Niti by Mozaik knjiga

William Nicholson VJETROPJEV ROBOVI GOSPODSTVA VATROPJEV Michael Ende PRIČA BEZ KRAJA Cornelia Funke GOSPODAR LOPOVA JAHAČ ZMAJA SRCE OD TINTE KRV OD TINTE Tomislav Zagoda BALADA O BUGINIM GAĆICAMA Frank Cotrell Boyce MILIJUNI Hans Magnus Enzensberger BROJKO VRAGOLKO Garth Nix SABRIEL Philip Reeve SMRTONOSNI STROJEVI Ivica Ivanac GOSPODAR MUNJA Lian Hearn MAČ U TIŠINI TRAGOVI U SNIJEGU SJAJ MJESEČINE Posljednji čapljin krik

plus

zlatna lada

plus

zlatna lada

Sophia Bennett

Zurimo u novi izložbeni ormarić koji je upravo postavljen blizu stuba koje vode dolje prema kafiću. Krajičkom oka vidim Vivienne Westwood, s kojom me mama maloprije upoznala. Rekla je (mama, ne Vivienne) da sam ja osoba zahvaljujući kojoj se sve ovo dogodilo i da je jako, jako ponosna na mene. Tako mi je drago da već ne nosim maskaru. Sad bi mi se već cijedila po Balenciagi. (...) Vrana kritički odmjerava izložbeni ormarić i jasno mi je da u glavi radi preinake, ali sad je već prekasno. Unutra je Labudica, na lutki koja je jako slična Sigrid Santorini. Nakon sve prašine koja se digla poslije Vranine revije i Oscara, iz V&A zatražili su haljinu. Platili smo poštarinu pa ju nam je Sigrid poslala, zajedno s velikom fotografijom sebe u njoj, koja je također ušla u izložbeni ormarić. Kurator je lutku postavio na crveni tepih, a posvuda oko ormarića filmsku rasvjetu, pa se osjeća ozračje Oscara.

Sophia Bennett ulazi u svijet mode i zvijezda televizijskih i filmskih hitova. Jednoj dvanaestogodišnjakinji taj je svijet egzotična i nedostižna čarobna zemlja. Junakinje Bennettove nastoje se uklopiti u modnu pomamu, stresnu izradu i prezentaciju modnih kolekcija te odnose s javnošću. No, djevojčice imaju i “viši cilj”. Iza njihove modne kampanje stoji talentirana kreatorica afričkog podrijetla. I sve što čine, čine za nju. Ali i za njezine roditelje i braću čija je sudbina zbog građanskog rata u njihovoj zemlji veoma neizvjesna. Ova topla priča o modi i svijetu slavnih nije samo priča o uspjehu već i o prijateljstvu i humanosti koji ne poznaju granice.

Sophia Bennett

zlatna lada

New York Times Children Novel Award

www.mozaik-knjiga.hr

99,00 kn ISBN

978-953-14-0836-3

“Stvarna, dražesna, smiješna i slama srce – priča koja se ne zaboravlja i za koju će vam mladi čitatelji zahvaliti. Pa makar samo sms-om.” — the herald—

plus

Sophia Bennett od malih je nogu željela postati spisateljica. Ili stjuardesa. Ili gimnastičarka. Uvijek je žalila što nije postala modni dizajner, jer unatoč godinama vježbanja njezini crteži nisu bili dovoljno dobri za naslovnicu Vougea. Ipak, toliko je željela pisati da je u međuvremenu završila studij književnosti (čitati je bilo lakše) i, u fazi prikupljanja materijalne građe, radila razne druge poslove. Pisala je za The Times i The Guardian, objavljivala detektivske priče. No njezin pravi spisateljski početak predstavlja uspjeh prvog romana Niti, koji je pobijedio na natječaju za dječju književnost The Timesa i Chicken Housea. U međuvremenu je napisala dva nastavaka Niti, koji zajedno čine serijal o svijetu mode i načinu na koji taj svijet doživljavaju tinejđeri.

NITI.indd 4

9.12.2010 12:16:15

biblioteka ZLATNA LAĐA PLUS urednica LIDIJA ZOZOLI

NITI.indd 1

9.12.2010 12:16:14

Naslov izvornika

Za nakladnika Bojan Vidmar Lektorica Saša Vagner Korektorica Daniela Weinert Grafički urednik Marko Katičić Oblikovanje naslovnice Marko Jovanovac Ilustracija na naslovnici Marko Jovanovac Tisak Denona d.o.o., Zagreb, prosinac 2010.

ISBN 978-953-14-0836-3 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 749935.

Sva prava zadržana. Ova je knjiga zaštićena autorskim pravima i ne smije se ni u cjelini ni djelomično reproducirati, pohraniti u sustavu za reproduciranje ili prenositi u bilo kojem obliku i ni na koji način bez pisanog dopuštenja autora i izdavača.

NITI.indd 2

9.12.2010 12:16:14

Sophia Bennett

NITI.indd 3

9.12.2010 12:16:14

NITI.indd 4

9.12.2010 12:16:15

Za Emily, Sophie, Freddieja, Toma i Alexa koji su sve ovo učinili mogućim, te za Noney i njeno uživanje u lijepim stvarima

NITI.indd 5

9.12.2010 12:16:15

NITI.indd 6

9.12.2010 12:16:15

NITI.indd 7

9.12.2010 12:16:15

NITI.indd 8

9.12.2010 12:16:15

Prvo poglavlje

tojimo u ateljeu jednog modnog dizajnera u Hoxtonu i divimo se svojim odrazima u zrcalu. Odnosno, Jenny bi se trebala diviti sebi u svečanoj večernjoj haljini. I divila bi se, da u njoj ne izgleda kao mini-rajčica. Edie i ja samo joj pravimo društvo, ali zrcalo prekriva cijeli zid pa je teško ne baciti pogled na vlastiti odraz. Ako se izuzme zrcalo, u velikom ateljeu nema drugih stvari. Zidovi od cigle, visoki prozori i vješalice za odjeću. Moja bi to mama nazvala »industrijskim šikom«. Ja bih rekla da vapi za malo ljubavi i tapecirunga. Gledam u svoje starke koje sam danas prvi put obula, nakon što sam ih malo personalizirala korektorom. Nekoliko blažih psovki na francuskom (i jedna na talijanskom koju sam naučila od Marca, dečka s kojim se dopisujem). Znam i mnogo gore. Ove su mi bile smiješne, a i Jenny im se smijala. Edie je to ispod časti. Ali mama, kad sam jutros sišla u njima… čovjek nikad ne bi pomislio da je nekoć bila manekenka koja je hodala POLUGOLA po pisti. Htjela bi da budem sva fina i pametna kao Edie i da imam mladost kakvu ona nikad nije imala. Meni se baš sviđa kako zvuči mladost koju jest imala. Više nisam tako sigurna u vezi s mojim srebrnim tajicama, premda su prekrasne. U sobi su mi izgledale lijepo pripijeno i zavodljivo, ali pod jakim svjetlima ateljea izgledam kao da samo što nisam uzletjela. Doduše, baršunasta je majica slatka. Prije je to bila 9

NITI.indd 9

9.12.2010 12:16:15

haljina,ali mnogo bolje izgleda bez rukava i suknje. A sva sreća da sam naletjela na ove crne čipkaste rukavice. Prilično sam zadovoljna ukupnim dojmom. Edie se jako trudi pretvarati se da se ne gleda. Manekenske je građe (ja nisam, ja sam na tatu koji je Francuz, puši Gitanes i praktički je patuljak), ali odijeva se u suknje do koljena i jaknice kakve nosi cura princa Williama. Kako dosadno. Kad završi školu, vjerojatno bi mogla snimati kataloge, ali ne – ona želi u Ujedinjene narode. Mama je SILNO impresionirana. Edie si kriomice gleda lice. Zgodna je, na onaj plavuša-s-razdjeljkom-na-sredini način. Iza tih čelično sivih očiju ne vidiš joj mozak. Već pet godina razmišlja o tome bi li si trebala napraviti šiške, ali još nije odlučila. Uhvativši me kako je gledam, brzo se počne pretvarati da se divi Jenny, čime se tek odala. Jer Jenny trenutačno nije u izdanju u kojem bi joj se itko mogao diviti. Divna je osoba i najbolja mi je prijateljica, ali TA HALJINA! Nikako joj ne stoji. A za tjedan dana mora u njoj na premijeru. U proteklih je godinu i pol napravila mnogo toga. Iz vrckave, pjegave, smiješne dvanaestogodišnjakinje preobrazila se u nešto potpuno novo. Prvo, narasle su joj cice i razvila je zanimljivu novu liniju bubuljica. Glumila je u akcijskom filmu s Najseksi Holivudskim Parom i Novim Tinejdžerskim Seksi Božanstvom – što baš i nije prva stvar koju poželiš u cijeloj toj situaciji s cicama/prištevima. Prije pedeset godina, bila bi seks-bomba. Vjerojatno je iste građe i oblika kao Marilyn Monroe. Ali u današnje vrijeme cura koja nosi konfekcijski broj 32, misli da je debela. Neugodno joj je zbog cica. Moje su mnogo manje, a Edie će uvijek biti ravna k’o daska. Jenny je neugodno čak i zbog toga što lako pocrveni. 10

NITI.indd 10

9.12.2010 12:16:15

Mrzi svoje pjegice i kosu boje bakra. Zapravo, najradije bi bila nevidljiva. Ali to je u mini-rajčica-haljini nemoguće. Dizajner se zove Pablo Dodo. Ne trudite se zapamtiti mu ime jer će, ako je uvijek ovako loš, ionako brzo izumrijeti. Posao je dobio samo zato što je u rodu s jednim od producenata filma. Htio je od Jenny napraviti »viziju u crvenom«. Što pokazuje ograničenost njegove mašte. Uz kosu i lako crvenjenje, Jenny to može i bez haljine. Na prošloj mu je probi Jenny rekla za svoj strah od pokazivanja cica, a on je obećao da će ih pokušati sakriti. Bome i jest. Zakopane su negdje ispod grimiznog, napuhanog šifona koji počinje kod ključne kosti i širi se van i dolje sve do pola bedra, gdje naglo prestaje, kao da se iznenada nečega sjetio, ostavljajući njezine ružičasto-bijele noge pomalo nasukanima. Pokušavam smisliti što da kažem (a inače mi to nije nikakav problem), ali u ovome mi trenutku ništa ne pada na pamet. Edie grize usnicu. Za ovu konačnu probu zadužena je Pablova pomoćnica. Prilazi nam, ustiju punih pribadača, i počne prilagođavati tkaninu, mrmljajući o »veseloj prpošnosti« šifona. »Što ti misliš, Nonie?« pita me Jenny gurajući stopala u zlatne cipele s visokim potpeticama. Izgleda tjeskobno i nesigurno (premda bi dobro išla uz salatu od rikole). Ohrabrujuće joj se nasmiješim, ali i dalje šutim. Zamišljam taj trenutak na crvenom tepihu – boli me i sama pomisao na to. Edie više ne može držati jezik za zubima. »Izgledaš kao mini rajčica«, dahne napokon. »U štiklama.« A ona je ta koja se želi baviti diplomacijom. * 11

NITI.indd 11

9.12.2010 12:16:15

Deset minuta poslije, nakon malo komešanja i pričvršćivanja tkanine pribadačama iza otrcanog starog zastora, Jenny se pojavljuje u svojoj uobičajenoj odori od traperica i majice, a izgleda kao da je netko stao na nju. Pokušala sam joj objasniti da bi fantastično izgledala u odrezanim trapericama i košulji zavezanoj na trbuhu à la Marilyn, ali previše je potištena da bi me poslušala. Ošinem Edie pogledom, ali ona samo slegne ramenima. Ona vjeruje u iskrenost među prijateljima, a previše je zauzeta svojim položajem super-pametnice da bi primijetila posljedice. Zahvaljujući Edie, moramo požuriti i podzemnom se vratiti na drugi kraj Londona, jer ona subotom volontira u centru za djecu s posebnim potrebama. Cijeli se Edien život vrti oko prikupljanja bodova u životopisu za prijavnicu na Harvard za tri godine. Izgleda da prije nego što te zaposle u UN-u prvo moraš ondje diplomirati. U filmu Plavuša s Harvarda Reese With erspoon je išla na taj faks. Nejasno se sjećam da je u tom filmu Reese kamerom snimila sebe na bazenu i da su je harvardski profesori primili na faks. Edie cijelu stvar čini mnogo zamršenijom. I ne samo zato što u Londonu baš i nema previše kuća s bazenom. U međuvremenu sam obećala odvesti Jenny na frape u muzej Victoria & Albert (V&A za prijatelje), koji je blizu moje kuće, praktički iza ugla. To je najkulerskije mjesto u Londonu, s najšik kafićem – sa starim pločicama i ludim svjetlima veličine onih gumenih lopta za skakanje – a nakon višegodišnjeg istraživanja tržišta mogu reći i s najboljim frapeima koje sam ikad igdje probala. Jenny je to posljednja prilika da prije početka promotivne turneje za novi film učini nešto normalno. Londonska je premijera sljedeće subote. Prije toga mo12

NITI.indd 12

9.12.2010 12:16:15

ra obaviti intervjue za novine i TV te snimanja za časopise. Nakon toga slijedi još intervjua pa put u New York, L. A. i Japan, gdje će sve to ponoviti. Pablo Dodo kaže da je za njujoršku premijeru vidi kao »viziju u ružičastom«. Bože, smiluj se.

NITI.indd 13

9.12.2010 12:16:15

Drugo poglavlje

utem do podzemne, s druge strane ulice dovikuju nam dvojica muškaraca u prljavim traperjaknama. »Čudakinjo.« »Nabavi si život, ti sa srebrnim nogama.« Edie me zaštitnički zagrli, a Jenny me primi za ruku, ali već sam navikla na takve stvari. Da moj izgled popljuje neko modno božanstvo, možda bih se zaista malo uzrujala, ali tipovi od glave do pete u traperu baš i nisu u položaju da kritiziraju druge. Edie pokušava promijeniti temu. Recimo. »Trebale bi vidjeti curu s kojom danas popodne radim«, kaže. »Zbilja je čudna. Ima različite faze, a trenutačno je u fazi baletnih suknjica i vilinskih krila. Mislim, to je okej kad imaš pet godina, ali ona ima dvanaest. S njom nikad ne znam što očekivati. Ako se uopće i pojavi. Na prošla se dva sastanka uopće nije pojavila, a bit će u gadnoj nevolji ako propusti i ovaj.« »A što radiš s njom?« »Čitanje. Ima disleksiju. Teži oblik. Njezin mozak jednostavno nema podršku za sricanje. Prošli put smo radile na riječi ‘stolac’. Moram joj usađivati strategije čitanja.« Jenny i ja nemamo pojma što su to strategije čitanja, ali odlučujemo ne pitati. Edie bi bila u stanju cijelim nam putem objašnjavati što je to. U podzemnoj, vadi neke knjige iz torbe i pokazuje nam što je ponijela kao ovotjedno iskušenje za tu 14

NITI.indd 14

9.12.2010 12:16:15

djevojčicu. Sve su to priče o maloj djeci i životinjama, tiskane velikim slovima, a nijedna riječ nema više od dva sloga. Zatim izvadi dopola pročitanu knjigu Jane Austen i nastavi čitati. Poznajući je, do večeri će je već pročitati. Na postaji South Kensington Jenny i ja pozdravimo se s njom. V&A udaljen je samo nekoliko minuta hoda po ranoljetnom suncu. Obožavam taj muzej. Zgrade su velike i glomazne i živopisne i razvučene. Čovjek bi se mogao izgubiti u njima i danima ne naći izlaz. Kao i uvijek, do kafića idemo kroz odjel s odjećom, da dobijem svoju dnevnu dozu modnog nadahnuća. Baš se divim vjenčanici koju je dizajnirao John Galliano, kad me Jenny zgrabi za ruku i povuče je. »Joj!« »Pogledaj!« šapće tako glasno da je baš mogla i viknuti. »Što?« Ona se zahihoće. »Mislim da Edie danas opet neće imati sreće.« Slijedim njezin pogled. Ispred mog omiljenog izložbenog ormara – onoga s izvezenom dvorskom haljinom iz 18. stoljeća – zadubljena u crtanje stoji mala crnkinja s torbom i bilježnicom. Jasno mi je na što je Jenny mislila. Djevojčica ima plave pamučne tregerice, ali preko njih je navukla preveliku ružičastu baletnu suknjicu, a na leđima ima par iskrzanih vilinskih krila. Sve je to upotpunila nebeski plavom kukičanom beretkom ukrašenom perlicama i lažnim biserima. London je modno osviještena metropola, ali svejedno, ta se kombinacija i ovdje ističe. Posve je usredotočena na ono što radi i uopće nas ne primijećuje. »Da nešto kažemo?« pita Jenny. 15

NITI.indd 15

9.12.2010 12:16:15

Zavrtim glavom. »Nas se to ne tiče.« »Ali Edie je rekla da će mala nadrapati.« »Ne možemo prići nepoznatoj curi i reći joj da bi trebala biti na satu vježbe čitanja. Mislit će da nismo normalne.« »Pa ni ona nije baš normalna.« Shvatim to kao osobnu uvredu. Po mome mišljenju, nije u redu osuđivati ljude koji izaberu odijevati se drukčije od ostalih. Uvrijeđeno frknem nosom i udaljim se, a Jenny požuri za mnom. »Oprosti, Nonie. Nisam mislila… Ma znaš što sam mislila.« U kafiću, u tišini pijemo svaka svoj frape. Trudim se izgledati kao da sam još povrijeđena, ali zapravo se osjećam prilično krivom. Vjerojatno smo trebale pomoći toj djevojčici, jer sigurno joj slijedi kazna. Ali u tim stvarima ja nisam tako odvažna kao Jenny. Jenny se opet doima tjeskobnom. Na kraju ipak popustim i pitam je što joj je. »Ništa. Samo… razmišljam o sljedećem tjednu, to je sve.« Sad se osjećam još više krivom. Ovo bi trebao biti njezin dan za opuštanje i zabavu prije svih tih intervjua kad će kamere stalno biti uperene u nju i morat će stalno paziti na ponašanje. Neke bi četrnaestogodišnjakinje dale sve samo da mogu živjeti život Hannah Montane i hodati po crvenom tepihu uz Najseksi Holivudski Par i seksi, sedamnaestogodišnjeg, zelenookog Joea Yulea (među novinarima i obožavateljicama poznatijega kao Joe Komad). Ali ne i Jenny. Čini se da se užasava tog velikog trenutka, a mi joj to nimalo ne olakšavamo. No, bar će joj njezin otac praviti društvo. Isti onaj otac koji je njezinu mamu ostavio zbog svoje druge ljubavnice/treće žene kad je Jenny imala samo dvije godi16

NITI.indd 16

9.12.2010 12:16:15

ne, a pet se godina ponašao kao da ona i ne postoji, ali odnedavno je malo više prijateljski raspoložen pa mu dajemo drugu priliku. Unatoč ocu koji je bivši ravnatelj kazališta, Jenny od svoje četvrte godine sanja o tome da postane glumica. Njezino oponašanje Simona Cowella koji gleda natjecatelja koji mu se ne sviđa (u jednoj od svojih emisija u kojoj traži mlade talente) tako je smiješna da te trbuh zaboli od smijeha. Ne oponaša samo Simona nego i natjecatelja: obično je to sredovječni break-dancer ili slatka mala curica koja ne uspijeva pogoditi visoke note. Najčešće je moramo moliti neka prestane pa da malo dođemo k sebi. Prije dvije godine nastupala je u glavnoj ulozi kao Annie u školskom mjuziklu. U našoj se školi pridaje velika važnost mjuziklima i svemu što ima veze s kazalištem. Neki od učenika odmah po završetku škole upišu glumu. Jenny je imala samo dvanaest godina kad je glumila s učenicima šest godina starijima od sebe. Svejedno, bila je smiješnija, glasnija i zabavnija od svih njih. Pomoglo je i to što je uloga zahtijevala slatku malu crvenokosu s razvijenim glasom, ali moraš imati talenta da dobiješ tolike ovacije. Jedan od roditelja u publici slučajno je bio filmski agent. Prije nego što se snašla, Jenny je već razgovarala s Najseksi Holivudskim Parom pokraj bazena njihove glamurozne kuće na plaži. Baš su tražili djevojčicu s engleskim naglaskom koja bi glumila mlađu sestru Joea Yulea u njihovu novom akcijskom filmu Klinac zvan Šifra koji prati pustolovine dječaka iz Londona koji zna dešifrirati hijeroglife – nešto između Mumije i Indiane Jonesa, s tinejdžerskim glavnim junakom koji ima neopisivo privlačne roditelje (pogodite tko ih glumi). I tako je Jenny otišla u Hollywood i na snimanja širom svijeta, u potjeri za zlikovcima ili bježeći pred 17

NITI.indd 17

9.12.2010 12:16:15

njima, te u duhovitim dijalozima s Joeom Komadom. Kao što to obično bude. Problem je u tome što joj nisu dali nikakvu pouku iz glume na filmu. O tome bi mi pisala u dugim mejlovima napisanima kasno navečer nakon cjelodnevnog snimanja. Jedva da je imala vremena za probe. Od nje se očekivalo da jednostavno nauči tekst i da odglumi kako treba. A pritom su joj cijelo vrijeme govorili neka ne glumi. Sve što je bila naučila o glumi u kazalištu i o tome kako na pozornici sve mora biti veće, glasnije i naglašenije, bilo je pogrešno – jer pred filmskim je kamerama trebalo biti manje, tiše i suptilnije. Redatelj bi joj rekao neka glumi očima, a zatim bi frustrirano čupao kosu vičući da ga »IZLUĐUJE NEPRESTANO MICANJE NJEZINIH OČNIH JABUČICA«. Kad nije glumila, umirala je od dosade sjedeći i čekajući nastavak snimanja. Nakon bezbroj sudoku križaljki i igrica Mario Kart kad-tad dobiješ osjećaj da će ti mozak eksplodirati. Mislim da nijedan dan nije bila sretna na snimanju. A sad kad je snimanje završilo, svaki put kad je neki novinar upita kako je bilo, mora reći da je fantastična privilegija raditi s toliko nadarenih ljudi i da jedva čeka premijeru filma. Da je razvedrim, odložim svoj frape i lažem da će joj crvena haljina odlično stajati kad bude imala frizuru i novu šminku i sve. Zamalo mi i povjeruje. Potom je nagovorim neka oponaša neke od novih natjecatelja iz emisije Engleska traži zvijezdu. Isprva odbije, ali ipak popusti i uskoro se već valjam od smijeha slušajući mladog nadobudnog tenora. Sa susjednih nas stolova počinju čudno pogledavati pa zaključujem da je vrijeme da pođemo. Na odjelu s kostimima i odjećom više nema djevojčice u baletnoj suknjici. 18

NITI.indd 18

9.12.2010 12:16:15

Treće poglavlje

ljedećega se dana dogodi nešto jako neobično. U kuhinji sam i uzimam si nešto za piće kad uđu mama i moj brat Harry, jer žele razgovarati sa mnom o nečemu. U našoj je kući kuhinja mjesto gdje se obično događaju stvari. Velika je, bijela i puna dizajnerskih aparata i sitnica koje ne znamo čistiti. Stol je od talijanskog mramora (»Ne diraj ga, ne sjedi na njemu, ne crtaj po njemu i, za boga miloga, nemoj ništa proliti po njemu«). Pod je od vapnenca (»Ne diraj ga, bla bla bla…«). Zidovi su, kao i u ostatku kuće, prekriveni uramljenim fotografijama i slikama. Izgleda kao neka umjetnička galerija na West Endu, ali s aparatom za cappuccino. Doduše, kad se čovjek navikne, prilično je ugodna za boravak. Harry (vrlo oprezno) spusti nekoliko fotografija na stol da ih mama može pogledati. Brat je pet godina stariji od mene i studira umjetnost na koledžu Central St Martins, NAJBOLJEM UMJETNIČKOM FAKSU NA SVIJETU. I ja bih planirala upisati isti faks da moji crteži ne izgledaju kao da ih je nacrtalo dijete i da moji pokušaji crtanja u perspektivi ne ispadnu kao neka vrsta neobične 3-D slagalice. Ovako, nadam se da ću jednoga dana kuhati čaj i fotokopirati za blizanke Olsen ili za Vivienne Westwood, ali to nisam NIKOMU rekla, jer bio bi to modni raj i ne želim ga ureći. Harryja trenutačno zanima fotografija. Prije toga bio je to sitotisak. Mislim da još nije odlučio kojom će 19

NITI.indd 19

9.12.2010 12:16:16

plus

zlatna lada

plus

zlatna lada

Sophia Bennett

zlatna lada

New York Times Children Novel Award

www.mozaik-knjiga.hr

99,00 kn ISBN

978-953-14-0836-3

“Stvarna, dražesna, smiješna i slama srce – priča koja se ne zaboravlja i za koju će vam mladi čitatelji zahvaliti. Pa makar samo sms-om.” — the herald—

plus