Shannina ljubav

kathleen e. woodiwiss

Veličanstvena priča o slobodi, izdaji i strastvenoj sudbini, iz pera jedne od najomiljenijih spisateljica našega doba Kathleen E. Woodiwiss

U izblijedjelim odjecima ispraznih bračnih zavjeta, svečano obećanje je prekinuto. Senzualna prevarantica u trenu je pobjegla, ostavljajući neznancu za kojega se udala da se suoči s vješalima, neispunjena obećanja. Ali Ruark Beauchamp sad je zauvijek vezan, dušom i srcem, za temperamentnu, opojnu Shannu. Bit će slobodan i naći će je… pa makar to značilo slijediti je u pakao… ili u raj. Nikakvo kovano željezo ne može zarobiti Ruarkovu odlučnu strast, kao što mu nijedna krvnikova omča neće uskratiti ushit onoga što mu s pravom pripada. .

w w w. moz aik k njiga. hr

179,00 kn ISBN 978-953-14-0866-0

Shannina ljubav PRESVLAKA.indd 1

Shannina ljubav

Iza zidina zatvora Newgatea zapečaćen je tajni dogovor, kad osuđenik pristane oženiti lijepu, slobodoumnu, odvažnu nasljednicu, spašavajući je na taj način od neželjenoga ugovaranoga braka. Za svoje prezime, dobit će jednu noć užitka bez premca.

kathleen e. woodiwiss

Shannina ljubav 3/18/11 1:11 PM

SHANNA.indd 4

14.3.2011 13:55:39

kathleen e. woodiwiss

Shannina ljubav

SHANNA.indd 1

14.3.2011 13:55:38

SHANNA.indd 4

14.3.2011 13:55:39

naslov izvornika

Shanna

Copyright: © 1977 by Kathleen E. Woodiwiss Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb, 2011.

urednik Zoran Maljković nakladnik Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb za nakladnika Bojan Vidmar korektura Nives Madunić Barišić oblikovanje serije Marija Morić fotografija na naslovnici Shutterstock tisak Denona d.o.o., Zagreb, ožujak 2011.

ISBN 978-953-14-0866-0 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 760966.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima­njem ili dru­ga­ čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

SHANNA.indd 2

14.3.2011 13:55:39

kathleen e. woodiwiss

Shannina ljubav S engleskoga prevela

DRAGANA GROZDANIĆ

SHANNA.indd 3

14.3.2011 13:55:39

SHANNA.indd 4

14.3.2011 13:55:39

Prvi dio Je li to grozni zmaj, zvijer Žila snažnih i širokih prsa Kojoj predah nikada ne treba?

Konj, ponajbolji?

Tad s police dograbi sedlo, I preko leđa te zvijeri ga prebaci, Hrabar uvijek budi, Povratka nema.

Ta zvijer posluži i obleti svijet.

Tražeći svoja blaga, ti prisili je prizemljiti se.

Olabavljuješ uzde, jer postigao si cilj.

Ona se okrenu.

Dugački šiljasti zubi, najvatreniji pogled i pandže, nevjerojatno, Zamjerke izboru nema, nikada bolju zvijer u lov povesti nećeš.

Ali sad uhvaćen si i spoznaješ da opasnost silazi sa sedla.

SHANNA.indd 5

14.3.2011 13:55:39

SHANNA.indd 6

14.3.2011 13:55:39

PRVO POGLAVLJE

M

Ponoć, 18. studenoga, 1749.

London

račna noć obavila je grad hladnoćom i izmaglicom. U zraku se snaž­ no prijeteći osjećala zima. Trpki dim peckao je u nosnicama i grlu, jer vatra je u svim domovima bila potpaljivana i ložena kako bi se othrvali nadolazećoj hladnoći koja je prodirala do kosti. Iz niskih oblaka škropile su sitne kapi kiše, koje su se miješale s čađi izbacivanom iz londonskih vi­ soko izdignutih dimnjaka, a potom spuštale, stvarajući preko svih površina tanak sloj.

Ta očajna noć prikrila je prolazak kočije koja je ludo jurila uskim ulicama, bježeći pred nekom strašnom nevoljom. Opasno je poskakivala i teturala preko popločanoga kamenja, dok su pod njezinim visokim kotačima prskali blato i voda. U smiraju koji je uslijedio nakon prolaska kočije, mutna teku­ ćina sporo se slijevala natrag u lokvice poput zrcala, prošarane kapima ili namreškane u skladnim šarama. Vozač, zlokobno krupan u crnome ogrtaču, povukao je uzde, glasno proklinjući par konja zelenka, no glas mu se gubio pod teškim topotom kopita i kloparanjem zahuktalih kotača. Buka prola­ zeće kočije odjekivala je u studenoj noći, sve dok se nije učinilo da dolazi iz svih smjerova. Tamni obris kočije promicao je kroz nejasnu blagu trepe­ ravu svjetlost koja je dopirala s fenjera na vratima zdanja baroknih fasada pokraj kojih je prolazila. Nacereni likovi na izlivenim olucima zurili su s velike visine, gdje su čučali na kamenim strijehama, dok su tanki mlazovi kiše kapali s njihovih isklesanih granitnih usana, kao da gladni preživaju plijen koji prolazi ispod njih.

Shanna Trahern zavalila se u plišano, crveno baršunasto sjedalo kočije, kako bi se pripremila za vratolomnu brzinu. Malo ju je brinula tmina iza kožnatih zaslona, zapravo, nije ju zabrinjavalo ništa osim vlastitih misli.

Sjedila je tako sama, bez riječi. Lice joj je bilo bezizražajno, i tek povre­ meno, kad bi se fenjer zanjihao pri trzaju kočije koja se naginjala, njegova slabašna svjetlost obasjala bi nesmiljeni krhki sjaj u dubini njezinih plavka­

SHANNA.indd 7

14.3.2011 13:55:39

8



Kathleen E. Woodiwiss

stozelenkastih očiju. Nijedan muškarac koji bi se sad u njih zagledao ne bi u njima našao ni tračak topline koji bi ga mogao zagrijati, kao ni bilo kakve druge naznake ljubavi koja bi njegovome srcu pružila utjehu. To lice, tako pobuđujuće lijepo i mlado, bilo je bezizražajno. Budući da u blizini nije bilo muških obožavatelja, nije bilo ni potrebe za pružanjem dražesne, umilne slike, premda je bilo uistinu rijetko da se Shanna Trahern trudila više od onoga kako je trenutno bila raspoložena. Ako je bila raspoložena, mogla je opčarati svakoga, ali sad su njezine oči pokazivale čvrstoću i odlučnost od koje bi zadrhtao čak i najjunačkiji duh.

– Prokleta sam – izvile su se njezine lijepe usne. – Uz božji blagoslov, ne bih sad obavljala ovakav posao. Koja se druga žena mora po ovakvoj noći upuštati u vožnju ulicama kako bi ublažila to mučno stanje u kojemu se na­ lazi? – Misli su joj plovile dobro utabanim stazama. – Kakav je to okrutan zaokret sudbine htio da budem rođena pod pogubnim granama bogatstva svoga oca? Da sam siromašna, znala bih da me neki muškarac želi zbog mene same.

Uzdahnula je, preispitujući svoje misli i osjećaje, i dopustila svojim mi­ slima da još jednom prodru kroz takva razmišljanja, kao da želi pronaći po­ grešku. Nisu joj pomogle ni njezina ljepota ni očevo bogatstvo. Trogodišnji boravak u najboljim školama u Europi i Britaniji izluđivao ju je. Takozvane ženske škole bavile su se više uljudnim ophođenjem i raznoraznim zamor­ nim oblicima ručnoga rada, nego tehnikama pisanja ili računskim opera­ cijama. Tamo je bila proganjana zbog svoje ljepote i izložena neiskrenosti mladih mangupa koji su nauštrb nje nastojali povećati svoju reputaciju.

Mnogi su osjetili žaoku njezina prezira i potom se obeshrabreni dureći udaljavali. Kada bi doznali da je ona kći Orlana Traherna, jednoga od naj­ bogatijih ljudi koji se ikada pojavio na tržištu, svi ti mladići koji su se našli u potrebitim situacijama, dolazili su tražiti njezinu ruku. Takve mekušce nije mogla podnijeti ništa više od ostalih i nemilosrdno im je razbijala snove riječima bolnim poput oštrice bodeža.

Njezino razočaranje muškarcima dovelo je do očeva ultimatuma. Započelo je prilično jednostavno. Na povratku iz Europe prekorio ju je zato što nije našla supruga.

– Uz sve te gorljive mlade pastuhe kraljevskoga držanja oko sebe, djevoj­ ko, ti sebi nisi mogla naći nekoga muškarca sa zvučnim imenom po kojemu bi tvoja djeca postala poznata.

SHANNA.indd 8

14.3.2011 13:55:39

Shannina ljubav



9

Njegove riječi pecnule su Shannin ponos i izmamile joj suze na oči. Ne obazirući se na njezinu ojađenost, njezin otac nastavljao je sa svojim bom­ bastičnim govorom, podbadajući još snažnije.

– Proklet da sam, djevojko! Zbog čega sam ja stvarao sve to bogatstvo, ako ne za vlastito potomstvo? Ali s takvim tvojim razmišljanjem, sve će s’ završiti tvojim grobom. Neka sve ide do đavola, želim unuke! Namjeravaš li biti usidjelica koja odbija svakoga muškarca koji ti dođe udvarati? Tvoja djeca mogla bi imati moć na dvoru, budu li imala ime koje bi im moglo pomoći. Trebat će im samo dvije stvari da budu uspješni na ovome svijetu i prihvaćeni od strane kraljevske obitelji. Ja im dajem jednu… bogatstvo… više no što za života možeš potrošiti. Ti im možeš pribaviti drugu… ime koje se nitko neće usuditi dovesti u pitanje, ime tako čiste i prave loze da će trebat’ poprilično obične krvi da to pojača. Takvo ime za otvaranje vra­ ta može značiti jednako koliko bogatstvo. Ali samo uz prezime Trahern, neće biti ništa više od trgovaca. – Glas mu je u ljutnji postao oštriji. – Moje prokletstvo j’ u tom’ što imam prelijepu kći, koja izgledom može birati me­ đu onima najplavlje krvi, onu koja može barune, grofove, pa čak i vojvode navesti da puze pred njom i luduju od želje za njom. Ali ona poput neke sanjarske djevojčure trati vrijeme razmišljanjima o srebrnome vitezu na bi­ jelome konju, koji bi odgovarao njezinoj netaknutoj čistoći.

Shannina glupost bila je u tome što je ocu odgovorila prenagljeno, oštrim riječima. Ubrzo su se našli u zahuktaloj prepirci koja je iznenada završila kad je on svojom preplanulom šakom lupio po stolu i zabranio joj daljnju raspravu. Ušutkao ju je svojim ljutitim pogledom.

– Imaš godinu dana da središ svoje maštarije – grmio je. – Razdoblje mi­ losti prestaje u tvojoj dvadeset prvoj godini, na dan tvoga rođenja. Ne udaš li se dotad u neku aristokratsku obitelj, imenovat ću sljedećega spremnoga udvarača, dovoljno mladoga da ti napravi dijete, tvojim suprugom. Budem li te lancima morao dovući do oltara, morat ćeš me poslušati!

Shanna je bila zaprepaštena i ušutkana njegovom sirovošću, ali malo­ dušno je znala da se ne šali. Riječ Orlana Traherna bila je uvijek održano obećanje.

Njezin otac nastavio je nešto prigušenijim glasom. – Budući da se u po­ sljednje vrijeme ne slažemo, oslobodit ću te svoje nazočnosti. Ralston putuje u London, mojim poslom. Poći ćeš s njim i Pitneyjem. Znam da Pitneyja možeš motati oko maloga prsta… činiš to još od vremena kad si bila dijete.

Ali Ralston bi vas dvoje trebao čuvati od nestašluka i paziti da budete do­

SHANNA.indd 9

14.3.2011 13:55:39

10



Kathleen E. Woodiwiss

voljno časni za ono što ja želim. Možeš sa sobom povesti i svoju sluškinju Hergus. Drugoga prosinca, sljedeće godine, tvoja godina završava i vratit ćeš se na Los Camellos, sa suprugom ili bez njega. Ako ga ne nađeš, to više neće biti u tvojim rukama.

Orlan Trahern je u mladosti imao težak život. Kad mu je bilo dvanaest godina vidio je svoga oca, velškoga drumskoga razbojnika, obješenoga na stablu uz cestu zbog zločina koje je počinio. Njegova majka, svedena na to da radi kao pomoćnica kuharice, umrla je nekoliko godina kasnije, od groznice, godinama oslabljena od prekomjernoga rada, slabe ishrane i hlad­ nih zimskih propuha. Orlan ju je pokopao i zakleo se da će sebi i svojima stvoriti bolji život.

Sjećajući se sivoga hrasta na kojem je njegov otac bio obješen, mladić je radio naporno i mudro, vodeći računa o tome da bude presavjesno po­ šten. Bio je spreman na brz odgovor te dosjetljiv, okretnoga uma. Ubrzo je shvatio putove novca, iznajmljivanja, kamata, ulaganja, i najviše od svega proračunatoga rizika za veliki povrat uloženoga. Mladi Trahern je najpri­ je posuđivao novac za svoja ulaganja, da bi ubrzo potom koristio vlastita sredstva. Potom su ostali od njega dolazili posuđivati novac. Sve čega se svojom nadarenošću prihvatio donosilo mu je dobit te je tako počeo pri­ bavljati veleposjede, kuće u gradu, otmjene dvorce i nekretnine. Zauzvrat je za vrijednosne papire koje je otkupljivala Kruna, na dar prihvatio mali zeleni otok na Karibima, na koji se odmah povukao kako bi uživao u vla­ stitome bogatstvu i još ležernije uspijevao omogućiti slijevanje novca na svoje račune.

Zbog svojih uspjeha zaradio je naziv 'Lorda’ Traherna, kako su ga na­ zivali prodavači prljavih lica i prepredeni trgovci, jer on je uistinu bio gos­ podar tržišta. Aristokrati su se tim nazivom koristili iz potrebe, kad su mu se obraćali zbog pozajmica, nalazeći malu utjehu u tome što njega moraju moljakati za novac, ali smatrajući ga daleko ispod sebe odbijali su ga pri­ hvatiti u svoje društvene krugove. Orlan je žudio za tim da ga uzmu kao sebi ravna, i bilo mu je teško prihvatiti tu želju u sebi. Nije bio čovjek koji bi puzao, i naučio je dobro vući konce u životu. Sad je to isto pokušavao čini­ ti sa svojim jedinim djetetom. Omalovažavanja na koja je nailazio tijekom godina koje je proveo gomilajući svoje bogatstvo bila su uvelike odgovorna za raskol zbog kojega se sad njegova lijepa kći povukla u sebe.

Ali Shanna je imala isti temperament kao njezin tvrdoglavi, čestiti otac.

Dok je Georgiana Trahern bila živa, ona je smirivala te raskole i ublaža­

SHANNA.indd 10

14.3.2011 13:55:39

Shannina ljubav



11

vala prepirke između svoga supruga i kćeri, ali kad je prije pet godina pre­ minula, ostali su bez nje kao posrednice. Stoga sad nije bilo nikoga tko je mogao obzirno razuvjeriti svojeglavoga, vremešnoga Traherna ili privoljeti kćer njezinim obvezama.

Pa ipak, uz Ralstona koji je trebao jamčiti da se Shanna pridržava za­ htjeva svoga oca, Shanna nije vidjela druge mogućnosti nego povinovati se njegovim željama. Nakon povratka u Englesku ubrzo se izgubila u mnoštvu imena koji su išli uz različite neobične združene nazive, barune, grofove i njima slične. Hladno je svakome udvaraču mogla naći manu, na jednome napadan nos, na drugome nemirnu ruku, nekontrolirano trzanje lica, hrop­ tav kašalj, prenapuhan ponos.

Pogled na izlizanu bluzu ispod prsluka ili zgužvanu praznu torbicu koja je visjela s remena, odmah ju je ohladila od bračnih ponuda. Svjesna da uz nju ide privlačan miraz, te da će naposljetku naslijediti bogatstvo, do­ voljno veliko da uzdrma razmišljanje i onih najmaštovitijih, obožavatelji su postajali sve gorljiviji i pažljiviji, pretjerano uviđavni na njezine najsit­ nije prohtjeve, osim onoga što je najčešće izjavljivala. Nisu se obazirali na njezina preklinjanja da je ostave na miru, u čemu joj je obično pomagao gospodin Pitney. Često su među udvaračima neženjama izbijale svađe, koje su završavale udarcima, a potom tučnjavama, te bi se ono što bi za­ počelo kao miran društveni događaj, ili običan izlazak, često pretvorilo u katastrofu, nakon čega bi Shannu sigurno otpratio kući njezin zaštitnik Pitney. Neki udvarači bili su suptilni i suzdržani, dok su ostali bili smio­ ni i nasilni. Ali kod većine njih vidjela je želju za bogatstvom, koja je bila veća od želje za njom. Činilo se da nijednoga ne zanima supruga koja bi, s ljubavlju u srcu, s njim dijelila pravo siromaštvo, već su ponajprije vidjeli zlato u ruci njezina oca.

Postojala je još jedna vrsta udvarača, koja je aktivno radila na tome da je domami u krevet, bez bračnoga obreda, takvi su obično već imali ženu.

Jedan inozemni grof želio ju je za ljubavnicu i strastveno joj i odano ud­ varao, sve dok njegova djeca, ukupno njih šestero, nisu spriječila njegovu bračnu ponudu. Takvi susreti daleko su odnosili prevagu nad onima do­ brima, i sa svakim narednim, Shanna je sve manje željela steći naklonost muškaraca.

Nije najmanja njezina nevolja bilo to što se njezina godina u Londonu bližila potpunoj katastrofi, sama po sebi. Sporazumom Aix-la-Chapelle u grad su bili pušteni vojnici i mornari te se dobar dio njih, lažno ohrabren

SHANNA.indd 11

14.3.2011 13:55:39

12



Kathleen E. Woodiwiss

zbog džina, odao pljački kako bi preživio, čineći noć nesigurnom za one koji su nedužni lutali ulicama. Shanna je to učinila samo jednom, i taj put bio je dovoljan da je odvrati od daljnjih pokušaja. Ali da nije bilo hitrosti i sposobnosti snažnoga Pitneyja koji je te hulje natjerao u bijeg, bila bi li­ šena svojih dragulja, i nedvojbeno svoje časti. U travnju je bila umalo na­ smrt izgažena kad je bila dopraćena do Hrama mira na koncert Handleove Glazbe za kraljevski vatromet. Istini za volju, vatromet je bio to što je iza­ zvalo komešanje, zavijajući u plamen zgradu u stilu rokokoa, koju je kralj dao sagraditi u znak spomena na Sporazum kod Aixa. Užasnuta, Shanna je gledala kako suknju jedne mlade djevojke zahvaća plamen. Djevojku su žurno skinuli u steznik i gazili joj haljinu, sve dok vatra nije bila ugašena.

Trenutak potom, Shanna je i sama izbjegla upitnoj ozljedi kad ju je njezin pratitelj te večeri zgrabio i povukao na tlo. Mogla je povjerovati u njegova opravdavanja kako ju je samo nastojao zaštititi od zalutale rakete, da joj pritom nije znatno olabavio čipku. Prasak topa bio je blag u usporedbi sa Shannnim bijesom i ne obazirući se na rulju koja je bila nahrupila oko nje, bilo da čeznutljivo pogleda njezine napola razgolićene grudi, ili da izbjegne plamenu, nije mogla odrediti, Shanna je zamahnula rukom i vikonta poslala na koljena, snažno ga ošamarivši. Potom je krupnim korakom prošla kroz masu ljudi, ponovo došavši do svoje kočije i zadržavši prividnu čednost.

Pitneyjeva krupna pojava spriječila je mladoga lorda da joj se priključi pa se Shanna sama vratila u kuću u gradu.

No sve je to sad pripadalo prošlosti. Bilo je važno jedino to što je njezino vrijeme milosti bilo gotovo na izmaku, a ona sebi nije uspjela naći odgovara­ jućega partnera. Međutim, bila je žena s vlastitim stavom. Poput svoga oca, Shanna Trahern znala je biti oštroumna i pametna. Ovo je bila situacija koja je zahtijevala svu njezinu prijetvornost. Bila je dovoljno očajna da pokuša sve kako bi izbjegla sudbini koju je vremešni Trahern za nju isplanirao. Bilo što, ali svakako pobjeći. Prevladala je iskrenost kad je samoj sebi priznala da unatoč razlikama koje među njima postoje, ona svoga oca silno voli.

Toga popodneva ponovo se rasplamsala traljava nada kad je Pitney, nje­ zin istinski odani prijatelj, rekao dugoočekivanu riječ. Pobrinuo se čak i za uvijek budnoga Ralstona. Bio je to iznimno dobar zaokret sudbine kad su ga rano ujutro pozvali da provjeri štetu na jednom Trahernovom trgovačkom brodu, koji se bio nasukao u blizini škotske obale. Budući da Ralstona neće biti barem tjedan dana, možda čak i duže od toga, Shanna je bila uvjerena

SHANNA.indd 12

14.3.2011 13:55:39

Shannina ljubav



13

da će ona to riješiti prije njegova povratka. Bude li se sve odvijalo kako treba, on će doći na gotov čin i neće imati prigodu ništa promijeniti.

Povjeriti se Ralstonu značilo je isto što i obavijestiti samoga Orlana Traherna i Shanna se morala posebno pobrinuti da se osigura kako je gos­ podin Ralston uvjeren u njezinu iskrenost i ispravnost njezinih postupaka.

Posumnja li njezin otac ikada da je bila spremna na nekakve trikove, morat će se zadovoljiti s mnogo više od njegova bijesa. On bi se odmah pobrinuo za to da svoju riječ provede u djelo, a ona nije imala želje živjeti s takvim posljedicama, ma tko taj tip mogao biti.

Shanna je postala tjeskobna u zaštićenoj unutrašnjosti luksuzne Briske i zvuku kotača kao zaštiti, iskušavala je ime koje je na njezinim usnama bilo posve novo, s tako mnogo obećanja.

– Ruark Beauchamp. Ruark Deverell Beauchamp. – Nitko nije mo­ gao osporiti tako lijepo glasovito ime, niti aristokraciju Beauchampovih iz Londona.

U tome trenutku osjetila je neznatnu žaoku grižnje savjesti dok ju je ko­ čija sve više približavala njezinome trenutku obračuna, ali Shanna je skupila hrabrosti kako bi samu sebe obranila.

– Nije pogrešno! To j’ dogovor od kojega ćemo oboje imati koristi. Tome čovjeku će to olakšati posljednje dane i bit će položen u častan grob, zauz­ vrat za svoju privremenu uslugu. Za dva tjedna moja godina dana istječe.

No ipak je strah izjedao krajičak njezine odlučnosti dok ju je zasipalo na desetke pitanja, poput šišmiša koji su se zalijetali noću. Hoće li taj Ruark Beauchamp odgovarati njezinome slučaju? Što ako je riječ o nekakvoj gr­ bavoj zvijeri pokvarenih zuba?

Shanna je stisnula vilicu, dražesnu pri svakom raspoloženju, svojegla­ vošću jedne Trahernove, i potražila nešto što bi joj odagnalo pozornost i ublažilo brojne strahove koji su je prijetili obuzeti. Odmaknuvši u stranu kožnati zastor, zagledala se u noć. Tragovi magle počeli su sipiti na uli­ ce, napola zastirući mračne prodavaonice pića i gostionice pokraj kojih su upravo prolazili. Noć je bila turobna, ali podnosila je ona maglu i vlagu, no bojala se oluja, koje njezinoj svijesti nisu pružale mira ni utjehe kad su bješnjele zemljom.

Puštajući da zastor ponovo klizne na svoje mjesto, Shanna je sklopila oči, ne uspijevajući se opustiti. U nastojanju da smiri drhtanje koje ju je obuze­ lo, zagurala je svoje nježne ruke dublje u krzneni muf i čvrsto ih stisnula.

SHANNA.indd 13

14.3.2011 13:55:39

14



Kathleen E. Woodiwiss

Toliko toga ovisilo je o toj večeri. Nije mogla očekivati da će sve proći dobro i dvojba je osujećivala njezine pokušaje da se smiri.

Hoće li joj se taj Ruark narugati? Mnogima je ona muškarcima zavrtjela glavom. Zašto ne bi i njemu? Hoće li odbiti njezinu zamolbu okrutno se našalivši?

Shanna je iz svojih misli odagnala zle slutnje. Pripremila je svoje oružje, namjestivši izazovni dekolte na svojoj baršunastoj crvenoj haljini koju je za tu prigodu odabrala. Nikada nije u potpunosti provodila svoje lukavštine, ali sumnjala je da bi neki razuman muškarac mogao odoljeti salvi suza.

Negdje u noći odjeknulo je zvono.

Kotači kočije udarali su po popločanome kamenju i činilo se kako Shannino srce udara jednako tako ubrzano. Vrijeme je stalo, dok je neiz­ vjesnost kljuckala po vanjskim rubovima njezine svijesti, i negdje duboko u svojoj nutrini pitala se kakva ju je to ludost nagnala da se u takvo što upusti.

Postala je svjesna jednog unutarnjeg krika koji je izronio na površinu.

Zašto to mora biti tako? Je li njezin otac izgubio osjećaj nježnosti i ljubavi u svojoj pohlepi i želji da bude prihvaćen na dvoru? Nije li ona bila samo kori­ stan pijun za neki veći taktički potez? Veoma je volio njezinu majku i nije se obazirao na činjenicu da je Georgiana bila kći običnoga kovača. Zašto onda sad mora svoje jedino dijete gurati u odnos od kojega bi ona zazirala?

Nije da se nije trudila. Bila je neprestano opsjedana udvaračima, od tre­ nutka kad je stigla u London, ali svima je nalazila mane. Nije joj se sviđala većina njih koji su joj se udvarali zbog želje da se domognu bogatstva, a ne zbog ljubavi prema njoj. Nije li njezin otac mogao razumjeti njezinu čežnju za suprugom statusa kojemu bi se mogla diviti, kojega bi mogla voljeti i po­ štovati?

Nijedan glas nije davao odgovore koje je Shanna tražila. Postojao je samo ustaljeni topot konjskih kopita koji ju je vodio sve bliže iskušenju.

Kočija je usporila svoj nesmiljeni tempo i skrenula iza zavoja. Shanna je čula Pitneyjev glas koji je zazvonio kad su se uz štropot zaustavili ispred odvratno ružne fasade zatvora u Newgateu. Činilo se da joj je dah zastao u grlu i srce joj je kaotično udaralo. Zvuk Pitneyjevih koraka koji su snažno odjekivali po šljunku odjekivao joj je u glavi. Poput osuđenoga zatvorenika, čekala je dok on otvori vrata i proviri unutra.

Gospodin Pitney bio je pravi div od čovjeka, širokih ramena i velike okrugle glave koja je odgovarala njegovome krupnome tijelu. Oštra gusta žućkastosmećkasta kosa bila je zavezana na potiljku njegovoga debeloga

SHANNA.indd 14

14.3.2011 13:55:40

Shannina ljubav



15

vrata, ispod crnoga trorogoga šešira. U dobi od pedeset godina mogao je nadjačati bilo koju dvojicu muškaraca, mlađih ili starijih od sebe. Njegova prošlost bila je tajna i Shanna ga nikada nije ispitivala o njoj, ali prilično je sumnjala da bi se mogla mjeriti s prošlošću njezina oca. No dok je Pitney bio u blizini, nije brinula za svoju sigurnost. Bio je poput člana obitelji, premda bi neki njegov položaj nazvali unajmljenim slugom, jer njezin otac angažirao ga je kao njezina osobnoga čuvara, koji se brinuo za njezinu dobrobit svaki put kad bi odlazila u inozemstvo. Na Los Camellosu nije ovisio o bogat­ stvu Orlana Traherna i svoje vrijeme tamo provodio je rezbareći i praveći pokućstvo. Taj krupni muškarac služio je kćeri jednako kao njezinome ocu, i nije bio sklon žuriti svome najmodavcu s pričama o njezinim najmanjim prekršajima. U nekim stvarima joj se divio, u nekima ju je savjetovao, i kad je Shanna osjećala potrebu istresti sve svoje nevolje, najčešće je Pitney bio taj koji ju je tješio. Bio je njezin suurotnik u nekim prigodama koje njezin otac nikako ne bi odobrio.

– Odlučila si? – upitao je Pitney svojim dubokim, hrapavim glasom. – Tako će biti?

– Jesam, Pitney – promrmljala je tiho, a potom mnogo odlučnije doda­ la: – Prebrodit ću.

Pri slaboj svjetlosti koja je dopirala s fenjera na kočiji, njegove sive oči susrele su njezine. Čelo mu je bio zabrinuto namršteno. – Onda će biti naj­ bolje da se spremiš.

Shanna je odlučila, hladno i promišljeno navukla teški čipkani veo preko lica i namjestila duboku kapuljaču na svojem crnom baršunastom ogrtaču, koji joj je još dodatno skrivao identitet i sklanjao njezine duge zlatom pro­ šarane uvojke od pogleda.

Dok je slijedila Pitneyja koji je prema glavnome ulazu hodao ispred nje, Shanna se borila protiv gotovo nesavladivoga poriva da pobjegne u suprot­ nome smjeru. Ali obuzdala je taj nagon, smatrajući da bi, ako je ovo ludost, brak s muškarcem kojega bi prezirala bio pakao.

Kad su ušli, ključar je skočio na noge, žestinom koja je potjecala iz pohle­ pe, i prišao pozdraviti je. Bio je to jedan groteskno debeo muškarac čije su ruke nalikovale ovnu za rušenje bedema. Noge su mu bile toliko goleme da je morao hodati širom razmaknutih stopala, što je bilo uzrokom nje­ gova geganja u hodu. No unatoč toj svojoj krupnoći bio je nizak, gotovo jedva iste visine kao Shanna, koja je za jednu ženu bila više niža nego viša.

SHANNA.indd 15

14.3.2011 13:55:40

16



Kathleen E. Woodiwiss

Njegov hroptavi dah, koji je sad bio još ubrzaniji zbog napora uslijed diza­ nja sa stolca, ispunio je prostoriju mirisom ustajaloga ruma, poriluka i ribe.

Shanna je brzo pod nos gurnula parfimiranu maramicu kako bi ublažila vonj odvratnoga zadaha od kojega je osjetila stezanje u želucu.

– Gospo, boj’o sam se da ste s’ predomislila – brektao je gospodin Hicks dok ju je pokušavao uzeti za ruku i na nju spustiti poljubac.

Shanna je zatomila drhtaj zgražanja i odmaknula se prije no što su joj njegove usne uspjele dotaknuti prste, zaguravši ruke na sigurno, u svoj kr­ zneni muf. Nije mogla zaključiti što je gore, to što mora stajati i podnosi­ ti odvratan smrad koji se poput nevidljivoga oblaka nadvijao nad njim, ili gadljivi osjećaj njegovih usana na svojoj ruci.

– Tu sam, kao što sam obećala da ću biti, gospodine Hicks – oštro je od­ govorila. Zazoran zadah ponovo ju je svladao te je ponovno iz mufa izvu­ kla čipkanu maramicu kojom je mahnula ispred lica pokrivenoga velom. – Molim… – gušila se… – dopustite mi da vidim toga muškarca, kako bismo mogli nastaviti s dogovorima. Čuvar zatvora je na trenutak oklijevao, a potom zamišljeno pogladio bradu, pitajući se ne bi li iz ovoga mogao izvući više no što mu je bilo obe­ ćano. Jedini put osim ovoga kad je ta dama bila u zatvoru, bilo je to prije dva mjeseca, bila je također poprilično maskirana. Bio je znatiželjan, ali nije mu detaljno objašnjavala zbog čega se želi naći s tim osuđenim čovje­ kom. Potaknut izgledima za dobrom zaradom, pouzdano joj je pribavio imena zatvorenika koji su bili osuđeni na vješala, predavši ih tome kru­ pnome muškarcu pokraj nje, kad je došao po njih… Za njezinoga prvoga posjeta Hicks je dobro zapazio prsten na njezinome prstu i, skromni, no skupocjeni kroj njezine odjeće. Nije bilo teško pretpostaviti kako to nije kći nekoga siromaha. Da, zasigurno je imala bogatstvo, a on je namjera­ vao ulagivanjem izmamiti više od onoga što mu je bilo jamčeno… uspije li mu u tome. No tu je postojao problem. Nije se usudio zapitkivati ništa o njoj dok je bila u pratnji svoga sluge, a činilo se kako se taj tip ne namje­ rava udaljiti od nje.

No ipak, činilo se sramotnim da žena koja je mirisala tako izazovno i opojno poput nje trati i najmanji trenutak svoga života na razgovor s neka­ kvim osuđenikom. Taj tip, Beauchamp, bio je pravi izazivač nevolja, najgori zatvorenik kojega je ikada priveo u ćeliju. Hicks je nagonski protrljao svoj debeli obraz, prisjećajući se šake kojom ga je taj muškarac udario. Sve bi dao samo da toga prokletoga nitkova vidi uškopljenoga. Dobio bi što za­

SHANNA.indd 16

14.3.2011 13:55:40

Shannina ljubav



17

služuje. Ali taj lupež je trebao umrijeti, osveta će biti zadovoljena, premda bi se njemu više sviđao neki sporiji kraj.

Gospodin Hicks je teško uzdahnuo, a potom iznenada rekao, brekćući kroz nos.

– Mora’ćemo otići do njega u ćeliju. – Bucmasti zatvorski čuvar dogra­ bio je hrpu ključeva sa zakačke na zidu. – Držimo ga podalje od ostali­ jeh. Vjerojatno bi mnoge dig’o protiv nas. – Upalio je fenjer, nastavljajući s brbljanjem. – Joj, trebalaj’ masa crveni’ mundira da ga svladaju i stave u lance, kad su ga u’vatili pred gostijonicom. Budući daj’ iz kolonija i sve to, čini s’ daj’ napola divlji.

Ako ju je Hicks namjeravao zastrašiti, Shanna nije osjećala strah. Sad je bila mirna, i znala je što mora učiniti kako bi olakšala svoju vlastitu za­ danu riječ. Ništa joj se neće ispriječiti na putu, sad kad je već tako daleko dogurala.

– Vodite nas, glavni čuvaru – naredila je čvrsto. – Neće više biti nikakvih novčića dok ja ne zaključim odgovara li taj gospodin Beauchamp mojim potrebama. Moj čovjek Pitney bit će nam u pratnji, za slučaj da bude ka­ kvih neprilika.

Osmijeh je iščeznuo i Hicks je slegnuo ramenima. Ne nalazeći nikakav drugi razlog za odgodu, uzeo je fenjer kako bi osvijetlio put. Onim svojim posebnim gegajućim hodom pošao je ispred njih, iz prljave prostorije kroz teške vratnice od kovanoga željeza, koje su vodile do glavnoga zatvora, a po­ tom niz slabo osvijetljen hodnik. Njihovi koraci odjekivali su po kamenim stubama, dok je fenjer oko njih bacao sablasnu, treperavu svjetlost. Vladala je grobna tišina, jer većina zatvorenika je spavala, ali povremeno se moglo čuti stenjanje ili prigušeni plač. Voda je kapala s nekakve nevidljive fontane i brzi užurbani zvukovi u mračnim kutovima izazivali su u Shanni jezu i neobičnu kobnu slutnju. Zadrhtala je, osjetivši strah, i još čvršće privukla oko sebe ogrtač, osjećajući svu bijedu mjesta na kojemu se nalazila.

– Koliko je taj čovjek dugo ovdje? – upitala je, nelagodno pogledavajući oko sebe. Činilo se nemogućim da neka osoba duže zadrži zdrav razum u jednoj takvoj rupi.

– Blizu tri mjeseca, gospo.

– Tri mjeseca! – Shanna se zgranula. – Ali u vašem pismu piše da je tek osuđen. Kako to?

Hicks je otpuhnuo, brekćući kroz nos. – Sudac za prekršaje ni’e odma’ znao što učiniti s tim tipom, madam. S imenom kakvo je Beauchamp, čo­

SHANNA.indd 17

14.3.2011 13:55:40

18



Kathleen E. Woodiwiss

vjek mora bit’ vraški oprezan, poseb’ce kad s’ radi o vješanju. Lord ‘Arry se i sam pomalo boji Markiza Beauchampa. Moglo bi s’ reć’ da j’ stari ‘Arry bio neodlučan, al’ budući da j’ on sudac za prekršaje, odluka j’ bila na njemu, ni na kome drugom. I tako j’ prije otpril’ke tjedan dana rek’o… objes’te ga. – Hicks je podigao svoja teška ramena, a zatim ih spustio, kao da su bila pretežak teret za njega. – Ja mislim daj’ to zato što j’ taj tip iz kolonija i kol’ko ja znam nije nikakav bliski rođak ni s kim tu. Stari ‘Arry mi je dao naputak da tog tipa potiho objesim, bez neke velike strke, kako ostali Beauchampovi il markiz ne bi čuli za to djelo. Budući da sam ova­ ko pametan, smatr’o sam kad su mi dali da taj slučaj tako potajno r’ješim, da bi gospodin Beauchamp bio pravi izbor za vas. – Hicks je zastao pred željeznim vratima. – Rekli ste da vam treba ne’ko ‘ko je spreman za vje­ šala, i nisam vam ga mog’o predati sve dok stari ‘Arry nije donijo odluku da ga s’objesi.

– Dobro ste postupili, gospodine Hicks – odgovorila je Shanna malo ozbiljnije. Bilo je čak bolje no što se nadala! A sad, što se tiče izgleda i pri­ stanka toga muškarca…

Zatvorski čuvar gurnuo je ključ u bravu i povukao vrata, koja su uz gla­ sno škripanje zahrđalih šarki popustila. Shanna je izmijenila brz pogled s Pitneyjem, znajući da je pred njom trenutak kad će vidjeti završetak ili početak svoga plana.

Gospodin Hicks je podigao fenjer, kako bi u malu ćeliju propustio još malo svjetlosti, i Shannin pogled zaustavio se na muškarcu u ćeliji.

Bio je sklupčan na uskom poljskom krevetu i čvrsto oko ramena stiskao izlizanu deku, kao slabu zaštitu od hladnoće. Kad ga je svjetlost svijeće obasjala, promeškoljio se i pokrio oči, kao da je povrijeđen. Na mjestu na kojemu mu je rukav košulje bio poderan, Shanna je ugledala jednu ružnu modricu. Zapešća su mu bila oguljena na mjestima na kojemu su mu ruke bile okovane lisičinama. Raskuštrana crna kosa i tamna brada skrivale su većinu njegovih crta lica, i dok je tako zurila u njega, Shanna nije mogla ne pomisliti na neljudsko stvorenje koje je dopuzalo iz utrobe zemlje. Osjetila je jezu kroz tijelo kad joj se učinilo da su joj se obistinili najgori snovi.

Zatvorenik se pridigao, sjeo uza zid i stavio ruku iznad očiju.

– Dođavola, Hicks – zarežao je. – Ne možeš li me pustiti da barem malo uživam u snu?

– Diž’ se, psino prokleta…

SHANNA.indd 18

14.3.2011 13:55:40

Shannina ljubav



19

Hicks je krenuo bocnuti ga štapom od tvrda bjelogoričnoga drveta, ko­ ji je nosio sa sobom, ali kad je zatvorenik poslušao, ključar je za nekoliko koraka žurno ustuknuo.

Shanni je zastao dah u grlu dok se muškarac uspravljao. Bio je za glavu viši od gospodina Hicksa. Mogla je sad vidjeti ta široka ramena i ispod ra­ skopčane košulje blago maljava prsa koja su se stanjivala do ravnoga trbuha i uskih bokova.

– Jedna te dama došla vidjet’ – Hicksov glas bio je zamjetno manje za­ htjevan nego prije. – Kaniš li joj naudit’, odma’ t’ upozoravam da…

Zatvorenik se naprezao proniknuti u tamu iza fenjera. – Dama? Kakvu ti to ludost izvodiš, Hicks? Da to možda nije još nekakav oblik pritajenoga mučenja?

Glas mu je bio baršunast i dubok, ugodan za Shannine uši, i u njemu nije bilo ni tračka gutanja glasova. Bio je tečan i manje odsječan od onoga kakav je obično slušala u Engleskoj. Muškarac iz kolonija, rekao je Hicks.

Nedvojbeno je to bio razlog profinjene kakvoće u njegovome govoru. Ali bilo je tu još nečega, nekakve podsmješljive poruge koja je, činilo se, pre­ zirala sve glede zatvora.

Shanna se trenutak duže zadržala u sjeni i pozorno proučavala toga Ruarka Beauchampa. Odjeća mu je bila otrcana poput deke i postala je bolno svjesna da je na mjestima bila pričvršćena špagom, s namjerom da pokrije njegov vitki torzo. Hlače su mu na jednoj strani bile poderane sve do struka i grubo šivanje skrivalo je malo gipkih crta njegovih slabina.

Platnena bluza, nekoć možda bijela, sad je bila prošarana prljavštinom i jedva prepoznatljiva. Visjela mu je u isparanim dronjcima s ramena i otkri­ vala mršava rebra, koja su još uvijek bila prilično mišićava unatoč oskudici.

Kosa mu je bila nejednake dužine i neobuzdano razbarušena, ali u očima mu se zrcalila svijest o oprezu dok je nastojao razaznati njezin oblik. Kad mu to nije uspjelo, uspravio se i formalno naklonio pred tamom koja ju je obavijala. U glasu mu se osjećao sarkazam.

– Oprostite, gospo. U mojim odajama nema ničega za preporučiti. Da sam unaprijed znao za vaš posjet, bio bih to malo pospremio. Naravno – na­ smiješio se pokazavši oko sebe – nema se tu baš mnogo toga pospremiti.

– Drž’ svoj prokleti jezik za zub’ma! – ubacio se Hicks službeno. – Damaj’ tu poslom, tak’ je, i ponaša’ćeš se prema njoj s punim poštovanjem… jer‘š u protivnom. – Lupio je upozoravajući palicom po svome rastvorenom dlanu i smijuljio se svojoj razboritosti.

SHANNA.indd 19

14.3.2011 13:55:40

20



Kathleen E. Woodiwiss

Osuđenik je izvio svoju tamnu obrvu pogledavši prema Hicksu, i piljio u njega sve dok se debeli zatvorski čuvar nije počeo nelagodno vrpoljiti.

Ne naišavši dosad ni na kakvu prepreku u provedbi svoga plana, Shanna je bila veoma ohrabrena. Činilo se kako se sve odvija glatko, baš kao da je to cijeli život planirala, a zapravo se nije baš mnogo radilo o njezinome učinku. Povjerenje i hrabrost ponovo su se u njoj rasplamsali te je jednom gracioznom laganom kretnjom istupila na punu svjetlost fenjera.

– Nema potrebe izazivati toga čovjeka, gospodine Hicks – nježno ga je prekorila.

Zbog zvuka njezina glasa, tihoga i glatkoga poput svile, zatvorenik je svu svoju pozornost usmjerio na nju. Shanna je hodala sporo, vješto, namjerno kružeći oko njega, procjenjujući ga kao što bi procjenjivala trofejnu životi­ nju. Njegove oči, neobične nijanse jantara prošarane zlaćanom svjetlošću, pratile su je strpljivo se zabavljajući. Crni plašt koji ju je zaogrtao i široki obruči koje je Shanna nosila ispod haljine, ostavljali su mnogo prostora njegovoj mašti, ne dopuštajući nikakve vidljive naznake koja bi mu otkrila koliko joj je godina ni kako izgleda.

– Čuo sam da plemićke udovice s dvora provode neobične hirove. Ako je iza te odjeće uistinu žena, ne vidim baš nekakvih velikih dokaza. Ispričavam se madam, ali kasni je sat i misli su mi uljuljkane od sna. Da mi život o to­ me ovisi, ne mogu dokučiti zbog čega ste tu.

Njegov osmijeh bio je tek neznatno rugajući, ali u glasu mu se osjećao otvoreni izazov.

Shanna se namjerno približila, sve dok nije bila sigurna da muškarac može osjetiti miris njezina parfema.

Prvi napad bio je izveden.

– Paz’te s’, gospo – upozorio je Hicks. – On j’ prepreden, takav je. Ubio je ‘ednu ždrebicu, i to još trudnu. Pretuk’o je na mrtvo ime, to j’ on uči­ nijo.

Pitney je zakoračio na osvijetljeni prostor i našao se tik iza svoje gos­ podarice, zaštitnički blizu. Njegova golema pojava prijeteći se izdizala u malome ograničenome prostoru ćelije, i u odnosu na njega, svi ostali izgle­ dali su poput patuljaka. Shanna je u očima zatvorenika ugledala tek tračak iznenađenja.

– Došli ste u dobroj pratnji, gospo. – Boja njegova glasa nije bila ništa manje smiona. – Pazit ću da ne načinim nikakav iznenadni pokret, da ne bih slučajno pogriješio i prevario krvnika za njegovu pristojbu.

SHANNA.indd 20

14.3.2011 13:55:40

Shannina ljubav



21

Ne obazirući se na njegovo podrugivanje, Shanna je iz nabora svoga pla­ šta izvukla srebrnu pljosku i pružila je prema njemu. – Konjak, gospodine – rekla je nježno. – Ako vas zanima.

Ruark Beauchamp je polako ispružio ruku, na trenutak pokrivši njezine vitke prste svojima, prije no što je brušenu bocu odmaknuo ustranu. Lijeno se osmjehnuo prema njezinu licu skrivenom pod velom.

– Zahvaljujem.

U svakoj drugoj prigodi Shanna bi se prezirno otresla na toga muškarca zbog njegove smionosti, ali ostala je oprezno tiha. Promatrala ga je dok je skidao zatvarač i prinosio pljosku usnama. Potom je zastao, i ponovo po­ kušao razaznati njezine crte lica kroz crnu čipkanu tkaninu vela.

– Hoćete li i vi popiti sa mnom, gospo?

– Neću, gospodine Beauchamp, to je za vas, da uživate u trenucima dokolice.

Ruark je povukao dugačak gutljaj, prije no što je uzdahnuo, procjenju­ jući mu vrijednost. – Moja zahvalnost, gospo. Zaboravio sam već da takva raskoš uopće postoji.

– Jeste li naviknuti na raskoš, gospodine? – upitala je nježno Shanna.

Muškarac iz kolonija odgovorio je slijeganjem ramena i podizanjem ruke pokazao oko sebe. – Zasigurno više od ovoga.

Suzdržan odgovor, pomislila je Shanna podrugljivo. Nakon tri mjese­ ca u zatvoru taj čovjek je trebao pokazati veću dobrodošlicu za njezinim društvom. Ponovo je izvukla ruku ispod plašta, pružajući mu ovaj put mali zavežljaj.

– Premda su, doduše, vaši dani odbrojani, gospodine Beauchamp, mno­ go toga se može učiniti što bi vam olakšalo situaciju. Tu je nešto da utažite glad.

Stajao je ne prihvaćajući ga, sve dok Shanna nije bila prisiljena sama ra­ stvoriti veliki ubrus ispod kojega se pojavila mala štruca zaslađenoga kruha i pozamašan komad pikantnoga sira. Piljio je u nju znatiželjno, ne primi­ čući se uzeti to od nje.

– Madam – prekorio ju je. – Ja uistinu želim taj dar, ali oprezan sam, zato što ne znam što želite zauzvrat, jer ja vam nemam ništa za ponuditi.

Sjena osmijeha prevukla se preko Shanninih usana. Gledajući izravno u nju, Ruark je pomislio kako je ispod veoma tankoga, prozirnoga čipkanoga vela nazreo mekane usne. To mu je uvelike potaknulo maštu.

– Potrebno mi je da me na trenutak saslušate, malo vaše pozornosti, gospodine, jer imam nešto raspraviti s vama – odgovorila je Shanna sporo,

SHANNA.indd 21

14.3.2011 13:55:40

22



Kathleen E. Woodiwiss

odlažući hranu na grubo otesan stol, koji se nalazio pokraj njegova polj­ skoga kreveta.

Shanna se odlučno suočila s Hicksom, i njezina naredba bila je tiho, ali čvrsto izgovorena.

– Ostavite nas sad. Želim s ovim čovjekom nasamo razgovarati.

Bila je svjesna zatvorenikova pojačana zanimanja. Ispod crnih obrva pozor­ no ih je promatrao te tiho i strpljivo čekao, poput mačke ispred mišje rupe.

Pitney se nadvio bliže i na njegovu širokome licu odražavala se zabrinu­ tost. – Gospodarice, jeste li sigurni?

– Naravno. – Njezina vitka ruka pokazala je prema vratnicama. Isprati gospodina Hicksa iz ćelije.

Krupan zatvorski čuvar nemilice se usprotivio. – Taj tip će vam zakrenut’ vratom ak’ ja ne budem tu! – Tko bi njemu dao novac, dogodi li se nešto loše toj curi. Preklinjao je: – Ne usuđ’jem se, madam.

– Moj vrat je u pitanju, gospodine Hicks – prekinula ga je Shanna, te kao da mu čita misli, dodala: – A vi ćete za svoje usluge biti jednako plaćeni.

Hicksovi napuhnuti obrazi su se zajapurili i postali gotovo ljubičasti i činilo se da mu drhtave usnice trepere dok je otpuhivao. Bacio je oprezan pogled prema zatvoreniku. Potom je, uz miomirisan uzdah, učvrstio fenjer ponad glave. Uzimajući ostatak svijeće s gruboga stola, prinio ga je plame­ nu fenjera.

– Brz j’ on, madam – upozorio je sumorno. – Drž' te s’ podalje. Krene l’ prema vama, zov’te. – Pogledom samo što nije prosvrdlao muškarca iz ko­ lonija. – Samo nešt’ pokušaj, gade prokleti, pa ćeš visjet’ prije neg’li sunce iziđe.

Mrmljajući nešto mrzovoljno sam za sebe, Hicks se krupnim korakom udaljio. Pitney je ostao stajati kao ukopan, dok mu je neodlučnost urezala duboke bore na čelu.

– Pitney, molim te. – Shanna je stajala iščekujući, i kad on ni tad nije pokazivao nikakvu namjeru da se udalji, podignula je ruku i preklinjući pokazala prema željeznim vratnicama. – Dovoljno su sigurne. Što mi može učiniti? Ništa se neće dogoditi.

Krupni muškarac je napokon progovorio, ali obratio se samo Ruarku. – Ako želiš ostati živ – grmio je – pazi da joj ni najmanje ne naudiš. Naudiš li joj, požalit ćeš dobro taj trenutak. Što se toga tiče, imaš moju časnu riječ.

Ruark je pogledom procjenjivački odmjerio njegovu široku pojavu i s po­ štovanjem kimnuo, pokoravajući se preko volje, dajući do znanja da je shva­

SHANNA.indd 22

14.3.2011 13:55:41

Shannina ljubav



23

tio. Još uvijek nezadovoljno mrko gledajući, Pitney se okrenuo i krupnim korakom izišao iz prostorije. Zatvorivši za sobom vrata, otvorio je prozorčić na njima. Iznutra su se mogla vidjeti njegova leđa, dok se namještao stra­ žariti, za slučaj da bi netko mogao prisluškivati.

Zatvorenik je stajao nepokretno, čekajući da mu se Shanna obrati. Polako se zaputila preko ćelije i pozorno smjestila izvan njegova dosega. Spuštajući kapuljaču okrenula se prema njemu i polako sklonila ustranu čipkani veo, pustivši ga da odleprša na stol pokraj nje.

Bila je ispaljena i druga salva.

Zadala je osjetljiv udarac, silnom težinom, koju Shanna nije baš shvatila.

Ruark Beauchamp nije se usudio progovoriti. Njezina ljepota bila je takva da su mu zbog nje zadrhtala koljena. Postao je svjestan izgladnjivanja zbog dugoga i nametnutoga celibata. Njezina blijeda kosa boje meda zahvaće­ na u hrpi labavih uvojaka padala joj je preko ramena i spuštala se niz leđa.

Bila je gusta i bujna, dok ju je gledao tako raščupanu. Zlatni pramenovi, posvijetljeni suncem, svjetlucali su među neobuzdanim uvojcima. Ruark je došao u veliko iskušenje da joj priđe i pomiluje tu obilnu svilenkastu grivu i nježno prevuče prste duž profinjenih zarumenjelih jagodica. Njezine crte lica činile su se savršenima, nos joj je bio ravan i pravilna oblika. Blage sme­ đe obrve izvijale su se ponad očiju, bistrih i morski zelenih, sjajne naspram gusta čuperka poput ugljena crnih trepavica.

Shanna je sramežljivo promrmljala: – Jesam li toliko ružna, gospodine, da su vam riječi zamrle na usnama?

– Naprotiv – odgovorio je Ruark, osjetivši neznatno olakšanje. – Vaša me ljepota toliko zasljepljuje da se bojim kako će me do vješala morati vo­ diti za ruku. Moja svijest ne može baš tako lako upiti takvu divotu, nakon sivila ove tamnice. Znači li to da bih trebao znati vaše ime, ili je to dio vaše tajne?

Shanna je shvatila da je pogodila metu i sačuvala je ravnotežu svoga oruž­ ja za neki kasniji trenutak. Često je slušala slične zavjete, zapravo, gotovo iste te riječi, koje su joj se činile banalnima. Činjenica da ih je taj dronjasti bijednik koristio bila je gotovo uvreda njezinome ponosu. Ali nastavljala je s igrom. Odmahnula je glavom, zavodljivo zamahujući svojim kovrčama, i donekle skrušeno se nasmijala.

– Ne, gospodine, reći ću vam ga, premda vas zaklinjem na diskreciju, jer u tome leži sva težina moga problema. Ja sam Shanna Trahern, kći Orlana Traherna.

SHANNA.indd 23

14.3.2011 13:55:41

24



Kathleen E. Woodiwiss

Zastala je, očekujući njegovu reakciju. Ruark je izvio obrvama, ne mogav­ ši sakriti svoje čuđenje. 'Lord’ Trahern bio je poznat u svim krugovima, a u krugovima mladih ljudi Shanna Trahern često je bila tema žestoke rasprave.

Bila je ledena kraljica, nedostižan trofej, slamateljica srca mnogih mladića, i otvoreni cilj deseterostruko većega broja… san neuzvraćene mladosti.

Zadovoljna, Shanna je nastavila. – Vidiš, Ruark – koristila se njegovim imenom, ležernom prisnošću. – Potrebno mi je tvoje ime.

– Moje ime! – pokuljalo je iz njega u nevjerici. – Ruark Beauchamp?

Treba vam ime osuđenoga ubojice, a vaše vlastito može vam otvoriti sva vrata koja poželite.

Shanna se pomaknula i približila mu se, kako bi svojim riječima dala na težini. Oči su joj bile širom otvorene i molećive, i zagledana u njegove, go­ tovo šaptom je progovorila: – Ruark, u nevolji sam. Moram se udati za čovjeka čista imena i zasigurno si svjestan važnosti koje ime obitelji Beauchamp ima u Engleskoj. Naravno, nitko osim mene ne bi znao da im nisi u srodstvu. Budući da će tebi tvoje ime u budućnosti malo zatrebati, ja bih se njime mogla dobro poslužiti.

Ruarku je zbunjenost otupjela razum. Nije mu bio jasan njezin motiv.

Ljubavnik? Dijete? Zacijelo nisu dugovi, jer imala je toliko novca da nije mogla upasti ni u kakve dugove. Njegovo zbunjujuće mrštenje susrelo je pogled njezinih plavkastozelenkastih očiju.

– Madam, zacijelo se šalite. Predložiti udaju za čovjeka koji će biti obje­ šen? Časne mi riječi, ne vidim nikakve logike u tome.

– Stvar je prilično delikatna. – Shanna mu je okrenula leđa, kao da joj je neugodno, i zastala prije no što je nastavila. Staloženo je progovorila preko ramena. – Moj otac, Orlan Trahern, dao mi je godinu dana da si nađem supruga. Ako ga ne nađem, zaručit će me za onoga koga on poželi. Vidi me kao usidjelicu i želi nasljednike za svoje bogatstvo. Taj muškarac mora biti iz obitelji povjerljivih kralju Georgeu. Još nisam našla muškarca kakvoga bih sama izabrala, premda je ta godina skoro na izmaku. Ti si mi posljed­ nja mogućnost da izbjegnem brak koji će ugovoriti moj otac. – A sad dolazi onaj najteži dio. Morala je preklinjati toga musavoga dronjastoga muškar­ ca iz kolonija. Odvraćala je pogled kako bi prikrila odbojnost. – Čula sam – rekla je oprezno – da se čovjek može oženiti s nekom ženom i odnijeti njezine dugove na vješala, a zauzvrat dobiti ublažavanje tih posljednjih da­ na. Mnogo toga ti mogu dati, Ruark… hranu, vino, odgovarajuću odjeću i tople deke. Naravno, moj slučaj…

SHANNA.indd 24

14.3.2011 13:55:41

Shannina ljubav



25

Na njegovu neprekidnu šutnju Shanna se okrenula prema njemu, poku­ šavajući mu u tami vidjeti crte lica, ali on je pozorno izmanevrirao njihova mjesta, te je sad ona bila izložena punoj svjetlosti kad se okrenula prema njemu. Taj lukavi jadnik kretao se veoma potajice, tako da toga nije bila ni svjesna.

Ruarkov glas bio je donekle napet kad je napokon progovorio: – Gospo, dovodite me u silnu kušnju. Majka me učila da budem gospodin, s velikim poštovanjem prema ženama. – Shanni je zastao dah kad joj se približio. – Ali moj otac, poprilično mudar čovjek, poučavao me u mojoj ranoj mladosti pravilu kojega sam se dugo pridržavao.

Polako je kružio oko nje, baš onako kako je to ona s njim činila prije nekoliko trenutaka, a potom zastala kad joj se našao iza leđa. Jedva dišući, Shanna je čekala, osjećajući njegovu blizinu, no ne usuđujući se pomaknuti.

– Nikada… – Ruark joj je prošaptao na uho, potaknuvši u njoj trnce stra­ ha. – Nikada ne kupuj konja s dekom na sebi.

Shanna nije mogla potisnuti prezanje kad je rukama prešao preko njezi­ nih ramena, oklijevajući nad kopčom njezinoga ogrtača.

– Smijem li? – upitao je, i činilo se da je njegov glas, premda nježan, is­ punio svaki kut ćelije. Ruark je njezinu šutnju protumačio kao pristanak i Shanna se pripremila, dok su njegovi vitki prsti otkopčavali baršunaste ža­ bice. Kad je skinuo s nje ogrtač, u trenu je požalila. Njezin pomno smišljeni napad bio je potrošen u neplaniranoj žurbi. Ali nije ni pretpostavljala koliki je pokolj izazvao. Premda nije imala divne obrube i pomodnu čipku, tamno crvena baršunasta haljina božanstveno je isticala njezinu ljepotu. Bila je dragulj, rijedak dragulj iznimne ljepote, zbog kojega se haljina nije učinila samo odjećom, već umjetničkim djelom. Iznad podsuknji na obručima koje su sa strana širile njezinu suknju, usko privezani gornji dio haljine poka­ zivao je njezin uzak struk, dok su joj grudi bile podignute i najizazovnije izložene iznad četvrtasta dekoltea. Pri zlaćanoj svjetlosti lojanice koža joj je blistala poput skupocjenoga, toploga satena.

Ruark je stajao blizu, njegov dah nježno joj se spuštao na kosu, dok mu je svijest bila puna profinjena mirisa žene. Vrijeme je proletjelo, kao na tihim krilima, i on se još uvijek nije pokrenuo. Shanna je osjećala kako je guši njegova blizina. Miris konjaka prožimao joj je osjećaje i mogla je osjetiti kako pogledom sporo prelazi preko nje. Da je slučaj bio manje poguban, bila bi pobjegla, zgrožena. Zapravo, morala se othrvati porivu da to ne učini. Silno ju je ljutilo što tako izložena mora stajati pred njim. Ali poput

SHANNA.indd 25

14.3.2011 13:55:41

26



Kathleen E. Woodiwiss

njezinoga oca, kad je u igri bio veliki ulog, nije bilo granica njezinome str­ pljenju, odlučnosti ni lukavštini.

Sva njegova osjetila bila su posve zaokupljena njome i Ruark je osjetio nesavladivu želju da Shannu uzme u naručje. Njezin miris ga je prizivao, njezine mekane zrele obline navodile su ga da osjeti bol od želje za njom.

Njezina ljepota koja oduzima dah oživjela mu je samu dušu i potaknula misli, dok je zamišljao kakva sve divota leži skrivena njegovome pogledu.

Imao je potrebu osjetiti njezinu toplinu ispod sebe, podići je u svoje uzdrh­ talo naručje i olakšati napetost koju je osjećao u slabinama. Ali bio je bolno svjestan svojih dronjaka i prljavštine.

Osim toga, postojao je zagonetan pogled ispod njezine ljepote na površi­ ni, nešto čemu nije mogao napipati slabu stranu, naznaka sarkazma, kratki bljesak neiskrenosti, neobičan dodir bahatosti. No ipak, bio je uvjeren da ona ne bi bila tu da je imala drugoga izbora. Znao je da je Orlan Trahern moćan čovjek, ali bilo mu je teško zamisliti da bi taj čovjek tako ograničio život jedinoga svoga potomka.

Shanna to više nije mogla podnijeti pa se naglo okrenula, suočiti se s njim. – Smatraš li ti to toliko odvratnim, to dijeljenje svoga imena sa mnom?

Odbijaš li me to? – Zašto je, zaboga, morala preklinjati toga nespretnoga lupeža?

Ruark je isprekidano udahnuo i uz iznimnu snagu volje ležerno odgo­ vorio. – Tu se ima mnogo toga razmotriti… Shanna? – Pogledavao je u nju upitno, namrštena čela, te na njezino potvrdno kimanje, nastavio: – Ime je jedino što mi je ostalo, i postoje oni koji bi bili silno pogođeni njegovim daljnjim blaćenjem.

– Obećavam ti, Ruark, da ga nemam namjeru zlorabiti – požurila ga je uvjeriti. – Samo ću ga na neko vrijeme posuditi, i kad nađem nekoga koga ću zavoljeti, bit će završeno s tim. Složiš li se, bit ćeš pokopan uz sve počasti u dobro označenome grobu dvorišne crkve. Mogu li ti do kojih ti je stalo dugo pamtiti tvoju sramotu?

– Znači obećavaš mi ugodu za posljednje dane, Shanna? – Kao da je nije čuo. – To bi mi uskratilo jedini užitak… izazivati gospodina Hicksa.

Kao da je uznemiren, Ruark je koračao ćelijom, po svemu sudeći dubo­ ko zamišljen. Zastao je ispred poljskoga kreveta. Pogled mu je ponovo bio ispitivački.

– Smijem li sjesti, Shanna? Ispričavam se što nemam stolac za tebe. Ako želiš, možeš mi se na ovome pridružiti.

SHANNA.indd 26

14.3.2011 13:55:41

Shannina ljubav



27

– Ne, ne, hvala ti – spremno je odgovorila. Bacila je pogled na prljavu slamu i nije mogla potisnuti drhturenje.

Smjestivši se na rubu, Ruark se naslonio na vlažni kameni zid i privu­ kao koljeno kako bi se rukom oslonio na nj. Ruka mu je visjela beživotno.

Pogled mu je bio prikovan uz nju i Shanna se čeličila za konačni čin. Mora ga dobro obaviti. Barem joj se nije otvoreno narugao.

– Misliš li ti da ja ovo mirne duše razmatram, Ruark? Moj otac je čovjek čelične volje i premda ga svakojako nazivaju, nikada još nisam ni od koga čula da nije održao danu riječ. Ne dvojim da će postupiti baš onako kako je rekao i primorati me da se udam za nekoga muškarca kojega prezirem.

Ruark je nepokolebljivo razmišljao, ali nijednu riječ nije prevalio preko usana. Bio je sad red na nju da bude nervozna i da korača, čime je nadalje samo uvelike promicala svoj slučaj. Shanna Trahern kretala se prirodnom gracioznošću žene koja je vodila aktivan život i nije pokazivala ništa od one usiljene ljupkosti koju su tako često pokazivale ljepotice na dvorovima i u salonima. Bilo je nekakve sigurnosti u njezinome koraku, koja je svakoj njezinoj kretnji davala glatkoću, tečnost i draž. Ruark joj se divio u svakom pogledu i većinu njezinih riječi uglavnom nije ni čuo, jer on je u mislima već bio odredio cijenu i samo čekao pogodan trenutak.

Shanna se zaustavila, i oslonivši se rukama o stol, nagnula se prema nje­ mu. Haljina joj se zavodljivo rastvorila i zapazila je kako mu je pogled pao baš tamo gdje je željela.

– Ruark – rekla je odrješito i on je nevoljko podigao pogled kako bi se susreo s njezinim. – Ima li nešto kod mene što smatraš odbojnim?

– Nema, Shanna, ljubavi moja. – Glas mu je bio prigušen, ali zazvučao je šuplje u ćeliji. – Ne mogu ni zamisliti koliko si lijepa. Toliko uživam u ovoj okrjepi da joj ne želim vidjeti kraj. Ali molim te razmotri ovo. Ako je tebi tvoj slučaj toliko dragocjen, cjenkat ću se s tobom za svoje ime, ali cijena će biti visoka, Shanna. Tražim od tebe da mi odgovoriš s da ili ne, prije no što odeš, jer tu neizvjesnost ne bih mogao podnijeti.

Shanna je zadržala dah, strahujući od onoga što se spremao reći.

– Moja cijena je ova: – Njegove riječi odjekivale su joj kroz mozak. – Brak će biti jedan, zapravo isto kao bračni zavjet. Osuđen sam na vješanje i biram mogućnost da iza sebe ostavim nasljednika. Cijena je ta da sa mnom prove­ deš noć i konzumiraš bračne zavjete na djelu, ne samo na riječima.

Dahtala je i oči su joj ljutito sijevale. Zgranula se, zapanjena i bijesna zbog njegove uvrede. Kako se samo usuđuje! Shanna je bila spremna vri­

SHANNA.indd 27

14.3.2011 13:55:41

28



Kathleen E. Woodiwiss

snuti sasuvši mu sav svoj bijes u lice, ali njegov smijeh zazvonio je ćelijom i njezinoga bijesa u trenu je nestalo. Prebacivši obje noge na poljski krevet i sklopivši ruke iza glave, bio je opušten, kao da je u nekoj gostionici u kojoj ispija svijetlo pivo.

– O, da – smijuljio se posprdno. – Pomislio sam kako bi to mogla biti prava cijena za škripac u kojemu si se našla. Zahtijevaš od mene moje ime za tako dragocjen slučaj, ime koje mi je posljednje i jedino što posjedujem, jedi­ no što mogu dati. A kad ja isto to tražim od tebe… da ta cijena bude jedino što ti možeš dati… onda ti se to čini previše dragocjenim. A ti onda odbij cijenu, ne pristani na nagodbu, i završit ćeš onako kako to tvoj otac želi.

Ruark je dograbio pljosku i podigao je visoko, nazdravljajući. – Za tvoje vjenčanje, Shanna, ljubavi.

Dugo je otpijao, a potom sjedio zagledan u nju, usiljeno se osmjehujući, osjećajući svoj gubitak. Shanna mu je uzvratila pogled, s gotovo nimalo topline u njemu.

Prokleti prljavi glupan! Misli li on da nju može nadigrati?

Prišla mu je njišući bokovima, poput ciganske plesačice, dok joj je kosa padala i oči plamtjele zelenovatrenim pogledom. Bila je pogođena i osjećala potrebu da odagna to njegovo podmuklo smijuljenje. Ljutnja je zavladala tamo gdje je zdrav razum drhtao u strahu. Stajala je pred njim razmaknutih stopala i ruku podbočenih o bokove i polako pružila prst kojim je prešla duž ravne crte njegovoga nosa.

– Gle – prezirno se osmjehivala – usuđujem te se dotaknuti, premda si prljav, premda si svinja koja se ruga mojoj potrebi. Spavam li s tobom, što ću onda dobiti? Da zamijenim očevu želju za tvoje derište?

Zabacivši glavu unatrag, Ruark se nasmijao gledajući je. – Draga moja, čini mi se da je želja tvoga oca izvjesna, poput smrti, i da joj nećeš uteći. A što ćeš onda, kad ti suprug kojega dragocjeno nađeš oženi udovicu i shvati da je još uvijek djevica? Što će ti on reći? Da je lagala svome ocu? A moje derište, ako to bude slučaj… može se i ne mora primiti. O tome Bog odlu­ čuje. Ako ne, nisi ništa izgubila, a mnogo si dobila. Ako je tako, istinsku udovicu nijedan otac ne može poreći. – Duboko je uzdahnuo. – Ali sve je to uzalud, jer vidim da nisi od onih koje bi riskirale. Želiš moje ime i svu nagodbu u svoju korist, dok ja ne dobivam ništa, barem ne ono čega bih se rado sjećao do posljednjega daha. Nažalost, dosta o tome. Zbilja si iznimno privlačna, Shanna.

Položio joj je ruku na rame, nježno je milujući.

SHANNA.indd 28

14.3.2011 13:55:41

Shannina ljubav



29

– Znaš li da si moja sve dok ne umrem? To je ta cijena koju plaća žena koja traži muškarca da bi mu ponudila brak. Mudraci kažu da mu mora pripadati do njegove smrti.

Shanna je piljila u njega u nevjerici, svjesna zamke koja se oko nje posve zatvorila.

– Ali moja potreba je velika – prošaptala je i shvatila istinu u tome što je rekao. Ne bi se osjećala slobodnom, sve dok je on na životu. – Došla sam spremna te preklinjati. – Glas joj je bio tih i promukao. – Nisam došla po­ pustiti, ali popustit ću. Dakle, to je nagodba.

Ruark je na trenutak spustio bradu. Nije to očekivao. Odjednom je bio ushićen. Gotovo da će biti vrijedno vješanja. Ustao je i stao ispred nje, iako se nije usuđivao dotaknuti je. Ruke su mu bile prislonjene uz bedra dok se borio protiv svladavanja toga poriva. Progovorio je nježnim glasom, goto­ vo prošaptao.

– Nagodba. Da, nagodba. Neka se zna da je onaj koji se prvi oženio to­ bom, ljubljena moja Shanna, kupio to pravo najdragocjenijom od svih ci­ jena.

Zagledana u te tople oči boje jantara, Shanna nije mogla naći odgovora, ni neke druge riječi i u tome trenutku progovoriti. Uzimajući svoj ogrtač, tupo je prihvatila njegovu pomoć da joj ga pomogne odjenuti. Namjestila je veo i navukla kapuljaču naprijed, pozorno pokrivši kosu.

Napokon, kad je već bila spremna za odlazak, okrenula se prema njemu, ali gotovo se povukla kad je podigao ruku s namjerom da je dotakne. Na njezino iznenađenje, samo joj je zakačio zalutalu kovrču koja se izvukla i polako pričvrstio sponu koja joj je pridržavala kapuljaču. Shanna mu se za­ gledala u lice. Pogled mu je bio blag, pun žudnje, dodirujući je posvuda.

– Moram izvršiti sve pripreme – rekla je odlučno, skupivši svu svoju hra­ brost. – Potom ću poslati Pitneyja po tebe. Neće trajati više od dan-dva.

Laku noć.

Teško održavši ravnotežu, Shanna se okrenula i izišla. U tome trenutku Ruark je mogao radosno povikati. Čak mu ni Hicks nije mogao pokvariti raspoloženje kad se kasnije, ponovo u tami, Ruark izvalio na poljski krevet i posvetio hobiju koji mu je u posljednje vrijeme bio razbibriga, proganja­ nju buha.

SHANNA.indd 29

14.3.2011 13:55:41

SHANNA.indd 4

14.3.2011 13:55:39

kathleen e. woodiwiss

Veličanstvena priča o slobodi, izdaji i strastvenoj sudbini, iz pera jedne od najomiljenijih spisateljica našega doba Kathleen E. Woodiwiss

U izblijedjelim odjecima ispraznih bračnih zavjeta, svečano obećanje je prekinuto. Senzualna prevarantica u trenu je pobjegla, ostavljajući neznancu za kojega se udala da se suoči s vješalima, neispunjena obećanja. Ali Ruark Beauchamp sad je zauvijek vezan, dušom i srcem, za temperamentnu, opojnu Shannu. Bit će slobodan i naći će je… pa makar to značilo slijediti je u pakao… ili u raj. Nikakvo kovano željezo ne može zarobiti Ruarkovu odlučnu strast, kao što mu nijedna krvnikova omča neće uskratiti ushit onoga što mu s pravom pripada. .

w w w. moz aik k njiga. hr

179,00 kn ISBN 978-953-14-0866-0

Shannina ljubav PRESVLAKA.indd 1

Shannina ljubav

Iza zidina zatvora Newgatea zapečaćen je tajni dogovor, kad osuđenik pristane oženiti lijepu, slobodoumnu, odvažnu nasljednicu, spašavajući je na taj način od neželjenoga ugovaranoga braka. Za svoje prezime, dobit će jednu noć užitka bez premca.

kathleen e. woodiwiss

Shannina ljubav 3/18/11 1:11 PM