Škrtac/Građanin plemić by Mozaik knjiga

ŠKOLA ZA ŽENE, ŠKRTAC, TARTUFFE, DON JUAN, MIZANTROP, GRAĐANIN PLEMIĆ I UMIŠLJENI BOLESNIK, DJELA KOJA SE NEPREKIDNO IZVODE ŠIROM SVIJETA DULJE OD TRI STOLJEĆA«, NAPISALA JE, IZMEĐU

OSTALOGA,

SANJA IVIĆ U POGOVORU KNJIZI. www.mozaik-knjiga.hr

109,00 kn ISBN 978-953-14-0698-7

ŠKRTAC | GRAĐANIN PLEMIĆ

SU KOMEDIJE U PET ČINOVA MEĐU KOJIMA SU REMEK-DJELA

MOLIÈRE

»U MOLIÈREOVU OPUSU ZASTUPLJENE SU I

FARSE I JEDNOČINKE, ALI NAJBOLJA OSTVARENJA

N     J-B P M (. – .)       . P     COLLÈGE DE CLERMONT,         . D              . O    .  .     M,          .

Mol

i È r e

ŠKRTAC GRAĐANIN PLEMIĆ

Skrtac Gradjanin plemic.indd 1

12.2.2010 8:58:58

UPRAVLJATI, STVORITI.indd 4

7.9.2009 15:20:08

UREdnica

Lidija Zozoli

naslov izvornika

Molière: L'Avare Le Bourgeois gentilhomme Izdavaè

MOZAIK KNJIGA d.o.o., Zagreb Za izdavaèa

Alen Bodor ilustracija na naslovnici

Portret: Siniša Popović kao Gospodin Jourdain predstave Građanin plemić HNK u Zagrebu snimio

Livio Badurina

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drukčije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

MOLIÈRE

ŠKRTAC prijevod

Višnja Machiedo

GRAĐANIN PLEMIĆ Prijevod

Mladen Škiljan

J.-B. Poquelin Molière: ©krtac Premijera: 18. srpnja 2009., Riječke ljetne noći, HNK u Rijeci Prijevod: Radovan Ivšić Redatelj: Oliver Frljić

Snimio: Dražen Šokčević

Jean-Baptiste Poquelin Molière

≈ŠKRTAC√ Prijevod: Radovan Ivšić R edatelj: Oliver Frljić Dramaturg: Oliver Frljić Scenograf: Dalibor Laginja Kostimografkinja: Sandra Dekanić Izbor glazbe: Oliver Frljić Oblikovatelj svjetla i projekcije: Deni Šesnić Asistentice scenografa: Emina Pughel Gloria Sellan Asistent oblikovatelj svjetla i projekcija: Martino Šesnić Inspicijentica: Ana Vidučić

ansambl predstave: OSOBE

H arpagon Alen Liverić Cleante Jasmin Mekić Elise Tanja Smoje Valere Damir Orlić M ariane Anastazija Balaž Lečić Pudlica Jelena Lopatić Frosine Olivera Baljak Simon Elena Brumini Jacques/La Fleche Alex Đaković

Premijera: 18. srpnja 2009. u prostoru Brodogradilišta ≈3.maj√ Predstava traje oko jedan sat i 20 minuta i izvodi se bez stanke.

ŠKRTAC

OSOBE

HARPAGON, otac Cléanteov i Élisin, a zaljubljen u Marianu CLÉANTE, sin Harpagonov, Marianin dragi ÉLISE, kći Harpagonova, Valèreova zaručnica VALÉRE, Sin Anselmov i Élisin zaručnik MARIANE, Cléanteova draga, koju ljubi Harpagon ANSELME, otac Valèreov i Marianin FROSINE, spletkarica MEŠTAR SIMON, mešetar JACQUES, Harpagonov kuhar i kočijaš LA FLÉCHE, Cléanteov sluga GOSPA CLAUDE, Harpagonova sluškinja BRINDAVOINE, Harpagonov lakaj LA MERLUCHE, Harpagonov lakaj POVJERENIK i njegov PISAR

Radnja se zbiva u Parizu.

PRVI ČIN

Prvi prizor VALÈRE, ÉLISE

VALÈRE: Što je, dražesna Éliso, zar postajete snuždeni nakon što ste bili tako dobri i susretljivo me uvjerili u svoju vjernost? Vidim, nažalost, kako uzdišete usred moje radosti. Je li vam žao, recite, što ste me usrećili, i kajete li se zbog tog obećanja na koje vas je silom naveo moj ljubavni žar? ÉLISE: Ne, Valère, ne mogu se kajati zbog svega onog što činim za vas. Ćutim kako me tome vuče neka odveć slatka sila, pa nemam čak ni snage željeti da tako ne bude. Ali, istini za ljubav, zabrinjava me ishod i jako se bojim da vas ne ljubim malo više no što bih smjela. VALÈRE: Ali čega se možete bojati, Éliso, u dobrosrdnosti koju mi iskazujete? ÉLISE: Sto stvari istodobno, jao: očeve ljutine, predbacivanja u obitelji, ljudskog kuđenja; ali ponajviše promjene u va-

Molière

šem srcu, Valère, te one zlikovačke hladnoće kojom pripadnici vašeg spola najčešće uzvraćaju na prevatrene dokaze nedužne ljubavi. VALÈRE: Ah, ne činite mi tu nepravdu da o meni sudite po drugima. Sumnjičite me radije zbog svega drugog, Éliso, a ne da bih se ja iznevjerio svojoj dužnosti prema vama. Previše vas ljubim za tako nešto i moja će ljubav biti trajna dok god budem živ. ÉLISE: Ah, Valère, svi drže iste besjede. Svi su muškarci po riječima slični i samo se djelima razotkrivaju kao različni. VALÈRE: Kad već jedino djela pokazuju kakvi smo, onda bar pričekajte da o mojem srcu sudite po njima, i ne tražite mi nipošto krivice u nepravednim bojaznima kakva nepovoljnog predviđanja. Ne mučite me nasmrt, molim vas, jakim udarcima uvredljive sumnje, i dajte mi vremena da vas tisućama i tisućama dokaza uvjerim u čestitost svojeg ljubavnog žara. ÉLISE: Kako lako, jao, popuštamo osobama koje ljubimo! Da, Valère, držim da me vaše srce nije kadro prevariti. Vjerujem da me ljubite istinskom ljubavlju i da ćete mi ostati vjerni; ne želim nipošto sumnjati u to i svoju tugu ograničavam na zebnje zbog mogućih ukora. VALÈRE: Ali čemu ta zabrinutost? ÉLISE: Ničega se ne bih morala bojati da vas svi vide očima kojima vas ja vidim, pa u vašoj osobi nalazim opravdanje za ono što činim za vas. Moje srce ima kao obranu svu vašu zaslužnost, potpomognutu zahvalnošću na koju me spram vas obvezuju nebesa. Imam neprestance na umu onu neobičnu opasnost koja je prva omogućila da ugledamo jedno drugo, tu začudnu velikodušnost kojom ste svoj život izložili pogibelji e da biste moj preoteli bijesnim valovima; tu brigu i nježne pažnje kojima ste me obasuli, nakon što ste me bili izvukli iz vode; revne i smjerne iskaze te žarke ljubavi koju nije zapla-

Škrtac

šilo ni vrijeme ni poteškoće, i tu ljubav koja, nukajući vas na zapostavljanje i roditelja i domovine, zadržava vaše korake na ovome mjestu, a vaš staleški položaj drži meni za ljubav u tajnosti, te vas je štoviše primorala; kako biste mene viđali, da se zaposlite kao sluga mojeg oca. Sve to jamačno ostavlja na mene predivan dojam i u mojim očima, dakako, dovoljno opravdava obećanje što ga rado preuzeh; ali to, možda nije dovoljno da ga opravda pred drugima, pa nisam sigurna da se oni mogu uživjeti u moje osjećaje. VALÈRE: Od svega što ste rekli, trudim se jedino i samo svojom ljubavlju da vas donekle zavrijedim; a glede nemira vaše savjesti, vaš se otac glavom stara i previše da vas opravda pred svijetom, a njegova prekomjerna škrtost i isposnički način na koji on živi sa svojom djecom mogli bi odobriti i najčudnije stvari. Oprostite mi, dražesna Éliso, što pred vama ovako govorim: vi znate da se u tom pogledu ne može kazati ništa dobro. Ali, ako naposljetku uzmognem, kao što se nadam, pronaći svoje roditelje, neće nas stajati mnogo muke da steknemo njihovu naklonost. Očekujem nestrpljivo njihove vijesti i sam ću ih poći tražiti, ako ih dugo ne bude. ÉLISE: Ah, Valère, ne mičite se odavde, molim vas, i snujte samo kako steći naklonost mojeg oca. VALÈRE: Vidite i sami kako postupam i kakvim sam se vještim ugađanjima morao poslužiti da bih stupio u njegovu službu; pod kakvom se krinkom simpatije i slaganja u osjećajima skrivam da bih mu se svidio i kakvu ja osobu svakodnevice pred njim glumim, ne bih li stekao njegovu ljubav. Postižem u tome napredak dostojan divljenja i doznajem iz iskustva kako nema boljeg puta, da se osvajaju ljudi, doli kititi se u njihovim očima njihovim nagnućima, pristajati uz njihova načela, kaditi njihovim manama i glasno hvaliti to što čine. Izlišno je strahovati da ćemo s ugađanjem odveć pretjerati i, makar je posve očito da ih zavaravamo, najprepredeniji su svagda najlakovjer-

Molière

niji spram laskanja i nema na svijetu takve neumjesnosti i rugla što ih oni ne bi progutali, kad ih začinimo hvalospjevom. Iskrenost pomalo stradava dok se bavim tim zanatom; ali, kad nam trebaju neki ljudi, valja im se prilagoditi, a s obzirom da ih ne bismo znali pridobiti drukčije nego ovako, krivnja ne leži na laskavcima nego na onima koji žele da im laskaju. ÉLISE: Ali zašto ne pokušavate zadobiti podršku mojeg brata u slučaju da se sluškinja usudi razotkriti našu tajnu? VALÈRE: Ne mogu istodobno imati obzira prema obojici; očeva i sinovljeva narav su tako suprotne da je teško istovremeno zadobiti njihovo povjerenje. Ali zato vi, sa svoje strane, djelujte na svojeg brata i iskoristite ljubav koja vlada među vama zato da ga pridobijete za našu stvar. On dolazi. Ja se povlačim. Iskoristite ovo vrijeme za razgovor s njime, a o našoj stvari otkrijte mu samo ono što budete smatrali umjesnim. ÉLISE: Ne znam hoću li imati snage da mu povjerim tu tajnu.

Škrtac

Drugi prizor CLÉANTE, ÉLISE

CLÉANTE: Baš mi je zadovoljstvo, sestro, što vas nalazim samu; izgarao sam od želje da s vama razgovaram i da vam otkrijem jednu tajnu. ÉLISE: Rado ću vas saslušati, brate. Što mi imate kazati? CLÉANTE: Mnogo toga, sestro, a obuhvaćeno jednom riječju: ja ljubim. ÉLISE: Vi ljubite? CLÉANTE: Da, ljubim. Ali prije nego što nastavim, znam da ovisim o ocu i da me sinovsko ime podvrgava njegovoj volji; znam da nikako ne smijemo zadati riječ bez pristanka onih kojima dugujemo život; da ih je nebo stvorilo gospodarima naših zavjeta, dok je nama naloženo da njima raspolažemo samo pod njihovim vodstvom; jer, kako nisu obuzeti nikakvom ludom strašću, kadri su se kudikamo manje varati nego mi i kudikamo bolje vidjeti što je za nas dobro; da prije treba vjerovati svjetlu njihove razboritosti negoli sljepilu naše strasti; te da nas žestina mladosti najčešće odvlači u nemilu provaliju. Sve vam to govorim, sestro, kako se vi ne biste trudili i meni to isto govorili, jer moja ljubav, naposljetku, nikoga i ništa ne želi slušati, pa vas molim da mi nipošto ne prigovarate.

Molière

ÉLISE: Jeste li se već vjerili, brate, s onom koju ljubite? CLÉANTE: Nisam, ali sam se na to odlučio; i još jedanput vas zaklinjem da ne navodite nikakve razloge kako biste me od toga odvratili. ÉLISE: Zar sam ja, brate, tako čudnovata osoba? CLÉANTE: Niste, sestro; ali vi ne ljubite, ne poznajete to slatko nasilje što ga nježna ljubav vrši nad našim srcima, pa se pribojavam vaše razboritosti. ÉLISE: Jao, brate, ne govorimo o mojoj razboritosti! Ne postoji nitko kome ona ne uzmanjka bar jedanput u životu; i, ako vam otvorim svoje srce, možda ću u vašim očima biti kudikamo nerazboritija od vas. CLÉANTE: Ah, daj Bože da vaša duša, kao i moja... ÉLISE: Zaključimo prije vašu stvar, pa mi recite tko je ta koju ljubite. CLÉANTE: Jedna mlada osoba koja tek odnedavna stanuje u blizini i čini se kao stvorena da probudi ljubav u svakome tko je ugleda. Priroda nije stvorila ništa ljupkije, tako da sam se, sestro moja, zanio čim sam je ugledao. Zove se Mariane i živi pod paskom starice majke koja je gotovo svagda bolesna, a prema njoj ta ljupka kći gaji osjećaje takve privrženosti da se ni zamisliti ne daju. Ona je služi, žali i tješi s ljubavlju koja bi ganula vašu dušu. Tih posala se laća na najmilovidniji način na svijetu i neizmjerna draž isijava iz svih njezinih čina: neka blagost puna miline, silno umiljata dobrota, divna čestitost, neka... Ah, sestro, volio bih da ste je već vidjeli. ÉLISE: Mnogo doznajem brate, i iz ovog što mi kazujete, a da shvatim kakva je, dovoljno mi je što je vi ljubite. CLÉANTE: Otkrio sam krišom da ne žive u velikom blagostanju, te da se u svojem opreznom načinu življenja muče da

Škrtac

sve svoje potrebe namire imutkom kojim koliko-toliko raspolažu. Zamislite, draga sestro, kakva bi radost bila poboljšati položaj osobi koju ljubimo, priskočiti na spretan način malo u pomoć skromnim a neophodnim potrebama poštene obitelji; i shvatite moje veliko nezadovoljstvo što me očeva škrtost onemogućava da okusim tu radost i da pružim toj ljepotici ikakav dokaz svoje ljubavi. ÉLISE: Prilično dobro shvaćam, dragi brate, koliko je vaše žaljenje. CLÉANTE: Ah, sestro, ono je veće no što se može zamisliti: jer ima li, naposljetku, išta okrutnije od te krute štednje koja se nad nama provodi, od te čudne oskudice od koje na silu ginemo. I čemu će nam služiti imutak, ako nam dopadne tek onda kad više ne budemo u mladenačkoj dobi da u njemu uživamo, i ako se sada moram zaduživati na sve strane, samo zato da bih preživio, ako sam prisiljen skupa s vama svakodnevice tražiti pomoć u trgovaca da se uzmognem pristojno odijevati? Htio sam napokon s vama razgovarati, da mi pomognete preispitati oca u pogledu mojih osjećaja; pa ako im se on usprotivi, odlučio sam s tom ljupkom osobom otići na drugo mjesto i uživati sreću kakvu nam ushtjedne namijeniti Bog. S tim naumom posvuda tražim novac koji ću uzajmiti; pa ako se vi, draga sestro, nalazite u sličnom položaju, te ako se otac silom prilika suprotstavi našim željama, napustit ćemo ga oboje i oslobodit ćemo se tog zuluma što ga već odavno provodi nad nama njegova nepodnošljiva škrtost. ÉLISE: Istina je da nam svakog dana daje sve više razloga da žalimo majčinu smrt i da... CLÉANTE: Čujem njegov glas. Udaljimo se malo odavde, da dovršimo naš povjerljivi razgovor, pa ćemo udružiti snage da nasrnemo zajedno na njegovu surovu ćud.

Molière

Treći prizor HARPAGON, LA FLÈCHE

HARPAGON: Smjesta se nosi odavde, bez ijedne riječi prigovora! Hajde, kidaj iz moje kuće, zakleti lupežu, huljo prokleta! LA FLÈCHE (za sebe): Nikada nisam vidio tako zločesta čovjeka kao što je ovaj prokleti starac; te mislim, sačuvaj me Bože, da je u njemu sam vrag. HARPAGON: Ti mrmljaš kroza zube? LA FLÈCHE: Zašto me tjerate? HARPAGON: No, baš tebi, obješenjače, priliči da me zapitkuješ za razloge! Brzo nestani, jer ću te inače ispremlatiti. LA FLÈCHE: Što sam vam učinio? HARPAGON: Učinio si mi da ja hoću da ti odeš. LA FLÈCHE: Moj gospodar, a vaš sin, naložio mi je da ga čekam. HARPAGON: Idi i čekaj ga na ulici, umjesto da stojiš u mojoj kući nasađen kao kolac, motreći na sve što se događa i iz svega izvlačeći za se korist. Ne želim nipošto imati pred sobom uhodu svojih poslova, izdajnika čije proklete oči vrebaju na sve što radim, proždiru to što posjedujem i njuškaju na sve strane ne bi li ugledale nešto što se može ukrasti.

Škrtac

LA FLÈCHE: Kako bi vas dovraga, itko uspio okrasti? Zar ste vi potkradljiv1 čovjek, kada sve krijete i stražarite dan i noć. HARPAGON: Skrivat ću koliko me volja i stražarit ću koliko budem htio. Zar nema njuškala koja paze na ono što radim? (Za sebe.) Strepim da on nije štogod posumnjao o mojem novcu. (Glasno.) Da ti ne bi slučajno proširio glasine kako u kući držim skriveni novac? LA FLÈCHE: Zar ste sakrili novac? HARPAGON: Ne kažem to, nitkove. (Za sebe.) Pobjesnit ću. (Glasno.) Samo pitam nećeš li ti iz zlobe proširiti glasine da držim novac. LA FLÈCHE: Tà je li nama važno da li ga imate ili nemate, kad je za nas to svejedno? HARPAGON: Praviš se mudrijašem! Opalit ću te po ušima zbog tog mudrovanja. (Podigne ruku u nakani da mu opali pljusku.) Odlazi odavde, kažem ti ponovo. LA FLÈCHE: Pa dobro, odlazim. HARPAGON: Čekaj! Ne odnosiš li nešto sa sobom? LA FLÈCHE: A što bih vam odnio? HARPAGON: Dođi ovamo da vidim. Pokaži mi ruke. LA FLÈCHE: Evo.2 1 2

Prema Molièrovoj šaljivoj kovanici ≈volable√ (izvedenici od glagola ≈voler√ = krasti). Komična dosjetka preuzeta iz Plautove komedije Aulularia (Lončić), koja se i inače smatra glavnim izvorom Molièreova Škrca. Tit Makcije Plaut (254./251. ∑ 184. pr. Kr.), autor je stotinjak komedija intriga, bogatih situacijskom i blistavom verbalnom komikom. Taj veliki rimski komediograf postat će uzorom mnogim europskim piscima, pa i našem Marinu Držiću (Skup). Tekst spomenute komedije o lončiću sa skrivenim blagom i tvrdici Euklionu nije se, nažalost, sačuvao u cijelosti.

Molière

HARPAGON: I druge. LA FLÈCHE: Druge? HARPAGON: Da. LA FLÈCHE: Evo. HARPAGON (pokazuje na njegove hlače): Da nisi nešto u njih stavio? LA FLÈCHE: Pogledajte sami. HARPAGON (pipajući dno njegovih hlača do koljena): Te široke hlače do koljena su kao stvorene za skrivanje preotetih stvari, i rado bih vidio na vješalima nekoga od onih koji ih nose. LA FLÈCHE (za sebe): Ah, takav bi čovjek doista zaslužio ono čega se boji, a meni bi bio užitak okrasti ga. HARPAGON: Hm? LA FLÈCHE: Što je? HARPAGON: Što ti to govoriš o krađi? LA FLÈCHE: Kažem da me cijelog pretražujete da vidite jesam li vas okrao. HARPAGON: Upravo ću to i učiniti. (Prekopava po njegovim džepovima.) LA FLÈCHE (za sebe): Kuga odnijela škrtost i cicije! HARPAGON: Kako? Što kažeš? LA FLÈCHE: Što kažem? HARPAGON: Da. Što ti to govoriš o škrtosti i cicijama? LA FLÈCHE: Kažem da kuga odnijela škrtost i cicije. HARPAGON: O kome ti to govoriš? LA FLÈCHE: O cicijama.

Škrtac

HARPAGON: I tko su te cicije? LA FLÈCHE: Gramzljivci i tvrdice. HARPAGON: Ali što time hoćeš reći? LA FLÈCHE: Zbog čega se vi uzrujavate? HARPAGON: Uzrujavam se zbog toga što se moram. LA FLÈCHE: Mislite li da možda govorim o vama? HARPAGON: Mislim što mislim; ali hoću da mi veliš kome govoriš, kad to kažeš. LA FLÈCHE: Govorim... govorim svojoj kapi. HARPAGON: A ja bih te mogao zviznuti po tvojoj kapici. LA FLÈCHE: Zar ćete mi braniti da proklinjem cicije? HARPAGON: Ne; ali ću ti zabraniti da brbljaš i budeš bezobrazan. Šuti. LA FLÈCHE: Pa ja nikoga ne spominjem. HARPAGON: Izmlatit ću te, ako budeš govorio. LA FLÈCHE: Koga svrbi, nek’ se češe. HARPAGON: Hoćeš li umuknuti? LA FLÈCHE: Hoću, ali ne svojom voljom. HARPAGON: Ah, ah! LA FLÈCHE (pokazuje mu jedan od džepova na svojem pršnjaku): Gledajte, evo još jednog džepa. Jeste li zadovoljni? HARPAGON: Hajde, vrati mi to bez pretraživanja. LA FLÈCHE: A što? HARPAGON: To što si mi uzeo. LA FLÈCHE: Nisam vam uzeo baš ništa. HARPAGON: Pouzdano?

Molière

LA FLÈCHE: Pouzdano. HARPAGON: Zbogom. Neka te vrag nosi! LA FLÈCHE: Doista sam na krasan način otpravljen. HARPAGON: Neka ti to bar leži na savjesti! Ta ništarija od sluge dovodi me u veliku nepriliku i nije mi nimalo drago pred očima imati tog šepavog psa.3

Četvrti prizor HARPAGON, ÉLISE, CLÉANTE

HARPAGON: Prilična je muka, dakako, čuvati u kući veliku svotu novaca, i presretan je onaj tko je sav svoj imutak uložio na kamate te zadržava za sebe samo onoliko koliko mu treba za troškove. Čovjeku nije baš tako lako pronaći u cijeloj kući neko pouzdano skrovište: jer meni su kase sumnjive i u njih se nikada neću pouzdati. Držim da su baš one pravi mamac za kradljivce i vazda prva stvar na koju će navaliti. Ne znam, međutim, jesam li dobro učinio što sam zakopao u vrtu deset tisuća škuda, 3

Glumac Louis Béjart koji je igrao slugu bio je doista šepav. Da naglasi komičnost tog lika, Molière mu je nadjenuo ime La Flèche (= Strijela). Lakaje je nazvao La Merluche (= Bakalar) i Brindavoine (složenica od brin d’avoine = slamčica zobi).

Škrtac

koje su mi jučer vraćene. Deset tisuća zlatnih škuda kod kuće je prilična svota... (Pojavljuju se brat i sestra, tiho razgovarajući.) O Bože, da nisam sam sebe izdao... Zanio sam se i prenaglio i, čini se, glasno govorio dok sam mudrovao sam sa sobom... Što je? CLÉANTE: Ništa, moj oče. HARPAGON: Jeste li već dugo ovdje? ÉLISE: Ovaj čas smo došli. HARPAGON: Čuli ste... CLÉANTE: Što, oče? HARPAGON: Samo recite... ÉLISE: Što? HARPAGON: Što sam maloprije rekao. CLÉANTE: Nismo. HARPAGON: Jeste, jeste. ÉLISE: Oprostite. HARPAGON: Uvjeren sam da ste čuli nekoliko riječi. Razgovarao sam, naime sam sa sobom kako je danas teško doći do novaca i rekao sam da je presretan onaj tko kod sebe može imati deset tisuća škuda. CLÉANTE: Ustručavali smo se da vas oslovimo od straha da vas ne prekinemo. HARPAGON: Sa zadovoljstvom vam to priopćujem, tako da ne biste pogrešno shvatili i zamišljali da kažem kako upravo ja imam tih deset tisuća škuda. CLÉANTE: Mi se ne pačamo u vaše poslove. HARPAGON: Kamo sreće da imam tih deset tisuća škuda! CLÉANTE: Ne vjerujem.

Molière

HARPAGON: To bi za mene bilo dobro. ÉLISE: To su stvari... HARPAGON: Bilo bi mi itekako potrebno. CLÉANTE: Mislim da... HARPAGON: To bi mi jako dobro došlo. ÉLISE: Vi ste... HARPAGON: I ne bih se žalio, kao što se žalim, na teška i kukavna vremena. CLÉANTE: Zaboga, oče, pa i nema razloga da se vi tužite, kad se zna da raspolažete priličnim imetkom. HARPAGON: Kako! Ja, da raspolažem priličnim imetkom? Lažu oni koji to kažu. To je najveća laž na svijetu i sve te glasine šire zapravo lupeži. ÉLISE: Nemojte se ljutiti. HARPAGON: Čudno je što mi se iznevjeravaju moja vlastita djeca i pretvaraju u moje neprijatelje. CLÉANTE: Zar vam je neprijatelj onaj tko kaže da ste imućni? HARPAGON: Tako je. Slične besjede i vaša rastrošnost prouzrokovat će da će mi za koji dan nahrupiti u kuću i prerezati grkljan, s mišlju da sam sav opšiven zlatnicima.4 CLÉANTE: U kakve se ja to velike troškove upuštam? HARPAGON: Kakve? Ima li išta skandaloznije od te raskošne odjeće u kojoj se šepiriš po gradu? Jučer sam izgrdio vašu sestru; ali ovo je još gore. To vapi k nebu za osvetom; pa, kad bi se sve od glave do pete uzelo u obzir, bilo bi dovoljno za ustanovljenje dobre rente. Kazao sam vam, sine, već dvadeset puta, vaše mi 4

U XVII. st. postojao je navodno običaj da škrci ušiju novac u svoju odjeću kako bi ga što bolje sakrili i čuvali.

Škrtac

se vladanje baš nimalo ne sviđa: svim silama izigravate markiza i, da hodate okolo u takvom ruhu, morate doista mene orobiti. CLÉANTE: A kako bih vas orobio? HARPAGON: Što ja znam? Odakle vam onda sredstva da nabavljate ruho koje nosite? CLÉANTE: Meni, oče? Tako što igram na sreću, a kako sam vrlo sretne ruke, trošim na sebe sav novac koji dobijem. HARPAGON: Postupate vrlo loše. Ako ste sretne ruke u igri, morali biste se time okoristiti i uložiti dobiveni novac na poštene kamate, zato da jednog dana njime raspolažete... Htio bih zbilja znati, a da o ostalome i ne govorim, čemu služe sve te vrpce kojima si se prošarao od glave do pete i nije li pola tuceta vezica dovoljno da se hlače privežu uz prsluk? Je li doista neophodno spiskati novac na vlasulje, kad čovjek može nositi kosu koja mu raste iz glave i ne košta ga ništa! Kladim se da si na vlasulje i vrpce utrošio bar dvadeset pistola,5 a dvadeset pistola donosi godišnje osamnaest franaka šest sua i osam dinara, i to samo uz kamatnu stopu jedan dinar za dvanaest uloženih.6 CLÉANTE: Imate pravo. HARPAGON: Pustimo to i razgovarajmo o drugom. Hm? (Tiho, za sebe.) Mislim da jedno drugom daju znak da mi ukradu kesu. (Glasno.) Što znače te kretnje? ÉLISE: Moj brat i ja oklijevamo tko će prvi uzeti riječ, a oboje vam imamo nešto reći. HARPAGON: I ja vama obadvoma imam nešto reći. CLÉANTE: Zapravo želimo razgovarati s vama o ženidbi. 5

Pistola je zlatnik od 10 franaka. Kad se Harpagon obraća sinu, on oscilira između ≈vi√ i ≈ti√ i tim promjenama nijansira svoje raspoloženje. Djeca pak nikada ne smiju ≈tikati√ svoje roditelje. U tom računanju dolazi do izražaja Harpagonov lihvarski mentalitet.

Molière

HARPAGON: Ja također hoću razgovarati s vama o ženidbi. ÉLISE: Ajme, oče! HARPAGON: Čemu taj vapaj? Da li vas, kćeri moja, plaši riječ ili stvar? CLÉANTE: Ženidba i udaja mogu nas oboje plašiti, ako budu po vašem naumu i zamisli, jer se mi bojimo da se naši osjećaji ne slažu s vašim izborom. HARPAGON: Strpite se malo. Ne uzbuđujte se nipošto. Znam dobro što treba vama obadvoma i, ni jedno ni drugo, nećete imati baš nikakva razloga da se tužite na sve što namjeravam poduzeti. Pa da odnekuda započnem, recite mi, jeste li vidjeli mladu osobu, po imenu Mariane, koja stanuje nedaleko odavde? CLÉANTE: Jesam, oče. HARPAGON (Élisi): A vi? ÉLISE: Čula sam za nju. HARPAGON: Kakva vam se, sine, čini ta djevojka? CLÉANTE: Vrlo je dražesna. HARPAGON: Njezin izraz lica? CLÉANTE: Posve čestit i pun duha. HARPAGON: Njezina vanjština i vladanje? CLÉANTE: Divni, bez sumnje. HARPAGON: Ne smatrate li da bi ovakva djevojka bila dovoljno vrijedna da se o njoj razmišlja? CLÉANTE: Smatram, oče. HARPAGON: Da bi to bila poželjna partija? CLÉANTE: Vrlo poželjna. HARPAGON: I da bi mužu donijela zadovoljstvo?

Škrtac

CLÉANTE: Zasigurno. HARPAGON: Ima jedna mala poteškoća: bojim se, naime, da ona nije toliko imućna koliko bi se moglo poželjeti. CLÉANTE: Ah, oče, imetak se ne uzima u obzir kad je u pitanju ženidba s poštenom djevojkom... HARPAGON: Polako, molim! Ali, valja zapravo reći da, ako tu ne nalazimo onakvo bogatstvo kakvo želimo, možemo uznastojati to nadoknaditi nečim drugim. CLÉANTE: To se razumije. HARPAGON: Baš mi je drago što dijelite moje mišljenje, jer su njezino čestito držanje i njezina blagost osvojili moje srce, pa sam odlučio da se njome oženim, samo ako to donekle bude za moje dobro. CLÉANTE: Uh? HARPAGON: Što je? CLÉANTE: Odlučili ste, kažete... HARPAGON: Da se oženim Marianom. CLÉANTE: Tko? Vi? Vi? HARPAGON: Da, ja, ja, ja! Što vam je? CLÉANTE: Odjedanput mi je pala mrena na oči, pa se moram povući. HARPAGON: Neće vam biti ništa. Popijte brzo u kuhinji veliku čašu bistre vode. Eto nam tih mekušnih gospodičića, u kojima nema više snage negoli u kokoši! Rekoh, dakle, što sam odlučio za sebe. Glede tvojeg brata, kćeri, njemu namjenjujem stanovitu udovicu koju su mi baš jutros spominjali; a tebe pak dajem gospodinu Anselmu. ÉLISE: Gospodinu Anselmu?

Molière

HARPAGON: Da. Čovjeku zrelu, razboritu i mudru, koji nema više od pedeset godina, a ljudi ga hvale zbog velika imetka. ÉLISE (klanjajući se): Ne želim se nipošto udati, oče, ako mi dopuštate. HARPAGON (oponašajući njezin naklon): A ja, kćerkice moja mila, želim da se vi udate, ako mi dopuštate. ÉLISE: Oprostite mi, oče. HARPAGON: Oprostite mi, kćeri. ÉLISE: Gospodinu Anselmu vrlo sam ponizna službenica; ali, s vašim dopuštenjem, ja se za njega neću udati. HARPAGON: Vaš sam preponizan sluga; ali, s vašim dopuštenjem, udat ćete se za njega još večeras. ÉLISE: Već večeras? HARPAGON: Već večeras. ÉLISE: Neću, oče. HARPAGON: Hoćete, kćeri. ÉLISE: Neću. HARPAGON: Hoćete. ÉLISE: Neću, kad vam kažem. HARPAGON: Hoćete, kad vam kažem. ÉLISE: Na to me vi nikako nećete prisiliti. HARPAGON: Na to ću ja tebe prisiliti. ÉLISE: Radije ću se ubiti, negoli da se udam za takva muža. HARPAGON: Nećeš se ubiti nego ćeš se za njega udati. Ali koje li drskosti! Je li se ikada vidjelo da jedna kći na ovaj način razgovara s vlastitim ocem?

Škrtac

ÉLISE: A je li se ikada vidjelo da otac na ovakav način udaje svoju kćer? HARPAGON: Toj partiji doista se ne može ništa prigovoriti i ja se kladim da će svi odobriti moj izbor. ÉLISE: A ja se kladim da ga neće moći odobriti nitko razborit. HARPAGON: Baš dolazi Valère. Hoćeš li da nam on bude sudac koji će presuditi u našoj prepirci? ÉLISE: Pristajem. HARPAGON: Pokorit ćeš se njegovoj presudi? ÉLISE: Hoću. Pristat ću na to što on bude rekao. HARPAGON: Dogovoreno.

Peti prizor VALÈRE, HARPAGON, ÉLISE

HARPAGON: Dođi, Valère. Izabrali smo te da nam kažeš tko ima pravo, moja kći ili ja. VALÈRE: Vi, gospodine, neopozivo. HARPAGON: A znaš li ti o čemu mi razgovaramo?

Molière

VALÈRE: Ne znam. Ali vi ne možete imati krivo, jer ste utjelovljena pravda. HARPAGON: Večeras je hoću udati za čovjeka koliko bogata toliko i mudra, a lopužica mi skreše u brk kako za nj nimalo ne haje. Što ti o tome kažeš? VALÈRE: Što ja o tome kažem? HARPAGON: Da. VALÈRE: He, he! HARPAGON: Što? VALÈRE: Kažem da se u biti s vama slažem, a i to ne može biti da vi ne biste bili u pravu; ali ni ona nema posve krivo i... HARPAGON: Što! Gospodin Anselme je povoljna partija, on je plemić plemenita roda,7 blag, staložen, razuman i vrlo imućan, a iz prvog braka nije ostalo ni jedno dijete. Zar bi ona mogla naići na bolju partiju? VALÈRE: To je istina; ali bi vam ona mogla reći da vi malko prenagljujete, i kako bi trebalo bar neko vrijeme pa da se vidi hoće li se njezina naklonost moći prilagoditi... HARPAGON: Takvu povoljnu priliku valja brzo zgrabiti za čuperak. U njoj nalazim prednost koju ću inače teško naći, jer se on obvezuje da će je uzeti bez miraza... VALÈRE: Bez miraza? HARPAGON: Tako je. VALÈRE: Ah, ako je tako, ne kažem više ni riječi. To je, vidite, posve uvjerljivo obrazloženje; i tome se valja pokoriti. HARPAGON: Za mene je to pozamašna ušteda. 7

Ovaj pleonizam je satirička oštrica upućena tadašnjim skorojevićima, bogatim građanima koji su sebi prisvajati (ili kupovali) plemićke titule.

Škrtac

VALÈRE: Sigurno, to isključuje svaki prigovor. Istina je da vam vaša kći može predočiti kako je udaja kudikamo ozbiljnija stvar nego što se misli; da je u pitanju sreća ili nesreća za cio život, te da se obveza koja mora trajati sve do smrti smije preuzeti samo uz ponajveće mjere sigurnosti. HARPAGON: Bez miraza! VALÈRE: Imate pravo. To je doista presudno i samo po sebi razumljivo. Ima ljudi koji bi vam mogli reći da je u takvim prigodama kćeri na naklonost nešto što se mora uvažiti i da ta velika razlika u godinama, ćudi, mišljenju i osjećajima izvrgava brak nemilim događajima. HARPAGON: Bez miraza! VALÈRE: Ah, to se ne može, dakako, ničim pobiti! Tko bi se, dovraga, mogao tome usprotiviti? Pa ipak, ima mnogo otaca koji bi radije brinuli o zadovoljstvu svojih kćeri nego o štednji novca što bi joj ga mogli dati; koji ih nipošto ne bi htjeli žrtvovati interesu, nego bi se iznad svega trudili da u njihov brak unesu onu blagu suglasnost koja jedina u svakom trenu štiti njegovu čast, spokoj i radost, i da... HARPAGON: Bez miraza! VALÈRE: Istina je. To svakom začepljuje usta. Bez miraza! Kako se uopće oduprijeti takvom razlogu! HARPAGON (za sebe, dok gleda prema vrtu): Oho! Čini mi se da čujem psa kako laje. Da to nekima ne rastu zazubice na moj novac? Ostanite tu, odmah se vraćam. (On ode.) ÉLISE: Zar se vi šalite, Valère, dok mu ovako govorite? VALÈRE: Činim to zato da ga ne razljutim i da lakše izađem s njime nakraj. Sve bih pokvario kad bih se izravno sudario s njegovim mišljenjem; ima stanovitih naravi koje valja zaskočiti samo okolišanjem, tvrdokornih ćudi što se ustoboče pro-

Molière

tiv svakog protivljenja, a istina ih samo razbjesni, koji se vazda protive ravnom putu razbora, pa ih samo zaobilaznim putom možemo dovesti kamo želimo. Budete li hiniti da pristajete na njegovu želju, lakše ćete postići svoje ciljeve i... ÉLISE: Ali taj brak, Valère? VALÈRE: Potražit ćemo neki spretan način da ga osujetimo. ÉLISE: Ali kako pronaći izlaz, ako se brak mora sklopiti večeras? VALÈRE: Potrebno je zatražiti odgodu i praviti se bolesnom. ÉLISE: Ali ako se pozovu liječnici, himba će se razotkriti. VALÈRE: Šalite li se? Zar se oni imalo u to razumiju? Hajde, hajde, uz njih možete bolovati od koje god bolesti hoćete, oni će se već dosjetiti uzrocima i reći vam od čega boleština dolazi.8 HARPAGON (za sebe, dok se vraća): Ništa se nije dogodilo, hvala Bogu. VALÈRE: Naše posljednje utočište, naposljetku, predstavljat će bijeg koji će nas od svega zaštititi; pa ako se vaša ljubav, lijepa Éliso, pokaže čvrstom ... (On opazi Harpagona.) Da, kći je dužna slušati. Ona ne smije gledati kakav je muž naoko; a kad se tome pridruži i veliki razlog ≈bez miraza√, onda mora prihvatiti što god joj se pruža. HARPAGON: Bravo! To su prave riječi. VALÈRE: Oprostite mi, gospodine, što sam malko planuo i odvažio se da joj ovako govorim. HARPAGON: Ali ja sam time oduševljen i hoću, štoviše, da ti stekneš nad njom apsolutnu moć. (Élisi.) Da, uzalud izmičeš, predajem mu vlast što je Bog dade meni nad tobom i zahtijevam da činiš sve kako ti on kaže. 8

Molière ne propušta ni jednu priliku a da se ne našali na račun liječnika.

Škrtac

VALÈRE: Nakon ovoga samo se pokušajte oduprijeti mojim opomenama! Poći ću za njom, gospodine, da nastavim s podukama koje sam joj počeo davati. HARPAGON: Idi, učinit ćeš mi uslugu. Doista... VALÈRE: Dobro joj je malo pritegnuti uzde. HARPAGON: Istina je. Treba... VALÈRE: Ne zabrinjavajte se, vjerujem da ću s njome izaći nakraj. HARPAGON: Učini to, učini. Ja odlazim u malu šetnju gradom i vraćam se uskoro. VALÈRE: Da, novac je dragocjeniji od svega na svijetu, pa morate zahvaljivati nebesima što su vam dala tako poštenog oca. On dobro zna kako se živi. Kad se netko ponudi da će uzeti djevojku bez miraza, onda se ni na što drugo ne treba obazirati. Sve je u tome već sadržano, a to bez miraza nadomješta ljepotu, mladost, porijeklo, čast, mudrost i poštenje. HARPAGON: Ah, čestita li momka! Govori kao prorok. Sreća je kad možeš imati takvog slugu.

ŠKOLA ZA ŽENE, ŠKRTAC, TARTUFFE, DON JUAN, MIZANTROP, GRAĐANIN PLEMIĆ I UMIŠLJENI BOLESNIK, DJELA KOJA SE NEPREKIDNO IZVODE ŠIROM SVIJETA DULJE OD TRI STOLJEĆA«, NAPISALA JE, IZMEĐU

OSTALOGA,

SANJA IVIĆ U POGOVORU KNJIZI. www.mozaik-knjiga.hr

109,00 kn ISBN 978-953-14-0698-7

ŠKRTAC | GRAĐANIN PLEMIĆ

SU KOMEDIJE U PET ČINOVA MEĐU KOJIMA SU REMEK-DJELA

MOLIÈRE

»U MOLIÈREOVU OPUSU ZASTUPLJENE SU I

FARSE I JEDNOČINKE, ALI NAJBOLJA OSTVARENJA

Mol

i È r e

ŠKRTAC GRAĐANIN PLEMIĆ

Skrtac Gradjanin plemic.indd 1

12.2.2010 8:58:58