Breza Duga Resa broj 10

1 0 KN

VELJAČA 201 3.

ŠKOLSKI LIST OŠ "I. G. KOVAČIĆ" DUGA RESA, PŠ GRABRK I PŠ BOSILJEVO

Broj 1 0

Dragi naši čitatelji!

Stigao je novi broj Breze. Na početku vas lijepo pozdravljam u ime cijele novinarske grupe koja se silno trudila da napravi što bolji školski list. Nadam se da će vam se svidjeti. I u desetom broju donosimo zanimljive tekstove i vijesti iz ove i protekle školske godine.

U ovom broju ćemo nešto reći o ovisnostima. Rezultati ankete u sedmim razredima, vrste ovisnosti, razgovor s psihologom Zoranom Šimićem... sve to možete pročitati u rubrici Istražili smo. Stručnjake smo kontaktirali putem elektronske pošte a oni su nam odgovorili na sva pitanja. Pisali smo o ovisnosti zato što je to velik društveni problem koji je, nažalost, prisutan kod djece i mladih.

Doroty Žalac i Dorotea Merčep, 8. b BREZA list učenika OŠ «I. G. Kovačić» Duga Resa, PŠ Bosiljevo i PŠ Grabrk, br. 1 0, šk. god. 201 2./201 3. veljača 201 3.

Bana Josipa Jelačića 8 47250 Duga Resa tel. 047 841 11 4 os-duga-resa-002@skole.t-com.hr http://www.os-igkovacic-dugaresa.skole.hr Za izdavača:

Sanja Ferkula, prof.

Urednica i voditeljica novinarske grupe:

Gordana Šutej, prof.

Članovi novinarske grupe: Glavni urednik: Alen Livojević (7.b) Uredništvo: Matija Ivšić (8.b),

Roman Grobenski, Lea Požar (7. b) Novinari: Veronika Erak (8.a), Valentina Petrunić (8. b), Karlo Škrtić (7.b), Alen Bežan, Tea Gračan, Matija Dujam (5. a), Ante Starešinić (5. b) Mali novinari: Roko Leš, Petar Štedul (4. a), Paulo Domjanić, Ivana Laskač, Magdalena Lenard, Mihael Lenard, Dorijan Mihalić, Dominik Perošić, Roko Prstec, Lina Škot, Tin Živčić (4. b) Lektura:

Gordana Hrgovan, prof.

Likovni i literarni radovi:

Učenici OŠ «I.G.Kovačić», PŠ Bosiljevo, PŠ Grabrk Izbor likovnih radova:

Ivančica Pereško, učiteljica likovne kulture Fotografije:

Članovi novinarske grupe, voditeljica, ravnateljica, učitelji Grafičko oblikovanje:

Gordana Šutej, prof.

naklada 200 komada

2

Donosimo i nekoliko tekstova o eksperimentalno uvedenom predmetu Građanski odgoj i obrazovanje. Budući da smo jedna od osam škola u kojoj se provodi Građanski odgoj i obrazovanje, za mnoge od nas to je najvažnija vijest u ovoj školskoj godini. Kao i do sada, predstavljamo nove učitelje, novosti u školi, sport, kulturu. Zabavu potražite u Zabavnom kutku za koji su se ove godine pobrinuli naši najmlađi članovi, učenici četvrtog razreda.

Zahvaljujemo svima koji su nam pomogli, najviše našoj voditeljici profesorici Gordani Šutej koja je imala puno strpljenja. Zahvaljujemo i profesorici Gordani Hrgovan koja je pogledala sve naše tekstove i pobrinula se da budu što bolji.

Uživajte u čitanju!

Glavni urednik Alen Livojević, 7. b

Sudjelujemo u projektu „Novo doba ljudskih prava i demokracije u hrvatskim školama“ koji uz potporu Ministarstava provodi Mreža mladih Hrvatske, a financijski podržava Europska Unija.

Projekt obuhvaća podršku školama u uvođenju GOO-a, edukaciju nastavnika i istraživanje kojim se prate rezultati provedbe. Pet djelatnica naše škole sudjelovalo je u edukaciji i od listopada 2012. godine provode GOO. Integrirano u razrednoj nastavi GOO provode učiteljice Anita Pušić Cvitković, Katica Vrbanić (u PŠ Bosiljevo) i Vesna Belokleić (u matičnoj školi), kao izborni predmet za učenike sedmih razreda – učiteljica Gordana Perharić, i kao izvannastavnu aktivnost za učenike osmih razreda – knjižničarka Gordana Šutej.

Osim toga, svi učenici škole bit će na neki način obuhvaćeni građanskim odgojem kroz školske projekte, humanitarne akcije i suradnju s lokalnom zajednicom.

Predmet je vrlo zanimljiv i pohađajući ga možemo naučiti mnogo korisnih stvari koje će nam trebati u budućnosti.

Sadržajno obuhvaća šest dimenzija: političku, ljudskopravnu, društvenu, interkulturalnu, ekološku i gospodarsku. To znači da u GOO-u učimo djelotvornu komunikaciju, konstruktivno rješavanje sukoba, vježbamo kritičko mišljenje i

argumentirano iznošenje stavova, učimo o različitostima, stereotipima i predrasudama.

Učimo što je zapravo politika, zašto je demokracija u krizi, što su ljudska prava i iz kojih vrijednosti proizlaze.

Upoznajemo svoja prava i odgovornosti. Učimo biti aktivni i odgovorni članovi svoje zajednice.

Iskoristite priliku i uključite se!

Roman Grobenski, 7. b

3

Učenici 6.b razreda, uz pomoć vjeroučiteljice Dijane Mihalić i učiteljice matematike Mirjane Puljar, uredili su povodom božićnih blagdana edukativne ploče u središtu Duge Rese.

Istražili su i opisali božićne običaje u nekim europskim zemljama npr., Njemačkoj i Austriji, nordijskim zemljama, Španjolskoj.

U ekološkom duhu izradili smo ukrase za bor postavljen u centru grada te jaslice od recikliranog materijala.

Izradili smo i nekoliko oglasnih ploča koje su postavljene u gradu. Ploče su napravljene od prirodnih materijala. Materijal za uređenje bora, jaslica i oglasnih ploča donirala je tvrtka "Aquaestil" i domar škole Josip Barić. On je, zajedno s ostalim domarima i spremačicama, izradio jaslice i oglasne ploče.

Lea Požar, 7. b

13. ožujka 2012. godine u našoj školi održano je Županijsko natjecanje iz matematike za učenike osnovnih škola.

U pet kategorija (četvrti, peti, šesti, sedmi, osmi razredi) natjecalo se 98 učenika. Predstavnici naše škole bili su učenici četvrtog razreda Donat Šebalj, Tomislav Kožul i Patrik Špelić; iz petog razreda Zvonimir Trbuščić; iz sedmog Kristijan Kovče i Karlo Kralj te Kristijan Knežić iz osmog razreda.

Najuspješniji je bio Donat Šebalj koji je osvojio drugo mjesto u svojoj kategoriji.

Dok su učenici čekali proglašenje rezultata, pogledali su film Koko i duhovi u kino dvorani Pučkog otvorenog učilišta.

Alen Livojević, 7. b

Kao i prošlih godina u školi je organizirana humanitarna prodaja. Tijekom studenog i prosinca učenici su donosili stare igračke, odjeću, školski pribor i slične stvari koje im više nisu potrebne. U zadnjem tjednu nastave održana je prodaja prikupljenih stvari. Učenici su mogli kupiti izložene predmete po vrlo povoljnim cijenama. Sakupljeno je 1800 kuna. Prihod je namijenjen za pomoć socijalno ugroženim učenicima pri plaćanju jednodnevnih školskih izleta.

4

Lea Požar, 7. b

U OŠ „ Ivan Goran Kovačić „ Duga Resa tijekom 1. polugodišta šk. god. 2012./2013. nastavu je, u matičnoj i područnim školama Bosiljevo i Grabrk, pohađao ukupno 361 učenik (211 dječaka i 150 djevojčica). I nadalje se nastavlja trend pada broja učenika pa je tako pet učenika manje u odnosu na isto razdoblje prošle školske godine. U odnosu na spol imamo manje tri dječaka i dvije djevojčice.

U matičnoj školi nastavu od I.VIII. razreda pohađalo je 315 učenika (184 dječaka i 131 djevojčica) raspoređenih u 16 razrednih odjela. U područnoj školi Bosiljevo nastavu od I. VIII. razreda pohađalo je 34 učenika (20 dječaka i 14 djevojčica) raspoređenih u dva kombinirana odjela razredne nastave i četiri čista odjela predmetne nastave.

U područnoj školi Grabrk nastavu je u dva kombinirana odjela razredne nastave polazilo ukupno 12 učenika (7 dječaka i 5 djevojčica).

Uspjeh učenika

Do ove školske godine učenicima

od II.-VIII. razreda na kraju prvog polugodišta zaključivale su se ocjene za svaki nastavni predmet i učenici su dobivali pisana izvješća koja su zadnji dan nastave nosili kućama svojim roditeljima.

27. 7. 2012. godine u Narodnim novinama broj 86 objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi tako da se, u skladu s izmijenjenim odredbama zakona, uspjeh učenika i zaključna ocjena za svaki nastavni predmet više neće utvrđivati na kraju polugodišta. Što o ovoj izmjeni misle učitelji, učenici i njihovi roditelji doznat ćemo u sljedećem broju školskog lista.

Upisi učenika osmih razreda u 1. razred srednje škole školske godine 2013./2014.

Ovim putem skrećemo pozornost učenicima i roditeljima da je 20.11.2012. godine objavljen Nacrt prijedloga Odluke o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u srednje škole u školskoj godini 2013./ 2014. kojega je moguće vidjeti na mrežnim stranicama

Promocija je održana u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 7. 12. 2012. godine. Napredovanje u struci nagrada je za „stručnost, pedagoške metode, uzorni rad i trajno stručno usavršavanje kojim nastavnici unapređuju nastavni proces poučavanja i odgojno-obrazovni sustav u cjelini.“, rekao je okupljenima ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović.

Profesorica Kovče voditeljica je Županijskog stručnog vijeća matematike već tri godine. Za

Ministarstva. Od 20. studenog do 4. prosinca 2012. godine trajala je javna rasprava o Nacrtu nakon koje slijedi proces savjetovanja te objava na mrežnim stranicama Ministarstva. Očekuju nas brojne novine kod upisa u prvi razred srednje škole od kojih je najvažnija ta da će se prilikom upisa vrednovati uspjeh učenika od petog do osmog razreda, a ne kao do sada samo sedmog i osmog razreda. Imajući u vidu tu činjenicu pozivamo učenike da vrijedno prionu radnim obvezama i daju svoj maksimum iz svakog nastavnog predmeta kako bi imali manje muke i realnije šanse za upis u željenu školu, odnosno zanimanje.

Roditelji, svakodnevno potičite svoju djecu na izvršavanje radnih obveza u školi i kod kuće, pomažite im i ohrabrujte ih, hvalite i podržavajte u dobrim postupcima i djelima.

Razgovarajte s njima što više i slušajte što vam žele reći.

Učitelji, skrbite o učenicima na način da kod njih svakodnevno razvijate osjećaj napredovanja i samopoštovanja.

Ivanka Želježnjak, prof. pedagogije

napredovanje u zvanje mentora predložilo ju je Učiteljsko vijeće škole uz podršku ravnateljice Sanje Ferkule. Savjetnica iz Agencije za odgoj i obrazovanje je nakon uvida u rad profesorice odobrila napredovanje.

Profesorica kaže da namjerava nastaviti raditi kao i do sada jer nakon pet godina mora obnoviti status mentora. Čestitamo profesorici na predanom i odgovornom radu!

Lea Požar, 7. b

5

6

Učiteljica geografije Gordana Perharić počela je raditi u našoj školi ove školske godine.

Diplomirala je na Prirodoslovnomatematičkom fakultetu u Zagrebu, smjer geologija i geografija. Predaje geografiju i eksperimentalni predmet Građanski odgoj i obrazovanje.

Vodi GLOBE grupu kao izvannastavnu aktivnost. Kaže da joj je geografija zanimljiva i da učenici kroz taj predmet mogu puno toga naučiti. Geografija kao znanost se promijenila od vremena kad je ona išla u školu.

Najviše zbog interneta i dostupnosti podataka. Sada je, misli učiteljica, lakše predavati nego ranije jer učiteljima pomaže suvremena tehnologija. Za građanski odgoj kaže da je i njoj zanimljiv, da obrađuje neke teme o kojima ona do sada nije mnogo znala. Do sada je radila u Područnoj školi Bosiljevo i OŠ Generalski Stol. U našoj školi joj je lijepo i voli raditi s djecom.

Sviđa joj se što su djeca iskrena.

Razrednica je razrednog odjela 5.b razreda. „Jako su dobri,“ uz smiješak kaže učiteljica. Najdraži predmet u osnovnoj školi bila joj je, naravno, geografija. Posjetila je Grčku, a željela bi otputovati u Francusku. Nema puno slobodnog vremena uz obitelj i pripremu za nastavu. Poručuje učenicima da budu vrijedni, dobri i pristojni.

Mirjana Erdeljac Cunha nova je učiteljica tjelesne i zdravstvene kulture. Pohađala je „Prvu osnovnu školu“ koja se danas zove „OŠ Vladimir Nazor“ u Dugoj Resi pa zatim Srednju medicinsku školu na Švarči.

Kaže da je bila hiperaktivno dijete. Na pitanje je li joj bio teži osmi razred osnovne škole ili prvi srednje profesorica odgovara: „Teži mi je bio prvi razred srednje škole zbog privikavanja na novu sredinu. Ipak je to velika promjena. U osnovnoj školi učitelji pomalo razmaze učenike.“ Razrede srednje škole završavala je s vrlo dobrim uspjehom.

Učiteljica Erdeljac Cunha vodi slobodne aktivnosti - ritmiku i mažoretkinje. Voli ples, pokret, igru i strane jezike. Govori nekoliko jezika. Engleski jezik je naučila u osnovnoj školi, portugalski jezik zbog toga što joj je suprug Portugalac i jer je živjela u Portugalu, talijanski je naučila dok je živjela u Italiji. U slobodno vrijeme igra tenis, bavi se planinarenjem, sluša glazbu, čita. Do sada je radila u OŠ Generalski Stol, OŠ Švarča, OŠ „Vladimir Nazor“ i OŠ Barilović.

Jako je zadovoljna radom u našoj školi. Njen moto je „Uz igru i zabavu mnogo toga se može naučiti“.

Alen Livojević, 7. b

Matija Ivšić, 8. b

Nova učiteljica biologije Helena Helkert Furač bila je učenica naše škole. Zatim je pohađala gimnaziju u Dugoj Resi, a nakon toga Prirodoslovno – matematički fakultet u Zagrebu, smjer biologije i kemije. Do sada je radila u OŠ Gvozd i OŠ Glina.

U našoj školi joj je ugodno raditi. Predaje biologiju u matičnoj i područnoj školi Bosiljevo.

Učiteljica kaže da je odabrala ovo zanimanje jer voli proučavati prirodu i raditi s djecom. „Volim trenutak kad učenici shvate, kada nešto novo nauče i kad se vidi da im se upalila lampica iznad glave!“ kaže mlada i energična učiteljica.

Smatra da bi svaki učitelj trebao biti tolerantan i pravedan.

Trebao bi znati prepoznati kad učenika muče neki problemi.

U slobodno vrijeme učiteljica voli čitati i šetati.

Učenicima poručuje da se pristojno ponašaju, da dolaze na nastavu „budni“, otvorenih očiju i otvorenog uma.

Tea Gračan, 5. a

Vi ste se godinama zalagali da se u sve škole uvede zdravstveni odgoj koji će u sebi sadržavati i spolni odgoj.

Je li povjerenstvo za izradu kurikuluma zdravstvenog odgoja uzelo u obzir Vaše preporuke i imate li kakvih zamjerki?

Točno, Ured pravobraniteljice za djecu je još od 2007. godine javno zagovarao uvođenje zdravstvenog odgoja, kao sadržaja koji će djeci pružiti činjenično točne i znanstveno utemeljene informacije te ih podučiti sigurnom i odgovornom ponašanju u različitim područjima njihovog života, kao što su higijena i zdravlje, prehrana, društveni život i spolnost. Osobito važnim dijelom tog programa smatramo dijelove usmjerene na sprečavanje vršnjačkog nasilja te svih vrsta ovisnosti, kao i na zaštitu od spolno prenosivih bolesti i razvoj odgovornog spolnog ponašanja.

Koliko se može vidjeti iz Kurikuluma zdravstvenog odgoja, koji je objavljen na internetskoj stranici Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, svi su ovi sadržaji predviđeni za obradu u osnovnoj i u srednjoj školi. Ako postoje bilo kakve nejasnoće u razumijevanju sadržaja kurikuluma, smatramo da ih treba razjasniti s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta i Agencijom za odgoj i obrazovanje, te da oni trebaju pružiti kvalitetnu pripremu i stručnu potporu nastavnicima i stručnim

suradnicima koji će izvoditi nastavu ovih sadržaja.

Ima li išta sporno u kurikulumu što ne bi bilo u skladu s Konvencijom o pravima djeteta ili uopće s ljudskim pravima?

Ured pravobraniteljice za djecu smatra kako je nužno da svaki program kroz koji se djeca podučavaju o zdravlju, a posebno o spolnosti, treba biti u skladu sa standardima poštovanja zaštite ljudskih prava, ravnopravnosti spolova i suzbijanja svih vrsta diskriminacije i homofobije. Iz onoga što je navedeno u kurikulumu, zaključujemo da je cilj kroz te sadržaje pomoći djeci i mladima u razvoju odgovornosti i sustava vrijednosti.

Očekujemo da će teme biti obrađene činjenično i nepristrano, uz spremnost na otvaranje dijaloga s djecom, kritičko promišljanje i otvaranje prostora za različita mišljenja i stajališta. No, kako će to izgledati u praksi, ovisit će o stručnosti i pripremljenosti nastavnika i stručnih suradnika.

Smatramo da program zdravstvenog odgoja, kao i njegov integralni dio - spolni odgoj, treba biti dostupan svim učenicima, baš kao što su im dostupni i drugi programi i nastavni predmeti, neovisno o suglasnosti roditelja. Onemogućiti da dijete dozna kako zaštititi svoje spolno zdravlje – koje nazivamo još i reproduktivno zdravlje – bilo bi, zapravo, kršenje prava djeteta.

Pripremila G. Š.

Kako komentirate mišljenja da zdravstveni odgoj treba biti izborni predmet ili da takav odgoj treba prepustiti roditeljima?

Prema Konvenciji o pravima djeteta sva djeca imaju jednaka prava na informacije koje su važne za zaštitu njihovog zdravlja i koje upućuju na važnost odgovornog spolnog ponašanja.

Zato nitko, pa ni roditelji, nema pravo uskratiti im te informacije.

7

Mislim da je to jako dobro za nas djecu, pa i za učitelje. Pomaže nam da budemo bolji, da ne zagađujemo prirodu. Drugačiji su satovi jer se igramo, a u biti učimo. Trebalo bi taj predmet uvesti u više škola.

Frane, 3. razred

8

Građanski odgoj bi trebao biti u svim školama u svijetu da se djeca ne tuku po ulicama, da ne piju i ne puše. Mi smo u razredu sada bolji, ima manje sukoba.

Dino, 3. razred Jako je lijepo na građanskom odgoju, uvijek uključimo igru, imamo radionice. Učimo, nema svađe, a to je najvažnije. Htjela bih da se to uvede u više škola u Dugoj Resi, Karlovcu i cijeloj Hrvatskoj.

Lana, 3. razred

Želim učiti o ljudskim pravima, a naročito o dječjim pravima.

Mislim da svaki građanin bilo koje zemlje mora biti politički obrazovan.

Patrik, 8. razred Upisao sam se zato jer sam htio znati više o svojim pravima i o državi. GOO mi je puno pomogao. Sad znam da nije samo jedna osoba kriva kad se pojavi neki problem. Svi smo odgovorni za svoje ponašanje.

Vitor, 8. razred Na GOO idem zbog toga što me zanimaju moja prava. GOO mi je pomogao u svakodnevnom životu jer mogu pomoći sebi i drugima.

Nastava je odlična. Zabavno je i poučno.

Dorotea, 8. razred

Meni je bila najbolja igra kupovanja jer sam naučila da treba štedjeti novac, a ne samo kupovati stvari koje nam ne trebaju.

Lucija, 1. razred Naučio sam da se nije lijepo rugati kad netko nešto krivo napiše, jer njemu tada nije ugodno.

Leonard, 3. razred Mislim da je GOO dobar jer utječe na poboljšanje našeg ponašanja. Posebno mi se sviđa pomaganje drugima i izražavanje osjećaja ja-porukama.

Emili, 4. razred

Istraživački tim s Filozofskog fakulteta u Zagrebu prati rezultate eksperimentalnog uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja u škole. Sredinom listopada učenici četvrtih i osmih razreda i učitelji ispunjavali su anketu o tome koliko znaju o građanskom odgoju, odnosno kakvi su njihovi stavovi o uvođenju GOO-a. Prilikom drugog posjeta istraživača, u prosincu 2012. godine, jednu od članica istraživačkog tima socijalnu pedagoginju Martinu Horvat pitali smo kako protječe istraživanje, jesu li već poznati neki rezultati te što ona misli o projektu.

O dragi vođo…

Podaci prikupljeni u prvom krugu istraživanja su kodirani i uneseni u računala, a statistička obrada tek predstoji.

Rezultati će biti poznati tek nakon završnog kruga istraživanja jer će se tek tada moći uspoređivati razlika u znanjima i stavovima prije i nakon provođenja GOO-a.

Međutim, naša sugovornica je s nama podijelila osobne dojmove.

Iznenadilo ju je kako su učenici reagirali na ankete. „Učenici puno znaju o tome kako rješavati sukobe i slično“, no bilo je

Russell Schweickart

problema kada su trebali prepoznati neke konkretne pojmove, npr. demokraciju ili opisati što je to demokracija. Na pitanje: „Kako se zove društveno uređenje u kojem ljudi, kad se ujutro probude, pjevaju pjesme dragome vođi?“ bilo je ponuđeno više odgovora. Neki učenici su napisali da se to društveno uređenje zove demokracija. Što se tiče načina uvođenja GOO-a u škole, Martina Horvat smatra da je dobro da imamo eksperimentalnu fazu u kojoj svi sudionici mogu reći svoje mišljenje i nada se da će se pojaviti prijedlozi kako unaprijediti ono što, možda, nije dobro.

Temeljna znanja

Voditelji projekta se nadaju da je uzorak od osam osnovnih i četiri srednje škole (četiri osnovne i dvije srednje škole su uključene preko Mreže mladih Hrvatske, a ostale je uključilo Ministarstvo) dovoljno da bi se testirao kurikulum GOO-a. Škole su dovoljno raznolike da daju ukupnu sliku o problemima koji se mogu pojaviti. Uzorkovane škole su iz različitih dijelova Hrvatske, iz gradova različite veličine.

Pitali smo našu sugovornicu kako komentira kritike jednog

djela javnosti u kojima se tvrdi da građanski odgoj treba prepustiti roditeljima i da su učenici u školama već dosta opterećeni. Po njenom mišljenju građanski odgoj je temelj da bi mi kao građani mogli uspješno živjeti u modernom društvu. Ako se ne znamo ponašati kao građani, to znači da se ne znamo snalaziti u životu i izboriti se za svoja prava. Ne znamo se izboriti za ono što želimo, ne znamo kako se aktivirati i postići neke pozitivne promjene u zajednici, riješit neke probleme, kako sudjelovati. Naravno da obitelj ima važnu ulogu u usvajanju tih sadržaja, ali treba imati na umu da su obitelji različite i da je obrazovanje roditelja različito.

Pitanje je, je li fer ostaviti sve roditeljima, jer se tada javljaju velike razlike među učenicima.

Neki roditelji nisu imali prilike naučiti sve te sadržaje.

Demokracija je za sve nas nova stvar. Naši roditelji nisu odrastali u ovakvom društvu u kakvom mi odrastamo. Odgovornost države je da omogući svoj djeci obrazovanje koje će ih osposobiti za kasnije snalaženje u životu.

Sadržaji GOO dio su školskih programa u svim zemljama koje imaju kvalitetan obrazovni sustav.

Matija Ivšić, 8. b

9

Što Vas je navelo da se posvetite proučavanju i zagovaranju obrazovanja za demokraciju i ljudska prava?

Prije više od četvrt stoljeća počela su me mučiti pitanja uređenja višekulturnih zajednica i uloge odgoja i obrazovanja u tim procesima. Najčešći odgovor na koji sam nailazila u literaturi bio je promicanje razumijevanja i poštovanja među pripadnicima različitih kultura, što je u pravilu uključivalo i učenje za osvještavanje i oslobađanje od stereotipa i predrasuda. Programi koji su se s tim ciljem u to vrijeme uvodili u škole razvijenih zapadnih demokracija nazivani su interkulturnim ili multikulturnim odgojem i obrazovanjem. Kako bih istražila različite pristupe interkulturnom odgoju i obrazovanju, prije Domovinskog rata sam neko vrijeme provela u UNESCO-u, u Parizu, a po završetku Domovinskog rata i jednu akademsku godinu u Sjedinjenim Američkim Državama na Sveučilištu Berkeley. Rad u UNESCO-u pomogao mi je da razumijem važnost međunarodnih standarda u uređivanju odnosa među pojedincima, grupama i narodima svijeta bez obzira na razlike koje među nama postoje. Središnja vrijednost koja i danas svijet drži na okupu, jest ljudsko dostojanstvo.

Sjećam se da sam se tada bezbroj puta vraćala Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, koja počinje tezom da je “priznanje urođenog dostojanstva te jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske obitelji temelj slobode, pravde i mira u svijetu”. Američko iskustvo me pak podučilo da je međunarodna zaštita ljudskih prava nedostatna ukoliko ta prava nisu potvrđena ustavom i zakonima države kojoj pojedinac pripada i ukoliko državne vlasti ne djeluju u skladu s tim pravnim normama. Postalo mi je jasno da pitanje razumijevanja i poštivanja različitosti nije pitanje pukog

10

toleriranja razlika nego poštivanja ljudskog, dakle univerzalnog prava na jednakost bez obzira na razlike rasne, nacionalne, vjerske, jezične ili neke druge naravi. Drugim riječima, počela sam zastupati stav da se razumijevanje i poštivanje različitosti promiče kroz školu samo ukoliko se interkulturni odgoj i obrazovanje utemeljuje na odgoju i obrazovanju za ljudska prava. S obzirom da svoja ljudska prava pojedinac primarno ostvaruje u svojoj (demokratskoj) državi, i to preko statusa građanina, opredijelila sam se na kraju za termin “građanski odgoj i obrazovanje”, pod uvjetom da se u njemu polazi od ljudskih prava, dakle od prava koja jednako pripadaju svakom građaninu. Onog trenutka kad shvatimo da svaki hrvatski građanin, bez obzira razlikuje li se od nas po spolu, boji kože, religijskom ili političkom opredjeljenju, jeziku i pismu kojim se služi ili nacionalnoj pripadnosti, ima ista prava kao i mi, tada znamo da uživanje prava koja nam prema ustavu i zakonima pripadaju, bitno ovisi o tome omogućujemo li svojim postupcima da ta ista prava uživaju i drugi, što čini srž naše građanske odgovornosti.

Kako ocjenjujete način na koji se GOO uvodi u hrvatske škole? Kako komentirate činjenicu da Ministarstvo ne dozvoljava bilo kakve troškove vezane uz GOO?

Na žalost, GOO se u hrvatski sustav odgoja i obrazovanja pokušava uvesti već petnaestak godina. Hrvatska je još davne 1998. bila jedna od prvih zemalja u svijetu koja je izradila cjelovit program obrazovanja za ljudska prava. Program je bio nadopunjen nizom publikacija za nastavnike i učenike. Ministarstvo obrazovanja je trebalo donijeti odluku o provedbi, no to se nije dogodilo. Početkom 2000. godine istraživali smo uzroke toga u sklopu velikog europskog istraživanja i došli do podatka da je u svim takvim slučajevima ključni problem bio

nedostatak političke volje i nedovoljna pripremljenost, pa i tromost, državne administracije.

Drugim riječima, hrvatska se vlast retorički opredjeljivala za uvođenje obrazovanja za ljudska prava u škole, prvenstveno zbog pritiska međunarodnih organizacija, ali je pri tome držala „figu u džepu”, budući da nikada nije osigurala potrebne uvjete za sustavnu provedbu tih sadržaja. Nadam se da u ovom slučaju neće biti tako. Petnaest godina je predugačko razdoblje nebrige za pripremu hrvatskih građana za važnu ulogu koju imaju u demokratskom razvoju svoje zemlje. Posljedice tog propusta su gotovo alarmantne. Najnovija istraživanja srednjoškolaca pokazuju da mladi hrvatski građani nisu dovoljno politički obrazovani, da nisu zainteresirani za društvena pitanja, da se zatvaraju u male privatne svjetove i da nemaju povjerenja u političare, vlast i demokratske institucije. To je poražavajuće za demokratski razvoj Hrvatske koja uskoro ulazi u veliku obitelj europskih demokratskih zemalja u kojima je obrazovani i informirani građanin ključ i političkoga i društvenoga i gospodarskog razvoja. No treba reći da se, usprkos nedostatku političke volje, zadnjih godina u sve većem broju škola, uključujući i vašu, pokreću programi građanskog odgoja ili srodnih područja, isključivo zahvaljujući motiviranosti pojedinih nastavnika i ravnatelja. Riječ je o nastavnicima i ravnateljima koji shvaćaju važnost pripreme mladih za aktivno građanstvo i koji, usprkos tome što najčešće nemaju odgovarajuću potporu za svoj rad, nesebično ustrajavaju u toj svojoj zadaći. Nadam se da će

Prof. dr. sc. Vedrana SpajićVrkaš Odsjek za pedagogiju Filozofski fakultet Sveučilište u Zagrebu

obitelji, a ne škole. Ti podaci jasno pokazuju u kojim pravcima treba ići kako bi se nastavnici motivirali za provođenje GOO-a. Međupredmetna provedba GOO-a znači da se vrijednosti i načela od kojih se polazi u GOO-u moraju ugraditi u sve nastavne predmete. Da bi se to postiglo, potrebna je promjena na nekoliko razina, od uvođenja GOO-a na nastavničke fakultete, preko kontinuiranog stručnog usavršavanja i odgovarajuće stručne literature, do priznanja nastavniku njegova rada u GOO-u od strane Ministarstva. No uvjerena sam da sve to ipak nije dostatno.

Motiviranost nastavnika uvijek je tijesno povezana sa zainteresiranošću učenika i roditelja za sadržaje koje poučava. Svijest učenika o važnosti građanske uloge i njihovo uvjerenje da im škola treba pomoći u pripremi za njihovo aktivno sudjelovanje u demokratskom odlučivanju, ključ je za pokretanje promjena u razredu i školi.

Kako se GOO provodi u drugim zemljama?

eksperimentalna provjera kurikuluma GOO-a u 12 škola sljedeću godinu osigurati učenje za aktivno građanstvo svim hrvatskim učenicima.

Kako riješiti problem slabe motivacije učitelja za provođenje GOO-a (Saznali smo da je tako pokazao prvi krug istraživanja)?

U prvom krugu provjere eksperimentalne provedbe kurikuluma GOO zaista se pokazalo da dio nastavnika nije zainteresiran za uvođenje GOO, iako rade u školama koje su se dobrovoljno prijavile za sudjelovanje u provedbi.

To bi moglo značiti da svi nastavnici nisu bili prethodno informirani i da, dakle, uključivanje njihovih škola u eksperimentalnu provedbu kurikuluma GOO-a nije rezultat sveopćeg pristanka. Među nastavnicima koji nisu zainteresirani za GOO, neki drže da GOO nema veze s predmetom koji predaju u školi, drugi pak smatraju da je GOO zahtjevan i da im za odgovarajuću provedbu nedostaje stručnog znanja, neki kao razlog spominju preopterećenost školskim obvezama, neki su nezadovoljni nedostatkom priznanja i potpore za njihov rad u GOO-u od strane Ministarstva, a neki drže da je građanski odgoj i obrazovanje prvenstveno posao

U svijetu i u Europi postoje različiti modeli provođenja GOO-a. Pristupi se razlikuju prema stupnju samostalnosti GOO-a u školskom kurikulumu, ciljevima, sadržaju, metodama rada i načinu vrednovanja. U velikoj većini demokratskih zemalja svijeta vrijednosti koje promiče GOO, kao što su prava i odgovornosti, jednakost i nediskriminacija, poštovanje kulturne različitosti i aktivno sudjelovanje svih u procesu donošenja odluka, ugrađene su u sve aspekte sustava odgoja i obrazovanja, odnosno života i rada pojedine škole. Osim takvog međupredmetnog pristupa, u velikom broju zemalja GOO je samostalan predmet, bilo da se provodi kao obvezan ili izborni, odnosno fakultativni; u nekima se provodi kao obvezan dio postojećih predmeta, a u nekima kao školske projektne aktivnosti. Važno je da se kroz GOO, bez obzira kako se provodi, ostvare tri cilja: stjecanje građanskog znanja, razvoj građanskih vještina i aktivno sudjelovanje u odlučivanju i aktivnostima koje doprinose dobrobiti zajednice.

Kako bi trebalo ocjenjivati učenike iz GOO? O vrednovanju GOO-a još nema dogovora među demokratskim zemljama, što znači da svaka zemlja u kojoj se GOO provodi to rješava na svoj način. No u Europi je posljednjih godina učinjen značajan

pomak prihvaćanjem sklopa kompetencija za koje se očekuje da će ih europski građani razviti kroz cjeloživotno učenje. Među tim kompetencijama spominje se demokratsko ili aktivno građanstvo koje se promiče kroz tri ključne dimenzije GOO-a, koje sam ranije spomenula. Jedna od tih dimenzija uključuje znanje i razumijevanje ključnih pojmova, procesa, institucija i zakonitosti demokratskog društva i uloge građanina u tim procesima. Često se naziva i politička pismenost. Ideja je da demokratski ili aktivan građanin mora steći znanja i biti kontinuirano informiran kako bi mogao utjecati na demokratski razvoj svoje zajednice.

Druga dimenzija su vještine, osobito vještine sudjelovanja u odlučivanju, što uključuje kritičko mišljenje, jasno iznošenje svojih stavova, racionalno dokazivanje, aktivno slušanje, dijalog, nenasilnu komunikaciju, interkulturnu osjetljivost i sl. Treća dimenzija uključuje vrijednosti i stavove, među kojima su privrženost demokratskim vrijednostima, uvjerenost u važnost uloge građanina u demokraciji, sklonost kritičkom propitivanju informacija, otpor prema nepravdi, manipulaciji i zlostavljanju.

Vjerujete li da će GOO uspjeti zaživjeti u našim školama?

Da ne vjerujem da će GOO zaživjeti u našim školama, ne bih se time bavila tako dugo. Činjenica da se za uvođenje GOO zalažem već dvadesetak godina najbolje govori u prilog tome da GOO držim važnim zadatkom škole. Riječ je o značajnim odgojno-obrazovnim promjenama koje u tranzicijskim zemljama, kao što je Hrvatska, i inače nailaze na brojne prepreke. Te se prepreke počinju uklanjati kad javnost, stručnjaci i političari prihvate činjenicu da se hrvatske škole financiraju novcem hrvatskih građana i da, stoga, imaju obvezu mlade pripremiti za njihovu građansku ulogu, kao što ih imaju obvezu pripremiti za nastavak školovanja ili svijet rada. Građanin se ne rađa nego „stvara” učenjem, koje nije ni jednostavno ni kratkotrajno. Zanemarimo li to zbog neznanja, nedostatka političke volje ili nekog drugog apsurdnog razloga, moglo bi se dogoditi da Hrvatska umjesto zemlje građana postane zemlja podanika.

Alen Livojević, 7. b i Gordana Šutej

11

U sedmim razredima proveli smo anketu o utjecaju računala na naše radne navike i slobodno vrijeme. Anketu su ispunila 33 učenika. Zanimalo nas je je li istina, kao što često možemo čuti, da današnja djeca stalno «vise na fejsu» bez ikakvog nadzora izložena nasilju putem interneta.

Prvo pitanje u anketi je bilo: „Koliko vremena dnevno provodiš gledajući TV, surfajući internetom ili igrajući igrice?“ Tek 11 % učenika odgovorilo je manje od pola sata. 24 % učenika provodi više od tri sata dnevno za računalom. Većina je između te dvije krajnosti, odnosno 32 % učenika odabralo je odgovor 1-2 sata, a 33% učenika za računalom provodi 23 sata dnevno.

Zanimljivo je da čak 72% učenika ponekad radije provodi slobodno vrijeme uz internet nego sa svojim prijateljima i vršnjacima. Što se tiče zanemarivanja školskih obveza 33% anketiranih učenika uvijek je savjesno i baš nikada ne zanemaruje svoje obveze. Od razloga zbog kojih se obveze zanemaruju, prednjači internet, zatim slijedi televizija,

12

igranje igrica, ali i spavanje.

Najmanje se obveze zapostavljaju zbog izlazaka.

Iznenadilo nas je da čak 60 % roditelja baš nikad ne kontrolira što djeca rade na računalu.

Svakako bi to trebali raditi, s obzirom da su anketirani učenici bili izloženi prijetećim (9%), a još česće uvredljivim porukama (36 % ispitanih). Najopasnije je to da se čak 15 % učenika sastalo s osobom koju su upoznali putem interneta!

Zanimalo nas je i kako učenici koriste računalo za učenje. Samo 6 % učenika nikad ne koristi računalo za učenje. Najčešće ga koriste za izradu referata i prezentacija, nešto manje za pronalaženje podataka i pregledavanja poučnih sadržaja na internetu.

Mogli bismo zaključiti da učenici koriste računala i za učenje i za zabavu, iako ipak više za ovo drugo. Budite mudri i nemojte pretjerivati. Za početak pročitajte razgovor o ovisnosti o računalu koji slijedi na stranicama Breze.

Lea Požar, 7. b

KLADIONICA Kladionica ugrožava mnoge živote, ponekad i mlade. Neki ljudi se klade neobazirući se na posljedice. Ljudi na taj način ulaze u krizu i počesto gube imovinu. Loše je to što se i maloljetnici klade mada je to zakonom zabranjeno. „Ne vidim ništa loše u klađenju, može se i zaraditi“, često čujemo od ljudi.

To je, naravno, potpuno krivo.

Zaraditi se može rijetko, ali svakako manje od onog što je u klađenje već uloženo. Kladionica ima vrlo mnogo, po nekoliko desetaka u svakom gradu.

Postoji mnogo primjera klađenja u društvu u kojem živimo i još više primjera ljudi koji su zbog njega prezaduženi.

KONZUMERIZAM Vrlo uobičajena ovisnost je i konzumerizam. Konzumerizam je potrošački mentalitet, način života koji se zadovoljava gomilanjem suvišnih materijalnih dobara. Mnogi ljudi u današnje vrijeme žive potrošački, zahvaćeni konzumerizmom.

Kupuju, zadužuju se, i stalno žele nešto novo.

pušenja i pokušavaju pušiti što manje, dok neke to ne zanima i upozorenja nisu shvatili ozbiljno.

Alkohol dovodi do pijanstva i umanjuje naše fizičke i psihičke mogućnosti. Uzrokuje mnoge bolesti, prometne nesreće i obiteljske probleme.

DROGA Droga je najopasnija vrsta ovisnosti. Od svih vrsta ovisnosti droga je najskuplja, najopasnija za zdravlje, zabranjena zakonom i kriminalci na njoj najviše zarađuju. Neke vrste droga su: heroin, kokain, hašiš, marihuana i LSD. Postoji mnogo vrsta ovisnosti i svaka od njih ima ozbiljne posljedice: uništava prijateljstva, obitelji, ljubavne veze, zdravlje, prisiljava ovisnike na nasilničko ponašanje i sprječava ih da žive slobodnim, sretnim životom. Ako imate neki od navedenih problema ili neku drugu ovisnost, potražite pomoć stručnjaka.

Alen Livojević, 7. b

PUŠENJE I ALKOHOL Pušenje i alkohol su najčešći oblici ovisnosti. Mnogi ljudi su ovisni o opojnim sredstvima i cigaretama. Ta vrsta ovisnosti, što je najgore, zahvatila je i mlade. Nažalost, neki učenici naše škole puše. Učitelji stalno govore kako je to opasno, ali i među njima ima pušača. Neki ljudi su svjesni opasnosti

13

Kada ste se počeli baviti proučavanjem ovisnosti o računalu?

Ovisnost o računalu je ovisnost koja se počela javljati pojavom računala a osobito razvojem industrije računalnih igara. Moj interes za računala se javio početkom 90-tih godina, a profesionalni interes kao psihologa za fenomen ovisnosti o internetu počeo je krajem 90- tih godina kada su zapravo građani Hrvatske i počeli ozbiljnije koristiti internet. Taj interes je bio u toj mjeri jak da sam na Odsjeku za psihologiju u Zagrebu i diplomirao na temu ovisnosti o internetu. Do sada sam objavio više znanstveno stručnih radova iz područja ovisnosti o računalima i internetu, te održao nekoliko radionica za nastavnike srednjih škola vezano uz problematiku korištenja računala i interneta kod mladih.

Što vas je potaklo da se s time bavite?

14

Fenomen ovisnosti o internetu u to vrijeme u Hrvatskoj još uvijek nije bio prepoznat i o tome se nije govorilo u medijima. Većina korisnika računala je bila orijentirana na korištenje računalnih igara i korištenje

internet pričaonica (chat) jer, da podsjetim mlađe generacije, tada nije postojao niti facebook niti youtube niti slični sadržaji koji su danas popularni među mladim korisnicima interneta.

Osobito je srednjoškolska i studentska populacija izražavala velik interes za računala i počeo sam primjećivati da mnogo mojih prijatelja jako mnogo vremena provodi uz računalo. Nakon nekog vremena počeli su mi se i sami obraćati s problemom pretjeranog korištenja računala.

U prvom redu se to odnosilo na računalne igrice i pretjerano korištenje chata, što im je počelo stvarati probleme u svakodnevnom privatnom i profesionalnom životu.

Kada možemo reći da je netko ovisan o računalu?

Ovisnost o računalima možemo promatrati kroz nekoliko različitih vidova ovisnosti o računalima. Danas je uglavnom najizraženiji problem pretjeranog korištenja „socijalnih mreža“ u prvom redu facebooka i twitera, različitih oblika internet pričaonica (chat-ova) ali i računalnih igara.

Ako netko provodi jako mnogo vremena za računalom, ako zbog

takvog pretjeranog korištenja interneta počinju problemi na poslu ili školi, ako zbog toga trpe prijateljstva ili obitelj, ako općenito zanemaruju privatne i profesionalne obveze, onda se opravdano može sumnjati da je riječ o ovisnosti o internetu.

Koja je razlika između običnih ovisnosti i ovisnosti o računalu?

Klasične ovisnosti kao što su ovisnost o alkoholu, cigaretama, drogama i sl. ogledaju se u tome da osoba ovisnik u organizam unosi određene kemijske tvari koje kod ovisnika potiču određene kemijske reakcije u organizmu i stvaraju osjećaj ugode.

Kod ovisnika o računalima možemo reći da se radi o određenoj vrsti „tehnološke ovisnosti“ kod koje osoba ovisnik ne unosi u organizam nikakve tvari, već korištenje određenih sadržaja i servisa putem računala stvara osjećaj ugode. Za razliku od klasičnih ovisnosti, kod ovisnosti o računalima se ne razvija „kemijska ovisnost“ već psihološka.

Kako se liječi ovisnost i koliko je uspješno liječenje ovisnosti

•računalo ne treba biti u dječjoj sobi već u dnevnom boravku, odnosno na mjestu u stanu/kući koje je pod vašim nadzorom (na taj način se izbjegava mogućnost da dijete umjesto na spavanje odlazi igrati igrice ili surfati internetom, ali i omogućava da možete pratiti koje sadržaje dijete koristi na računalu) •obratite pažnju da je radni stol na kojem je računalo i stolica koju dijete koristi primjerena njihovoj dobi (ergonomski oblikovana) •ako primijetite da dijete previše vremena provodi za računalom, razgovarajte s njim i postavite pravila u koje vrijeme i koliko dugo vremena može koristiti računalo •obratite pažnju da dijete ne konzumira nasilne računalne igrice ili sadržaje na internetu koji su neprimjereni za njihovu dob •educirajte se i sami na koji način možete koristiti napredne mogućnosti računala i ograničiti pristup djetetu sadržajima na internetu koji nisu namijenjeni djeci o računalu?

Za razliku od „klasičnih“ vrsta ovisnosti kod kojih liječenje (odvikavanje) ovisnosti pored (psihološkog) savjetovanja (psihoterapije) uključuje i liječenje različitim vrstama medikamenata (lijekova), kod tretmana ovisnosti o internetu se primjenjuje isključivo psihološko savjetovanje (psihoterapija).

Pokazalo se da je tzv. kognitivno bihevioralna terapija jako uspješna u tretmanu ovisnosti o internetu. Svrha te terapije je naučiti osobu – ovisnika da kontrolira korištenje računala, jer ovisnici o računalima, slično kao i ovisnici o kockanju ili kleptomani, ne mogu kontrolirati svoje ponašanje vezano uz korištenje računala i interneta.

Što predlažete djeci koja su dugo za računalom?

Djeca i mladi ne bi trebali provoditi previše vremena za računalom na način da računalo postane glavna okupacija i način korištenja slobodnog vremena.

Za zdrav psihofizički razvoj djeteta i mladih jako je važno kretati se, boraviti dovoljno vremena na svježem zraku i družiti se s vršnjacima.

Računalne igrice nisu same po sebi nešto loše ako se s tim ne

•razgovarajte s djecom o tome da na internetu ima i osoba koje nisu dobronamjerne i da budu oprezna ako ulaze u komunikaciju s nepoznatim osobama, upozorite ih da ne ostavljaju na internetu svoje osobne podatke, podatke o roditeljima, mjestu stanovanja i sl.

•spriječite mogućnost da dijete dođe u posjed vaše kreditne kartice s namjerom kupnje putem interneta •provodite s djetetom dovoljno vremena na otvorenom prostoru u igri i šetnji, te razvijajte pozitivne stavove prema tjelovježbi i kretanju •zapamtite da računalo ne može nadoknaditi roditeljsku ljubav i skrb pretjeruje i zbog toga ne zanemaruju školske i druge obaveze. Naravno, računalne igrice moraju biti prilagođene dobi djeteta. Neprimjereno je da djeca igraju igrice koje su prepune nasilja ili na drugi način nisu primjeren djeci.

Što predlažete roditeljima?

Odgovornost za odgoj djece u prvom redu snose roditelji, pa tako i za odgoj vezan uz korištenje računala. Roditelji moraju imati pod nadzorom računalo i znati kada i koliko dijete koristi računalo i s kojom svrhom, za potrebe edukacije ili za zabavu. Osobito je danas među mladima, ali i djecom, rašireno korištenje facebooka.

To može biti jako opasno ako dijete nije educirano na koji način koristiti takve sadržaje jer je lako moguća zlouporaba svega onoga što dijete napiše na svom facebook profilu.

I na kraju, naglasimo da su računalo i internet nešto što je jako pozitivno i potrebno osigurati u svakom domu, ali je isto tako potrebno educirati djecu i roditelje na koji način i u kom obliku koristiti računala i internet, kako ne bi imali više štete nego koristi.

Veronika Erak, 8. a

15

Članice GLOBE grupe Laura Navijalić, Lucija Trgovčić i Dorotea Fudurić sudjelovale su na državnoj GLOBE smotri od 13. do 15. svibnja 2012. godine u Labinu.

Voditeljica GLOBE grupe je učiteljica Gordana Perharić.

Učenice su za natjecanje pripremile projekt "Mogu li oblaci

prognozirati vrijeme". Svaki su dan promatrale i fotografirale oblake te pratile iz kojih će oblaka padati kiša. Na smotri su znanje pokazale i na orijentacijskom natjecanju. Od ukupno 51. grupe, koliko ih je sudjelovalo na smotri, djevojke su završile na 26. mjestu.

Roman Grobenski, 7. b

Program prevencije zlostavljanja djece (Child Assault Prevention) je sinonim za visokokvalitetni i sveobuhvatni program za djecu. Cilj programa je smanjiti ranjivost djece i njihovu izloženost različitim oblicima zlostavljanja, povećati spremnost djece i važnih odraslih (roditelja i onih koji ih odgajaju i obrazuju) da pravilno i pravodobno reagiraju kako bi se spriječilo zlostavljanje djece te postići da sprječavanje nasilja nad djecom i ljudima postane važan cilj i nastojanje cijele zajednice, a osobito institucija koje obuhvaćaju djecu.

Kolijevka CAP- programa su Sjedinjene Američke Države, a do danas se proširio na veći dio SAD-a i dvadesetak zemalja svijeta.

U našu zemlju program je uvela udruga roditelja «Korak po korak« iz Zagreba koja se bavi promicanjem kvalitete življenja djece i obitelji. U OŠ «Ivan Goran Kovačić« Duga Resa program se provodi u kontinuitetu od školske godine 2006./2007.

Program je tijekom 2012.godine proveo CAP- tim u sastavu : Ivanka Želježnjak, pedagoginja škole, Renata Golubić, učiteljica razredne nastave OŠ Grabrik iz Karlovca i Valentina Škarjak Benić, pedagoginja OŠ Grabrik iz Karlovca.

U ožujku 2012. godine održano je predavanje za roditelje 2.a i 2.b razreda, a u svibnju iste godine dvije radionice za učenike 2.a i 2.b razreda.

Dosadašnje analize pokazuju da je ovaj preventivni program odlično prihvaćen od strane roditelja i učenika te se iz tog razloga nastavlja s njegovim provođenjem i tijekom 2013. godine.

Ivanka Želježnjak, prof. pedagogije Viktorija Buturajac, 3. b

16

Učenici su najprije posjetili kabinet Nikole Tesle gdje se posjetiteljima nastoji približiti život i djelo ovog velikog izumitelja pomoću raznih multimedijskih sadržaja; između ostalog na velikom ekranu gledali su i film koji prikazuje Tesline pokuse.

Druga postaja u razgledavanju muzeja bio je odjel Rudarstvo, geologija i nafta. Najzanimljivija u ovom odjelu bila je rekonstrukcija rudarskog okna.

Od mnogobrojnih zanimljivosti u postavu muzeja, raznih vozila, aviona, podmornice, svakako treba spomenuti Planetarij u kojem se pomoću specijalno

konstruiranog projektora prikazuje izgled zvjezdanog neba od Sjevernoga pola do ekvatora.

Sjeverno nebo se može vidjeti u bilo koje vrijeme noći i godišnjeg doba.

Nakon razgledavanja Tehničkog muzeja krenuli su pješice na Glavni kolodvor. Putem su vidjeli Hrvatsko narodno kazalište, Muzej Mimara, park Zrinjevac i zgradu HAZU-a. Učenici su oduševljeni nastavom u muzeju, a većini se najviše svidio Planetarij.

U sklopu nastave Zdravstvenog odgoja održana je prezentacija pružanja prve pomoći za učenike sedmih razreda (22.11. i 6. 12.2012.).

Pružanje prve pomoći u hitnim situacijama učenicima je pokazao liječnik Marko Radočaj.

Pokazao nam je kako zaustaviti krvarenje, kako postupiti s onesviještenom osobom i kako reanimirati osobu umjetnim disanjem i masažom srca. Bilo je jako zanimljivo. Učenici su postavljali puno pitanja. Svi su htjeli isprobati reanimaciju uz pomoć lutke. Takva reakcija učenika ne čudi jer se radi o vještinama koje nam lako mogu zatrebati, i što je najvažnije kojima možemo nekome spasiti život.

Roman Grobenski, 7. b

Lea Požar, 7. b

17

Učenici, učitelji, tehničko osoblje i poneki roditelj marljivo su radili u 18 radionica u matičnoj školi i 6 radionica u područnim školama Bosiljevo i Grabrk. Sveukupno su učenici radili u 24 radionice. Kuhali su, izrađivali čestitke i adventske vijence, radili metle od sirka, šivali, izrađivali odjeću od recikliranog materijala, radili eko-sirup protiv kašlja i, uglavnom, dobro se zabavljali učeći. Jedna grupa učenika uređivala je obalu rijeke Mrežnice u suradnji s Komunalnim poduzećem Duga Resa. Članovi učeničke zadruge Brgljez prodavali su svoje proizvode u središtu grada, a prikupljeni novac bit će upotrijebljen za pomoć učenicima slabijeg imovinskog stanja.

Novinarska radionica

18

19

Stare dječje igre, danas već pomalo zaboravljene, školica, lastež i križić-kružić oživjele su u našim školskim predvorjima i hodnicima. Razredni odjeli dobili su lastiku, na hodnicima su iscrtane školice, a na nekoliko mjesta su postavljeni stolovi za igru križić-kružić. Prije i poslije nastave te za vrijeme odmora učenici se rado zadržavaju na ovim mjestima. Malo se razgibaju i opuste. Hvala ravnateljici na ovoj super ideji!

Matija Dujam, 5. a

Povodom Dana kruha u školskom predvorju postavljena je izložba ukrasnih ručnika. To su stari ručnici kojima su ljudi ukrašavali svoj dom.

Neki su služili za posebne prigode, naprimjer vjenčanja. Ti su ručnici bili posebno lijepo ukrašeni. Dio predvorja škole bio je uređen kao unutrašnjost stare seoske kuće. Izložbu je postavila učiteljica likovne kulture Ivančica Pereško, a ukrasne ručnike donijeli su učenici i učitelji.

Dominik Perošić, 4. b

Mažoretkinje vodi Mirjana Erdeljac Cunha, učiteljica tjelesne i zdravstvene kulture.

Grupa ima 25 članica. Čine je četiri djevojke iz 7. i 4. razreda, a ostale članice su iz 1., 2., i 3. razreda.

Do sada smo imale šest nastupa. Tri puta smo sudjelovale na priredbama koje su održane u kino-dvorani, a tri nastupa su bila u školi.

Ivana Laskač, 4. b

20

Kino-dvorana POU-a bila je premalena za sve one koji su htjeli pogledati školsku božićnu priredbu (20.12.2012.). Nastupali su zbor, orkestar, ritmika, recitatori, dramska grupa, tamburaši, lutkarska grupa, mažoretkinje, Mali Englezi i školski bend. Za nastup su se pripremali cijelo polugodište i možemo reći da su svi bili odlični. Istaknuli bismo nastup Sebastijana Cara koji je odigrao glavnu ulogu u igrokazu „Ima još spasa za Djeda Mraza“.

Star i bolestan Djed Mraz traži nekoga tko bi ga zamijenio. Dao je oglas u novine, a na oglas za posao javili su se vrlo neobični kandidati. Na kraju je uz pomoć djece Djedica riješio svoj problem. Nastup dramske grupe isprepletao se s glazbenim točkama zbora i orkestra, s ljupkim mažoretkinjama, vilama plesačicama. Recitatorice su izgovarale misli poznatih ljudi o ljubavi jer Božić je ipak blagdan ljubavi. Ove godine je scenografija bila vrlo jednostavna i lijepa. Možemo zaključiti da su učenici i učitelji još jednom, kao i godinama do sada, svojim sugrađanima priredbom uljepšali božićne blagdane.

Lea Požar, 7. b

21

Školski list Breza počeo je izlaziti još krajem 60-ih godina prošlog stoljeća na poticaj tadašnjeg ravnatelja škole Miroslava Šanteka. Na počeku je to bio zbornik učeničkih literarnih radova koji su uređivali ravnatelj škole i učiteljica hrvatskog jezika Mira Grković. Umnožavan je najprije šapirografiranjem, a kasnije fotokopiranjem. Nažalost, nije nam poznato koliko je brojeva izašlo u tom obliku, niti tko je sve uređivao list.

Breza je u tiskanom obliku prvi put izašla 2004 godine. Od tada se u listu prate vijesti i

zanimljivosti iz škole, predstavljaju se uspješni učenici i novi učitelji. Pratimo školske akcije, izlete i natjecanja, projekte i sl. U Brezi izlaze literarni i likovni radovi nadarenih učenika. Tu je i omiljeni zabavni kutak u kojem objavljujemo bisere, viceve, enigmatiku, modne savjete i sl.

Od 2006. godine u Brezu smo uveli rubriku Tema broja što znači da smo svake godine odabrali neku temu koju smo detaljno obradili. Do sada smo istražili teme: Put prema održivom načinu življenja, Biciklom u školu, Čitanje, Dječaci i škola, Životne vrijednosti, Snovi, Konzumerizam. Školski novinari su razgovarali s mnogim poznatim osobama. Spomenimo neke. To su glumac Dražen Šivak, prvi ravnatelj škole, slikar i enigmatičar Miroslav Šantek, znanstvenica Nada Zgrabljić Rotar, operna diva Ivanka Boljkovac, pisci Sanja Pilić, Miro Gavran, psihologinja Majda Rijavec. Možemo se pohvaliti i jednom ekskluzivom na svjetskom nivou. U broju 6 iz 2007. godine imali smo i Richarda Gerea.

Sve ove godine sudjelovali smo na smotri literarnog, dramskog i novinarskog stvaralaštva Lidrano. Možemo se pohvaliti da je Breza uvijek bila među tri najbolja županijska školska lista, a posebno smo ponosni što smo četiri puta bili pozvani na državnu smotru.

22

predivno iskustvo i da mogu, rado bih se barem na dan vratila u to vrijeme. Željela bih ponovo osjetiti atmosferu u knjižnici, mjestu naših sastanaka gdje su iznikle mnoge dobre ideje koje su nas na koncu dovodile do samog državnog vrha nekoliko godina za redom.

Dolores Šebalj Uživala sam u ulozi glavne urednice, makar mi je bilo nešto teže nego prije jer je veliki dio ekipe otišao u srednju školu, a i, svakako, s mjestom glavnog urednika dolazi i veća odgovornost. Kako za vlastita, tako i za tuđa djela. Bez obzira na to svih pet godina, koliko sam provela radeći na Brezi, bile su

Sada idem u Gimnaziju Karlovac, u 3. sam razredu.

Pa zapravo, većina stvari kojima se bavim vezana je za školu.

Trenutno me najviše okupira matematika. Došavši u gimnaziju, interesi su mi se konačno posložili te je matematika zauzela prvo mjesto.

Ove sam godine počela volontirati u Centru za odgoj i obrazovanje djece i mladeži u Karlovcu. Konkretno, podučavam djecu s poteškoćama u razvoju informatici, pomažem im da usavrše svoj rad na računalima.

Također pjevam u školskom pjevačkom zboru 'Ad libitum'.

Slobodno vrijeme volim provoditi uz glazbu, dobru knjigu ili film te s prijateljima.

Vama, sadašnjim školskim novinarima, htjela bih poručiti da nastavite pisati i razvijati svoju kreativnost. Radom na Brezi steći ćete puno znanja i vještina koje će se pokazati jako korisnima ne samo u daljnjem obrazovanju, nego i u životu. Pritom ne mislim samo na literarne vještine već i na kolegijalnost, timski rad, odgovornost... I uvijek stremite boljemu, nemojte da vas zavara sjaj 'zlatne sredine'.

Zvjezdane visine još su sjajnije.

Ivana Bosiljevac Bilo mi je odlično. Bila sam glavna urednica tri godine i u tom periodu sam puno naučila.

Naša mala redakcija odlično je surađivala i nije bilo nimalo teško jer sam radila s iznimnim ljudima. Bili smo prava ekipa i pravi prijatelji. I dan danas smo.

Drago mi je što sam se upustila u to. Rad u Brezi jedno mi je od najboljih iskustava te jedna od najdražih uspomena iz osnovne škole.

Sada pohađam Gimnaziju Karlovac.

Trenutno se, uglavnom, bavim školom jer sam maturantica, a državna matura je sve bliže.

Osim toga, radim kao dječji animator u crkvi.

Samo bih vam htjela reći da uživate u radu u Brezi, da joj se posvetite koliko možete. Isplatit će vam se, sigurno. Ako ništa drugo, imat ćete prekrasne uspomene. I naravno, nemojte ljutiti našu Tetu Knj!

Matija Ivšić, 8. b

23

POVUCI-POTEGNI TAKTIKA Kako ocjenjujete način na koji se Građanski odgoj i obrazovanje (GOO) uvodi u hrvatske škole?

Ideju uvođenja predmeta koji se naziva Građanskim odgojem i obrazovanjem smatram jako dobrom i podržavam je, ali način na koji se taj predmet uvodi pati od mnogih nedostataka. Prije svega je problematično to što se s uvođenjem GOO-a previše oteže.

Kolege i kolegice koje se tom problematikom bave duže od mene kažu mi da su se prve inicijative za uvođenje ovog predmeta i općenito ovih sadržaja u nastavu osnovnih i srednjih škola pojavile još prije desetak godina, te da su različite vlade i ministarstva povremeno radile nešto na tome, ali tako da bi se priča "zakuhala", organizirali bi se seminari, pisali bi se kurikulumi, puštale bi se u javnost određene informacije, polu-informacije i spinovi, a zatim bi se sve to primirilo i na kraju opet ne bi bilo ništa od toga. Jedino što je stalno i čvrsto u toj priči bili su poticaji i konkretne aktivnosti nekih nevladinih organizacija kojima je stalo do uvođenja GOO-a u škole, ali njihov učinak je ograničenog dosega, jer odluke na koncu ipak donose državne institucije koje su po tom pitanju dosad bile prilično neodlučne.

Volio bih da je sada drugačije, ali nadležno ministarstvo je – nakon prvih, značajnih i pozitivnih koraka na tom planu – već napravilo neke korake unatrag, na primjer, to da se sve više govori o tome kako će se umjesto predmeta GOO uvesti određeni sadržaji GOO-a u osnovnoškolski

24

i srednjoškolski kurikulum, kao i to da "eksperimentalni program" GOO-a sve više djeluje kao obični jednokratni eksperiment, odnosno da je to puki "projekt" koji neće završiti uvođenjem GOO-a u sve osnovne i srednje škole nego samo izvještajem o realizaciji jednog lokaliziranog projekta. Kurikulum GOO-a se, doduše, u određenim krugovima intenzivno izrađuje i diskutira, različiti faktori su uključeni u to – od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te Agencije za odgoj i obrazovanje do pojedinih stručnjaka, nevladinih organizacija i neformalnih skupina kao što je "Direktna demokracija u školi", u kojoj sam i ja aktivan – i to je vrlo dobro, ali kako stvari stoje, sve je to uzalud dok netko "gore" ne kaže da se taj predmet uvodi u škole.

Meni se čini da takve odlučnosti trenutno nema, jer Ministarstvo se u međuvremenu "prešaltalo" na Zdravstveni odgoj, gdje je trenutno u ofenzivi, dok je problematika GOO-a opet pala u drugi plan. Osim toga, ne sviđa mi se to što se nastavnike drži u neznanju, jer još nema jasnih odgovora na pitanje kako bi taj predmet funkcionirao u praksi, tko bi ga sve mogao predavati, i tako dalje. Također, još uvijek nema, koliko ja znam, razrađene strategije uklapanja tog predmeta u postojeće nastavne planove i programe, naime, kako bi se uvođenje GOO-a odrazilo na druge predmete i njihove satnice, što bi to značilo za Politiku i gospodarstvo, Sociologiju ili Etiku. Nema još uvijek čak ni jasno definiranog stava da li bi se GOO uveo kao predmet ili bi se ti sadržaji raspršili po različitim predmetima. Naposljetku, što se

tiče samog sadržaja GOO-a, još se nije kristalizirala osnovna njegova intencija: da li želimo uz pomoć GOO-a obrazovati i odgajati učenike da bi postali slobodni, autonomni i aktivni ljudi i građani ili da bi postali poslušni glasači i poslušni potrošači. A barem u prvoj verziji kurikuluma previše je bilo priče o "poduzetništvu", "poduzetničkom duhu" i slično, nauštrb informiranja, educiranja i osvještavanja u svrhu razvijanja aktivnog građanstva, građanske participacije i izravne demokracije.

Vjerujete li da će GOO uspjeti zaživjeti u našim školama? Što Vas navodi na takav stav?

Iz razloga koje sam već naveo, skeptičan sam već i s obzirom na uvođenje GOO-a u škole. Bilo bi mi drago da se taj predmet ili barem ti sadržaji na primjeren način uvedu u osnovne i srednje škole, ali bojim se da ćemo još barem nekoliko godina svjedočiti ovoj taktici "povuci-potegni" i da relevantne institucije neće donijeti odgovarajuću odluku, odnosno odlučno pristupiti uvođenju GOO-a. Posebno je pitanje da li bi taj predmet, kako Vi kažete, zaživio u našim školama, to jest kako bi on funkcionirao nakon što se formalno uvede. Pritom vrlo

moguće organizirati, da obrazovni ishodi nisu ništa lošiji, a da je zadovoljstvo veće i kod učenika i kod nastavnika.

Čitali smo o nekim demokratskim školama u svijetu. Kako to da ih ima tako malo? Zašto nema niti jedna u Hrvatskoj?

Odsjek za filozofiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu važnom smatram kako preciznu, ali za daljnje razvijanje ipak otvorenu strukturu GOO-a, tako i edukaciju edukatora, odnosno pravovremeno informiranje i obrazovanje nastavnika od kojih se očekuje da predaju ovaj zahtjevan predmet. Nadalje, uspjeh GOO-a će ovisiti i o tome da li će biti mogućnosti da se ravnomjerno razvijaju obrazovna i odgojna dimenzija tog predmeta, na primjer, ne samo da se teorijski poučava o tome što je demokracija nego i da se razvija demokratski način rasprave i odlučivanja u razredu i u školi. Na taj bi se način mladima bolje objasnilo koliko je važan i zašto je važan sam taj predmet. U suprotnom, GOO-u bi se mogla dogoditi najgora stvar: da postane samo još jedan predmet koji će učenici mrziti, jer bi se u njemu samo prenosilo propisano gradivo, tjeralo na "bubanje", trčalo za što boljim ocjenama, i tako dalje. Nadam se da će uvođenje GOO-a u škole biti i neka vrsta virusa koji će pozitivno utjecati na promjenu cjelokupne škole, koncepta i prakse obrazovanja, te odnosa između nastavnika i učenika.

POTREBNA JE PROMJENA GLEDIŠTA Kako komentirate činjenicu da učenici u našim školama nemaju pravo glasa, tj. da Vijeće učenika ima pravo samo iznijeti svoje mišljenje, ali ne i glasati?

To me uopće ne čudi, ali me svejedno deprimira. Ne čudi me zato što je to odraz modela koji je na djelu na svim razinama

društvenog života, a to je institucionalno-hijerarhijski obrazac u kojem je moć odlučivanja manja što idete niže po hijerarhijskog ljestvici, ali je također i zadovoljstvo vlastitim položajem manje što ste niže na ljestvici. Na primjer, u državi: predsjednik, Sabor, Vlada, zatim različite druge institucije, a onda tek građani sa svojim interesima i potrebama. Ili u tvornici: vlasnik, direktor, niz nižih direktora, zatim stručnjaci, a na koncu obični "šljakeri" bez kojih proizvodnje, dakako, ne bi bilo.

Ili u obrazovnom sistemu: ministarstvo i druge institucije, zatim ravnatelj škole, pa nastavnici i drugo osoblje, a tek na kraju lanca učenici radi kojih, ako treba uopće napominjati, škola uopće i postoji, ali ih se ipak ništa ne pita. Ja sam apsolutno zagovornik obrtanja te strukture, odnosno smatram da bi oni radi kojih institucije postoje trebali imati primat ili u najmanju ruku jednako pravo glasa u odlučivanju o stvarima koje se tiču te ustanove i njezinih djelatnosti. Naravno, to podrazumijeva najprije radikalnu promjenu gledišta, a potom i drugačiju raspodjelu moći i odgovornosti. Skeptici će reći "Ali neće nam valjda djeca određivati što da radimo". Ja odgovaram: zašto ne? To je, po meni, i logično i etično. Primjeri slobodnih, demokratskih škola nam govore da je takvo nešto

Ne znam zašto takvih škola nema u Hrvatskoj. Možda zakonska regulativa to otežava, a možda se radi i o financijskim razlozima, jer u nemogućnosti da se od javnih škola napravi "demokratske škole", takve škole mogu osnivati samo privatni subjekti. Ja sam, naravno, prije zagovornik pretvaranja javnih škola u demokratske škole negoli otvaranja privatnih škola, koliko god one demokratske bile, jer sam općenito protiv privatizacije obrazovanja. No, ima možda i jedan drugi razlog da je relativno malo demokratskih škola i u svijetu i kod nas. Ustrojiti takvu školu i djelovati unutar nje je mnogo zahtjevnije nego reproducirati postojeći, uhodani model. Biti aktivni sudionik obrazovnog sistema i obrazovnog procesa zahtijeva permanentni angažman. A i nastavnici i učenici su preopterećeni, pa samo čekaju da završi nastava i da odu iz škole. Tko bi se još bavio demokratskom raspravom, odlučivanjem i drugim aktivnostima?! Dakle, lakše je slušati što ti kažu, šutjeti i raditi samo ono što ti je naređeno. Ali vjerujem da to nije smisao ni obrazovanja ni ljudskog života općenito.

Može li se istinska demokracija uvesti u škole Građanskim odgojem i obrazovanjem?

Naravno da se istinska demokracija ne može tek tako "instalirati". Ne može se naprosto uvesti u škole niti se može ostvariti uvođenjem predmeta Građanski odgoj i obrazovanje.

GOO može i treba biti samo jedan od mehanizama demokratizacije škola.

Istovremeno treba raditi na više planova. No, pitanje je koliko je u postojećim okvirima moguće nešto promijeniti. Pritisak odozdo – pritisak učenika i nastavnika

25

prema višim instancijama obrazovne hijerarhije – svakako bi mogao izazvati određene pozitivne pomake, ali nisam siguran koliko uopće ima svijesti među nastavnicima i učenicima da nešto treba mijenjati i da se nešto može promijeniti, ali da se oko toga trebaju angažirati.

KRIVOTVORENA DEMOKRACIJA Koji su uzroci krize demokracije?

26

Demokracija nikad nije savršeno funkcionirala. U krizi je, takoreći, od antičke Atene do naših dana. Međutim, čini mi se da demokracija nikada nije bila toliko krivotvorena kao danas.

"Ovlašteni tumači" demokracije su upravo oni koji intenzivno a podlo rade protiv demokracije, kao što su SAD i EU. Situacija u Hrvatskoj je samo odsjaj tih globalnih pseudo-demokratskih i anti-demokratskih tendencija.

Glavni uzrok tog stanja je bolesna sprega politike i kapitala, gdje kapital diktira politiku, a cijela priča o demokraciji samo je krinka ispod koje se kriju čisto ekonomski, i to partikularni i privatni interesi, koji instrumentaliziraju cijelo područje politike, i političke institucije i građane. Drugi uzrok krize je to što se izvorna ideja demokracije, kao vladavine naroda, izopačila u ono što se naziva "partitokracijom", vladavinom stranaka.

Profesionalni političari nisu predstavnici naroda nego svojih stranaka, što se ogleda u činjenici da se na izborima, koji su problem za sebe, ne biraju konkretni ljudi, koje bi se moglo pozvati na odgovornost i opozvati, nego se biraju stranačke liste na kojima su ljudi odgovorni jedino svojim partijama, odnosno partijskim vođama. A stranke u prvi plan stavljaju stranačke interese i interese drugih interesnih skupina, prvenstveno krupnog kapitala i korporacija. U Hrvatskoj to dobro vidimo: svejedno da li je na vlasti SDP, HDZ, BMŽ ili FRLj, jer sve stranke su dio jedne idilične partitokratske koalicije kojoj uopće nije stalo do javnog,

zajedničkog dobra. Treći uzrok krize demokracije je otuđenje građana od politike, odnosno apatija i pasivnost građana, što pogoduje onim strukturama koje teže ostvarenju apsolutne ekonomske i političke moći. Sve u svemu, to je jedna sumorna slika, ali ja sam ipak optimist i s nadom promatram izljeve narodnog nezadovoljstva, primjerice, na ulicama Španjolske, Grčke, Italije, a ponekad i kod nas, jer bi artikulacija tog nezadovoljstva mogla dovesti do korjenitih promjena u sferi društva i politike.

PRIHVATITE IZAZOV Imate li neki savjet za nas koji sudjelujemo u eksperimentalnom provođenju GOO-a?

Kao prvo, teško mi je davati savjete jer jedno je promišljati o problematici GOO-a izvana, kao što ja činim, a drugo je sudjelovati u provedbi ovog ili onog programa "na terenu", gdje se i brže i bolje vide svi mogući problemi. No, općenito govoreći, mislim da bi svima koji sudjeluju u ovom "eksperimentu" bilo korisno da se uključe u sve aktivnosti koje su vezane uz GOO. Međutim, to ne znači samo pohađanje odgovarajućih seminara i radionica, a pogotovo ne samo pasivno pohađanje seminara, "tek toliko", nego to

podrazumijeva i uključivanje u javnu raspravu o GOO i samoorganiziranje nastavnika.

Ništa još nije završeno, tako da svaka primjedba i svaki prijedlog još uvijek imaju šanse da budu uključeni kako bi i kurikulum GOO-a i njegova provedba bili što bolji. Također, preporučio bih svim nastavnicima da se ne uzdaju previše u institucije, koliko god one bile važne i presudne u ovom području. Ono što se želi postići građanskim odgojem i obrazovanjem može se – u međuvremenu, dok GOO ne zaživi u školama – provoditi i samostalno, kroz razne predmete i aktivnosti, što mnogi nastavnici zapravo već i rade. Treća stvar je samo-edukacija. Naime, nastavnici se ne bi smjeli oslanjati samo na kurikulume, nastavne planove i programe, udžbenike i oficijelne seminare za nastavnike, nego bi se i sami trebali informirati i educirati, čitati, promišljati, razgovarati s drugim nastavnicima i s učenicima… Da je situacija bolja, da nastavnici nisu toliko opterećeni predavačkim obavezama i birokracijom, ne bi trebalo isticati ono što ističem, a to je kreativnost kao sastavni dio nastavničkog poziva.

Kurikulumi, planovi i programi, udžbenici i svi drugi dokumenti i pomagala samo su podloga na kojoj svaki nastavnik mora osmišljavati i unapređivati nastavu, što dakako zahtijeva veliki trud, ali također donosi i veliku korist i zadovoljstvo, kako nastavnicima tako i učenicima.

Konačno, mislim da je jako važno djelovati u pravcu razvijanja demokracije u školi i u lokalnoj zajednici, na svim razinama i na sve raspoložive načine, za što GOO može biti dobar poticaj, ali je taj imperativ mnogo širi i ne tiče se samo GOO-a. Sve to predstavlja veliki izazov, ali ako priznate sebi da situacija ni u školi ni u društvu nije zadovoljavajuća, te ako shvatite da se to može promijeniti samo vašim djelovanjem – onda ćete, vjerujem, prihvatiti taj izazov i aktivirati se.

Alen Livojević i Gordana Šutej

Ako učenici u nižim razredima ne uvježbaju dovoljno dobro tehniku čitanja, kasnije je veoma teško nadoknaditi propušteno.

Redovito takvi učenici imaju problema s učenjem, ne samo s čitanjem (lektire). Projektom „Čitamo mi, u obitelji svi“ roditeljima se skreće pozornost na činjenicu koliko je vrijedno i nezamjenjivo da tijekom nižih razreda budu uzor svojoj djecu u čitanju, umjesto da ih tjeraju na čitanje.

Projekt se provodi tako da svakog petka jedan učenik dobije „knjižničnu naprtnjaču“ koja sadrži osam zanimljivih, nelektirnih knjiga iz različitih područja, ponese je kući, a iduće srijede vraća u školu. Neke knjige iz naprtnjače su namijenjene roditeljima, neke djeci, a neke služe za zajedničko čitanje. Potrebno je da se u obitelji barem 30 minuta dnevno provede u čitanju ili prelistavanju knjiga. Dojmovi se upisuju u bilježnicu koja, zajedno s knjigama, „putuje“ u obitelji. Svake srijede učenik u razredu prepričava ostalim učenicima najljepše doživljaje tijekom proteklih dana kad su svi u obitelji čitali knjige iz naprtnjače.

Inicijator i koordinator projekta je Hrvatska mreža školskih knjižničara, a provodi se u 166 škola u Hrvatskoj. Namijenjen je učenicima trećih razreda i njihovim obiteljima. Projektom je obuhvaćeno 10 tisuća učenika i 40 tisuća članova njihovih obitelji.

U Karlovačkoj županiji projekt se

provodi u šest škola, a financijski ga je podržala Županija, Grad Karlovac i Grad Ozalj.

Gordana Šutej, školska knjižničarka

Marin Vratarić, 4. b

27

časopisa Modra lasta. Spisateljca Željka Horvat-Vukelja rekla nam je da smo je jako lijepo dočekali i da smo dobri. Na rastanku smo joj poklonili likovni rad Borne Špehara, učenika 1.b razreda.

Taj crtež je nastao nakon čitanja njezine priče „Jež Bjež“. Svima nam se svidio susret sa spisateljicom Željkom HorvatVukelja.

20. siječnja 2012. godine našu školu je posjetila Željka HorvatVukelja. Ona je poznata spisateljica. Napisala je priču „Hrabrica“ koja je na popisu lektire za 1. razred, a osim nje napisala je još mnoge priče.

Govorila nam je o svom životu i prikazala nekoliko igrokaza. U tome su joj pomogla djeca i lutke. Naučila nas je neke rebuse i rekla da piše za dječji časopis Smib, a urednica je dječjeg

Udruga Kunstbunker je organizator umjetničkog festivala koji se održava u Dugoj Resi od 2009. godine. Svake godine početkom srpnja u Parku dr. Franje Tuđmana, u sjeni stoljetnih stabala, građani mogu uživati u koncertima jazz i klasične glazbe te književnim susretima. Na festivalu nastupaju hrvatski i strani umjetnici. Udruga surađuje sa studentima Jazz akademije u Grazu pa su oni česti gosti u Dugoj Resi.

Na festivalu su u srpnju 2012. godine sudjelovali i mladi španjolski grafiteri. Od hrvatskih umjetnika spomenimo Branka Čegeca, Miroslava Mićanovića, Irenu Lukšić i Viktora Vidovića.

Roman Grobenski, 7. b

28

Ena Trupković, 4. a

Izvannastavnu aktivnost Vještine življenja vodi učiteljica Tanja Vojnić. Aktivnost polazi deset učenika razredne nastave.

Sastajemo se svaki drugi tjedan po dva sata. Učiteljica kaže da život čine male stvari koje su nam važne. Do sada smo učili što su to vještine, koje vještine su nam potrebne za obavljanje kućanskih poslova, za međusobnu komunikaciju, kako možemo prepoznati i razvijati svoje sposobnosti…Najbolje da vam opišem neke naše aktivnosti koje su nam se svidjele.

Jednom smo išli na izlet u Curak brati kestene. Nabrali smo ih puno, a zatim smo ih pekli i lijepo se najeli. Učiteljica je rekla da ćemo raditi vježbe disanja.

Super smo se zabavili. Radili smo sjedenje u tišini, «mudraca» i druge zanimljive stvari. Reći ću vam kako se radi «mudrac» jer nam se svima ta aktivnost dopala. Zatvorite oči i zamislite da ste na nekoj livadi prepunoj cvijeća. Zatim na toj livadi vidite jedan puteljak i krenete po njemu. Hodate dok ne dođete do jedne kolibice. Pokucate i uđete u nju. Ugledate mudraca i pitajte ga što god hoćete. Nakon što dobijete odgovor, istim se putem vratite kući. Zatim se prisjetite da radite vježbu «mudraca», lagano zagrijte dlanove, zagrijte mišiće lica i otvorite oči. Eto, to je bila jedna kratka vježba.

Lina Škot, 4. b

Vlakom smo doputovali na Glavni kolodvor u gradu Zagrebu. Prvo smo stigli na Trg kralja Tomislava i vidjeli Umjetnički paviljon. Šetali smo gradskim ulicama dok nismo došli do Glazbenog parka.

Razgledali smo kip Ivana Mažuranića i krenuli na Trg bana Josipa Jelačića. Pogledali smo taj najveći zagrebački trg i prošetali do Zagrebačke katedrale. U Katedrali smo vidjeli grobnice Zrinskih i odjeću Alojzija Stepinca. Nakon toga pošli smo do Kamenitih vrata i tamo naišli na radnike koji su se okupljali za početak prosvjeda.

Prošetali smo do Markovog trga i vidjeli zgradu Sabora Republike Hrvatske. Ogladnili smo pa smo

pošli u obližnji parkić kod Gričkog topa pojesti sendviče.

Pričekali smo pucanj topa i spustili se Uspinjačom u najveću ulicu u Zagrebu - Ilicu. Šetali smo Ilicom pa Frankopanskom i došli do Hrvatskog narodnog kazališta.

Ispred HNK pogledali smo Meštrovićev Zdenac života. Prije odlaska još smo posjetili Botanički vrt i vidjeli razne biljke i životinje. Nakon razgledavanja Botaničkog vrta krenuli smo do kolodvora i ukrcali se u vlak.

Sretni i zadovoljni vratili smo se kući.

Izvještavaju: Roko Prstec, Magdalena Lenard 4.b i Petar Štedul 4. a

Sastanci izviđača održavaju se subotom od 9.00 do 12.00 sati.

Ako se želite upisati, dovoljno je da dođete na sastanak. Prvi mjesec se članarina ne plaća, a nakon toga iznosi 10 kn mjesečno.

Izviđači imaju odoru. Nose plave košulje i izviđačku maramu.

Maramu dobijete nakon tri mjeseca članstva i naučenih vještina vezanja čvorova, paljenje logorske vatre i poznavanja planinarskih simbola.

U izviđačima se puno zabavlja i uči o prirodi. Igramo izviđački nogomet i razne druge igre. Npr. igre poletaraca - u što kraćem vremenu prijeći šest točaka i riješiti zadatke, a to su: paukova mreža, gusjenica, minsko polje – u paru. Članovi izviđačkog odreda podijeljeni su u dobne skupine.

Skupina učenika 5. i 6. razreda zove se Dabrovi. Voditelj Dabrova je Željko Car. On je dobar, pravedan i zanimljiv.

Najzanimljivi su izleti u prirodu.

Jednom smo prespavali u planinarskom domu na Vinici.

Tamo smo pekli hrenovke i kuhali čaj.

U izviđačima mora vladati disciplina. Ako netko ne poštuje pravila, dobije kaznu. Kazna za izgovaranje proste riječi je 50 lipa, a kazna za neposlušnost je obavljanje nekih zadataka.

Alen Bežan, 5. a

29

Prva škola 1634. godine Ovako malo ruralno mjesto kao što je Bosiljevo ima dugu tradiciju pismenosti i školstva još od plemićke obitelji Frankopan koja je bila vlasnik grada Bosiljeva i cijele šire okolice. U našem istraživanju trag nas je odveo u daleku 1634. godinu.

Naime, upravo je tada ban Nikola Frankopan Tržački utemeljio prvu školu za obrazovanje siromašne mladeži na svom posjedu. Nakon toga ovoj se školi zameo svaki trag sve do 1843. godine kada je grof L. Nugent ponovno pokrenuo rad škole u Bosiljevu. Od tada pa do danas izmijenilo se nebrojeno mnogo učitelja i profesora, sagrađeno je i adaptirano nekoliko školskih zgrada, generacije i generacije učenika prošle su kroz školske klupe. Neki od njih danas su naši učitelji, neki su naši roditelji, a neki su već završili svoj radni vijek i sada se u mirovini sjećaju prošlih dana. Mi smo učenice osmog razreda i uskoro ćemo se oprostiti od svoje školice. Tko zna kamo će nas životni put odvesti? Odlučile smo

30

ispričati priču o školi koja stoljećima odolijeva raznim nedaćama. Kako bismo bile što vjerodostojnije pomogle su nam naše nekadašnje učiteljice razredne nastave - gospođa Katica Vrbanić i Barka Gorišek, kao i teta Dragica Mojzeš, koja nas svako jutro sa smiješkom dočekuje u školi, te gospodin Benić, otac naše suučenice Margarete. Svatko od njih ispričao nam je svoja sjećanja i dojmove iz školskih dana.

Svako selo ima svoju školu Kada je sredinom 19. stoljeća u Hrvatskoj ukinut feudalizam, škole su postale stvar lokalne vlasti, a ne više vlastele. Prva takva škola osnovana je 1872. godine u Bosancima, a tome je uvelike pridonio poznati povjesničar Radoslav Lopašić.

Osim u Bosancima u narednim godinama nastava je organizirana i u Bosiljevu, gdje je školska zgrada s dvije učionice sagrađena između 1899. i 1902. godine, u Grabrku (gdje škola radi i danas kao i u Bosiljevu), u Žubrincima, Johima, Dugačama, Probanjcima i Vodenoj Dragi.

Obitelji su bile mnogobrojne pa je skoro svako selo imalo svoju školu. Mnoge od tih škola bile su zapravo privatne kuće, kao što nam govori podatak o nastavi u kući Jakova Markovića u Grabrku, u kojima je održavana nastava u nedostatku javnih školskih zgrada.

A onda je došao Drugi svjetski rat i nakon dugog niza godina nastava u Bosiljevu je prekinuta u jesen 1942. godine.U ratu nisu stradali samo učenici i žitelji Bosiljeva, nego je i školska zgrada izgorjela, pa se nakon rata nastava održavala u župnom dvoru.

Po završetku rata nastava je ponovno organizirana gdje god je to bilo moguće. Krenuo je s radom i projekt opismenjavanja odraslih osoba. Škole su ponovno proradile punim kapacitetima.

Sve manje učenika Međutim, početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća u bosiljevačkom kraju naglo je iz godine u godinu počeo opadati broj učenika u školama, zbog čega su mnoge od škola postale neisplative i jednostavno su zatvorene, a učenici su počeli putovati u okolne škole. Kako i te škole koje danas više ne postoje i škola u Bosiljevu prošla je težak put do nove zgrade u kojoj danas boravimo.

Naime, u Bosiljevu se nastava održavala na dvije lokacije. Dvije učionice bile su u staroj derutnoj zgradi škole, a druge dvije u podrumskim prostorijama Zadružnog doma, dok je tajništvo škole bilo smješteno u prostorijama mjesne zajednice.Škola je dograđena sredinom sedamdesetih godina pa su svi učenici mogli pohađati nastavu u jednoj zgradi.

Naš sugovornik gosp. Benić nam je ispričao kao je on upravo tada krenuo u prvi razred i kako je tada školu pohađalo 90-ak učenika od prvog do osmog razreda. Škola je imala četiri učionice, sportsku dvoranu,

četiri kabineta, knjižnicu i kuhinju. U toj zgradi nastava se održavala sve do 1986. godine kada je zbog manjka učenika predmetna nastava ukinuta.

Učenici odlaze u OŠ «Jarče Polje» i OŠ» I. G. Kovačić « Duga Resa, a u Bosiljevu ostaje samo razredna nastava u kombiniranim razrednim odjelima. Nastava se održavala u prostorijama današnje Općine Bosiljevo i tako sve do 2000. godine kada smo konačno dobili novu školsku zgradu u kojoj smo i danas.Tada je i predmetna nastava ponovno počela s radom u Bosiljevu.

Mala smo područna škola, ali s puno entuzijazma radimo i nadamo se da će naša škola

odolijevati vremenu još puno godina, iako svake godine ima sve manje učenika koji bi ju pohađali, vremenu u kojem ima sve manje razumijevanja za škole kao što je naša. Nadamo se da u prilog tome ide i prošlogodišnja nadogradnja školskog prostora.

Nas četiri ćemo uskoro završiti osmi razred i otići u srednju školu, ali voljele bismo da generacije koje dolaze imaju veći broj učenika.

Reportažu su izradile učenice 8. razreda PŠ Bosiljeva: Anamarija Vitolić, Lea Sutlić, Mateja Župan i Margareta Benić i profesorica povijesti Ivana Ferko Pećar

31

„Treniram osam godina.

Odabrala sam stolni tenis zato što mi se on činio dobrim sportom za mene. I moj djed je igrao stolni tenis. Bio je vrlo uspješan“, kaže Ema Marn, učenica 7.b razreda. Već je osvojila dvadeset pehara i dvadeset i četiri medalje. Druga je u Hrvatskoj u svojoj dobnoj skupini. Trenira svaki dan u tjednu po dva i pol sata u klubu Aquaestil. Njen trener je Juraj Živčić. Treninzi su joj ponekad naporni. Često ide na natjecanja.

32

Učenica 7.b razreda Lucija Matuzić uspješna je gimnastičarka. Trenira u Gimnastičkom klubu „Sokol“ u Karlovcu već šest godina. „Gimnastika mi je važna za budućnost“, kaže Lucija. Trenira šest puta tjedno po tri sata.

Treninzi su joj ponekad naporni.

Prije nastupa ima tremu. Na raznim je natjecanjima do sada sakupila 30-ak medalja i tri

„Mislim da je dobro baviti se sportom jer smo zahvaljujući njemu zdraviji. Osim toga upoznajemo nove ljude i gradove.

Do sada sam mnogo putovala po Hrvatskoj, a bila sam i u Njemačkoj i Italiji“, kaže nam Ema.

pehara. Najveći uspjeh joj je drugo mjesto u ekipnom nastupu na državnom prvenstvu. Uz sve sportske obveze, ima vremena i za školu. Odlična je učenica. Želimo joj da i dalje nastavi sa sakupljanjem medalja i odličnih ocjena.

Tea Gračan, 5. a

Alen Livojević, 7. b

Matija Brcković je učenik 7.b razreda. Trenira tae kwon do već 6 godina u klubu u Dugoj Resi.

Nositelj je crvenog pojasa drugog stupnja. Jako voli treninge jer mu podižu samopouzdanje. Ima dva trenera, Nikolu Cara i Romana Horvata. Vrlo malo vremena mu ostaje za školske

obaveze jer trenira svaki dan po sat i pol vremena. Ipak je vrlo dobar učenik. Na natjecanjima je do sada osvojio pedesetak medalja i osam pehara. Često putuje s klubom. Najdalje je putovao u Slovačku. Tri puta je bio proglašen za mladu sportsku nadu Duge Rese i jednom grada Karlovca.

Karlo Škrtić. 7. b

Mnogi učenici naše škole treniraju nogomet u NK Duga Resa. Članovi kluba organizirani su po dobnim skupinama. Neki od njih su: Resići, Limaći, Mlađi pioniri, Stariji pioniri, Juniori i Seniori.

Trener Resića i Mlađih pionira zove se Ivan Kasunić. Klub posjeduje vlastiti stadion. Utakmice igramo vikendom. Svaki drugi vikend igramo na našem stadionu. Idemo na različita putovanja i gostovanja.

Mjesečna članarina u klubu iznosi 100 kuna.

Ante Starešinić, 5. b

Gospodin Šavor je zadovoljan trenutnim rezultatima školskog a i dugoreškog kluba, posebno radom mlađih dobnih skupina: mlađih kadeta, kadeta i juniora.

Seniori imaju problema zbog smjene generacija i ne mogu se pohvaliti rezultatima. Ove godine započela je s radom i mala škola košarke tako da učenici prvog i drugog razreda mogu trenirati.

Za njih su nabavljeni i niži koševi. U službenom natjecanju smiju sudjelovati samo djeca s navršenih deset godina jer tako propisuje pravilnik Hrvatskog košarkaškog saveza.

Osim sudjelovanja u hrvatskoj ligi, KK Duga Resa igra i neke međunarodne utakmice.

Nedavno su kadeti gostovali u Sloveniji. Košarkaški klub Kolpa iz Črnomlja pozvao ih je u goste povodom proslave 40-te obljetnice kluba.

Sportska zajednica organizirala je u rujnu kros za učenike osnovnih škola povodom Hrvatskog olimpijskog dana.

Okupilo se stotinjak učenika.

Nakon utrka učenici su se družili, razgovarali o sportu,

Olimpijskom danu i olimpijskom duhu. „Glavni razlog zašto se treba baviti sportom jest zdravi život“, smatra Šavor i naglašava, „sport je najbolje oružje protiv svih vrsta ovisnosti“.

Alen Livojević, 7. b

Nogomet sam počeo trenirati sa šest godina. Moj trener zove se Karlo.

Prije mi je trener bio Ivan. U subotu 27.10.2012. igramo utakmicu protiv Ogulina, a u nedjelju 28.10.2012. protiv Dinama. Ove sezone smo pobijedili u dvije utakmice. Prvu smo dobili s 5:0, a drugu 4:1. Nažalost, izgubili smo šest utakmica.

U klubu naučimo puno stvari. Do sada smo naučili mnogo „finta“. Isto tako dobro se zabavljamo i šalimo.

Na kraju treninga igramo nogomet, a ono što smo toga dana naučili moramo pokušati primijeniti u igri.

U ekipi nas ima dvadeset. Kada igramo utakmice, uvijek upotrijebimo ono što smo naučili na treninzima. U prošle četiri godine smo odigrali, koliko se sjećam, više od dvadesetak utakmica. Kada pobijedimo utakmicu, proslavimo to tako da odemo u toplice, jedemo jumbo pizzu ili naručimo krumpir i ćevape.

Marko Pavlaković 4. b

Jedan od sportova kojim se možete baviti u Dugoj Resi jest streljaštvo. Streljana se nalazi u naselju Tušmer. Kod glavnog stadiona vidjet ćete ploču na kojoj piše: Streljački klub Duga Resa.

Trener streljaštva je Ivan Maraković. U klubu se puca iz zračnih pušaka 4,5mm. Vrste pušaka su serijska, standard, malokalibarska i pištolj. Opremu za streljaštvo čine: kaput, hlače, cipele i rukavice. Puca se iz daljine od deset metara.

Streljaštvom se možete baviti s navršenih šest godina života.

Tin Živčić & Dorian Mihalić, 4. b

33

«Nema sunca bez svjetlosti niti čovjeka bez ljubavi» W. Shakespeare Ljubav je prekrasan osjećaj kojem se ne može odoljeti. Ljubav je ludilo.

Poznate li osjećaj da se nalazite na vrhu svijeta?

Možda je to dovoljno dobar opis.

To se događa u trenutku kada shvatite da imate osobu na koju se možete osloniti, kojoj možete vjerovati i reći joj sve svoje probleme. Netko se oslanja na obitelj, netko na prijatelje, netko na nešto treće. I ja volim obitelj i prijatelje, ali to nije dovoljno. Važno je znati, kad se nalaziš daleko, da netko svakog trena misli na tebe.

I kada kažemo nekome koga volimo: « Ne volim te!» zapravo to nikada ne mislimo stvarno.

Vjerujte mi jer sam to sama iskusila.

Obitelj će vas uvijek poticati, prijatelji uvijek podržavati i biti uz vas, ali kada se oslonite na nekog koga volite, imate osjećaj da nikada nećete pasti. Kada vjerujete onom koga volite, sigurni ste da vas nikada neće iznevjeriti.

Ako volite nakoga i ta osoba voli vas, nikada je nećete zaboraviti. Niti onda kada vas razdvoji najveća daljina.

Iva Roguljić, 7. a

Je li teško biti učenik?

Kao i svi moji prijatelji, i ja moram ići u školu.

Iskreno i ne znam je li to teško. Nisam mislio o tome. Sudeći po mom iskustvu nije teško biti učenik.

Naravno da svaki učenik mora učiti ako želi da ga ljudi shvate ozbiljno i prihvate kasnije u životu.

Kako stvari danas stoje u svijetu, teško da će vas itko prihvatiti ako niste obrazovani.

Učenik koji se školuje mora biti odgovoran i podržavati okolinu u kojoj uči i živi. Mora poštovati učitelje, roditelje i sve one koji mu pomažu u obrazovanju. Znam da nije uvijek tako.

Ima iznimaka. To su one djevojčice i dječaci koji imaju loš odgoj. Nitko ih ne podržava, a roditelji im dopuštaju da rade što žele. Na sreću, uvijek ima dobrih ljudi, ljudi koji žele pomoći. To su oni kojima je stalo do drugih. Nažalost, postoje i ljudi koji odmah odbace lošeg učenika. On je za njih «propao slučaj». Za njega više nema pomoći, kažu.

Ali nije uvijek tako. Ponekad loši učenici poslušaju one koji imaju više iskustva, prihvate se posla i postanu oni koji kasnije pomažu drugima.

Ponekad, nažalost, nije tako. Neki loši učenici skroz propadnu, proguta ih svijet. Počnu s drogama i alkoholom i postanu, kažemo, loši ljudi.

Mislim da nije teško biti učenik. Uvijek se moramo truditi i biti bolji.

Mislim da se uvijek možemo biti bolji nego što jesmo.

David Trbuščić, 7. b

34

Nebuloze tipa Dragutina Tadijanovića

Dan što teško prolazi.

Jedna prilika bačena u vjetar.

Enciklopedija u kojoj tražim nepostojeće odgovore.

Voljena osoba koja se pamti.

Osoba vrijedna vremena.

Jakost koju sam izgubio. Čudo zaboravljeno.

Igla koja bode gdje najviše boli.

Cipela koja tiho korača putem prošlosti.

Agonija zbog tvog odlaska.

Kristijan Kovče, 8. a Sanjkanje 14. veljače činio se kao svaki drugi nastavni dan, ali nije bilo tako. Tijekom nastave tjelesne i zdravstvene kulture krenuli smo van, u Malu vilu na sanjkanje. Išla je učiteljica, moja asistentica Branka, moj striko i njegov pas Mrvica. Naravno, bili su tu i svi moji prijatelji iz 4. b razreda.

Spuštali smo se na sanjkama i grudali. Ja sam se sanjkao sa svojom učiteljicom i s prijateljicom Karlom. Bilo mi je predivno. Spuštao sam se i na Injinom tanjuru. Neki prijatelji spuštali su se niz brijeg na daskama za snijeg. Svi su uživali. Svud se čula dječja vika i smijeh. Neki učenici su se jako smočili pa ih je učiteljica poslala kući da se presvuku u suhu odjeću. Mi ostali smo se nakon igranja vratili u učionicu i nastavili s nastavom. Želio bih ponovo ići sa svojim razredom na sanjkanje.

Ivan Duganić, 4. b Jesen Dolazi tiho šuškava jesen.

Dolazi nepozvana i sama.

Ima je u vjetru, suncu i kiši I na listu crvenkastožutom.

U mojoj glavi smotani su sati.

Ova siva jesen sve nas redom ljuti.

Sve prolazi nekim svojim redom.

I jesen, i ljubav, i sva druga lica...

Tea Benac, 7.razred, PŠ Bosiljevo

Zadnji list Ja sam na najvišoj grani na stablu. Jako sam usamljen jer su svi moji prijatelji pali s grane.

Jednoga dana počelo je jako kišiti. Osjećao sam da lagano padam s najviše grane. Kad sam dodirnuo tlo, bio sam tužan.

Marko Babić, 2. a

35

SLAGALICA NAZIV ŽIVOTINJE S CRTEŽA UPIŠI VODORAVNO ILI OKOMITO. PRITOM ĆE TI POMOĆI VEĆ UPISANA SLOVA.

č

P

N A

P I

A E Roko Prstec, 4. b

36

Hoće li lopov pogoditi pravi put?

Paolo Domjanić, 4.b

Galileo je zabavno-obrazovna emisija u kojoj svaki put doznaš nove stvari. U skoro svakoj emisiji se mijenjaju voditelji. Prateći Galileo mogu puno toga saznati. Na primjer: kako prirediti božićnu zabavu, koji su najinteresantniji božićni pokloni, kako najjednostavnije složiti majicu, od kuda potječe umjetna kosa, koja je najluđa hrana na svijetu i najluđa vožnja od mjesta A do mjesta B. Preporučujemo vam ovu emisiju zato jer je jako poučna i zabavna.

Marko Pavlaković i Roko Prstec, 4. b

Film je snimljen po knjizi J. R. R. Talkiena. Govori o hobitu Bilbu Bagginsu iz Shiera. Oni koji su gledali Gospodar prstenova odmah će shvatiti ovaj film. Likovi su: Bilbo, čarobnjak Gandalf, Gollum i dvanaest patuljaka. Bilbo je zahvaljujući Gandalfu doživio nešto što niti jedan hobit ne bi želio doživjeti. Bilbo je u Gollumovoj pećini našao prsten moći iz Mordora koji je zli Sauron stvorio u vulkanu Doom. Prsten je imao zapis koji otkriva samo vatra. Zapis je glasio: Prsten jedan da zavlada svima, prsten jedan što traži i seže, prsten jedan da spoji se s njima i u tami ih sveže. Zapis je napisan na mordorskom jeziku i izgleda ovako: Ash nazg durbatuluk, Ash nazg gimtatul, Ash nazg trhakatuluk arg burzum-ishi krimpatul. Bilbo je na svom putu sreo puno čudnih bića kao što su: goblini, trolovi, zmajevi, divovski pauci i mnoga druga stvorenja.

Roko Leš, 4. a

Gangnam Style je singl južnokorejskog pop pjevača PSYa s njegovog 6. studijskog albuma «PSY 6 (Six Rules)».

Pjesma je objavljena 15. srpnja 2012. i vrlo brzo je postigla globalnu popularnost. Do kraja listopada 2012. na You Tube-u je pogledana više od 624 milijuna puta. To je jako veliki broj za jednu pjesmu. Pjesma je već uvrštena u Guinessovu knjigu rekorda. Jedan od razloga velike popularnosti pjesme je plesna koreografija koja ju prati.

Glazbeni video spot je izvor parodija diljem svijeta. Čak je i glavni tajnik UN-a Ban Ki Moon, inače Južnokoreanac, pozdravio je Gangnam Style kao «silu za uspostavu mira u svijetu».

Petar Štedul , 4. a

37

RIJEŠI KRIŽALJKU. U OZNAČENIM POLJIMA SKRIVA SE IME NAŠEG ŠKOLSKOG LISTA. Stihovi povodom Dana djevojčica: „Ona ima oči, ona ima sve, njezin pogled obara ko' Porše.

Njena kosa ima sve, miriše ko' Bauhaus firunge.“

1.

2.

3.

4.

5.

Dan djevojčica održava se 3. ožujka, posljednjeg četvrtka u travnju.

Učiteljica - Što znači pretprošlo vrijeme?

Učenik - To je vrijeme prije prošlosti.

Učiteljica - Što je plankton?

Učenik - To je morski organizam koji slobodno lebdi u zraku.

Učiteljica - Gdje je Hrvatska?

Učenik - U Americi.

(Test iz prirode, 4. razred) Kako zovemo stanovnike mjesta u kojem živiš?

Stanovnike moga mjesta zovemo susjedi.

Učitelj - Tko je kraljica majka koja je išla u posjet vojsci u Austriji?

Učenik - Jelena Rozga. Što je akvarij? To je mjesto gdje plivaju oslići! Što su indikatori?

Lužine koje reagiraju s drugim lužinama. Što su soli?

Lužine koje ne reagiraju sa drugim lužinama.

1.

3.

2.

GLAVNI GRAD AUSTRIJE

4.

5.

NAŠA INDUSTRIJA NAFTE

Mihael Lenard, 4. b

REBUSI

S kojom državom Hrvatska ima najkraću granicu?

Sa Savom.

Učiteljica - Kako još zovemo pješački prijelaz?

Učenik - ?

Učiteljica - Kao jedna životinja.

Učenik - Kokoš.

Kako biramo gradonačelnika i župana?

Navijanjem.

Kako glasi formula za vodu?

HDZ!

38

Roko Prstec, 4.b RJEŠENJA: ŠTRUMF, NOGOMET, KOŠARKA

Dinamometar je metar kojim mjerimo produljenje neke stvari.

Nastavak sa str. 40.

KRA J 39

Ivica Be탑an, 6. b

Nastavak na str. 39