Misteriji staroga vijeka

Ova raskošno ilustrirana knjiga obuhvaća vrijeme između 6000. pr. Kr. i 600. godine. Pred nama se otvara nepregledna panorama – od Tibeta preko Indije, Bliskog istoka, Europe pa sve do Južne Amerike.

Mitovi u kojima se pojavljuju Atlantida, El Dorado i Šangri-La pripovijedaju o potonulim svjetovima, carstvima obavijenima legendama i tajanstvenim mjestima duhovne obnove. Antičko blago legendi i mitova omogućuje dubok uvid u ljudsku dušu. Mistični nauci iz različitih kulturnih krugova svjedoče o doživljavanju božanskoga i težnji ka spoznaji.

www.mozaik-knjiga.hr

229,00 kn

ISBN 978-953-14-0551-5

Misterije Altertums.indd 1

4.5.2009 16:26:50

Predlist zalist.indd 2-3

4.5.2009 16:27:40

Predlist zalist.indd 2-3

4.5.2009 16:27:40

002-005_cro_mist.qxp

30.4.2009

7:57

Page 2

MISTERIJI STAROGA VIJEKA

M

isteriji staroga vijeka nastali su otprilike izme|u 6000. pr. Kr. i 600. godine – klasi~nim se starim vijekom smatra vrijeme od pojave prvih zapisa na Bliskom istoku (3000. pr. Kr.) do propasti Zapadnoga

Rimskog Carstva (467. godine). U potrazi za tim misterijima odlazimo u razne krajeve. Ova nas knjiga vodi od Nemrud Daga u Turskoj, gdje glave bogova snagom neobi~ne zakletve stoje pri~vr{}ene na obronku gore, do Engleske i kamenih krugova Stonehengea i Avenburyja, ili u Glastonbury, do bre`uljka Tora bajoslovna otoka Avalona. Znanje o religijama i mitologijama koje su dovele do izgradnje tih mjesta produbljuje uvid u uistinu najzanimljivije misterije staroga vijeka.

002-005_cro_mist.qxp

30.4.2009

7:57

Page 3

002-005_cro_mist.qxp

30.4.2009

7:57

Page 4

SADR@AJ

SADR@AJ

4

Sveta mjesta

6

Potonule zemlje

Glastonbury – mitsko mjesto u Engleskoj

8

Atlantida – izgubljeni raj

84 86

Stonehenge – misti~ni hram

12

Nedosti`na Lemurija

90

Avebury – ravnica divova Newgrange – uskrsnu}e svjetla

16 18

[angri-La – tajanstvena utopija El Dorado – zlatno carstvo

92 94

Kamene aleje u Carnacu Trelleburgen – bre`uljci u obliku broda u Danskoj Cumae – {pilja proricanja Proro~i{te u Delfima Externsteine – germansko kultno mjesto Malta – sveti{te majke Zemlje Zagonetka velike piramide Meka – srce islama Jeruzalem – sveti grad Hramske kule na Bliskom istoku Troja i Prijamovo blago Zemlja Maja – potonuli svjetovi u d`ungli Teotihuacán – grad bogova Machu Picchu – izgubljeni grad Indijansko proro~anstvo Chavín de Huántar Indijski hramovi u stijeni Svete planine – mjesta bogova

20 24 26 30 32 34 36 42 44 48 54 56 62 68 72 76 80

Mitski gradovi Sjevernog i Isto~nog mora

98

Tartessos – zlatni grad Iberije Bimini – potonula zemlja ispred Floride?

Nan Madol – Venecija Ju`noga mora Legendarni otoci na Atlantiku

102 104 106 110

Tollán – zagonetna zemlja Tolteka Otok Yonaguni – piramida u moru Çatal Hüyük – mjesto {tovanja velike bo`ice Zagonetni Etru{~ani Kultura Anasazi

114 118 122 126 130

Ofir – legendarna zemlja zlata Avalon – kraljevstvo u magli

134 136

002-005_cro_mist.qxp

30.4.2009

7:57

Page 5

SADR@AJ

Nauci predaka

138

Utemeljitelj religije – Ehnaton

140

Thoth – ~uvar tajnoga znanja

144

U~enja Hermesa Trismegista Zaratustra – borba dobra i zla

146 150

Posve}enje u misterije Misteriji Ozirisa i Izide Egipatske predod`be ~ovjekovoj biti Platon i neoplatonizam

152 156 158 162

Legende i mitovi

Zmajevi – dobra bo`anstva ili zla ~udovi{ta?

Lete}i ~udesni konji Vile, vilenjaci i ostali prirodni duhovi Imhotep – bo`anski graditelj Dilum – zemlja vje~noga `ivota Veliki potop

196 198 200 202 206 208

Pojmovnik Kazalo Izvori ilustracija

212 214 216

166

Kraljica od Sabe i njezino legendarno carstvo

168

Asgard – zamak germanskih bogova Artur – jednom kralj, kralj za sva vremena Odisejeva juna~ka djela Gilgame{ – kralj Uruka Na tragu velikih stopala

172 174 178 182 186

Nessie – bi}e iz dubina Pola ~ovjek, pola `ivotinja

190 192

5

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:04

Page 6

Sveta mjesta

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:04

Page 7

L

judi svih razdoblja i kultura uvijek su bili u

potrazi za mjestima na kojima bi se mogli pribli`iti bogovima: sveta mjesta na kojima su djelovale magi~ne sile i na kojima su podigli svoje hramove, crkve ili gradove kao {to je tajanstveni Machu Picchu u Andama.

I planine su se posve}ivale nevidljivim silama te su svoje misti~no zna~enje zadr`ale sve do na{eg doba – kao npr. japanska Fujiyama ili Uluru u australskoj pustinji.

Posebno osjetljive osobe govore o vizijama i prikazama koje na takvim mjestima do`ivljavaju, o kozmi~koj snazi za koju vjeruju da ju ondje osje}aju. Mitovi i pri~e ovoga svijeta ~esto svoje podrijetlo zahvaljuju tim magi~nim silama.

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:04

Page 8

S V E TA M J E S TA

U sredi{tu ravni~arskog krajolika Somerseta nalazi se markantan bre`uljak Glastonbury s tornjem na vrhu. Glastonbury Tor nije samo znamenje grofovije, nego od pamtivijeka i mjesto na kojemu se kristaliziraju brojne mitske pri~e.

Glastonbury – mitsko mjesto u Engleskoj

G

8

lastonbury je magi~no mjesto u grofoviji Somerset na jugu En-

keltske pri~e i kr{}anska predaja oblikovali su grad i krajolik. Nekad je Glastonbury bilo

gleske. Najslavnija ru{evina oto~ne dr`ave, toranj nekada{nje crkve, bizarno str{i u nebo te jo{ i danas svjedo~i o ljepoti onda{nje opatije. Poganske legende,

oto~je smje{teno na mo~varnu tlu. Je li ovdje magla Avalona obavijala carstvo kralja Artura? Je li se ovdje nalazio drugi svijet Kelta prije no {to su u srednjem vijeku

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:04

Page 9

GLASTONBURY

redovnici opatije proveli odvodnju i isu{ivanje vla`noga podru~ja? Glastonbury je mit-

Druidska akademija

Legenda o jednoj tragediji

U ostacima mo~varnih naseobina iz `eljez-

Kralj Artur nije poslu{ao upozorenje i

sko sredi{te Engleske. Ljudi iz kamenoga

nog doba arheolozi su otkrili ~amce kojima

savjet svojega ~arobnjaka Merlina te

doba na ovome su svetom tlu {tovali koz-

su stanovnici mogli do}i do svojih naseobina na tlu okru`enu vodom. Keltski narod,

se o`enio plavokosom Genovevom.

Ona se zaljubila u njegova prijatelja

i plodna majka utjelovljivao iskonski `enski princip, animu, kako ga je nazvao psiho-

koji je Avalon smatrao drugim svijetom,

Sir Lancelota i suprugu je bila nevjer-

osnovao je tu druidsku akademiju. Ondje

na. Kad se Lancelot nakon toga prib-

analiti~ar C. G. Jung. Kasnije su Kelti bre-

su se odabranima povjeravale tajne druida

li`io Svetome Graalu, prevrnuo ga je

`uljke Glastonburyja prozvali Yns Avallach –

i odatle potje~u sveci i bajkovita bi}a, pri-

udar vjetra. Artur se pomirio sa su-

otok jabuka – ili tako|er Avalon.

rodni duhovi i ~arobnjaci kao {to su Merlin i vila Morgana, sestra mitskoga kralja Artura.

prugom, koja je zahvaljuju}i Lancelotovoj intervenciji spa{ena od smrti

Njezino je carstvo bila i domena Kelta, koji-

na loma~i. Ljubavnici su se nakon Ar-

ma su mitovi vrijedili vi{e od stvarnosti.

Stoga ne ~udi {to osobe koje su daroviti mediji i danas govore o pokusu ~arobnjaka Merlina koji je u staro doba poku{ao povezati pre`ivjele iz katastrofe Atlantide s novim narodom Kelta. Time je trebalo pripremiti put struji arhai~ne mudrosti.

turove smrti jo{ jednom vidjeli, ali su se odmah razi{li kako bi se od tada nadalje iskupljivali za svoja djela: Genoveva postade opatica, a Lancelot samotnjak.

mi~ku bo`icu majku, lik koji je kao stra{na

Josip iz Arimateje Josip iz Arimateje navodno je do{ao u Avalon nakon {to je u Jeruzalemu skinuo s kri`a tijelo Isusa iz Nazareta te ga polo`io u grob u stijeni. Prema legendi, pristigav{i na maglovito oto~je, ovaj je nekada{nji ~lan `idovskog Visokog vije}a i tajni sljedbenik Isusov zabio svoj {tap u zemlju; {tap je tu pustio korijenje. Iz njega se razvio trnovit grm koji je stolje}ima, svakoga Bo`i}a, cvao u starim ru{evinama opatije. Pri~a se da je svetac iz Arimateje na svoje putovanje na hladni sjever ponio i kale` iz kojega je Isus sa svojim u~enicima pio na svojoj posljednjoj ve~eri; u tome je kale`u skupio krv Raspetoga. Tu je posudu Josip na kraju zakopao u podno`ju Tora u Glastonburyju (keltski: Twr Avallach; »vrata« zna~e »brijeg, zemlja«), bre`uljka visoka 210 metara. Ondje je potom izvirala krv, i to je takozvani »izvor krvi« koji se jo{ i danas mo`e vidjeti. Na tom je mjestu Josip i pristao kad je stigao brodom iz Judeje. Pri~a o Toru ~udnovato je nalikovala na pri~u o Isusovu preobra`enju

Lijepa je Genoveva prema legendi pokopana zajedno sa svojim suprugom kraljem Arturom. Ilustracija je iz knjige Eleanor Fortescue Brickdale Golden Book of Famous Women (po~etak 20. stolje}a).

9

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:04

Page 10

S V E TA M J E S TA

U mitskim pri~ama koje su posvuda u svijetu strukturirane na sli~an na~in novinar Harry Price prepoznao je kolektivne obrasce zajedni~ke svim ljudima.

Drugi svijet Kelta Pro{av{i kroz maglu Avalona, druidi su kroz vrata Twr Avallach dospjeli u drugi svijet materijalno-nematerijalne ~etvrte dimenzije, koja zna~i sjeme i ispunjenje trodimenzionalnog svijeta.

Ondje su istra`ivali i spoznali fizikalno-metafizi~ke zakonitosti koje odre|uju ovozemaljski `ivot izme|u polova tjelesnog ro|enja i tjelesne smrti i koji ga objedinjuju u onaj neusporedivo ve}i ciklus nastanka i prolaznosti te tako ~ine postaje u beskrajnim preobrazbama. Bila je to pustolovina velikih znalaca – istra`ivanje drugog svijeta koji ve}ini ljudi nije dostupan i dono{enje tih spoznaja u trodimenzionalni svijet.

Drugi je svijet za Kelte bio zdenac du{e, duha i besmrtnosti gdje se preminuli obnavljaju ponovnim ro|enjem. Oxfordski publicist Harry Price (1881. – 1948.), koji je utemeljio National Laboratory of Psychical Research u Londonu, ocijenio je keltske predod`be kao »duhovno-du{evne slike, svojevrsni svijet snova koji odra`ava sje}anja i `elje onih koji su do`ivjeli takve predod`be«. Takav svijet slika ne mora biti samo subjektivan. »Svi mi mo`emo izgraditi kolektivne svjetove slika koje dose`u na{u svijest te time uistinu i postoje«, rekao je Price.

10

»Smrt Josipa iz Arimateje« prikazana na drvorezu prema minijaturi iz pri~e o Graalu iz 15. stolje}a.

na brdu Taboru u domovini pobo`noga putnika.

nici koja se u obliku le`e}e osmice, lemniskate, prostire oko ~itavoga planeta kao simbol beskrajnosti.

Simbol zemaljske zmije Za Kelte su vrata predstavljala ulaz u drugi svijet. Spiralnim puteljkom koji vijugavo vodi oko bre`uljka jo{ se i danas mo`e popeti do ru{evina tornja na Toru. Toranj je navodno podignut prije otprilike 2500 godina kad su Kelti do{li u Britaniju. Vijugavi put simbolizira zemaljsku zmiju te posjeduje iskonsku harmoniju i snagu koju osjete tanko}utne osobe i koja mo`e izazvati stanje sli~no transu. Onaj tko je pritom u stanju uskladiti vibracije zemlje (Twr) i kozmi~ku svijest spiralnoga puteljka, prona}i }e klju~ za ulaz u drugi svijet. Pri~a se da su ra{ljari prilikom geomantijskih istra`ivanja potvrdili djelovanje enormnih zemaljskih sila. Prema staroj predaji, Tor u Glastonburyju ne nalazi se samo na glavnim silnicama Engleske – zajedno s planinom Saint Michael u Cornwallu, Stonehengeom i Averburyjem – nego istovremeno i na sil-

Je li Isus bio u Engleskoj?

Josip iz Arimateje navodno je naposljetku postavio i kamen temeljac za prvu kr{}ansku crkvu: Vetusta Ecclesia, najstarija crkva na oto~ju o kojoj se govori u legendama. I danas su mnogi stanovnici Glastonburyja uvjereni da je on neko} u maglovitu pusto{ Glastonburyja do{ao kao trgovac kositrom, zajedno sa svojim ne}akom Isusom, tada jo{ mladi}em, kako bi ga posve}eni u druidskoj akademiji nau~ili keltskoj mudrosti.

Grob kralja Artura Jedna druga legenda ka`e da su se kralj Artur, koji nikada u povijesti nije potvr|en, te njegovi vitezovi okrugloga stola okupili u Glastonburyju oko ponovno iskopana Graala. Oko toga najsvetijeg sredi{ta carstva rani su kr{}ani sagradili crkvicu, a tijekom povijesti na njezinu je mjestu nastala be-

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:04

Page 11

GLASTONBURY

nediktinska opatija koju je 1184. uni{tio

Impozantna je gra|evina u godinama

po`ar. Godine 1191., na poticaj Henrika II.,

nakon ponovne izgradnje prkosila navala-

redovnici koji su ostali bez domovine krenuli su u potragu za grobom kralja Artura.

ma Danaca i Sasa, ali protiv vlasti Henrika VIII., koji se sam proglasio poglavarom

Ta je mjera trebala urazumiti tvrdokorne

Anglikanske crkve, bila je nemo}na. Kralj je

stanovnike Walesa, kod kojih se ukorijenilo

1538. raspustio ~itav posjed Rimske crkve

vjerovanje da Artur uop}e nije mrtav i da }e

u dr`avi i svojim je vojnicima dopustio da

se vratiti u Avalon kako bi oslobodio Wales.

oplja~kaju samostan u Glastonburyju. Po-

Vezano uz tu prijetnju, ubrzo je prona|en kostur natprosje~no velika ~ovjeka, kao i

sljednji je opat javno obje{en, a ~ak su se i knjige veli~anstvene knji`nice iskoristile za

kostur `ene, o~ito plave kose. Prema le-

popunjavanje rupa na ulicama. Gra|evine u

gendi, svijetlokosa je Genoveva za kaznu

propadanju seljacima iz obli`njih mjesta

zbog brakolomstva s vitezom Lancelotom pokopana uz Arturova stopala. Grob kralja Artura i njegove `ene mogao se lako identificirati zbog olovnoga kri`a s natpisom na latinskom jeziku: Hic iacet sepultus inclytus rex arturius in insula avalonia – Ovdje na otoku Avalonu le`i pokopan slavni kralj Artur. Tom je prilikom ponovno otkriven i grob Josipa iz Arimateje. Oba su se po~ivali{ta ubrzo pretvorila u tra`enu atrakciju za hodo~asnike te su uskoro redovnicima priskrbila sredstva potrebna za ponovnu gradnju opatije.

poslu`ile su kao izvor kamena pri gradnji ku}a. Danas jedna jednostavna plo~a u perivoju opatije pokazuje mjesto na kojemu se nalazio grob legendarnog Artura, ondje gdje je nekad stajao glavni oltar.

Usred povijesno va`nog krajolika Somerseta nalaze se ru{evine opatije Glastonburyja.

Pretpostavlja se da je tu grob nekada{njeg kralja Artura, a to mjesto privla~i tisu}e turista. Znak u prednjem dijelu upu}uje na polo`aj groba legendarnoga kralja.

11

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:04

Page 12

S V E TA M J E S TA

Stonehenge – misti~ni hram

Stonehenge o~arava svoje posjetitelje, kako svojom grubom ljepotom, tako i svojom magi~nom snagom.

12

ju`noj engleskoj grofoviji Wiltshire, usred {iroke ravni, podjednako i turiste i znanstvenike pri-

U

re}i za{to se Stonehenge uop}e gradio.

Je li Stonehenge hram, zvjezdarnica ili ~ak dar izvanzemaljskih inteligentnih bi}a ljudi-

vla~i kamena konstrukcija koja usamljena str{i u nebo – Stonehenge. Polako se dolazi do pojedinosti o povijesti njezina nastanka, ali do danas nitko ne mo`e sa sigurno{}u

ma? Op}enito malo znamo o upotrebnoj svrsi takvih megalitskih konstrukcija, kojih ima i drugdje, a ne samo u Stonehengeu.

Arheolozi su jedinstveni glede nastanka:

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:04

Page 13

STONEHENGE

temelj za fasciniraju}i kameni spomenik postavljen je prije vi{e od 5000 godina – davno prije egipatskih piramida.

Vrijeme izgradnje od 1500 godina

U prolje}e 2000. godine 40 engles-

Prva se faza smje{ta u 3000. godinu pr. Kr.

kih arheologa amatera vuklo je ka-

Tada su podignuti zemljani nasip, jarak sa

men te`ak tri tone na saonicama istesanima iz brezovine kako bi ga

56 rupa, Aubrey Holes, i jedan pretpovijesni kameni blok, koji se danas naziva Heel Stone. On je predstavljao ulaz u ~itav taj

U sje}anje na graditelje

transportirali iz brda Preseli u Walesu u Salisbury, udaljen oko 400 kilometara, u ~ijoj se neposrednoj blizini nalazi Stonehenge. Krajolikom su vukli kamen ~itavih 1,6 km. Tada su, iscrpljeni, napravili jednodnevni odmor. Godinu dana kasnije, na ljetni

prostor. Ulazni je prostor preoblikovan 2100. godine pr. Kr. iz danas nepoznatih razloga. Dodane su stijene iz planina Preseli.

Postavljene su u obliku dva kruga u sklopu zemljanog nasipa. Malo kasnije, u tre}oj fazi izgradnje graditelji, koji su do danas ostali nepoznati, navezli su dodatne stijene. One su oblikovane u poznate trilitske konstrukcije (konstrukcije koje sadr`e po tri kamena).

solsticij 2001., kamena je gromada stigla do magi~noga kruga Stonehengea. Spektakl pun znoja podsje}a na posao graditelja kultnoga mjesta koji su u vrijeme kad je ve}ini ljudi bilo stalo jo{ samo do golog pre`ivljavanja u negostoljubivoj okolini napravili djelo koje jo{ i danas nema premca.

Oblik potkove Sredi{te sveti{ta ozna~ilo je 1900. pr. Kr. pet trilita poput vrata nanizanih slijede}i oblik potkove. Bili su okru`eni kamenjem u obliku prstena, 30 pje{~anih monolita povezanih pokrovnim plo~ama.

Stonehenge je tek u ~etvrtoj fazi izgradnje dobio svoj dana{nji oblik. Tada je u unutra{njost konstrukcije u obliku potkove postav-

Polako k cilju Istra`ivanja pomo}u metode radioaktivnog ugljika – postupka za odre|ivanje starosti predmeta organskog podrijetla – potvrdila su veliku starost Stonehengea. Povrh toga, tijekom spomenutih istra`ivanja ustanovljene su i razli~ite faze izgradnje.

ljen sredi{nji oltar oko kojeg je polo`eno ostalo pojedina~no kamenje u obliku potkove.

Do danas nitko nije uspio objasniti kako su tada{nji graditelji postavili goleme kamene blokove, kako su na nose}e stupove podignuti popre~ni blokovi te postavljeni to~no u udubljenja koja su za to predvi|ena. Narod Stonehengea svakako je morao

Kako bi bazaltne stijene iz planina Preseli prenijeli u Stonehenge, graditelji su morali vu}i te`ak teret.

Dobrovoljci su takav pothvat poku{ali izvesti u jednom eksperimentu.

13

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:05

Page 14

S V E TA M J E S TA

Stonehenge je mo`da bio mjesto religijskih obreda. (Akvatinta, 1816.)

posjedovati nevjerojatna in`enjerska znanja. Ili kao {to misti~ari tvrde, pomo}nike nevjerojatnih sposobnosti‌

Hram ili zvjezdarnica Danas posjetitelji stoje ispred rijetkih ostataka te mo}ne konstrukcije. Kako je bilo

14

mogu}e transportirati kamene blokove koji su te`ili izme|u 12 i 25 tona do Wiltshirea?

Mnogi pretpostavljaju da je ve}ina blokova od vel{kih planina Preseli do svog odredi{ta transportirana na splavi morskim putem uz vel{ku obalu te odatle Avonom; rijeka Avon udaljena je samo 3,2 km od konstrukcije.

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:05

Page 15

STONEHENGE

S kojom je svrhom sagra|en Stonehenge?

nehenge je bio »sun~ani sat za precizno

Vje~ne tajne

John Aubrey, iIstra`iva~ staroga vijeka koji je `ivio u 17. stolje}u, vidio je u tome mi-

predvi|anje pomr~ine Sunca i Mjeseca«.

Veliki rimski imperator Julije Cezar za

sti~nome mjestu jednu obi~nu `upnu

^arolija druida

»crkvu«, dok je njegov suvremenik Inigo

Svake godine na ljetni solsticij, u no}i s 21.

otoku (55. – 54. pr. Kr.) naslutio je da postoji veza izme|u Stonehengea i

Jones pretpostavio da je kamena konstruk-

na 22. lipnja, tisu}e ljudi promatra izlazak

obreda druida, keltskih sve}enika, u

cija rimski hram.

Mnogi drugi promatra~i smatraju da u

sunca iznad Stonehengea. Na taj dan sunce izlazi to~no izme|u kamena Heel i

kojima je vidio »veleu~ene ljude

ostacima stijena mogu prepoznati granicu

jednog drugog kamena kojeg vi{e nema.

njihovim putanjama te za veli~inu

odre|enih podru~ja. William Stukeley,

Mladi pseudodruidi u bijeloj odje}i pjevaju}i

istra`iva~ staroga vijeka iz 18. stolje}a, zas-

dozivaju: »Uzdigni se, o, Sunce! Zrakama

svemira«. Kasnije povjesni~ari nisu mogli otkriti povezanost izme|u Kel-

tupao je mi{ljenje koje je i danas vrlo ra{ireno da je Stonehenge bio druidski

hram. Danas ve}ina istra`iva~a dijeli mi{ljenje astronoma Klausa Meisenheimera s Instituta Max Planck u Heidelbergu. On smatra da je konstrukcija od megalita pret-

svog svjetla razgrni tminu no}i!« Kao sve}eni~ka kasta Kelta, druidi, koji nisu imali samo religijske nego i iscjeliteljske i misti~ne zada}e, na primjer gatanje, tuma~enje snova i astrologiju, imali su poseban odnos prema nebu i prema prirodi. Koliko god dana{nji prizor bio dojmljiv, druidi sigurno nisu podigli Stonehenge. Oni su na povijesnu pozornicu stupili tek 2000 godina nakon gradnje Stonehengea. Druidi su najvjerojatnije otkrili Stonehenge kao hram za svoje rituale. Mogu}e je da su spoznali i njegove astronomske posebnosti. [to god bila svrha Stonehengea – samo trud koji su ljudi ulo`ili da bi ga sagradili upu}uje na njegov velik zna~aj. Jesu li njegovi graditelji bili aktivni iz religijskih ili astronomskih pobuda? To su svakako bila bi}a s velikim znanjem i izvrsnim arhitektonskim sposobnostima. Jesu li to uop}e bili ljudi? Krug stijena iz Wiltshirea ~uva tu

povijesna zvjezdarnica. Prema tome, Sto-

tajnu sve do dana{njih dana.

Danas uvijek dolazi do sukoba izme|u sljedbenika druidskog kulta i policije. Tako, primjerice, penjanje na stijene nije dopu{teno.

svojih vojnih pohoda na britanskome

otvorene za rasprave o zvijezdama i

ta i kamenih krugova. Tako|er nema dokaza ni o utjecaju ostalih kultura, na primjer Hindua ili Maja, niti o posjetiteljima iz svemira. Za radiesteziologe, ljude koji posebno tanko}utno reagiraju na energiju koja ih okru`uje, Stonehenge je va`no mjesto na kojemu mjere sna`ne energije pomo}u ra{lja. Oni smatraju da je taj energetski fenomen stvarni razlog za graditelje iz ranoga doba. Prema radiesteziolozima tajanstveni spomenik Stonehenge mjesto je s izrazitim duhovnim silama.

Gaj Julije Cezar (100. – 44. pr. Kr.), rimski dr`avnik i vojskovo|a iz roda Julijevaca, prilikom svojih vojnih pohoda u Britaniji 55. pr. Kr. tako|er je do{ao u doticaj s misterijem Stonehengea.

15

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:05

Page 16

S V E TA M J E S TA

Avebury – ravnica divova

U neposrednoj okolici seoceta u jugozapadnome dijelu Engleske smje{tena je jedna od najva`nijih kru`nih kamenih tvorevina svijeta. Rije~ je o prstenastoj tvorevini u Aveburyju.

16

gradi}u Aveburyju u jugozapadnoj engleskoj grofoviji Wiltshire nalazi se najve}a kru`na kamena

U

stolje}e pr. Kr.) u Aveburyju su neko} bili nanizani u tri prstena okru`ena zemljanim nasipom s jarkom dubokim 15 metara.

tvorevina u Engleskoj, ve}a i starija od slavnoga Stonehengea kod Salisburyja.

Otprilike 700 grubo tesanih kamena koji potje~u iz ranog kamenog doba (6. – 2.

Danas u nebo str{i jo{ 26 kamenih giganata te{kih do 40 tona. Stanovnici tvrde da je »mo} iz Stonehengea prenesena na Avebury«.

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:05

Page 17

AVEBURY

Kako se krug stijena nalazi u blizini glavne

Zvjezdarnice, kalendari, sveti{ta?

Pretpostavke o Aveburyju

ulice, mnogi posjetitelji ne mogu odoljeti

Britanski astro-arheolog profesor Alexander

Istra`iva~ staroga vijeka John Aubrey

njegovu magi~nom zra~enju. Za razliku od

Thom (1894. – 1985.) u kamenim je

(1626. – 1697.) u kamenim je kru-

ogra|enoga Stonehengea, ovdje se kamenje smije dodirnuti, mogu se izvoditi pokusi

tvorevinama svoje domovine vidio pa`ljivo postavljene zvjezdarnice i kalendare. Uspio

govima u Engleskoj vidio mjesta djelovanja druida. Te je mudre ljude

vilinskim ra{ljama te slaviti misti~no-mito-

je dokazati da su graditelji iz kamenog i

uspore|ivao s prorocima iz Staroga

lo{ke sve~anosti.

bakrenog doba koristili matemati~ke kon-

zavjeta. Oslanjaju}i se na radove {vi-

strukcije i da su sigurno poznavali i princip

carskoga psihoanaliti~ara C. G. Jun-

pravokutnih trokuta koji se pripisuje Grku

ga (1875. – 1961.), neki znanstveni-

U susjedstvu Aveburyja uzdi`e se brdo Sil-

Pitagori (oko 570. – oko 500. pr. Kr.).

Unato~ tome, kameni krugovi ostaju siro-

ci u Aveburyju vide `enski arhetip kruga koji je upotpunjen i sagra|en

bury Hill visoko gotovo 40 metara. Iskapa-

ma{na mjesta za istra`ivanja i znanost.

od uspravljena kamena poput falusa.

nja u kasnim {ezdesetim godinama 20. stolje}a upu}uju na vrijeme nastanka toga spomenika, nastala umjetnim nasipavanjem, izme|u 2800. i 2600. pr. Kr. U unutra{njosti bre`uljka arheolozi su nai{li na kamenu piramidu koja se sastoji od {est stepenica.

Je li puki slu~aj to {to je i jedan egipatski faraon dao sagraditi sli~nu gra|evinu, stepenastu piramidu iz Sakkare? Namjena gra|evine, na kojoj je u pretpostavljenu razdoblju od deset godina gradnje moralo raditi dobrih 700 ljudi, do danas nije rastuma~ena.

Nikada nije prona|eno ni{ta {to bi upu}ivalo na to {to se ondje uistinu dogodilo, nikada nije prona|eno ni{ta {to bi razjasnilo smisao i svrhu gra|evina. Profesor Richard Atkinson (University College, Cardiff) prona{ao je u Aveburyju rogovlje za kopanje, komade kremena, sjekire i glinene posude najrazli~itijih razdoblja, ali {to su ljudi tada mislili, u {to su vjerovali i ~emu su se nadali, to ostaje tajna. Atkinsonu je u svakom slu~aju privuklo pozornost to {to se ondje ne mo`e prona}i nikakav otpad iako su se pretpovijesna mjesta koristila tisu}lje}ima. »Izgleda ba{ kao da su se graditelji u Aveburyju, a i drugdje, pona{ali onako kako se i mi pona{amo u crkvama«, misli istra`iva~. Ni mi ne ostavljamo nikakve tragove na mjestima koja su nam sveta.

Averbury se sastoji od jednog sjevernog i jednog ju`nog kruga – u tome se predstavlja `ensko sa svojom sjenom. Mo`da je u vrijeme gradnje Aveburyja prevladavala vlast `enskoga – matrijarhat.

Dokazano je da su se mu{ki bogovi probili tek u bron~ano doba (2. – 1. tisu}lje}e pr. Kr.). Jedna je britanska istra`iva~ka skupina 1979. godine objelodanila prve rezultate eksperimenta koji su vodili. Prema tim rezultatima na blokovima kamenoga kruga izmjereni su ultrazvu~ni impulsi.

Ponovni poku{aji na betonskim stupovima postavljenima kako bi se ozna~io taj polo`aj nisu dali nikakve rezultate.

Jesu li kameni krugovi bili i mjesta izlje~enja, mjesta preno{enja energije za slabe i bolesne u davno doba?

Stepenasta piramida na brdu Silbury Hill

Poruke u `itu ^udno je to {to u blizini Silburyja gotovo da ne pro|e ljeto a da se u obli`njim poljima ne mogu uo~iti oni misteriozni krugovi i piktogrami ~ije se podrijetlo rado pripisuje izvanzemaljcima. Ra{ljari su navodno na bre`uljku obavijenu tajnom izmjerili iste energije kao i u kamenim krugovima te u krugovima u `itu u okolini.

Kennet Avenue, dojmljiva aleja s to~no 200 monolita nanizanih u parove, povezuje Avebury s pravim pretpovijesnim sveti{tem u tome kraju. To je »Sanctuary«, na plosnatu bre`uljku u obliku luka Overtone.

Precizno izbu{ene rupe u kamenu upu}uju na drvene potpornje koji su mogli podupirati okruglu hramsku gra|evinu. U tome

U ju`noj Engleskoj uz

malome kamenome krugu prona|ene su stijene lave koje – kako je kasnije dokazano – potje~u iz njema~kog Eifela.

»trudno tijelo« ze-

misti~ne kamene krugove nalazi se i vi{e bre`uljkastih tvorevina, kao {to je ovdje u Wiltshireu brdo Silbury. Usmena predaja ka`e da ono predstavlja maljske bo`ice iz matrijarhatskih vremena.

17

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:05

Page 18

S V E TA M J E S TA

Newgrange – uskrsnu}e svjetla

Jedan od ostataka iz kamenog doba je grobnica u Newgrangeu; do nje vodi hodnik koji se poput okrugla predmeta u izlogu nalazi u blizini Dublina. Gra|evina je u po~ecima bila okru`ena mno{tvom megalita nalik na vijenac. Danas ih se mo`e vidjeti jo{ dvanaest.

18

I

mpozantna »ku}a mrtvih« na bre`uljku ponad irske rijeke Boyne postojala je puno prije no {to je nastala gr~ka Mikena ili piramide u Gizi. Grob na bre`uljku u Newgrangeu otprilike 30 kilometara sjeverno od Dublina mo`emo smatrati najve}im arhitektonskim ~udom pretpovijesnog razdoblja te najstarijom sa~uvanom gra-

|evinom svijeta. Prema grubim procjenama nastao je 5000. pr. Kr. Za njegovu se izgradnju moralo prenijeti kamenje od 200.000 tona.

Fasciniraju}e je to {to jedan jedini dan u godini – na zimski solsticij oko 21. prosinca – sjajna sun~eva svjetlost obasjava grobnicu 17 minuta.

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:05

Page 19

NEWGRANGE

Skriven tisu}lje}ima

pomicao. U otvorenu polo`aju osloba|ao bi

Put u Newgrange

Newgrange je misti~no srce Irske. Za pret-

uzak otvor iznad ulaza zatvorena kamenom

Grobnica u Newgrangeu previ{e je

povijesnu se gra|evinu ukopanu u vla`ni i

plo~om te{kom pet tona. Taj je otvor u svakom slu~aju bio preuzak da bi bio ulaz za

neobi~na da bi jo{ uvijek ostala ne-

zeleni Midlands uz isto~nu obalu tisu}lje}ima mislilo da je prirodni bre`uljak. Kameni

ljude.

spomenik koji je otkriven 1690. tijekom

taknuta. Vanjski zidovi i hodnik koji vodi prema grobnicama u me|uvremenu su u~vr{}eni armiranim beto-

cestovnih radova dugo je vremena ostao

Sun~eva energija

nom, tako da gra|evina sa svojim

usamljena to~ka koja privla~i rijetke posje-

Arheolozi su se sje}ali starih pri~a seljana,

izvornim zaobljenjima i zaraslom ku-

titelje. Tek su 1962. profesor Michael J.

prema kojima bi na dan solsticija svjetlo

polom djeluje kao muzejska gra|e-

O'Kelly i njegov tim sa sveu~ili{ta u Corku po~eli s iskapanjima i restauratorskim rado-

trebalo padati u grobnicu. I zaista, 21. prosinca 1967. dobili su dokaz. Zacijelo je bio

vina iz 20. stolje}a. Svake godine ovamo dolaze tisu}e posjetitelja iz

vima. Znanstvenici su u kamenu koritu

uzvi{en trenutak kad je na suprotnoj obali

~itavoga svijeta.

grobnice uz ljudske kosti prona{li i ostatke nakita i kultnih predmeta. ^ak 43 uspravno postavljena istesana kamena koja nose plo~e tvore uzak hodnik du`ine 20 metara. Spomenuti hodnik vodi u dubinu bre`uljka i zavr{ava trima komorama. U kamenju su urezani neobi~ni znakovi: linije u obliku zmije, cik-cak linije, dvostruke spirale i geometrijski simboli. Kamenje te pretpovijesne gra|evine ~vrsto je isfugirano. @ljebovi za odvod vode osiguravaju suho}u te nepromjenjive temperature u unutra{njosti. Posmrtni ostaci koji se tu ~uvaju morali su tisu}lje}ima ostati neo{te}eni.

rijeke Boyne izi{lo sunce i kad je naran~asta zraka kroz prorez poklopca pala izravno u unutra{njost. Zraka, koja je isprva bila tanka kao olovka, pro{irila se u trak veli~ine 15 cm. Svjetlost koja se reflektirala s poda bila je tako jaka da su prostorije u grobnici bile posve osvijetljene. »O~ekivao sam da }u ~uti kakav glas ili da }u osjetiti hladnu ruku na svom ramenu«, prisje}ao se O'Kelly, »ali nije se dogodilo ni{ta sli~no tome.« Sunce je nastavilo putovati prema zapadu, a zraka je postajala sve u`a, dok napokon opet nije zavladala potpuna tama. Koliko god je taj do`ivljaj fascinirao arheologa i njegove suradnike, jo{ uvijek nije bio razja{njen smisao takva polo`aja za grobnicu. Jesu li se du{e preminulih jednom godi{nje dolazile napuniti energijom? Jesu li sa sun~evim zrakama odlazile u svemir?

No »~udo svjetla« na zimski solsticij zapadne samo odabrane goste. Ostali se moraju zadovoljiti tehni~kom rekonstrukcijom toga doga|aja. Za posjet spomeniku na dr`avnoj cesti 51 preporu~uju se rani jutarnji ili kasni ve~ernji sati jer se zahvaljuju}i crvenkastoj svjetlosti i malenu broju posjetitelja tada stvara nezaboravno ozra~je.

Ljudi proricateljskih sposobnosti? »Nemamo pojma tko su bili ljudi koji su pokapani na tako ekskluzivan na~in«, objasnio je O'Kelly, koji je vodio iskapanja u Newgrangeu sve do 1975. godine. »To nisu morali biti kraljevi, sve}enici ili plemenski poglavice. Mo`da su to bili izvanredni ljudi koji su posjedovali dar proricanja ili izlje~enja.« Zatvoreni u duboku tamu, mo`da su

Grobnica u Newgrangeu pozornu posjetitelju nudi mno{tvo simbola i pojedinosti. Tako bismo okrugli oblik gra|evine mogli smatrati »za{titnom narukvicom« protiv zlih sila.

Posebno je lijepo i rubno kamenje koje je ukra{avalo vanjske zidove u pro{lom stolje}u prije renoviranja.

i{~ekivali skora{nje uskrsnu}e.

Tragovi u kvarcu Fenomen da sunce osvjetljava grobnicu jednom godi{nje izme|u 8.58 i 9.15 sati, tijekom zimskog solsticija, O'Kelly i njegovi suradnici otkrili su slu~ajno. Iznad ulaza nai{li su na pravokutan prorez koji je napola prekrivao pravokutan blok – o~ito je slu`io kao zasun. Ogrebotine u kvarcu ukazivale su na to da se zasun u pro{losti ~esto

19

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:05

Page 20

S V E TA M J E S TA

U Francuskoj, to~nije re~eno ispred uvale u Bretanji, nalaze se kamene aleje o ~ijoj starosti, graditeljima i svrsi mo`emo samo stvarati pretpostavke. U svakom slu~aju, one svome kraju daju misti~an izgled.

20

Kamene aleje u Carnacu

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:05

Page 21

CARNAC

M

alo selo Carnac u Francuskoj

se kilometrima, a mnoge od njih vode iz-

Sveto i magi~no

nema samo jednu od najljep-

ravno u more.

U Armorici – dana{njoj Bretanji – sveto i magi~no postoji tik jedno uz dru-

{ih pla`a u Bretanji, nego je zahvaljuju}i svojim brojnim pretpovijesnim

Geometrijski oblici

spomenicima poznato i kao jedno od va`-

Danas se o postojanju daljnjih tisu}u men-

go. Svake godine u vrijeme ljetnog solsticija u kamenim formacijama

nijih nalazi{ta pretpovijesne kulture. Aleje s

hira, koji su se tijekom vremena ili raspali,

oko Carnaca, usred dolmena i men-

vi{e od 3000 neobra|enih stijena prote`u

ili su bili upotrijebljeni za gradnju ku}a ili su pak potonuli u valovima Atlantskoga ocea-

hira, odr`avaju se skupovi na kojima

na mo`e samo naslu}ivati. To nestalo ka-

sposobnosti na sebi: jasno uo~ava-

menje ote`ava rje{avanje zagonetke koja

nje skrivenih energija, intenzivniji odnos prema prirodi, neobi~nu trezve-

potje~e iz 6. tisu}lje}a pr. Kr. Promatramo li iz zraka, ~ini se da su neki od velikih ili manjih megalita tvorili goleme geometrijske oblike. Mogu se razabrati pravi trokuti s dijagonalama od 107 metara te identi~nim odnosima stranica 5:12:13. S kojom svrhom – to nije poznato. U svakom slu~aju, trokuti u anti~koj mitologiji izra`avaju har-

moniju svemira. Za Kelte oni pokazuju tri razvojne etape svega bitka, a za kr{}ane simboliziraju Trojstvo.

sudionici ~esto otkrivaju neobi~ne

nost. Utu~eni i depresivni ljudi nerijetko napu{taju ova stara kultna mjesta osvje`eni i dobre volje – za mistike je to dokaz da na tim mjestima djeluje nebeska energija koja pojedinca odvodi bli`e njegovim korijenima.

^arobnost svjedo~anstava jedne davne kulture megalita razotkriva nam se jo{ i danas (Carnac pri zalasku sunca).

Vi{a matematika Arheolog dr. Bruno Kremer napominje u ~asopisu Naturwissenschaftliche Rundschau (»Prirodoznanstvena revija«), 12. svezak, 37. godi{te, »da su pojedine skupine kamenja podignute prema to~nim

21

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:05

Page 22

S V E TA M J E S TA

Pretpovijesni svjedoci iz kamena Megaliti su umjetno podignute stijene visine do 21 metra, te`ine do 350 tona, koji su naj~e{}e nanizani tvore}i geometrijske oblike (kru`nice, trokute). Da bi se podiglo megalite, trebalo je unaprijed iskopati rupu u koju bi se potom stavila stijena. Tako glasi klasi~no tuma~enje arheologije.

Menhiri su megaliti koji se usamljeni nalaze u krajoliku, a nerijetko nose izrezbarene crte`e kao {to su zmije, sjekire ili geometrijski likovi. Najve}i menhir iz Locmariaquera kod Carnaca bio je visok 21 metar, a sa svojih je 348 tona te`io 40 tona vi{e od punog putni~kog zrakoplova. Njegovo je zna~enje zagonetno. Arheolozi izme|u ostaloga pretpostavljaju da bi mogao imati funkciju znaka raspoznavanja.

Dolmen je bretanjski pojam za grobove. Iz popre~no polo`enih kamenova gradile su se grobne komore.

Kao krov naj~e{}e slu`i jedan ravan spljo{ten kamen polo`en gore tako da dolmeni nalikuju na golem stol.

Takvi grobovi ~esto imaju i predvorje.

22

Najve}i dolmen megalitske kulture u Bretanji (bretanjski dol-men, »kameni stol«) mo`e se prona}i u Locmariaqueru. Na francuskom ga zovu Table des Marchands, »stol trgovaca«; na vi{e se nosivih kamenova postavilo pokrovnu plo~u. Kako je prevelik da bi bio pravi stol, pretpostavlja se da je stol bio grobna komora.

mjerama, {to upu}uje na visoko razvijenu tehniku mjerenja u srednjem kamenom dobu«. Kod tako to~nih konstrukcija govorimo o vi{oj primijenjenoj geometriji. Pritom se uzelo u obzir okrugli oblik Zemlje, jednako kao i raspored stupnjeva i astronomska mjerenja kutova.

menhira i du`inom od 16 kilometara prolazi zaljevom Quiberon. Obadva znanstvenika misle da su se u pretpovijesna vremena sve te granice mogle vidjeti s vrha gigantske stijene visoke 21 metar, koja se u me|uvremenu raspukla.

Potpuno ravne linije

Prije nekih 4000 godina u kraju oko Carnaca `ivjeli su Armori}ani, ~ije pretke treba tra`iti u kromanjonskom ~ovjeku, prvoj rasi Homo sapiensa koja je poznata u Europi.

Oni su bili seljaci i ribari, koji su se lakim ~amcima na~injenima od vrbovine usudili izi}i na otvoreno more.

Kako su uspjeli postaviti matemati~ki to~no nanizane tisu}e golemih kamenih stupova, transportirati diva iz Locmariaquera, ~ija je masa 348 tona, te prema unaprijed razra|enim planovima smjestiti u krajolik trokute velikih povr{ina?

Seljaci i ribari Iznad najve}eg menhira u Europi, a to je Er Grah kod Locmariaquera, 15 kilometara od Carnaca, engleski arheolog profesor Alexander Thom (1894. – 1985.) i njegov sin Alexander S. Thom sa Sveu~ili{ta u Oxfordu otkrili su osam linija koje vode u najrazli~itijim smjerovima, s tim da linije uvijek idu sasvim ravno preko drugih umjetno napravljenih skupina kamenja. Jedna od tih linija po~inje, primjerice, kod Trevasa, provla~i se kratko uzdu` obale, prelazi zaljev Morbihan, ide popre~no preko golema

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:05

Page 23

CARNAC

Tehni~ka inteligencija

`emo prona}i posvuda u Europi, ali i u

Malo je vjerojatno da su sve}enici kojima je

Africi, na sjeveru pa sve daleko do juga u

~arobnja{tvo bilo blisko te`ak teret pomicali

Gambiji i Senegalu.

Oni su tema brojnih mitova i legendi. Men-

telekinetski, snagom svojih misli, ili da je 3000 ljudi transportiralo divove na valjcima

hiri se ~esto dovode u vezu s pojavljiva-

preko neravne zemlje. Ili graditelje masiv-

njem duhova i s ostalim sablastima. Za

nih spomenika mo`da uop}e ne treba pri-

mnoge se megalite smatra da su za~arana

pisivati epohi kamenoga doba? Je li na dje-

bi}a koja u odre|eno doba ple{u te odlaze

Megaliti u Carnacu tema su brojnih

lu bila tehni~ka inteligencija koja je do{la iz

do obli`nje rijeke kako bi se napili vode.

Prema suvremenim misticima, kozmi~ke

legendi. Tako se u jednoj govori

svemira? Sigurno je da su neke od grobnica s komorama na~injenima od stijena koje

o svetome Korneliju koji je 253. go-

se sile na starome kamenju povezuju s

dine preminuo mu~eni~kom smr}u.

su prona|ene oko Carnaca novijeg datuma

energijama Zemlje te stvaraju univerzalna

Njega su navodno poku{ali prisiliti

i da su prirodni spomenici bili sveti, {to se zaklju~uje na temelju `rtvenih darova koji su tu prona|eni.

sredi{ta mo}i, ~ije se djelovanje mo`e o~itovati pozitivno ili negativno.

Bez obzira na to koliko poku{aja tuma~enja nastanka i misti~ne pozadine kultnih objekata razvili, pretpostavljamo da }e njihovo podrijetlo i svrha jo{ dugo ostati zagonetka.

da se `rtvuje nekom poganskom

Duhovi i pri~e o sablastima Stijene iz Carnaca i ostatka Bretanje nisu nikakva izdvojena pojava. Tisu}e njih mo-

bo`anstvu, nakon ~ega je on pobjegao u Rim. Vojsku rimskoga cara koja ga je proganjala pobo`ni je kr{}anin pretvorio u stijene isklju~ivo svojim molitvama. Te stijene od tada ~ine aleje u Carnacu.

23

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:05

Page 24

S V E TA M J E S TA

Trelleburgen – bre`uljci u obliku broda u Danskoj

Vikin{ka kula Fyrkat bila je neko} ponosni nasip s dva otvora za vrata koja su me|usobno bila povezana dijagonalno usmjerenim putovima.

Danas na njezino sjajno vrijeme podsje}aju jo{ samo tlocrti zidova.

24

P

opre~no preko Danske u davna vremena postavljena je nevidljiva vrpca

Trelleborgu na otoku Seelandu. U njima se nalazi po 16 identi~nih elipsastih likova koji

na kojoj se i danas poput bisera ni`u sveta mjesta. Trelleburgenom nazivamo neobi~no visoke nasipe u obliku prstena prema najpoznatijemu mjestu u blizini,

su izvanredno dojmljivi zbog svoje precizne izrade. Izvan pojedinog prstenastog nasipa nalazi se daljnjih 13 elipsastih struktura – nanizaniih u savr{enu kru`nom luku u

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:05

Page 25

TRELLEBURGEN

odnosu na sredi{te prstenastog nasipa.

Lumneom, tada sti`emo ravno u Aggers-

Goleme gra|evine

Koji su arhitekti i in`enjeri isplanirali i na~inili

borg, najve}i od ukupno ~etiriju danskih

Prilikom leta iznad Trelleborga danski

taj savr{eno simetri~an tlocrt? S kojom svrhom?

prstenastih nasipa.

je pilot Preben Hansson (r.1923.)

Mitski grad Lumneta

uo~io neobi~no simetri~nu konfiguraciju nasipa. ^inilo se kao da je di-

Fjordovi za obitelji?

Na starim se zemljovidima Aggersborg

vovska tvorevina u obliku kri`a po-

Dugo su arheolozi smatrali da su nasipi na-

naziva Luxstedt (»mjesto svjetla«) ili

stavljena kao putokaz. On je potom

stali oko 980. godine vikin{ke vojarne ~iji je

Lumnet. Anti~ki povjesni~ar Helmold (3. stolje}e) o tome je napisao: »Ondje gdje se

uklju~io automatski pilot. Na njegovo

Isto~no more ulijeva u otvoreno more ne-

bre`uljkast na~in iskopavanja planiran prema tlocrtu velikih brodova. Ali najnovije

iznena|enje kurs letenja ga je vodio

spoznaje i ~injenica da su u tobo`njim vo-

ko} je le`ala Lumneta, slavni grad. To je bilo

to~no preko drugog od tih bedema, Eskeholma, zatim prema tre}emu,

jarnama prona|eni i posmrtni ostaci `ena i

~esto posje}ivano boravi{te barbara i Grka

Fyrkatu, i naposljetku u Aggersborg.

djece ukazuju na jednu drugu pretpostavku. Ona Trelleburgen od starih fjordova pretvara u posljednje velike zagonetke svijeta.

(…). Zapravo su dolazili iz svih gradova Europe (…). Nakon uni{tenja grada i poganskih obi~aja svi su lutali amo-tamo.« U sredi{tu se nalazilo najva`nije pogansko sveti{te, gra|evina koja je svijetlila tako jako da su grad prozvali Luxstedt. Koji je narod podigao nasipe Trelleburgen, od kojih je najmanje jedan bio osvijetljen na misti~an na~in? [to je svijetlilo tako sna`no da se oko toga stvorila ~itava jedna religija i da su onamo dolazili ljudi iz udaljenih dijelova Europe? Izgubljeni je trag grada Lumnete ponovno prona|en. Sada se arheologija mora prihvatiti odgovaranja na otvorena pitanja.

Postavlja se pitanje kakav se sustav za navigaciju koristio za udaljenost ve}u od dva sata leta – u vrijeme davno prije Vikinga (8. st.).

Poganska religija svjetla Promatramo li nasipe, vidjet }emo da su svi postavljeni prema to~nom planu. Taj je plan dopu{tao maksimalno odstupanje od 10 stupnjeva od magnetskoga sjevernoga pola za osni kri`. Nasipi su tako bili me|usobno povezani uzdu` simetri~ne osi i vi{e od nekoliko stotina kilometara. Uz to dolazi jo{ i davno zaboravljeni poganski kult, za koji se dugo nije znalo da potje~e iz visokih sjevernih predjela, »religija svjetla«. Njihovo je sredi{te bilo misti~no mjesto Iumne ili Lumne, koje se stolje}ima nije moglo prona}i. Povjesni~ar Adam Bremenski navodio je 1066. godine da put prema Iumneu vodi preko sjevernonjema~kog Oldenburga te je kao stanovnike okolnoga podru~ja naveo Slavene, ali ti su podaci izazvali zbrku. Mjesto se tra`ilo u blizini [~e}ina u dana{njoj Poljskoj, pri ~emu se potpuno previdjelo da na sjevernonjema~koj obali postoji

Obalne zemlje Europe u 9. stolje}u nisu se bojale ni~ega vi{e od zmajolikih brodova Vikinga. Opasni Skandinavci probili su se do sjeverne Afrike. Bedeme Trelleburgen djelomi~no su koristili u vojne svrhe, ali oni ih nisu sagradili. U danskom gradu Roskildeu u muzeju koji se zove »Vikin{ka dvorana s brodovima« mo`ete se diviti ratnim i trgova~kim brodovima. U ljetnim mjesecima nude i vo`nju brodom izgra|enim po uzoru na original.

jo{ jedan Oldenburg, koji danas nosi ime vikin{ke naseobine Haithabu. A nazivom Slaveni ozna~avalo se oko 900. godine op}enito sjevernjake.

Uzmemo li sve to u obzir i damo li se iznova u potragu za

25

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:05

Page 26

S V E TA M J E S TA

Jedna od velikih proro~ica staroga vijeka, Sibila iz Kume, bila je od pamtivijeka omiljeni motiv u umjetnosti.

Ulje na platnu »Krajolik s rimskim ru{evinama i Sibilom koja prori~e« Giovannija Paola Panninija (oko 1750.) nalazi se u Valenciji

Cumae – {pilja proricanja

(Museé des Beaux-Arts).

J

edno od naj~uvenijih proro~i{ta iz antike nalazi se na zapadnoj obali ju`ne Italije. To su sveto mjesto Rimljani nazivali Cumae (Kuma). Proro~ica bi oti{la duboko u {pilju koja je vodila u markantnu

26

obalnu stijenu, kao i kad je Apolonu, bogu proricanja, htjela postaviti pitanja o budu}nosti. Ljudi, bili oni kraljevi ili seljaci, tako su ~vrsto vjerovali njezinoj rije~i da su njezina proro~anstva imala utjecaj na tijek povijesti:

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:05

Page 27

CUMAE

ljudi su po~eli djelovati u skladu s pro-

U carstvu mrtvih

Sadr`aj mita

ro~anstvom. Je li proro~ica koja je ulijevala

Kuma vu~e korijenje s po~etka gr~ko-rim-

Predaje poput one o Eneju i one o

strahopo{tovanje, zvana Sibila, uistinu vid-

skog starog vijeka u 2. tisu}lje}u pr. Kr. Po-

proro~i{tu ~esto su u svojoj su{tini

jela budu}nost? Ili je znala iskoristiti lakovjernost svojih suvremenika?

vijest proro~i{ta zapo~ela je u mitologiji – trojanskim junakom Enejom. Njemu su pro-

istinite. Otkad je Heinrich Schliemann (1882. – 1890.) otkrio Troju

rekli da }e jednog dana postati praotac

jasno je da junaci iz gr~koga epa

mo}ne dinastije, ali to u po~etku nije bilo

Odiseja nisu nikakvi likovi iz sna. I

tako. Grci su uni{tili Troju i Eneja je morao

pri~a o Kumi odra`ava ~vrste poje-

bje`ati. Nakon opasna putovanja brodom

dinosti. Dokazano je da je Kyme,

junak je stigao u Lacij, danas povijesno zna~ajan kraj u srednjoj Italiji na Tirenskom mo-

kako se na po~etku zvao grad koji je od Napulja udaljen 20 kilometara,

ru. Kako je saznao da se na latinskoj obali

najstarija gr~ka kolonija u Italiji. U

nalazi proro~i{te, odlu~io je tu postaviti pitanje o svom pravom predodre|enju.

Sibila ga je odvela u dug, podzemni hodnik.

Kako je ulazio u mra~an, podzemni svijet, oko njega su plesale sve jezovitije i stra{nije sjene. Naposljetku je pretpostavio da se nalazi u carstvu mrtvih, gdje je ponovo vidio svojega oca. On je sinu potvrdio da }e imati budu}nost punu mo}i i veli~ine i omogu}io mu je da vidi jedno tad jo{ nepoznato carstvo, glavni grad Lacija: mitski Rim. Prema latinskom epu »Eneida«, koji je napisao rimski pjesnik Vergilije u 1. stolje}u pr. Kr. Eneja je uistinu postao kralj te zemlje te je utemeljio lozu koja je vladala ~itavom Italijom.

vrijeme procvata Kume izme|u 700. i 500. pr. Kr. njegovi su stanovnici {irili helensku kulturu tako da Rimljani s pravom po~etak svojih vlastitih vrijednosti dovode u vezu s tim mjestom.

Prilikom iskapanja u Kumi otkriveni su brojni povijesni nalazi koji predo~uju svakodnevicu neko} razvijena grada. Uz primjerke kao {to je ovaj rimski reljef od bjelokosti, koji pokazuje prizor ra|anja u 2. stolje}u, uvijek se iznova mogu vidjeti relikti koji svjedo~e o obo`avanju Sibile.

27

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:05

Page 28

S V E TA M J E S TA

Zidna slika iz 1. stolje}a u ÂťCasa di SiricoÂŤ u Pompejima prikazuje ranjenog junaka Eneju usred zabrinute skupine {tovatelja.

Kasnijega utemeljitelja Rima nisu {tovali samo njegovi vojnici, nego i `ene. Po{to mu je preminula supruga Kreuza, svoju mu je ljubav ponudila, primjerice, Didona, utemeljiteljica Kartage. Eneja se naposljetku ipak o`enio Lavinijom, k}erkom kralja Lacija, na ~ijoj je zemlji sagra|en Rim.

Tacit, najzna~ajniji rimski povjesni~ar, najvjerojatnije je ro|en 55. godine kao sin vi{eg slu`benika.

Nakon studija retorike i sam je pjesnik zapo~eo slu`beni~ku karijeru prije no {to je kasno (nakon 96. godine) prionuo na objavljivanje svojih prvih djela. U njima se mo`e i{~itati koje su mjesto u antici zauzimala Sibilina proro~anstva.

28

Sveto proro~i{te Sve do 20. stolje}a smatralo se da je proro~i{te obi~na izmi{ljotina, ali su 20-ih godina pro{loga stolje}a arheolozi po~eli s iskapanjima na podru~ju Apolonova hrama u Kumi. Pritom su prona{li podzemne hodnike.

Upravo se na tome mjestu u 6. stolje}u pr.

Kr. nalazilo proro~i{te. U potrazi za savjetom, ljudi su se morali spu{tati tunelom

dugim 131 metar kako bi vidjeli slavnu Sibilu u njezinoj {pilji. Kako to opisuje pri~a o Eneji, oni bi pritom uronili u misti~an svijet. U {pilju su postrance padale zrake svjetlosti te se naizmjence kora~alo kroz osvijetljene i neosvijetljene dijelove puta.

Tako su osobe koje hodaju ispred prividno nestajale te su se iznenada opet pojavljivale, pri ~emu su bacale duga~ke sjene. Na kraju je potpuno prestravljena osoba uistinu morala pretpostaviti da se nalazi u carstvu mrtvih.

Slava proro~anstva bila je enormna. Pristizale su rijeke ljudi iz ~itave Italije i Gr~ke kako bi zatra`ile savjet i pogledale u budu}nost.

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:05

Page 29

CUMAE

Anti~ke sibile

Odatle ih se micalo samo u posebnim

Vidovnja~ke tradicije staroga vijeka imaju

situacijama kao {to su rat, glad, zarazne

dugu povijest. Gr~ka rije~ »prorok« zna~i

bolesti, stra{ne prirodne nepogode i – iako ne razumijemo za{to – kad bi se pojavio

Rimski pjesnik i povjesni~ar Vergilije

dvospolni ~ovjek. Zlouporaba se ka`njavala

»govoriti za nekoga drugoga«. Vidovnjak je govorio izravno za boga, navje{}ivao je nje-

Tako su govorila proro~anstva (70. – 19. pr. Kr.) opisuje kako su se

govu volju. U svijetu anti~ke Gr~ke postoja-

kaznom trenutne smrti. Sadr`aj knjiga mo-

dramati~no odvijali ~inovi Sibilina proricanja u Kumi: »Duboko u stijeni

lo je vi{e od 20 proro~i{ta u kojima su

rao je, prema tome, biti od silne va`nosti.

izbu{ena je golema {pilja (…). Jo{

sibile i proroci obavljali svoju svetu du`nost.

dok je stajala na pragu, Sibila je dozi-

Vidovnjaci su pomo}u raznih tehnika

Sudbina knjiga

vala: 'Tra`ite izreku. Brzo. Bo`e, po-

prelazili u stanje opijenosti. Kojiput su udisali vulkanske pare koje su izlazile iz pukoti-

One su na`alost izgorjele u po`aru 83.

gledajte, Bo`e!' Dok ona to na ulazu uzvikuje, iznenada joj se mijenja izraz

na u zemlji te zapadali u trans, a drugom su

Tacita (120. – 55. pr. Kr.) jo{ se i danas mo`e pro~itati da su Rimljani putovali do Libije, Sicilije i Gr~ke kako bi se domogli kopija te ih kao dr`avno blago vratili u proro~ko sredi{te svoje vlastite republike.

Kad bi slavne knjige iz proro~i{ta u Kumi postojale i danas, mo`da bi nam prilikom usporedbe sibilinskih proro~anstava s povijesnom stvarno{}u bilo lak{e zaklju~iti je li legendarni »pogled u budu}nost« uistinu bio mogu}.

pak zgodom udisali opojne pare lovorike.

Gr~ki filozof Jamblih iz Halkisa (oko 250. – – oko 330.) ovako je opisao postupak bo`anskog nadahnu}a za proro~anstvo: »Proro~ica … sjedi na stupu ili dr`i u ruci {tap koji joj je predalo odre|eno bo`anstvo.

Vodom vla`i stopala i rub haljine … i tako prori~e.«

Rimski dosjei X Posebno dobar glas u`ivala je Sibila iz Kume jer su se njezina proro~anstva o nadolaze}im stolje}ima pokazala nevjerojatno to~nima. O~ito su njezini podaci bili toliko precizni da ju je posljednji rimski kralj, Tarkvinije Oholi, kupio za veliku sumu novca te ju proglasio dr`avnom tajnom. U vrijeme Rimske Republike (500. – 30. pr.

Kr.) samo je 15 odabranih mu{karaca, koje je odredio rimski Senat, smjelo ~itati sibilinske knjige proro~anstava. ^uvalo ih se u kamenu koritu ispod temelja Jupiterova hrama na bre`uljku Kapitolu u Rimu, gdje ih se danono}no strogo nadziralo.

godine. U »Analima« rimskog povjesni~ara

lica i boja, opu{ta joj se kosa, grudi joj te{ko uzdi{u, divlje ludilo preplavljuje joj srce, njezin glas nema vi{e ni{ta ljudsko.« Rimski konzul Tacit (120. – 55. pr.

Kr.) zabilje`io je o jednome proro~i{tu, Klaros u Gr~koj, da prorok nije znao tko je do{ao k njemu. Kako bi mogao upotrijebiti svoje sposobnosti, morao je piti mineralnu vodu. Potom je mogao snagom misli postaviti pitanje i vidjeti odgovor.

Rimski mozaik iz 3. stolje}a koji se danas mo`e vidjeti u Tunisu u muzeju Bardo prikazuje pjesnika Vergilija s njegovim muzama Kaliopom i Melpomenom, koje su ga inspirirale dok je radio na svom glavnom djelu, »Eneidi«. Publije Vergilije Maron – to je njegovo pravo ime – ro|en je 70. pr. Kr. u Andesu kod Mantove.

29

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:05

Page 30

S V E TA M J E S TA

Proro~i{te u Delfima

Iz djela Histoire des Religions Mauricea Clavela (1920. – 1979.) potje~e ova impresija francuskoga umjetnika Jeanrona. Ona prema pisanoj predaji predstavlja prizor proricanja iz proro~i{ta u Delfima.

U sredini je proro~ica u transu koja se uvija, a okru`uju je djevojke koje joj poma`u te pitaoci.

30

U

svim su dobima ljudi imali `elju vidjeti budu}nost. U gr~koj antici proro~ica Pitija u proro~i{tu u Delfima odgovarala je na pitanja kraljeva, vojskovo|a i filozofa. Najve}i mudraci njezina doba dolazili su na to mjesto; nazivali su ga »pupkom svijeta«, a smje{teno je u jedinstvenu kraju. Sveti{te se nalazi na visini od 550 metara iznad maslinama obrasle doline Plistos u sredi{njoj Gr~koj.

Apolonovo sveti{te Prvotno je proro~i{te u Delfima navodno bilo podru~je djelovanja zemaljske bo`ice Gaje. Me|utim s Dorima, koji su se doselili oko 1000. pr. Kr., do{ao je i bog pastira Apolon. Svojim simbolima snage, svjetla i mudrosti – {to su mu{ki principi – razrije{io je vladaju}i matrijarhat. Dakle, Apolon, bog proricanja, uvijek je sam informirao Pitiju kako bi ona njegov savjet mogla proslijediti

006-083_cro_mist.qxp

30.4.2009

8:05

Page 31

DELPHI

posjetiteljima proro~i{ta. Njezine savjete

Delfi su slovili i kao susreti{te za velike du-

Odgovori u transu

pitaoci `eljni spoznaje na`alost nisu uvijek

hove pojedinih razdoblja. U predvorju Apo-

Od gr~kog filozofa Plutarha potje~e

umjeli ispravno protuma~iti.

lonova hrama, Pronaosu, `ivotne su mudrosti bile zabilje`ene velikim slovima,

prikaz ceremonije proricanja iz ranog

Zamka kralja Kreza

na primjer. znamenite: »Spoznaj samoga

razdoblja proro~i{ta. Gola se Pitija najprije oprala na izvoru Kastaliji kako

Gr~ki povjesni~ar Herod izvje{tava o Krezu,

sebe!« ili »Ni{ta previ{e!«. Tales iz Mileta

bi se o~istila prije no {to je pila svetu

mo}nu lidijskome kralju, koji je izme|u

(624. – 547. pr. Kr.), filozof i astronom, pro-

vodu. Dva su vi{a sve}enika pratila

560. i 546. pr. Kr. dao da se ispita pouzdanost svih poznatih proro~anstava te se

rekao je nekoliko godina unaprijed pomr-

mladu `enu u Apolonov hram, gdje

~inu sunca od 28. svibnja 585. pr. Kr.

su hladnom vodom po{kropili kozli-

pitanje treba li izi}i na ratno polje protiv

Vrelo je presahnulo

}a. Ako je `ivotinja ostala mirna, toga dana se nije proricalo i posjetitelj se

mo}noga carstva Perzijanaca. Odgovor

Pitija je gotovo tisu}u godina vladala na

morao strpjeti jo{ mjesec dana. Trg-

proro~i{ta za njega se pretvorio u zamku: »Prije|e{ li Halis (dana{nju tursku rijeku Kizilirmak), uni{tit }e{ veliko carstvo.« Krez nije slutio da je Pitija pritom mislila na njegovo vlastito carstvo – porazio ga je perzijski kralj Kir II.

uzvisini u Delfima. Godine 362. lije~nik Oribazije po nalogu cara Julijana poku{ava saznati koliko }e jo{ dugo postojati proro~i{te u svijetu koji se sve vi{e okre}e kr{}anstvu. Odgovor je svjedo~io o proricateljskom daru: »Objavi kralju da je lijepo sagra|ena ku}a pala. Apolon vi{e ne posjeduje uto~i{ta. Sveti je lovor uvenuo. Njegovo vrelo zauvijek {uti, zanijemio je `ubor vode.« [est godina nakon te objave Arkadije, sin cara Teodozija, dao je uni{titi proro~i{te.

ne li se `ivotinja, tada bi ju zaklali i spalili.

Potom je Pitija udisala dim gore}e smrekovine iz vatre u kojoj su polagano izgarali jo{ i tamjan, opijum, bunika i ostali halucinogeni opijati. ^im je `ena pre{la u stanje svijesti sli~no transu, sve}enici su je odveli u Aditon, a to je zapravo komora za proricanje, te su je posjeli na trono`ac. U dugotrajnoj su ceremoniji potom Pitiji postavljena pitanja na koja je odgovarala ki}enim jezikom punim poredbi. Ako se `ena umorila, zamijenila bi je druga.

naposljetku odlu~io za Delfe. Postavljeno je

Pitija kao institucija Pitija, koja je postala simbolom proro~i{ta u Delfima, nije bila neka odre|ena `ena, ona je prije bila jedna cijela institucija. Kad su bile velike gu`ve, istodobno je proricalo vi{e Pitija u suprotnim smjenama. Zada}a im je navodno bila vrlo zahtjevna. Povrh toga, u proro~i{tu se moglo postavljati pitanja samo sedmog dana svakoga mjeseca. Za zimskih je mjeseci bila stanka. Filozof Plutarh (46. – 125. godine), koji je neko vrijeme slu`io kao vi{i sve}enik u proro~i{tu, izvje{tava da su u ranu razdoblju kao Pitije u Delfima djelovale petnaestogodi{njakinje – jednostavne djevojke iz naroda. Njihove djelomi~no zamr{ene izjave sve}enici vje{ti u knji`evnom izra`avanju pretakali su u

Navodno je ovo neko} bilo Apolonovo sveti{te sa slavnim proro~i{tem u Delfima. Nakon njegove propasti prvi ga je put ponovno otkrila 1832. skupina francuskih arheologa.

stih.

Grah i mudre izreke U Apolonovu hramu bilo je vi{e kategorija proro~anstava. Sezala su od opse`na proro~anstva i vizija preko tuma~enja znakova sve do binarnih proro~anstava, kod kojih su siroma{niji ljudi svoja pitanja morali postavljati tako da se na njih mo`e odgovoriti jednim jednozna~nim »Da!« ili »Ne!«. Pitija je potom samo posegnula u lonac s bijelim i crnim grahom. Bijelo je zna~ilo »Da!«, crno »Ne!«.

31

Predlist zalist.indd 4-5

4.5.2009 16:27:40

Predlist zalist.indd 4-5

4.5.2009 16:27:40

Ova raskošno ilustrirana knjiga obuhvaća vrijeme između 6000. pr. Kr. i 600. godine. Pred nama se otvara nepregledna panorama – od Tibeta preko Indije, Bliskog istoka, Europe pa sve do Južne Amerike.

Mitovi u kojima se pojavljuju Atlantida, El Dorado i Šangri-La pripovijedaju o potonulim svjetovima, carstvima obavijenima legendama i tajanstvenim mjestima duhovne obnove. Antičko blago legendi i mitova omogućuje dubok uvid u ljudsku dušu. Mistični nauci iz različitih kulturnih krugova svjedoče o doživljavanju božanskoga i težnji ka spoznaji.

www.mozaik-knjiga.hr

229,00 kn

ISBN 978-953-14-0551-5

Misterije Altertums.indd 1

4.5.2009 16:26:50