Sestra by Mozaik knjiga

the sunday times bestseler

Roman Sestra mlade spisateljice Rosamud Lupton jedan je od najprodavanijih debitantskih romana u britanskim knjižarama svih vremena. Samo džepnog izdanja prodano je više od pola milijuna primjeraka, a roman je u kratkom vremenu objavljen u tridesetak zemalja. Roman koji je podjednako i odličan krimić i vrhunska literatura s engleskoga je prevela Dragana Grozdanić.

w w w.mozaikknjiga.hr

99,00 kn

ISBN 978-953-14-1027-4

Crvena azaleja

Biser Kine

rosamund lupton

Kad Beatrice usred nedjeljnoga ručka primi šokantan telefonski poziv iz kojega dozna da joj je mlađa sestra Tess nestala, ukrcat će se na prvi zrakoplov i krenuti kući u London. Ali kad sazna okolnosti vezane uz Tessin nestanak, zapanjena je kad spozna koliko zapravo malo zna o životu svoje sestre unatoč tome što je smatrala da su vrlo bliske i povezane. Vrlo će brzo shvatiti da je potpuno nepripremljena za užasavajuće istine s kojima se mora suočiti. Policija, Beatricein zaručnik, pa čak i njezina majka prihvaćaju da su izgubili Tess, ali Beatrice ne želi prihvatiti tu zastrašujuću činjenicu pa se upušta u opasno putovanje u želji da, po bilo kojoj cijeni, sazna istinu.

SeStra

Ništa ne može raskinuti sestrinsku ljubav...

rosamund lupton Zaista savršeno! Silno napeto, ali s mnogo stila. Sestra je ona rijetka vrsta književnosti u kojoj su se sjajno srodili kriminalistički žanr i vrhunska literatura. Jeffery Deaver

Nestala si. Došla sam te naći, ti si mi

SeStra

Overtonski prozor

Pouzdana žena

Rosamund Lupton SESTRA

sestra.indd 1

7.10.2011. 9:22:45

MOZAIKOVA ZABAVNA BIBLIOTEKA

knjiga stodeseta

Naslov izvornika

Sister Copyright ∂ Rosamund Lupton 2010 Copyright za hrvatsko izdanje ∂ Mozaik knjiga, d.o.o., 2011. Urednica

Zoran Maljković Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Lektor

Jakov Lovrić Grafički urednik

Marko Katičić Tisak

Denona d.o.o., Zagreb, listopad 2011.

ISBN 978-953-14-1027-4 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 781448. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

sestra.indd 2

10.10.2011. 13:40:14

Rosamund Lupton

Sestra S engleskoga prevela DRAGANA GROZDANIÄ&#x2020;

sestra.indd 3

7.10.2011. 9:22:45

sestra.indd 4

7.10.2011. 9:22:45

Mojim roditeljima, Kitu i Jane Orde-Powlett, za njihov cjelo탑ivotni dar poticanja. I Martinu, mojemu suprugu, s ljubavlju.

sestra.indd 5

7.10.2011. 9:22:45

sestra.indd 6

7.10.2011. 9:22:45

Gdje ćemo naći bolju kćer, ljubazniju sestru ili iskrenoga prijatelja? Jane Austen, Emma

Al' tiješteno cvijeće, premda zimu sreta, Gubi samo privid, bit mu dalje cvjeta. Shakespeare, Sonet 5

sestra.indd 7

7.10.2011. 9:22:45

sestra.indd 8

7.10.2011. 9:22:45

PRVO POGLAVLJE

Nedjelja, večer Najdraža Tess!

činila bih sve, samo da mogu biti s tobom, sad odmah, istoga trena, da te mogu držati za ruku, gledati ti lice i slušati glas. Kako se dodir, vid i sluh… svi ti receptori, optički živci i titranje bubnjića u uhu… mogu zamijeniti pismom? Ali uspijevale smo se već prije koristiti riječima kao posrednicima, nismo li? Onda kad sam otišla u internat i kad smo morale zamijeniti igre, smijeh i potiha povjeravanja pismima koje smo slale jedna drugoj. Ne mogu se sjetiti što sam ti u tom prvom pismu napisala, ali sjećam se da sam se poslužila razlomljenom slagalicom kako bih izbjegla pretjerano znatiželjnome pogledu moje nadstojnice. (Ispravno sam pretpostavila da je ona u sebi odavno prestala biti dijete koje se igralo slagalicama.) Ali sjećam se doslovno svake riječi odgovora koji si mi još kao sedmogodišnjakinja poslala na moju razlomljenu nostalgiju za domom i toga da ti je rukopis bio nevidljiv sve dok nisam prinijela svjetiljku papiru. Sve otada nježnost miriše na limune. Novinari bi željeli tu pričicu, odabirući mene kao nekakvu vrstu detektiva za otkrivanje limunova soka još dok sam bila dijete, pokazujući kako smo oduvijek bile bliske kao sestre. Zapravo, sad su ispred tvoga stana, sa snimateljskim ekipama i tonskim 9

sestra.indd 9

7.10.2011. 9:22:45

Rosamund Lupton

tehničarima (znojnih lica, u turobnim jaknama, dok se kabeli vuku niz stube i zapleću u ogradi). Da, improviziram, ali kako ti drukčije reći? Nisam sigurna koliko bi ti se svidjelo na neki način biti zvijezdom, ali pretpostavljam da bi ti bilo pomalo smiješno. Ha-ha, smiješno i neobično smiješno. Meni je to samo neobično smiješno, no ja ionako nikada nisam dijelila tvoj smisao za humor, jesam li? – Ali poslali su te kući, nije to šala – rekla sam. – Sljedeći put će te zauvijek izbaciti, a mami je i bez toga već svega dosta. Uhvatili su te kad si prokrijumčarila svoga zeca u školu. Uvelike sam se ponašala kao starija sestra. – Ali i to je pomalo smiješno, nije li, Bee? – upitala si, pućeći usnice dok si se nastojala suzdržati da ne prasneš u smijeh, podsjećajući me na bocu Lucozade* u kojoj se izdižu hihoćući mjehurići, koji pjenušanjem nastoje šumeći pobjeći i izbiti na površinu. Sama pomisao na tvoj smijeh daje mi hrabrost i prilazim prozoru. Vani prepoznajem izvjestitelja s kanala satelitskih vijesti. Naviknuta sam gledati njegovo spljošteno lice u 2D dimenziji na ekranu plazme u privatnosti svoga njujorškoga stana, ali tu je velik kao kuća i u 3D dimenziji, živ, stoji na Chepstow Roadu i kroz tvoj podrumski prostor gleda ravno u mene. Svrbi me prst i želim ga isključiti na daljinskome upravljaču, no umjesto toga navlačim zastore. Ali sad je još gore nego onda kad sam ih mogla vidjeti. Njihova svjetla blješte kroz zastore, a glasovi im žestoko udaraju o prozore i vrata. Osjećam njihovu nazočnost, poput težine koja bi kao buldožer mogla nagrnuti i ući u tvoju dnevnu sobu. Nije ni čudo što tisak nazivaju tiskom, jer ako ovo još neko vrijeme potraje, * Lucozade – energetsko piće. 10

sestra.indd 10

7.10.2011. 9:22:45

Sestra

mogla bih se ugušiti. Da, O. K., bilo je pomalo dramatično, ti bi vjerojatno bila vani i nudila ih kavom. Ali kao što znaš, ja se lako uzrujam i meni je moj osobni prostor previše dragocjen. Poći ću u kuhinju i pokušati se izdići iznad situacije. Tu je mnogo mirnije i mogu na miru razmišljati. Čudno je što me sad iznenađuje, najčešće su to sitnice. Primjerice, u jučerašnjim novinama pisalo je kako smo kao sestre oduvijek bile vrlo bliske, a da uopće nisu spomenuli razliku u godinama među nama. Možda to više i nije važno sad kad smo odrasle, ali dok smo bile djeca, jako je udaralo u oči. »Pet godina je veliki jaz?« govorili bi ljudi koji nisu znali dok bi neznatno povisivali glas na kraju rečenice formulirajući to kao pitanje. A nas dvije bismo pomislile na Lea i na jaz koji je on ostavio, iako bi mnogo točnije bilo reći zjapeću prazninu, ali nikada to nismo izrekle, jesmo li? S druge strane stražnjih vrata čujem novinarku kako razgovara na mobitel. Sigurno nekome nešto diktira, iskače mi moje vlastito ime, »Arabella Beatrice Hemming«. Mama mi je rekla da me nitko nikada nije zvao mojim prvim imenom pa sam oduvijek pretpostavljala da su još dok sam bila dijete mogli shvatiti da nisam nikakva Arabella. Ime sa zavijutcima i kićenim viticama u krasopisu, napisano crnom tintom, ime koje u sebi sadrži ostala ženska imena poput Bella, Bells ili Belle… bezbroj lijepih mogućnosti. Ne, od samoga početka bila sam posve očito Beatrice, napisano razumnim neukrašenim tipom slova Times New Roman, u kojima se nitko drugi nije skrivao. Tata je ime Arabella izabrao prije moga rođenja. Sigurno je bio razočaran stvarnošću. Novinarka se ponovno približava tako da je sad mogu čuti, čini mi se da s nekim drugim razgovara, ispričavajući se što radi dokasna. Potrajalo je trenutak da shvatim kako sam ja, Arabella Beatrice Hemming, razlog za to. Osjećam poriv da iziđem i kažem joj kako mi je žao, znaš ti mene, uvijek sam bila prva koja bi potrčala 11

sestra.indd 11

7.10.2011. 9:22:45

Rosamund Lupton

u kuhinju istoga trena kad bi mama započela sa svojim tom-tom ljutitim signalom lupanja posuđem. Novinarka se udaljava. Ne uspijevam čuti što govori, ali slušam njezin ton, umirujući, pomalo se opravdava, koračajući oprezno. Glas joj se odjednom mijenja. Sigurno razgovara sa svojim djetetom. Boja glasa prodire joj kroz vrata i prozore, zagrijavajući tvoj stan. Možda bih trebala biti obzirna i reći joj da ide kući. Tvoj slučaj se još uvijek istražuje pa mi nije dopušteno ništa im reći prije suđenja. Ali ona to, poput ostalih, već zna. Ne pokušavaju o tebi doznati činjenice, već emocije. Žele da čvrsto stišćem ruke kako bi izbliza mogli snimiti moje blijede čuknjeve. Žele vidjeti nekoliko suza koje su se otele i poput zmije kliznule niz moj obraz, ostavljajući za sobom crni trag maskare. Stoga ostajem unutra. Napokon su izvjestitelji i sva njihova svita tehničara otišli, ostavivši iza sebe plimu tragova cigaretnog pepela na stubama koje se spuštaju do tvoga stana. Opuške su bacili u tvoje posude s narcisama. Sutra ću iznijeti pepeljare. Zapravo, pogrešno sam procijenila neke od njih. Trojica su se ispričala za nezvano upadanje i kamerman mi je čak dao nekoliko krizantema koje je kupio u trgovini na uglu. Znam da ih nikada nisi voljela. – Ali kestenjaste su poput školske uniforme ili jesenje smeđe, čak i u proljeće – rekla si, osmjehujući se, dok si me zadirkivala zbog toga što sam cvijet procjenjivala po njegovoj pristalosti i dugotrajnosti. – Često su uistinu jarkih boja – rekla sam, ne osmjehujući se. – Drečave. Uzgajane da budu uočene preko brojnih četvornih metara betona u dvorištima s garažama pred zgradom. * 12

sestra.indd 12

7.10.2011. 9:22:45

Sestra

Ali ti sparušeni primjerci su stapke neočekivane uviđavnosti, buket sućuti, jednako toliko iznenađujući kao jaglaci na rubu autoceste. Kamerman koji mi je donio krizanteme rekao mi je da večeras u emisiji Vijesti u 10 daju »poseban prilog« i priču o tebi. Upravo sam nazvala mamu da joj to kažem. Mislim da je na nekakav čudan majčinski način zapravo ponosna na to koliko pozornosti dobivaš. A bit će je još više. Prema riječima jednoga tonskog tehničara, sutra će tu stići strani mediji. Ali smiješno je… neobično smiješno… što me, kad sam to željela reći ljudima prije nekoliko tjedana, nitko nije želio slušati. Ponedjeljak poslijepodne No čini se kako sad svi žele čuti… tisak, policija, odvjetnici… nalivpera piskaraju, glave izviruju, kasetofoni zuje. Poslijepodne dajem iskaz svjedoka odvjetniku iz Crown Prosecution Servicea, kao pripremu za suđenje koje će se održati za četiri mjeseca. Rečeno mi je da je moj iskaz od vitalne važnosti za tužiteljstvo, budući da sam jedina osoba koja zna cijelu priču. Gospodin Wright, odvjetnik CPS-a koji uzima moj iskaz, sjedi meni sučelice. Mislim da je u kasnim tridesetima, ali mogao bi biti i mlađi. Lice mu je dosad bilo izloženo prevelikom broju priča poput moje. Izraz lica mu je budan i neznatno se naginje prema meni, potičući povjerenje. Dobar slušatelj, pomišljam, ali kakav je čovjek? – Ako nemate ništa protiv – reče – volio bih da mi ispričate sve, od samoga početka, i dopustite mi da poslije razvrstam ono što je relevantno. Potvrdno kimam. – Nisam baš posve sigurna gdje je početak. 13

sestra.indd 13

7.10.2011. 9:22:45

Rosamund Lupton

– Možda ono kad ste prvi puta shvatili da nešto nije onako kako bi trebalo biti? Zapažam da na sebi ima lijepu talijansku lanenu košulju i da nosi nekakvu ružnu kravatu od poliestera s uzorkom… ista osoba ne bi to oboje mogla izabrati. Jedno od toga sigurno je dobio na dar. Ako je dar kravata, zasigurno je obziran kad je nosi. Nisam sigurna jesam li ti to rekla, ali naviknula sam rastreseno črčkati po papiru kad ne želim razmišljati o onome što je preda mnom. Podižem oči prema njemu i susrećem mu pogled. – Bio je to telefonski poziv moje majke, kad mi je rekla da je nestala. * Kad je mama telefonirala priređivali smo nedjeljni ručak za goste. Hrana koju smo naručili da nam dostave iz mjesne trgovine delikatesama bila je prava njujorška… stilska i bezlična. Isto se odnosilo na naš stan, naše pokućstvo i naš odnos… ništa nije bilo domaće. Velika jabuka* bez srži. Znam, zapanjena si zbog potpunoga zaokreta, ali naš razgovor o mome životu u New Yorku može pričekati. Toga jutra vratili smo se sa »snježnoga romantičnog odmora« na koji smo otišli u kolibu u Maineu, gdje smo proslavili moje unaprjeđenje u direktoricu računovodstva. Todd je uživao zabavljati anegdotama za ručkom, pričajući o našoj velikoj pogrešci. – Nismo očekivali jacuzzi, ali ne bi škodio vruć tuš, a i telefonska linija bila bi poželjna. Čak ni mobitele nismo mogli koristiti jer naš pružatelj usluge tamo nema odašiljač. – A taj izlet je bio spontan? – upitala je Sarah, izražavajući nevjericu. * The Big Apple – Velika jabuka naziv je za New York pa odatle aluzija. 14

sestra.indd 14

7.10.2011. 9:22:45

Sestra

Kao što znaš, Todd i ja nikada nismo bili poznati po svojoj spontanosti. Sarin suprug Mark zagledao se u nju preko stola. – Ljubavi. Susrela je njegov pogled. – Mrzim to 'ljubavi'. Drugim riječima, to znači 'jebemti, zaveži', je li? Svidjela bi ti se Sarah. Možda zbog toga i jesmo prijateljice, od samoga početka podsjećala me na tebe. Okrenula se prema Toddu. – Kad ste se ti i Beatrice posljednji puta posvađali? – upitala je. – Nijedno od nas ne glumata – odgovorio je Todd, kreposno nastojeći opovrgnuti to čemu je stremila u svome razgovoru. Ali Sarah nije bilo lako srezati. – To znači da se ti ne možeš uzrujati. Nastala je neugodna tišina koju sam ljubazno prekinula. – Je li netko za kavu ili čaj? U kuhinji stavljam zrnca kave u mlinac. To je jedino što kuham za objed. Sarah me slijedi, skrušeno. – Oprosti, Beatrice. – Nema problema. – Bila sam savršena domaćica, osmjehivala se, zaglađivala, mljela. – Pije li Mark crnu ili bijelu? – Bijelu. Više se ne smijemo – rekla je, pridigavši se na šank, mašući nogama. – A što se tiče seksa… Uključila sam mlinac, nadajući se da će je buka ušutkati. Nadglasavala ju je. – A kako ste ti i Todd? – Hvala na pitanju, dobro smo – odgovorila sam, stavljajući samljevena zrnca u naš aparat za espresso kavu od sedamsto dolara. – Još uvijek se smijete i seksate? – upitala je. Otvorila sam kutiju sa žličicama za kavu iz 1930-ih, svaka je imala emajl različite boje, poput rastopljenih bombona. – Kupili smo ih na sajmu antikviteta ujutro prošle nedjelje. – Mijenjaš temu, Beatrice. 15

sestra.indd 15

7.10.2011. 9:22:45

Rosamund Lupton

Ali ti shvaćaš da ne mijenjam; govorim joj kako smo u nedjelju ujutro, dok ostali parovi ostaju u krevetu i vode ljubav, Todd i ja bili vani i kupovali na sajmu antikviteta. Uvijek smo bili bolji partneri za kupnju nego ljubavnici. Mislila sam da je stvaranje zajedničke budućnosti bilo ispunjavanje našega stana stvarima koje smo izabrali. Čujem kako me zadirkuješ da čak ni čajnik Clarice Cliff nije zamjena za seks, ali ja sam se na taj način osjećala mnogo sigurnije. Zazvonio je telefon. Sarah se nije obazirala na nj. – Seks i smijeh. Srce i pluća jedne veze. – Moram se javiti na telefon. – Što misliš, kad je vrijeme isključiti stroj koji podupire život? – Bolje da se javim. – Kad bi trebala razdvojiti zajedničku hipoteku, bankovni račun i zajedničke prijatelje? Podigla sam slušalicu i bilo mi je drago što mogu prekinuti taj razgovor. – Halo? – Beatrice, mama je. Nestala si, nije te bilo već četiri dana. Ne sjećam se pakiranja, sjećam se samo Toddova ulaska dok sam zatvarala kovčeg. Okrenula sam se prema njemu. – Kojim zrakoplovom letim? – Nema ništa slobodno do sutra. – Ali ja moram krenuti odmah. Nisi se pojavila na poslu od prošle nedjelje. Direktorica te pokušavala nazvati, ali javljala se samo telefonska sekretarica. Otišla je 16

sestra.indd 16

7.10.2011. 9:22:45

Sestra

do tvoga stana, ali nije te tamo zatekla. Nitko nije znao gdje si. Sad te policija tražila. – Možeš li me odvesti do zračne luke? Poći ću bilo kojim zrakoplovom koji imaju. – Nazvat ću taksi – odgovorio je. Popio je dvije čaše vina. Nekada sam cijenila njegovu brižnost. * Naravno da ništa od toga ne govorim gospodinu Wrightu. Kažem mu samo da me mama nazvala 26. siječnja u 15:30 po njujorškome vremenu i rekla mi da si nestala. Kao tebe, zanima ga široka slika, a ne sitne pojedinosti. Još dok smo bile djeca, tvoje slike bile su krupne, prelijevajući se preko ruba stranice, dok sam ja za svoje precizne crteže koristila olovku, ravnalo i gumicu. Poslije si ti oslikavala apstraktna platna, izražavajući velike istine smionim nanosima živih boja, dok sam ja savršeno odgovarala za svoj posao u kolektivu dizajnerskoga ureda, povezujući svaku boju na svijetu s pantone brojem. Budući da nemam tvoju sposobnost oslikavanja širokim potezima kista, ispričat ću ti ovu priču u preciznim točkicama pojedinosti. Nadam se da će, kao na pointilističkoj slici, točke tvoriti sliku i kad bude potpuna, razumjet ćemo što se dogodilo i zašto. – Dakle, dok vas majka nije nazvala, pojma niste imali da postoji nekakav problem? – pita gospodin Wright. Osjećam poznati val grizodušja koji me navodi na povraćanje. – Ne. Ništa što bih uočila. * Pošla sam prvom klasom, bilo je to jedino preostalo mjesto. Dok smo letjeli kroz oblačni pretpakao, zamišljala sam kako te korim zbog toga što kroz sve to moram prolaziti. Natjerala sam te da 17

sestra.indd 17

7.10.2011. 9:22:45

Rosamund Lupton

obećaš kako više nikada nećeš izvesti takav štos. Podsjetila sam te na to da ćeš ubrzo postati majka i da je vrijeme da se konačno počneš ponašati kao odrasla osoba. – Starija sestra ne treba ti biti zanimanje, Bee. Čemu sam ja to tebe u to vrijeme poučavala? Moglo je biti mnogo toga, no bit je u tome da sam na to što sam ti starija sestra oduvijek gledala kao na zanimanje, ono za koje sam idealno stvorena. Dok letim u zrakoplovu naći te, jer naći ću te (briga za tebe suštinski je dio opisa moga posla), tješi me poznati scenarij superiorne zrele starije sestre koja kori hirovitu neodgovornu mladu djevojku, što bi dosad trebala već mnogo više toga znati. Zrakoplov se počeo spuštati prema zračnoj luci Heathrow. Ispod nas se pružao Zapadni London, neznatno zamaskiran snijegom. Upalilo se svjetlo na sigurnosnom remenu i dogovorila sam se s Bogom: učinit ću sve ako te nađu živu i zdravu. Potpisala bih ja i ugovor s đavlom da mi ga je ponudio. Dok je zrakoplov nespretno poskakivao po asfaltnoj prevlaci, moja zamišljena ozlojeđenost skrpatila se u mučnu tjeskobu. Bog je postao junak u dječjim bajkama. Moje moći starije sestre smanjile su se do potpune nemoći. Nagonski sam se sjetila Leove smrti. Tuga je, poput progutanih iznutrica, u meni izazvala odvratan osjećaj. Nisam i tebe mogla izgubiti. * Prozor je iznenađujuće golem za ured i kroz njega u izobilju prodire sunčeva svjetlost. – Znači li to da ste doveli u vezu Tessin nestanak s Leovom smrću? – pita gospodin Wright. – Nisam. – Rekli ste da ste pomislili na Lea? 18

sestra.indd 18

7.10.2011. 9:22:45

Sestra

– Ja uvijek mislim na Lea. Bio mi je brat. – Umorna sam od prolaženja kroz sve to. – Leo je umro od cistične fibroze kad je imao osam godina. Tess i ja je nismo naslijedile, obje smo rođene savršeno zdrave. Gospodin Wright pokušava ugasiti blještavo svjetlo iznad naših glava, ali ono se iz nekoga razloga ne da isključiti. Sliježe ramenima pogledavajući me kao da se ispričava i ponovno sjeda. – I, što se potom dogodilo? – pita. Mama me dočekala i otišle smo do policijske postaje. – Možete li mi ispričati o tome? Mama je čekala kod dolaznih vratnica u zračnoj luci u svom Jaeger kaputu od devine dlake. Kad sam joj se približila, zapazila sam da joj kosa nije počešljana i da je nespretno našminkana. Znam, takvu je nisam vidjela od Leova pogreba. – Dovezla sam se taksijem iz Little Hadsona. Kasnio ti je zrakoplov. – Samo deset minuta, mama. Svi oko nas, ljubavnici, rođaci i prijatelji međusobno su se grlili, ponovno na okupu. Mi smo se tjelesno vrlo nezgrapno ponašale jedna prema drugoj. Mislim da se nismo čak ni poljubile. – Možda je pokušavala nazvati u mome odsustvu – rekla je mama. – Pokušat će ponovno. Ali i sama sam po tisućiti put provjeravala svoj mobitel nakon slijetanja zrakoplova. – Smiješno od mene – nastavila je mama. – Ne znam zašto bih trebala očekivati da nazove. Praktički me prestala zvati. Pretpostavljam da joj je to prevelika gnjavaža. – Prepoznala sam onaj sloj zlovolje. – A kad se zadnji put potrudila posjetiti te? Pitala sam se kad će se pokrenuti i potpisati ugovor s Bogom. 19

sestra.indd 19

7.10.2011. 9:22:45

Rosamund Lupton

Unajmila sam automobil. Bilo je tek šest ujutro, ali promet na autocesti M4 koja je vodila za London već je bio gust – frustrirajuće, bijesno puzanje apsurdno nazvano »vrijeme najvećega prometa«,* koje je sada zbog snijega bilo još sporije. Išle smo ravno u policijsku postaju. Nisam mogla uključiti grijanje pa su nam izgovorene riječi bile otpuhnuta para koja je nakratko visjela u hladnome zraku među nama. – Jesi li već razgovarala s policijom? – upitala sam. Činilo se da se mamine riječi nabiru u zraku od uzrujanosti. – Da, ali ne znam koliko je od toga bilo koristi. Što bih ja znala o njezinu životu? – Znaš li tko im je javio da je nestala? – Njezin stanodavac. Nekakav Amias – odgovorila je mama. Nijedna od nas nije mu uspjela zapamtiti prezime. Dojmilo me se neobičnim da je tvoj vremešni stanodavac dojavio policiji tvoj nestanak. – Rekao im je da je dobivala uznemirujuće pozive – rekla je mama. Unatoč velikoj hladnoći u automobilu, osjećala sam da sam ljepljiva od znoja. – Kakve uznemirujuće pozive? – Nisu rekli – odgovorila je mama. Pogledala sam je. Njezino blijedo tjeskobno lice izvirivalo je izvan ruba podloge, sredovječna gejša s puderom Clinique bisque. Bilo je 7:30, ali još uvijek je bilo mračno, kao obično u to zimsko doba, kad smo stigle u policijsku postaju Notting Hill. Ceste su bile krcate, ali nanovo šljunkom posuti pločnici bili su gotovo prazni. Jedini put kad sam prije toga bila u policijskoj postaji bilo je prijaviti nestanak mobitela, koji čak nije bio ni ukraden. Nikada nisam prošla dalje od prostora za prijam. Ovoga sam puta u * Rush hour – vrijeme najgušćega prometa, kad ljudi idu na posao i vraćaju se s posla; eng. rush = žurba, jurnjava, strka, žuriti se, nahrupiti. 20

sestra.indd 20

7.10.2011. 9:22:45

Sestra

pratnji zašla iza recepcije i ušla u strani svijet prostorija za obavljanje razgovora, ćelija i policajaca koji su nosili pojaseve s palicama i lisicama. Nije imalo nikakve veze s tobom. * – Upoznali ste detektiva načelnika Finborougha? – pita gospodin Wright. – Da. – Što ste pomislili o njemu? Pozorno biram riječi. – Obziran. Temeljit. Krepostan. Gospodin Wright je iznenađen, ali brzo to prikriva. – Sjećate li se bilo čega iz toga prvoga razgovora? – Da. * U početku sam bila omamljena tvojim nestankom, no potom su moja čula postala pretjerano istančana, zapažala sam previše pojedinosti i previše boja, kao da je svijetu život udahnuo Pixar. Ostali osjeti također su bili na pojačanome oprezu – čula sam otkucaj kazaljke sata, nogu stolca koja je zagrebla po linoleumu. Mogla sam osjetiti miris cigarete koji se lijepio za jaknu na vratima. Bila je to tišina usijana do bjelila, do daske pojačana, kao da moj mozak više nije mogao isključiti ono nevažno. Sve je bilo važno. Mamu je WPC odvela na čaj pa sam ostala sama s DS Finboroughom. Bio je učtiv, čak bi se moglo reći staromodnoga ponašanja. Više se doimao poput kakvoga sveučilišnog profesora s Oxbridgea nego kao policajac. Kroz prozor sam uspjela zapaziti kako pada susnježica. – Pada li vam na pamet bilo koji razlog zbog kojega bi vaša sestra mogla nekamo otići? – upitao je. – Ne. Nijedan. 21

sestra.indd 21

7.10.2011. 9:22:46

Rosamund Lupton

– Bi li vam rekla? – Bi. – Živite u Americi? – Sve vrijeme telefoniramo jedna drugoj i razmjenjujemo mail ove. – Znači, bliske ste. – Vrlo. Naravno da smo bliske. Različite, to da, ali bliske. Razlika u godinama nikada nije stvarala jaz među nama. – Kad ste posljednji put razgovarali s njom? – upitao je. – Mislim da je to bio prošloga tjedna, u ponedjeljak. U srijedu smo otišli u planine, samo na nekoliko dana. Pokušavala sam je uistinu nekoliko puta nazvati iz restorana, ali linija joj je uvijek bila zauzeta; zna satima razgovarati s prijateljima. – Nastojala sam pokazati da me to živcira… Na kraju krajeva, ja sam ta koja ti plaća telefonski račun. – A što je s njezinim mobitelom? – Izgubila ga je prije otprilike dva mjeseca ili joj je bio ukraden. Jako je vjetropirasta. – Ponovno pokušavam pokazati da me to živcira. DS Finborough je na trenutak zastao, razmišljajući o načinu na koji to najbolje sročiti. Doimao se uviđavnim. – Dakle, mislite da nije svojevoljno nestala? – upitao je. – Nije svojevoljno. – Obzirne riječi za nešto nasilno. Na tom prvom susretu nitko nije spomenuo riječ »oteta« ni »ubijena«. DS Finborough i ja razumjeli smo se bez riječi. Cijenila sam njegovu taktičnost; bilo je prerano to imenovati. Prisilila sam se upitati ga: – Majka mi je rekla da je primala nekakve uznemirujuće pozive? – Točno, prema riječima njezina stanodavca, primala ih je. Nažalost, nije mu ispričala nikakve pojedinosti. Je li ih Tess vama spominjala? 22

sestra.indd 22

7.10.2011. 9:22:46

Sestra

– Nije. – Nije vam govorila ništa o tome da se osjećala prestrašenom ili da joj je netko prijetio? – upitao je. – Ne. Ništa slično. Bila je kao obično, sretna. – Sad sam ja imala pitanje za njega. – Jeste li provjerili u svim bolnicama? – Čim sam to upitala začula sam grubost i neizravnu kritiku. – Samo sam pomislila da je možda imala preran porod. DS Finborough je spustio svoju šalicu s kavom pa sam se prenula od toga zvuka. – Nismo znali da je trudna. Odjednom se pojavio pojas za spašavanje prema kojemu sam zaplivala. – Ako je prerano dobila trudove, mogla bi biti u bolnici. Niste provjerili na svim porodiljnim odjelima, jeste li? – Zahtijevamo od bolnica da provjere sve zaprimljene pacijente, što podrazumijeva i one na porodiljnom odjelu – odgovorio je i onaj pojas za spašavanje je skliznuo. – Kad se dijete treba roditi? – upitao je. – Za manje od tri tjedna. – Znate li tko mu je otac? – Znam. Emilio Codi. On joj je mentor na koledžu na kojemu studira umjetnost. Nisam zastala, ni za dlaku. Vrijeme za diskreciju bilo je okončano. DS Finborough ničim nije pokazao da je iznenađen, ali možda je to bio dio policijske obuke. – Bio sam na koledžu… – zaustio je, ali sam ga prekinula. Miris kave u njegovoj plastičnoj šalici bio je toliko jak da sam osjetila nagon za povraćanjem. – Sigurno ste jako zabrinuti za nju. – Volim biti temeljit. – Da, naravno. 23

sestra.indd 23

7.10.2011. 9:22:46

Rosamund Lupton

Nisam željela da DS Finborough pomisli da sam histerična, već razumna i inteligentna. Sjećam se da sam pomislila kako me ne bi trebalo biti briga za to što misli o meni. Poslije ću doznati da je to bilo uvelike važno. – Upoznao sam gospodina Codija – rekao je DS Finborough. – Nije mi rekao ništa za svoj odnos s Tess osim da je bila njegova bivša studentica. Emilio te se i dalje odricao, čak i kad si nestala. Oprosti. Ali njegova »diskrecija« uvijek je bila takva… odbacivanje koje se skrivalo iza mnogo prihvatljivije imenice. – Znate li zašto gospodin Codi nije želio da doznamo za njihov odnos? – upitao je. Znala sam, i to predobro. Koledž ne dopušta mentorima da se seksaju sa svojim studenticama. Usto, oženjen je. Naveo je Tess da uzme studijsku godinu kad joj se izbočina počela zamjećivati. DS Finborough je ustao, njegovo ponašanje se promijenilo i sad je bio više policajac negoli sveučilišni profesor iz Oxbridgea. – Postoji program lokalnih vijesti kojim se katkad služimo za traganje za nestalim osobama. Želio bih da izvedemo televizijsku rekonstrukciju njezinih posljednjih kretanja. Ispred prozora s metalnim okvirom pjevala je ptica. Sjetila sam se tvoga glasa, tako jasno da sam se osjećala kao da si sa mnom u prostoriji: – U nekim gradovima ptice od buke više ne mogu čuti jedna drugu. Nakon nekoga vremena zaborave na složenost i ljepotu pjesme one druge ptice. – Kakve to, zaboga, ima veze sa mnom i Toddom? – upitala sam. – Neke su već odustale od ptičjega pjeva i besprijekorno oponašaju alarm na automobilima. Glas mi je postao zlovoljan i nestrpljiv. – Tess. – Može li Todd čuti tvoju pjesmu? 24

sestra.indd 24

7.10.2011. 9:22:46

Sestra

U to vrijeme odbacila sam tvoj studentski intenzitet emocija kao nešto što sam već davno prerasla. Ali u toj policijskoj prostoriji ponovno sam se prisjetila toga našega razgovora, zato što su misli o ptičjem pjevu, o Toddu, o bilo čemu, bile bijeg od dubljega smisla onoga što se događalo. DS Finborough je osjetio moju duševnu bol. – Mislim da je bolje praviti pogreške zbog opreza. Posebice sad kad znam da je trudna. Izdao je naredbe mlađem policajcu. Razgovaralo se o ekipi kamermana i o tome tko bi tebe predstavljao. Nisam željela da te oponaša neka nepoznata osoba pa sam se ponudila da ću to ja učiniti. Kad smo izišli iz prostorije, DS Finborough se okrenuo prema meni. – Gospodin Codi je mnogo stariji od vaše sestre? Petnaest godina stariji i tvoj mentor. Trebao ti je biti zamjena za oca, a ne ljubavnik. Da, znam da sam ti to već mnogo puta rekla, stvarajući kritičnu masu koja te primorala da mi u velikom broju riječi kažeš da se ne miješam, samo što bi se ti poslužila engleskom inačicom i rekla mi da prestanem zabadati nos tamo gdje mu nije mjesto. DS Finborough je i dalje čekao moj odgovor. – Pitali ste me jesam li joj bliska, a niste pitali razumijem li je. Sad mislim da razumijem, ali onda je nisam razumjela. DS Finborough mi je ispričao više o rekonstrukciji. – Žena koja radi u pošti na Exhibition Roadu sjeća se kako je Tess kupovala čestitku i poštanske markice nešto prije dva sata poslijepodne. Nije rekla da je Tess bila trudna, ali pretpostavljam da je među njima bio pult pa je nije ni mogla vidjeti. Ugledala sam mamu kako nam prilazi niz hodnik, kad je DS Finborough nastavio. – Tess je poslala razglednicu iz iste pošte nešto prije dva i petnaest. 25

sestra.indd 25

7.10.2011. 9:22:46

Rosamund Lupton

Mami se glas slomio, jer joj se strpljenje već bilo istanjilo. – Bila je to moja rođendanska čestitka. Mjesecima me ne dolazi vidjeti. Rijetko kad telefonira. Ali šalje mi čestitku, kao da time sve ispravlja. Prije nekoliko tjedana podsjetila sam te da joj se približava rođendan, nisam li? Prije nego što nastavimo, budući da želim biti iskrena u pričanju ove priče, moram priznati da si bila u pravu što se tiče Todda. Nije čuo moju pjesmu. Zato što mu je nikada nisam zapjevala. Zapravo, nisam je pjevala nikome. Možda sam poput onih ptica koje mogu oponašati samo alarm na automobilima. * Gospodin Wright prilazi venecijanskome zastoru i spušta ga kako u prostoriju ne bi ulazila jasna proljetna sunčeva svjetlost. – Poslije ste, istoga toga dana, radili rekonstrukciju? – pita. – Da. Gospodin Wright ima rekonstrukciju nasnimljenu na vrpci pa mu nisu potrebne dodatne pojedinosti o mojoj izvanrednoj igri prerušavanja, ali znam da su potrebne tebi. Ti bi voljela znati kakvom sam te predstavljala. Zapravo, nisam to tako loše obavila. Ispričat ću ti to bez blještave jasnoće gledanja unatrag. * Sredovječna policijska službenica, WPC Vernon, odvela me u prostoriju da se presvučem. Bila je rumenih obraza, zdrava i prije bi se moglo reći da je upravo stigla s mužnje krava negoli patrolirala londonskim ulicama. Svjesna sam svoje bljedoće, crvenooka mašta uzima svoj danak. – Mislite li da će to na bilo koji način pomoći? – upitala sam. Osmjehnula mi se i brzo me zagrlila, čime me zatekla, ali svidjelo mi se. – Mislim da hoće. Rekonstrukcije su često naklapanja 26

sestra.indd 26

7.10.2011. 9:22:46

Sestra

ako nema pravoga izgleda za poticanje nečijega sjećanja. Sad kad znamo da je Tess trudna, veća je vjerojatnost da će je netko zapaziti. Hajdemo sad razvrstati vašu odjeću, hoćemo li? Poslije sam doznala da je, iako je bila četrdesetogodišnjakinja, WPC Vernon bila tek nekoliko mjeseci policajka. Način na koji je obavljala policijsku dužnosti zrcalio je toplu i sposobnu majku u njoj. – Donijeli smo nekakvu odjeću iz njezina stana – nastavila je. – Znate li možda kakvu je odjeću mogla imati na sebi? – Haljinu. Došla je do one točke kad joj više ništa nije moglo odgovarati preko izbočenoga trbuha i nije si mogla priuštiti odjeću za trudnice. Na svu sreću, većina njezine odjeće je vrećasta i bezoblična. Udobna, Bee. WPC Vernon otvorila je patentni zatvarač na kovčegu. Uredno je složila svaki ofucani stari komad odjeće i zamotala ga u tanki papir. Dirnula me brižnost koju je pokazala. Još uvijek sam dirnuta. Izabrala sam haljinu koja je od svih bila najmanje otrcana, onu tvoju Whistles, ljubičastu, široku, s izvezenim rubom. – Ovu je prije pet godina kupila na rasprodaji – rekla sam. – Dobra kvaliteta traje, zar ne? Kao da smo bile u svlačionici u Selfridgesu. – Točno. – Uvijek si to valja priuštiti ako možete. Bila sam zahvalna WPC Vernon na sposobnosti vođenja malih nevažnih razgovora, bio je to verbalni most između dvoje ljudi u najnevjerojatnijim situacijama. – Počnimo onda s tom – rekla je i taktično se zakrenula od mene dok sam skidala svoj neudobni kostim šivan po mjeri. – Izgledate li kao Tess? – upitala je. 27

sestra.indd 27

7.10.2011. 9:22:46

Rosamund Lupton

– Ne, više ne. – Nekada ste izgledali? Ponovno sam cijenila njezino zapodijevanje nevažnoga razgovora, ali sam pretpostavila da bi se mogao pretvoriti u nešto ozbiljnije. – Samo naizgled. – Ah? – Majka nas je uvijek nastojala jednako odijevati. Unatoč razlici u godinama, bile bismo u škotskim suknjama i vestama Fair Islea* ili u prugastim pamučnim haljinama, ovisno o godišnjem dobu. Sjećaš se, nikakve sitnice, nikakvi volančići? Nikakav najlon. – Osim toga, imale smo i jednake frizure. – Pristojno ošišati – naređivala bi mama i naša kosa pala bi na pod. – Govorili su da će Tess nalikovati na mene kad bude starija. Ali samo su bili ljubazni. Zapanjilo me kad sam to glasno izrekla. Dotad ni s kim nisam razgovarala tako, ali na tome utabanome putu brojni su otisci mojih stopala. Oduvijek sam znala da ćeš, kad narasteš, biti mnogo ljepša od mene. Nikada ti to nisam rekla, jesam li? – Sigurno joj nije bilo lako zbog toga – rekla je WPC Vernon. Oklijevala sam prije nego što sam je ispravila, ali ona je dotad već bila nastavila: – Je li joj boja kose ista kao vaša? – Nije. – Nije toliko svijetla da bi je neki ljudi nazvali plavom. – Zapravo, ovo nije moja prirodna boja. – Nikada se ne bi reklo. Ovoga puta poenta je bila ukorijenjena u malome nevažnome razgovoru kroz koji je prodirala. – Onda je možda bolje da stavite periku. * Fair Isle – tradicionalna tehnika pletenja vesti raznobojnim pletivom u određenom uzorku šara. Ime je dobila po otočiću na sjeveru Škotske. 28

sestra.indd 28

7.10.2011. 9:22:46

Sestra

Lecnula sam se, ali nastojala sam to prikriti. – Dobro. Kad je iznijela kutiju s perikama, navukla sam preko glave tvoju haljinu i osjetila kako već isprani mekani pamuk klizi preko moga tijela. Potom si me odjednom ti grlila. Nakon samo djelića sekunde shvatila sam da je to bio tek tvoj miris, miris kakav dotad nisam zapazila, mješavina tvoga šampona, tvoga sapuna i još nečega što nije imalo etikete. Sigurno sam te tek tako namirisala kad smo se zagrlile. Udahnula sam, nepripremljena za emocionalnu vrtoglavicu zbog tvoje blizine, jer bila si blizu, a nisi bila tu. – Jeste li dobro? – Miriše na nju. Na majčinskome licu WPC Vernon zapažala se sućut. – Miris je uistinu moćan osjet. Liječnici se njime koriste za buđenje ljudi iz kome. Po svemu sudeći, svježe pokošena trava najdraži je evokativni miris. Željela mi je dati do znanja da moja reakcija nije pretjerana. Bila je sućutna i intuitivna i bila sam zahvalna zbog toga što je tamo sa mnom. U kutiji s perikama bile su različite vrste kose i pretpostavljala sam da se nisu koristile samo za rekonstrukciju nestalih osoba, nego i za žrtve nasilnih zločina. Navele su me na pomisao o zbirci skalpova i osjetila sam poriv za povraćanjem prebirući po njima. WPC je to zapazila. – Dajte, ja ću pokušati. Kakva je Tessina kosa? – Duga, rijetko kad se šiša pa je istanjena na rubovima. I jako je sjajna. – A boja? Odmah sam pomislila na pantone broj PMS 167, ali ostali ljudi ne znaju boje koje u svijetu postoje prema pantone brojevima, stoga sam samo odgovorila: – Boje karamela. Zapravo, tvoja kosa me oduvijek podsjećala na karamele. Na unutrašnjost Roloa, 29

sestra.indd 29

7.10.2011. 9:22:46

Rosamund Lupton

da budem precizna, na onu sjajnu tekućinu. WPC Vernon našla je periku koja je bila razmjerno slična i sjajna poput najlona. Prisilila sam se staviti je na svoju uredno ošišanu kosu, dok su mi se prsti grčili. Mislila sam da smo gotove. Ali WPC Vernon bila je perfekcionistica. – Je li se šminkala? – upitala je. – Nije. – Imate li što protiv da skinete šminku? Jesam li oklijevala? – Naravno da nemam – odgovorila sam. Ali imala sam. Čak kad bih se probudila imala bih ružičaste usne i mrlje na obrazima ostale od prethodne večeri. U malome lavabou u policijskoj postaji, na čijem su rubu ravnotežu održavale prljave šalice za kavu, skinula sam šminku i umila se. Okrenula sam se i ugledala tebe. Osjetila sam žalac ljubavi. Nekoliko trenutaka potom shvatila sam da je to samo moj vlastiti odraz uhvaćen u zrcalu naravne veličine. Prišla sam bliže i ugledala se, otrcanu i iscrpljenu. Bila mi je potrebna šminka, dolično krojena odjeća i pristojno šišanje. Tebi ne treba ništa od toga da bi bila lijepa. – Bojim se da ćemo morati improvizirati izbočinu – rekla je WPC Vernon. Dok mi je pružala jastuk izgovorila sam pitanje koje mi nije davalo mira: – Znate li zašto vam Tessin stanodavac nije rekao da je bila trudna kad je prijavio njezin nestanak? – Ne, bojim se da ne znam. Mogli biste pitati detektiva, načelnika Finborougha. Zagurala sam još jedan jastuk ispod haljine, pokušavajući ih namjestiti tako da trbuh izgleda uvjerljivo. Na trenutak se sve to pretvorilo u apsurdnu farsu pa sam se nasmijala. Nasmijala se i WPC Vernon, spontano, i zapazila sam da joj je osmijeh prirodan izraz lica. Sigurno ju je stajalo napora da toliko dugo bude iskreno ozbiljna i sućutna. 30

sestra.indd 30

7.10.2011. 9:22:46

Sestra

Ušla je mama. – Donijela sam ti nešto za pojesti, dušo – rekla je. – Moraš jesti kako dolikuje. – Kad sam se okrenula prema njoj, zapazila sam da drži vreću punu hrane i njezina majčinska ljubav me dirnula. Ali kad se okrenula prema meni, lice joj se ukočilo. Sirota mama. Farsa, koju sam smatrala crnim humorom, pretvorila se u okrutnu. – Ali moraš joj reći. Bit će ti samo sve gore što budeš duže čekala. – Neki dan sam vidjela kuhinjsku krpu s takvim natpisom. Pri dnu je pisalo, nikad ne ostavljaj za sutra ono što možeš učiniti danas. – Tess… – (Ili sam samo poput starije sestre rječito uzdahnula?) Nasmijala si se, srdačno me zadirkujući. – Nosiš li još uvijek gaćice na kojima su izvezeni dani u tjednu? – Mijenjaš temu. Dobila sam ih kad sam imala devet godina. – Jesi li ih stvarno nosila na pravi dan? – Bit će silno povrijeđena ako joj ne kažeš. Ponovno sam pogledala mamu, potvrđujući i odgovarajući joj na pitanje bez riječi. Da, bila si trudna, da, nisi joj rekla i da, sad će cijeli svijet, barem svi televizijski gledatelji, za to doznati. – Tko je otac? Nisam odgovorila; šok za šokom. – Zato me nije mjesecima dolazila vidjeti, je li? Bilo ju je odveć sram. Bila je to više izjava negoli pitanje. Nastojala sam je smiriti, ali nije me željela čuti, odmahujući rukama dok je činila tu rijetku tjelesnu gestu. – Pobrinut ću se za to da je barem oženi. Gledala je u moj vjenčani prsten, nije mi bilo palo na pamet skinuti ga. – Moj je, mama. – Bila sam apsurdno povrijeđena što ga prije nije uočila. Skinula sam taj veliki samotni dijamant s prsta 31

sestra.indd 31

7.10.2011. 9:22:46

Rosamund Lupton

i dala joj ga. Pospremila ga je u svoju torbicu i zatvorila patentni zatvarač, ne pogledavši ga. – Namjerava li je ženiti, Beatrice? Možda sam trebala biti ljubazna i reći joj da je Emilio Codi već oženjen. To bi joj raspirilo bijes prema tebi i neko vrijeme odagnalo onaj hladni teror. – Nađimo je najprije, mama, pa ćemo onda početi brinuti za njezinu budućnost.

sestra.indd 32

7.10.2011. 9:22:46

the sunday times bestseler

w w w.mozaikknjiga.hr

99,00 kn

ISBN 978-953-14-1027-4

Crvena azaleja

Biser Kine

rosamund lupton

SeStra

Ništa ne može raskinuti sestrinsku ljubav...

rosamund lupton Zaista savršeno! Silno napeto, ali s mnogo stila. Sestra je ona rijetka vrsta književnosti u kojoj su se sjajno srodili kriminalistički žanr i vrhunska literatura. Jeffery Deaver

Nestala si. Došla sam te naći, ti si mi

SeStra

Overtonski prozor

Pouzdana žena