Rodoslovni priručnik by Mozaik knjiga

Knjižica donosi osnove rodoslovlja i najvažnije podatke o tome kako započeti istraživanje ako želimo doznati dokle sežu naši korijeni. Korisne su upute kako se koristiti računalom, koje mogućnosti kriju arhivski izvori, kakvi su standardi te pouzdanost i kvaliteta rodoslovnih podataka, što učiniti nađemo li se u slijepoj ulici, ali i

RODOSLOVNI PRIRUCNIK_NASLOVNICA.indd 1

9 789531 405461

69,00 kn

ISBN 978-953-14-0546-1

www.mozaik-knjiga.hr

koliko će nas stajati ovaj hobi.

RODOSLOVNI PRIRUCNIK

OSLOVNI D O R C U N R I IK R P

11.5.2009 11:24:53

Peter Hawlina

Rodoslovni priruÄ?nik

Peter Hawlina

Rodoslovni priruÄ?nik

Peter Hawlina Rodoslovni priručnik Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2009. Urednik Vid Jakša Opačić

Nakladnik Mozaik knjiga Za nakladnika Alen Bodor Grafički urednik Marko Katičić Oblikovanje naslovnice Marko Katičić Prijevod sa slovenskog Nina Sokol Lektura Nives Opačić Korektura Lidija Opačić Tisak Impress d.d., Iv. Gorica, svibanj 2009.

ISBN 978-953-14-0546-1 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 701527. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

RODOSLOVNI PRIROCNIK_cro.indd 4

12.5.2009 8:59:46

Sadržaj 7 11 13 17 19 23 31 35 39 41 45 51 57 61 65 71 73 76 77 81

Uvod Počnimo odmah! Što znam sam? Što znaju rođaci? Rodoslovlje pomoću računala Arhivska građa Matične knjige Vodiči po arhivskim fondovima Ostala arhivska građa Prikaz rezultata rodoslovnih istraživanja Koliko stoji rodoslovlje? Rodoslovni standardi Pouzdanost rodoslovnih podataka i kvaliteta rodoslova Rodoslovlje i genetika Kad se nađemo u slijepoj ulici Zaštita osobnih podataka Rodoslovna pomagala Pisana gotica Preci Pogovor

Uvod Kada smo se prije otprilike dvadeset godina počeli služiti računalima i kod kuće, negdje sam naišao na program za izradbu rodoslova. Iz puke sam ga radoznalosti isprobao. Unio sam svoje ime i prezime, datum i mjesto rođenja, iste podatke za ženu i djecu, a potom nastavio s roditeljima, braćom, šurjacima, nećacima, tetama, bratićima …, snahe, zetove i unuke tada još nisam imao. Skupilo se više od 100 osoba. Unesene podatke ispisao sam u raznim prikazima i vidio dokle seže moje poznavanje predaka i rođaka. Započet posao tražio je da ga i nastavim. Najprije sam zbirku dopunio onime što su mi znali reći rođaci. Sretna je okolnost bila ta što su veću ili manju pozornost dokumentiranju rodbinskih veza već posvetili neki preci ili rođaci te potomcima ostavili u nasljeđe rezultate svoga rada. I te sam podatke pridodao zbirci u nastajanju. Broj upisanih osoba sada se već popeo na više od 1000. Usporedno sam izrađivao tiskane

prikaze rodbinskih veza te zamolio i daljnje rođake da mi se pridruže u tom pothvatu. Što sam više saznavao, to je bilo veće moje zanimanje; što je više toga učinjeno, to je više posla trebalo još obaviti. Uvidio sam da to neće biti moguće bez posjeta arhivu. Na stol u arhivskoj čitaonici stavili su mi knjigu s upisima o rođenjima. Kada sam je otvorio, začuđen sam shvatio da rukopis ne mogu čitati. Ostao sam sjediti i trudio sam se odgonetnuti starinski rukopis jer me bilo sram priznati poraz. Trud se isplatio. Polako su se počela pomaljati imena i prezimena te drugi podaci o upisanim osobama. Svakim sljedećim posjetom odgonetavanje zapisa postajalo je sve lakše. U slučajnim razgovorima o tom svojem hobiju upoznavao sam pojedince koji su za rodoslovlje pokazivali sličan interes. Razmjenjivali smo iskustva, a katkada i podatke. Počeli smo se sastajati te nakon nekoliko godina neformalna druženja osnovali rodoslovno društvo. Rad slovenskih istraživača rodoslova time je dobio vidljivije obrise. Uveli smo redovite mjesečne susrete i tematska predavanja. Izdajemo časopis Drevesa (Stabla), koji zasigur-

no predstavlja najopsežniju rodoslovnu literaturu na slovenskom jeziku. Kolega Vasja Butina izdao je knjigu Moj rodoslov, a Janez Toplišek nekoliko godina kasnije još opsežniju knjigu Rodoslovlje; izašlo je više obiteljskih kronika, organizirali smo izložbe, predavanja, konferencije, pa i međunarodnu konferenciju, upoznali smo se s društvima iz inozemstva i u inozemstvu postali čak poznatiji i priznatiji nego u domovini. Tome je sigurno najviše pridonijela internetska stranica društva. Hrvatsko rodoslovno društvo »Pavao Ritter Vitezović« osnovano je 2005. godine, a sjedište mu je u Zagrebu. Društvo je osnovano s ciljem poticanja i podupiranja rodoslovnih istraživanja (kako obiteljskih tako i znanstvenih), uz okupljanje i educiranje zainteresiranih istraživača i njihovu međusobnu razmjenu iskustava. Predsjednikom Društva imenovan je akademik dr. Petar Strčić. Društvo izdaje časopis »Rodoslovlje« i bilten »Glasilo«. Usprkos svemu navedenomu, a i svemu onome što u ovom kratkom uvodu nije spomenuto, već se dugo osjećala potreba za kratkim priručnikom. Pokušajmo, dakle!

Počnimo odmah! Kad bi se u društvu poveo razgovor o rodoslovu, ubrzo bi se našao netko tko bi izjavio da ga to, doduše, silno zanima, no da ne zna gdje početi. Kao drugi razlog za odgađanje najčešće se navodio manjak vremena. Prvi izgovor temelji se na uvjerenju da je bavljenje rodoslovom zamršena stvar za koju treba posebno znanje, ako ne i škola. Drugi izgovor leži u uvjerenju da je za takav pothvat potrebno mnogo vremena. Razmotrimo pobliže opravdanost ovih dvaju izgovora. No utvrdimo prije toga još što je to rodoslov, a što rodoslovlje. Rodoslov je evidencija srodstva. On u pravilu obuhvaća zapise o svim imenima i prezimenima osoba te datume i mjesta njihova rođenja, vjenčanja i smrti. Bavljenje time nazivamo rodoslovljem, a osobu koja se time bavi 11

istraživačem rodoslova. Za to ne treba nikakva posebna škola. Da je tome stvarno tako, dokazuje i činjenica da već djeca u osnovnoj školi izrađuju rodoslove. Pritom mogu biti od pomoći dvije knjižice u izdanju Mladinske knjige: Naše obiteljsko stablo Barbare Bogataj i malo tanja knjižica, Moje obiteljsko stablo. Roditelji katkada prilikom djetetova rođenja počinju podatke o djetetu, njegovim precima i rođacima upisivati u posebno priređenu knjigu koja se obično i zove Moj rodoslov.

Što znam sam? Rodoslov u pravom smislu riječi jest evidencija predaka neke osobe. Svatko od nas ima oca i majku, a njih dvoje također imaju, ili su imali, oca i majku itd. A da pokušate? Za početak ne treba ništa drugo nego na prazan list papira upisati svoje ime i prezime te datum i mjesto rođenja. Ti su podaci poznati svakomu i za to nam neće trebati više od nekoliko sekundi. Gotovo su svakomu poznata i imena i prezimena njegovih roditelja; možebitnih poteškoća imat će s datumom i mjestom rođenja, vjenčanja i, ako su umrli, datumom i mjestom smrti. No većinom vam i za zapisivanje tih podataka neće trebati više od minute. Više poteškoća može iskrsnuti kod sljedećega koraka, kada treba zapisati te podatke za njihove roditelje. Rijetko će tko napamet znati sva imena i prezimena; a za žene, tu su i djevojačka prezimena. Još će manje biti onih koji će znati i datume i mjesta rođenja, 13

vjenčanja i smrti za oba djeda i bake. Za upis ovih podataka trebat će više od nekoliko minuta. Ako ste pokušali slijediti taj postupak, na tom mjestu već ste uvidjeli koliko stvarno znate o svojim precima. Mnogi će se iznenaditi kad shvate kako zapravo malo znaju, no upravo će ih ta spoznaja potaknuti na to da istraže ono što ne znaju. Rodoslov, dakle, čine imena, prezimena, datumi i mjesta rođenja, vjenčanja i smrti. Ti su podaci temelji svakoga rodoslova. Solidan rodoslov za svaku bi osobu trebao sadržavati te podatke. Rodoslove koji sadrže samo imena te možda još prezimena, ali ne i datume i mjesta rođenja, vjenčanja i smrti, nije lako razumjeti. Takvi rodoslovi možda nešto znače samim autorima, a možda i najužoj rodbini. Nepotpuni su i rodoslovi koji prate jednu granu predaka, odnosno u kojima je popisana samo jedna grana predaka, najčešće muška, tj. ona kojom se prezime obično prenosi s koljena na koljeno. Takvi su rodoslovi asimetrični i pretke obrađuju pristrano, kao da otac i majka nisu jednako vrijedni preci. Toliko za početak o rodoslovu u osnovnom značenju te riječi. Uvjerili smo se da za takav rodoslov nije potrebno nikakvo posebno znanje te da za to ne treba ni osobito mnogo

vremena. Popisali smo već najmanje dvije generacije svojih predaka. Da su nam toliko podataka o sebi ostavili naši djedovi i bake, bez troškova i napora imali bismo rodoslov za pet generacija ili ukupno 31 osobu. No svatko vjerojatno nema takvu sreću. Češće se zbiva da nam nitko od predaka nije ostavio rodoslov, pa smo u opisanom postupku stigli jedva dalje od oba djeda i bake – u dvije ili tri generacije popisali smo samo nešto više od deset predaka. Nije to mnogo, ali nešto svakako jest, a ponavljam: za taj pothvat i rezultat toga pothvata nije bilo potrebno posebno znanje, utrošili smo zanemarivo malo vremena, a nismo imali ni nekih troškova. Za početak, to je dovoljno o osnovnom tipu rodoslova. Osim rodoslova u kojem su popisani svi poznati preci neke osobe, poznajemo i drugu vrstu rodoslova – rodoslov potomaka, nazvan još i obiteljski rodoslov. Takav rodoslov sadrži popis svih poznatih potomaka nekoga pretka ili para predaka. Polazi od osobe ili bračnoga para koji predstavljaju prve poznate pretke. U rodoslovu će biti prikazani njih dvoje i svi njihovi potomci u svim generacijama.

I kod te se vrste rodoslova ponekad dogodi da se u obzir uzimaju samo muški potomci – potomci s istim prezimenom. I takav je rodoslov pristran, nepotpun i neravnopravan u odnosu na spol. Točniji i potpuniji jest rodoslov koji ravnopravno uzima u obzir i muške i ženske potomke. Za obiteljski rodoslov, odnosno rodoslov potomaka, prikupit ćemo vjerojatno više osoba nego za rodoslov predaka. Pa ipak, za ono što sami znamo bit će potrebno nešto više od jednoga sata. Ni za taj posao ne treba posebno znanje, a nije povezan ni sa kakvim troškom. Ne zaboravimo da je i kod te vrste rodoslova potrebno za svaku osobu, osim imena i prezimena, navesti i datume i mjesta rođenja, vjenčanja i smrti.

Što znaju rođaci? U prethodnom smo poglavlju dali nekoliko uvodnih uputa istraživačima rodoslova – početnicima. Uvidjeli smo da je izradba rodoslova sasvim jednostavan posao koji ne oduzima mnogo vremena, a za navedeno ne treba nam ni neko znanje. Svaki je čitatelj mogao za probu zapisati osnovne podatke o sebi, svojim roditeljima i roditeljima njihovih roditelja. Približno toliko o svojim precima zna većina onih koji se okušaju na opisan način. Osnovne podatke čine datum i mjesto rođenja, vjenčanja i smrti. Sve te podatke za dvije generacije predaka vjerojatno ne znamo napamet. No najčešće znamo gdje ćemo ih naći. Nalaze se u dokumentima koje čuvamo u obiteljskoj arhivi. Uklesani su na nadgrobnim spomenicima. Te podatke još ne moramo tražiti u privatnim, državnim ili crkvenim arhivima. Ako s poslom nismo predugo odgađali, štošta možemo pitati još i žive starije rođake. Tko je rodoslov počeo izrađivati dok su mu djedovi još bili 17

živi, vrlo je vjerojatno od njih dobio podatke o najmanje dvije generacije njihovih predaka. Tako je u vrlo kratkom vremenu sastavio rodoslov za četiri ili čak pet generacija svojih predaka. Zabilježio je podatke do generacije svojih prapradjedova i praprabaka. Tko je propustio generaciju djedova i baka, možda još ima žive roditelje, stričeve, tetke i druge rođake, koji mu mogu dati poneki podatak koji mu nedostaje. Za početak rodoslova to je nadasve važno i stoga je potrebno ponovno naglasiti kako se posla treba latiti bez odgađanja. Valja se također raspitati kod bližih i daljih rođaka nije li možda već netko od rođaka sastavljao rodoslov. Je li vas to što je dosad rečeno uvjerilo? Jeste li slijedili prethodne upute? Jeste li zapisali to što sami znate i što znaju vaši najbliži o precima i rođacima? Ako jeste, sljedeći je korak obradba podataka.

Rodoslovlje pomoću računala Ako smo se do sada bavili samo popisivanjem svojih predaka, onda nam na popisu nedostaju braća i sestre, stričevi i tete, bratići i sestrične, nećaci i nećakinje – da žene ili muževe, djecu, zetove i snahe, koji prema općem shvaćanju ulaze u bližu, odnosno dalju, rodbinu, i ne spominjem. Na tako dopunjenom popisu naći će se najmanje 100 osoba. Sada ćemo se već pitati kako prikupljene podatke svrstati na najpregledniji način. Svatko se može prikazivanja podataka latiti na svoj način, a pritom se često dolazi do izvornih i zanimljivih rješenja. Pokušajte! Tko pak misli da podatke ne može urediti na primjeren način, pogotovo ako je odlučio da u izradbi rodoslova neće stati nakon nekoliko generacija predaka i rođaka, posao će si uvelike olakšati počne li u tu svrhu rabiti računalo. 19

Računalo je u rodoslovlju primjenjivo barem u jednakoj mjeri kao i u obradbi teksta, a da brojne druge prednosti i ne spominjem. Na tržištu postoji široka paleta programa za obradbu rodoslova. Svi su izrađeni u inozemstvu, najčešće u SAD-u. Što se osnovnih funkcija tiče, svi su oni slični. Razlikuju se približno toliko koliko se međusobno razlikuju razni tipovi automobila. Jedan od popularnih programa još uvijek čeka da ga se prevede na hrvatski jezik. Zadržat ćemo se na njemu. Zove se “Brother’s Keeper”. Probnu verziju može svatko besplatno skinuti s interneta, a kompletna registrirana verzija može se od autora nabaviti za 45 američkih dolara. Prednost rada s programom leži upravo u tome što nam štedi vrijeme. Podatke o osobi unosimo jednom, a zatim ih po želji uređujemo, dopunjujemo, prikazujemo i ispisujemo, a možemo izvoditi i mnoge druge operacije. Program je koncipiran tako da korisniku na monitoru nudi prazan obrazac s osnovnim rubrikama, koje smo spomenuli još u uvodu: ime i prezime, datum i mjesto rođenja,

vjenčanja i smrti. To nisu sve rubrike koje nam stoje na raspolaganju, no one su najnužnije i poželjno je da budu što potpunije ispunjene. Pošto unesemo podatke o prvoj osobi, program nas automatski pozove da iste podatke unesemo i o idućoj osobi. To je obično muž ili žena prve osobe. Nakon toga program nam nudi rubriku za unos datuma i mjesta vjenčanja, a zatim slijedi obrazac za unos imena djece. Unose po želji nastavljamo upisivanjem osoba koje su s gornjim osobama u bilo kakvoj vezi. Pretke ili potomke, braću i sestre, kao i sve druge rođake, možemo dodavati u bilo kojem smjeru. Program sve unesene osobe povezuje na relaciji muž – žena i roditelji – dijete. Ove dvije vrste povezanosti dostatne su za vođenje rodbinske evidencije i izradbu prikaza bilo koje vrste. Prednost rada s računalom ubrzo se primjećuje. Ne samo što je održavanje evidencije lakše, nego je i rad pregledniji, a najraznovrsniji su prikazi doslovno besplatni. Mogući su brojni prikazi predaka, rođaka, obitelji, kompletnih popisa, statistička obradba i još štošta.

Bez računala teško bi bilo ovladati evidencijom od stotinjak osoba, dok računalom možemo lako ovladati bilo kojim brojem upisanih osoba.

Arhivska građa U prethodnim smo poglavljima rodoslovlje pokušavali prikazati kao jednostavan posao za koji ne treba posebno znanje, a nije vezan ni uz neka pravila. Svakomu je ostavljeno na volju da po vlastitu ukusu i na vlastiti način zapiše bar osnovne podatke o svojim precima i rođacima. Vidjeli smo da većina onih koji se late toga posla može po vlastitu sjećanju zapisati podatke o svojim roditeljima i roditeljima svojih roditelja. Po sjećanju može zabilježiti i stričeve / ujake i tetke / ujne te njihove obitelji. Na taj se način dolazi do nekoliko desetaka rodbinski međusobno povezanih osoba. Pošto iscrpimo vlastito sjećanje, za dodatne se informacije možemo obratiti rođacima, pogotovo onima starijima. Možemo se poslužiti i obiteljskom arhivom, a poneku informaciju čuvaju i nadgrobni spomenici. Ako pak imamo sreću, što se ponekad događa, da već na početku istraživanja doznamo za nekoga rođaka koji se bavi istraživanjem rodoslova, 23

bez posebnog ćemo truda obogatiti svoju (i njegovu) zbirku. Spomenuli smo i da će nam pritom računalo biti od velike koristi. Ako ste u svom radu stigli dotle, dalje možete birati između dvije mogućnosti. Najčešće je to posjet arhivu. Za istraživača rodoslova su, kao što znamo, zanimljivi ovi podaci: ime i prezime, datum i mjesto rođenja, vjenčanja i smrti. Do tih podataka za dvije ili tri generacije dolazimo na prethodno opisane načine – po vlastitu sjećanju, po sjećanju rođaka i iz obiteljske arhive. Generacija predaka za koje nam obično počinju nedostajati podaci rođena je negdje u drugoj polovici 19. stoljeća. Za to ćemo razdoblje u raznim arhivima naći prilično dobro sačuvanu arhivsku građu. Od raznovrsne arhivske građe za istraživača rodoslova najkorisnije su župne matične knjige. Već od početka 17. stoljeća, a negdje i prije, župnici su bili dužni upisivati svako krštenje (rođenje), vjenčanje i pogreb. Istraživaču rodoslova, dakle, na raspolaganju stoji prilično pouzdana rodoslovna građa za skoro četiri stotine godina. Računamo li 25 do 30 godina po generaciji, ta građa obuhvaća podatke za više od deset generacija, a katkada čak 15