Azra Sedružić, Demirel Pašalić – WELCOME!

O autorima:

About the Authors:

Azra Svedružić (1969.) likovna je i multimedijalna umjetnica iz Zagreba gdje je 1996. zavšila Akademiju likovnih umjetnosti. Djeluje u više disciplina: eksperimentalan film i video, konceptualna umjetnost, instalacije, multimedijalni projekti, likovna umjetnost.

Svoje projekte do sada je izlagala na 23 izložbe te je sudjelovala i na 23 međunarodna filmska i video festivala u Sloveniji, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, SAD, Kanadi, Cipru, Srbiji, Španjolskoj, Grčkoj, Turskoj, Rusiji, Čileu. Od 1998. članica je HDLU-a.

Azra Svedružić (1969) is a visual and multimedia artist from Zagreb where 1996’s she finished her study at the Academy of Fine Arts.

She works in multiple art disciplines: experimental film and video, conceptual art, installations, multimedia projects, visual and fine arts. Hers projects so far exhibited in 23 exhibitions and has participated in 23 international film and video festivals in Slovenia, Germany, the UK, USA, Canada, Cyprus, Serbia, Spain, Greece, Turkey, Russia, Chile. Since 1998 a member of the Croatian Association of Artists.

Demirel Pašalić (1975.) je fotograf, snimatelj, glazbenik i multimedijalni umjetnik iz Zagreba. Studirao je na FAMU (Filmová a televizní fakulta Akademie múzických umění) na odsjeku za filmskog snimatelja 3F, u Pragu, Češka Republika. Od 1996. kao suradnik, producent i autor sudjelovao je u stvaranju desetaka kazališnih predstava, nekoliko igranih i eksperimentalnih filmova koji su prikazani na brojnim međunarodnim filmskim i video festivalima. Kao glazbenik i skladatelj aktivan je autor i izvođač, te je od 2003. član HGU-a. Od 2007. član je i ULUPUH-a.

Demirel Pašalić (1975) is a photographer, cameraman, musician and multimedia artist from Zagreb. He studied at FAMU (Film and televizní fakulta Akademie Muzickych umění) in the Department of cinematographer 3F, in Prague, Czech Republic. Since 1996, as a collaborator, producer and author participated in the creation of dozens of plays, several feature films and experimental films were shown at many international film and video festivals. As a musician and composer he is active as author and performer, and has been since 2003 a member of the Musicians Union. Since 2007 member and ULUPUH.

AZRA SVEDRUŽIĆ DEMIREL PAŠALIĆ

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika | Croatian Association of Fine Artists Galerija PM | Galerija PM Trg žrtava fašizma 16, 10000 Zagreb, Croatia | www.hdlu.hr Radno vrijeme: Srijeda – nedjelja 11 do 20h, Ponedjeljkom, utorkom i blagdanom zatvoreno.

Working hours: Wednesday to Sunday 11am – 8pm, Monday, Tuesday and holidays - closed IMPRESUM | Nakladnik/Publisher: Hrvatsko društvo likovnih umjetnika/Croatian Association of Fine Artists, Trg žrtava fašizma 16, 10 000 Zagreb, hdlu@hdlu.hr, www.hdlu.hr | Za nakladnika/For the publisher: Josip Zanki | Upravni odbor HDLU/ Executive board of HDLU: Josip Zanki (predsjednik/president), Tomislav Buntak (zamjenik predsjednika/vicepresident), Fedor Vučemilović (zamjenik predsjednika/vicepresident), Ida Blažičko, Ivan Fijolić, Monika Meglić, Melinda Šefčić | Umjetnički savjet Galerije Bačva/Artistic board of Bačva Gallery: Tomislav Buntak, Suzana Marjanić, Koraljka Kovač Dugandžić, Leonida Kovač, Ivan Fijolić, Josip Zanki, Ivica Župan | Ravnateljica/Director: Ivana Andabaka | Stručna suradnica/Associate: Martina Miholić | Predgovor/Preface: Azra Svedružić i Demirel Pašalić | Grafičko oblikovanje kataloga/Catalogue Design: Duje Medić | Prijevod/ Translation: Žana Josimović | Tisak/Printed by Cerovski | Naklada/Copies: 150 Izložba je realizirana uz financijsku potporu Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba / The exhibition is financially supported by the City Office for Culture, Education and Sports Zagreb.

Otvorenje izložbe - 13. listopada 2015. u 19:00 sati | Opening of the exhibition - October 13 at 7 pm Galerija PM | 13. listopada - 22. listopada 2015. | Gallery PM | October 13 - 22, 2015

Demirel Pašalić.indd 1

12.10.2015. 13:30:13

Nema ljudi. Jer nema ljudi.

There are no people. Because, there are just no people.

Je li riječ o ičem drugom do li o zemljovidu patnje, kartografiji bola, panoima užasa, brojevima straha? Sveta birokracija, eto, toliko je vulgarna ta realnost, da je sakralna. Njen sadržaj: ravnodušje.

Forma: statistika. Nebitno: bitno. Sporedno: hitno. Kvantiteta: beskrajno umnožavanje. Kvaliteta: erozija odgovornosti. Sveta birokracija - kompleksnija i od umjetnosti. Nema ljudi, samo otisci.

I u toj hrpi papira, papirića, restlova, otpadaka, okrajaka, slijepljenih ostataka svijeta kojeg više nema, uobličuju se arte fakti, čvrste činjenice, anamorfoze, naslage šutnje, ništoće i nedostajanja. Mi gulimo taj luk u pet slojeva, spajajući pet točaka crtamo čovjeka, tražimo srce koje kuca izlažući:

Is it about anything other than a map of suffering, cartography of pain, billboards of horror, numbers of fear? Holly bureaucracy, that’s what it is, reality so vulgar that is sacred. It’s content: indifference. Its form: statistics. Irrelevant is important. Unimportant is urgent. Quantity: endless multiplying. Quality: erosion of responsibility. Holly bureaucracy, more complex than art. There are no people, only finger prints.

And emerging from that pile of paper, cuttings, trimmings, selvages, trash, glued leftovers of the world which is no longer: arte facts, hard evidence, anamorphosis, deposits of silence, nothingness and absence. We are pealing that onion in five layers, connecting five dots to draw a human, looking for a beating heart by exposing:

- sinonim umjetnosti, slikarstvo, skriveno da bude nevidljivo tkivo živih: uništena, nedovršena, s greškom, prazna slikarska platna omotana poput paketa u potrazi za adresom; - iz međuprostora, onog prostora između jezika, između priča, bilježimo priče iz međuvremena, priče koje traže čitatelja; - potrganu, rastavljenu, istrošenu tastaturu dignutu na razinu vrijednog izloška; - booking putovanja izvan stvarnosti; - i dom. Kuću, Utočište, The Home, La Casa, Das Haus, DOM! A ljudi? Nema ljudi. Samo Drugi. I zato u suludom trku da dosegne utopijsku geografsku širinu i dužinu sanjanog doma, da dosegne matematički točnu obmanu koja će konačno opravdati život proveden i sveden na prazninu preživljavanja, taj Drugi koji je stranac, izopćenik, apatrid, bjegunac od grabeži i ratova - udara ravno u zid Tvrđave Europe. A onkraj zida plemeniti zapadnjak što stoluje iza kabineta ideja, uznemiren je: njegovo precizno tkanje narcisoidne dosade suočava se sa nevidljivima, neželjenima, prezrenima; u njega bulji gomila “mulitkulturalnih otpadaka povijesti”(Žarko Paić). Nema eskapizma, makar im je kretanje bijeg. Nema ljudi, samo ostaci.

Ova niska, niz, ovaj friz od “siromašne umjetnosti” je slagalica tjeskobe, u njoj nema ništa estetsko ni impresivno, ovo djelo je mučno jer kruži tražeći strpljenje, iznova i iznova. Povijest se ponavlja uvijek kao farsa. Ali, ova izložba bez velike geste šapće: umjetnost možda ne može mijenjati svijet, ali može mijenjati svijest, stav, srce. Jesi li ti srce koje kuca?

I na kraju, ipak dosadno?

Reci, koja je tvoja izlika za ravnodušnost?

-synonym of art, painting, hidden to represent the invisible tissue of living; ruined, unfinished, faulty, empty canvases wrapped like a package in search for an address; -from the interspace, the space between languages, between stories, we record tales from the meantime, tales in need of a listener; -broken, dismantled, worn keyboard elevated to the level of valuable exhibit; -booking of a road trip out of reality; -and home. House, Sanctuary, La Casa, Das Haus, HOME! But people? There are no people. Just Others. That’s why in mad race to reach utopian latitude and longitude of desired home, in reaching a mathematically correct illusion which will finally justify life reduced to bare survival, that Other, which is a stranger, outcast, stateless, runaway from greed and wars – runs straight into the wall of Fortress Europe. And on the other side of the wall, noble westerner presiding at the cabinet of ideas – he is upset. His precise weaving of narcissistic boredom comes face to face with the invisible ones, unwanted ones, wretched ones; the pile of “Multicultural leftovers of history”(Žarko Paić) is staring at him.

No escapism, although their move is escape. There are no people, just leftovers.

This string, series, this frieze from “poor art” is puzzle of anxiety, there is nothing aesthetic or impressive about it, this work is discomforting because it goes around looking for patience, again and again. History is always repeating itself as a farce. But, without pompous gesture this exposition is whispering: art may not be able to change the world, but it can alter consciousness, attitude, heart. Are you a beating heart?

And yet, bored nevetheless?

Say, what’s your excuse for being indifferent?

Azra Svedružić & Demirel Pašalić Azra Svedružić & Demirel Pašalić translate: Žana Josimović

Demirel Pašalić.indd 2

12.10.2015. 13:30:17