Ruski rulet 1 dio.indd 4
30.4.2010 10:07:30
Goran Tribuson
Ruski rulet Prvi dio
Ruski rulet 1 dio.indd 1
30.4.2010 10:07:30
izabrana djela Gorana Tribusona knjiga 9
Nakladnik Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb Za nakladnika Alen Bodor Urednik Zoran Maljković Grafički urednik Ivica Jandrijević Oblikovanje naslovnice Marko Jovanovac Korektorica Maja Divošević Tisak Denona d.o.o., Zagreb, svibanj 2010. ISBN 978-953-14-0747-2 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 737480. Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.
Ruski rulet 1 dio.indd 2
30.4.2010 10:07:30
Goran Tribuson
Ruski Rulet Prvi dio Bulevarski roman TREĆE izdanje PRVO u ovoj biblioteci
Ruski rulet 1 dio.indd 3
30.4.2010 10:07:30
Ruski rulet 1 dio.indd 4
30.4.2010 10:07:30
KNJIGA PRVA
Ruski rulet 1 dio.indd 5
30.4.2010 10:07:30
Nikada više nisam vidio nikoga od svih njih – osim policajaca. Još nitko nije izmislio način kako bi se čovjek mogao zauvijek oprostiti od policajca. Raymond Chandler, DUGI OPROŠTAJ
Onda sam te pitao: »Zašto su anarhisti zli?« Odgovorila si mi: »Zato, to svi znaju.« Fernando Arrabal, VIVA LA MUERTE
Every day of the year ‘s like playin’ Russian Roulette. Bob Dylan
Ruski rulet 1 dio.indd 6
30.4.2010 10:07:30
PRVI DIO TABLEAU VIVANT
Ruski rulet 1 dio.indd 7
30.4.2010 10:07:30
Ruski rulet 1 dio.indd 8
30.4.2010 10:07:30
I.
– Mogu li se šanse koje sudbina daje čovjeku iskazati matematički, nekim uvjerljivim i umirujućim omjerom? – mislio je Emanuel Mohr zagledan u gotovo praznu dovijsku pješčanu plažu. Bila je rana jesen, mirna doduše i prilično topla, pa ipak se već većina gostiju povukla iz ovog ugodnog mondenskog francuskog ljetovališta dublje u unutrašnjost. Da, vratili su se svojim svakodnevnim poslovima ili svojoj svakodnevnoj dokolici, jer Deauville je bio baš poznat kao stjecište najrazličitijih bogatih dokonjaka. Emanuel Mohr, hrvatski emigrant, inače jedan iz »regimente« imućnih dovijskih bespoličara, laganim koracima premjeravao je plažu, pokušavajući učiniti nešto u svojoj svakodnevnoj i bezuspješnoj borbi s opasnom i nagrizajućom dosadom. Zaobišao je luksuzno, mramorno tursko kupalište koje su inače najčešće posjećivali redoviti pretplatnici njemačkog časopisa »Er und Er« i uputio se prema »Biere Pousset«, terasi na kojoj je lagani vjetar koji je dolazio s engleske strane, lelujao karirane stolnjake na novim metalnim stolovima. Za jednim od stolova sjedile su dvije dame u pretoplim haljinama od engleskog sukna i pijuckale nekakav američki koktel, što je 9
Ruski rulet 1 dio.indd 9
30.4.2010 10:07:30
Ruski rulet 1.
bilo posve u skladu sa sveprisutnom »amerikanizaciojom« francuske obale. Nedaleko od njih mokrila je mala ošišana kujica, vjerojatno vlasništvo jedne od besposlenih gospođa. Malo dalje, za šankom, dobroćudni i debeli konobar Coquelicet, koji se još prije samo dva tjedna nije mogao maknuti od brojnih gostiju i njihovih nestrpljivih narudžbi, sada se uvalio u naslonjač i čitao jedan od pariških političkih dnevnika. – Jesenja plaža pomalo podsjeća na umiranje, na prolaznost i rasap stvari... – mislio je Mohr, vraćajući se sada žalom prema centralnom parku gdje su bile smještene sve one velike i skupe vile koje je uprava dovijskog ljetovališta iznajmljivala najbogatijim gostima. Uskoro se nađe u debelom hladu crnogorice koja je poput zelenog svoda natkrilila široku pošljunčanu stazu. Časak ili dva poslije zaustavi se pred vilom broj četrnaest, u kojoj je imao zakupljenu čitavu jednu četverosobnu etažu, očigledno preveliku za njega, četrdesetjednogodišnjeg samca. Recepcionar, napadno nalickan mulat, dobaci mu ključeve i zaželi ugodno popodne. Mohr nešto promrmlja, uzme ključeve i krene prema drugom katu. Na kraju prvog stubišta, na etaži ispod njegove, presretne ga oniži čičica od kojih šezdesetak godina i obrati mu se užasno lošom francuskom dikcijom: – Oprostite, gospodine, prije dva dana stigao sam ovamo. Čini mi se da smo prvi susjedi, pa bih vas zamolio za savjet. Ništa mi ovdje nije poznato, a pojavio se strašan problem... Iza starčića stajala je podeblja i znatno mlađa žena, u dugoj ružičastoj haljini, i držala za ruku dječaka od desetak godina. 10
Ruski rulet 1 dio.indd 10
30.4.2010 10:07:30
Mohr ih bez riječi pogleda, očekujući valjda da mu objasni kakav je problem posrijedi. – Heinemann, Heinemann... – predstavi se čičica pružajući ruku. Pa kad shvati da mu Mohr neće odgovoriti, nastavi: – Stigli smo iz Berlina, ja sam naime berlinski trgovac, a ovo je moja žena Heddy i njezin... to jest... naš sin Klaus. Naime nesmotreno sam uzeo sa sobom samo njemačke marke i sada se ustanovilo da mi ih ni jedna mjenjačnica u Deauvilleu ne želi promijeniti u francuske franke. Možete li mi savjetovati što da radim? Mohr slegne ramenima. – A treba li možda vama neka stotina milijardi maraka? Tako, za prvu ruku. Možda ćete u Njemačku? – Ne. – Ali što da radimo? Ne mogu djetetu priuštiti ni sladoled! Ne žele marku, kažu... Mohr se mirno okrene i krene stubištem prema svom apartmanu. Nakon desetak stuba zastane, diskretno se nasmije i obrati Nijemcu: – Pričekajte nekoliko dana. – Kako, što će biti za nekoliko dana? – zanimao se gospodin Heinemann iz Berlina. – Za nekoliko dana marke će vam toliko izgubiti na vrijednosti da ćete ih mirnije duše baciti u smeće. Uvrijeđeni industrijalac promrmljao je nešto kao »ver fluchte Kerl«, ali je Mohr već zamaknuo prema svom ulazu. U predsoblju se svuče, ostavi odijelo neuredno bačeno na kao staklo ulaštenom podu i posve gol krene prema kupaonici, 11
Ruski rulet 1 dio.indd 11
30.4.2010 10:07:30
Ruski rulet 1.
zastane pokraj telefona, podigne slušalicu i okrene tri broja. Odmah prepozna glas telefonistice Edith pa je zamoli da mu se danas ne šalje ručak u sobu. Zatraži da mu donesu samo novine. Za tili čas stajao je ispod tuša i gledao se u barokno uokvirenom zrcalu. Za svoju dob, za čovjeka koji je ušao u peti decenij života, imao je još zadovoljavajuće tijelo – rutavo, mišićavo i tek s pokojom tankom naslagom sala oko struka. Sve u svemu, tijelo čiji se sitni nedostaci mogu sakriti dobro odabranim odjevnim predmetima. Pogladi se po trbuhu, zatim po preponama, a onda primijeti kako mu se ud naglo diže. Protrlja ga nekoliko puta pa pusti vruću vodu. Odvrtao je slavinu sve jače i jače, sve dok mu gusti slap vruće vode i pare nije potpuno zastro odraz u ogledalu. Kada je ogrnut mekim frotir ogrtačem izašao iz kupaonice, naručene su novine već ležale na niskom kartaškom stolu. Nehajno ih prelistavši, razabrao je današnje udarne naslove. Francuzi su se opet razmetali: »MARKA LETI PREMA PONORU«, »RUHR ILI REPARACIJE!«, »BELGIJSKA I FRANCUSKA ARMIJA JEDINSTVEN E!«, »BAVARSKE NACIONALISTE VODI SULUDI KAPLAR«. Svaki dan isto, vrijedi li ih uopće čitati? Baci novine pa iz malog bara izvuče bocu »Benedictina« i natoči pola čašice. Potom priđe telefonu pa ponovo nazva telefonisticu Edith. – Edith, kažite mi, može li se u upravi ljetovališta posuditi jedna rubaška moje veličine? – Što to, gospodine Mohr? – čudila se telefonistica s kojom se već poznavao. 12
Ruski rulet 1 dio.indd 12
30.4.2010 10:07:30
– Rubaška, Edith, ruska rubaška! Editi nije bilo jasno što li sad želi ovaj bogati i ekscentrični gost. Vidjevši da se ovako nikad neće sporazumjeti sa strpljivom telefonisticom, Mohr odluči odustati. – Ništa, ništa, ma cherie, bolje je ne praviti budalu od sebe. Otići ću bez kostima... Spusti slušalicu i ode do spavaće sobe, baci se nauznak na krevet i odmah zaspi. Topla kupka učinila je svoje. Opet je sanjao onaj isti san o jugoslavenskom cariniku koji ga, držeći ruku na njegovom putnom kovčegu, netremice motri i s podrugljivim osmijehom na licu obraća mu se riječima: – Oho, vratili ste se dakle, vratili. A što vam je to u kovčegu? – Tada bi se carinik uputio da otvori kovčeg, a Mohr bi se užasno uplašen budio, sluteći da će carinikove sljedeće riječi biti: – A što će vam, pobogu, dinamit? Uvečer u devet bio je pozvan diplomatu Edwardu Blakeu i njegovoj ženi Suzy na parti, u vilu dvadeset dva. Taj diplomat bio je jedan bezobrazno bogat hohštapler koji je svake godine po tri mjeseca ljetovao u Deauvilleu, donoseći sa sobom kompletan arsenal engleske snobovštine, od posluge pa sve do ekscentričnih običaja i manira prave engleske buržujske gospoštine. Ove je godine priređivao parti koji su te sezone bili osobito popularni među engleskom elitom. Tako je organizirao »swimming party«, zabavu s plivanjem, u devijskom glavnom kupalištu; »Mozart party«, neku vrstu zabave na koju su uz vanici morali doći u baroknim kostimima i napudranih perika na glavama; a večeras je na redu bila »Russian party«, na kojoj 13
Ruski rulet 1 dio.indd 13
30.4.2010 10:07:31
Ruski rulet 1.
će, kako to predviđa protokol, svirati crni jazz-orkestar, dok će interijer biti u stilu carske Rusije. Svi gosti moraju doći u rubaškama. Polako, bez prave želje i volje da ode Blakeovima, Emanuel Mohr nalakti se nad rastvoreni plakar, razmišljajući koje će odijelo večeras obući. Odluči se za jedno svijetlo, sportskog kroja, koje nije imalo ni najmanje veze s ruskim folklornim dekoracijama kojima su obično urešene rubaške. Obuče ga i izađe. Pošljunčana staza perivoja bila je diskretno osvijetljena titravim električnim žišcima. Crnogorica je mirisala, u daljini se čuo ravnomjeran šum valova. »Što li se sad događa u Parizu?«, mislio je. A onda, onda mu sijevne glavom: »A što se događa u Hrvatskoj?« – u Hrvatskoj u koju nije već dobrih deset godina ni zavirio. Novine kažu da su se sad tamo svi ujedinili – Slovenci, Hrvati, Srbi... Austro-Ugarska se nasukala, a zatim potonula u neprozirne dubine povijesti... Na vratima vile dvadeset dva čekala ga je ruska seljanka, zapravo ljepuškasta gospođa Blake, koja se vidljivo razočarala što elegantni »Croate« nije u rubaški, koja je tim Hrvatima bliža negoli njima – Englezima! Na račun toga uspjela se čak i našaliti. – Ali madame, svoju sam rubašku – nastojao ju je udobroviljiti – bacio još 1917. kada su crveni upalili svoju boljševičku baklju. Tà nisam revolucionar! Ne želite valjda kakvog Trockog ili Lenjina na zabavi? – Ha, ha, ha, gospodine Mohr! Tà nije ovdje sovjetparty, mi nismo crveni, mi smo Romanovi! 14
Ruski rulet 1 dio.indd 14
30.4.2010 10:07:31
Nije joj htio odgovoriti dosjetkom o tome kako im onda na rubaškama nedostaje i malo umjetne krvi. Radije uđe. Salon je stvarno bio dekoriran u ruskom stilu, u kutu je uistinu svirala crna jazz-kapela. Vidio je da se salonom šetka dvadesetak uzvanika, od kojih je poznavao otprilike polovicu. Plesovi koji su se plesali ni po čemu nisu bili ruski. Ljubazna domaćica objasnila mu je da se radi o novim plesnim hitovima koje u posljednje vrijeme propagiraju engleski plesni zavodi. – Većina plesova uvezena je iz Amerike – objašnjavala mu je gospođa Blake. Oko deset i trideset jedan je par demonstrirao desetak novih plesova: twinkle, jog trot, vampire, missouri walk, elfreda, camel, shimmy, black bottom... Mladi plesni par dobio je zasluženi pljesak oduševljenih uzvanika. Negdje oko pola noći Emanuelu Mohru postade nepodnošljivo dosadno. Plesače jedva da je i gledao, a nasrtljive sredovječne »uspaljenice«, kojima su Blakeovi punili svoju vilu i koje su pokušavale zapodjenuti razgovor, nije uopće slušao. Izađe na balkon i pogleda dolje prema moru. Mjesečina je bila iznimna, blistava, a po namreškanoj površini mora širili su se i titrali srebrni odsjaji mjeseca. Onda primijeti da je jedan prozor na lijevom krilu vile osvijetljeno. Na tom prozoru ugleda tri nagnute sjene. U ruci jedne od njih bilo je nešto kao revolver. Ljudi su se izgleda nagnuli nad stol i nešto su polagano i pomnjivo razgledali na revolveru. Ako je to uopće i bio revolver! Pozornost mu odvrati visoki Francuz u rubaški, koji se pojavio na balkonu. Mohr ga je otprije znao kao vrlo dosadnu osobu koju, za volju 15
Ruski rulet 1 dio.indd 15
30.4.2010 10:07:31
Ruski rulet 1.
vlastita mira, treba izbjegavati. Vjerojatno je i Francuzu bilo dosadno pa pokuša zapodjenuti razgovor s Mohrom. Mohr se pak pravio da ga ne čuje, nije mu bilo do razgovora, pogotovo ne do dnevnopolitičkog naklapanja. – Oprostite, gospodine, vi ste iz Jugoslavije, ili kako to vaši službeno zovu – Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca? – Što ste htjeli? – Oprostite što tako bez najave... Ali zanimao bi me vaš sud, jer vi ste tako rekavši neutralni, izvan svega ovoga. Zastane malo, pa kad shvati da mu Mohr neće odgovoriti, da mu uopće neće parirati u razgovoru, nastavi: – Mislite li vi da je to opravdano što smo Nijemcima, da tako kažem, zaplijenili Ruhr? Mislite li da ćemo ih tako natjerati da plate ratne reparacije? – Ali mene to ne zanima... Baš me briga za vaše reparacije! – S druge strane, vidite, sve to, taj privredni slom u koji srljaju, može izazvati suprotan učinak. Može dovesti do strašnog revanšističkog duha... – Sviđa li vam se onaj ples? Mislim da se zove black bottom, što vam je u prijevodu crno dupe – prekine ga Mohr. Francuz se začudi ovog digresiji, jedva shvativši da Mohr cilja na jedan od onih glupih plesova, koji je večeras bio prikazan. – Ah, o crnom dupetu nemam stava. Vidite, taj privredni debakl, inflacija marke, pa i onaj Stresemann prolazne su epizode u njemačkoj povijesti. Nakon Stresemanna morat će doći netko čvršći, netko tko će moći sastaviti konzistentnu vladu ili netko kome uopće neće trebati vlada... 16
Ruski rulet 1 dio.indd 16
30.4.2010 10:07:31
– Slušajte, vi nemate stava o crnom dupetu, a ja nemam stava o govnu o kojem pričate. Kako bi bilo da se raziđemo, gospodine? – prekine ga Mohr i povuče se s balkona. Francuz je tupo gledao u slavenskog bezobraznika kojem je takva gesta i priličila. Nitko ne zna biti tako drzak kao ti balkanski kravari! Emanuel Mohr krene prema izlazu, gdje mu Blakeov engleski sluga doda šešir, uz profesionalnu gestu kojom mu dade na znanje da očekuje napojnicu. I u trenu kada je Mohr tražio po džepovima sitniš, začu se prasak revolvera. Nastane tajac, a za koji čas u salon uleti gospođa Blake i sva blijeda tihim glasom priopći: – Colin, Alphonse i Jean igrali su onu glupu rusku igru. Colin je mrtav... Postavši svjesna pravog smisla onoga što je netom rekla, Suzy Blake zadrhta, pokri lice rukama i briznu u grčevit plač. Emanuel Mohr, čudeći se samome sebi što ga nešto tako senzacionalno nije uopće zainteresiralo, dobaci slugi pet franaka, stavi šešir na glavu i izađe misleći kako se njega ne tiču glupe i nepromišljene revolveraške igre tih bogatih strašila. Te noći legao je i jedva usnuo na kakvih petnaestak minuta. Opet je sanjao carinika koji se čudi njegovom dinamitu, a potom se probudio. Bio je znojan od straha, a ud mu je bio tako napet da je upravo osjećao bol. Čudio se tome kako je strah pratila ta neobična i neočekivana erekcija. Ustao je i pošao do prozora; vani se naoblačilo, mjeseca više nigdje nije bilo. Iznenada, negdje daleko na pučini, jedna munja propara nebo i osvijetli sada već dobrano uzburkano more. »U Pariz, vratiti 17
Ruski rulet 1 dio.indd 17
30.4.2010 10:07:31
Ruski rulet 1.
se u Pariz« odzvanjalo mu je glavom; tà Pariz je kao topla i vlažna majčina utroba, jedino mjesto pod kapom nebeskom gdje se čovjek osjeća apsolutno sigurnim. Ovdje je oluja, ovdje je ruska zabava, ovdje je noćas umro čovjek. Podigne telefonsku slušalicu i ponovno zavrti ona tri broja. Edith je bila i u noćnoj službi. – Edith, možete li mi za sat, sat i pol, osigurati taksi za Pariz? – Ali, gospodine Mohr, u ovo doba!? Oluja je. Vozači spavaju. – Edith, molim vas! Probudite nekoga, plaćam dvostruko! – Ne vjerujem da će itko htjeti. Počinje kiša i put bi sada bio preopasan. Ne vjerujem da bi netko riskirao i za dvostruku plaću. Međutim gospodine Mohr, kada biste ponudili trostruko, onda bih... Znam jednog taksista... Mohr je prekine: – Edith, platit ću četverostruko ukoliko bude za jedan sat pred mojom vilom. Nakon toga spusti slušalicu i krene prema kupaonici. Skine se, pogleda u zrcalo i lagano pusti vodu. Onda polako, kao da se dvoumi, prihvati desnom rukom spolovilo koje je još bilo ukrućeno i počne polako onanirati. Lijevom rukom stade odvrtati slavinu, a desnom ubrza pokrete, osjećajući kako mu postaje sve toplije i ugodnije. Bilo mu je tako lijepo da nije primijetio kako je zabunom otvorio ventil za hladnu vodu. Učini još dva-tri brza pokreta i iz uda mu šiknu gusta, ljepljiva sperma sve do zrcala. Uzdahne, sagne glavu, a onda pusti topliju vodu i počne se brzo sapunati. Začuje kako u sobi zvoni telefon. Izađe onako mokar, nasapunan, i podigne slušalicu. Bila je Edith. 18
Ruski rulet 1 dio.indd 18
30.4.2010 10:07:31
– Gospodine Mohr, odgovara li vam daimler sa šest sjedala? – Što? – upita. Uši su mu bile pune sapunice. – Daimler sa šest sjedala i dvadeset sedam konjskih snaga. – Za ime božje, sve mi odgovara! – U redu, bit će za pola sata pred vašom vilom. – Edith! – Trebate još nešto? – Da, molim vas da mi se sutra spakiraju stvari i pošalju na moju parišku adresu. Neka mi uprava na istu adresu pošalje i račun. – Još nešto? – pitala je dalje Mohra simpatična telefo nistica. – Da, Edith, doviđenja dogodine u kolovozu. Nadam se da ću tada imati više sreće... – Kako to mislite? – zagonetnim će glasom Edith. – Pa mislim da ću dogodine konačno spavati s vama. – Oh, gospodine Mohr – smijala se telefonistica – ne bi se baš moglo reći da ste se ove godine jako trudili. Znate li onu: kada je pala Bastilja, kako neće jedna mlada žena! Mohr je htio reći još nešto, ali je Edith prerano spustila slušalicu. Ujutro u dva i trideset pred vilom je zabrektao teški daimler od dvadeset sedam konjskih snaga. Vlasnik mu je bio jedan debeli kolerik koji je za prostog i neobrazovanog taksista imao uistinu neobično ime – Emile Larousse. Dakle, gospodin Larousse navikao je na kojekakve ekscentričnosti dovijskih gostiju koje je tijekom godine opsluživao, no pristao je da u ovo doba vozi u Pariz, ne zbog četverostrukog honorara, nego 19
Ruski rulet 1 dio.indd 19
30.4.2010 10:07:31
Ruski rulet 1.
ponajviše stoga da se na neko vrijeme makne od svoje žene koja je bila jednako čangrizava kao i on. Kako je kiša postajala jača i gušća, tako su se i psovke taksista Emilea umnožavale; proklinjao je čas kišu, čas rupe na cesti, čas neoznačene zavoje... Emanuelu Mohru nije se uopće spavalo, ali mu se isto tako nije dalo započinjati razgovor s narogušenim vozačem. Negdje oko Quillebufa taksist koji je valjda iscrpio svoj repertoar psovki, započne razgovor: – Poštovani gospodine, ne ljutim se ja toliko zbog ove glupe ceste i vremena, koliko zbog svinjarije koju su mi priredili. Mohr nije uzvraćao, ali je ipak čekao da čuje što će taksist reći. Čini se da je Larousse spadao među one ljude kojima sugovornik nije baš prijeko potreban element razgovora. Nakašlja se i nastavi: – Jučer smo trebali imati svadbu. Ženio se moj mlađi brat, ženio se u četrdeset petoj godini. Naoko ništa neobično. Pa i u tim godinama ljudi se žene. Zar ne?... Ali, vidite, on je izbivao petnaest godina. Devetsto sedme ili 1908. otišao je iz Le Havrea u Marseille, a odanle u Ameriku, u New York točnije. Tražio je rada, kruha... Pisao nam je jako intenzivno – jedanput godišnje, ili čak i manje. I onda se iznenada prije mjesec dana, kada smo ga već dobrano i zaboravili, vratio u Deauville. Bio je odjeven u nekakav crveni karirani kaput, nosio je hlače od tvrdog sukna, a na glavi je imao onaj američki šešir. Vidjeli ste u filmovima...? Sada se više nije zvao Jean, nego John. Glupo, ne? Mohr se zagleda u taksista koji je cijelo vrijeme pomno buljio u cestu ispred sebe. 20
Ruski rulet 1 dio.indd 20
30.4.2010 10:07:31
– Rekao je da se vratio samo zato da se oženi ovdje u domovini. »Dobro, naći ćemo ti ženu«, kazali smo mu obradovani time što se odlučio oženiti tu kod nas, tu gdje nam je majka, gdje su mu braća, stričevi, prijatelji... »Ne«, kaže on, nije mu to potrebno. On već ima zaručnicu koja stiže za njim iz Amerike... Ne mogu vam reći gospodine, koliko se majka rastužila zbog toga što joj snaha neće biti naša Francuskinja. Mi smo vam, znate, Francuzi, veliki nacionalisti... u dobrom smislu riječi! – Znam iz novina – odvrati mu Mohr. – Dakle majka se ipak nekako smirila i mi smo se skoro mjesec dana pripremali za tu smrdljivu svadbu. Proklet dan kad smo je zakazali! A on, taj moj brat, rekao je da se odmah nakon svadbe vraća u Ameriku. Ima tamo, kaže, neke poslove koje ne može odgađati. Vraga ima, sumnjam ja uopće u te poslove... Nikada on nije bio za neke poslove. Kiša je i dalje padala, ali je cesta prema Rouenu na ovom mjestu bila malo bolja i ravnija, tako da je Emile mogao ležernije voziti. Sada je pričajući znao načas svrnuti pogled i na suputnika. – Taj moj brat Jean, to jest John, bio je oduvijek čudan svat. Ništa ga nije zanimalo, sve mu je išlo na živce, nikoga vam taj nije volio. Dosada, mučila ga je vječna dosada. Mislim da je zbog toga i otišao u Amenku. Kao da je tamo mnogo zanimljivije. – I tamo je dosadno... – Bili ste? – zainteresira se taksist. Mohr ne odgovori. 21
Ruski rulet 1 dio.indd 21
30.4.2010 10:07:31
Ruski rulet 1.
– Eto, dakle priredili smo svadbu za pedesetak gostiju, hvalili se po cijelom Deauvilleu kako se brat vratio da se oženi u ljubljenoj domovini i... Dan prije toga on je posudio automobil i otišao u Le Havre pred mladu. Trebao se vratiti sljedećeg jutra. Sve je bilo pripremljeno, čekali smo ga. Međutim njega ti nema pa nema. Svadba je bila urečena u Bogorodičinoj crkvi, u Deauvilleu, u četiri popodne. U tri smo svi iznervirani izašli na cestu. Nema ga i nema. U pola četiri vidimo njegov auto kako se obavijen oblakom prašine približava... Daimler se sada strese, pošto je prešao malo prebrzo preko velike rupetine na cesti. Emile opsuje, a onda nastavi: – Doveo je crnkinju, prokleti zajebant! Crnkinju nam je on doveo. Majka se srušila pred kućnim pragom. Onesvijestila se jadnica! Moja čangrizava žena, koja je uvijek u pravu, kazala je da je tako nešto i očekivala. A ostali, ostali su se stali podrugljivo smješkati. Skandal, napravio je užasan skandal, boga mu njegovog! – I oženio se? – Ja sam onda htio nekako spasiti situaciju. Počeo sam govoriti mami kako to nema veze, kako su i crnci ljudi – mada vam ja takvu ženu ne bih mogao ni taknuti – kako sad moramo prijeći preko svega i tako dalje, i tako dalje... Majka je shvatila da će biti velika sramota ako se vjenčanje ne održi, pa se pribrala i odlučila sve to skupa nekako izdržati. Kazala je da će žmiriti za vrijeme cijelog obreda... Dakle, pošli smo u crkvu. A tamo, tamo nam je taj skot priredio nova iznenađenja. 22
Ruski rulet 1 dio.indd 22
30.4.2010 10:07:31
Vani se već danilo, približavali su se Rouenu. Cesta je sada bila izvrsna, a kiša je posve prestala. Emile uspori, jer je cestu prelazila seljanka s kravom. Opsuje tako da Mohr nije uspio shvatiti kome je psovka namijenjena, seljanki s kravom ili vozačevu bratu Jeanu. – Vjenčavao ih je župnik. U jednom trenu upitao je mladu što je po zanimanju. Ne znam zašto je to učinio, valjda i to treba unijeti u papire? Mlada nije razumjela, ali je umjesto nje odgovorio moj brat. Rekao je s obješenjačkim osmijehom na licu da je mlada prostitutka. Auditorij je prasnuo u smijeh, a svećenik se napravio da ne čuje, pa je brzo nastavio s ceremonijom. I onda, onda je došao onaj svečani trenutak. Svećenik ga je upitao uzima li tu zaboravio sam joj, crnoj drolji ime, dakle, upitao ga je uzima li je za ženu. A moj ti brat, onako, čudeći se valjda kako ga tako nešto mogu i pitati, odgovori – ne! Ne, kaže, ne uzima je, kako bi je mogao uzeti? – Zanimljivo – procijedi Mohr, a taksist Larousse nastavi: – Sada nam mama opet padne u nesvijest, mlada brizne u plač, a moja žena vikne kako je znala da se neće oženiti. Znate kako je rekla? Tamo u crkvi! Rekla je: »Znala sam da se zajebava!« – Zašto je sve to učinio? – Pitao sam ga, pitao sam ga uvečer u gostionici. Te je noći, naime, trebao otputovati natrag u Ameriku. Učinio je to, reče mi, zbog dosade. Morao je napraviti nešto da razbije tu prokletu dosadu koja ga prati još od djetinjstva. Kada se vratiš u tako dosadnu domovinu iz jedne jednako dosadne zemlje, objašnjavao mi je, moraš se vratiti s nekim dovoljno dobrim i 23
Ruski rulet 1 dio.indd 23
30.4.2010 10:07:31
Ruski rulet 1.
originalnim skandalom. Eto vidite, mi smo bili ozbiljni, očekivali smo mnogo od te svadbe, a on se samo zajebavao. Da rastjera dosadu, kurvin sin! Oprosti mi, majko, na izrazu! U Rouenu ih je dočekalo posve vedro jutro. Pronašli su jednu malu simpatičnu gostionicu u kojoj su doručkovali. Emanuel Mohr naručio je bijelu kavu, pecivo i malo džema od trešnje, a taksist je zatražio da mu podgriju gulaš koji je ostao od sinoćnje večere. Potom je popio dvije krigle njemačkog piva, podrignuo i izjavio da je spreman za nastavak puta. Izašli su, sjeli u daimler i krenuli put Pariza. Vozili su se u tišini, Emileu više nije bilo do priče, a Mohr je, umoran od nespavanja, pokušavao načas zadrijemati. Do Pariza više nisu prozborili ni riječi. Samo je taksist negdje pri kraju puta više za sebe promrmljao: – Možda je imao i pravo. Kada se vratiš, moraš ih upo zoriti na sebe nečim zanimljivim. Inače te zaborave! Stigli su u Pariz dosta kasno. Ponajviše zbog toga što su u Bonnièresu dugo i obilno ručali i što im je kod Verta pukla guma. – Zbogom, gospodine Larousse – rekao je na rastanku Emanuel Mohr, pružajući taksistu ne četverostruku nego peterostruku svotu. – Vrijedilo je, uistinu je vrijedilo!
24
Ruski rulet 1 dio.indd 24
30.4.2010 10:07:32
Ruski rulet 1 dio.indd 382
30.4.2010 10:08:03