ZORANU,BRATU MOM
I. Zorane,zoro rumena hladni su Lima talasi potanja kruna slomljena i tamne zlatni ukrasi. Krunu što majci propade u noći groznog jauka, radost kad joj nestade kad tuga iz nje zakuka. Suza da lice umiva za život jedan cijeli crnina da je pokriva dan da joj ne bijeli. Umjesto plavih daljina od nas te zemlja dijeli.
II. Od nas te zemlja dijeli i hladan,ćutljivi kamen, talasi mutni nam uzeli svu tvoju snagu i plamen. Kad zvijezde sve utrnu sa njima i ja kad svenem kroz tu tamu i crninu ti bićeš živ za mene. Patnja i bol ipak minu dođu druga vremena, neki zraci Sunca sinu tuga je druga nevjerna… U srcu nosimo prazninu radosti naša slomljena.
III. Radosti naša slomljena biserna suzo majčina posle dugo vremena ona je opet kraj sina.