One misle da smo male

Julijan a Matanović • Anka Dorić

One misle da smo male One misle da smo male.indd 1

w w w.mozaikknjiga.hr

59,00 kn

ISBN 978-953-14-0813-8

J. Matanović • A. Dorić

ANKA DORIĆ završila je Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, gdje živi i radi od 1982. godine a specijalistica je transfuzijske medicine. Od 2004. stručna je suradnica Savjetovališta za serološku i molekularnu dijagnostiku krvlju i spolno prenosivih bolesti Poliklinike VirogenaPlus Zagreb, a od 2007. godine radi na Odjelu za transfuzijsku medicinu u Imunološkom zavodu. Članica je više strukovnih društava Hrvatskog liječničkog zbora, te stručna suradnica ECCA-e, Europske udruge za rak vrata maternice.

Godinama objavljuje popularno znanstvene i stručne članke u ženskim tjednicima, zdravstvenim mjesečnicima i specijaliziranim stručnim časopisima.

One misle da smo male

One mi sle da smo male

JULIJANA MATANOVIĆ profesorica je na Katedri za noviju hrvatsku književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.

Objavljuje stručne knjige (Barok iz suvremenosti gledat, Ključ za interpretaciju književnog djela – Ivan Gundulić, Prvo lice jednine, Lijepi običaji i Krsto i Lucijan) te četiri knjige pripovijedaka (Zašto sam vam lagala, Kao da smo otac i kći, Laura nije samo anegdota i Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka).

Napisala je i romane Bilješka o piscu i Tko se boji lika još.

One misle da smo male 3.11.2010 13:31:44

ONE MISLE DA SMO MALE_za mlade bib2.indd 2

27.10.2010 15:46:14

Julijana Matanović i Anka Dorić

One misle da smo male

ONE MISLE DA SMO MALE_za mlade bib2.indd 3

27.10.2010 15:46:14

B

I

B

L

I

O

T

E

K

A

biblioteka za mlade Urednik Zoran Maljković Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2010.

Nakladnik Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb Za nakladnika Bojan Vidmar Grafički urednik Marko Katičić Ilustracije Niko Barun Lektor Jakov Lovrić Korektor Srđan Boban Tisak Radin print d.o.o., Zagreb, studeni 2010.

ISBN 978-953-14-0831-8 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 746880.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

ONE MISLE DA SMO MALE_za mlade bib2.indd 4

27.10.2010 15:46:14

JULIJANA MATANOVIĆ I ANKA DORIĆ

One misle da smo male

ONE MISLE DA SMO MALE_za mlade bib2.indd 5

27.10.2010 15:46:14

ONE MISLE DA SMO MALE_za mlade bib2.indd 6

27.10.2010 15:46:14

1.

Z

ovem se Matija. Za sedam dana navršit ću petnaest godina. Proslavit ću u istom tjednu i završetak osnovne škole. Rođendan mi je u ponedjeljak, a škola završava u petak. Blizanac sam u horoskopu.

Dajem na znanje da se puno bolje snalazim u razgovorima o break-danceu i nogometu nego u spikama o garderobi, manikiranju i boji pramenova. Predstavljanju dodajem kratku, važnu opasku. Break-dance mi je zanimljiv isključivo kao pitanje je li mozak tih plesača načinjen od otpornijeg tkiva nego moj. Meni se zavrti u glavi čak i onda kad pokušavam ukrotiti žnjirance, pertle, vezice na tenisicama. Zovite ih kako vam drago.

Frka s njima uvijek je ista. Priznajem, akcija kroćenja traje i po desetak minuta. Patim se s tim još od vrtića. Redovito u čvor uvežem barem pola prsta. Slavim one koji su izmislili čičak. Ponizno se klanjam onima koji su razvezane predložili kao modni detalj. Ne bih znala nabrojati ni tri break-dance grupe. A što se tiče nogometa, čula sam da se igra na travnjaku, da na svakoj strani trči deset igrača i da na golu stoji jedan.

Poznato mi je i da nogometaše prati imidž zgodnih i bogatih frajera, a znam još i to da na ljetovanju u bli7

ONE MISLE DA SMO MALE_za mlade bib2.indd 7

27.10.2010 15:46:14

Julijana Matanović i Anka Dorić

zini Šibenika nije pametno priznati da si navijač Dinama. Baš kao što ni na Sljemenu nije mudro hvaliti Hajduk. Ako je moje znanje o onome što kao znam tak skromno, onda svatko može procijeniti kakva sam sugovornica na temu in frizurica, in suknjica i in bikinija. Prihvatila sam oduševljeno, što je lako zaključiti, in tenisice s odvezanim ili, još ljepše, in tenisice s potpuno izvađenim vezicama. Stanujem na jedanaestom, posljednjem katu nebodera. S balkona vidim rijeku.

Lijenu, mutnu i sporu. Često je snimam mobitelom.

Skupljam nijanse njezina sivila. Živim s bakom Doroteom i mamom Vjerom. Baka ima pedeset osam, a mama trideset četiri godine. Dosadilo mi je što svima moram objašnjavati da mi baka nije mama, a da mi mama nije starija sestra. Za njih dvije svi kažu da su lijepe i mladolike. Onda dodaju: za svoje godine. Za svoje godine, jer za nečije tuđe i ne moraju biti. Na primjer, kada bi baka imala mamine godine, a svoju facu i tijelo, onda ni dedekima starijim od pedeset ne bi bila tak mladolika. Moje mi frendice znaju reći: »Kak si ti sretna, imaš tak mladu mamu.« Pred njima je najčešće nazivam imenom. Mama fura dugu plavu kosu, jako je zgodna, nosi traperice i sviđa se mom nastavniku tjelesnog. Nije mi to nikada rekla. I sama to kužim. Išli su skupa u gimbu. Vjerojatno je tada trznuo na nju. On je sada oženjen knjižničarkom iz naše škole, onom što uvijek ima neke primjedbe na knjige s 8

ONE MISLE DA SMO MALE_za mlade bib2.indd 8

27.10.2010 15:46:14

One misle da smo male

popisa lektire. Jedna joj nije za našu dob, druga joj je stilski nedotjerana, a treća, prema njezinu sudu, nudi pogrešne poruke. Kad bi se nju pitalo, kroz cijelu osnovnu školu čitala bi se samo djela Augusta Šenoe i Ivane Brlić Mažuranić. Pet bi iz sastavka mogao dobiti samo onaj tko bi ispravno odgovorio na pitanje kakav bi zaručnički par bili poštena Dora Krupićeva i vrijedni šegrt Hlapić. I knjižničarka ima dugu plavu kosu. I ona je jako vitka. Bolje je reći – mršava. Baka bi rekla štrkljava. Knjižničarku nikada nisam vidjela odjevenu ni u haljinu ni u suknju. Ne sređuje se čak ni za Dan škole. Tad se sve druge profe zrihtaju pa na kraju priredbe istrče na pozornicu i treskaju se uz neku pjesmu iz davnina. Tri godine za redom padali su u zanos uz Sex bomb, sex bomb… Većina ih pogriješi na svakoj drugoj engleskoj riječi. Samo seks izgovaraju besprijekorno. Umiljatim licem. Barem da im je takvo i kad nama tupe o svim opasnostima mladenačkih veza i odnosa.

– Svaki poljubac s nepoznatim može poslije uzrokovati zdravstvene teškoće – tupila je prošle godine žena iz biologije pred naš odlazak na maturalac u Zadar. Namjestila je nekakvu gadljivu facu. Vidjelo se da ne bi o tome, ali da mora. Upozoravala je, a najradije bi prijetila. Ja sam uvijek za iskren razgovor. Ako ne može biti takav, neka ga i ne bude.

9

ONE MISLE DA SMO MALE_za mlade bib2.indd 9

27.10.2010 15:46:14

Julijana Matanović i Anka Dorić

– O čemu se tu govori? – prekinula sam njezinu propovijed.

– Umukni, Matija! – netko je viknuo.

Toliko me je sve skupa živciralo da nisam prepoznala čiji je to glas bio. Za razliku od mene, ostali su bili jako zainteresirani za ženine savjete. Na maturalcu su se ipak ponašali kao da su na tom satu držali čepiće u ušima. Ma, ideš.

Tijekom priredbe tičerica redovito ostane na parteru. Tamo ima bolju kontrolu i može pouzdanije provjeravati tko iz kolektiva zna, a tko ne zna jezik bez kojeg je današnji čovjek nijem i nepismen. Sad su opet in one iz osamdesetih godina prošloga stoljeća. Baka ih sve odredom zna i čudi se kako kič njezine mladosti može nama predstavljati visoku umjetnost. Kič uvijek izgovori, valjda namjerno, s mekim, a ne tvrdim č.

Ne prođe ni jedan sat tjelesnog a da me Tijelo, tako zovemo tjelesnog, ne pita kako mi je mama i slušam li je. Onda me zamoli da je pozdravim. Nekoliko puta godišnje mama mu pošalje ulaznice za operne predstave. Jednu za njega, a jednu za ženu. On najčešće dođe sa svojom punicom, ravnateljicom vrtića. Knjižničarka boluje od migrene. Kad poslije predstave mami kažem da je Tijelo opet došao u pratnji njezine mame, ona zabrinutim tonom zažali gospođu koja se toliko pati s glavoboljama. Srećom što opere nisu tako često na 10

ONE MISLE DA SMO MALE_za mlade bib2.indd 10

27.10.2010 15:46:14

One misle da smo male

repertoaru. Žena bi poludjela od bolova. A i ja se ne bunim. Mama je naivna, gotovo kao klinci o kojima brine knjižničarkina mama. Vješta je u vezanju vezica, ali nikako ne može dovesti u vezu migrenu i opernu predstavu. Vjeruje čak i da Tijelo uživa u svim glasovnim finesama. Sigurna sam da jedva čeka da se na pozornici pojavi zbor pa da uzbuđeno, među jednako kostimiranim ženama, potraži moju mamu. *** Baka je prava dama. Nosi visoke pete, suknje do koljena i svilene košulje. Čudi se današnjoj modi. I voli govoriti molim lijepo.

– Ti dizajneri, molim lijepo, mrze žene – zna ona reći mojoj mami.

– Mama, mama – kaže nato moja mama.

Njoj je to sve: i komentar i odgovor i pobuna. Baka se često pita i tko to određuje ljepotu današnjih glumica. Kad čita novine, zastane i glasno komentira: – Angelina, ljepota? Ma dajte, kostur.

A onda krene nabrajati glumice koje su znale biti žene. Dosadilo mi je slušati o Avi, Elizabeth, Sophiji, Gini, Claudiji, o njihovu talentu i prelijepim oblinama. Kao da itko zna više za te babe. Baka se mršti kad joj kažem da mi je Ellen Page preslatka, a da mi je film Milijunašica, snimljen u pretpotopno doba, kad je i baki bilo svega osam godina, smrtno dosadan i 11

ONE MISLE DA SMO MALE_za mlade bib2.indd 11

27.10.2010 15:46:14

Julijana Matanović i Anka Dorić

da u njemu fatalna Lorenica u svom crnom korzetu izgleda ko masna… da ne kažem što.

– I ti i tvoja mama mogle biste se malo udebljati – tom rečenicom završi svako bakino čitanje novina.

– Što je, ne dopuštaš mi jesti fornete, kroasane i krafne u školi! Kako ću se udebljati?! – odgovaram glasno i u mamino i u svoje ime.

Uvijek, čak i kada se svađam, pazim da govorim pravilnim književnim jezikom. Kod nas doma rijetko se čuje kaj. Baka me odmalena ispravljala. Ona je rođena u Hercegovini. U Zagreb je došla studirati ekonomiju. Često ponavlja kako oni odozdol imaju osjećaj za jezik.

– Dobro, ti si uvijek najpametnija, dobro, u redu, molim lijepo. Ako završite u bolnici, neću vam ja nosit bajadere i banane – nastavlja. – Nek Vjera pogleda kako izgledaju pjevačice u operi. Mora se imat snage za savladavat te ljestvice – uporna je baka.

Novine u tom trenutku zatvara i presavija. – Ali mama nije solistica – branim je, iako osjećam da bi baka rado okončala razgovor.

– Isti je to vrag, dereš se sam ili u zboru – ipak ne može odoljeti da ne produži raspravu.

– Nećemo se udebljati od tvoje krem juhe s dodatkom ječma, zobi i smeđe riže ili sojinih faširanaca – odvraćam joj tonom u kojem se osjeća prigovor.

12

ONE MISLE DA SMO MALE_za mlade bib2.indd 12

27.10.2010 15:46:14

ONE MISLE DA SMO MALE_za mlade bib2.indd 13

27.10.2010 15:46:15

Julijana Matanović i Anka Dorić

– Da pojedete pune tanjure, a ne po tri žlice, molim lijepo, možda vam kosti ne bi stršile kroz džempere. Hraniti se zdravo ne znači biti na dijeti.

Prva, ipak, odustajem ja. Odlazim u svoju sobu, skidam majicu i pred ogledalom bezuspješno pokušavam pronaći kost koja nije obložena tankim slojem masnoga tkiva. Baka poslije nekoliko minuta pokuca na vrata i pita me hoću li palačinke. Čim kažem da može pa još dodam da je to mrak ideja, kroz vrata osjećam radost u njezinoj duši. Dok ih jedem, pripravljene od integralnog brašna i s džemom koji je sama ukuhavala, zamišljam one masnije nakrcane nutelom kakve nam je donedavno spremala mama mog najboljeg prijatelja Jurice. Prijatelja? Samo jedna takva umota sve kosti. *** Baka je ostala udovica prije devetnaest godina. Mojoj mami tada je bilo kao meni sada. Petnaest. Otac joj je poginuo u Domovinskom ratu. Zvao se Roko. Bio je glumac, i to prvak drame najvažnijega kazališta. Otišao je na prvu crtu hrabriti naše borce. Recitirao im je pjesme. Upucao ga je snajperist u trenutku kad je izgovorio posljednji stih. Možda je i neprijatelj volio poeziju pa je pričekao da djed dođe do kraja. * 14

ONE MISLE DA SMO MALE_za mlade bib2.indd 14

27.10.2010 15:46:15

One misle da smo male

Mog oca nitko ne spominje. O djedu znam sve: gdje je i kad rođen, gdje su se on i baka upoznali, kako je tada bio odjeven, što je najviše volio jesti, kako je tepao mojoj majci, kakvo je cvijeće kupio baki za njezin dvadeset peti rođendan, po pravilima čije glumačke škole je igrao Shakespeareove junake. Znala sam to već i s deset godina.

Nije se jedanput dogodilo da u školi na zadanu temu o ocu prodam priču o svom djedu. I da me nitko ne skuži.

Moj stari živi negdje u Americi. Ili je tamo živio pa se onda negdje odselio. Fotograf je. Valjda. Tako kaže mama. Ona mu nikada nije javila da je postao otac. Bila je u trećem mjesecu trudnoće kad je on dobio stipendiju na nekom važnom umjetničkom fakultetu. Mama mu nije htjela zakočiti karijeru.

– Neodgovorni bezveznjak, bio bi nitko da ga Roko nije zaposlio kao kazališnog fotografa – govori baka.

Tata se javio samo jedanput, tako kaže ona.

– Javljao se svaki mjesec, ali ja sam mu prestala odgovarati – tako tvrdi mama.

Upitam li mamu kako bih se ja prezivala da otac zna za mene, ona odgovara da nije važno i ako sudbina bude htjela, da ću doznati. Čim u nekim emisijama iz kulture, a njih moja mama redovito prati, ugledam izložbu umjetničkih fotografija, pomislim da je autor moj otac. Nosim mamino prezime. Cukrov. Ne sličim ni na mamu ni na baku. Ni na djeda, iako baka govori 15

ONE MISLE DA SMO MALE_za mlade bib2.indd 15

27.10.2010 15:46:15

Julijana Matanović i Anka Dorić

da sam ista on. On je bio plav, a ja imam tamnosmeđu kosu. Njegove oči bile su gotovo žute, a moje su zelene. On je stalno visio u kazalištu, a ja ne podnosim kazališna prenemaganja. *** – E, da je Roko vidi – zakukaju prvićke babe svako ljeto čim me ugledaju kako s bakom silazim s brodića imena Tijat. Nastavljaju tijekom cijeloga bakina pa onda i mamina godišnjega. – Ista naš pokojni Roko. Bog se pobrinuo – govore u glas, kao da su i one članice mamina zbora. Po selu ih zaobilazim u širokom luku. Ipak, kad odem, jedva čekam da se ponovno vratim. Ljetujemo u djedovoj roditeljskoj kući. Kamenoj, uz samo more.

Rijetko kad odlazimo negdje drugdje.

– Na Prviću je i sigurnije, nema automobila, a i jeftinije je – govori baka čim spomenem da bih željela vidjeti još nešto osim Šepurina. – Mlada si, molim lijepo, ima vremena – stavlja ona točku na i. Ne pada joj na pamet slušati popis mojih želja. Da me do kraja utiša, za svaki slučaj postavi pitanje svoje dobitne kombinacije: – A ne bi ti nedostajalo tvoje prvićko društvo?

Lukava je ona. Zna koliko se veselim ljetnoj klapi sastavljenoj iz svih dijelova domovine, kontinenta i kugle zemaljske. Prvih dana se malo ogledamo, koliko smo narasli, promijenili se, a onda nastavimo brijati 16

ONE MISLE DA SMO MALE_za mlade bib2.indd 16

27.10.2010 15:46:15

ONE MISLE DA SMO MALE_za mlade bib2.indd 17

27.10.2010 15:46:17

Julijana Matanović i Anka Dorić

ko da smo se jučer rastali. To što se mi mejlamo posljednju godinu-dvije nije isto kao kad navečer sjedimo na skalama i brbljamo pa ogovaramo one koji su upravo otišli na spavanac. Luzeri. *** Otkako znam za sebe, u ovo pravo kazalište, narodno i hrvatsko, u kojem je zaposlena i moja mama, idem suznih očiju. Radovala sam se odlaziti samo u kazalište lutaka. Išla bih i sada u njega, ali mi je neugodno sjediti među svim tim cmizdravim klincima koji zaurlaju čim se ugase svjetla. Još više mi idu na živce njihove bake, mame, starije sestre i dadilje koje im na uho tumače tko je Crvenkapica, a tko vuk. Moja mama to nikada nije radila. Klanjam se. Razgovarala je sa mnom poslije predstave. A dan prije bi mi pročitala ili ispričala priču po kojoj je predstava napravljena.

Dobro je danas kad se u ozbiljnom kazalištu pogodi neki tužan sadržaj pa svi, gledajući moju facu, misle kako unuka pokojnog prvaka drame i kćerka zboristice na pravi način doživljava predstavu.

Mama se ne bi naljutila ni kad joj ne bih došla na premijeru. Osjećam to. Pjevanje u zboru za nju je nužno zlo. Trudnoća joj je prekinula baletnu karijeru u usponu. Nakon poroda više nije mogla vratiti formu.

– Sve je to u glavi, molim lijepo. On ju je snimao kao balerinu – čula sam jednom kako baka kaže ne18

ONE MISLE DA SMO MALE_za mlade bib2.indd 18

27.10.2010 15:46:17

One misle da smo male

komu na telefon. – Uvjerila je samu sebe da više nije za to – pojašnjavala je.

Bilo je to prije nekoliko godina. Ni meni nije jasno kako se sjećam svih tih rečenica. Onda su mi bile nejasne. Sada mislim da ih razumijem. I što imam od toga? Kužim rečenice, ali ne kužim mamu. Taj bakin On bio je moj otac, čovjek koji nije imao ime i koji bi meni sigurno darovao svoje prezime. Samo da mu je netko javio da me ima. *** Gledajući se u ogledalo, tražim lice onoga kojeg ne poznajem. I čudim se kako me baka može toliko voljeti kad sam ja sigurno kopija muškarca kojeg ta ista žena toliko mrzi. Nadam se da ću jednoga dana sa zida gledati svoju fotku snimljenu aparatom i rukom vlastitog oca. Jasno da to još nisam nikome rekla. Mami i neću. Dovoljno sam bistra da znam kako bih je time ražalostila. Baki jednom hoću. Kao odgovor na njezina stalna zvocanja oko moje nezainteresiranosti za kazališnu umjetnost, stare vrijednosti i lijepo ponašanje. Ili ipak neću. Da baka o svemu ne brine, mama ne bi mogla biti moja toliko dobra prijateljica.

Morala bi biti i mama. Baka se posve dobro snalazi u svojim, bakinskim zadaćama. Njoj su ipak puno draže uloge u kojima ona obavlja zadaće moga oca ili majke. Jako volim baku u baki, manje volim mamu u 19

ONE MISLE DA SMO MALE_za mlade bib2.indd 19

27.10.2010 15:46:17

Julijana Matanović i Anka Dorić

baki, a najmanje tatu u njoj. Čim kaže da meni nedostaje muška ruka, jasno mi je da će se za sekundu ufurati u kostim oca koji zna postaviti granice (uh, kako im je to omiljena uzrečica, postaviti granice) i krenuti redati zabrane i ograničenja. Internet jedan sat na dan, glazba stišana, izlazak s curkama subotom do jedanaest prekrižen, mobitel zabranjen na jedan dan, nekoliko dana… Ovisi. Uvijek joj nešto o nečemu ovisi. Tad je ne zanima mišljenje publike.

Ne brine je što petnaestogodišnjakinja misli o granicama. Ona ne želi da njezina unučica odgovara, lupa vratima, iznosi suprotna mišljenja, gleda loše filmove, izbjegava vidjeti izložbe svjetskih ekspresionista.

Ne priznaje da sam premlada za prihvaćanje velike i ozbiljne umjetnosti.

Mama joj se nikad ne suprotstavlja. Nikada nije rekla: »Dosta, ona je moja kći i ja ću odrediti njezine granice.« Nikada nije ni meni rekla: »Dosta, ne odgovaraj baki.« Samo stane sa strane i pogledava u jednu pa u drugu. Čeka da mi riješimo stvar. I kad baka ne gleda, ona mi namigne. Kao starija sestra koja me došla otrgnuti od stroge mame, ali se i sama boji. Gotovo svaki dan mi kaže: – Znaš kakva je, slušaj, baka i tebi i meni želi dobro, što bismo nas dvije da je nemamo?

– Jele bismo u McDonald'su kao sav ostali svijet, išle bismo u shopping centre nedjeljom kao sav osta20

ONE MISLE DA SMO MALE_za mlade bib2.indd 20

27.10.2010 15:46:17

One misle da smo male

li svijet, pile Coca-Colu i žvakale kokice uz televizor.

Eto, to bismo – odgovaram mami iako i sama znam da je baka super žena.

Mamu zanima je li mi Jurica i poslije svađe ostao prijatelj, što sanjam i o čemu maštam. Razgovaramo o glazbi koju ja volim. Zajedno idemo voziti bic, zajedno odlazimo na bazen i u kino. Ona zna imena svih učenika iz mog razreda. Kada sam prije tri mjeseca otvorila svoj fejs, ona mi je donijela jednu bilježnicu na čijim je šarenim koricama pisalo »Spomenar«.

– Pogledaj, tako je bilo u moje vrijeme. Ostali su rukopisi, potezi, mislim da se u njima skrila duša – rekla je. – Bojim se da tehnologija brzo ide naprijed.

Osjećala sam da žali što meni neće kupiti tekicu u kojoj će se nalivperom upisivati moje simpatije. – Smjet ćeš mi bit prijatelj – nasmiješila sam se.

– Naravno, osjećala sam se pozvanom i prije nego što sam pozvana – odgovorila je glasom svoje majke. *** Večeras je mama došla u moju sobu. Legla je uz mene. Prvo je samo šutjela i milovala me po kosi. Onda je iznenada počela govoriti o muškarcu s kojim je rodila mene. Kao nikada do sada. Izbjegavala je reći tvoj otac. Nisam je prekidala. Nisam je čak ni pitala kako se zove. Doznala sam da ga je jako voljela i da je od nje bio stariji trinaest godina. – Nemoj ništa govoriti 21

ONE MISLE DA SMO MALE_za mlade bib2.indd 21

27.10.2010 15:46:17

Julijan a Matanović • Anka Dorić

One misle da smo male One misle da smo male.indd 1

w w w.mozaikknjiga.hr

59,00 kn

ISBN 978-953-14-0813-8

J. Matanović • A. Dorić

ANKA DORIĆ završila je Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, gdje živi i radi od 1982. godine a specijalistica je transfuzijske medicine. Od 2004. stručna je suradnica Savjetovališta za serološku i molekularnu dijagnostiku krvlju i spolno prenosivih bolesti Poliklinike VirogenaPlus Zagreb, a od 2007. godine radi na Odjelu za transfuzijsku medicinu u Imunološkom zavodu. Članica je više strukovnih društava Hrvatskog liječničkog zbora, te stručna suradnica ECCA-e, Europske udruge za rak vrata maternice.

Godinama objavljuje popularno znanstvene i stručne članke u ženskim tjednicima, zdravstvenim mjesečnicima i specijaliziranim stručnim časopisima.

One misle da smo male

One mi sle da smo male

JULIJANA MATANOVIĆ profesorica je na Katedri za noviju hrvatsku književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.

Objavljuje stručne knjige (Barok iz suvremenosti gledat, Ključ za interpretaciju književnog djela – Ivan Gundulić, Prvo lice jednine, Lijepi običaji i Krsto i Lucijan) te četiri knjige pripovijedaka (Zašto sam vam lagala, Kao da smo otac i kći, Laura nije samo anegdota i Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka).

Napisala je i romane Bilješka o piscu i Tko se boji lika još.

One misle da smo male 3.11.2010 13:31:44