoËi na tajnovitog vuka, a on poleti brzo kao strijela, tako da ih nitko nije mogao dostiÊi.

Doπli su na Agapovo imanje, zaustavili se na livadi i zamislili se. CareviÊu je bilo æao dati Jelenu Prekrasnu caru Agapu.

Zavolio ju je viπe od zjenice oka svoga.

No dao je svoju rijeË i morao ju je odræati.

Uto proletje sjenica i zacvrkuÊe: »Car Agap Êe si Jelenu Prekrasnu uzeti za æenu, a careviÊa Ivana Êe pogubiti.« »E, pa, kad je tako«, reËe vuk, »kako vi nama, tako mi vama. Sakrij se u zeleno grmlje, Jeleno Prekrasna, a careviÊ i ja idemo k caru Agapu.«

12

006-099_CRO.qxp

30/7/09

03:30

Page 13

Vuk poskoËi i pretvori se u Jelenu Prekrasnu. CareviÊ Ivan uhvati je za ruku i odvede caru Agapu. »Dobro«, reËe car, »daj mi krasoticu i uzmi konja Zlatogrivog.« A pritom je straæarima davao znak da uhvate careviÊa.

SkoËi careviÊ na Zlatogrivog i odjuri po Jelenu Prekrasnu.

Nakon toga se djevojka svali na zemlju, opet se pretvori u divljeg vuka, prestraπi cara, izgrize straæare, pa pobjegne u πumu i dostigne careviÊa Ivana. »Sjedni na mene, careviÊu, a Jelena Prekrasna jahat Êe na konju Zlatogrivom.

PoÊi Êemo u Semjonovo carstvo i zamijeniti konja za Ognjenu pticu.« Putovali su i putovali sve dok nisu stigli u Semjonovo carstvo. Zaustavili su se na livadi i zamislili. Uto proletje sjenica i zacvrkuÊe: »»uvaj se, careviÊu Ivane! Car Semjon hoÊe konja uzeti, a tebe pogubiti.« CareviÊ se zabrinuo, Jelena Prekrasna se rastuæila, a tajnoviti vuk reËe: »Jeleno Prekrasna, otii na konju Zlatogrivom u duboku πumu, a ti Êeπ, careviÊu Ivane, mene odvesti k caru.« Tada poskoËi i pretvori se u Ëudesna konja.

Ivan je s njim doπao k caru. Carevi su se straæari pripremili napasti ga oπtrim maËevima. »Pa, careviÊu Ivane«, rekao je car Semjon, »daj mi konja i uzmi Ognjenu pticu.« Jednom rukom mu je dodao krletku, a drugom davao znak straæarima da ga pogube.

CareviÊ zgrabi krletku, a straæari se maπe oπtrih maËeva.

13

006-099_CRO.qxp

30/7/09

03:30

Page 14

006-099_CRO.qxp

30/7/09

03:31

Page 15

006-099_CRO.qxp

30/7/09

03:31

Page 16

Tad se konj svali na zemlju i pretvori u divljeg vuka. Navali na straæare, a oni se razbjeæe. CareviÊ skoËi na vuka i zaËas nestanu bez traga.

I veÊ lijepo putuju kuÊi. CareviÊ Ivan na tajnovitom vuku, Jelena Prekrasna na konju Zlatogrivom s Ognjenom pticom privezanom za sedlo.

Vuk dovede careviÊa sve do raskriæja na kojemu je bio kamen. »Evo, careviÊu Ivane, sutra Êeπ biti kod kuÊe«, reËe. »Podigni πator da se Jelena Prekrasna odmori. Odmori se i ti, a ja Êu poÊi u lov.« CareviÊ podigne bijeli πator i – zaspe. Zadrijema i Jelena Prekrasna.

Konj Zlatogrivi πeÊe oko πatora, a Ognjena ptica tiho pjesmu pjeva.

Uto do bijelog πatora dou Ivanova braÊa, careviÊi Fjodor i Petar. Ugledaju konja Zlatogrivog, zaËuju Ognjenu pticu, zapanje se vidjevπi Jelenu Prekrasnu.

Zavidjeli su najmlaemu bratu, pa odluËe: »Ubit Êemo Ivana i sve si uzeti.« CareviÊ Fjodor izvuËe maË i probode Ivana, koji je joπ uvijek spavao.

Uhvate Jelenu Prekrasnu, uzmu Ognjenu pticu i konja Zlatogrivog te krenu kuÊi. Nitko niπta nije vidio, nitko niπta nije Ëuo.

Vrati se tajnoviti vuk i pokraj bijelog πatora ugleda mrtva careviÊa Ivana, pa zaplaËe od æalosti.

Nebom proleti crni gavran sa svojim gavraniÊima. Ugledavπi careviÊa Ivana, poËne kruæiti oko njega. Tada skoËi divlji vuk i zgrabi gavraniÊe.

Crni ga gavran stade moliti: »Pusti moju djecu, vuËe, i ispunit Êu ti πto god poæeliπ!« »Dobro, Gavrane GavranoviÊu«, reËe vuk, »poπtedjet Êu tvoje mlade ako uËiniπ πto od tebe zatraæim. Odleti preko sinjeg mora i visokih gora i donesi mi æivu i mrtvu vodu.« Gavran odleti preko sinjeg mora i visokih gora.

Tri je dana letio crni gavran. Tri je dana nepomiËno sjedio mraËni vuk i u kandæama dræao gavraniÊe. »etvrtog je dana gavran doletio i dao mu æivu i mrtvu vodu.

Vuk poπkropi careviÊa mrtvom vodom, a rana mu odmah zacijeli. Zatim ga poπkropi æivom vodom, a careviÊ Ivan skoËi i protegne se. »Baπ sam se dobro naspavao«, reËe. »E, careviÊu Ivane, da nije mene, viπe se ti nikad ne bi probudio«, reËe mu vuk. »Dok si ti spavao, oteli su Jelenu Prekrasnu, odveli konja Zlatogrivog i Ognjenu pticu.« CareviÊ Ivan zaplaËe, ali πto je, tu je.

16

006-099_CRO.qxp

30/7/09

03:31

Page 17

»Sjedni na mene«, reËe mu vuk. »Ispunit Êu posljednju zadaÊu i noÊas te odvesti kuÊi.« CareviÊ sjedne na vuka, a on poleti kao strijela. U cik zore stignu kuÊi. »Tako, careviÊu Ivane, sluæio sam ti i sad moja sluæba zavrπava«, reËe tajnoviti vuk. »Sada ostaj zbogom. SreÊu si dalje moraπ izboriti sâm.« Tajnoviti je vuk otiπao, a careviÊ Ivan ue u dvorac.

U dvorcu zvone sva zvona, trube sve trube. Jelenu Prekrasnu udaju za careviÊa Fjodora. No svadba je nevesela: Jelena Prekrasna gorke suze roni, s Ognjene ptice u krletki zlatno perje otpada, u konjuπnici konj Zlatogrivi jedva stoji na nogama.

CareviÊ Ivan ue u dvoranu.

Jelena Prekrasna odmah skoËi od stola. »Nije moj mladoæenja ovaj koji uza me sjedi, veÊ onaj koji me s vrata gleda.« Tada sve caru ispriËa. Car se razljuti na starije sinove i progna ih iz carstva, a careviÊa Ivana oæeni Jelenom Prekrasnom.

17

006-099_CRO.qxp

30/7/09

03:31

Page 18

Zvone zvona, trﾃｻbe trube, Jelena Prekrasna blista kao sjajno sunce, Ognjena ptica pjesme pjeva, konj Zlatogrivi kopitom topﾃ各. U dvorcu se vesela svadba slavi.

I ja sam ondje bio, medovinu pio, niz bradu mi je tekla, u usta mi nije dotekla.

18

i druge bajke

KRISTALNA GORA

Carević Ivan i tajnoviti vuk l O čudesnim jabukama i živoj vodi l Sedam Simeona – sedam radnika l Čudo čudesno, čudo najčudesnije l Ukleta princeza l Trči tamo, ne znam kamo, donesi to, ne znam što l O hrabrom Bulatu l Kuzma Brzobogati l Svinja Zlatodlaka l O Finistu, svijetlom sokolu l Drveni orao l Baba Jaga l Kristalna gora l Leteći brod l O mjedenom, srebrnom i zlatnom carstvu l Carevna žabica l Marija Morevna l Dva Ivana l O vjernoj vrani l Marko Bogataš i Vasil Siromašak l O prekrasnoj Vasilisi l O srebrnom tanjuriću i sočnoj jabučici l Bijela patkica l Dvije sestre l Kuligrašak l Morski car i Jelena Premudra l Čovjek s mjedenim čelom l O Medvjediću, Brkonji, Gorjanu i Hrastanu l Lijepa Marija Zlatokosa i Vanjica l Do koljena zlatne nožice, do lakata srebrne ručice, na svakoj vlasi svjetlucav biserčić

KRISTALNA GORA v v

v www.mozaik-knjiga.hr

i druge bajke

v

ISBN 978-953-14-0610-9

READ E R ’ S D I G E S T

COVER-KRISTALNA-GORA-CRO.indd 1

7.9.2009 12:48:59