297,00 kn
Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se ni u cijelosti ni djelomično reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem obliku i ni na koji način, pohraniti u sustavu za reproduciranje niti prenositi u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja autora i izdavača.
ilustrirali ŽELJKA MEZIć, MAŠA KOZJEK, PIKA VONČINA, TOMISLAV TOMIĆ, SUZI BRICELJ, KOSTJA GATNIK, JELKA GODEC SCHMIDT, TOMISLAV TORJANAC, JELKA REICHMAN, MOJCA CERJAK, MARIJA LUCIJA STUPICA, ZVONKO ČOH, TOMAŽ LAVRIČ, DUŠAN KLUN, MATJAŽ SCHMIDT, LIDIJA OSTERC, MARLENKA STUPICA
sadržaj
SNJEGULJICA, Jacob i Wilhelm Grimm
7
TRI PRAŠČIĆA, engleska narodna bajka
24
PEPELJUGA, Jacob i Wilhelm Grimm
33
TRNORUŽICA, Jacob i Wilhelm Grimm
46
KRALJEVNA NA ZRNU GRAŠKA, Hans Christian Andersen
53
IVICA I MARICA, Jacob i Wilhelm Grimm
58
CRVENKAPICA, Jacob i Wilhelm Grimm
71
MATOVILKA, Jacob i Wilhelm Grimm
80
ZLATNA GUSKA, Jacob i Wilhelm Grimm
87
BREMENSKI GRADSKI SVIRAČI, Jacob i Wilhelm Grimm
99
STOLIĆU, PROSTRI SE!, Jacob i Wilhelm Grimm
105
VUK I SEDAM KOZLIĆA, Jacob i Wilhelm Grimm
124
ŽELJEZNI IVICA, Jacob i Wilhelm Grimm
131
CAREVO NOVO RUHO, Hans Christian Andersen
144
KRESIVO, Hans Christian Andersen
156
MAČAK U ČIZMAMA, Jacob i Wilhelm Grimm
170
LJEPOTICA I ZVIJER, Jeanne-Marie Leprince de Beaumont
180
ŠUMA STRIBOROVA, Ivana Brlić Mažuranić
201
MAČAK I VRAG, James Joyce
218
BRŠLJANČICA, Vjekoslava Huljić
226
KRALJEVA KĆI VJEŠTICA, hrvatska narodna bajka
240
DJEVOJKA POSTALA OD NARANČE, hrvatska narodna bajka
244
MALA VILA, hrvatska narodna bajka
249
ŽABICA DJEVOJKA, hrvatska narodna bajka
254
KRALJEVA KĆI, hrvatska narodna bajka
260
SLONIĆ, Rudyard Kipling
265
ISTOČNO OD SUNCA I ZAPADNO OD MJESECA, norveška narodna priča
278
ISTROŠENE CIPELICE, Jacob i Wilhelm Grimm
297
IVICA BUDALICA, Hans Christian Andersen
304
TRI ŽELJE, Jeanne-Marie Leprince de Beaumont
313
DIVOVSKA REPA, Aleksej Tolstoj
318
DJED I UNUK, Lav Nikolajevič Tolstoj
323
KRALJEVIĆ ŽABAC ILI ŽELJEZNI HENRIK, Jacob i Wilhelm Grimm
325
LONČIĆU, KUHAJ!, češka narodna priča
333
PETAR I VUK, Sergej Prokofjev
338
TRI MEDVJEDA, ruska narodna priča
347
KASICA-PRASICA, Hans Christian Andersen
352
PALČIĆ, Jacob i Wilhelm Grimm
356
KUĆICA OD KOCAKA, Ela Peroci
366
MAGARČIĆ, Jacob i Wilhelm Grimm
373
RUŽNO PAČE, Hans Christian Andersen
381
O GUŠTERU MLADOŽENJI, hrvatska narodna bajka
394
SNjEGULJICA i sedam patuljaka JACOB I WILHELM GRIMM
Ilustrirala Željka Mezić
Bilo je to usred zime. Padao je gusti snijeg, a kraljica je sjedila kraj prozora od crne ebanovine i vezla. Pogledala je kako sniježi i dok je gledala, ubode se u prst i tri kapi krvi padnu na snijeg. Kako se samo boja krvi na snijegu lijepo crveni, pomisli kraljica. Da mi je bar dijete! Da bude bijele puti kao snijeg, rumenih obraza kao krv i kose crne poput ove ebanovine. Nije prošlo dugo i kraljica rodi djevojčicu, baš kakvu je željela: puti bijele poput snijega, rumenu kao krv i kose crne kao ebanovina. Nazvali su je Snjeguljica. No sreća nije dugo potrajala. Nedugo nakon što se Snjeguljica rodila, majka joj umre. Godinu dana poslije kralj nađe drugu ženu i
∙7∙
SNJEGULJICA
Najljepše PRIČE
∙8∙
oženi se njome. Ta je žena bila vrlo lijepa, ali ohola i vječito srdita: nije mogla podnijeti nikoga ljepšeg od sebe. Imala je ona i čudesno zrcalo i često bi stala pred njega, gledala se i pitala: Ogledalce, ogledalce moje, Reci mi, najljepši na svijetu Tko je? A zrcalo bi odgovorilo: Vi ste, kraljice, najljepši! Kraljica je bila zadovoljna jer je znala da zrcalo govori istinu. Ali Snjeguljica je rasla i svakim danom postajala sve ljepša i već je u sedmoj godini bila lijepa popud vedra dana, ljepša i od same kraljice. Nakon nekog vremena kraljica opet upita zrcalo: Ogledalce, ogledalce moje, Reci mi, najljepši na svijetu Tko je? Zrcalo odgovori: Vi ste, kraljice, lijepi, Ali Snjeguljica je ljepša od vas. Kad je to čula, kraljica se uplaši i pozeleni od zavisti. Od toga dana, kad bi ugledala lijepu Snjeguljicu, pobjesnjela bi. Strašno je mrzila malu djevojčicu. Zavist i mržnja toliko su rasli u njezinu srcu da nije imala mira ni noću ni ∙9∙
SNJEGULJICA
danju. A onda se nečega dosjeti i pozove jednog lovca pa mu reče: – Odvedi to dijete u šumu! Ne želim ga više gledati! Ubij ga, a kao dokaz da si to učinio, donesi mi jetra i pluća. Lovac posluša kraljicu i odvede Snjeguljicu i kad je krenuo učiniti što je trebao, djevojčica zaplače i zamoli ga: – Dragi lovče, nemoj me ubiti, pusti me da živim. Otići ću u najdublju šumu i neću se više vratiti! Djevojčica je bila jako lijepa i lovac joj se smilovao. – Bježi, siroto dijete! – reče on. Mislio je u sebi da će je ionako u šumi rastrgati divlje zvijeri. Ali, ipak mu je bilo drago da je nije morao baš on ubiti. Dok je tako razmišljao, pred njim se stvori mala divlja svinja i lovac je izbode, izvadi jetra i pluća i odnese kraljici kao dokaz da je ubio Snjeguljicu. Kraljica je bila toliko zla da je čak naredila kuharu da ih skuha pa ih je ona još i pojela, misleći da su Snjeguljičina. Djevojčica je ostala sama u šumi i jako se bojala. Gledala je drveće i lišće pitajući se kako će se snaći. Trčala je po oštrom kamenju i trnju i sretala je divlje zvijeri, ali one joj nisu učinile ništa nažao. I tako je došla noć, a Snjeguljica je još uvijek trčala i bila je jako umorna. Tada ugleda neku kućicu i odluči ući u nju da se malo odmori. U kućici je sve bilo jako malo ali lijepo uređeno te uredno i čisto. Bio je tu stolić s bijelim stolnjakom. Na stolu je bilo sedam tanjurića, pokraj svakog tanjurića žlica, nožić i šalica te sedam vrčića. Uza zid je bilo sedam krevetića prekrivenih sa sedam prekrivača. Snjeguljica je bila gladna i žedna i sa svakog je tanjurića uzela malo variva i kruha i iz svakog vrča popila malo vina. Onda, onako umorna, poželi odspavati, ali joj ni jedan krevetić nije odgovarao: ili je bio predug ili prekratak. Tek je sedmi bio baš za nju i ona u njega legne. Onda se pomoli i slatko usne.
Najljepše PRIČE
∙ 10 ∙
Kad je pala noć, u kuću se vrate gospodari, a to su bila sedmorica patuljaka koji su u planini kopali i tražili zlato. Zapale oni sedam svojih svjetiljčica i osvijetle kuću te primijete da nije sve u onakvom redu kakav su ostavili. – Tko je sjedio na mojoj stoličici? – upita prvi. – Tko je jeo iz mog tanjurića? – kaže drugi. – Tko je jeo moj kruh? – začu se treći. – Netko je pojeo moje varivo? – nastavi četvrti. – Tko je dirao moju vilicu? – začudi se peti. – Tko je rezao mojim nožićem? – naljuti se šesti. – A tko je pio iz mog vrča? – završi sedmi. Prvi se ogleda oko sebe, opazi udubljenje na svom krevetiću pa vikne: – Tko je bio u mom krevetiću? – I u mom je netko ležao! – zaviču svi. A kad sedmi pogleda u svoj krevetić i ugleda Snjeguljicu kako spava, pozove ostale da vide. Oni viknuše od uzbuđenja, uzmu svoje svjetiljke i osvijetle Snjeguljicu. – O, Bože, Bože – svi će uglas. – Kako lijepo dijete! Jako su se razveselili, ali nisu je htjeli probuditi, već su ju pustili da spava. Sedmi je patuljak dijelio krevet sa svojim prijateljima, sa svakim po jedan sat, i tako svane i jutro. Ujutro, kad se probudila, Snjeguljica ugleda sedam patuljaka i uplaši se. No oni su bili jako dobri prema njoj pa je zapitaju: – Kako se zoveš? – Snjeguljica – odgovori ona. – Otkud ti u našoj kući? – radoznalo će oni. Snjeguljica im tada ispriča kako je zla maćeha naredila lovcu da je ubije, ali da ju je on ostavio na životu, i kako je trčala cijeli dan sve dok nije naišla na njihovu kućicu.
Najljepše PRIČE
∙ 12 ∙
– Želiš li biti naša domaćica? Da nam kuhaš, spremaš krevete, pereš, šiješ, pleteš i držiš red i čistoću u kućí? A možeš i ostati kod nas koliko želiš i ništa ti neće nedostajati – navale pitanjima patuljci.
∙ 13 ∙
SNJEGULJICA
– Hoću, vrlo rado! – odgovori Snjeguljica i ostane kod njih održavati im kuću. Patuljci bi ujutro išli u brdo kopati zlato, a navečer bi se vraćali, i tada bi večera morala biti gotova. Po danu je Snjeguljica ostajala sama pa su je patuljci upozoravali da bude oprezna. – Čuvaj se svoje zle maćehe, ona će zacijelo brzo saznati da si ovdje i zato nikoga ne puštaj u kuću – govorili su joj. A kraljica, uvjerena da je pojela Snjeguljičina jetra i pluća, opet je mislila da je prva i najljepša. Stane pred zrcalo i upita ga: Ogledalce, ogledalce moje, Reci mi, najljepši na svijetu Tko je? A zrcalo joj odgovori: Vi ste, kraljice, lijepi, Ali iza sedam brda Kod sedam patuljaka, Snjeguljica je ljepša od vas! Čuvši to, kraljica se uplaši jer je znala da zrcalo ne laže, da ju je lovac prevario i da je Snjeguljica živa. I počne opet razmišljati kako da se riješi Snjeguljice. Njezina joj zavist nije dala mira, morala je biti uvjerena da je najljepša žena na svijetu. I onda smisli plan. Odjene se poput stare prosjakinje i oboji si lice da je nitko ne prepozna. Tako preodjevena prijeđe sedam brda i dođe do kuće sedam patuljaka, pokuca na vrata i kaže: – Imam svega za prodaju! Snjeguljica proviri kroz prozor i upita:
Najljepše PRIČE
∙ 14 ∙
– Dobar dan, gospođo! Što to prodajete? – Imam svega, dobre i lijepe robe – odvrati stara. – Imam pojasa u svim bojama! – i izvadi jedan ispleten od šarene svile. Ovo je čestita žena, pomisli Snjeguljica, mogu je pustiti u kuću, pa otključa vrata i kupi si lijep pojas. – Kako si ti lijepa djevojčica – lukavo će stara – dođi da ti stavim svileni pojas! Ne sumnjajući ništa, Snjeguljica stane pred staricu i pusti da joj stavi pojas. Ali, stara je počela toliko stezati pojas da je Snjeguljica ostala bez daha i pala kao da je mrtva. – Eto, dosad si bila najljepša! – kaže stara i pobjegne iz kuće. Malo poslije toga stignu i patuljci kući na večeru. Kako li su se samo uplašili kad su je ugledali kako nepomično leži na tlu kao da je mrtva. Oni je podignu i vidjevši da je prejako stegnuta pojasom, oni ga razvežu i Snjeguljica opet prodiše. Kad su čuli što joj se dogodilo, patuljci joj rekoše: – Ta stara žena nije bio nitko drugi nego zla kraljica. Čuvaj se i ne puštaj u kuću nikoga dok nas nema! A kad je kraljica stigla kući, opet stane pred zrcalo i zapita: Ogledalce, ogledalce moje, Reci mi, najljepši na svijetu Tko je? A zrcalo joj odgovori: Vi ste, kraljice, lijepi, Ali iza sedam brda Kod sedam patuljaka, Snjeguljica je ljepša od vas!
∙ 15 ∙
SNJEGULJICA
To kraljicu jako rasrdi jer je shvatila da je Snjeguljica i dalje živa. Tada pomisli kako će ovaj put morati smisliti nešto što će doista uništiti Snjeguljicu. Kraljica tada načini otrovni češalj, preruši se u staricu i krene preko sedam brda prema kući sedam patuljaka. Kad dođe do kuće, pokuca na vrata i vikne: – Imam svega za prodaju! Snjeguljica proviri kroz prozor i reče joj: – Idi dalje, ne smijem nikoga pustiti u kuću. – Pa smiješ valjda pogledati što nudim – reče stara i izvadi otrovni češalj. Snjeguljici se češalj svidio i ona, nesmotrena, otvori vrata. Stara joj proda češalj, a onda joj lukavo kaže: – Daj da te čestito počešljam. Jadna Snjeguljica nije ništa posumnjala i dopusti staroj da je počešlja. No čim je češljem prošla kroz kosu, otrov je počeo djelovati i djevojka se onesvijesti. – Eto ti, ljepotice, sad si gotova – izusti stara i ode. Ali Snjeguljica je opet imala sreće. Bila je večer i patuljci su se brzo vratili kući. Kad su je ugledali kako leži na zemlji, odmah se sjete maćehe i nađu otrovni češalj. Čim ga izvukoše iz kose, Snjeguljica se osvijesti i ispriča što se dogodilo. Patuljci je ponovo upozore da bude oprezna i da ne smije nikome otvarati vrata. A kraljica, kad je stigla kući, opet upita zrcalo: Ogledalce, ogledalce moje, Reci mi, najljepši na svijetu Tko je? A zrcalo odgovori:
Najljepše PRIČE
∙ 16 ∙
Vi ste, kraljice, lijepi, Ali iza sedam brda Kod sedam patuljaka, Snjeguljica je ljepša od vas! Kraljica zadrhti od bijesa i prommrlja: – Snjeguljica mora umrijeti, pa makar umrla i ja! Kraljica tada ode u svoju tajnu sobu u koju nitko nije smio ući i ondje načini otrovnu jabuku. Jabuka je bila lijepa, pola bijela a pola crvena, svatko bi je poželio zagristi. Ali ako bi tko samo i komadić progutao – odmah bi umro. Kad napravi jabuku, kraljica opet namaže lice, odjene se poput seljanke i krene preko sedam brda prema kući sedam patuljaka. Kad pokuca na vrata, Snjeguljica proviri i kaže joj: – Ne smijem nikoga pustiti u kuću, patuljci su mi zabranili. – Kako god želiš – odvrati stara – no ostalo mi je jabuka i htjela bih ih se riješiti. Evo, poklanjam ti jednu. – Ne! – nato će Snjeguljica. – Ne smijem uzeti ništa! – Bojiš se otrova – lukavo će stara. – Evo, ja ću prerezati jabuku. Tebi crvena polovica, meni bijela. A kraljica je jabuku napravila tako da je samo crvena polovica bila otrovna. Snjeguljica je znatiželjno promatrala svoj dio jabuke pa kad je vidjela da i stara jede, pruži ruku i uzme otrovnu jabuku. No čim je zagrizla, padne mrtva na zemlju. Kraljica je pogleda i progovori zlobno se cereći: – Bijele puti poput snijega, rumenih obraza poput krvi i crne kose kao ebanovina! Sada te ni tvoji patuljci neće moći probuditi – završi zločesto i ode. Kad je došla kući, opet zapita zrcalo: Ogledalce, ogledalce moje,
∙ 17 ∙
SNJEGULJICA
Reci mi, najljepši na svijetu Tko je? Napokon dobije odgovor koji je čekala: Vi ste, kraljice, najljepši! Kad to čuje, zlobno joj se srce smiri, ako se takvo srce uopće ikada i može smiriti. Patuljci se navečer vrate i nađu Snjeguljicu kako leži na tlu. Nije disala – bila je mrtva. Oni je dignu, sve pretraže ne bi li našli što otrovno. Razvežu joj pojas, ponovo počešljaju, poprskaju hladnom vodom – ali ništa nije pomoglo. Snjeguljca je bila mrtva. Patuljci polože Snjeguljicu na odar, sjednu oko nje i zaplaču. Plakali su za njom tri dana. Htjeli su je zakopati, ali izgledala im je nekako živo i zdravo. I obrazi su joj bili crveni. – Ne možemo je samo tako zakopati u crnu zemlju – zaključe patuljci i načine stakleni lijes kako bi se djevojku moglo vidjeti sa svih strana. Polože je u taj lijes, zlatnim slovima ispišu njezino ime i još dodaju da je bila kraljevska kći. Patuljci izlože lijes na brdu, a jedan patuljak ostane kao stražar. I životinje su je dolazile oplakivati. I sova i gavran, i na kraju golubica. Snjeguljica je dugo ležala u lijesu i izgledala kao da je živa, činilo se kao da spava. I dalje joj je put bila poput snijega, obrazi rumeni kao krv, a kosa crna kao ebanovina. Jednoga dana naiđe kroz šumu kraljević i zamoli patuljke da kod njih prenoći. Kraljević opazi na brdu lijes i u njemu Snjeguljicu i pročita što su patuljci napisali. Onda se obrati patuljcima:
∙ 19 ∙
SNJEGULJICA
Najljepše PRIČE
∙ 20 ∙
– Dajte mi tijelo te djevojke, dat ću vam sve što poželite. – Nema tog blaga za koje bismo ti je dali – rekoše patuljci. – Dajte mi je, jer si više ne mogu zamisliti život ako ne gledam tu ljepotu. Voljet ću je i poštovati kao da je moja. Patuljci mu se ipak smiluju i daju mu lijes. Kraljević tada naredi svojim slugama da lijes dignu na ramena i odnesu ga. Dok su je tako nosili, jedan se sluga spotakne o grm, lijes se zatrese, a Snjeguljici ispadne komad jabuke koji je zapeo u grlu – ona otvori oči, makne pokrov i uspravi se. – Ah, Bože, gdje sam to ja? – uzdahne ona. – Sa mnom si – odvrati veselo kraljević – a ja te volim više i od čega na svijetu. Pođi sa mnom u dvore moga oca i postani mi žena. Snjeguljica pristane i krene s njim. Svadba je bila raskošna i prelijepa. Na tu je svadbu bila pozvana i Snjeguljičina zla maćeha. Kad se dotjerala za vjenčanje u prekrasne haljine, stane kraljica pred zrcalo i zapita: Ogledalce, ogledalce moje, Reci mi, najljepši na svijetu Tko je? Zrcalo odgovori: Vi ste, kraljice, lijepi, Ali Snjeguljica je ljepša od vas. Kad je to čula, kraljica izgovori mnogo ružnih riječi i uhvati je takva ljutnja da nije znala što će od muke. Odlučila je ne otići na vjenčanje, ali znatiželja
∙ 21 ∙
SNJEGULJICA
je bila jača. Čim je ušla u dvoranu i ugledala prelijepu Snjeguljicu, kraljica se od straha skameni. I tako skamenjena ostala je do danas. A Snjeguljica i kraljević sretno su i dugo živjeli. Preveo Zoran Maljković
∙ 23 ∙
SNJEGULJICA
TRI PRAŠČIća engleska narodna bajka
Ilustrirala Maša Kozjek
Živjela jednom jedna svinja i imala tri praščića. Ona je bila vrlo siromašna, teško je živjela pa je zato jednoga dana pozvala praščiće i rekla im: – Dragi moji praščići, već ste dovoljno veliki. Idite u svijet i sagradite svaki sebi dom. Gledajte da bude siguran i čvrst, jer se mladom praščiću svašta može dogoditi. Morate imati sigurno utočište. Ne bojte se posla, budite pametni i sve će biti dobro.
I tako su praščići krenuli po svijetu tražiti sreću. Prvi od njih sreo je čovjeka koji je nosio slamu. – Molim te, dobri čovječe, daj mi tu slamu – rekao je praščić. – Rado bih si od nje napravio kućicu.
Najljepše PRIČE
∙ 24 ∙
Čovjek mu je dao slamu i praščić je napravio malu slamnatu kuću. Praščić se uvukao u kućicu da se malo odmori, kad na vrata pokuca vuk. – Praščiću, praščiću, otvori mi vrata!
∙ 25 ∙
TRI PRAŠČIĆA
– O, ne, ne želim… mama mi je rekla da budem pametan i ne razgovaram s nepoznatima! Te su riječi jako rasrdile vuka. – Toliko si me razljutio da ću sada puhnuti i otpuhati ti kućicu! – rekao je vuk pa počeo puhati. Kućicu je otpuhao, a sirotog praščića pojeo. Drugi od njih sreo je čovjeka koji je nosio granje. – Molim te, dobri čovječe, daj mi to granje – rekao je praščić. – Rado bih si od njega napravio kućicu. Čovjek mu je dao granje i praščić si je napravio kućicu. Potom se uvukao u kućicu da se malo odmori, kad na vrata pokuca – a tko drugi nego vuk. – Praščiću, praščiću, otvori mi vrata! – O, ne, ne želim… mama mi je rekla da budem pametan i ne razgovaram s nepoznatima! Te su riječi jako rasrdile vuka.
Najljepše PRIČE
∙ 26 ∙
– Toliko si me razljutio da ću sada puhnuti i otpuhati ti kućicu! – rekao je vuk pa počeo puhati. Kućicu je otpuhao, a sirotog praščića pojeo. Treći od njih sreo je čovjeka koji je vozio opeku.
– Molim te, dobri čovječe, daj mi tu opeku – rekao je praščić. – Rado bih si od nje napravio kućicu. Čovjek mu je dao opeku i praščić je od nje napravio kućicu. Praščić se uvukao u kućicu da se malo odmori, kad na vrata pokuca – tko drugi nego vuk. – Praščiću, praščiću, otvori mi vrata!
– O, ne, ne želim… mama mi je rekla da budem pametan i ne razgovaram s nepoznatima! Te su riječi jako rasrdile vuka. – Toliko si me razljutio da ću sada puhnuti i otpuhati ti kućicu dok nabrojiš do tri! – rekao je vuk. I vuk je zapuhao. I puhao i puhao i puhao. Ali kućica je stajala na mjestu, nije se zatresla, nije se srušila. Čak se ni vrata nisu otvorila. Vuk je bio jako srdit.
Najljepše PRIČE
∙ 30 ∙
297,00 kn