booklet_cover

alen kopunovi¢ legetin

booklet_priprema 1

29. 07. 2011. 00:00

Posebnost i običnost jednog života – što je ono što određene trenutke izdvaja iz konteksta svakodnevice?

Na to pitanje moguće je odgovoriti protupitanjem: koja glazbena djela jedan glazbenik može ponuditi svojoj publici, u svrhu predstavljanja vlastite osobnosti, posebnosti? Svaka kompaktna ploča odabirom skladbi govori o njenom izvođaču, njegovim stilskim i estetičkim opredjeljenjima, izvedbeno-tehničkim mogućnostima, a ponegdje i o onim okolnostima poput zahtjeva komercijalnosti ili pak nutarnje hermetičnosti.

Prvi nosač zvuka požeškog orguljaša Alena Kopunovića Legetina nadilazi jednu temu, jedan stil, jednog kompozitora ili najpoznatija djela jednog (po mogućnosti zaboravljenog) hrvatskog skladatelja. Šarenilo stilova, razdoblja, formi, tehnika okupljenih oko ishodišne jezgre - ovaj neobičan odabir međusobno suprostavljenih, ali istovremeno povezanih skladbi: nije li to presjek životne čovjekove putanje, bez obzira tko ili što bio? Svaki čovjek u nekim je dijelovima života prosjak, građanin ili kralj. Poznato i zaboravljeno, središnje i rubno, blistavo i tamno (ili pak sivo), gusto i transparentno, normativno i iznimno – sve je to prisutno u Kopunovićevu izboru, kojim orgulje predstavlja kao živu osobu u dualnosti identiteta i pojavnosti.

Razmišljajući o skladbama, postavlja se pitanje identiteta: je li ono što se predstavlja uistinu time za što se predstavlja? Zgodan primjer su Waltherove obrade Vivaldijevih violinskih koncerata, tipična višestoljetna praksa, u kojoj se originalno djelo tijekom vremena počinje atribuirati obrađivaču. Pa je tako i glazbeni

booklet_priprema 2

teoretičar Walther zakoračio u povijest kao skladatelj.

Kao kraljica instrumenata, orgulje imaju i svoju kraljevsku skladbu, Toccatu i fugu u d-molu BWV 565 J. S. Bacha. Kanon Bachove glazbe i jedna od najiskorištenijih skladbi uopće - možda i nije Bachova skladba. Godine 1981. muzikolog Peter Williams uočio je u skladbi - koja je navodno nastala između 1703. i 1707. g. - niz stilskih problema, nesvojstvenih Bachu, a karakterističnih za glazbu nakon 1750. g., odnosno primjerenijih anonimnom skladatelju koji bi pokušavao napisati glazbu u baroknom stilu. Ideju su preuzeli i mnogi drugi muzikolozi, a iz nje su se razvile i druge teze: da je Bach obradio za orgulje neku svoju izgubljenu skladbu za violinu. Treća skladba koja je originalno skladana za drugi medij je i Mozartova Fantazija u d-molu KV 397 iz 1783. g., jedna od njegovih najpoznatijih skladbi za pianoforte. Kako je stoljećima bilo uobičajeno izvoditi istu glazbu na čembalu i na orguljama, ovakva izvedbena praksa nastavak je tradicije, no s novom patinom osjećajnog stila, bliskog ranom romantizmu.

Bez obzira tko je izvorni skladatelj ili pravi izvedbeni medij, transkripcijska je praksa u tri navedena i posve različita primjera pokazala šarolika zvukovna i tehnička lica orgulja. Čovjek tijekom života iskusi nekoliko kapitalnih događaja oko kojih se taloži siva svakodnevnica. U glazbenoj literaturi postoje takvi kapitalni «događaji»: Bachovi BWV 565 i BWV 532, Mozartov KV 397, Boëllmannova Suite Gothique. Sivom svakodnevicom bi se mogle nazvati ostale skladbe, osobito one «malih» hrvatskih

29. 07. 2011. 00:00

j. u S. h e a h h h ti gi h a a 7 bi o a m u. ni e a

a oj vi a e h

booklet_priprema 3

29. 07. 2011. 00:00

skladatelja Dugana, Vidakovića, Lešćana, koje u odnosu na ogroman orguljaški korpus autora tzv. velikih nacija teško mogu pronaći svoje mjesto u svjetskoj produkciji.

No, izuzetan tehnički doseg i, pojednostavljeno rečeno, zvukovna privlačnost te ljepota skladbi ovih pripadnika hrvatskog cecilijanskog pokreta otkrivaju da se nipošto ne radi o prosjeku koji je osuđen na zaborav. U stvarnosti riječ je o pitanju središnjeg i rubnog gdje rubno crpi inspiraciju iz središnjeg, ali ne (p)ostaje neplodnim materijalom koji bi se ponavljao. Odličan primjer je Duganova Toccata u g-molu, koja je, poput Bachovih opusa, mladenačka Duganova skladba. Premda ju je skladao sa samo 18 godina, ona je također i jedna od njegovih najpoznatijih skladbi koja se po glazbenom materijalu i njegovom tretmanu uvelike oslanja na toccatu iz spomenutog BWV 565, ali iz tog materijala kreira osebujan kasnoromantički glazbeni svijet.

Nastavljajući s te ishodišne točke prema drugom smjeru nastala je i složena neobarokna Fantazija i fuga u f-molu Subotičana Albe Vidakovića, bogatog zvuka uokvirenog gustim viticama regerovskog sloga. U prosjeku hrvatske orguljaške glazbe, osobito one cecilijanskog pokreta, ove su skladbe krunski dragulji.

Dualnost dura i mola jedna je od prvih lekcija koju djeca nauče u osnovnoj školi, s prevođenjima u riječi «radost» i «tuga», «svjetlo» i «tama». Promatrajući tonalitetni plan skladbi na kompaktnoj ploči upadljivo je da su obje Bachove skladbe u opoziciji D-dura i d-mola. Uz iznimku 3. i 4. stavka Boëllmannove Suite Gothique, napisanih u duru, ostale skladbe su u molu ili u starocrkvenim ljestvicama.

Jednostavno objašnjavanje ljestvičnih nizova putem boja ili raspoloženja danas se, dakako, čini pomalo smiješnim, a svakako anakronim. Usporedbe su možda primjenjivije na drugim područjima. Normativni, čvrsti, stabilni preludiji, toccate i fuge nasuprot čudnovatoj manirističkoj Mozartovoj fantaziji u njenih 7 tempa

booklet_priprema 4

govore o kolebljivim trenucima života, a pomodnost Waltherovih odnosno Vivaldijevih koncerata u povijesti će se uvijek isticati kao jasna opozicija staromodnim

29. 07. 2011. 00:00

B u iz

st ti m

Bachovim kreacijama. Debeli premazi polifonog sloga, u kojem tek umješnost orguljaša pri registriranju može izvući temu, bit će kontrapunkt prozirnim teksturama

booklet_priprema 5

Mozartove fantazije ili završne Lešćanove Intrade i Korala na temu Pjevaj hvale, Magdaleno. Opozicija gustoće i transparentnosti uočljiva je i u principu jedne skladbe, Boëllmannovom op. 25. Nastala 1895. g., tek tri godine nakon Duganove Toccate, Suite Gothique sastavljena je upravo iz takvih kontrasta. Možda jedan od najljepših primjera u orguljskoj literaturi onaj je u trećem stavku Prière à Notre-Dame, uokvirenom pastoralnim Menuetom i imponzantnom Toccatom.

Na koncu života, nakon svih uspona i padova, muka svakodnevice i dramatičnih peripetija, smiraj i povratak u djetinjstvo domaćeg ognjišta možda je ono što priželjkuje i kraljica. Povratak na arhaičnu jednostavnost i nepretencioznost stare crkvene popijevke, san mnogih cecilijanaca, dočarava predivna Lešćanova invokacija uskrsne Pjevaj hvale, Magdaleno.

Predstavljanje kraljice započelo je maestoznim Bachovim opusom, a završilo jednostavnom - a ipak veličanstvenom - drevnom srednjoevropskom popijevkom iz (Europi nedovoljno poznate) Cithare octochorde.

Promatrajući slike, često ćemo određeni detalj promatrati više puta, iz različitih perspektiva, dok ćemo preko drugih detalja tek preletjeti pogledom – dok bi u nekom sljedećem udubljivanju u sliku - upravo taj nezapaženi detalj mogao u promatrača izazvati kontemplaciju. I ovdje su neke skladbe bile referentne točke bez kojih nije moguće zamisliti sliku i koje su bile detalji promatrani iz više perspektiva. Dakako, to je samo jedan način promatranja repertoara. Vratimo li se prvom pitanju ovog prikaza, odnosno pitanju identiteta jedne osobe, potrebno je zaobići apstrakciju i govoriti konkretno, držeći se osobnosti, imena. Alen Kopunović Legetin utjelovljuje konkretan i stvaran instrument: orgulje požeške Katedrale. Jedne od najraskošnijih i najnovijih orgulja u Hrvatskoj, upravo su te orgulje kraljica, čiji je portret naslikan na ovom nosaču zvuka.

29. 07. 2011. 00:00

The distinctive and the mundane in life - what is that „certain something“ that sets some moments apart from the commonplace?

This question can be answered with a counterquestion: what pieces of music can a musician offer his public in order to best present his own unique traits and attributes?

Every compact disc, through the compositions selected, speaks of the performer, his stylistic and aesthetic predilections, his technical and artistic range, and sometimes even other conditions, such as commercial demand or inner hermeticism.

The first CD of the Croatian organist, Alen Kopunović Legetin, rises above a single theme, style, composer, or best-known work by a single (possibly forgotten) Croatian composer.

The diversity of styles, time periods, forms, techniques assembled around a proto-nucleus – this unusual selection of mutually contradictory yet at the same time connected compositions: is this not an expression of man’s life journey, regardless of who or what he has been?

Every human being is in certain parts of his lifetime a beggar, a citizen, or a king.

Renowned and forgotten, central and marginal, brilliant and dark (or even gray), oblique and transparent, normative and exceptional – all this is present in Kopunović’s selections, in which the organ is presented as a living entity, in its duality of identity and appearance.

When considering the compositions, the question of identity arises: is what is being presented the real thing. A good example is Walther’s renditions of Vivaldi’s violin concertos, a typical, centuries-long practice in which the original work becomes attributed

booklet_priprema 6

over time to the one who has done the rendition. Walther, a music theoretician, has thus gone into history as a composer.

Known as the queen of musical instruments, the organ also has its royal composition, Toccata and the fugue in D-minor BWV 565, by Johann Sebastian Bach.

Bach’s music canon, and one of the most utilized compositions of all time, is perhaps not even Bach’s. In 1981, musicologist Peter Williams noticed in the composition, which supposedly came into existence between 17031707, a series of stylistic problems atypical of Bach, but characteristic of music after 1750; that is, to certain anonymous composer who attempted to write music in the baroque style.

Many other musicologists adopted this notion, and from it several other theses emerged: that Bach adapted to the organ one of his lost violin compositions. The third composition, which was originally composed for other media, is Mozart’s Fantasia in D-minor, KV 397 from 1783, one of his best known works for pianoforte.

Since for centuries it had been commonplace to perform the same compositions on the harpsichord as well as organ, this performance practice is simply a continuation of tradition, but with a new patina of sensitive style reminiscent of early Romanticism. Regardless of the original composer or performance media, the transcription practice, as shown in three, totally disparate examples, illustrates the organ’s diversity of sound and technique.

During his lifetime, man experiences several key events that rise above the bland and humdrum. In musical history, there have

29. 07. 2011. 00:00

a B G B o „ V c n r H a a r s n is w fr in A G e E o in m fr fr w C

e s

s, n, y

t s r h 3of 0; o . n, d: t n, r 7 r

e e e n, e s e n s

al d e

also been such events: Bach’s BWV 565 and BWV 532, Mozart’s KV 397, Boëllmann’s Suite Gothique.

Bland and humdrum might be used to describe other compositions, especially those of „insignificant“ Croatian composers, Dugan, Vidaković, Lešćan, who, due to the immense corpus of composers from “so-called” larger nations, have been unable to forge their reputations in the world.

However, the extraordinary technical range and, more simply put, the musical appeal and beauty of the compositions of the representatives of the Cecilian movement show that they are far above average and by no means doomed to anonymity. In reality, it is a question of the central and the marginal, where the marginal imitates, takes inspiration, from the central, but does not thereby produce infertile or repetitive material.

An excellent example is Dugan’s Toccata in G-minor, which, like Bach’s opus, is one of his early compositions.

Even though he composed it at the tender age of 18, it is also one of his best-known, which in its musical material and treatment of that material, makes extensive use of the toccata from the BWV-565; at the same time, he creates from this same material a late-Romantic musical world.

Continuing from the point of origin and

booklet_priprema 7

moving in another direction, Albe Vidaković from Subotica composed the intricate neoBaroque Fantasia and fugue in F-minor, a rich sound framed by waves of Regerian texture.

In contrast to the typical Croatian organ music, especially from the Cecilian movement, these compositions are veritable jewels.

The duality of the major and minor is one of the first lessons learned by grade school children, along with their translations into „joy“ and „sadness“, „light“ and “darkness“. Considering the tonality of the composition on the CD, it is clear that both Bach’s compositions are in D-major and D-minor opposition. With the exception of the 3rd and 4th movements of Boëllmann’s Suite Gothique, written in major, the other compositions are in minor or Old Church modes. A simple explanation of the scales through color or mood might seem a bit strange today, even anachronistic.

Comparisons are perhaps more appropriate in other areas. The normative, compact, stable preludes, toccatas, and fugues, as opposed to the unusual manneristic Fantasia of Mozart in its 7 tempos, speak of the vacillating moments in life, and the trendiness of Walther’s, that is, Vivaldi’s, concerts will always be emphasized by history as being in direct opposition to Bach’s outmoded creations.

The thick layers of polyphonic texture, in

29. 07. 2011. 00:00

booklet_priprema 8

29. 07. 2011. 00:00

which only the tact of the organ registration can extract the theme, provide a counterpoint to the diaphonous textures of Mozart’s Fantasia or Lešćan’s Intrade and Choral: Sing praises, Magdalene. The opposition between opaqueness and transparency is apparent as well in the principle of one composition, Boëllmann’s op. 25. Composed in 1895, just three years after Dugan’s Toccata, Suite Gothique is composed of just such contrasts. Perhaps one of the most beautiful examples in organ music is that of the third movement of Boëllmann’s op. 25 framed by the pastoral Menuet and the imposing Toccata.

At the end of life, after all one’s rises and falls, trials and tribulations, and dramatic peripeteia, peace, quiet, and a return to one’s childhood hearth is perhaps a queen’s desire as well. Lešćan’s invocation of the Easter song, Sing praises, Magdalene is captivating, returning as it does to the archaic simplicity and unpretensiousness of the old Church hymn, which was the dream of many Cecilians. The presentation of the queen begins with Bach’s masterful opus, and ends with the simple, yet magnificent, ancient Middle-European song (insufficiently known in Europe) from Cithara octochorda.

When observing an image, there are certain details we will regard several times, from varying perspectives, while other details receive just a fleeting glance until, during another deeper examination of the picture, the viewer is moved to contemplation by an earlier unnoticed detail.

Here also, some of the compositions serve as points of reference without which it would be impossible to imagine a picture, and with details observed from numerous perspectives. However, this is only one way to regard the repertoire.

If we return to the first question posed in this overview, that is, the question of an individual’s identity, it is necessary to avoid abstractions and to speak concretely, keeping to the personality, the name. Alen Kopunović Legetin personifies a concrete and real instrument, the organ of the Požega Cathedral.

One of the most magnificent and one of the newest organs in Croatia, this organ is the queen, and it is her portrait that is painted on this CD.

booklet_priprema 9

29. 07. 2011. 00:00

Hauptwerk I. Manual C-g’’’ 1 Bordun 2 Prinzipal 3 Portunalflöte 4 Gemshorn 5Octave 6 Rohrflöte 7 Octave 8 Mixtur 5f.

9 Trompete

16’ 8’ 8’ 8’ 4’ 4’ 2’ 1 1/3’ 8’

Oberwerk II. Manual C-g’’’ 10 Principal 11 Rohrpfeife 12 Octave 13 Flauto 14 Silvestrina 15 Quinte 16 Terz 17 Mixtur 3-4 f.

18 Cromorne Tremulant

Schwellwerk III. Manual C-g’’’ 19 Geigen Principal 8’ 20 Hemiolflöte ab f° 8’ 21 Nachthorngedeckt 8’ 22 Salizional 8’ 23 Vox caelestis ab c° 8’ 24 Fugara 4’ 25 Traversflöte 4’ 26 Nazard 2 2/3’ 27 Piccolo 2’ 28 Plein jeu harm. 4f.

2’ 29 Basson 16’ 30 Tromp.harm 8’ 31 Hautbois 8’ 32 Clairon 4’ Tremulant Spojke: II-I, III-I, III-II, I-P, II-P, III-P

booklet_priprema 10

P p u s s m s ( P p o s i la S s N o p n m o s T s m a in Z n z A s

8’ 8’ 4’ 4’ 2’ 2 2/3’ 1 3/5’ 1’ 8’

Pedal C-f’ 33 Principal 34 Subbass 35 Offenbass 36 Violflöte 37 Quintbass 38 Choralbass 39 Posaune 40 Schalmey

16’ 16’ 8’ 8’ 5 1/3’ 4’ 16’ 8’

29. 07. 2011. 00:00

Postav orgulja određen je velikim zapadnim prozorom i zbog njega su orgulje izgrađene u dva dijela. Na lijevoj, južnoj strani nalazi se glavni dio orgulja i pedal, a na desnoj, sjevernoj, gornji je manual (Oberwerk) i svirale manuala smještene u poseban ormar koji se otvara i zatvara radi postizanja dinamike (Schwellwerk). U prednjem je dijelu, prospektu, Principal 16’ podijeljen u C i Cis stranu, i time pokriva pojedine dijelove. Kućište orgulja od masivne borovine zatvoreno je sa svih strana, a površina mu je decentno pozlaćena i presvučena posebnom vrstom voska za lakiranje drveta.

Sviraonik je postavljen u sredini na povišenju s kojega orguljaš ima pogled na orgulje.

Na tome mjestu orguljaš veoma dobro čuje orgulje i istovremeno može dirigirati zborom postavljenim ispred orgulja i između dvaju njezinih dijelova. Sviraonik je izgrađen od masivne hrastovine, njegova unutrašnjost od orahova drva, tipke su presvučene tankim slojem porculana i orahovim drvom.

Tonska traktura, koja povezuje tipke i ventile u sviralama, izgrađena je u stoljećima očuvanom mehaničkom sustavu koji omogućuje kvalitetno artikulirano sviranje i osigurava dugotrajnost instrumenta.

Za trakturu registara izabrano je električno napajanje posredstvom magneta, koje, zahvaljujući posebnom uređaju (SetzerAnlage), može pohraniti veliki broj različitih slobodnih kombinacija.

booklet_priprema 11

Pri određivanju veličine i pri izboru materijala za svirale, isključivo se vodilo računa o kvaliteti zvuka. Odabrane su tri veličine koje odgovaraju značajkama pojedinoga registra kao i akustičnosti prostora.

Metalne svirale za principale – gudači (Streicher) i jezičnjaci (Zungen) – izgrađene su od 80-90 postotne cinkove legure, a za flaute i alikvote od 40-postotne cinkove legure. Drvene svirale načinjene su od borovine i hrastovine.

Pri izgradnji novih orgulje u požeškoj Katedrali nastojale su se pomiriti potrebe suvremenog liturgijskog i koncertnog života s arhitektonskim okvirom sakralnog prostora iz 18. stoljeća.

graditelj orgulja

29. 07. 2011. 00:00

booklet_priprema 12

29. 07. 2011. 00:00

1. Johann Sebastian Bach: Toccata et Fuga d-moll BWV565 2. Johann Sebastian Bach: Praeludium et Fuge BWV532 Johann Gottfried Walther: Concerto del’ Sigr.Meck h-moll 3. Allegro 4. Adagio 5. Allegro 6. Wolfgang Amadeus Mozart: Fantasia in d KV397 Léon Boëllmann: Suite Gothique op.25 7. Chorale 8. Menuet Gothique 9. Prière à Notre Dame 10. Toccata 11. Franjo Dugan: Toccata in g 12. Albe Vidaković: Fantazija i fuga f-mol 13. Mato Lešćan: Intrada i Koral na temu Pjevaj hvale Magdaleno

booklet_priprema 13

29. 07. 2011. 00:00

Glazbenu naobrazbu započinje u Subotici, gdje se školuje do odlaska na studij orgulja. Tijekom studija djelovao je kao stalni orguljaš crkve Dječačkoga sjemeništa na Šalati te kao orguljaš crkve sv. Marka na Gornjem gradu. Diplomirao je 1997. pri Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi prof. Ljerke Očić.

Akademske godine 1998/99. usavršavao se u klasi prof. Elisabeth Ullmann pri znamenitom sveučilištu „Mozarteum“ u Salzburgu, a 2004/05. pri „Papinskom Institutu za crkvenu glazbu“ u Rimu. Liturgijsku glazbu studirao je u klasi maestra Valentina Miserachsa, a orgulje u klasi maestra p. Thea Fluryja.

Uz dužnost Pontifikalnog orguljaša i zborovođe u Katedrali sv. Terezije, od 1999. u Požegi obnaša i dužnost orguljaša te zborovođe u crkvi sv. Lovre.

U Hrvatskoj, A. Kopunović redovito održava solističke recitale i nastupa kao solist uz pratnju orkestara (Zadarski komorni orkestar, Simfonijski puhački orkestar OSRH), te na glazbenim festivalima kao što su Zagrebački ljetni festival, Glazbene večeri u sv. Donatu, Rapske večeri, Varaždinske barokne večeri, Osorske glazbene večeri, Makarsko kulturno ljeto, Festival sv. Marka, Ciklus koncerata Orgulje Hefferer. Nastupa u gotovo svim hrvatskim katedralama.

Od inozemnih gostovanja valja istaći one u Beču (Schubert Kirche), Budimpešti (Bazilika sv. Matije i Stjepana), Rimu (Bazilika sv. Petra), Beogradu (Katedrala Blažene Djevice Marije), Kotoru, Subotici (Katedrala sv. Terezije), Ljubljani (Dvorana

fi k K k g U č d o D d n u v z

Alen Kopunović Legetin began his musical education in Subotica, and continued there until he left to study the organ. During his studies he served as permanent organist of the Children’s Seminary Church on Šalata, as well as organist of St. Mark’s Church in the Upper City. He received his diploma in 1997 from the University of Zagreb Music Academy, under professor Ljerka Očić.

During the academic year 1998-1999, he perfected his skills with professor Elisabeth Ullman at the renowned Mozarteum University of Salzburg, and from 20042005 at the Papal Institute for Church Music in Rome.

He studied liturgical music with maestro Valentin Miserachs, and the organ with maestro p. Theo Flury.

In addition to his duties as Pontifical organist and choir director in the St. Theresa’s Cathedral, he also served as organist and choir director in the Church of St. Lovro.

In Croatia, A. Kopunović holds regular solo recitals and performs as soloist, accompanied by various orchestras (Zadar Chamber Orchestra, The Symphonic Wind Orchestra of Republic of Croatia Armed Forces), as well as at music festivals such as the Musical Evenings in St Donat, Rab Evenings, Varaždin Baroque Evenings, Osor Musical Evenings, Makarska Summer Cultural Festival, St. Mark’s Festival, and the Hefferer Organ Festival. He performs in literally all Croatian cathedrals.

Among his foreign engagements, several merit special attention: Vienna (Schubert Church), Budapest (St. Matthew and St. Stephen’s), Rome (St. Peter’s Basilica), Belgrade (Cathedral of the Blessed Virgin Mary), Kotor, Subotica (St. Theresa’s Cathedral), Ljubljana (Philharmonic Hall), and Cardiff (St. David’s Hall). In addition to the rich array of

c C A o c In m w c H H h p o th s fo

booklet_priprema 14

29. 07. 2011. 00:00

a u ki a e e o a m

u e u u, a

o y e a h s, s, s e

it ), e e s ff of

filharmonije) i Cardiffu (St David’s Hall). Osim bogate koncertne djelatnosti, redovito snima za HRT. Kao dirigent ravnao je izvedbama više duhovnih kantata i misa. Također je dirigent požeškog gradskog zbora HKUD „Vijenac“.

Uz navedeno, A. Kopunović Legetin djeluje i kao član prosudbenih vijeća i ocjenjivač pri županijskim i državnim orguljaškim natjecanjima, te kao predavač orgulja na Srednjoj glazbenoj školi u Požegi.

Dobitnik je više nagrada i priznanja za umjetničke dosege, među kojima valja istaknuti „Antušovu nagradu“ za promicanje kulture bačkih Hrvata (1998. u Subotici), nagradu Rektora Sveučilišta u Zagrebu (za vrijeme studija), te godišnju nagradu Grada Požege za doprinos glazbenoj kulturi (2010. g.) concert performances, he appears regularly on the Croatian Radiotelevision.

As conductor, he has embellished the performances of numerous spiritual cantata and masses. He is also conductor of the Požega city choir, HKUD „Vijenac“.

In addition, A. Kopunović Legetin serves as a member of the Evaluation and Review Council, which presides over district and state organ competitions, and as organ instructor at the Music High School in Požega.

He has received numerous awards and prizes for his artistic accomplishments; among the most prestigious are the Antuš Prize for the promotion of the culture of Bačka Croatians (1998 in Subotica), the Zagreb University Rector’s Award (during his studies), and the yearly award of the city of Požega for his contributions to musical culture (2010).

booklet_priprema 15

29. 07. 2011. 00:00

CD 5947974

CD 5947974

Glazbeni producent / Music producer: Vanja Lisjak Tonski snimatelj / Sound technician: Božidar Pandurić Snimano u katedrali sv. Terezije Avilske u Požegi, u studenom 2009. / Recorded at the Cathedral of St. Teresa of Avila in Pozega, in November 2009.

Dizajn omota / Cover design: Goran Ivšić Urednica izdanja / Editor: Nikolina Mazalin Za izdavača / For the publisher: Želimir Babogredac

booklet_priprema 16

29. 07. 2011. 00:00