Planinarski vodič po Hrvatskoj

planinarski Hrvatski planinarski savez Hrvatsko planinarsko društvo Planinarsko društvo Planinarski klub Gorska služba spašavanja Hrvatska gorska služba spašavanja kontrolna točka Hrvatska planinarska obilaznica Velebitski planinarski put Goranski planinarski put

OPISI PUTOVA h ’ l. d. a. st. ž. st. ž. el. tel. asf. mak. ul. k. br. šum. lov.

sat minuta lijevo desno autobusna stanica željeznička stanica željeznički električni telefon / telefonski asfaltni makadamski ulica kućni broj šumarski lovački

Ovaj vodič preporučuju Hrvatski planinarski savez i Hrvatska gorska služba spašavanja.

GEOGRAFSKE KRATICE m km V. M. D. G. N E s. si. i. ji. j. jz. z. sz.

metar kilometar Veliki Mali Donji Gornji sjeverna geografska širina istočna geografska dužina sjeverni sjeveroistočni istočni jugoistočni južni jugozapadni zapadni sjeverozapadni

OSTALE KRATICE sv. svj. st.

NP PP JU hrv.

BiH

sveti svjetski stoljeće nacionalni park park prirode javna ustanova hrvatski Bosna i Hercegovina

w w w.mozaikknjiga.hr

249,00 kn

ISBN 978-953-14-0856-1

9 789531 408561

Planinarski vodič po Hrvatskoj

pl.

HPS HPD PD PK GSS HGSS KT HPO VPP GPP

Č A P L A R

PLANINARSKE KRATICE

AlAn ČAplAr dobro je poznat hrvatskim planinarima kao autor i urednik brojnih planinarskih knjiga te kao urednik časopisa »Hrvatski planinar«. Njegova najopsežnija knjiga, »Planinarski vodič po Hrvatskoj«, pruža sveobuhvatan pregled mogućnosti za planinarenje u Hrvatskoj. Obiljem pažljivo prikupljenih konkretnih i praktičnih podataka, modernim pristupom i bogatom grafičkom opremom ovaj vodič služi za planiranje lakih poludnevnih šetnji, cjelodnevnih izleta i višednevnih tura. Osim tekstom, sva planinska područja predstavljena su preglednim zemljovidima u mjerilu 1:100 000, a sva odredišta atraktivnim fotografijama. Iskusnim planinarima, ali i povremenim izletnicima te svima koji žele upoznati ljepote hrvatskih planina uz ovaj će vodič snalaženje u njima biti jednostavnije i sigurnije, a užitak na izletima snažniji i potpuniji.

A L A N

Kratice u ovom vodiču

A L A N

Č A P L A R

Planinarski vodič po Hrvatskoj 650 opisanih putova  1000 fotografija  75 zemljovida AlAn ČAPlAr istaknuti je hrvatski planinarski publicist i urednik. Rođen je 4. siječnja 1979. u Zagrebu. Organizator je i vođa brojnih izleta, planinarski predavač i pisac te popularizator planinarstva.

Planinari od malih nogu, od 1994. član je HPD‑a Zagreb‑Matica, a od 2002. HPD‑a Željezničar. Kao pročelnik odsjeka mladih u tim planinarskim društvima osnažuje rad s mladima svih uzrasta, organizira pla‑ ninarske škole i sudjeluje u radu uprave.

Autor je 12 planinarskih knjiga i priručnika izdanih u Hrvatskoj, Italiji i BiH. Od 1999. kao pročelnik Komisije za promidžbu i izdavaštvo te član vodstva HPS‑a uspo‑ stavlja prve web stranice HPS‑a te uređuje i grafički priprema desetke planinarskih knjiga, vodiča, dnevnika i drugih izdanja. Član je Vodičke službe HPS‑a i direktor po‑ duzeća Urednik d.o.o. koje pruža grafičke usluge. Od 2001. godine glavni je urednik časopisa »Hrvatski planinar«, najmlađi u stoljetnoj povijesti časopisa. Izvršni je i grafički urednik časopisa »Meridijani«, »Tu‑ rist plus«, »Ekološki glasnik« i »Speleolog«.

Nositelj je najvišeg priznanja Hrvatske planinarske obilaznice i mnogih drugih planinarskih nagrada i priznanja, a HPS ga je 1998. proglasio planinarskim dužnosni‑ kom godine. Više puta primio je i godišnje nagrade HPS‑a za najveći doprinos plani‑ narskoj publicistici.

Alan Čaplar

Alan Čaplar

Planinarski vodič po Hrvatskoj

Hrvatske planine

Hrvatske planine rvatska je srednjoeuropska i mediteranska zemlja; istodobno i planinska i nizinska, primorska i kontinentalna, ljepotom jedinstvena, a brojnošću i raznolikošću prirodnih vrijednosti jedna od najbogatijih u Europi. Mnogo prirodnih fenomena što ih je priroda ovdje poput bisera razasula, upotpunjeni s kulturnim vrijednostima stvaranim tijekom godina i stoljeća, predstavljaju neiscrpno vrelo mogućnosti među kojima planinari, izletnici i turisti mogu uvijek pronaći nešto za sebe. ajviše hrvatske planine pripadaju Dinarskom gorju, tipičnom području dubokoga krša s oštrim krškim oblicima, oskudicom vode, siromaštvom vegetacije i razmjerno surovom klimom. Protežu se smjerom sjeverozapad–jugoistok u nekoliko usporednih nizova, koji počinju s otočnim planinama. Dinaridi svojom visinom i dužinom predstavljaju oštar zid prodoru mediteranskih utjecaja u unutrašnjost. lanine kontinentalne Hrvatske posve su drukčije. Njihov smjer pružanja nije jedinstven, ali se nigdje ne podudara s dinarskim. Mahom su stare geološke građe, blažih strmina, razmjerno niske te bogate vodom i vegetacijom. Odlikuje ih brojnost vodenih tokova koji su kroz stoljeća usjekli duboke doline i tako stvorili šarolik reljef. Uglavnom su pokrivene šumom, a osobito su zanimljiva ona mjesta gdje se javljaju slikovite stijene, duboki kanjoni i pitome livade. a planinarenje je bitno i to da u Hrvatskoj postoje dvije klimatske zone. U unutrašnjosti prevladava umjerena kontinentalna klima, djelomice i planinska, a područjem uzduž jadranske obale vlada ugodna mediteranska klima s mnogo sunčanih dana.

Ljeta su suha i vruća, zime blage i vlažne.

Alan Čaplar

H N P

Sveti Jure, najviši vrh Biokova

Z

45

Prirodna i geografska obilježja Hrvatske

Hrvatske planine

Prirodna i geografska obilježja Hrvatske Površina i položaj, reljef, klima, šuma, prirodne vrijednosti

Površina i geografski položaj Republika Hrvatska je smještena u jugoistočnom dijelu Europe.

Iako površinom nije velika zemlja, zbog svojih geografskih značajki i burnog povijesnog razvoja vrlo je raznolika. Površina kopnenog dijela Hrvatske iznosi 56 542 km2 , a površina teritorijalnog mora 31 067 km 2 .

S obzirom na izdužen i nepravilan oblik državnog te­r itorija, Hrvatska ima razmjerno duge kopnene granice prema susjednim državama (BiH, Mađarskoj, Srbiji, Sloveniji, Crnoj Gori i na moru Italiji). Ukupna dužina hrvatskih kopnenih granica iznosi 2028 kilometara. Dužina morske obale je oko 5835 km, a od toga 4058 km čine obale otoka, hridi i grebena.

Alan Čaplar

Panonska, gorska i primorska Hrvatska

Hrvatski dio Dinarida nudi jedinstven spoj mora i planina

46

Geografski se Hrvatska najčešće dijeli na panonsku, gorsku i primorsku Hrvatsku.

Za panonsku Hrvatsku se često upotrebljava i naziv nizinska Hrvatska iako u njoj ima i mnogo starih gromadnih, odvojenih planina. Izdvojena pobrđa i gorja (Žumberačka gora, Macelj, Ivanščica, Kalnik, Medvednica, Bilogora, Moslavačka gora, Papuk, Dilj gora, Psunj, Krndija, Požeška gora) građena su uglavnom od starih stijena. Oko njih su pojasi srednje starih i mlađih stijena.

U gorskoj Hrvatskoj gorski nizovi pružaju se pretežno od sjeverozapada prema jugoistoku usporedo s jadranskom obalom. Planine gorske Hrvatske pripadaju Dinaridima, po postanku su mlade, a građene su uglavnom od vapnenca. Od dolina koje se pružaju između tih planina najizraženija je Lička zavala između Velebita i Plješivice. Sjeveroistočno od nje je niža Unsko-koranska zaravan.

Osnovno obilježje primorskoj Hrvatskoj daje Jadransko more. U osnovi dugu obalu Jadranskog mora dijelimo na Sjeverno hrvatsko primorje i Južno hrvatsko primorje (­Dalmacija). U primorskoj Hrvatskoj ima mnogo poluotoka, a najveći su Istra i Pelješac.

Hrvatska je obala vrlo razvedena i ima ukupno 1244 otoka, hridi i grebena. Najveći otoci su Krk, Rab, Pag, Cres, Lošinj, Dugi otok, Kornati, Brač, Hvar, Vis, Korčula, Lastovo, Mljet i drugi. Dalje ili bliže od obalne crte pružaju se gore i planine (Učka, Ćićarija, planine u za­le­đu Riječkog zaljeva, Velebit, Dinara, Mosor, Biokovo, Sniježnica).

Planinarski vodič po Hrvatskoj

Hrvatske planine

Gledamo li reljef prema visinskim zonama, najveći dio Hrvatske zauzimaju ravničarske nizine i obalni pojas: na nad­morskim visinama do 200 metara nalazi se 53,97 posto hrvat­skog teritorija. U visinskoj zoni od 200 do 500 metara nadmorske visine nalazimo dosta prostrana područja brežuljaka i pobrđa, osobito u peripanonskom prostoru. I neka krška polja nalaze se na toj visini, kao i niži dijelovi gorske Hrvat­ske i panonskih gora. Taj dio zauzima 27,54 posto teritorija Hrvatske. Velika je i visinska zona od 500 do 1000 metara koja se odnosi na 15,24 posto hrvatskog teritorija.

To su uglavnom sredogorja i gore u gorskoj Hrvatskoj te u gorama između Save i Drave. Visoravni i viša sredogorja Dinarida spadaju u visinsku zonu od 1000 do 1500 metara. To su izdvojena viša područja šuma i livada, a zauzimaju samo 3,14 posto teritorija Hrvatske. Visinska zona iznad 1500 metara obuhvaća samo najviše dijelove Dinare, Velebita, Risnjaka, Biokova i Plješivice, a odnosi se samo na 0,11 posto hrvatskog teritorija. Najviši vrh Hrvatske visok je 1831 m, a nalazi se na planini Dinari.

Alan Čaplar

Visinske zone

Velika Duvjakuša - najviši vrh Troglava na hrvatskom teritoriju

Krški reljef

Kristina Novak

Alan Čaplar

U građi reljefa primorske i gorske Hrvatske dominira krš. Pod tim imenom podrazumijevamo reljef nastao na karbonatnim stijenama mezozojske starosti. Manje površine pokriva i fliš koji je gospodarski vrlo važan jer je sastavljen od nepropusnih sedimenata, uz izmjenu lapora, glinenih škriljevaca, pješčenjaka, konglomerata pa i samih vapnenaca. U vrlo malim količinama u tom se prostoru javlja niz drugih petrografskih sastojaka. Posebno je zanimljiva sedra koja kao šupljikava stijena nastaje otapanjem i taloženjem kalcijeva karbonata u koritima krških rječica.

Krški reljef oblikovan je ponajviše fluviokrškim procesima, tj. djelovanjem vode. Kategoriji denudacijsko‑akumulacijskog i

Škrape u Kamenoj galeriji kod Stapa Bojinac na južnom Velebitu

47

Hrvatske planine > Prirodna i geografska obilježja Hrvatske TZ Makarske

Hrvatske planine

Alan Čaplar

Stjenoviti zid Biokova

Putovi u krševitim planinama u pravilu su opasniji i strmiji

48

tektonsko‑akumulacijskog reljefa pripadaju flišne udoline i polja u kršu (zavale). Na malim površinama nalazimo ponešto lesa i ­pijeska.

Manje, a ponekad i prostrane suhe kamene površine, veličine i nekoliko desetaka četvornih kilometara, pripadaju otvorenom tipu krških reljefnih oblika – to su zaravni u kršu. Te su zaravni formirane procesima denudacije, odnosno fluvijalnom erozijom i korozijom (a prisutni su i drugi, poligenetski razlozi). Zaravni u našem kršu nalaze se uglavnom na nadmorskim visinama od 100 do 400 metara. One su često obrasle mediteranskom makijom, a površina im nije jednolična. Uz bezbrojne škrape, na tim se zaravnima mogu uočiti i manje krške uvale, ponikve te drugi manji krški površinski oblici. Tekućice koje su opstale u tim uvjetima često imaju slikovit kanjonski oblik, uz pojavu sedrenih barijera u koritima. Tipične primjere velikih zaravni u kršu nalazimo u sjevernoj i srednjoj Dalmaciji, oko Krke i Čikole te Cetine, a ima ih i u jugozapadnoj Istri, na Kordunu i drugdje.

Najvažniji zatvoreni krški oblici su polja u kršu, krške uvale te ponikve ili dolci (doci). Gospodarski su najvažnija polja u kršu.

Najveći dio naših polja u kršu zapravo su najniži dio tektonskih potolina, odnosno međugorskih zavala. Zatim su današnje stanje oblikovali brojni denudacijsko‑akumulacijski procesi (fluvijalni, erozijski, padinski, jezerski). Na tim mlađim naslagama teku vodotoci koji su često ponornice. Najplodnija su periodično plavljena

Planinarski vodič po Hrvatskoj

Hrvatske planine

polja u kršu, kao što su primjerice Gacko, Krbavsko, Imotsko, Vrgoračko, Sinjsko (Cetinsko), Blatsko polje i druga. Dijelovi nekih polja stalno su pod vodom pa govorimo o jezerima u kršu – najpoznatija su Baćinska jezera te dva Vranska jezera, jedno na Cresu, a drugo pokraj Biograda.

Meteorološki instrumenti na Zavižanu

NP Paklenica

Pod utjecajem globalnog strujanja zraka te regionalnih reljefnih značajki i utjecajem Jadranskog mora u Hrvatskoj razlikujemo tri klimatsko-vegetacijske zone. To su: 1. mediteranska, 2. panonska i peripanonska te 3. gorska klimatsko-vegetacijska i ekološka zona.

Prosječni iznosi i godišnji hod temperatura zraka uvelike se razlikuju u pojedinim regijama Hrvatske. Postoje i velike lokalne razlike, što je prije svega određeno geografskim položajem i reljefom. Umjerenost klime Hrvatske očituje se u ne tako hlad­nim zimama i ne previše vrućim ljetima. U najhlad­nijoj regiji, gorskoj Hrvatskoj, prosječne temperature siječnja kreću se do –4 °C, a u srpnju od 15 do 20 °C. Tek malo viši temperaturni prosjeci bilježe se u kontinentalnoj nizinskoj Hrvatskoj. Tu je siječanj u prosjeku s temperaturama od –2 do oko 0 °C, a srpanj je malo topliji – od 18 do 22 °C. Najtoplije je, dakako, u primorskoj Hrvatskoj gdje prosječne temperature siječnja iznose od 4 do 6 °C, a u srpnju od 22 do 24 °C. Temperaturne maksimalne godišnje razlike ili amplitude u Hrvatskoj iznose i više od 50 °C. One su najveće u kontinentalnim nizinama, ali i na višim planinama jer se kopno brže hladi, ali i zagrijava. Blag utjecaj mora uvjetuje stabilnije temperature u primorskoj Hrvatskoj. U pravilu su temperature više od zapada prema istoku u unutrašnjosti, odnosno od sjeverozapada prema jugoistoku na primorju. Hladnije je prema zapadu i sjeveru, a pogotovo prema višoj nadmorskoj visini.

U prostoru nizinske i gorske Hrvatske broj sunčanih sati uglavnom ne prelazi 2000 sati godišnje. Primorska Hrvatska, uključujući cijelu Dalmaciju, ima mnogo veću insolaciju – do 2700 sati godišnje. Najviše je sunčanih sati godišnje na otocima i u južnoj Hrvatskoj.

S godišnjim prosjekom između 800 i 1000 mm padalina Hrvatska je umjereno humidna zemlja. Prostorni raspored padalina i prema količini je različit u regijama Hrvatske. Dinaridi su velika prirodna brana kišonosnim oblacima te najveće količine padaju na obalnoj strani i u središnjem dijelu visokih gorskih lanaca. Zato pučinski i udaljeniji otoci imaju razmjerno malo padalina, kao i niži dijelovi obale te cijela nizinska Hrvat­ska. U sjevernoj Hrvatskoj količina padalina opada od zapada prema istoku jer kiše donose zapadni vjetrovi.

Vjetrovi su najjači u zimskom dijelu godine, a jači su u primorskoj i gorskoj Hrvatskoj. Najpoznatiji vjetar na jadranskom obalnom

Ante Vukušić

Klimatska obilježja

Zima na južnom Velebitu

49

Hrvatske planine

Prirodna i geografska obilježja Hrvatske

području je bura. Nastaje prelijevanjem hladnog zraka iz Panonske nizine preko Dinarida na obalu Jadrana. Obično bura traje i nekoliko dana. Njezino pojavljivanje i snaga ovise o odnosu ciklona i anticiklona nad ovim dijelom Europe, ali i o topografiji lokalnog reljefa.

Alan Čaplar

Šumsko bogatstvo

Alan Čaplar

Šuma na Oštrom Medvjeđaku u Lici

S oko 20 800 četvornih kilometara pod šumama, ili 36,7 posto kopnenog nacionalnog teritorija, Hrvatska spada među malobrojne europske zemlje koje imaju bogat i raznovrstan šumski fond. I šume ulaze u veliko hrvatsko prirodno bogat­stvo od oko 3800 biljnih vrsta. Iako čovjek sve više oblikuje prirodne pejzaže, često im nanoseći nenadoknadivu štetu, u Hrvatskoj su ostale sačuvane velike površine prirodnih šuma.

Najveće šumske površine očuvane su u gorskoj Hrvatskoj, posebno u njegovu zapadnom dijelu. Dosta je šuma sačuvano i u peripanonskom prostoru, pogotovo u gorju. Najveći dio hrvatskih šuma su bjelogorične šume (oko 80%), na četinjače otpada oko 13, a na mješovite šume oko 7 posto.

U odnosu na klimatsko-vegetacijska područja, kao i druge faktore, u Hrvatskoj razlikujemo tri glavna šumska područja. 1. Kontinentalno šumsko područje uglavnom zauzima panonsku i peripanonsku Hrvatsku. Tu prevladavaju šume hrasta (u nižim lužnjak, a u višim kitnjak), bukve, smreke, jele, vrbe, johe i drugih vrsta.

2. Područje šuma visokoga krša odnosi se ponajprije na gorsku Hrvatsku, odnosno na Gorski kotar i Liku. Ovdje prevladavaju šume bukve, hrasta i četinjača. 3. Područje šuma degradiranoga krša odnosi se uglavnom na primorsku Hrvatsku. Autohton šumski pokrov je degradiran pa je najviše površina na vapnencima i flišu pokriveno makijom, garigom i šikarama te kamenjarom s vrlo skromnom vegetacijom. Pravih šuma je malo – samo oko 20 posto.

Zaštićena priroda Hrvatske

Nacionalni park Plitvička jezera - naš najpoznatiji nacionalni park

50

Naša se zemlja odlikuje raznovrsnošću prirodnih ljepota. Budući da je priroda najbolje sačuvana u planinama, nije slučajno što se većina zaštićenih područja nalazi upravo u njima. Danas je u Hrvatskoj zaštićeno oko 750 prirodnih posebnosti. Od toga je oko 330 nepokretnih (prostornih) objekata, čija je površina od oko 4500 četvornih kilometara (oko 8% državnog teritorija). Uz reljefne, hidrogeografske, ambijentalne i slične prirodne fenomene, zaštićene su i posebnosti biljnoga i životinjskoga svijeta, kao i njihova staništa.

Razina zaštite za različite objekte ima više stupnjeva, ovisno o procjeni vrijednosti spomenika prirode. Kategorije zaštite danas su uglavnom sljedeće: 1. strogi rezervat, 2. nacionalni park, 3. po-

Hrvatske planine Alan Čaplar

Planinarski vodič po Hrvatskoj

Strogi prirodni rezervat Bijele i Samarske stijene u Velikoj Kapeli Milijvoj Rihtarić

sebni rezervat, 4. park prirode, 5. park-šuma, 6. regionalni park, 7. zaštićeni krajobraz, 8. spomenik prirode, 9. spomenik parkovne arhitekture.

U Hrvatskoj je danas osam nacionalnih parkova. To su Plitvička jezera, Paklenica, Risnjak, Mljet, Kornati, Brijuni, Krka i Sjeverni Velebit.

Kao park prirode zaštićena su uglavnom šira vrijedna područja močvarnih riječnih poloja ili gorskih masiva koja imaju specifičnosti biljnog i životinjskog svijeta te zanimljivu geomorfologiju.

Status parka prirode danas u Hrvatskoj ima 11 područja. To su Kopački rit, Medvednica, Velebit, Biokovo, Telašćica, Lonjsko polje, Papuk, Učka, Žumberak – Samoborsko gorje, Vransko jezero kod Biograda i Lastovsko otočje. Hrvatski strogi prirodni rezervati su Hajdučki i Rožanski kukovi na Velebitu te Bijele i Samarske stijene na Velikoj Kapeli. Od ostalih važnih zaštićenih objekata prirode treba navesti da se u Hrvatskoj nalazi i sedamdesetak posebnih rezervata, od kojih se tridesetak odnosi na rezervate šumske vegetacije. Rezervati se odnose na botaničke (zaštita biljnih vrsta), geomorfološko-hidrološke (zaštita reljefnih oblika i voda), ornitološke (zaštita ptica), ihtiološke (zaštita riba), maritimne (zaštita mora i pod­morja), zoološke (zaštita životinja) i druge osobitosti. Osim ovih, u popisu hrvatske prirodne baštine nalazi se i dvadesetak zaštićenih park-šuma, tridesetak zaštićenih krajolika, sedamdesetak posebnih spomenika prirode i više od stotinu hortikulturnih spomenika.

Osim područja, zaštićuju se biljne i životinjske vrste te minerali, sigovine i fosili.

Runolist

51

Hrvatske planine

Što pružaju hrvatske planine

Što pružaju hrvatske planine

Planinarske, penjačke, speleološke, skijaške i druge mogućnosti

Najpopularnija planinarska odredišta Morana Dulić

Zahvaljujući blizini Zagreba, planinarski najpopularnije gore su Medvednica i Samoborsko gorje s obiljem staza, domova i drugih planinarskih ciljeva. Malo dalje, ali ne manje zanimljivo je Žumberačko gorje i planine Hrvatskog zagorja (Kalnik, Ivanščica, Ravna gora, Strahinjščica, Kostelsko gorje, Cesargradska gora). Slavonske gore su Psunj, Papuk, Krndija, Požeška gora i Dilj.

Gorski kotar je prostrano planinsko područje s mnogo planinarskih ciljeva i prijelazno područje između Alpa i Dinarida. Velik dio Gorskog kotara zauzima Velika Kapela u kojoj se nalaze prave planinarske poslastice: Bijele stijene, Samarske stijene, Bjelolasica, Klek. Na zapadnom i sjevernom rubu Gorskog kotara ističu se Risnjak, Tuhobić, Bitoraj, Viševica, Kobiljak i Medviđak.

Uz more se nalaze naše najviše i najljepše planine - Učka i Ćićarija u Istri, Obruč i Snježnik u Hrvatskom primorju te planine Dalmacije (Kozjak, Mosor, Omiška Dinara, Biokovo). Malo dalje od mora dižu se Svilaja, Promina, Kamešnica te Dinara, čiji je vrh najviši u Hrvatskoj (1831 m). Veličinom, ljepotom i bogatstvom zanimljivosti posebno mjesto među hrvat­skim planinama zauzima Velebit. Velebit je ujedno i najduža hrvatska planina (od Senja do Zrmanje proteže se u dužinu više od 140 km).

Otočne planine nisu odveć visoke, ali su zbog vidika na more i priobalne planine zanimljive kao planinarski ciljevi (vrhovi Brača, Cresa, Lošinja, Hvara, Visa, Krka, Paga, Raba, Kornata i dr.). Najviši otočni vrh Hrvatske je Vidova gora na Braču.

Na Vučjaku na sjevernom Velebitu

Alan Čaplar

Bačić kuk na srednjem Velebitu

52

Planinarski vodič po Hrvatskoj

Hrvatske planine s mnogo vapnenačkih i ostalih stijena iznimno su povoljne za penjanje. Iako naše stijene nisu osobito visoke, one obiluju penjačkim problemima svih stupnjeva težine. Kako ih je dosta u blizini mora, mnogo njih omogućuju uspone u gotovo ljetnim uvjetima tijekom cijele godine. Alpinističke mogućnosti u stijenama Paklenice poznate su u međunarodnim razmjerima i predstavljaju pravi penjački raj. Danas je u Hrvatskoj uređeno nekoliko desetaka stijena i nekoliko stotina smjerova. Najpopularnija penjališta su Paklenica, Klek, Dvigrad u Istri, Vela draga pod Učkom, Veliki Kalnik, Podrutski Gubec na Ivanščici, Gorsko zrcalo na Medvednici, Okić i Flinka u Samoborskom gorju, Sokoline na Papuku i Marjan kod Splita.

Goran Gabrić

Penjačke mogućnosti

Hrvatske planine

Penjanje na Mosoru

Zahvaljujući vapnenačkoj građi i neobičnom bogatstvu pod­ zemnog reljefa, naše su dinarske planine neiscrpno područje za speleološko djelovanje. U nas se speleologijom bave, osim nekolicine profesionalaca, i brojni amateri organizirani unutar planinarskih društava u speleološke odsjeke i samostalne speleološke udruge. Rezultati njihova istraživanja često su vrlo vrijedni sa znanstvenoga gledišta.

U Hrvatskoj ima nekoliko tisuća speleoloških objekata, od kojih se u ovom vodiču spominju samo oni koji se ističu veličinom, ljepotom ili uređenim prilazom. Za turistički posjet danas je uređeno petnaestak špilja, većinom u planinskim područjima. To su Veternica na Medvednici, Grgosova špilja kod Otruševca u Samoborskom gorju, Vrlovka kod Kamanja, Lokvarka i Vrelo u Gorskom kotaru, jama Baredine u Istri, Biserujka na Krku, Baračeve špilje i Samograd u Lici, Manita peć i Cerovačke špilje na Velebitu, Vranjača pod Mosorom te Zmajeva špilja na Braču.

Najdublje hrvatske jame su Lukina i Slovačka jama na sjevernom Velebitu, a najduži špiljski sustav Ðula–Medvedica kod Ogulina.

Najdublje velebitske jame su po dubini i veličini svojih okomica poznate u svjetskim razmjerima.

Vlado Božić

Speleološke mogućnosti

Speleološka vježba

Skijaške mogućnosti Skijaške mogućnosti u hrvatskim planinama općenito nisu dobre.

U kontinentalnoj Hrvatskoj nedostaje padina slobodnih od šume, a u južnoj je snježni plašt nestalan zbog blizine mora i vjetra juga.

Na pojedinim planinama kao skijališta služe šumski prosjeci na sjevernim padinama. Najbolje skijaške mogućnosti pruža Gorski kotar. Danas su glavna skijaška središta: Bjelolasica, Begovo Razdolje, Mrkopalj, Platak, Tršće, Petehovac i Medvednica.

53

Hrvatske planine

Najviši vrhovi

Najviši vrhovi Alan Čaplar

Najviše planine, najviši otoci, najviši vrhovi hrvatskih županija, vrhovi viši od 1500 metara

H

rvatske planine nigdje ne premašuju visinu od 2000 metara pa Hrvatska na svojem teritoriju nema iznimno visokih vrhova. Zbog toga je većina vrhova, međutim, razmjerno dostupna, što hrvatske planine čini vrlo pogodnim, praktički idealnim za planinarenje. Ljepoti naših planina dodatno pridonosi činjenica da su vrhovi po svojim obilježjima vrlo različiti. Dok je glavnina vrhova u panonskom dijelu Hrvatske pod šumom, gotovo svi veći vrhovi u dinarskom dijelu Hrvatske su goli i dobri su vidikovci.

Najviši hrvatski vrh je Dinara (1831 m) iznad Knina. Najviši vrh u Slavoniji je Brezovo polje (984 m) na Psunju, a najviši vrh sjeverozapadne Hrvatske Sveta Gera (1181 m) na Žumberku. U Gorskom kotaru najviša je Kula (1534 m) na Bjelolasici, a u Istri Vojak (1396 m) na Učki. Najviši velebitski vrh je Vaganski vrh (1757 m), a Dalmacijom dominira Sv. Jure (1762 m) na Biokovu.

Na Dinari, najvišem vrhu Hrvatske Najviše planine u Hrvatskoj Planina q 1. Dinara q 2. Biokovo (Sv. Jure) q 3. Velebit (Vaganski vrh) 4. Troglav (V. Duvjakuša) q 5. Lička Plješivica (Ozeblin) q 6. Kremen q 7. Bjelolasica (Kula) q 8. Risnjak (V. Risnjak) q 9. Svilaja q 10. Snježnik

Najviši jadranski otoci Otok Vrh q 1. Brač Vidova gora 2. Cres Gorica q 3. Hvar Sveti Nikola Osorščica q 4. Lošinj (Televrina) q 5. Vis Hum q 6. Krk Obzova 7. Korčula Klupca q 8. Mljet Velji grad 9. Lastovo Hum q 10. Rab Kamenjak

Visina 1831 m 1762 m 1757 m 1708 m 1657 m 1590 m 1534 m 1528 m 1508 m 1506 m

Visina 780 m 648 m 626 m 589 m 587 m 569 m 568 m 514 m 417 m 403 m

54

Najviši vrhovi hrvatskih županija Županija Vrh q I. Zagrebačka bezimeni vrh na Žumberku q II. Krapinsko-zagorska Ivanščica III. Sisačko-moslavačka Piramida na Zrinskoj gori q IV. Karlovačka V. Javornica na V. Kapeli q V. Varaždinska Ivanščica q VI. Koprivničko-križevačka Vranilac na Kalniku Crni vrh na zapadnom q VII. Bjelovarsko-bilogorska Papuku q VIII. Primorsko-goranska Kula na Bjelolasici q IX. Ličko-senjska Vaganski vrh na Velebitu q X. Virovitičko-podravska Papuk q XI. Požeško-slavonska Brezovo polje na Psunju q XII. Brodsko-posavska Kapavac na Požeškoj gori q XIII. Zadarska Kremen q XIV. Osječko-baranjska Petrov vrh na Krndiji q XV. Šibensko-kninska Dinara q XVI. Vukovarsko-srijemska Liska na Fruškoj gori q XVII. Splitsko-dalmatinska Sveti Jure na Biokovu q XVIII. Istarska Veliki Planik na Ćićariji XIX. Dubrovačkoq Sv. Ilija na Sniježnici -neretvanska Mohokos u Međimurskim goricama q XXI. Grad Zagreb Sljeme na Medvednici Oznakom markacije istaknuti su vrhovi do kojih vode markirani planinarski putovi. q XX. Međimurska

Visina 1006 m 1060 m 616 m 1374 m 1060 m 643 m 865 m 1534 m 1757 m 953 m 984 m 618 m 1590 m 700 m 1831 m 297 m 1762 m 1272 m 1234 m 344 m 1033 m

Planinarski vodič po Hrvatskoj

Hrvatske planine

Najviši vrhovi Hrvatske (svi vrhovi viši od 1500 m) q q q q

q q q q q

q q q q q q q q q q

q q q q q

q

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

42.

43.

44.

45.

46.

47.

Vrh Dinara Sveti Jure Vaganski vrh Sveto brdo Babin vrh Babin vrh Segestin Malovan Velika Duvjakuša Mali Rajinac Gnjat Veliki Zavižan Vratarski kuk Zaviž. Pivčevac Gromovača Torlakova glava Goli vrh Jančarska glava Veliki Rajinac Seravski vrh Krajačev kuk Veliki Troglav Ozeblin Plješivica Kuk (Hajdučki k.)

Gola Plješivica Golubić Vučjak Sveti Ilija Zalovačko bilo Crikvena Badanj Rožanski vrh Višerujna Veliki Kozjak Šatorina Zečjak Trovrh Šćirovac Plješivički kamen Visočica Matijević brijeg Rudi Lisac Alančić Snježnik Goljak Ograđenik

Visina 1831 m 1762 m 1757 m 1751 m 1744 m 1736 m 1715 m 1709 m 1708 m 1699 m 1696 m 1676 m 1676 m 1676 m 1675 m 1674 m 1669 m 1669 m 1667 m 1663 m 1659 m 1658 m 1657 m 1654 m 1650 m 1649 m 1649 m 1645 m 1642 m 1642 m 1641 m 1638 m 1638 m 1632 m 1629 m 1622 m 1622 m 1622 m 1618 m 1616 m 1615 m 1611 m 1611 m 1611 m 1610 m 1605 m 1604 m

Masiv ili regija Dinara – 1.

Biokovo – 1.

Juž. Velebit – 1.

Juž. Velebit – 2.

Juž. Velebit – 3.

Juž. Velebit – 4.

Juž. Velebit – 5.

Juž. Velebit – 6.

Troglav – 1.

Sjev. Velebit – 1.

Troglav – 2.

Sjev. Velebit – 2.

Sjev. Velebit – 3.

Sjev. Velebit – 4.

Sjev. Velebit – 5.

Troglav – 3.

Sjev. Velebit – 6.

Troglav – 4.

Sjev. Velebit – 7.

Sjev. Velebit – 8.

Sjev. Velebit – 9.

Biokovo – 2.

Lička Plješivica – 1.

Sjev. Velebit – 10.

Sjev. Velebit – 11.

Lička Plješivica – 2.

Sjev. Velebit – 12.

Sjev. Velebit – 13.

Biokovo – 3.

Sjev. Velebit – 14.

Sjev. Velebit – 15.

Juž. Velebit – 7.

Sjev. Velebit – 16.

Juž. Velebit – 8.

Sjev. Velebit – 17.

Sred. Velebit – 1.

Sred. Velebit – 2.

Lička Plješivica – 3.

Biokovo – 4.

Lička Plješivica – 4.

Juž. Velebit – 9.

Sred. Velebit – 3.

Lička Plješivica – 5.

Sjev. Velebit – 18.

Sjev. Velebit – 19.

Sjev. Velebit – 20.

Sred. Velebit – 4.

q q

q

q

q q

q q q q

48.

49.

50.

51.

52.

53.

54.

55.

56.

57.

58.

59.

60.

61.

62.

63.

64.

65.

66.

67.

68.

69.

70.

71.

72.

73.

74.

75.

76.

77.

78.

79.

80.

81.

82.

83.

84.

85.

86.

87.

88.

89.

91.

92.

93.

94.

95.

Vrh Ćelavac Štirovac Ozeblin Kremen Orbazovac Ošljak Robinac Vučjak Jančija glava Golovrhe Velika Glavica Mali Golić Kozjak Medin Golić Crni vrh Kitavac Pljišivica Korenik Cipaljski vrh Sevaljev brig Borovačko brdo Ljuljevačko bilo Javornik Veliki Golić Orlovača Mala Visočica Ložnica Pištolin Golić Lisac Antića glavica Kimet Jasenovac Zeleno Kula (Bjelolasica) Veliki Risnjak Jurakovački kuk Čakolica Jančag Prkos Debeli vrh Golubić Klanac Svilaja Debeljak Snježnik Javornik Laktin vrh

Visina 1601 m 1596 m 1591 m 1590 m 1590 m 1589 m 1587 m 1586 m 1585 m 1584 m 1580 m 1577 m 1572 m 1566 m 1563 m 1562 m 1560 m 1556 m 1556 m 1555 m 1553 m 1552 m 1552 m 1550 m 1545 m 1545 m 1545 m 1543 m 1541 m 1539 m 1536 m 1536 m 1535 m 1534 m 1528 m 1525 m 1521 m 1516 m 1515 m 1514 m 1513 m 1512 m 1508 m 1506 m 1506 m 1505 m 1504 m

Masiv ili regija Juž. Velebit – 10.

Juž. Velebit – 11.

Lička Plješivica – 6.

Lička Plješivica – 7.

Sred. Velebit – 5.

Dinara – 2.

Sjev. Velebit – 21.

Sjev. Velebit – 22.

Dinara – 3.

Juž. Velebit – 12.

Troglav – 5.

Sjev. Velebit – 23.

Juž. Velebit – 13.

Sred. Velebit – 6.

Lička Plješivica – 8.

Sjev. Velebit – 24.

Sjev. Velebit – 25.

Biokovo – 5.

Sred. Velebit – 7.

Biokovo – 6.

Sred. Velebit – 8.

Sred. Velebit – 9.

Lička Plješivica – 9.

Sred. Velebit – 10.

Troglav – 6.

Juž. Velebit – 14.

Sred. Velebit – 11.

Sred. Velebit – 12.

Sred. Velebit – 13.

Troglav – 7.

Biokovo – 7.

Sred. Velebit – 14.

Biokovo – 8.

Gorski kotar – 1.

Gorski kotar – 2.

Sred. Velebit – 15.

Troglav – 8.

Troglav – 9.

Lička Plješivica – 10.

Lička Plješivica – 11.

Sred. Velebit – 16.

Sred. Velebit – 17.

Svilaja – 1.

Sred. Velebit – 18.

Gorski kotar – 3.

Sred. Velebit – 19.

Sred. Velebit – 20.

Popis najviših planinskih vrhova u Hrvatskoj izrađen je na temelju popisa koji je pripremio i 1990. u časopisu »Naše planine« objavio Vladimir Volenec. Ovaj popis obuhvaća sve vrhove koji predstavljaju zasebne vršne cjeline, a ako se neko brdo sastoji od nekoliko vršaka u nizu, uvršten je samo najviši. Drugim riječima, nisu obuhvaćeni niži vrhovi koji kao manji vršci pripadaju tim cjelinama.

55

planinarski Hrvatski planinarski savez Hrvatsko planinarsko društvo Planinarsko društvo Planinarski klub Gorska služba spašavanja Hrvatska gorska služba spašavanja kontrolna točka Hrvatska planinarska obilaznica Velebitski planinarski put Goranski planinarski put

OPISI PUTOVA h ’ l. d. a. st. ž. st. ž. el. tel. asf. mak. ul. k. br. šum. lov.

sat minuta lijevo desno autobusna stanica željeznička stanica željeznički električni telefon / telefonski asfaltni makadamski ulica kućni broj šumarski lovački

Ovaj vodič preporučuju Hrvatski planinarski savez i Hrvatska gorska služba spašavanja.

GEOGRAFSKE KRATICE m km V. M. D. G. N E s. si. i. ji. j. jz. z. sz.

metar kilometar Veliki Mali Donji Gornji sjeverna geografska širina istočna geografska dužina sjeverni sjeveroistočni istočni jugoistočni južni jugozapadni zapadni sjeverozapadni

OSTALE KRATICE sv. svj. st.

NP PP JU hrv.

BiH

sveti svjetski stoljeće nacionalni park park prirode javna ustanova hrvatski Bosna i Hercegovina

w w w.mozaikknjiga.hr

249,00 kn

ISBN 978-953-14-0856-1

9 789531 408561

Planinarski vodič po Hrvatskoj

pl.

HPS HPD PD PK GSS HGSS KT HPO VPP GPP

Č A P L A R

PLANINARSKE KRATICE

AlAn ČAplAr dobro je poznat hrvatskim planinarima kao autor i urednik brojnih planinarskih knjiga te kao urednik časopisa »Hrvatski planinar«. Njegova najopsežnija knjiga, »Planinarski vodič po Hrvatskoj«, pruža sveobuhvatan pregled mogućnosti za planinarenje u Hrvatskoj. Obiljem pažljivo prikupljenih konkretnih i praktičnih podataka, modernim pristupom i bogatom grafičkom opremom ovaj vodič služi za planiranje lakih poludnevnih šetnji, cjelodnevnih izleta i višednevnih tura. Osim tekstom, sva planinska područja predstavljena su preglednim zemljovidima u mjerilu 1:100 000, a sva odredišta atraktivnim fotografijama. Iskusnim planinarima, ali i povremenim izletnicima te svima koji žele upoznati ljepote hrvatskih planina uz ovaj će vodič snalaženje u njima biti jednostavnije i sigurnije, a užitak na izletima snažniji i potpuniji.

A L A N

Kratice u ovom vodiču

A L A N

Č A P L A R

Planinarski vodič po Hrvatskoj 650 opisanih putova  1000 fotografija  75 zemljovida AlAn ČAPlAr istaknuti je hrvatski planinarski publicist i urednik. Rođen je 4. siječnja 1979. u Zagrebu. Organizator je i vođa brojnih izleta, planinarski predavač i pisac te popularizator planinarstva.

Planinari od malih nogu, od 1994. član je HPD‑a Zagreb‑Matica, a od 2002. HPD‑a Željezničar. Kao pročelnik odsjeka mladih u tim planinarskim društvima osnažuje rad s mladima svih uzrasta, organizira pla‑ ninarske škole i sudjeluje u radu uprave.

Autor je 12 planinarskih knjiga i priručnika izdanih u Hrvatskoj, Italiji i BiH. Od 1999. kao pročelnik Komisije za promidžbu i izdavaštvo te član vodstva HPS‑a uspo‑ stavlja prve web stranice HPS‑a te uređuje i grafički priprema desetke planinarskih knjiga, vodiča, dnevnika i drugih izdanja. Član je Vodičke službe HPS‑a i direktor po‑ duzeća Urednik d.o.o. koje pruža grafičke usluge. Od 2001. godine glavni je urednik časopisa »Hrvatski planinar«, najmlađi u stoljetnoj povijesti časopisa. Izvršni je i grafički urednik časopisa »Meridijani«, »Tu‑ rist plus«, »Ekološki glasnik« i »Speleolog«.

Nositelj je najvišeg priznanja Hrvatske planinarske obilaznice i mnogih drugih planinarskih nagrada i priznanja, a HPS ga je 1998. proglasio planinarskim dužnosni‑ kom godine. Više puta primio je i godišnje nagrade HPS‑a za najveći doprinos plani‑ narskoj publicistici.