x
i ii iii iv v
Sanatorij Rani dani Trava i korov Legija stranaca Ne dao Bog većeg zla
www.mozaik-knjiga.hr 139,00 kn ISBN 978-953-14-0753-3
goran tribuson
prvo kolo
Kažu da se prvom knjigom zakoračuje u književnost, da se drugom postaje dio njena života, a da se tek trećom stječe status pravog pisca. Ako je tomu tako, onda možemo reći da je Goran Tribuson sve tri stepenice prošao zahvaljujući knjigama kratkih proza (Zavjera kartografa, 1972; Praška smrt, 1975. i Raj za pse, 1978.). Nakon toga kratkoj se formi rjeđe vraćao, ali uvijek na svoj prepoznatljiv način, onaj koji kritika poštuje a čitatelji vole. Pregled najboljih, do sada objavljenih kratkih formi obogaćen je dvjema novim pričama: Moj brat Puškaš i Život je ipak lijep – uz Tribusonovo pripovijedanje, dodajmo, neusporedivo ljepši.
Noćne priče
Noćne priče
Noćne priče Izbor iz priča Gorana Tribusona
drugo kolo vi vii viii ix x
Klub obožavatelja Povijest pornografije Kuća u kojoj stanuje vrag Ruski rulet Noćne priče
NOCNE PRICE.indd 4
5.5.2010 14:04:05
Goran Tribuson
NOĆNE PRIČE
NOCNE PRICE.indd 1
5.5.2010 14:04:05
izabrana djela Gorana Tribusona knjiga 10
Nakladnik Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb Za nakladnika Alen Bodor Urednik Zoran Maljković Grafički urednik Ivica Jandrijević Oblikovanje naslovnice Marko Jovanovac Korektor Jakov Lovrić Tisak Denona d.o.o., Zagreb, svibanj 2010. ISBN 978-953-14-0753-3 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 737184 Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.
NOCNE PRICE.indd 2
5.5.2010 14:04:05
Goran Tribuson
NOĆNE PRIČE
NOCNE PRICE.indd 3
5.5.2010 14:04:05
NOCNE PRICE.indd 4
5.5.2010 14:04:05
SADRŽAJ
Samostan................................................................................. 7 LJETNIKOVAC.......................................................................... 23 BRUNOVA PRIČA: NEVJEROJATAN DOGAĐAJ PRIČA O OBITELJSKOJ MRŽNJI, FIRENTINSKOM STILETU I RAJU ZA PSE........................... 61 ŽIDOVSKI VLAK...................................................................... 97 BEČKE GLJIVE........................................................................ 111 Osporeno autorstvo.................................................... 135 Klasici na ekranu........................................................... 143 CARSTVO KUŽNJAKA.......................................................... 179 STIEGLEROVI SPISI................................................................ 197 GROB ZA JAROSLAVA KUBINA........................................... 269 MRTVA PRIRODA.................................................................. 287 GROBLJANSKA LIRIKA MOJ BRAT PUŠKAŠ................................................................ 413 ŽIVOT JE IPAK LIJEP.............................................................445 Božićna priča POGOVOR............................................................................... 493
NOCNE PRICE.indd 5
5.5.2010 14:04:05
NOCNE PRICE.indd 6
5.5.2010 14:04:05
Samostan
Samas Jahiel upravo je vježbao svog učenika Gimala u svetim napjevima i njihovu slijedu u svirci orgulja kada je ribar Goen bučnim udarcima zalupao na vrata njegove vježbaonice i zaiskao da ga se primi. Pod rukom je drhtavim mišicama stiskao mokri zavežljaj u kojem je svakog dana donosio kući svoj neveliki i skromni ulov dostatan jedva da prehrani bolesnu mu ženu i petero kržljave djece. U njegovim očima zrcalila se hitnja i nestrpljivost, imao je važnih riječi progovoriti. Iznenađen Samas Jahiel odloži notno crtovlje te pozove ribara i učenika da ga slijede u sporednu prostoriju, »gdje ćemo porazgovoriti o onom što te dohitilo k meni«, reče. »Bolje bi bilo da pođemo do bazena«, ustvrdoglavio se Goen i krenuo van gotovo ih vukući za sobom. Kada su se našli ispred bistre vode koja je mirovala ukliještena kamenim obziđem bazena, razveže ribar svoj mokri smotuljak i pokaže svoj ulov – nešto veću sivozelenu kornjaču kakve su obične i česte u vodi jezera na čijoj se obali raspoleglo njihovo neveliko mjestance. Samas Jahiel pogleda i blizu ljutnji upita ribara, tà da li ga je samo zbog toga zvao i uznemirio, zbog te najobičnije 7
NOCNE PRICE.indd 7
5.5.2010 14:04:05
SAMOSTAN
kornjače, kakvu su njih dvoje za svoga sredovječna života barem stotinjak puta ugledali u vodi jezera. No ribar, svejednako motreći kornjaču, reče samo: »Gledajte!« pa hitne trapavu i nespretnu životinju u vodu. Samas Jahiel i njegov učenik su lijepo vidjeli kako je životinja bućnula u vodu koja se trenom zamreškala, a potom je spaziše kako pliva. Kornjača je, našavši se u svom elementu, napravila kolut i obrnuvši se trbuhom prema površini, počela živahno plivati naopačke. Mladi Gimal, kojeg je ovo koliko zapanjilo, toliko i zainteresiralo, klekne do ruba vode i prutom okrene kornjaču u pravilan položaj, no ova se smete, zabatrga i ponovno okrene naopako te zapliva na drugu stranu bazena. Ribar im tada, pošto su i oni vidjeli tu nadasve neobičnu pojavu, razjasni kako se kornjača zaplela u najdonje dijelove njegove mreže koju je bacio duboko pri samoj sredini jezera, e da bi mu ulov bio što veći. Samas Jahiel je šutio i klimao glavom ne hoteći ništa objašnjavati, već u sebi bojeći se mogućih ponovnih glasina o ukletosti jezera. Pa kada se kornjača, zamorena Gimalovim prutom (koji ju je uvijek snova preokretao) pribrala i svikla da pliva pravilno, leđima prema površju, Jahiel zaprijeti ribaru: »Eto, dogodilo se nije ništa, kornjača kao kornjača, a tebi jezik da ostane za zubima i da se naseljem ne pronese ni glas!« Potom su 8
NOCNE PRICE.indd 8
5.5.2010 14:04:05
se sva trojica udaljili kućama, Goen zadovoljan dukatom koji mu je dao crkvenjak Jahiel i sav uljuljkan u misli o toplom hljebu, masti i riži koje će za nj kupiti, a Gimal sav smućen neobičnim događajem. Jahiel se pak povukao do sobe rabina Jišaka da bi se s mudrijim posavjetovao o onom što im je djelati. Njih dva znadoše valjda sve slučajeve o praznovjernim glasinama koje su se tijekom dvije stotine godina raspredale o ukletosti i začaranosti jezerskih dubina, pa su mirno i staloženo porazgovorivši, odlučili šutjeti. No kada se Jahiel predvečer, praćen dosadnim oblijetanjem komaraca i kreketom žaba što se razlijegao odozdo s jezera, našao ponovo pored bazena, ugledao je smežuranu i zgrčenu životinju, kako trbuhom prema gore pluta površinom vode. Zloslutna kornjača bila je uginula. Sav u mislima posvećen prošlosti, Gimal je te iste večeri tumara o zaraslim obalama jezera. Gurajući ispred sebe šaš i trsku gacao je bosonog po dugačkim plićacima obale, zalazio u guštik i razgonio pred sobom zaplašene žabe, daždevnjake i po koju lijenu bjeloušku što se zaboravila povući do svog mirnog blata u zatonu. Gimal se razgovijetno sjećao svog pokojnog djeda koji je na ljutnju rabinu i za volju »božje istine«, često po seoskim sastajalištima pripovijedao čuda o jezeru. Znao je Gimal 9
NOCNE PRICE.indd 9
5.5.2010 14:04:05
SAMOSTAN
da je djed Aram počesto pretjerivao, da su se u njegovoj raspaljenoj mašti miješali snovi s bajkama, ono što je čuo s onim što je predmnijevao, laži s pretjeranostima, no glasine su ipak s nekim razlogom morale zakolati. Gledao je uprijeko crne i tmušte vode koja je tonula u noć. Tamo na sredini, tamo je neka velika nepoznata dubina koju ne mogu čak ni ribarske mreže premjeriti. Baš tu bi trebalo zaroniti i vidjeti dno, donijeti s njega šaku mulja, travurine ili školjku i kazati svima kako više ničeg tamo nema, kako su sve priče izmišljene. Umoran i već pomalo ozlojeđen rojevima komaraca, Gimal sjedne na poveliki ovalni kamen što su ga seoske pralje ovamo namjestile kako bi mogle tući košulje i platnene hlače svojih muževa, koje su kao po nekom drevnom zakonu prale svakog petka, pa se onako otupljen i snen stane prisjećati svih priča koje je bio dočuo o jezeru, priča koje su pripovijedale o neobičnosti njegovoj. U osnovi tih priča nalazilo se neko čudno vjerovanje, neka legenda o samostanu koji se nalazio na su protnoj obali jezera. U tom samostanu živjeli su redovnici i redovnice nekog reda, no ne u danonoćnom isposništvu i molitvi, već u najgorem razvratu bludne putenosti. Kažu da nije bila rijetkost da na ovoj strani voda izbaci po koje mrtvorođenče sve naduto od vode, a za koje se pretpostavljalo da potječe sa samostanske strane. I onda je za 10
NOCNE PRICE.indd 10
5.5.2010 14:04:05
jedne oluje (u ovom je ležalo najčudnije i najnevjerojatnije) čitav samostan potonuo netragom u dubine jezera. No o ovakovrsnim čudima Gimal nije trebao vjerovati ništa, bilo mu je dostatno prisjetiti se događaja koji su se zbili u njegovu djetinjstvu i koje je još svježe nosio u pamćenju. Sjećao se naime dobro kako je jedne zime seoska pijanica i drolja Ruta, vraćajući se kući nakon urnebesne i razvratne pijanke, hodajući preko zaleđene površine jezera, nabasala na mrtvo tijelo nekog fratra, koje se vidjelo ispod uglačane ledene kore. Led je pokrivao površinu već dobrih trideset dana i nigdje nije bio probušen, tako da nitko nije mogao objasniti kako se tijelo zadesilo ispod njega. Kada su sjekirama razbili led i izvukli leš, nitko nije mogao prepoznati utopljenika. Čak se ni u dogledno vrijeme nije javio nitko tko bi nepoznatog prepoznao i preuzeo ga na ukop, tako da su ga sami seljani, ne znajući što da čine, ukopali ispod crkve, gdje još i sad leži. Zatim, tu je bilo i jedva razgovijetno crvenilo što se za najtmičnijih noći, kada bi olovno oblačje zaklonilo mjesec i zvijezde, moglo spaziti u dubinama jezera, crvenilo koje je po svom treperenju podsjećalo na neku daleku vatru. Uza sve to pojavila se i ta neobična životinja koja nije znala plivati doli naopačke i koju je jedva sviknuo da se ponaša kao i sve kornjače jezera. Kao i sve kornjače jezera? 11
NOCNE PRICE.indd 11
5.5.2010 14:04:06
SAMOSTAN
A što ako se u dubinama, tamo odakle se razliježe ono crvenilo samo najboljim gledačima zamjetno, nalazi čitav nakazni soj riba, kornjača, daždevnjaka, zmija, žaba... Čitav jedan nakot – izvorište novih glasina i novih tjeskoba? Trebao bi netko uroniti i zaista donijeti u ruci mulj, možda neku zdravu ribu, školjkaša, račića ili tako nešto. Sutradan je Samas Jahiel ispripovijedio rabinu Jišaku želju svog vježbenika Gimala da, budući da se vješt pokazivao u plivanju i ronjenju, zaroni baš na sredini jezera, dopre mu suzdržana daha do dna i pokaže svima kako u dubini ne postoji nikakva tajna koja bi trebala ikoga plašiti. Jišaku je trebalo dobra dva dana da odgovori mladića od te ludosti, ne stoga što se bojao neke mistične neizvjesnosti, već stoga što je znao ukoliko mladić ne dosegne dna, da će imati opet posla s probuđenim praznovjerjem i uznemirenim življem. No kada mu je Gimal obećao da neće silaziti na dno, i kada se smiren povrati kući smjerajući izdašno se i iskreno pomoliti, osjeti i sam neku nelagodu. Nije mogao izustiti ni riječ svete molitve, nego se popeo na balkon crkvice i pogledao u noć. Strujao je prohladni vjetar i začudo, nije se čuo niti jedan jedini samotni žablji kreket. Baš kao da su se životinje preplašene nečim povukle u toplinu i sigurnost mulja i ovdje zanavijek umuknule. Gusti oblaci zakrili su zvijezde i tek se s 12
NOCNE PRICE.indd 12
5.5.2010 14:04:06
druge strane jezera vidio mali djelić mjeseca. Tada i njega nestane i sve utone u neprovidnu tamu. I onda se rabinove oči zaustave na mjestu gdje je jezerska voda najdublja; tamo se tek nekoliko trenutaka vidjelo jedva zamjetno crvenilo. Rabin Jišak nije znao da svega nekoliko stotina metara podalje još jedan par očiju gleda zapanjeno u istu pojavu. Bio je to Gimal, koji je, vraćajući se iz voćnjaka, zastao pod krošnjom velikog oraha i bio privučen jedva primjetnim ljeskanjem vodene površine. Onog dana kada je u plićaku, blizu onog ovalnog kamena što su ga namjestile već spomenute pralje, zatekao svog malog brata Rafaela kako se igra kornjačom koja je plivala naopačke, leđima prema dolje, Gimal je prvi put zaronio u jezero sa željom da mu dopre do dna. Vjerojatno mučen pričom o samostanu koja mu je smanjila spremnost i izdržljivost, nije uspio uroniti dublje od petnaestak metara. No i ovo je bilo dovoljno da shvati kako ga očekuje odista golem napor i vještina ukoliko želi do kraja ostvariti svoj naum. Nakon što se dobar sat odmorio, pojeo veliki komad sira i okrijepio se vinom, pokušao je ponovo. Zadržao je dah i ispuštajući mjehuriće zraka, grčevitim pokretima udova grabio je prema dnu. Voda je bivala sve masnija i tamnija, sve manje i manje je razaznavao prostor ispred sebe. Težina mu je pritisnula 13
NOCNE PRICE.indd 13
5.5.2010 14:04:06
SAMOSTAN
tjeme, u ušima mu je šumjelo, a on je hrabro gledao dnu i ronio kroz već crnu vodu. I tada, kad mu se već u glavi vrtjelo i kad mu se činilo da će mu pluća prsnuti, primijeti s čuđenjem da voda postaje svjetlija i da mulja nestaje. Onda se okrene i snažno zamahne k površini, morao je natrag. Kada je izronio, učini mu se da ga je tek tren dijelio od smrti i da više nikada neće dolje u tu prokletu dubinu. Niz nos i uši slijevali su mu se mlazovi krvi. Pred očima mu je sve igralo i kolutalo se. Vidje kako mu se približava čun gonjen brzim zaveslajima Samasa Jahiela, dok je na njegovu pramcu čučao zajapureni rabin Jišak koji je neprestano grdio, hvatao se za glavu i zazivao boga. Otkrili su njegovu nakanu. Kada su ga iznemogla uvukli u čamac, Gimal izgubi svijest. Trebalo mu je nekoliko dana da se povrati. Ležao je u svojoj sunčanoj sobici s vatom u ušima i obraza uvijenih hladnom krpom. Majka je bdjela nad njim a mali Rafael sricao je u kutu sobe neke nerazgovijetne slogove. Pred podne pristigao je i rabin Jišak, zatražio da se soba isprazni, a potom pošteno izgrdio Gimala zatraživši od njega da mu se od sada bezuvjetno pokorava, i ne samo da ne roni, nego da barem mjesec dana ne prilazi jezeru. Mladić nije mogao ništa obećati, tà njega je još u duši golicalo zavodljivo saznanje da voda pri dnu postaje svjetlija. On 14
NOCNE PRICE.indd 14
5.5.2010 14:04:06
je znao da u jezeru nešto postoji i to je morao otkriti pa makar se i suprotstavio neprikosnovenosti svećenikovoj. Kada je ljutiti rabin napustio njegov dom, Gimal ustane i polako se odvuče do prozora gledajući prema jezeru. Bio je lijep, sunčan dan i ribari su se spremali na lov. Kroz krošnje podno njegove kuće titrali su odbljesci vode. Zahvatio je još jednom punim očima to treperenje prirode, a onda se vratio u krevet, okrenuo k zidu i dugo, dugo spavao. Trebalo mu je još mnogo snage i odmora. Kada se probudio, nije znao o čemu je sanjao. Na stoliću pored drvenog kreveta čekala ga je topla okrepa, tanjur tople riblje juhe, plitica isječene govedine i košarica voća. Pojeo je sve i onda ponovo zaspao. Tako je to trajalo tjedan dana, a onda se već polako stao iskradati iz kuće i, uživajući u tajnosti svoje nakane, počeo se u kasne sate neopaženo smucati obalama jezera. Onoga dana kada je Gimal ponovo zaplivao prema sredini jezera, rabin Jišak ležao je obhrvan ognjicom, a Samas Jahiel užurbano je nešto poslovao u njegovoj kuhinji. Spremao mu je naime hranu koju je preporučio liječnik i neprestano pjevušio napjev koji smatrahu nedoličnim, budući da su ga obično za dugih sjedjeljki uz piće pjevali raspojasani mladići. Gimal je gotovo neprimijećen doplivao do sredine jezera, opustio se malko uljuljkan toplom 15
NOCNE PRICE.indd 15
5.5.2010 14:04:06
SAMOSTAN
vodom i pogledao put obala; sve je bilo gotovo pusto. No netko ga je ipak, makar ne s velikom važnošću, zamijetio kada se udaljavao k sredini jezera. Bio je to njegov brat Rafael koji se igrao na malom pješčanom sprudu iskravši se od kuće, jer mu nisu dopuštali da ide sam do jezera. Jedan maleni tren trajalo je Gimalovo premišljanje, a onda je zaronio. Brzim pokretima udova uranjao je hitrije no ikad, s rastućom radoznalošću koja je zatomljivala opravdani mu strah. Kada se našao u tmastom neprovidnom pojasu, imao je još dostatnu količinu zraka, potom je bez zastoja krenuo dublje i prizor se ponovio. Voda je bila sve svjetlija, dna znači nije bilo! Preronio je već nekih tridesetak metara pravilnom putanjom smjerom dna i, znajući da još može izdržati, nastavio je dalje. I tada je na svoje veliko iznenađenje spazio dvije omanje sivozelene kornjače koje su u već providnoj plavkastoj vodi plivale naopačke, oklopljenim leđima prema dolje. Glava mu je sad bila već užasno teška, a pluća naduta poput kožnate mješine. Voda je bila svijetla, a ono za što je mislio da je dno, plavkasto poput nekog drugog neba ali istovjetnog onom pod kojim je živio. I kada je već uz oštri bol osjetio slijevanje krvi niz ušne školjke i misleći se okrenuti još jednom snažno zamahnuo, izronio je pod vedro nebo u čisti zrak koji je stao udisati svojim krajnje premorenim 16
NOCNE PRICE.indd 16
5.5.2010 14:04:06
plućima. Nije mogao vjerovati vlastitim očima. Pošto se očajnički ubrzanim udisajima oporavio, shvati (ukoliko ljudsko biće može tako nešto uopće shvatiti) da je izronio u neki drugi predio, u neki drugi svijet, naopaki, obrnuti, koji se rasprostirao s donje strane jezera poput slika na igraćim kartama koje nas zbunjuju svojom čudesnom, ali razložnom dvostrukošću. Jezero je dakle bilo samo granica između dva svijeta jednako stvarna i jednako primamljiva. Spočetka se nije mogao sviknuti, pa mu se učinilo da dubi na glavi te da će se uslijed kakvog neopreznog pokreta sunovratiti strmoglavce pravo prema nebu koje je svojom plaveti puklo ispod njega. Tada se sjeti neobične kornjače koju je vidio onog dana kada je Goen svratio crkvenjaku i shvati da je ona potjecala iz voda ove obrnute stvarnosti. Budući da je, za razliku od kornjača, bio razumno biće, nije mu trebalo mnogo da se snađe i riješi opsesivnog privida da dubi na glavi. I tako donekle smiren zapliva prema obali. Sada ga je sve to stalo zanimati, buditi u njemu onu staru radoznalost koja ga je i nagnala da se odluči na zaranjanje i on poče široko otvorenih očiju promatrati sve naokolo sebe. Začudo, jezero i obala bili su potpuno istovjetni onima s gornje, tko zna da li i prave, strane; jedino što ovdje nije bilo niti kuća, niti čamaca, niti ribarskih mreža. Na suprotnoj strani jezera s užasnom 17
NOCNE PRICE.indd 17
5.5.2010 14:04:06
SAMOSTAN
zebnjom spazi visoke zidove nekog starog samostana sve u uspravnu plamenu. Ta vatra koja je obvila samostansko zdanje, kako je Gimal kasnije shvatio, bila je vječni oganj koji ništa ne proždire, ali koji se nikada i ne gasi. Privučen nekom tajanstvenom privlačnošću vatre, mladić zapliva ravno prema obali samostana. Tko zna što je bilo to što mu je davalo stanovitu mirnoću kojom je prihvaćao ovaj obrnuti svijet s druge strane Granice; izvjesno je samo to da se za veoma kratko vrijeme našao na obali pred zapaljenim samostanom za koji je u tom trenu nedvojbeno znao da je onaj isti što je prije toliko ljeta, kao po nekoj kazni, potonuo u jezero zajedno s razbludnim redovnicima i njihovim suložnicama – redovnicama. Stajao je pred tom golemom buktinjom, dosjećajući se da je crvenilo jezera u tmičnim noćima zacijelo proistjecalo odovud iz ovog vječnog plamena. Znao je da ga sada čitav debeli sloj vode dijeli od vlastite kuće, od majke, brata, rabina Jišaka, Samasa Jahiela i ostalih. Kada bi oni samo znali što kriju nepoznate im dubine njihova jezera! Tik pred samostanom Gimal spazi da njegova unutrašnjost nije nenapučena. Po balkonima i terasama kretali su se pravi pravcati ljudi – redovnice i redovnici i to svi obuhvaćeni onom istom mističnom vatrom koja se ne gasi, ali i ne sažiže tijelo. Svijet u vatri! Gledao ih je kako se poput demona iz sna kreću 18
NOCNE PRICE.indd 18
5.5.2010 14:04:06
i posluju ne obazirući se na plamen, pa najednom osjeti svu grozovitost kazne koja im je bila namijenjena, svu patnju koju su ovdje zatočeni vječnošću trpjeli. Odjednom spazi kako mu se sa samostanskog ulaza približava vitka redovnica zadignutih skuta i razbarušene kose. Čitava joj je prilika bila zahvaćena vatrom, a lice joj je ipak igralo bludnim i pohotnim izrazom. Gimalova se začuđujuća smirenost pretvori nenadano u užasan strah i on bezglavo potrči prema jezeru, baci se u vodu, zapliva prema sredini jezera i, misleći samo na to da se dokopa druge strane s koje je i došao, zaroni brzo, očajnički se nadajući da će izdržati. Nestajao je sve dublje u vodi, našao se doskora u tamnom pojasu i, bivajući sretnim jer je osjećao da će mu dostajati snage i zraka, mislio je samo na to kako će se od sada u svemu pokoravati rabinu Jišaku. No ono što mu se tada zbilo nije više mogao objasniti. Roneći sav napregnut i usmjeren tek na to da prevali dubinu koja ga je dijelila od spašenja, zabije se nenadano u muljevito dno, dok mu glavom sijevne misao: »Nema više povratka!« Pokušao je nekoliko puta ali se još jače zaplete u jezersko bilje, u nekakvu ljigavu travurinu i blato, pa kako više nije imao zraka, ne preostane mu ništa doli da se obrne i vrati natrag. Mislio je još kako je sve to samo san ili privid koji je posljedovao dugim ronjenjem. Nadao se kako će se 19
NOCNE PRICE.indd 19
5.5.2010 14:04:06
x
i ii iii iv v
Sanatorij Rani dani Trava i korov Legija stranaca Ne dao Bog većeg zla
www.mozaik-knjiga.hr 139,00 kn ISBN 978-953-14-0753-3
goran tribuson
prvo kolo
Kažu da se prvom knjigom zakoračuje u književnost, da se drugom postaje dio njena života, a da se tek trećom stječe status pravog pisca. Ako je tomu tako, onda možemo reći da je Goran Tribuson sve tri stepenice prošao zahvaljujući knjigama kratkih proza (Zavjera kartografa, 1972; Praška smrt, 1975. i Raj za pse, 1978.). Nakon toga kratkoj se formi rjeđe vraćao, ali uvijek na svoj prepoznatljiv način, onaj koji kritika poštuje a čitatelji vole. Pregled najboljih, do sada objavljenih kratkih formi obogaćen je dvjema novim pričama: Moj brat Puškaš i Život je ipak lijep – uz Tribusonovo pripovijedanje, dodajmo, neusporedivo ljepši.
Noćne priče
Noćne priče
Noćne priče Izbor iz priča Gorana Tribusona
drugo kolo vi vii viii ix x
Klub obožavatelja Povijest pornografije Kuća u kojoj stanuje vrag Ruski rulet Noćne priče