A Necessity of Art in Prison: Collection of New Ideas and Practices... (HR)

ARTS OF FREEDOM

Nužnost umjetnosti u zatvoru

Zbirka novih ideja i praksi za zatvorsko osoblje, kreatore politike i javnost ur. Melinda Šefčić Anita Jandrić Nišević

Uvod

Psihološki i korektivni kontekst umjetnosti u zatvoru Przemysław Piotrowski i Stefan Florek

Važnost estetizacije u zatvorskom prostoru - psihološka perspektiva Stefan Florek i Przemysław Piotrowski

Praksa umjetnosti u zatvoru u Europi i svijetu Melinda Šefčić, Anita Jandrić Nišević i Vida Meić

Revitalizacija zatvorskog prostora umjetnošću: nove inovativne prakse Melinda Šefčić, Anita Jandrić Nišević i Vida Meić

Umjetnici u zatvoru Virág Kiss

Intervencije temeljene na umjetnosti Virág Kiss

Umjetnost i terapija Peter van Olmen

Utjecaj umjetnosti u zatvorskom prostoru na zaposlenike Melinda Šefčić, Anita Jandrić Nišević i Vida Meić

Stjecanje vještina za zapošljivost kroz umjetnost Ed Santman

Ekonomske koristi umjetnosti u zatvorima Ed Santman

autora tekstova

Tomislav Buntak

Doležal

UVOD

Umjetnost ima neograničeno djelovanje i pruža bezbroj mo gućnosti za pozitivnu promjenu životnog okruženja svih nas. Umjet nička aktivacija i zalaganje može pomoći u preobrazbi naših života, uključujući i živote zatvorenika, ali i u promjeni radnog okruženja zaposlenika zatvorskog sustava.

Odnos zatvora i umjetnosti u ovom priručniku realizira se kroz drugačiji pogled na umjetnost u smjeru njezina pozitivnog terapijsk og učinka na počinitelje kaznenih djela koji se nalaze na izdržavanju kazne zatvora te kroz drugačiji pogled na zatvore u smjeru njihove humanizacije, koja, između ostaloga, može doprinijeti i poboljšanju radnih uvjeta samih zaposlenika. Poznato je kako mnogi službenici zatvorskog sustava provedu čitav radni vijek u zatvorskom okruženju koje je samo po sebi vrlo specifično.

U tom kontekstu, projekt Arts of Freedom obuhvaća prikaz stručnih tekstova s osvrtom na ključne formalne i neformalne znan stvene i umjetničke prakse provođenja umjetničkih programa i pro jekata u zatvorskom prostoru, s naglaskom na terapijski učinak um jetnosti te njezinu estetsku i prostornu vrijednost. Prikazi primjera dobre prakse u Europi i svijetu imaju za cilj educirati širu javnost i zaposlenike zatvorskog sustava te ih potaknuti na promjenu percep cije zatvorskog prostora, a tako i na moguće sudjelovanje i rad na umjetničkim i terapijskim projektima u zatvorskom sustavu.

Kroz prikaz povijesti zatvora, pregled umjetničkih programa, zatvoreničke umjetnosti i umjetnika koji su stvarali umjetnost tijekom i nakon izdržavanja kazne, ovaj priručnik pruža uvid i u suvremene forme umjetničkog djelovanja koje se pozitivno odražavaju na zat

vorenike i mogu doprinijeti smanjenju deprivacije kojoj su zatvorenici izloženi tijekom izdržavanja kazne zatvora. Dodatno ova knjiga na glasak stavlja i na koristi estetizacije prostora za djelatnike zatvorsk og sustava te smanjenje rizika od izgaranja na poslu. Analiziraju se ekonomske koristi provođenja umjetničkih i terapijskih programa u zatvorskom sustavu, a sve s ciljem produbljivanja znanja i skretanja pozornosti na važnost obrazovanja, edukacije i razumijevanja svrhe i kompleksnosti provođenja umjetničkih programa sa zatvorenicima.

Nositelj projekta Arts of Freedom, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, provelo je projekt u partnerstvu s istaknutim europskim stručnjacima: poljskim sveučilištem Uniwersytet Jagiellonski, mađar skim sveučilištem Eszterhazy Karoly Catholic University, udrugom Changes&Chances iz Nizozemske, udrugom za obrazovanje u zat vorskom sustavu iz Norveške European Prison Education Association, te pridruženim partnerima, Ministarstvom pravosuđa Katalonije De partment of Justice of the Generalitat de Catalunya te Ministarstvom pravosuđa Republike Hrvatske.

Cilj je ovog projekta iskoristiti sve pozitivne strane umjetnosti i, usprkos drugačijim pravilima i mogućnostima koje čine zatvorsku stvarnost, spojiti naizgled nespojivu umjetničku slobodu sa zatvor skim okruženjem.

Projekt Arts of Freedom je, među 38 prijavljenih, jedan od sedam prihvaćenih projekata koje financira Agencija za mobilnost i pro grame Europske unije, te se provodi u okviru programa Erasmus+ Ključna aktivnost 2: Strateška partnerstva u području obrazovanja odraslih.

PSIHOLOŠKI I KOREKTIVNI KONTEKST UMJETNOSTI

U ZATVORU

Przemysław Piotrowski i Stefan Florek

Sažetak

Biti zatvoren ne znači samo biti iza rešetaka, u izolaciji. Zatvore nicima vrijeme, prostor, monotonija svakodnevnih aktivnosti, dosada i nemogućnost odlučivanja o sebi također postaju opresivni elemen ti stvarnosti. Mnogi osuđenici tvrde da je prostor zatvora neprijateljski i monoton te da vrijeme polako prolazi i da sve to zapravo predstavlja gubitak vremena. Kako bi se mogli nositi s ovom stresnom situaci jom zatvorenici razvijaju različite strategije prilagodbe i ispunjavaju svoje vrijeme raznim aktivnostima, kao što su obrazovanje, zabava, rad i zabranjene aktivnosti (npr. kockanje i udruživanje u neformalne skupine).

Jedna od osnovnih zadaća zatvorskog osoblja jeste stvoriti za tvorski prostor u kojem će odsluženje izdržabanje kazne biti huma no, jer to osigurava veće šanse za učinkovitu rehabilitaciju i socijalnu reintegraciju readaptaciju zatvorenika. Autori tvrde da umjetničke aktivnosti mogu pomoći u modificiranju zatvorskog okruženja na na čin da ono postane mjesto pogodno za rehabilitaciju. Prema našem mišljenju, takvo iscjeliteljsko zatvorsko okruženje treba se planirati i izgraditi u skladu sa smjernicama znanstvenih istraživanja i u suradnji s umjetnicima.

Ključne riječi: zatvor, psihologija, korekcije, umjetnost, socijalna re habilitacija.

Uvod

Na dnevnoj bazi, u tipičnim, konvencionalnim situacijama, kada planiramo svoje vrijeme i kada se čini kako ga ima dovoljno za pla nirane aktivnosti, a prostor oko nas je pripitomljen, gotovo da ni ne

primjećujemo ove aspekte našeg života. Oni postanu važni kada se dogodi nešto što izlazi iz okvira rutine; kada smo u trci s vremenom ili kada ono usporava, a prostor oko nas je neprijateljski. Izdržavanje zatvorske kazne nesumnjivo je jedna takva situacija. Mnogi osuđe nici tvrde da je prostor zatvora neprijateljski i monoton te da vrijeme prolazi polako, treba ga ubiti ili je to izgubljeno vrijeme. Stoga su još važniji ovakvi oblici zatvorskih intervencija koje omogućuju promje nu opresivnog karaktera zatvorskog vremena i prostora te time čine služenje izolacijske kazne humanijim.

Zatvorska kazna

Vrijeme provedeno u zatvoru odlikuje se jedinstvenim karakteri stikama – na mnogo se načina razlikuje od vremena provedenog na slobodi (Cope 2003). Prije svega, pod nadzorom je zatvorskog oso blja i strogo organizirano. Budući da se ritam dana nameće izvana, zatvorenik je u velikoj mjeri lišen kontrole nad svojim vremenom i ima ograničene mogućnosti planirati ga prema svojim željama. Za tvorenici uglavnom pate od dokolice, dosade i monotonije tijekom vremena odsluženja zatvorske kazne. Pokušavaju ga ispuniti raznim aktivnostima: održavaju higijenu (npr. peru rublje, čište ćeliju), zabav ljaju se (igranjem igrica, čitanjem, gledanjem televizije), ispunjavaju vrijeme radom ili učenjem. Naravno, uobičajene su i adaptivne stra tegije uparene s destruktivnim ponašanjem poput djelovanja unutar neformalne kriminalne supkulture, iskorištavanje slabijih zatvorenika, krijumčarenje ili uporaba psihoaktivnih tvari (usp. Gulla, Tucholska i Wysocka-Pleczyk, 2015). Żukowska (2016) razlikuje dva načina na koje se osuđenici nose s dosadom tijekom odsluženja zatvorske kazne: eskapizmom i teh nikama manipulacije vremenom. Prvi uključuju bijeg u snove, fanta ziranje, bijeg u prošlost ili budućnost, u kreativne aktivnosti ili sport. Treba dodati kako je uporaba zabranjenih psihoaktivnih tvari koje privremeno mijenjaju svijest zatvorenika također jedna od aktivnosti koja uključuje neku vrstu bijega od negativnih emocija (Kolind, 2015; Rovell-Cunsolo i sur., 2016). Tehnike manipulacije vremenom uklju čuju načine kao što su stvaranje vremena (stvaranjem okolnosti koje će ga ubrzati), prisjećanje neobičnih, dramatičnih životnih iskustava i njihovo prepričavanje drugim zatvorenicima te obilježavanje vreme na (npr. križanjem dana na kalendaru koji dijele zatvorenika od kraja njihove kazne).

Pokušaj planiranja zatvorske kazne također se provodi u okviru individualiziranih mjera socijalne rehabilitacije. U Poljskoj odrasli za tvorenici mogu kaznu odslužiti u jednom od tri sustava: redovitom, terapeutskom i programiranom. Potonji se s gledišta rehabilitacije smatra najučinkovitijim; sastoji se u tome da zatvorenik zajedno s nadzornikom zatvora planira vrijeme i aktivnosti tijekom izdržavanja kazne. Oni bi trebali surađivati pri izradi plana djelovanja koji će biti usmjeren na rješavanje najvažnijih problema u zatvorenikovu životu: npr. pružanje ključnih psihosocijalnih kompetencija, poboljšanje od

nosa s obitelji, završetak razine obrazovanja, stjecanje stručnih kvali fikacija. Zatvorsko osoblje vidi odsluživanje kazne u sustavu progra miranog utjecaja kao čin koji ukazuje da je zatvorenik spreman svoje ponašanje promijeniti na bolje i time se povećavaju njegove šanse da bude uvjetno prijevremeno pušten na slobodu. Jedno od najvažnijih teorija o doživljavanju vremena nesum njivo je koncept vremenske perspektive Philipa Zimbarda i Johna Boyda (1999, 2009). Prema njihovim pretpostavkama, način na koji pojedinac svakodnevno doživljava svijet snažno je povezan s karak terističnom vremenskom perspektivom pojedinca. Neki od nas žive u sjećanjima (usmjerenost na prošlost), drugi su usredotočeni na ovdje i sada (usmjerenost na sadašnjost), dok treći imaju tendenciju gle danja prema naprijed (usmjerenost na budućnost). Ako uzmemo u obzir i faktor emocija povezan s određenim tendencijama doživljava nja vremena, dobivamo, prema autorima koncepta, pet vremenskih perspektiva: pozitivnu prošlost koja se očituje u fokusiranju na pozi tivne događaje; negativnu prošlost (usredotočuje se na neuspjehe i neugodne uspomene); hedonističku sadašnjost (usredotočuje se na užitke); fatalističku sadašnjost (uvjerenje da su događaji neizbježni i izvan nečije kontrole); i budućnost, izraženu u planiranju i predviđa nju i razmatranju mogućih posljedica ponašanja.

Zimbardo i Boyd (2009) s gledišta psihološke dobrobiti optimal nom smatraju uravnoteženu perspektivu. Karakterizira je sposobnost uživanja u situaciji ovdje i sada, s time da postoje ciljevi za budućnost i pozitivan stav prema prošlosti.

Razmatrajući koncept vremenskih perspektiva Gulla i sur. (2015, str. 47) razlikuju tri skupine zatvorenika: zatočenike prošlosti, zatočeni ke sadašnjeg trenutka i zatočenike budućnosti.

Prvima prošlost može predstavljati izvor tjeskobe i frustracije, ona se stalno vraća u obliku loših sjećanja (negativno ponovno pro življavanje prošlosti) ili je to, naprotiv, idealizirano vrijeme izgubljene slobode (orijentacija na pozitivnu prošlost). Kao što sugeriraju autori članka, u rehabilitacijskom radu sa zatočenicima prošlosti naglasak treba staviti na rad s traumatskim događajima, a istodobno treba obratiti pažnju i na uspjehe i pozitivna iskustva zatvorenika; važno je da oni nauče konstruktivno koristiti prošle događaje i izvlačiti iz njih zaključke za buduće ponašanje. Zatočenici sadašnjeg trenutka su oni koji su fokusirani na zatvorsku stvarnost, uglavnom na neugodu izo lacije. Osjećaju uglavnom negativne emocije povezane sa situaci jom u kojoj se nalaze: bespomoćnost, dosadu ili anksioznost. Autori vjeruju da se sadašnjost može prevladati tako da se zatvorenicima ukaže na to kako u svakoj životnoj situaciji ima važnijih ciljeva / ele menata (npr. univerzalne vrijednosti) i onih manje važnih. Umjetnost može poslužiti kao sredstvo u identifikaciji tih važnih, društveno pri hvatljivih ciljeva ili vrijednosti.

Pojam zatočenici budućnosti odnosi se na dvije skupine ljudi. Zatočenici budućnosti su oni koji planiraju budućnost ili oni koji bježe u nerealne snove o tome što će učiniti kada izađu na slobodu. Stav predstavnika druge skupine zatvorenika može se opisati kao nega

tivna buduća orijentacija. Kada se radi o budućnosti oni su uglavnom anksiozni i nesigurni. Rehabilitacijski rad sa zatočenicima usmjereni ma na budućnost trebao bi biti usmjeren na razumno planiranje, na osnovu realnih resursa. Ciljeve koje zatvorenik želi ostvariti na slo bodi treba pripremiti već tijekom izdržavanja kazne koliko god je to moguće: to se, primjerice, može učiniti završetkom školovanja, stje canjem stručnih kvalifikacija, razvijanjem njihovih socijalnih vještina i poboljšanjem odnosa s onima koji su mu bliski.

Vjerujemo da umjetnost može zatvorenicima iz ove tri – gore pojašnjene - skupine pomoći identificirati važne i društveno prihvat ljive ciljeve ili vrijednosti, tako što će im prikazati objekte ili situacije povezane s njima, na primjer obitelj, rad, socijalnu suradnju, zdrave načine provođenja slobodnog vremena. Stalna izloženost ovoj vr sti podražaja ostaje trajno zabilježena u dugotrajnoj memoriji koja se kasnije može aktivirati u različitim životnim situacijama. Mislimo da, bez obzira na vremensku orijentaciju koju su zatvorenici usvojili, ukazivanje na vrijednosti ili ciljeve zatvorenika može imati pozitivan utjecaj na način na koji oni doživljavaju vrijeme provedeno u zatvoru zbog toga će tada puno vjerojatnije vlastitu prošlost, sadašnjost i bu dućnost procijeniti uzevši u obzir važne vrijednosti.

Zatvorski prostor

Kao što Lopez i Maiello-Reidy (2017, str. 1) s pravom ističu, jed nostavno nije moguće očekivati da pojedinci postanu zdravi u nezdra vom okruženju. Ova se misao može primijeniti kako na pojedince koji zahtijevaju liječenje (npr. u bolnici) tako i na zatvorenike koji su pod vrgnuti rehabilitacijskim intervencijama. U svom članku autori daju nekoliko preporuka prema kojima bi se trebalo oblikovati zatvorsko okruženje. Premda se to odnosi uglavnom na duševno bolesne za tvorenike, čini se da su ovo standardi koji bi se trebali primjenjivati u svakoj kaznionici kako bi se kazna mogla provesti na human način. Umjetnost može pomoći u modificiranju zatvorskog okruženja tako da ono postane mjesto pogodno za rehabilitaciju. Značajke terapij skog zatvorskog okruženja uključuju:

(a) sigurnost; mnogi su zatvorenici imali traumatska, nasilna iskustva, tako da je važno da zatvorski prostor potiče osjećaj psiho loške i fizičke sigurnosti. Sigurnost u ovom smislu znači predvidljivost i preglednost (bez mjesta u vidokrugu u kojima se netko može sakri ti), kao i namještaj zaobljenih rubova umjesto uobičajenog namje štaja s oštrim rubovima. Razina psihološke sigurnosti povećava se s mogućnošću dobre komunikacije među zatvorenicima i osobljem temeljene na uzajamnom poštovanju;

(b) smanjenje barijera između zatvorskih čuvara i zatvorenika kako bi se stvorilo podržavajuće, terapijsko okruženje; ljudska inte rakcija izuzetno je važna jer omogućava zadovoljenje mnogih psiho loških potreba, potiče empatiju i jača nadu u bolje sutra. Korištenje tipičnih zatvorskih barijera (šipke, zaključana vrata, itd.) treba prilago

diti razini rizika koju zatvorenici predstavljaju; (c) dizajn koji smiruje; to se može postići korištenjem odgovara jućih materijala, namještaja, boja i pomno odabranih dekoracija (npr. pogled na prirodu); (d) aktivirajuću dimenziju; odnosno da se zatvorenicima omo gući da utječu na rasvjetu ili opremanje prostora, na ovaj se način zatvorenicima može pružiti veći osjećaj kontrole i osjećaj da oni tako mogu na neki način ukrotiti zatvorski prostor. Veća sloboda kretanja i donošenje odluka o svakodnevnim pitanjima također mogu povećati njihov osjećaj odgovornosti; (e) normalnost prostora: što je više moguće, prostorije u kojima borave zatvorenici trebaju nalikovati onima u kojima će boraviti prili kom otpuštanja, jer to potiče učinkovitu socijalnu reintegraciju i sma njuje stres, kako za zatvorenike tako i za osoblje.

Što se tiče osnovnih preporuka o arhitekturi zatvorskih stambe nih jedinica i njihovom opremanju postoji nekoliko važnih stvari koja treba istaknuti, a koje pomažu u rehabilitaciji. Vrlo važan element zatvorskog okruženja je rasvjeta. Važnost dnevnog svjetla i njegov pozitivan utjecaj na ljudsku psihu i aktivnost potvrđeni su u mnogim istraživačkim projektima (vidi: Heerwagen, 2000; Vandewalle i sur., 2009; Sharp i sur., 2014; Porras Alvarez, 2020). Umjetni, plavi tonovi i jedan izvori svjetlosti mogu poremetiti cirka dijalni ritam, dok zbog previše svjetla noću može biti teže zaspati što može narušiti zdravlje zatvorenika (Wener, 2012; Bernheimer i sur., 2017). Boravak u sobama osvijetljenima prirodnom sunčevom svjetlošću poboljšava raspoloženje i smanjuje stres zbog izolacije. Naravno, pristup dnevnom svjetlu trebao bi biti osiguran velikim pro zorima s neometanim pogledom. Mogućnost promatranja svijeta izvan zatvorske ćelije i što veća vidljivost smanjuju osjećaj izolacije i zadovoljavaju evolucijsku potrebu za kontrolom neposrednog okru ženja kakvu smo imali u savanama (vidi Orians, 1980, 1986; Ulrich, 1983; Orians i Heerwagen, 1992; Piotrowski i Florek, 2015). Također treba zapamtiti da elektronički uređaji s ekranima zrače neprirodnom svjetlošću. Takvo svjetlo može uzrokovati poremećaje u cirkadijal nom ritmu, a time i poremećaja spavanja, koje igra važnu ulogu u procesu čišćenja mozga od štetnih tvari, odnosno od ostataka sta ničnog metabolizma. Stoga bi trebalo osigurati da elektronički ure đaji koji koriste zatvorenici (a to vrijedi i za sve ljude općenito) budu opremljeni filterima plavog svjetla koji svjetlost zaslona čine slični jom prirodnom svjetlu karakterističnom za određeno doba dana. Jednako važan za mentalno i fizičko blagostanje je i kontakt s prirodom. On se može osigurati kroz određena rješenja u zatvore nom i na otvorenom. U zatvorskim bi se ustanovama zatvorenog tipa male biljke u posudama mogle koristiti kao dekoracija za uređenje prostora. Štoviše, namještaj i podovi mogu biti izrađeni na takav na čin i takvih boja (npr. nijanse zelene i smeđe) da podsjećaju na pri rodni krajolik. Realno naslikani, prostrani krajolicu ili fotografije pri rode velikog formata mogu se postaviti i na zidove unutar zatvora.

Zatvorsko okruženje trebalo bi biti osmišljeno tako da uzme u obzir blagotvorne učinke kontakta s prirodom. Umjesto tipičnih šetnica koji izgledaju kao betonski kavezi mogu se (ako to sigurnosni razlozi do zvoljavaju) uvesti otvorene pješačke zone s puno vegetacije i mjesta za sjedenje. Bilo bi dobro razmisliti i o upotrebi prirodnih materijala (drvo, veliko kamenje), koji - kao i voda - imaju smirujući učinak. Pre ma istraživanjima (Nadkarni i sur., 2017), čak i indirektna iskustva pri rode u obliku video snimki koje se prikazuju kroz cijelu godinu imaju pozitivan učinak na zatvorenike u zatvorima maksimalne sigurnosti: zatvorenici se osjećaju mirnije, suosjećajniji su i manje agresivni. Važan dio životnog okruženja neke osobe čini i boja. Učinak boja na ljudsku psihu još je uvijek predmet proučavanja. Poznato je, na primjer, da čimbenici koji utječu na način na koji interpretiramo boje uključuju spol, dob, kulturnu pozadinu i prošla traumatska iskustva. Na primjer, u većini je zapadnoeuropskih zemalja bijela boja pove zana s čistoćom i svadbenom ceremonijom, dok je u Kini ona sim bol smrti. Predstavnici oba spola preferiraju plave i zelene boje, koje su povezane s prirodom, dok žene vole ružičastu mnogo više od muškaraca (Bonnardel i sur., 2017). Osim korištenja određenih boja u određenim situacijskim kontekstima, važne su i kombinacije boja, kontrast između boja i okoline i zasićenost boja. Što se tiče elemenata zatvorskog okruženja koji utječu na do brobit zatvorenika, osim gore spomenutih, treba spomenuti i buku i temperaturu. Određena arhitektonska rješenja prouzrokuju stal nu nelagodu u stambenim odjelima. Na primjer, pokrivanje prozo ra izvana pločama od matiranog pleksiglasa ne samo da sprječava nedozvoljeno komuniciranje zatvorenika s vanjskim svijetom, što je opravdanje za njihovu upotrebu, već i znatno ometa prodor sunče ve svjetlosti, blokira dovod svježeg zraka i podiže temperaturu ljeti. Što se tiče akustike, određeni zvukovi, poput zvuka zatvaranja vrata ćelije ili zujanje elektroničke opreme koju nose zatvorski čuvari, ne mogu se ukloniti iz zatvorskog okruženja. Buka se također može po goršati zbog prenapučenosti. Međutim, moguće je tome doskočiti pomoću posebnih panela za zvučnu izolaciju koji - kao u maloljet ničkom zatvoru Union County Juvenile Detention Center u Lindenu u New Jerseyu - imaju i dekorativnu funkciju (vidi: https://architizer. com/projects/union-county-juvenile-detention-center/). Ova zgra da sadrži još neke humanizirajuće elemente dizajna, kao što su veliki prozori i mnogo otvorenih prostora kroz koje se može vidjeti.

Potreba za znanstveno utemeljenim umjetničkim projektima u zatvoru

Prije nekoliko godina autori ovog poglavlja predložili su da se umjetnički projekti u zatvorima planiraju u skladu sa znanstvenim na lazima (Piotrowski i Florek, 2015). Prema našem iskustvu, poznavanje primijenjene estetike relativno je slabo i zatvorske ga uprave rijetko koriste, posebno u postkomunističkim zemljama. Nekoliko je razloga za ovakvo stanje stvari, a jedan od njih su stalni financijski problemi s

kojima se pravosudne institucije suočavaju. Zbog manjka sredstava ljudi koji upravljaju zatvorima fokusirani su na osnovne stvari potreb ne za provedbu zatvorske kazne, ali ne i na one koje su važne, ali nisu izravno vezane uz sigurnost. Štoviše, stavovi javnosti u postkomuni stičkim zemljama vrlo su represivni i populistički, što je povezano s teškim vremenima političke tranzicije ispunjenima društvenim kon fliktima (Swallow, 2018).

Štoviše, čak i ako vlasti službeno podupiru provođenje um jetnosti u zatvorima, teško je ne složiti se s Cheliotisovom izjavom: programi umjetnosti u zatvorima i relevantna evaluacijska istraživanja često se koriste kao sredstvo za razne latentne neplemenite ciljeve, s dekorativnim pravdom – funkcija im je prikrivanje nepravdi i bolne pri rode zatvora iza tvrdnji o pravednosti, dobronamjernosti i skrbi – koji su najvažnijih među tim ciljevima (2014, str. 16).

Dakle, što treba učiniti kako bi se lice suvremenih (ili bolje pos tmodernih) zatvora humaniziralo pomoću umjetnosti? Primarne pre poruke odnose se na:

• provođenje istraživanja u okviru najsuvremenijih znanstvenih disci plina kao što su kognitivna znanost i evolucijska psihologija

• organizaciju umjetničkih projekata u suradnji između znanstvenika, predstavnika zatvorske uprave i umjetnika

• uvođenje izmjena u zatvorskom okruženju koje su temeljene na istraživanjima kako bi se spriječila estetska deprivacija zatvorenika i druge psihički nepovoljne pojave.

Kao što smo istaknuli prije nekoliko godina uvođenje sustavnih promjena temeljenih na dokazima u zatvorsko okruženje može pomoći u smanjenju stresa i negativnih učinaka senzorne deprivacije zatvore nika. Pozitivne emocije, koje će - kako se i očekuje - biti uzrokovane poticajnijim okruženjem (stvorenim od strane umjetnika u suradnji s znanstvenicima) trebale bi zauzvrat dovesti do smanjenja agresivnog i samoagresivnog ponašanja. Također vjerujemo da korištenje ‘empa tične’ umjetnosti može pomoći u razvoju regija mozga odgovornih za socijalne emocije. Učinci ovakve umjetnosti u zatvoru koja je temeljena na znanstvenim činjenicama mogu zatvorenike ojačati i učiniti otporni jima na okolišne rizike (Piotrowski i Florek, 2015, str. 105).

Zapravo vidimo kako je primjena umjetnosti u zatvorima koja je u skladu sa suvremenim saznanjima sve učestalija. Autorima ovog poglavlja nije jasno jesu li preporuke koje proizlaze iz saznanja evolu cijske primijenjene estetike uvedene potpuno svjesno i s ciljem po stizanja navedenih ciljeva, ali u svakom slučaju treba cijeniti pokušaje humanizacije prostora koji služe za izdržavanje kazne zatvora.

Osim gore spomenute zgrade Centra za maloljetničke pritvo re okruga Union u Lindenu, New Jersey, vrijedi istaknuti inovativne projekte kao što su Las Colinas Detention i Re-entry Facility (vidi: https://www.balfourbeattyus.com/our-work/project-portfolio/ las-colinas-detention-and-re-entry-facility) i HMP Low Moss u bli zini Glasgowa (vidi: http://www.matterarchitecture.uk/wp-content/

Na gornjim slikama možemo vidjeti nekoliko elemenata koji se jasno odnose na pretpostavke takozvane hipoteze savane i teorije vi dik-zaklon. Različite nijanse zelene i svijetlo smeđe stvaraju dojam komunikacije s prirodom. Prostor je otvoren, a mnoštvo sunčeve svjetlosti prodire kroz staklene zidove. Namještaj je tako dizajniran da je javne prostore moguće mijenjati po volji i prilagoditi ih spe cifičnostima aktivnosti u kojima pritvorenice sudjeluju. Zidovi većih soba ukrašeni su ogromnim slikama s prikazima prostranih prirodnih krajolika.

Zaključak

Zahvaljujući dosadašnjim saznanjima možemo tvrditi kako je oblikovanje zatvorskog prostora i vremena pomoću umjetnosti jedan od načina kako se mogu povećati učinkovitost rehabilitacije i socijal ne readaptacije zatvorenika. Osnovne stvari koje treba imati na umu prilikom izmjene prostora kaznionica su:

• omogućavanje kontakta s prirodom

• omogućavanje pozitivnih distrakcija

• osiguravanje mjesta za dobivanje i pružanje socijalne podrške

• promicanje važnih vrijednosti

• pružanje osjećaja kontrole

• smanjenje ili uklanjanje okolišnog stresa (Ulrich, 1984, 2006; Ulrich i sur., 2010; Bernheimer i sur., 2017).

Umjetnička aktivnost i uređenje zatvorskog okruženja mogu re zultirati pozitivnim promjenama u životu zatvorenika. Sudjelovanje u umjetničkim projektima u zatvoru neizravna je vrsta socijalne reha bilitacije koja poštuje autonomiju i privatnost zatvorenika, smanjuje stres, izolaciju, osjećaj otuđenja i nedostatak povjerenja u druge. Ta kođer može biti važan izvor informacija o kriminalnom načinu života i pomaže identificirati glavne teme zatvorenikova narativa (vidi: Pio trowski, Florek i Bajek, 2013).

Prema Konopczyńskom (2008), dva osnovna cilja kreativne so cijalne rehabilitacije su otkriće i razvoj kreativnog potencijala osoba s devijantnim ponašanjem i oblikovanje novih individualnih i druš tvenih identiteta. Oba se mogu učinkovito realizirati kroz sudjelova nje osuđenika u umjetničkim projektima i uvođenjem promišljenih, znanstveno utemeljenih promjena u zatvorsko okruženje.

Appleton, J. (1975). The Experience of Landscape, John Wiley & Sons, London.

Bernheimer, L., O’Brien, R. i Barnes, R. (2017). Wellbeing in prison design. A guide. London: Matter Architecture. Preuzeto 22 July 2021 sa: http://www.matterarchitecture.uk/wp-content/up loads/2018/05/421-op-02_Design-toolkit-report-online.pdf.

Bonnardel, V., Beniwal, S., Dubey, N., Pande, M. i Bimler, D. (2017). Gender difference in color preference across cultures: An arche typal pattern modulated by a female cultural stereotype. Color Research & Application, 43, 1-15. doi:10.1002/col.22188.

Cheliotis, L. (2014). Decorative Justice: Deconstructing the Re lationship between the Arts and Imprisonment. International Journal for Crime, Justice and Social Democracy, 3(1), 16-34. doi: 10.5204/ijcjsd.v3i1.137.

Cope, N. (2003). ‘It’s NoTime or HighTime’: Young Offenders’ Ex periences of Time and Drug Use inPrison. Howard Journal of Criminal Justice, 42(2), 158-175.

Gulla, B., Tucholska, K. i Wysocka-Pleczyk, M. (2015). Individual Time Perspective of Convicts on Imprisonment Sentences: Im plications for Social Rehabilitation Interactions. Polish Journal of Social Rehabilitation, 10, 41-54. Preuzeto 16 July 2021 sa: http:// www.resocjalizacjapolska.pl/index.php/rp/article/view/140.

Heerwagen, J.H. (2000). Green buildings, organizational suc cess, and occupant productivity. Building Research and Infor mation, 28(5), 353-367.

Kolind, T. (2015). Drugs and discretionary power in prisons: The officer’s perspective. International Journal of Drug Policy, 26(9), 799-807.

Konopczyński, M. (2008). Metody twórczej resocjalizacji [Methods of creative social rehabilitation]. Warszawa: Wydawnictwo Nau kowe PWN.

Lopez, M. i Maiello-Reidy, L. (2017). Prisons and the mentally ill: why design matters. Preuzeto 21 July 2021 sa: https://www.pe nalreform.org/blog/prisons-and-the-mentally-ill-why-designmatters/.

Nadkarni, N.M., Hasbach, P.H., Thys, T., Gaines Crockett, E. i Schnacker, L. (2017). Impacts of nature imagery on people in se

verely nature-deprived environments. Frontiers in Ecology and the Environment, 15(7), 395-403. doi: 10.1002/fee.1518.

Orians, G. (1980). Habitat selection: General theory and applica tions to human behavior. in: S. J. Lockard (ur.), The Evolution of Human Social Behavior (86-94). New York: Elsevier.

Orians, G. (1986). An ecological and evolutionary approach to landscape aesthetics. In E.C. Penning-Rowsell i D. Lowenthal (ur.), Landscape meaning and values (3-25). London: Allen & Un win.

Orians, G.H. i Heerwagen, J.H. (1992). Evolved responses to land scapes. U: J.H. Barkow, L. Cosmides i J. Tooby (ur.), The Adapt ed Mind: Evolutionary Psychology and the Generation of Culture (555-579). New York, NY: Oxford University Press.

Piotrowski, P., Bajek, Z. i Florek, S. (2013). The Artistic Statements of Inmates about Freedom: the Labyrinth of Freedom Project and Its Possible Applications. Art Inquiry, 15, 215-230.

Piotrowski, P. i Florek, S. (2015). Science of Art In Prison. In: T.M. Ostrowski, I. Sikorska i K. Gerc (ur.), Resilience and Health in a Fast-Changing World (93-106). Krakow: Jagiellonian University Press.

Porras Alvarez, S. (2020). Natural Light Influence on Intellectual Performance. A Case Study on University Students. Sustainabil ity, 12, 4167; doi:10.3390/su12104167.

Rowell-Cunsolo, T., Sampong, S., Befus, M., Mukherjee, D. i Lar son, E. (2016) Predictors of illicit drug use among prisoners. Sub stance Use & Misuse, 51(2), 261-267.

Sharp, F., Lindsey, D., Dols, J. i Coker, J. (2014). The use and envi ronmental impact of daylighting. Journal of Cleaner Production, 85, 462-471.

Swallow, P.S. (2018). Explaining the Rise of Populism in Poland: The Post-Communist Transition as a Critical Juncture and Origin of Political Decay in Poland. Inquiries Journal, 10(07). Preuzeto sa: http://www.inquiriesjournal.com/a?id=1740.

Ulrich, R.S. (1983). Aesthetic and affective response to natural environment. U: I. Altman i J.F. Wohlwill, (Eds.), Human Behavior and Environment, vol. 6 (pp. 85-125). New York: Plenum Press. Ulrich, R.S. (1984). View through a window may influence re covery from surgery. Science, 224, 420–421. doi:10.1126/sci

ence.6143402.

Ulrich, R.S. (2006). Essay: Evidence-based health-care ar chitecture. The Lancet, 368, S38–S39. doi:10.1016/S01406736(06)69921-2.

Ulrich, R. S., Berry, L. L., Quan, X. i Parish, J. T. (2010). A con ceptual framework for the domain of evidence-based design. Health Environments Research and Design Journal, 4, 95–114. doi: 10.1177/193758671000400107.

Vandewalle, G., Maquet, P., i Dijk, D.J. (2009). Light as a modula tor of cognitive brain function. Trends in Cognitive Sciences, 13, 429–438.

Zimbardo, P.G. i Boyd, J.N. (1999). Putting Time in Perspective: A Valid, Reliable Individual-Differences Metric, Journal of Person ality and Social Psychology, 77(6), 1271-1288.

Zimbardo, P.G. i Boyd, J.N. (2009). The Time Paradox: The New Psychology of Time That Will Change Your Life. New York: Atria Books.

Żukowska, K. (2016). Czas trwania kary uwięzienia a jej skutec zność [Duration of imprisonment and its effectiveness]. U: M. Ci osek i B. Pastwa-Wojciechowska (ur.), Psychologia penitencjarna [Penitentiary psychology] (p. 56-67). Warszawa: Wydawnictwo Naukowe PWN.

VAŽNOST ESTETIZACIJE U ZATVORSKOM PROSTORU - PSIHOLOŠKA PERSPEKTIVA

Stefan Florek i Przemysław Piotrowski

Sažetak

Ljudi su prirodno skloni kažnjavati kršenje društvenih normi i prema počiniteljima kaznenih djela gajiti snažne negativne osjećaje. Zbog toga stroge, čak i okrutne metode kažnjavanja zločinaca uži vaju javnu podršku. Kazna zatvora često se smatra blagom. Zapravo je riječ o iznimno oštroj kazni, jer se njome uskraćuje zadovoljenje osnovnih potreba pojedinaca. To uskraćivanje u svim važnim život nim područjima uzrokuje ozbiljne psihološke posljedice, uključujući mentalne poremećaje i narušenu sposobnost funkcioniranja u nor malnom društvu. Mnogo je načina na koji se taj problem može ri ješiti. Jedan je estetizacija zatvorskih prostora umjetnošću. Rezultati nekih istraživanja pokazuju da likovno uređenje zatvorskih prostora ili umjetničke intervencije u zatvorima pozitivno utječu na dobrobit zatvorenika. Međutim, ne treba zaboraviti da su korisne i za društvo, jer povećavaju vjerojatnost uspješne rehabilitacije.

Ključne riječi: umjetnost, zatvor, mentalno zdravlje zatvorenika, re habilitacija

Uvod

Umjetnost u zatvorskom prostoru i filozofija kažnjavanja

Kažnjavanje pojedinaca koji krše norme važno je u svakom društvu kao manifestacija retributivne pravde (Brandt, 1959). Kažnja vanje je pojava koja ne postoji samo kod ljudi, već i kod mnogih vrsta društvenih životinja, posebice kod primata (de Waal, 1997). Danas se u suvremenim državama kažnjavanje provodi u skladu s kazne nopravnim sustavom, a temelji se na filozofskim pretpostavkama.

Čini se da postoje tri temeljna filozofska pristupa institutu ka žnjavanja: retributivni, utilitaristički i mješoviti (Poklek, 2018). Na te

melju retributivnog pristupa, koji je bio na vrhuncu u doba prosvje titeljstva, a čiji su pobornici bili poznati filozofi Kant i Hegel, nužnost kažnjavanja ističe se kao način ponovne uspostave pravde koja je narušena počinjenjem zabranjenog čina. Prema tome, u skladu s ovim pristupom kazna je moralna obveza. Pretpostavka je da je po činitelj racionalno i slobodno biće, koje je odabralo učiniti zlo iako je moglo odabrati dobro, pa bi ga trebalo kazniti.

Drugi je pristup utilitaristički, i razvio se gotovo istodobno s onim retributivnim. Neki od njegovih poznatih pobornika bili su Bentham i Mill. U ovom pristupu važne su posljedice postupaka. Pretpostavke o racionalnosti i slobodi počinitelja dovode se u pitanje, a njegova dje la smatraju se prilično predodređenima. Smatra se da je dobro djelo ono koje vodi do najvećeg mogućeg povećanja javne koristi. Stoga je preporučeni odgovor na kazneno djelo rehabilitacija počinitelja, a ne osveta (Michael, 1992). Treći, odnosno mješoviti pristup vodi se i idejom pravde i idejom rehabilitacije. Kazna se mora izvršiti na na čin da se ostvare oba ova cilja. Smatramo da je ovakav pristup koji pokušava pomiriti ove dvije važne struje u filozofiji kažnjavanja najo pravdaniji. Vjerujemo i da je važno naglasiti slobodu subjekta, iako se ta sloboda naravno može shvatiti na različite načine, te je potrebno posvetiti pažnju ograničenjima slobode.

Valja imati na umu da je bez apsolutnog znanja o svim uvjetima zabranjenog čina nemoguće utvrditi u kojoj je mjeri počinitelj bio slo bodan u svojem postupanju. Drugim riječima, nismo u mogućnosti objektivno moralno procijeniti njegov čin, iako to naravno ne isklju čuje mogućnost da mu se sudi u okviru pravnog sustava. Ograniče nja slobode djelovanja kojima smo svi podložni leže u dvama važnim izvorima: (1) urođenim čimbenicima, kao što su geni, koji u određenoj mjeri određuju kako su naša tijela, uključujući naš mozak, izgrađe na i kako funkcioniraju, te (2) okolišnim čimbenicima, koji određuju naša životna iskustva i kako se naši geni izražavaju. Drugim riječima, našu slobodu ograničavaju naši geni i naša okolina (Dennet, 1984). Zbog toga kada dođemo u zatvor ne osuđujemo ljude moralno jer nemamo dovoljno saznanja za to, iako naravno osuđujemo njihova kaznena djela.

Koliko je riskantno moralno suditi ljudima dokazuje, u kogni tivnoj literaturi dobro poznat, slučaj pedofila koji je opisala Patricia Churchland (2006). Sredovječni muškarac iznenada je počeo osjeća ti seksualnu privlačnost prema djeci i zlostavljati svoju pokćerku. Is postavilo se da mu se na prednjem dijelu mozga razvio tumor. Nakon što je tumor odstranjen, nestale su i pedofilske sklonosti. Ovaj slučaj pokazuje kako čimbenici koji su potpuno neovisni o počinitelju mogu utjecati na njegovo ponašanje. Zbog toga je moralno riskantno zahti jevati iznimno stroge uvjete za izdržavanje kazne čak i sa stajališta retributivnog modela kažnjavanja, te je, između ostalog, opravdana provedba ideje umjetnosti u zatvorskom prostoru. Sa stajališta utili tarističkog pristupa, primjena umjetnosti u svrhu povećanja izgleda za rehabilitaciju toliko je očita da ne zahtijeva daljnje obrazlaganje.

U Poljskoj, i miješani pristup kažnjavanju i ideja umjetnosti u za

tvorima polako su se i teškim putem probili u društvenu svijest. Do kraja 1980-ih u zatvorima nije bilo nikakvih organiziranih umjetničkih aktivnosti, a predmeti koje su sami zatvorenici izrađivali (npr. figurice od sapuna ili žvakanog kruha, konstrukcije od šibica ili drugih dostu pnih materijala) tretirani su kao poluzakoniti i pogrdno nazivani lon čarija. Situacija se počela mijenjati nakon pokretanja procesa sustav ne transformacije. U zatvoru u Sztumu 1991. godine održana je prva Poljska smotra umjetnosti u zatvorima (Polish Review of Prison Art). Zatim su se slična događanja počela organizirati i u mnogim drugim poljskim zatvorima. Uvažavanje umjetnosti koju stvaraju zatvorenici podudara se s razvojem poljskog koncepta kreativne socijalne reha bilitacije, čiji je začetnik bio Marek Konopczyński (1996, 2007, 2014). Početkom 21. stoljeća važnost umjetničkog utjecaja u zatvorima više se ne dovodi u pitanje, što se očituje u činjenici da je Poljska 2012. sudjelovala u 21 europskom programu provedbe umjetničkih inter vencija u zatvorima (Europski socijalni fond, 2012). Tako je evolucija razumijevanja odnosa između zatvora i umjetnosti protekla u tri faze: marginalni tretman kreativnosti zatvorenika – promicanje i nagrađi vanje kreativnosti u zatvorima – umjetnost u zatvoru kao metoda so cijalne rehabilitacije.

Negativan stav prema poboljšanju uvjeta u zatvorima

Prirodna ljudska reakcija je kazniti kršenje društvenih normi (Buss, 2001; Thagard, 2004). Ta se reakcija javlja i kod drugih druš tvenih vrsta i dio je prilagodbe na život u zajednici. Evolucijski psi holozi vjeruju da u ljudskom mozgu, odnosno umu, postoji poseban mehanizam koji služi jačanju suradnje i iskorjenjivanju iskorištavanja članova vlastite zajednice, koji je odgovoran za želju za osvetom.

Moralne norme služe promicanju suradnje u zajednicama, a lju di imaju urođenu sklonost uspostavljati ih, na primjer zabraniti uboj stva, podupirati uzajamnost i regulirati ponašanje prilikom parenja. Ova moralna načela služe kako bi se u najvećoj mjeri zastupali naj bolji interesi i pojedinaca i zajednice u cjelini. Njihovo kršenje izaziva negativne moralne osjećaje kod članova zajednice koji motiviraju kažnjavanje osobe koja ih je prekršila, primjerice radi počinjenja ka znenog djela.

Moralni osjećaji koji motiviraju kažnjavanje nedvojbeno uključu ju gnušanje i bijes (Thagard, 2004), ili zadovoljstvo koje proizlazi iz osvete. Oni navode ljude da vrše iznimno teške, ponekad i okrutne činove osvete prema pojedincima koji krše moralne norme kako bi time odvratili druge potencijalne počinitelje.

Počinitelji kaznenih djela, posebno oni nasilni, bili su i još uvijek jesu podložni raznim represijama. U prošlosti su se obično kažnjavali smrću, a katkad je tome prethodilo mučenje ili sakaćenje. Ta su se kažnjavanja provodila javno, ne samo kako bi se zadovoljila želja za osvetom već i kako imala preventivno djelovanje i odvratila ljude od takvog ponašanja. Može se pretpostaviti da su u manjim zajednica ma lovaca i sakupljača, kao i kod primata, kažnjavanje izvršavali ne

posredni svjedoci kršenja pravila u obliku trenutne i spontane osve te. To je uočeno, na primjer, kod čimpanza. Ponekad je posljedica takvog napada smrt počinitelja (de Waal, 1997).

Međutim, u velikim i razvijenim zajednicama osmišljene su spe cijalizirane institucije odgovorne za provedbu pravde koje su tu za daću preuzele od samih članova zajednice. Kao što to tvrdi Hobbes (2002), potreba za hvatanjem u koštac s agresijom i nasiljem bila je razlog stvaranja monarhije ili države koja ima moć kazniti počinitelje kaznenih djela. Država uspostavlja manje ili više specijalizirane insti tucije čija je zadaća otkriti počinjenje kaznenih djela te kazneno go niti i kazniti počinitelje. Posljedica kulturnog razvoja u ovom pogledu je, na primjer, pojava zanimanja krvnika koji je profesionalno izvršavao sudske presude.

Ljutnja prema počinitelju uzrokovana starim evolucijskim men talnim mehanizmima uobičajena je i kulturno univerzalna. Bez obzira na povijesno doba, ljudi uvijek zahtijevaju pravdu i prema počinite ljima pokazuju negativne osjećaje i ponašanje. Ta želja za osvetom i danas postoji, iako su u većini zemalja smrtna kazna i kazne sakaće njem zamijenjene kaznom zatvora.

Iz psihološke perspektive, osnovni problem sa zatvorima je taj što se kazna zatvora ne smatra vrlo oštrom kaznom (Florek, 2021). Neki ljudi koji se ne bave kaznenopravnom problematikom ponekad čak iznose mišljenje da zatvor nema obilježja kazne i da nije štetan za počinitelja jer uključuje besplatnu hranu, smještaj i zadovoljenje drugih osnovnih životnih potreba na račun poreznih obveznika. Ova kvo razmišljanje, koje ćemo u nastavku osporiti, jedan je od razloga zašto je društvo nevoljko ublažiti uvjete izdržavanja kazne zatvora. Nesklonost ljudi prema poboljšanju uvjeta života u zatvorima vrlo je raširena pojava. Stoga političari koji traže podršku birača zagovaraju oštru politiku prema počiniteljima kaznenih djela, što dovodi do ne zainteresiranosti za uspostavu dostojnih uvjeta u zatvorima.

Rezultat tog fenomena su iznimno stroga pravila kaznenog za kona u mnogim zemljama, čija društva žele manje-više lakomislenu osvetu prema počiniteljima kaznenih djela u nedostatku znanja o odnosu između načina izvršenja kazni zatvora, učinkovitosti rehabili tacije i razine recidivizma.

Primjerice, prema poljskom kaznenom zakonu (Ustawa z dnia 6 czerwca 1997 r, Kodeks karny wykonawczy), zatvorenik u uvjetima ustanove zatvorenog tipa ima pravo na tri kvadratna metra prosto ra u ćeliji, sat vremena hoda dnevno, nekoliko posjeta bliskih oso ba mjesečno i prehranu u vrijednosti od nešto više od jednog eura dnevno (Rozporządzenie Ministra Sprawiedliwości, 2016). Treba imati na umu da je zatvorenicima uskraćeno zadovoljenje nekih osnovnih potreba ne samo u Poljskoj, već i u mnogim drugim zemljama (Po klek, 2018), pri čemu razina deprivacije varira od zemlje do zemlje, ali često i od zatvora do zatvora.

Valja naglasiti da se estetske potrebe smatraju manje važnima, a pokušaji poboljšanja zatvorskog prostora u tom pogledu nailaze na posebno društveno neodobravanje. Možda ljudi na njih gledaju kao

luksuza koji si ni oni sami ne mogu priuštiti. U tom kontekstu važno je objasniti da se u slučaju zatvorenika zadovoljava njem njihovih estetskih potreba na ekonomičan način može nado knaditi nemogućnost zadovoljenja njihovih drugih, važnijih potreba: npr. fizioloških, emocionalnih, socijalnih, roditeljskih.

Uskraćivanje zadovoljenja potreba u zatvoru i negativne posljedice

Kazna zatvora čini se blagom u odnosu na druge vrste kažnja vanja koje se još uvijek primjenjuju u nekim zemljama, kao što su smrtna kazna ili kazne sakaćenjem. To je vjerojatno zato što nam ova vrsta kazne u mislima ne budi upadljive slike sprava za mučenje, krvi, mrtvog ili unakaženog tijela. Ako se pak vodimo nešto dubljim promišljanjem, pri ocjeni njezine težine dolazimo do sasvim druga čijih zaključaka. Dovoljno je razmisliti bismo li odabrali sakaćenje u zamjenu za mogućnost slobodnog upravljanja svojim životom: kre tanja, izbora gdje ćemo živjeti, ljudi s kojima ćemo živjeti, s kojima ćemo se družiti, vrste posla kojim ćemo se baviti, obroka koje ćemo jesti, načina na koji ćemo provoditi slobodno vrijeme. Za zatvorenike je posebno bolan gubitak mogućnosti boravka sa svojim najmilijima: suprugama, djecom, roditeljima (Poklek, 2018). Izdržavanje kazne za tvora često dovodi ne samo do slabljenja veza s najmilijima, već i do njihova potpuna prekida. Estetizacija zatvorskog prostora ne može nadoknaditi sve te muke, niti joj je to svrha, jer ne smijemo zaboraviti da kazna zatvora i dalje treba ostati kazna.

Zbog uskraćivanja zadovoljenja osnovnih potreba, zatvorenici dolaze u stanje gotovo konstantne frustracije. Ta frustracija može i često dovodi do agresivnosti, kao što to psiholozi često primjećuju (Krahe, 2021). Razina agresivnosti, koja se zatvorenicima povećava za vrijeme njihova boravka u zatvoru, potencijalna je prijetnja drugim zatvorenicima, zaposlenicima u zatvorskom sustavu i, nakon izla ska iz zatvora, drugim ljudima. Treba spomenuti i da to može imati posljedice u vidu postupaka autoagresije, koji osim štete za zatvo renika, predstavljaju i stresnu situaciju za zaposlenike u zatvorskom sustavu (Poklek, 2018), jer samoozljeđivanje zatvorenika može biti izuzetno uznemirujuće iskustvo. Štoviše, činjenica da su samoozljeđivanje i pokušaji samouboj stva mnogo češća pojava unutar zatvorskih zidova nego izvan njih dovoljno dobro dokazuje da je kazna zatvora posebno bolna, da ne kažemo i okrutna, kazna (Florek, 2021). Stupanj težine uvelike ovisi o vrsti kaznenog tijela u kojem se kazna izdržava. U različitim zemljama postoje različite vrste kaznenih tijela, no uglavnom su to ustanove zatvorenog, poluotvorenog i otvorenog tipa, kako ih razlikuje poljski kazneni zakon (Ustawa z dnia 6 czerwca 1997 r, Kodeks karny wyko nawczy). U ustanovi otvorenog tipa zatvorenici se slobodno kreću po zatvoru i mogu ga napustiti radi obavljanja posla, dok je u ustanovi poluotvorenog tipa napuštanje objekta moguće samo uz pratnju ču vara. Najgori su uvjeti u kaznionicama zatvorenog tipa, gdje kaznu

uglavnom izdržavaju recidivisti i počinitelji posebno teških kaznenih djela. U Poljskoj zatvorenici u takvim ustanovama provode gotovo cijeli dan (23/24 sata), prisiljeni su boraviti u prenapučenim ćelijama, u kojima je mogućnost kretanja vrlo ograničena, a da ne spominjemo mogućnost zadovoljenja ostalih potreba. Takva ekstremna depriva cija povećava vjerojatnost psihičkih poremećaja i nasilja, uključujući seksualno nasilje, samoozljeđivanje i pokušaje samoubojstva. Prisilan boravak ljudi u vrlo teškim uvjetima otežava ili čak one mogućuje njihovu rehabilitaciju. U takvim je uvjetima, između osta log, teško osjećati krivnju. Počinitelji kaznenih djela koriste, obično nesvjesno, razne tehnike za smanjenje osjećaja krivnje (Sykes, Mat za, 1957). Međutim, zbog toga što osjećaju da su i sami podvrgnuti nečovječnom postupanju teže im je shvatiti vlastitu krivnju, što one mogućuje uspješnu rehabilitaciju. U ovom kontekstu, podijelili bismo izjavu ubojice s kojim je jedan od autora ovog poglavlja imao prilike razgovarati u kaznionici zatvorenog tipa, o situaciji u kojoj se nalazi on i njegova žrtva: Ja ovdje trunem, a on je samo mrtav. Ne može se zanemariti da zatvorenici ponekad postaju i žrtve nasilja drugih za tvorenika, pa čak i zatvorskih djelatnika. Osjećaj bivanja žrtvom vjero jatno otežava spoznaju i prihvaćanje vlastite krivnje. Analiza narativa zatvorenika o njihovim životima pokazala je da rijetko daju negativne moralne ocjene o svom ponašanju (Piotrowski, Florek i Cieśla, 2016). Zanimljivo je da postoje mnogi pokazatelji da izdržavanje kazne u teškim zatvorskim uvjetima povećava vjerojatnost ponovne osude, dok je pozitivno ozračje povezano s iskustvom vršnjačkih odnosa, autonomijom i smislenim aktivnostima smanjuje (Ginneken, Palmen, 2022).

Zaključak

Nemoguće je dati potpuno objektivnu moralnu ocjenu počini telja, odrediti opseg njihove slobode i odgovornosti. Ta bi činjenica trebala odvratiti moralno osjetljive ljude u tome da nepromišljeno zahtijevaju osvetu nad počiniteljima kaznenih djela. Mnogo se razu mniji čini stav da se suzdržimo moralne, ali ne i pravne, osude. Iz per spektive vanjskog promatrača kazna zatvora može se činiti blagom jer šteta nanesena počinitelju nije tako jasno vidljiva kao, primjerice, šteta koju je on nanio žrtvi. No, pažljivijem promišljanjem dolazimo do zaključka da je kazna zatvora vrlo okrutna kazna, jer se njome mijenja cijeli život i zatvoreniku se uskraćuje mogućnost da održava važne odnose te zadovolji svoje osnovne potrebe. Također ne smije mo zaboraviti da će u većini slučajeva (uz iznimku osoba osuđenih na doživotnu kaznu) zatvorenici u jednom trenutku izaći iz zatvora. Svi ma bi nam trebalo biti stalo da izađu bez mentalnih problema uzro kovanih suviše surovim uvjetima u zatvoru, čime se smanjuje rizik od recidivizma. Primjena umjetnosti u zatvorskom prostoru relativno je ekonomičan način za postizanje ovog cilja.

Brandt, R. (1959). Ethical theory: the problems of normative and critical ethics. Englewood Cliffs, NJ: Prentice-Hall

Buss, D. (2001). Psychologia ewolucyjna. Jak wytłumaczyć społec zne zachowania człowieka. Najnowsze koncepcje. Gdańsk: GWP.

Churchland, P. (2006). The big questions: Do we have free will? New Scientist, 2578, 42-45

Dennett, D. (1984). Elbow Room. The Varieties of Free Will Worth Wanting. MIT Press.

de Waal, F. (1997). Good Natured. The Origins of Right and Wrong in Humans and Other Animals. Cambridge (Massachusetts): Har vard University Press

European Social Fund (2012). Grundtvig and Leonardo da Vinci Catalogue of Projects on Prison Education & Training. Budapest. Preuzeto sa: https://www.epea.org/wp-content/uploads/ European-Conference-Budapest-2010-Document-4-Grundt vig-and-Leonardo-projects-Catalogue-updated-2012.pdf.

Florek, S. (2021). Czas do zabicia „pod celą”. O racjonalności kary pozbawienia wolności w zakładach typu zamkniętego. In: Dostrzeganie zagrożeń drogą do zmiany, (ur. K. Popiołek, s. 164181). Warszawa: Difin

Ginneken van, E. F. J. C. i Palmen, H. (2022). Is There Relationship Between Prison Conditions and Recidivism? Justice Quarterly, DOI: 10.1080/07418825.2022.2040576

Hobbes, T. (2002). Leviathan. Project Gutenberg: https://www. gutenberg.org/ebooks/3207

Konopczyński, M. (1996). Twórcza resocjalizacja [Creative Social Rehabilitation]. Warszawa: Editions Spotkania.

Konopczyński, M. (2007). Metody twórczej resocjalizacji [Meth ods of Creative Social Rehabilitation]. Warszawa: PWN

Konopczyński, M. (2014). Creative Social Rehabilitation. Outline of the concept for developing potential. Polish Journal of Social Rehabilitation, 7, 171-186.

Krahe, B. (2021). Social Psychology of Aggression. London and New York: Routledge.

Michael, M. A. (1992). Utilitarianism and Retributivism: What’s the Difference? American Philosophical Quarterly, 29: 173–82

Piotrowski, P., Florek, S. i Cieśla, S. (2016). Wybrane charaktery styki narracji więźniów. W: D. Kubacka-Jasiecka, P. Passowicz (red.), Interwencja kryzysowa – konteksty indywidualne i społec zne (s. 259-269). Kraków: Oficyna Wydawnicza AFM

Poklek, R. (2018). Zarys psychologii penitencjarnej. Pomiędzy te orią i praktyką. Warszawa: Difin.

Rozporządzenie Ministra Sprawiedliwości z dnia 19 lutego 2016 r. z dnia 19 lutego 2016 r. sprawie wyżywienia osadzonych w zakładach karnych i aresztach śledczych.

Sykes, G. M. i Matza, D. (1957). Techniques of Neutralization: A Theory of Delinquency. American Sociological Review, 22: 664670.

Ustawa z dnia 6 czerwca 1997 r. Kodeks karny wykonawczy. Dz. U. 1997 Nr 90 poz. 557 (https://isap.sejm.gov.pl/isap.nsf/down load.xsp/WDU19970900557/U/D19970557Lj.pdf)

Thagard, P. (2004). Mind. Introduction to Cognitive Science. MIT Press.

PRAKSA UMJETNOSTI U ZATVORU U EUROPI I SVIJETU

Melinda Šefčić, Anita Jandrić Nišević i Vida Meić

Sažetak

U suvremenom svijetu, u žrvnju i utrci s vremenom, lako je za nemariti vrijednost umjetnosti, slično kao što zanemarujemo preven ciju i rehabilitaciju, jer one izravno ne doprinose, primjerice, izlječenju od raka ili razvoju robotike. Isto tako ne razmišljamo o počiniteljima kaznenog djela jer nismo počinitelji – ne razumijemo kako je to biti oni. Unatoč tomu, mnogi zatvorski sustavi u svijetu prakticiraju pro vođenje umjetničkih aktivnosti u zatvorskim prostorima, upravo s na glaskom na rehabilitaciju i doprinos socijalnoj integraciji zatvorenika, najprije unutar samog zatvorskog sustava, a potom i u društvu, nakon izlaska na slobodu. Primjena različitih umjetničkih formi izražavanja u svijetu najčešće uključuje provođenje dramskih, likovnih, glazbenih, plesnih i kazališno-scenskih radionica u kojima može sudjelovati veći broj ljudi. Uključivanje zatvorenika u različite umjetničke aktivnosti mogu doprinijeti da kroz proces rada bolje razumiju sebe i svoje emocije, te da sebe vide u drugačijem svjetlu.

Ključne riječi: zatvorenici, umjetničke radionice, umjetnost u zatvo ru, umjetničke prakse u zatvoru

Uvod

U suvremenom svijetu, u žrvnju i utrci s vremenom, lako je za nemariti vrijednost umjetnosti, slično kao što zanemarujemo preven ciju i rehabilitaciju, jer one izravno ne doprinose, primjerice, izlječenju od raka ili razvoju robotike. Isto tako ne razmišljamo o počiniteljima kaznenog djela jer nismo počinitelji – ne razumijemo kako je to biti oni. Međutim, sve je više organizacija civilnog društva koje počinju uviđati vrijednost umjetnosti u kaznenom tijelima u svijetu. One ra

zumiju da prekršaji i počinjenje kaznenog djela imaju mnoštvo biop sihosocijalnih uzročnika te da samo zatvaranje ne sprečava uvijek počinjenje novog kaznenog djela.

Za mnoge mlade muške prijestupnike vrijeme u zatvoru počinje oko 15. godine i oni će veći dio života provesti zarobljeni u začara nom krugu koji ih vodi u zatvor i izvan njega. Radikalno promijeniti njihove živote nakon puštanja na slobodu sve je teže, sa smanjenjem programa rehabilitacije, nedostatkom posla za bivše prijestupnike i potencijalnim beskućništvom po izlasku iz zatvora. Teško je ostvariti pozitivnu reintegraciju bivšeg zatvorenika u društvo u kojemu bi on trebao biti ravnopravno prihvaćen član. Naime, česte su diskrimina cije i etiketiranje ove populacije upravo od strane istog društva u ko jemu mora naći svoje mjesto pod suncem.

Mnogi zatvori u svijetu sa svojom viktorijanskom arhitekturom nedovoljno utjelovljuju zamisao Jeremyja Benthama (engleski filo zof iz 18. stoljeća) o panoptikonu – sustavu društvene kontrole u ko jem jedan jedini čuvar može promatrati zatvorenike, a da ga pritom nitko ne vidi. Tmurna i bezbojna priroda mnogih zatvora, uparena s visokom razinom akustičnog odjeka, čini zatvorski život dosadnim, te istovremeno zastrašujućim i odbojnim. Povrh toga, zatvori imaju nedovoljan broj ljudi, zaposlenika, prenapučeni su zatvorenicima, a u njima i dalje vlada obilje droga poput takozvanog začina i lijekova, čime se stvara opasno okruženje za zatvorenike. Pitanje mentalnog zdravlja također predstavlja velik problem u zatvorima, posebno zbog smanjenja broja zaposlenika koji im se svakodnevno mogu kvalitetno posvetiti. Ovo bez sumnje ima velik utjecaj na nevjerojatno visoke stope samoozljeđivanja i samoubojstava u zatvorima diljem svijeta; naime, u svijetu su samoubojstva u zatvoru pet puta vjero jatnija nego među općom populacijom (Thwaites i Harkness, 2019).

Saul Hewish jedan je od vodećih praktičara koji upotrebljava dramu i kazalište u radu sa zatvorenicima. Trenutno predaje na Sveu čilištu Warwick u Ujedinjenom Kraljevstvu, a u sklopu njegove nasta ve studenti surađuju s ljudima u zatvorskom sustavu, s naglaskom na aktivaciju participacije zatvorenika u kazališnim predstavama. On ističe da je cilj dramske radionice da ljudi rade u grupi s više aktera. Nešto što se tijekom godina uvidjelo jest to da se ljudi sudjelujući u ovoj umjetničkoj formi izražavanja podsjećaju da su ljudska bića. Hewish kaže da počinitelji čak mogu zaboraviti da su ljudi, a to jasno pokazuje kakav je problem s većinom zatvorskih sustava u svijetu. Nije slučajnost da se pri izdržavanju kazne počinitelji u zatvorskom prostoru prije svega osjećaju dehumanizirano, te da se pri izlasku na slobodu nerijetko vrate svojem uobičajenom životnom stilu. Ako se zatvorenici zanemare, te ako im se ne implementiraju zdrave forme društvenog kolektivnog dobra, kako se može očekivati da će promi jeniti svoj život na pozitivan način, kada oni sebe ne vide kao ljude s pozitivnom ulogom u društvu? Hewish nas podsjeća da se drama ne uvodi u zatvore kako bi se ljudi potaknuli da postanu glumci, već im se nudi prilika da kroz proces sudjelovanja nauče biti drugačiji (Thwaites i Harkness, 2019).

Umjetnička forma izražavanja, bila ona likovna, dramska, kaza lišna ili plesna, pruža zatvorenicima priliku da razumiju sebe i svoje emocije te da sebe vide u drugačijem svjetlu. Upravo je ta promjena identiteta ključna za sprječavanje zatvorenika da ponovno počine kazneno djelo nakon izlaska na slobodu.

Umjetničke prakse u zatvorskom sustavu

Primjena umjetničkih formi izražavanja u svijetu najčešće uk ljučuje provođenje dramskih, likovnih, glazbenih, plesnih i kazališno scenskih-radionica u kojima može sudjelovati veći broj ljudi. Provo đenje umjetničkih radionica ima velik značaj u cjelovitom pristupu pojedinca, one doprinose ne samo duhovnom ispunjenju i izgradnji novog sustava vrijednosti, već i revitalizaciji, resocijalizaciji te socijal noj integraciji participanata koji mogu doprinijeti jedom kreativnom vidu ispunjavanja slobodnog vremena.

U svijetu postoje brojne organizacije civilnog društva koje svo jim radom i djelovanjem doprinose jednom novom pristupu rada sa zatvorenicima, a rezultati takvih radionica imaju pozitivne učinke, koji vode k pozitivnom razvitku različitih vještina zatvorenika.

Brojna istraživanja i projekti, od kojih ćemo neke predstaviti u ovom tekstualnom osvrtu na umjetničke prakse u zatvorskom su stavu, potvrđuju tezu kako umjetnost može poslužiti i postati važnim dijelom rehabilitacije, integracije, a time i resocijalizacije i socijalne reintegracije samih zatvorenika. Umjetnost može utjecati na njiho vu promjenu percepcije svijeta oko sebe, boljoj valorizaciji stvari iz posredne i neposredne okoline, ali i razvijanju vještina koje im mogu pomoći u boljem snalaženju u socijalnom okruženju nakon izlaska na slobodu.

Postoji velik broj primjera koji pokazuju kako su se zatvorenici nakon izlaska na slobodu okrenuli umjetničkom vidu rada te postali izuzetno poznati umjetnici, ili ljudi koji se svojim kreativnim radom uspijevaju reintegrirati u društvo, pronalazeći poslove u tiskarama, dizajnerskim tvrtkama, pa čak i u galerijama. Također, nije rijetkost da baš ti ljudi postanu i provoditelji radionica u samom zatvorskom su stavu. Oni su tako pokazatelj da se ljudi pri izdržavanju kazne mogu preobratiti na bolje. Jedan od takvih pozitivnih primjera je i bivši nizo zemski zatvorenik, a danas poznati umjetnik Toine Bakermans, koji je zbog pljački banaka proveo više od 20 godina u zatvoru. O njegovom životnom iskustvu, zatvorskom životu, transformaciji, a potom i o akademskom obrazovanju možete pročitati više u poglavlju Umjet nička edukacija u zatvorima.

Primjeri dobre prakse provođenja umjetničkih aktivnosti u radu sa zatvorenicima

Danas je u svijetu sve učestalije provođenje likovnih radionica u zatvorskom sustavu. Sve je više organizacija civilnog društva usmje rilo svoje ciljeve i viziju djelovanja k ovoj izuzetno marginaliziranoj

skupini društva, primjenjujući različite umjetničke prakse koje imaju vidljive rezultate. U nastavku ovoga poglavlja predstavit će se jedan manji, ali važan presjek programa, projekata i rezultata rada koji su hvale vrijedni te trebaju poslužiti kao primjer dobre prakse, ne samo nama koji smo svoj radni vijek i profesiju posvetili zatvorskom susta vu, već i nadolazećim generacijama, koje će možda, upoznavši sve pozitivne aspekte umjetničkog rada, i sami preobratiti svoje iskustvo rada i usmjeriti ga na rehabilitaciju i aktivnosti sa zatvorenicima.

Primjer umjetničke prakse zatvorskog sustava u Hrvatskoj

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika neprofitna je umjetnička organizacija koja je utemeljena 1868. godine. Dugi niz svog djelova nja posvetila je radu s umjetnicima u raznim formama umjetničkog izričaja, a od 2018. godine, na inicijativu umjetnice dr. art. Melinde Šefčić, pokreće svoje prve projekte usmjerene na provođenje umjet ničkih radionica uz realizaciju likovnih intervencija u formi murala u zatvorskom sustavu. Cilj ovih umjetničkih radionica jest estetizirati i rehumanizirati zatvorske prostore kakvoga poznajemo. Tako su u okviru projekta Uzorna kaznionica, realiziranog u ženskoj Kaznionici u Požegi 2018. godine, provedene dvije radionice pod autorstvom i vodstvom umjetnica Mie Maraković i Martine Miholić. Navedeni je projekt pored aktivnosti radionica uključio i oslikavanje cijelog dru gog kata ženske kaznionice, što opširnije predstavljamo u poglavlju Revitalizacija zatvorskog prostora umjetnošću: nove inovativne prakse. U nastavku predstavljamo rezultate ovih dviju hvale vrijednih radio nica koje su imale vrlo snažan i pozitivan utjecaj na zatvorenice, ne samo u kreativnom kontekstu, već i u verbalnom, emocionalnom i psihološkom, a što se moglo iščitati u njihovoj participaciji i velikom interesu za rad.

Radionica Osobna knjiga

Umjetničko-terapijska radionica pod nazivom Osobna knji ga realizirana je pod autorstvom i vodstvom umjetnice, sudionice projekta, Mie Maraković. Radionice su realizirane tijekom provedbe aktivnosti projekta Uzorna kaznionica, a u njima je sudjelovalo se dam zatvorenica ženske kaznionice u Požegi, od kojih je šest aktivno radilo na knjigama i u slobodno vrijeme tijekom provedbe projekta. Na samom početku zatvorenice su odabrale jednu od knjiga koje je voditeljica, Mia Maraković, pripremila. U svakoj radionici, a bilo ih je ukupno četiri, voditeljica radionice polaznicama je pročitala jedan stih pjesme čiji je cilj bio razviti suradnju i raspravu između voditeljice i polaznica te potaknuti polaznice na kontinuiran i kreativan rad na odabranoj knjizi. Primjerice, reakcija na stih Može može, može može. Vičem s krova ta četiri slova – može, može, jednu je sudionicu pota knulo da cijelu knjigu posveti tom stihu i opcijama i željama što sve može napraviti u životu s pozitivnim ishodima, dok je druga sudioni ca preoblikovala sve svoje negativne izjave i zamijenila ih pozitivnim

stajalištima (Maraković, 2018).

Sam koncept radionica od polaznica nije očekivao samo likov no izražavanje u formi crteža ili slike. U radovima koje su polaznice producirale tijekom realizacije radionica vidljivo je kako su smjelo primjenjivale tehniku foto-kolaža, rezanjem teksta iz časopisa, dok je crtež bio pretežito odsutan. Najčešće su se izražavale u formi teksto va, pisanjem osobnih poruka, pjesama i stihova koje su kombinirale s lijepljenjem izrezane riječi iz časopisa te su na taj način izuzetno jedinstveno stvarale svoju priču. Polaznice su koristile knjige kao osobni dnevnik u koji su čak lijepile i osobne fotografije te su u njih ispisivale svoje skrivene emocije, koje inače nerado dijele s okolinom (Maraković, 2018). To je doprinijelo stjecanju povjerenja između vodi teljice i sudionica, ali i ostvarenju tog kreativno terapijskog izražava nja koje doprinosi pozitivnoj unutarnjoj preobrazbi.

Svaka nastala knjiga u sklopu projekta stoga je izrazito osobna i jedinstvena, prepuna emocija i misli, iskustava, stavova i mišljenja. Kako je uočljivo i na priloženim fotografijama, radionice su rezulti rale jedinstvenim transformacijama bačenih knjiga u vlastite knjige, točnije, u osobne dnevnike koji su svojevrsno ogledalo duše samih sudionica.

Realizacija radionica utjecala je na raspoloženje sudionica, na njihovo kreativno i kvalitetno ispunjavanje slobodnog vremena; do prinijelo je samoanalizi osobnog stanja svake žene koja je bila uklju čena u proces radionica i potaknuto je iskreno izražavanje i suočava nje sa sobom i najskrivenijim emocijama (Maraković, 2018).

Projekt Uzorna kaznionica (2018).

Osobna knjiga [Kolaž]. Autorica radionica: Mia Maraković.

Fotograf: Juraj Vuglač. Izvor: Hrvatsko društ vo likovnih umjetnika.

Projekt Uzorna kaznionica (2018). Osobna knjiga [Kolaž]. Autorica radionica: Mia Maraković. Fotograf: Juraj Vuglač. Izvor: Hrvatsko društ vo likovnih umjetnika.

Čega se žene ne bi trebale sramiti

Tema ove radionice, koju je provela umjetnica Martina Miho lić, bila je kako iz osobne perspektive propitati društveno nametnut osjećaj nelagode i/ili srama koji proizlazi iz neuklapanja u obrasce ponašanja i stereotipe vezane uz tradicionalno poimanje roda. Dru gim riječima, teme radionica uključivale su raspravu o tome čega se žene ne bi trebale sramiti, poput načina odijevanja, težine, posla, ho bija, mišljenja. Raspravljalo se i o temama koje su polaznice same na vodile, daleko ozbiljnijim i kompleksnijim, poput srama zbog vlastite bolesti, bolesti djeteta, izdržavanja kazne, ili srama zbog počinjenog krivičnog djela. Cilj radionice bio je izgradnja i jačanje samopouzda nja, poticanje pozitivnog stajališta i pogleda na sebe te pozitivno per cipiranje kvaliteta koje svaka od polaznica posjeduje, ali se o njima nikada ne priča niti se one ističu. Radionice su se izvodile kontinuirano iz tjedna u tjedan, dok je trajala izvedba projekta Uzorna kaznionica u ženskoj Kaznionici u Požegi. Na uvodnoj radionici umjetnica i voditeljica Martina Miholić predstavila se sudionicama, predstavila im je svoj rad te ih je na taj suptilan, iskren i otvoren način uvela u temu radionica koje su bile posve intimne i osobne. Koncept radionica uključio je postavljanje pitanja na određenu temu na koju su polaznice potom uz vlastitu participaciju davale odgovore, poticala se diskusija i međusobni raz govor polaznica i same voditeljice.

Pored razgovora o određenim temama, koncept radionica uklju čivao je i pismenu te likovnu formu uobličavanja odgovora u tehnici kolaža i crteža. Polaznice su tako izrađivale vlastite umjetničke dnev nike u kojima su u formi teksta reagirale na postavljenu temu, ili su nerijetko same postavljale nova pitanja i davale na njih odgovore u kreativnoj formi izričaja. Svaki bi se plakat potom predstavio, a na taj način se među polaznicama i voditeljicom dodatno poticao razgovor o tim temama.

Neke od tema koje su se obrađivale na samim radionicama bile su:

1. Postoji li zanimanje, hobi ili aktivnost kojom su se sudionice že ljele baviti, no nisu jer se to smatralo neprihvatljivim za ženu?

2. Postoji li neko zanimanje, hobi ili aktivnost kojom sudionice ne mogu zamisliti muškarca da se bavi?

3. Postoji li nešto čega se srame, a ne bi trebale s obzirom na to da se radi o društveno nametnutom i iskrivljenom poimanju žene i njezine uloge? (Miholić, 2018).

Sudionice su izrazito aktivno sudjelovale u razgovoru i komenti ranju. Prepoznavale su zajednička ili slična razmišljanja i probleme s kojima su se susretale.

Teme koje su se obrađivale nisu bile usko vezane uz kazneno tijelo i izdržavanje kazne, već se radilo o temama svojstvenim svim ženama podjednako, bez obzira na društveni položaj i okolnosti u kojima one žive i djeluju.

Izdvajamo neke od odgovora sudionica na određene teme koje

Projekt Uzorna kaznionica (2018). Čega se žene ne bi trebale sramiti [Kolaž]. Autorica radionica: Martina Miholić. Fotograf: Juraj Vuglač.

Izvor: Hrvatsko društvo likovnih umjetnika.

su proizašle kao rezultat ove radionica, a koje su izuzetno važne za bolje razumijevanje same strukture i ciljeva ovih radionica:

• žene se ne trebaju sramiti pobačaja

• žene se ne trebaju sramiti raka dojke

• žene se ne trebaju sramiti prijaviti nasilje

• žene se ne trebaju sramiti partnerskog odnosa s drugom ženom

• žene se ne trebaju sramiti bolesti djeteta ili drugog člana obitelji

• žene se ne trebaju sramiti tražiti svoja prava na poslu i u društvu

• žene se ne bi trebale sramiti svoje ženstvenosti

• žene se ne bi trebale sramiti svojih izbora

• ne treba se sramiti podrijetla, posla, bilo kakvoga, izgleda, kilograma zubi, bora, svojih postupaka, nikada (Miholić, 2018).

Projekt Uzorna kaznionica (2018).

Čega se žene ne bi trebale sramiti [Kolaž].

Autorica radionica: Martina Miholić.

Fotograf: Juraj Vuglač. Izvor: Hrvatsko društvo likovnih umjetnika.

MultiArt festival (2019). Kazališna predstava zatvore nika [Kazališna predstava]. Izvor: Romanian prisons & National Administra tion of Penitentiaries. Rumunjska. Bukurešt. Kazalošte Nottara.

Primjer umjetničke prakse zatvorskog sustava u Rumunjskoj

Dobra praksa u primjeni umjetničkih aktivnosti postoji u rumunj skim zatvorima koji obrazovnim aktivnostima potiču zatvorenike na uključivanje u kulturne i umjetničke programe, te koji stavljaju velik naglasak na razvoj vještina, potiču primjereno ponašanje i samo poštovanje. U nastavku teksta predstavit ćemo nekoliko festivala i aktivnosti koje se provode svake godine te uključuju veliki broj za tvorenika.

MultiArt festival

MultiArt festival pod nazivom Dana Cenușă - Oslobođen kroz kulturu jedinstven je kulturni događaj u Europi, koji se održava sva ke godine. Festival ima velik utjecaj na zatvorenike i potiče pozitivne promjene, poput kreativnog ispunjavanja vremena, stjecanja samo pouzdanja te pozitivnijeg ponašanja u društveno prihvatljivim okviri ma. Ovaj festival organizira se u suradnji s kazalištem Nottara u Bu kureštu koji je od svog prvog do jedanaestog izdanja na pozornici Notarskog kazališta održao 73 predstave, uz sudjelovanje 730 zatvo renika. Od 2016. godine ovaj je događaj uvršten u program Međuna rodnog kazališnog festivala, što je i pokazatelj njegove uspješnosti.

MultiArt festival (2019). Kazališna predstava zatvore nika [Kazališna predstava]. Izvor: Romanian prisons & National Administra tion of Penitentiaries. Rumunjska. Bukurešt. Kazalošte Nottara.

National Folklore Festival (2019). Ples i zbor zatvorenika [Ples i zbor]. Izvor: Romanian prisons & National Administra tion of Penitentiaries. Rumunjska. Bukurešt.

National Folklore Festival for Inmates

National Folklore Festival for Inmates svake se godine organizira u suradnji s Rumunjskim kaznionicama i Nacionalnim se oskim muzejom Dimitrie Gustin. Ovo događanje okuplja talentirane zatvorenike i potiče ih na kreativno izražavanje, što doprinosi druš tvenoj reintegraciji zatvorenika nakon izdržavanja kazne. Rezultati se predstavljaju lokalnoj zajednici, a cilj graditi zdravo i poticajno okru ženje, za zdravu društvenu reintegraciju zatvorenika. Festival uključuje tri segmenta: tradicionalni rumunjski ples, narodnu glazbu i izložbu rukotvorina zatvorenika nastalih u sklopu radionica. Jedinstvenost ovog festivala iščitava se upravo u njegovoj kompleksnosti izvedbe koja okuplja zatvorenike u kreativnom radu tijekom cijele godine. Uz koordinaciju stručnjaka iz zatvorskog susta va, zatvorenici stvaraju ovaj opsežan i jedinstveni umjetnički program čiji je cilj podići svijest društva o važnosti ovakvih projekata.

Festival

National Folklore Festival (2019). Ples i zbor zatvorenika [Ples i zbor]. Izvor: Romanian prisons & National Administra tion of Penitentiaries. Rumunjska. Bukurešt.

National Folklore Festival (2019). Ručni rad zatvorenika [Ručni rad]. Izvor: Romanian prisons & National Administration of Penitentiaries. Ru munjska. Bukurešt.

National Folklore Festival (2019). Ručni rad zatvorenika [Ručni rad]. Izvor: Romanian prisons & National Administration of Penitentiaries. Ru munjska. Bukurešt.

National Folklore Festival (2019). Ručni rad zatvorenika [Ručni rad]. Izvor: Romanian prisons & National Administration of Penitentiaries. Ru munjska. Bukurešt.

Lokalne aktivnosti

Umjetnost, bez obzira na oblik očitovanja, zatvorenicima pruža jedinstvene mogućnosti da razumiju sebe i svijet oko sebe te na taj način stvore vlastiti kulturni identitet.

Liter-Art je simpozij o književnosti koji organizira Kaznionica Aiud u partnerstvu s Kulturnim centrom Liviu Rebreanu. Ovaj događaj oku plja ljude različitih generacija i životnih slojeva: zatvorenike, državne službenike, poznate umjetnike, članove Rumunjske književne zajed nice.

Duboka ljudska potreba za komuniciranjem emocija i ideja po stala je još jača 2020. godine, zbog restriktivnih uvjeta koje je na metnula pandemija. Kao rezultat toga, šesto izdanje Simpozija 2020. pružilo je zatvorenicima okvir za izražavanje svojih osjećaja i misli u poeziji, kratkoj prozi, fotografiji ili grafici kroz tehnologiju, što im je ta

Kita Flintacker (2019). Skulptura [Sandstone]. Udruga Mauern öffnen e.V.. Bremen. Njemačka.

kođer omogućilo razmjenu tema i osjećaja koji su se konačno odra zili u njihovim umjetničkim djelima.

Primjer umjetničke prakse zatvorskog sustava u Njemačkoj

Udruga Mauern öffnen e.V. (što se prevodi kao The Open Walls Association) neprofitna je organizacija smještena u Bremenu u Nje mačkoj, koja kroz kreativni čin pomaže zatvorenicima u rehabilitaciji i resocijalizaciji tako što ih spaja s umjetnicima i volonterima u stvara nju skulptura privatne i javne prostore.

Radionice se realiziraju s maloljetnim i odraslim zatvorenicima kaznenog sustava Bremen, gdje se kroz proces rada, te uz koordi naciju i vodstvo 12 umjetnika, stvaraju i izrađuju skulpture od drveta, gline i kamena. Nastala umjetnička djela izlažu se na javnim površi nama poput škola i vrtića, kao i u župama Bremenske evangeličke crkve. Udruga Mauern öffnen također organizira izložbe na kojima se radovi zatvorenika prodaju. Ovu neprofitnu udrugu, kao i Zakladu Uwe Hollweg, podržavaju federalna ministarstva za kulturu, pravo suđe i ustav.

Struktura radionica

Radionice za odrasle nude mogućnost zapošljavanja zatvore nika, a za te poslove osigurano je osam radnih mjesta. Na početku radionice zatvorenici su zaposleni 34 sata tjedno i primaju redovitu plaću za ovaj posao. Cijeli tijek rada nadziru dva umjetnika, a zatvore nici mogu izvoditi skulpture prema vlastitom nahođenju ili skulpture koje odgovaraju kontekstu projekta. Skulpture su najčešće izrađene od kamena i drveta.

U radionicama za maloljetne zatvorenike sudjeluje osam zatvo renika koji izrađuju keramičke skulpture u sklopu projekta za vrtiće,

Rad zatvorenika (2018). Herkunftsor teSehnsuchtsorte Gröppelinger Grünzug Bremen (Place of original, place of longing Gröppelinger Greenway Bremen) [Concrete and ceram ic]. Udruga Mauern öffnen e.V.. Bremen. Njemačka.

škole i javne prostore. Sudionici također mogu napraviti skulpturu prema vlastitim zamislima i zamislima pod nadzorom umjetnika. Koncept radionica za maloljetnike također nudi mogućnost uključivanja pojedinaca koji se teško integriraju u sustav. Upravo te radionice daju priliku za dobivanje pozitivnih povratnih informacija i stjecanje novih vještina i znanja koja mogu uvelike pridonijeti pozi tivnoj usmjerenosti nakon puštanja na slobodu i tijekom društvene integracije.

Promjer umjetničke prakse u Moldavskoj kaznionici broj 3-Leo

Moldavska kaznionica broj 3-Leo od 2017. godine provodi pro gram Umjetnost i svjetlo, koji uključuje umjetničku obradu parafina. Program se provodi u kaznionici broj 3-Leo u zimskoj sezoni (od studenog do ožujka svake godine). Prvi je put održan 2017. godine, u sklopu projekta Zajednički napori za poboljšanje pristupa psihosoci jalnim i medicinskim uslugama u zatvorima u Republici Moldaviji, koji provodi Centar za rehabilitaciju žrtava torture Sjećanje, uz financij

sku podršku Fonda za ljudska prava nizozemskog veleposlanstva u Bukureštu, Rumunjska. U okviru projekta kupljena je tehnička opre ma i potrošni materijal, materijali za obuku (brošure, video materijal). Program izvodi jedan od službenika pravosudne policije u zatvoru te okuplja i uključuje rad skupine do 10 osuđenika. Sudionici su osuđe nici koji pokazuju interes za sudjelovanje te koji posjeduju umjetnič ke vještine poput slikarstva i kiparstva.

Ovaj kreativno umjetnički program traje ukupno šest tjedana te je usmjeren na dijagnosticiranje, stabiliziranje i poboljšanje psihoe mocionalnog stanja osuđenika. Razvojem i primjenom njihovih krea tivnih vještina u području dizajna i rezbarenja kreiraju se jedinstvene ukrasne svijeće. Ciljevi programa su različiti, a uključuju:

• razradu projekta rezbarene svijeće

• razvoj fine motorike

• razvoj taktilnih istraživačkih vještina

• logično stjecanje prostornosti vizualnih elemenata

• razumijevanje i korištenje boja, kao i njihova kombinacija

• primjenu geometrijskih motiva, cvjetnih motiva itd.

• razvoj tolerancije na frustracije razvojem samokontrole

• razvoj kognitivnih sposobnosti poput pažnje, razmišljanja, pamće nja, kreativnosti

• formiranje komunikacijskih vještina i vještina odnosa, kroz adekva tan verbalni i neverbalni kontakt s drugima

• izražavanje osjećaja, želja i potreba

• smanjenje i uklanjanje strepnji, frustracija, inhibicija kreativnim oslo bađanjem nagomilanih napetosti.

Provedba ovog programa ima niz prednosti kao što su:

• program pruža sredstvo kojim osuđenici koji nemaju dovoljno ra zvijen rječnik mogu izražavati svoje osjećaje kroz vizualne umjetnosti

• program u većini slučajeva izaziva niz pozitivnih emocija kod zatvo renika, pomaže u prevladavanju apatije i frustracije

• umjetnički simbol na kojem zatvorenik radi može biti rezultat pro jekcije, može se uništiti, preoblikovati, prepraviti, bez ikakvih disci plinskih ili pravnih posljedica.

Zatvorenike se kroz edukaciju obučava o raznim tehnikama i metodama koje se koriste pri izradi svijeća, upoznava ih se s fleksi bilnošću korištenja materijala poput parafina i stearina te im se pru ža mogućnost brze i kreativne kombinacije različitih boja u procesu izrade ukrasnih svijeća.

Ovaj program pokazao se kao učinkovit alat za dijagnostiku, korekciju te edukaciju koja doprinosi identifikaciji osobnih vještina osuđenika na polju primijenjene umjetnosti. Razvojem ovih vještina doprinijet će se njihovoj lakšoj društvenoj socijalizaciji i reintegraciji nakon izdržavanja kazne.

Projekt Umjetnost i svjetlo. (2017). Izrezbarene svijeće [parafin i stearin]. Fotograf: nepoznat. Izvor: Moldavska kaznionica broj 3-Leo. Leova, Republic of Moldova.

Balsam and Escape (2016/2017). Brians 2 [Ceramics]. CaixaFo rum, Barcelona.

Primjer umjetničke prakse zatvorskog sustava u Katalonskom kaznenom sustavu

Katalonski kazneni sustav jedan je od uzornih primjera dobre prakse kada je riječ o umjetničkim radionicama i programima za za tvorenike.

U samom kaznenom sustavu zaposlena su 52 specijalizirana akademska umjetnika, takozvani monitor umjetnici koji su raspore đeni po svim kaznenim tijelima katalonskog zatvorskog sustava. Rad sa zatvorenicima traje pet radnih dana u tjednu, po osam sati na dan. Predavanja koja se provode u sklopu programa uključuju različite kreativne vještine, poput: slikarstva, kiparstva, keramika, restauracije, izvedbene umjetnosti, audiovizualne umjetnosti, fotografije, grafike, sitotiska, radijske aktivnosti, glazbe,...

Ovako kvalitetno postavljeni i strukturirani programi, osim što uče zatvorenike različitim vještinama, potiču njihovo samopoštova nje i samopouzdanje i povećavaju kapacitet učenja i rada općenito. Zatvorenici uče ponašati se i raditi u timu, upoznaju sebe i druge putem kreativnog izričaja, razvijaju pozitivnu komunikaciju.

Umjetnički programi koji se provode u katalonskim zatvorima obuhvaćaju i različite zatvorske natječaje poput Najbolje zatvorske fotografije. Mogu se prijaviti svi zatvorenici, a nastala umjetnička dje la izlažu se svake godine na grupnoj izložbi. Na primjer, 2016/2017 ostvarena je prva velika izložba u Caixaforumu u Barceloni, pod nazi vom Balsam and Escape.

Godine 2020. godine održana je druga velika izložba, pod nazi vom Collateral Damage, u najstarijem zatvoru La Model u Barceloni. Originalno ime zatvora je Prison cellular zbog njegove panoptičke strukture, a nazivali su ga i Model, jer je služio kao primjer izgradnji i ustrojstvu drugih katalonskih zatvora. Koncept izložbe uključio je ne samo predstavljanje odabranih nastalih umjetničkih radova zatvorenika, već je uključio i različite kreativne programe poput radionica, dramskih predstava za publi ku, a cjelokupni događaj pratila je i glazba koju su izvodili zatvoreni ci. Vrata ovog starog zatvora bila su otvorena za posjet građanima i obiteljima zatvorenika, kako bi se širila svijest o pozitivnim ishodima ovakvih programa, a to su izgradnja uzorne zatvorske zajednice, ali i zajednice cjelovitog zdravog društva, lišenog kriminala.

Zaključak

Rad s ljudima je nužan, i često se fokusira na rad s djecom, ugro ženim društvenim skupinama, bolesnim i starim ljudima, no rijetko se naglasak stavlja na rad s zatvorenicima. Ako govorimo o tome da je umjetnost jedinstvena za sve, ona onda uistinu i jest jedinstvena za sve i trebala bi se primjenjivati i uvoditi u sve društvene poretke i slojeve, od vrtića do groba. To uključuje i zatvorski sustav, odnosno ljude koji su svjesno ili nesvjesno počinili kazneno djelo i završili na izdržavanju kazne, i koji su često lišeni i elementarnih životnih po trepština, ali ponajviše onih duhovnih, te emotivnih vrijednosti. Iako su počinili kazneno djelo, zatvorenici su dalje ljudi koji isto tako imaju potrebu za umjetnošću. Upravo kroz primjere ovih dobrih praksi, na mjera nam je bila ukazati na to kako je malo potrebno da bi se napra vile promjene, koje će s vremenom dovesti do većih promjena, a sve u cilju stvaranja empatičnog, uviđajnog, osviještenog i odgovornog društva u kakvom svi trebamo živjeti.

Popis literature:

Maraković, M. (2018). Osobna knjiga. Uzorna Kaznionica. Hrvats ko društvo likovnih umjetnika. Zagreb: Sveučilišna tiskara d.o.o.

Miholić, M. (2018). Čega se žene ne bi trebale sramiti. Uzorna Ka znionica. Hrvatsko društvo likovnih umjetnika. Zagreb: Sveučiliš na tiskara d.o.o.

Thwaites, L. i Harkness, C. (2019 March 12). The Importance of Art in Prisons. The Boar. https://theboar.org/2019/03/the-im portance-of-art-in-prisons/.

REVITALIZACIJA ZATVORSKOG PROSTORA UMJETNOŠĆU: NOVE INOVATIVNE PRAKSE

Melinda Šefčić, Anita Jandrić Nišević i Vida Meić

Sažetak

Provođenje umjetničkih programa u zatvorskom sustavu odraz je težnje vanjskog svijeta da doprinese, da obogati tako osebujan, na neki način zanemaren, a možda čak i zaboravljen unutarnji svijet poput zatvora. Ako promatramo umjetnost u formi murala, primije tit ćemo da se na brojnim zatvorskim zidovima diljem svijeta mogu pronaći i uočiti umjetnička ostvarenja zatvorenika, ali i samih umjet nika, koji su na kreativan te posve inovativan način putem raznih projekata i inicijativa oplemenili taj hladan i posve rigidan prostor u kojemu borave i zatvorenici i sami zaposlenici zatvorskog sustava. Radni prostor, zastarjela oprema i namještaj mogu izazvati frustra cije i nezadovoljstvo zaposlenika. Upravo se tu treba istaknuti kako umjetnost može doprinijeti u stvaranju nove, humanije, podupiruće i brižne okoline te stvoriti uvjete za rast i razvoj svjesnosti, odgovor nosti, razvoj suosjećajnosti ljudi u zatvoru, a sve to može utjecati na veće zadovoljstvo samih zaposlenika na radnom mjestu i reduciranju stresa koji vodi do izgaranja na poslu.

Ključne riječi: murali, estetizacija, umjetnička revitalizacija, izgaranje na poslu

Uvod

Poznato je da umjetnost ima transformativnu moć, ona je neo graničenog djelovanja i primjenjiva je u svakom društvenom sektoru.

Umjetnički projekti u zatvorskim sustavima diljem svijeta podupiru život bez kriminala, otvaraju prozore u novi svijet, pružaju nadu u bo lje sutra. Umjetnost predstavlja našu budućnost, ona pretvara zidove u prozore, ruši granice našeg poimanja svijeta i stvarnosti. Umjetnost razotkriva priče i želje kojih nismo bili svjesni da su tu i da postoje u nama. Umjetnost je neograničeno djelovanje i ima bezbroj pozitivnih mogućnosti za promjenu životnog okruženja svih nas. Svojom ak tivacijom i zalaganjem može doprinijeti preobrazbi života svih nas, uključujući i živote samih zatvorenika, ali i promjeni radnog okruženja samih zaposlenika zatvorskog sustava (Šefčić, 2018).

Provođenje umjetničkih programa u zatvorskom sustavu odraz je težnje vanjskog svijeta da doprinese, da obogati tako osebujan, na neki način zanemaren, a možda čak i zaboravljen unutarnji svijet poput zatvora. Umjetnost je iznimno bogato područje koje je nera skidivo povezano sa životnim iskustvom svih nas (Šefčić, 2018).

U prethodnim poglavljima spomenula se važna i transformativ na uloga umjetnosti u radu sa zatvorenicima, dok se u ovom poglav lju fokus stavlja na predstavljanje programa estetizacije i umjetničke revitalizacije zatvorskog prostora. Ovakve inicijative ne samo da do vode do aktivacije zatvorenika, nego imaju pozitivan odraz i na same zaposlenike zatvorskog sustava.

Ako promatramo umjetnost u formi murala, primijetit ćemo da se na brojnim zatvorskim zidovima diljem svijeta mogu pronaći i uo čiti umjetnička ostvarenja zatvorenika koji su na kreativan te posve inovativan način oplemenili i markirali životni prostor tijekom izdrža vanja kazne. U samim počecima takav vid umjetničkog izražavanja zatvorenika smatrao se vandalizmom, neprimjerenim ponašanjem, dok se danas graffiti radovi nastali na zidovima mnogih zatvora pro matraju kao umjetnički izraz koji zatvorenika potiče na bolje ponaša nje, težnju za promjenom, ali i težnju za estetskim oplemenjivanjem samog zatvorskog prostora.

Također, možemo uočiti da se ovakvim vidom umjetnosti može doprinijeti i promijeniti percepcija radnog okruženja samih zaposleni ka zatvorskog sustava. Nerijetko se i zaposlenici aktiviraju i priključe ovakvim inicijativama, doprinoseći tako reduciranju stresa, poboljša nju komunikacije među zaposlenicima, ali i oplemenjivanju radnoga prostora koji zbog svoje osebujne arhitekture često negativno utječe na raspoloženje samih zaposlenika.

Radni prostor, zastarjela oprema i namještaj mogu izazvati fru stracije i nezadovoljstvo zaposlenika, pa možemo reći da zatvorski prostor i pozitivno i negativno utječe i na zatvorenike ali i na zaposle nike zatvorskog sustava. Gubitak i nedostatak estetskih preferencija izuzetno negativno utječe na svakog pojedinca (Piotrowski, Florek, 2015). Upravo se tu treba istaknuti kako umjetnost može doprinije ti u stvaranju nove, humanije, podupiruće i brižne okoline te stvoriti uvjete za rast i razvoj svjesnosti, odgovornosti i suosjećajnosti ljudi u zatvoru, a sve to može povećati zadovoljstvo samih zaposlenika i smanjiti stres koji vodi do izgaranja na poslu.

umjetničkih projekata s fokusom na murale u zatvorskom prostoru

Projekti estetizacije i umjetničke revitalizacije zatvorskog prostora u Hrvatskoj

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika (HDLU) od 2017. godine kontinuirano provodi projekte estetizacije i umjetničke revitalizacije prostora u zatvorskom sustavu Republike Hrvatske. Autorica i vodi teljica projekata je umjetnica dr. art. Melinda Šefčić, koja u suradnji s Ministarstvom pravosuđa i uprave RH te brojnim umjetnicima, istra živačima i institucijama realizira izuzetno inovativne projekte. Dosad su realizirani projekti Uzorna kaznionica, Revitalizacija zatvorskog prostora umjetnošću, Horizont slobode, Sloboda stvaranja te je u ti jeku izvedba petog projekta, pod nazivom Boje stvarnosti. U sklopu provedenih projekata izvedeno je preko 60 umjetničkih intervencija, u 12 kaznenih tijela, uz sudjelovanje četrdesetak umjetnika člano va HDLU-a te studenata Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Dosad oslikani prostori su: Kaznionica u Požegi, Kaznionica u Glini, Kaznionica u Turopolju, Kaznionica u Lepoglavi, Zatvor u Za grebu, Zatvor u Bjelovaru, Zatvor u Osijeku, Zatvoru u Karlovcu, Za tvor u Rijeci, Odgojni zavod u Turopolju, Zatvorska bolnica u Zagrebu i Probacijski ured Zagreb I.

Cilj projekata je poboljšanje kvalitete života i međuljudskih od nosa zatvorenika te utjecaj na uspostavljanje društvenih vrijednosti i resocijalizaciju zatvorenika, što ih osnažuje za izgradnju odgovor nosti i aktivnosti unutar zatvorske zajednice. Projekti također nastoje pomoći u izgradnji i razvoju humanijeg zatvorskog okruženja koji će potaknuti uzorno ponašanje zatvorenika i dati novu percepciju života u zatvorskoj zajednici. Ovdje se ističe i terapijski učinak umjetnosti, uključujući i promjenu slike o sebi, poboljšanje komunikacijskih vje ština, postizanje pozitivnog osjećaja te reduciranje depresije i anksio znosti općenito. Projekti kroz aktivan angažman zatvorenika doprino se unapređenju programa za sadržajnu rekreaciju, s ciljem postizanja uspješne socijalizacije i socijalne integracije tijekom i nakon otpusta.

Dosad realizirani projekti uključili su u provođenje kompleksnih istraživačkih radova brojne ustanove i pojedince kao što su: dr. sc. Anita Jandrić Nišević s Odsjeka za kriminologiju Edukacijsko-reha bilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; dr. sc. Nevena Škrbić Alempijević, dr. sc. Sanja Potkonjak s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; dr. sc. Va lentina Gulin Zrnić i dr. sc. Sanja Đurin s Instituta za etnologiju i fol kloristiku u Zagrebu te mag. soc. Miran Jurić, suradnik na projektima iz Hrvatskog društva likovnih umjetnika.

Cilj istraživačke komponente projekata je dobiti uvid u način na koji zatvorenici i stručni djelatnici kaznenih tijela u kojima su se reali zirale likovne intervencije percipiraju zatvorski eksterijer i interijer pri je i nakon provođenja projektnih aktivnosti, a sve u svrhu poboljšanja

Ratković Sobota, A. (2018). Stabla [Mural]. Kaznionica u Požegi. Fotograf: Juraj Vuglač. Izvor: Hrvatsko društ vo likovnih umjetnika.

Projekt

Horizont

Sloboda

Kosanović, S. (2019). Heroji [Mural]. Zatvor u Zagrebu. Fotograf: Ivo Kosanović. Izvor: Hrvatsko društvo likovnih umjetnika.

Rakić, G. (2020). Perspektiva [Mural]. Kaznionica u Glini. Fo tograf: Ivo Kosanović. Izvor: Hrvatsko društ vo likovnih umjetnika.

Šefčić, M. (2020). Krugovi slobode [Mural]. Kaznionica u Glini. Fotograf: Ivo Kosanović. Izvor: Hrvatsko društvo likovnih umjetnika.

Lučić, A. (2020). Vrt [Mural]. Zatvorska bolnica u Zagrebu. Fotograf: Ivo Kosanović. Izvor: Hrvatsko društvo likovnih umjetnika.

Tandara, P. (2021). Broj 43 [Mural]. Kaz nionica u Turopolju. Fotograf: Ivo Kosa nović. Izvor: Hrvatsko društvo likovnih umjetnika.

Tomić, V. (2021). Kiša ionako nije padala cijeli dan [Mural]. Zatvor u Rijeci. Fotograf: Ivo Kosanović. Izvor: Hrvatsko društvo likovnih umjetnika.

Projekt The Inmate Mural Arts program (IMAP)

Godine 2007. u floridskom zatvorskom sustavu pokrenut je pro jekt The Inmate Mural Arts, u suradnji zatvorske uprave, pravosudne policije i Sveučilišta u Floridi. Cilj je bio naslikati mural velikih dimen zija, koji će odražavati talent i kreativnost samih zatvorenika, sudi onika ovoga projekta, ali i grupnu koheziju, socijalizaciju i socijalnu integraciju putem participacije (Gussak, 2016; prema Barišić, 2020). Gussak (2016) ističe kako ovakvo uključivanje zatvorenika u projekte doprinosi smanjenju frustracija, ublažavanju depresije te doprinosi u razvijanju vještine u rješavanju problema i sukoba među zatvore nicima. U sklopu programa realizirana su tri rada, u formi murala, u suradnji studenata završne godine studija Art terapije, njihovog men tora sa sveučilišta i samih zatvorenika.

Gussak (2016; prema Barišić, 2020) ističe kako su sva tri rada veliki naglasak stavila na primjenu art terapije u radu s zatvorenicima. Cilj programa bio je istaknuti i u praksi ukazati na to kako art terapija može prepoznati i poboljšati psihofizičko stanje zatvorenika (Gussak, 2016; Barišić 2020).

Rad 1. Mural Transformation through Unity

Mural Transformation through Unity nastao je u muškom zatvo ru The Wakulla Correctional Institution na Floridi. Nakon što su se postavili projektni ciljevi te utvrdila sva pravila provođenja projek ta u toj instituciji, uslijedio je odabir zatvorenika koji će sudjelovati u projektnim aktivnostima slikanja murala. Odabrano je ukupno 11 zatvorenika koji su tijekom četiri tjedna sudjelovala u projektnim ak tivnostima – razradi ideja, izvođenju skica, a potom i slikanju samoga murala. Nakon što je dovršena skica, krenulo se u pripremnu fazu koja je uključila pribavljanje materijala i pripremu zidne površine za rad. Postavljena je skela, koja se svaki dan morala montirati i demon tirati iz sigurnosnih razloga, i zatvorenici su započeli s izvođenjem intervencije. Izvođenje murala trajalo je šest tjedana uz pomoć dvaju studenata art terapije koji su provodili projekt (Gussak, 2016; Barišić, 2020).

Nakon dovršetka projekta svi zatvorenici koji su u njemu sudje lovali razvili su osjećaje ponosa, pripadanja i ispunjenosti. Cijenili su svoj uloženi trud i napor, bili su zahvalni zbog mogućnosti participa cije i sudjelovanja i osjećali su se osnaženo i ostvareno, što je utjeca lo i na njihovo samopouzdanje (Gussak, 2016; Barišić, 2020). Upravo su ovi pozitivni ishodi bili ključni za to da se odluče i odvaže na rea lizaciju još dvaju velikih murala koja vam predstavljamo u nastavku.

Rad 2. Mural Gospel of the rock

Drugi mural, Gospel of the rock, nastao je također u sklopu IMAP programa, u gradu Colquittu u Georgiji, SAD. Projekt je potaknuo Mi ller Arts Council, u suradnji sa Sveučilištem u Floridi i zatvorenicima iz istražnog zatvora Miller (Barišić, 2020).

Projektni tim bio je sačinjen od jednog art terapeuta i dvoje umjetnika, koji su participirali u realizaciji prvog murala. Za cjeloku pnu provedbu projektne zamisli koristili su se sa stečenim iskustvom iz prijašnjeg rada. Ono što se razlikovalo jeste tema samoga murala koja se temeljila na legendi o braći Anglin. Braća Anglin često su boravila u zatvoru u Colquittu, zbog pljački banaka, a na muralu su predstavljena kao dva starija čovjeka koja gledaju u razlomljene di jelove svojeg života.

U projektnoj realizaciji odabrano je šest zatvorenika na teme lju njihovog interesa, niskog sigurnosnog rizika i dobrog ponašanja. Proces izvođenja murala trajao je šest tjedana, baš kao i prvi mural. Tematika rada odnosila se na priču o braći Anglin koja su bila prika zana kao dva starija čovjeka koji gledaju u razlomljene dijelove svo

jeg života. Mural je otad atrakcija i postao je poznat dio turističkih tura i izložbi po gradu (Gussak, 2016; Barišić, 2020).

Rad 3. Mural Beacon of Hope

Treći mural, Beacon of Hope, nastao je u ženskom zatvoru Gad sden Correctional Institution. Koncept provođenja projekta sličan je prijašnjim iskustvima realizacije murala u The Wakulla Correctional Institution i zatvoru Milleru. Ovaj mural znatno je veći od ostala dva te je pozicioniran tako da gleda prema glavnom zatvorskom komplek su (Gussak, 2016; Barišić, 2020).

Sam proces provođenja projekta uključio je veći broj zatvore nica, njih šesnaest. One su bile podijeljene u dvije grupe, pod vod stvom dvaju umjetnika koji su sudjelovali u prva dva projekta. Sam proces izvođenja murala trajao je nešto kraće, sveukupno pet tjeda na (Barišić, 2020).

Koncept murala objedinio je ideje svih sudionica, no imao je jed nu posebnu odliku, a to je da se na samom dnu rada nalazio prikaz filmske vrpce, koju je, nakon što je rad bio naslikan, svaka zatvorenica zasebno oslikavala po svojoj želji. Upravo takvim radom i slobodom prikaza, zatvorenice su mogle dati svoj mali osobni doprinos u sklo pu grupnog projekta što je izuzetno vrijedno za ljude koji su općenito lišeni ovakvih pozitivnih aktivnosti (Gussak, 2016; Barišić 2020).

Projekt Murales de libertad

Projekt Murales de libertad provodi se u ekvadorskim zatvori ma još od 2008. godine, na inicijativu umjetnika Alejandra Cruza. Cilj je povezivati umjetnost s procesom rehabilitacije zatvorenika. Sam projekt se tijekom godina proširio i postao multidisciplinarni program koji uključuje različite forme umjetničkog djelovanja poput slikarstva, glazbe, glume i audiovizualne umjetnosti (Barišić, 2020).

Glavna i najprepoznatljivija forma umjetničkog rada su murali. U realizaciju projektnih aktivnosti uključeni su zatvorenici uz vodstvo i nadzor umjetnika. Sam koncept provođenja projekta sličan je prije spomenutim projektima. Nakon uvodnih formalnosti, umjetnici su se predstavili zatvorenicima i zatvorskom sustavu s projektnom idejom, a nakon prvog sastanka krenuli su s intenzivnom suradnjom koja je imala edukativni karakter. Zatvorenici su se upoznali s projektnim aktivnostima i nastankom rada, razvijale su se ideje, izvodile su se skice, pripremalo ih se za rada i sam proces izvođenja likovnih inter vencija (Barišić, 2020).

Dosad se projekt realizirao u zatvoru u Quitu – Centro de Reha bilitacion social de Atención Prioritaria, te zatvoru Sierra Centro Nor te Cotopaxi, Ex-Penal Garcia Moreno, i ženskom zatvoru Cárcel de Mujeres del Inca. Sudjelovanje u realizaciji projekta omogućilo je za tvorenicima ne samo da izraze osjećaje, čežnje, nade i strahove, već je pridonijelo i njihovom predstavljanju široj javnosti (Barišić, 2020).

Ovaj je projekt od velikog značaja za zatvorenike jer im je omo

gućilo povezivanje, oslobađanje i iscjeljenje. Na taj način postao je dijelom njihove rehabilitacije, što dodatno doprinosi smanjenju me đusobne kompetitivnosti, nasilja i netrpeljivosti (Barišić, 2020).

Video projekta: MURALES DE LIBERTAD ECUADOR VOCES DE LIBERTAD. (2013). Arte En Carceles Ecuador “Murales De Libertad” Segunda Parte. [Video]. YouTube. https://www.youtube.com/watch?v=Ti3G_9q1iHc

Zaključak

Iako postoji niz projekata koji implementiraju umjetnost u formi murala u zatvorski prostor, nerijetko se primjećuje otpor zatvorskih zaposlenika prema inicijativama oslikavanja tih prostora.. Uvriježeno je razmišljanje da zatvori i trebaju biti rigidni i hladni, lišeni bilo ka kvih humanih ozračja koji bi kažnjenicima pružili tračak nade. Naime, smatra se da u tom prostoru borave počinitelji kaznenih djela koji nisu poštivali društvene norme i zakon pa ih zato nije potrebno „na graditi“ ugodnim prostorom – potrebno je odvratiti ih od činjenja ka znenih djela, između ostalog, time da im ne bude ugodno za vrijeme izdržavanja njihove kazne. Međutim, ovakva razmišljanja zaboravljaju na činjenicu da prostor može utjecati na bolje raspoloženje i ade kvatniju prilagodbu zatvorenika na zatvorske uvjete, što je svakako važno i za očuvanje sigurnosti ustanove, a poboljšava radne uvjete i svih stručnjaka zaposlenih u kaznenim tijelima. Upravo zato, a osla njajući se na istraživačke radove, uviđamo kako se uz dobro struk turiranje projekta, informiranje i edukaciju zaposlenika, te kontinui rani rad može doprinijeti smanjenju tog otpora, pa čak i u smjeru da kaznena tijela sama iniciraju participaciju u umjetničkim projektima, uviđajući kako ciljevi istih nisu samo od koristi za zatvorenike, već i za same zaposlenike.

Ono čega svakako trebamo biti svjesni jest činjenica da je za svaku dublju promjenu ipak potreban duži period i višegodišnja praksa primjene umjetnosti u zatvorskim sustavima. Treba imati na umu da se s ovakvim aktivnostima zatvorenicima otvara mogućnost promjene razmišljanja i usvajanje novog životnog stila – nudi im se nova percepcija života. Uz to, zaposlenicima se nudi umjetničko re dizajniranje radnog prostora, što je ključno da se barem u jednom aspektu reducira stres, a potom i spriječi sagorijevanje na poslu.

Popis literature:

Argue, J., Bennett, J. i Gussak, D. (2009). Transformation through Negotiation: Initiating the Inmate Mural Arts Program. The Arts in Psychotherapy 36(5):313-319. DOI:10.1016/j.aip.2009.07.005.

Barišić, D. (2020). Likovne intervencije u rehabilitaciji počinitelja kaznenih djela. Master thesis. Faculty of Education and Rehabil itation Sciences, University of Zagreb.

Gussak, D.E. (2017). The Continuing Emergence of Art Therapy in Prisons. In: Elger, B., Ritter, C., Stöver, H. (eds) Emerging Issues in Prison Health. Springer, Dordrecht. https://doi.org/10.1007/97894-017-7558-8_5.

Murales De Libertad Carceles Ecuador (2008). Murales de liber tad. Retrieved from https://muralesdelibertad.jimdofree.com/ on July 7, 2021.

Piotrowski, P. i Florek, S. (2015). Science of Art In Prison. In: T.M. Ostrowski, I. Sikorska i K. Gerc (ur.), Resilience and Health in a Fast-Changing World (93-106). Kraków: Jagiellonian University Press.

Šefčić, M. (2018). Uzorna kaznionica. Hrvatsko društvo likovnih umjetnika. Zagreb: Sveučilišna tiskara d.o.o.

Šefčić, M. (2019). Revitalizacija zatvorskog prostora umjetnošću. Hrvatsko društvo likovnih umjetnika. Zagreb: Sveučilišna tiskara d.o.o.

Šefčić, M. (2020). Horizont slobode. Hrvatsko društvo likovnih umjetnika. Zagreb: Sveučilišna tiskara d.o.o.

U

UMJETNICI U ZATVORU

Sažetak

I umjetnici mogu završiti u zatvoru, kao politički zatvorenici ili zbog počinjenja kaznenih djela. Nekima je od njih činjenica da su u zatvoru temeljni izvor utjecaja i inspiracije, nekima su umjetnost i privatni život potpuno odvojeni, a kod nekih i samo bavljenje umjet ničkom aktivnošću može biti nezakonito.

U ovom poglavlju bavimo se pojedinim poznatim povijesnim i suvremenim slučajeva iz kaznenog prava, pri čemu ne pretendiramo na cjelovitost.

Ključne riječi: osobe osuđene za počinjenje kaznenog djela, povijest umjetnosti, umjetnik, sirova umjetnost, marginalna umjetnost

Uvod

I u starijoj i u novijoj povijesti umjetnosti brojni su primjeri osu đenih umjetnika koji su završili u zatvoru te zatvorenika koji su tek u zatvoru razvili umjetničke sklonosti, kao i primjeri istodobne pojave oba aspekta. Stoga razlikujemo dvije osnovne situacije: s jedne stra ne, priznati umjetnik završi u zatvoru, i, s druge strane, netko tek u zatvoru postane umjetnik.

U ovom poglavlju naglasak je na umjetnicima koji su završili u zatvoru zbog počinjenja kaznenih djela, s primjerima iz područja li kovne umjetnosti i ponekim primjerom drugih oblika umjetnosti, pri čemu ne pretendiramo na cjelovitost. Također ćemo se kratko osvr nuti na vrlo širok raspon političkih zatvorenika. Umjetnici koje pred stavljamo i navodimo služe samo kao primjer.

Umjetnici kao politički zatvorenici

Jedan od temeljnih slučajeva zatvaranja umjetnika uključuje osudu iz političkih razloga, kao što je to bio slučaj s Fjodorom Mihaj lovičem Dostojevskim. Njegovi romani Zapisi iz mrtvog doma i Poni

1 Glazba i ples ostali su u sjećanju samo kroz usmenu predaju, prema riječima preživjele žrtve holo kausta Edith Eve Eger, koja je kasnije pisala kao psihologinja i is pričala kako je plesala pred Mengeleom, okrutnim nacističkim liječnikom.

i uvrijeđeni rezultat su godina provedenih u zatvoru, ali i njegov najpoznatiji roman Zločin i kazna zasigurno je inspiriran zatvorskim iskustvima.

Kad je riječ o koncentracijskim logorima, izdvojila bih jednu umjetnicu (od mnogih): Friedl Dicker-Brandeis koja je u Terezinu dr žala satove likovne kulture za djecu pomoću likovnog pribora koji je sa sobom ponijela u logor kao dio osobnih potrepština. I prije toga je bila u zatvoru. Ona je umrla u Auschwitzu 1944. godine, ali je uspjela sačuvati dječje radove koji su dio postava u Židovskom muzeju u Pragu (Kiss, 2017). Friedlin slučaj poseban je po tome što je umjetnič ka forma kojom se bavila bila likovna umjetnost koja zahtijeva mnogo pribora, a djela su sačuvana2. Mađarski pjesnik Miklós Radnóti pisao je pjesme o preživljavanju u bilježnicu koju je čuvao u džepu svoje tunike, a koja je pronađena pri ekshumaciji njegova tijela. Temišvar ske novine Déli Hírlap objavile su 30. listopada 1944. odabir pjesama izgnanika iz Bora na cijeloj jednoj stranici, pod naslovom Pjesme iza bodljikave žice, uključujući i Radnótijevu Sedmu eklogu (Babus, Sajó, 2009).

Umjetnici često iznose kritike na račun vlade, a u nedemokrat skim režimima zbog toga mogu završiti u zatvoru. To je bio slučaj s Tiborom Hajasom, mađarskim avangardnim umjetnikom performan sa 1970-ih (Hajas, 2005). Usto, mnogi su umjetnici izvještavali o svo jim uhićenjima. Možda najpoznatiji suvremeni umjetnik zatvoren iz političkih razloga je Ai Weiwei iz Kine, koji je svoje zatvorsko iskustvo učinio dijelom svoje aktivističke umjetnosti.

Klasični umjetnici osuđeni za kazneno djelo

Europska kulturna povijest prepuna je stvaraoca koje su pokre tale devijantne sklonosti, život na rubu i ekstremna želja za slobo dom, što je ujedno i životna filozofija: topos umjetnika pobunjenika s nama je već stoljećima.

Za pojam prokleti pjesnici zaslužan je Paul Verlaine koji je tako đer proveo neko vrijeme u zatvoru nakon što je njegova burna homo seksualna veza s mladim pjesnikom Arthurom Rimbaudom završila pokušajem ubojstva. Verlainea, koji je krenuo Baudelaireovim stopa ma, cijelog je života pratio razvrat.

Tradicija prokletih pjesnika utemeljena je poezijom Francoisa Vi llona (1431.-1463.), koji ne samo da je nekoliko puta bio osuđen i izdr žavao kaznu zatvora za počinjenje kaznenog djela (krađa, ubojstvo), već je napisao i nekoliko poznatih pjesama u sjeni vješala (Balada obješenih). Njegova četiri stiha postala su književni mem: Fran sam Francuz, to mi smeta, Iz Pariza kraj sélceta

Pontoise, hvat će mi užeta Šiji odvagnut têg dupeta.5

U ovom kontekstu javlja se mnogo općenitija, stereotipna po veznica između umjetnosti i zatvora: negdje u daljini pred nama se

nazire Villonov maglovit lik, prototip stereotipa umjetnika, vječnog tra gača, genija i skitnice, ženskaroša, provalnika, robijaša, pjesnika, ali i čovjeka koji brine o sebi, o svojim bližnjima, o umjetnosti i koji je i sam umjetnost, jer ga nikad ne pogodi poriv kojemu ne može odgovoriti ri movanjem (Kovacs, 2021).

Oscar Wilde dvije je godine proveo u zatvoru zbog homosek sualnosti. Na slobodu je izašao financijski, moralno i psihički uništen, supruga se od njega razvela i bio je izopćen iz društva. Tijekom bo ravka u zatvoru napisao je svoja potresna djela De Profundis i Balada o tamnici u Readingu. Siromašan i bolestan, posljednje tri godine ži vota proveo je u Francuskoj, dok je u njegovoj domovini i sam spo men njegova imena smatran neprimjerenim (Tóth, 1921., nepoznat autor, 2015) Danas se u europskim zemljama homoseksualnost ne kažnjava zatvorom, međutim u nekim drugim zemljama još uvijek se smatra kaznenim djelom.

Caravaggio (1571.-1610.)

Kada govorimo o umjetnicima iza rešetaka, većini ljudi na pamet prvo pada Caravaggio. Jedan je od najznačajnijih, iznimno talentira nih i inovativnih umjetnika u povijesti umjetnosti, predstavnik mani rizma i preteča baroka. Njegovo je slikarsko stvaralaštvo izvanredno. Karakterizirali su ga dramatični efekti svjetla i sjene i novi slikarski pristup biblijskim temama.

Caravaggio, M. (15991600). Pozivanje Svetog Mateja [Slika]. Kapela Contarelli, San Luigi dei Francesi, Rim, Italija.

Source: Javno dobro. Wikimedia.com

Cellini, B. (1540–1543). Saliera [Skulptura: soljenka]. Kunsthis torishes Museum, Beč, Austrija. Fotograf: Cstutz. Izvor: Javno dobro. Wikimedia.org shorturl.at/ai045

Također je poznato da se mnogo puta sukobio sa zakonom zbog svoje problematične i nasilne naravi, a optužen je i za ubojstvo. Nekoliko je puta završio u zatvoru, ali često iz njega i bježao. Nje gov težak, nepomirljiv karakter bio je u oštroj suprotnosti s njegovom ulogom umjetnika, stoga nije osnovao školu niti okupljao učenike, što je inače bilo tipično za umjetnike njegova doba. Međutim, prema riječima Roberta Longhija, najpoznatijeg stručnjaka za Caravaggia, umjetnikov se rad može tumačiti samo strogo u kontekstu njegove biografije jer sva njegova remek-djela odražavaju osobna iskustva, kao što možemo pročitati u recenziji filma Caravaggio: About Blood and Soul (2018.) (Révy, 2018).

Benvenuto Cellini (1500.-1571.)

Cellini je živio neposredno prije Caravaggia, bio je poznati zlatar i kipar te veliki majstor kasne renesanse. O njemu znamo više nego o mnogim njegovim suvremenicima, ne samo zbog njegovih djela, već i zato što je napisao svoju autobiografiju. Nekoliko je puta zavr šio u zatvoru (uključujući Anđeosku tvrđavu u Rimu), te je uz brojne izgrede, tučnjave i krađu na duši nosio i ubojstvo. Međutim, tada no voizabrani papa razriješio ga je kazne i angažirao. U nekoliko je na vrata puštan iz zatvora uz pomoć crkvenjaka, uglavnom zbog svojih umjetničkih postignuća i djela.

suvremeni umjetnici osuđeni za kaznena djela

I u modernoj, avangardnoj i suvremenoj umjetnosti pronalazi mo karakteristične primjere osuđenih umjetnika. Sam čin stvaranja umjetnosti, pomicanje granica i, u mnogim slučajevima, način života umjetnika uzrokuju sukob sa zakonom.

Picasso i Appolinaire neopravdano su optuženi za krađu Mona Lise i nekoliko dana proveli u zatvoru zbog toga. Umjetnost Egona Schielea obilježena je osebujnom sirovom seksualnošću, zbog čega je nakratko završio u zatvoru optužen za pornografiju. Keith Haring također je skoro završio u zatvoru zbog izrade ilegalnih grafita, ali je to uspio izbjeći zahvaljujući popularnosti svog rada i izvukao se samo s novčanom kaznom.

U zatvoru je pet mjeseci proveo i poznati mađarski glumac An drás Stohl zbog toga što je u alkoholiziranom stanju skrivio prometnu nesreću, no to nije utjecalo na njegovu karijeru. Roman Polanski, je dan od najboljih i najpoznatijih filmskih redatelja na svijetu, nije zavr šio u zatvoru ali već desetljećima izbjegava izdržavanje kazne zbog silovanja 13-godišnje djevojčice. Godine 2003. osvojio je Oscara za najbolju režiju za film Pijanist, ali ga nije mogao osobno preuzeti zbog uhidbenog naloga za njim koji je još uvijek na snazi.

Iako mu nije nužno ovdje mjesto zbog umjetničkih dostignuća, ubojica trudne supruge Romana Polanskog, vođa kulta Obitelj i serij ski ubojica Charles Manson bio je poznat i kao glazbenik te je izdao nekoliko albuma. Nakon zloglasne slave, njegov album iz 1970-ih Lie: The Love and Terror Cult dobro je primila i kritika i publika (Sixx, 2019).

Žanr rap glazbe usko je povezan s imidžom gangstera, te mnogi rap pjevači završavaju iza rešetaka, kao primjerice reper koji djelu je pod umjetničkim imenom Tekashi69, ili Bobby Shmurda, koji se smatra pionirom žanra u svijetu hip-hopa, pa su obožavatelji podnije li zahtjev za njegovo puštanje na slobodu. I Eminem je nekoliko puta završio na sudu, ali ipak nije osuđen na kaznu zatvora. Ovdje smo se samo željeli osvrnuti na ovu pojavu, kojom se, zbog njezine raznoli kosti, nećemo detaljnije baviti.

Sirova umjetnost, marginalna umjetnost i zatvorska umjetnost

Sirova i marginalna umjetnost pružaju umjetničku platformu za zatvorsku umjetnost, uz umjetnost povezanu s duševnim bolestima ili invaliditetom, odnosno specijaliziranu umjetnost. Sirova i marginalna umjetnost srodni su umjetnički pokreti usmjereni na umjetnost koja je spontana i dolazi iznutra, a događa se izvan formalne i profesio nalne umjetničke scene. U prvim desetljećima 20. stoljeća objavljen je niz zbirki i studija o radovima pacijenata psihijatrijskih ustanova di ljem Europe (Tóth, 2016).

Ovi umjetnici sve evociraju iz vlastitih dubina - temu, izbor materi jala i primjenu, ritam i način rada - i ne stvaraju svoja djela prema kon vencijama moderne umjetnosti piše Jean Dubuffet 1949., a na svojoj internetskoj stranici citira ga Galerija Átkelő, koja promovira stvarao

Wölfli, A. (1911). Gener al view of the island Neveranger [Crtež]. Kunstmuseum Bern, Švicarska. Izvor: Javno dobro. Wikipe dia.org shorturl.at/ der28

ce sirove i marginalne umjetnosti.

Walter Morgenthaler je u Švicarskoj 1921. otkrio Adolfa Wölfita, jednog od najpoznatijih protagonista sirove umjetnosti na svijetu, koji je smatran ozbiljnim psihijatrijskim slučajem. Nakon teškog djetinj stva, Wölf je nekoliko puta uhićen zbog kaznenih djela pedofilije te je proveo dvije godine u zatvoru, odakle je prebačen u psihijatrijsku bolnicu u Waldau (Einspach, 2013).

Hans Prinzhorn, liječnik u bolnici u Heidelbergu, 1922. godine objavio je revolucionarnu studiju pod naslovom Umjetnost mentalno bolesnih (Bildnerei der Geisteskranken). Istodobno, avangardni pokreti kao što su ekspresionizam, na drealizam i dadaizam izražavali su zanimanje za plemensku i arhaič nu umjetnost različitu od europskih slikarskih tradicija, kao i za dječji crtež. Njihova priroda, proizašla iz unutarnjih potreba i spontanog iz ražavanja nesvjesnog sadržaja, bila im je izvor inspiracije. Zanimali su ih i radovi psihijatrijskih bolesnika. Rad francuskog slikara enformela, teoretičara i kolekcionara Jeana Dubuffeta te koncept sirove umjet nosti (fr. art brut) koji je on uveo u javnosti su postali poznati 1940-ih. (preuzeto s internetske stranice Galerije Átkelő).

Galerije koje izlažu djela sirove i marginalne umjetnosti, skupa sa sajmovima umjetnina, marginaliziranim umjetnicima i spontanim umjetničkim izražajima osiguravaju tržišnu prisutnost i povezanost s publikom, pritom dodajući vrijednost ovim umjetničkim pojavama. I crteži zloglasne ubojice koja je završila iza rešetaka, Magde Marin ko, uvršteni su u zbirku psihijatrijske umjetnosti Mađarske akademije znanosti (Kiss, 2019).

Učitelji umjetnosti koji rade u katalonskim zatvorima 2016./2017. realizirali su uzbudljiv kompleksni izložbeni koncept. Po prvi put na zajedničkoj su izložbi (Balsam and Escape) u dijalog stavljeni rado vi zatvorenika i poznatih umjetnika (kao što su Miquel Barceló, Matt Mullican, Antonio Saura, Edward Ruscha ili Evru/Zush). Izložba je postavljena u suvremenom izložbenom prostoru u Barceloni, Ca ixaforumu. Njihova druga izložba (Collateral Damage) postavljena je 2019.-2020. u legendarnoj zatvorskoj zgradi La Model (koje je zatvo rena 2017.), gdje su izloženi samo radovi zatvorenika. Izložba je po praćena filmskim projekcijama, radionicama, koncertima i kazališnim predstavama uz aktivno sudjelovanje zatvorenika.

Svrha je bila učiniti umjetnost u zatvorima vidljivom te podupri jeti reintegraciju zatvorenika i njihov povratak u društvo. Usto, nave deni događaji u središte pozornosti stavili su i rad učitelja umjetnosti koji provode aktivnosti u zatvoru (Ginabreda, 2016).

Hámori, P. (2022). Crtež Magde Marinko [Crtež].

MTA Pszichiátriai

Művészeti Gyűjtemény / PsyArt Kolekcija mađarske Akademije znanosti.

Izvor:

Inv. no.:

MTA_PMGY_94.7 (C) Péter Hámori.

Robert Capa Contem porary Photography Center (2020). Pozivnica za izložbu Tamása Urbana Un wanted Butterfly, Kustos: István Virágyvölgyi [Flyer]. Izvor: Robert Capa Contemporary Photography Center shorturl.at/PTY36.

Uz dozvolu: Robert Capa Contemporary Pho tography Center

Umjetnici iz zatvora

Postoje neki jedinstveni, vrlo kreativni zatvorenici koji su, na ovaj ili onaj način, svojom posebnom pojavom pronašli svoje mjesto u svijetu umjetnosti. Drugi uče i svjesno grade kreativnu karijeru kao profesiju, od koje mogu živjeti nakon izlaska na slobodu.

Felesleges Pillangó (Suvišni leptir / Unwanted Butterfly) (Ferenc Deák 1954. – 1994.)

Mađarski leptir, odnosno Pillangó, ili pravim imenom Ferenc Deák, jedinstvena je pojava u zatvorskoj umjetnosti. Fotograf Tamás Urbán pratio je i dokumentirao Pillangóv život sve do smrti tog umjetnika, koji je imao vrlo snažnu kreativnu crtu i ogromnu potrebu za samoizražavanjem. Tamás Urbán bio je i njegov prijatelj i službeni sponzor, a izložba njegovih fotografija, kao i predmeta i radova ve zanih uz Pillangóa, pod nazivom Suvišni leptir postavljena je 2020. u Centru za suvremenu fotografiju Robert Capa. Uz Pillangóv rad, poznati povjesničari umjetnosti analiziraju i specifičan odnos između umjetnika i fotografa. Virtualna izložba nastala za vrijeme pandemije dostupna je i na internetskoj stranici Centra Capa.

Pillangóv lik bio je inspiracija mađarskim underground umjetni cima. Njegova se osobnost opisuje kao kombinacija neobuzdanosti i intelektualnih i kreativnih osobina: mnogo je čitao, pisao je poeziju i pjesme, crtao, slikao, osmišljavao križaljke i društvene igre, kreativno kuhao čak i u zatvoru, a kad je izašao na uvjetnu slobodu radio je i kao učitelj joge. Prema riječima Tamása Urbána imao je um oštar kao britva (Urbán, 2020). Pillangó je 1980-ih nastupao s jednom od naj poznatijih mađarskih underground grupa, Sziámi, pri čemu bi uz pje vanje na pozornici izvodio i joga poze. Poznati underground glazbenik Gas (János Gasner) snimio je glazbeni album (kasetu) 1994. godine pod nazivom Pillangó + Gas: Börtöndalok (Zatvorske pjesme), na ko jem pjeva Pillangóove stihove. Pillangó je gostovao i u najpoznatijem talk showu tog vremena, Friderikusz Showu, a članak o njemu objav ljen je u njemačkom časopisu Stern (Jankovics, 2020).

Németh D. (2020).

GAS - Butterfly: Prison Songs (Kaseta, 1994) [Fotografija].

Izvor: Capa Blog (Capa Központ/ Center). shorturl.at/ agkP2.

Uz dozvolu: Capa Blog (Capa Központ/ Center)

Urbán T. (1989-1990).

Iz serije Unwanted Butterfly [Fotografija].

Izvor: Fortepan / Urbán Tamás Javno dobro. Fortepan.hu shorturl. at/noA12

Urbán T. (1989-1990). Siami concert and Friderikusz Show (Iz serije Unwanted Butterfly) [Fotografija].

Izvor: Fortepan / Urbán Tamás Javno dobro. Fortepan.hu shorturl. at/noA12

Tijekom dugih godina koje je proveo u zatvoru zbog raznih zlo čina (oko 24 godine) tetovirao je cijelo tijelo što je izazvalo veliku pa žnju, a navodno se i vrlo ekstremno odijevao. Kata Oltai, povjesničar ka umjetnosti, opisuje ga kao pankera koji društvu šalje svojevrsnu poruku, kao tvorca mitova o sebi, osobu čije se tijelo moglo i trebalo čitati (Böcskei, Berzsenyi, Oltai, 2020). Iako nikada nije imao djece, jednom je prilikom rekao da kad postane otac neće morati kupovati slikovnice. Samo ću se skinuti, moje će me dijete prelistati i onda ću se odložiti (Cséka, 2020).

Ne postoji jedinstvena ideologija koja se mogla iščitati s Pillan góve kože; radilo se o osobnom, neodgonetljivom, zapanjujuće kao tičnom stripu koji je bio neshvatljiv velikoj većini društva. Nije slučajno da je Titanilla Fiáth, zatvorska psihologinja i kulturna antropologinja, uklopila njegov lik u drevni panteon Trickstera, lakrdijaških božan stava, koji toliko krše norme da se opiru čak i pokušajima definicije. Budući da je Trickster vječni autsajder, ambivalentnost je dio njegove suštine, jer miješa igru sa subverzijom, ludilo sa znanjem, a gdje god može, ismijava pozitivne heroje (Fiáth, 2020).

U slučaju Pillangóa, umjetničko djelo je na neki način on sam, njegovo vlastito tijelo i osoba (Cséka, 2020), pri čemu su činjenice da je u zatvoru i da je autsajder karakterističan i sastavni dio te cjeline. Njegova je umjetnost vizualna, verbalna, glazbena i taktilna u isto vri jeme, pa čak i organoleptička ako govorimo o njegovu kulinarskom umijeću. Drugim riječima, osim što je jedinstvena i provokativna, ona je i kompleksna.

Viszkis (Čovjek-viski) – lončar, medijska zvijezda i pljačkaš banaka

Osuđeni pljačkaš banaka Attila Ambrus, zvani Viszkis (Čo vjek-viski), poznata je ličnost u Mađarskoj koja je postala svojevrsna medijska zvijezda. Izgradio je vlastiti brend kao bivši zatvorenik, a o njegovu je životu snimljen film i napisana knjiga. I on je sam napisao knjigu te radi kao samozaposleni lončar. Ima i vlastitu web trgovinu u kojoj, uz keramičke predmete koje izrađuje, reklamira team-building i radionice keramike, skupa s vlastitom knjigom i filmom koji je o nje mu snimljen.

Umjetnička snaga, izvor egzistencije i reintegracija

Keramički proizvodi Attile Ambrusa (Viszkisa) komercijalne su rukotvorine namijenjene prodaji. Iako imaju slične osobine, Viszkis ne pokazuje Pillangóvu uznemirujuću, duboku, ekstremnu i originalnu umjetničku snagu, ali mu njegove aktivnosti svakako pomažu u pre življavanju i reintegraciji. Pillangó je umro u dobi od 40 godina, ali nije ni bio spreman za preživljavanje, zapravo sebe nije mogao ni zamisliti kao starca.

Poseban spoj ova dva životna puta je Nizozemac Toine Bac kermans, koji je zbog pljačke banaka proveo dugi niz godina u zatvo ru u Nizozemskoj i odatle krenuo u umjetničke vode. Kao diplomirani umjetnik, sada se bavi poučavanjem umjetnosti, pa u ovom slučaju uz pomoć umjetnosti nije došlo samo do njegove reintegracije, već on u tome pomaže i drugima. Njegova djela također karakterizira jaka umjetnička snaga.

Derzsi Elekes A. (2013). Ambrus Attila [Fotografija].

Izvor: Javno dobro. Wikimedia.org shorturl.at/ey579

Bakermans T. (2010). Prison windows. Day-Night [Slika].

Fotograf: Toine Bakermans.

Uz dozvolu: Toine Bakermans

Bakermans T. (2010). Light of Christ [Slika].

Fotograf: Toine Bakermans.

Uz dozvolu: Toine Bakermans

Zaključak

Brojni su umjetnici tijekom vremena završili iza rešetaka, a u mnogim su slučajevima oni poznati imali i koristi od boravka u zatvo ru. Ponekad, dok se netko muči u jednom području života, može biti uspješan u drugom. A ponekad sama zatvorska situacija postaje dio kreativne ličnosti i umjetničkog imidža koji se stvara. S druge strane, umjetnici koje rade u zatvorima mogu prepo znati kreativni potencijal u osobama koje su počinile zločine i na taj način sagraditi most između vanjskog i unutarnjeg svijeta.

Popis literature:

Ambrus, A. (n/p). Ambrus Attila Kerámia. https://ambrusattila keramia.hu/.

Átkelő Galéria (n/p). Art Brut és Outsider Art. Átkelő Galéria. https://atkelogaleria.com/art-brut-es-outsider-art/.

Babus, A. i Sajó, T. (2009). A bori notesz. In „Ó költő, tisztán élj te most…”. Száz éve született Radnóti Miklós. MTA könyvtára. http://radnoti.mtak.hu/hu/04.htm.

Böcskei, B., Berzsenyi, T. i Oltai, K. (2020 Ožujak 4). Mit üzen a legendás tetovált bűnöző, Pillangó teste?. Podcast show. 24.hu. https://24.hu/belfold/2020/03/04/podcast-tango-es-kes-pil lango-borton-tetovalas/.

Capa Központ (2020 Kolovoz 13). Egy pincéből került elő Pillangó 1994-es kazettája. Robert Capa Kortárs Fotográfiai Központ. https://blog.capacenter.hu/2020/08/13/pillango-gas-borton dalok/.

Cséka, Gy. (2020). Vad táj. Fotóművészet 63/1. pp. 4-19. http:// epa.niif.hu/02900/02991/00014/pdf/EPA02991_foto muveszet_2020_01_004-019.pdf.

Einspach, G. (2013). Dubuffet és az Art Brut. Artmagazin online, 2013/8. pp. 63-66. https://www.artmagazin.hu/articles/ar chivum/ae5c2f78e608fb417729d746a9b58bac.

Fiáth, T. (2020 Srpanj 19). A legvidámabb barokk - Pillangó anekdotái az államszocializmus éveiből. Robert Capa Kortárs

Fotográfiai Központ és az Archive of Modern Conflict - Bone Idle Books.

https://blog.capacenter.hu/2020/07/19/fiath-titanil la-a-legvidamabb-barokk-pillango-anekdotai-az-allamszocial izmus-eveibol-reszlet/.

Ginabreda, F. (2016). Bàlsam i fuga: pintar des de la presó. Nuvol. com.

https://www.nuvol.com/art/balsam-i-fuga-pintar-des-de-lapreso-40694.

Hajas, T. (2005). Szövegek. Enciklopédia Kiadó.

Jankovics, M. (2020). Ő itt Deák Ferenc, a haza bűnözője. 24.hu. https://24.hu/kultura/2020/03/08/pillango-ur ban-tamas-bunozes-borton-underground-rendszervaltas-frid erikusz/.

Kislexikon (n/p). Cellini. Kislexikon. http://www.kislexikon.hu/ cellini.html.

Kiss, E. (2019). Az elmebetegek múzeuma földhöz veri a látogatót. Index.hu. https://index.hu/kultur/2019/06/24/mta_pszichiatri ai_muveszeti_gyujtemeny_lipotmezo_magda_marinko/.

Kiss, V. (2017). Művészetalapú módszerek. Nagy, Á. (ur.). Szolgál va, nem tündökölve - Trencsényi 70 Budapest. Magyarország: Iu venis Ifjúságszakmai Műhely 400 p. pp. 189-214.

Kovács, K. (2021 Travanj 14). Megfoghatatlan legenda volt az első elátkozott költő – Könyvkritika. Ectopolis Magazin. https://ecto polis.hu/hirek/megfoghatatlan-legenda-volt-az-elso-elatko zott-kolto-konyvkritika/.

Radnóti, M. (1944). Hetedik ecloga. Arcanum Adatbázis Kiadó Magyarország. https://www.arcanum.com/hu/online-kiadvanyok/Szo veggyujtemeny-szoveggyujtemeny-1/a-xx-szazad-irodal ma-9C3D/radnoti-miklos-1909-1944-A5A2/versei-A5A3/hete

dik-ecloga-A66D/.

Révy, O. (2018). Caravaggio, az elmeháborodott zseni. Kultúra. hu. https://kultura.hu/caravaggio/.

Sixx (2019). Mi mind a Manson család tagjai vagyunk. Index.hu https://index.hu/kultur/2019/08/16/charles_manson_csalad_ popkultura_vol_egyszer_bugliosi_sanders/. sz. i . (2015 Studeni 30). Homoszexualitása miatt ítélték börtönre Oscar Wilde-ot. Múlt-kor magazin. https://mult-kor.hu/homoszexualitasa-miatt-iteltek-bor tonre-oscar-wilde-ot-20151130.

The Jewish Museum In Prague (n/p). Talent is Desire – Friedl Dicker Brandeis and the Art Teaching Experiment. The Jewish Museum In Prague. https://www.jewishmuseum.cz/en/pro gram-and-education/temporary-exhibits/traveling-exhibi tions/301/talent-is-desire-friedl-dicker-brandeis-and-the-artteaching-experiment/.

Tóth, Á. (1921). Előszó. Wilde O. A Readingi fegyház balladája. Az Atheneum Irodalmi és nyomdai R. R.-T. kiadása. Budapest. https://mek.oszk.hu/10200/10243/10243.htm.

Tóth, E. (2016). Egy kívülálló művész narratívája. ME.dok. 2016/2. pp 85-93. http://www.medok.ro/sites/medok/files/inline-files/ME dok_2016_02_09_Toth_Eszter_0.pdf.

Urbán, T. (2020). Felesleges Pillangó. Robert Capa Kortárs Fo tográfiai Központ és az Archive of Modern Conflict - Bone Idle Books.

https://blog.capacenter.hu/2020/03/27/urban-tamas-fe lesleges-pillango-reszlet/.

Urbán, T. (2020). Felesleges Pillangó fotókiállítása. Capa Köz pont honlapján és a virtuális kiállítás. Robert Capa Kortárs Fo tográfiai Központ. https://capacenter.hu/kiallitasok/urban-tamas-felesleges-pil lango/ .

INTERVENCIJE TEMELJENE NA UMJETNOSTI

Virág Kiss

Sažetak

Umjetnost i sami umjetnici mogu imati različite uloge u zatvori ma, tako da postoji širok raspon umjetničkih intervencija. Uz umjet nike, i predstavnici mnogih drugih disciplina mogu imati uloge razli čite namjene i s različitom razinom stručnosti, te mogu transformirati svoje materijalno okruženje. Kroz umjetnost zatvorenici se mogu povezati sami sa sobom, jedni s drugima, sa svojim obiteljima, s ma terijalnim i širim društvenim okruženjem.

Ključne riječi: intervencije temeljene na umjetnosti, reintegracija, art terapija, likovna pedagogija, narativna terapija

Uvod

U kojim ulogama susrećemo umjetnike u zatvorima? Koji su naj tipičniji oblici umjetničkih intervencija u zatvorima, koje se umjetnič ke discipline pojavljuju i kakvu ulogu mogu imati u životima zatvore nika i zaposlenika u zatvorskom sustavu?

Kao umjetnik moguće je raditi bilo gdje, čak i u zatvoru, a umjet nost se može koristiti kao pomagalo u radu na reintegraciji. U spe cifičnom kontekstu zatvora moguće je razlikovati umjetničke inter vencije različite namjene i različite razine stručnosti, koje, sukladno tome, mogu provoditi osobe s različitim stručnim kompetencijama.

U zatvoru se umjetničkim radom mogu baviti umjetnici, učitelji umjetnosti, socijalni radnici, svećenici, art terapeuti, psihoterapeuti itd., svaki u svojem području kompetencije. Osnovna razlika može biti je li fokus više na osobi ili više na umjetnosti. U slučaju obrazo vanja kroz umjetnost, terapije, razvoja ili potpomaganja, umjetnost može biti alat, a naglasak je na osobnom radu, koji može biti tera

pijski, društveni ili čak duhovni (npr. meditacija). U slučaju obrazo vanja za umjetnost, cilj je sam umjetnički proizvod (Kiss, 2010). Kad je riječ o zatvorskim kazalištima, često se susrećemo s modelom za umjetnost, gdje je glavni cilj postizanje najviše moguće razine izved be (Szokács, 2013). U filmskom projektu pričanja priča (Tales from the Prison Cell / Priče iz zatvorske ćelije) redatelja Ábela Viskya, 2020) o kojem govorimo kasnije u ovom poglavlju svjesno je odabran ovaj put (intervju s Ábelom Viskyem). Kod art terapije ili socijalnog kaza lišta (Szokács, 2013) naglasak je na funkcioniranju osobe odnosno osobnosti. Art terapija teži prodiranju u osobni unutarnji svijet, a soci jalno kazalište cilja na razinu društvenih, međuljudskih odnosa.

Umjetnici u zatvoru

Umjetnici u zatvoru mogu boraviti u nekoliko različitih uloga:

• umjetnici mogu biti u zatvoru kao zatvorenici, ili zatvorenici mogu postati umjetnici

• mogu stvarati vlastitu umjetnost, odnosno oslikavati zido ve, fotografirati, nastupati (glazba, ples, kazalište...). U to mogu uključiti i druge zatvorenike, a eventualno i zaposlenike u za tvorskom sustavu

• mogu voditi participativne umjetničke projekte u zajednici gdje otvoreni kreativni proces kroz koji zajedno prolaze rezultira za jedničkim umjetničkim proizvodom

• mogu mentorirati određene umjetničke procese u krugu za tvorenika (i eventualno zaposlenika), podučavati umjetnost kao svojevrsni znalci, voditi umjetničke radionice.

Predstavnici pomagačkih zanimanja u zatvoru koji rade s umjetnošću

Predstavnici svih vrsta pomagačkih zanimanja također mogu voditi umjetničke aktivnosti u zatvoru. Osim art terapeuta i učitelja umjetnosti, umjetničke metode u zatvore mogu uvesti i socijalni rad nici, svećenici, defektolozi itd.

Takve aktivnosti (koje se mogu i kombinirati) uključuju sljedeće:

• učitelji umjetnosti i likovni pedagozi mogu voditi likovne edu kacije, podučavati tehnike, pomoći zatvorenicima u razvijanju vještina i upoznati ih s umjetničkim djelima. To može imati tera pijski učinak, ali to nije glavni cilj

• u razvojnim aktivnostima umjetničko-pedagoške prirode na stoji se razviti samoučinkovitost, produktivnost, socijalne (meke) vještine, umjetničko stvaralaštvo, umjetnička vrijednost te poti cati kreativnost i produktivnost i smisleno provođenje vremena

• zatvor može pružiti i prostor za umjetničke aktivnosti izgrad nje zajednice, koje mogu pomoći u oblikovanju odnosa između zatvorenika međusobno, zatvorenika i članova njihove obitelji,

kao i zatvorenika i zatvorskih djelatnika te poboljšati suradnju među njima

• art terapija i metode temeljene na umjetnosti mogu se koristiti kao podrška metodama restorativne pravde

• prilikom provedbe aktivnosti meditacije ili oslobađanja od stresa, tijekom kojih dolazi do doživljaja zanesenosti (eng. flow) i oslobađanja napetosti, koriste se i umjetničke tehnike svjesne prisutnosti (eng. mindfulness)

• procese osnaživanja kroz umjetnost, gdje je naglasak na od lukama, pravima, participaciji i jednakosti, osobnom identitetu, individualnim preferencijama i autonomiji.

(Psiho)terapijske i usmjerene aktivnosti mogu voditi kvalificirani art terapeuti i art psihoterapeuti. U tom je slučaju fokus u potpunosti na osobi, njezinim unutarnjim procesima i eventualnim traumama (Kiss, 2014).

Projekti pričanja priča u zatvorima

U zatvoru u Egeru u Mađarskoj provedeno je nekoliko projeka ta narativne terapije (pričanja priča) u kojima su zatvorenici pomoću složenih umjetničkih metoda stekli nove alate za kontakt sa svojim obiteljima, ali i nove osobne vještine. Projekt su vodile Ildikó Boldi zsár i Margó Luzsi. Projekti Margó Luzsi objavljeni su u knjigama (Lu zsi, 2020 ab), a Ildikó Boldizsár objavila je studiju slučaja u jednoj od svojih knjiga (Boldizsár, 2019).

Filmski redatelj Ábel Visky vodio je složen umjetnički projekt tije kom kojeg je snimio dokumentarni film Tales from the Prison Cell (Priče iz zatvorske ćelije) koji je izašao 2020. godine.1 Očevi na izdržavanju kazne zatvora pišu priče prema kojima se snimaju filmovi – u kojima glume oni sami i njihova djeca. Zajednički kreativni proces koji je baza filma daje nam uvid u paralelne živote zatvorenika i njihovih obitelji te u razvoj njihovih teških odnosa. Zahvaljujući današnjoj filmskoj tehnolo giji, u tim se bajkama otac i dijete mogu susresti u čarobnom, prilagod

1 https://www. netflix.com/hu/ti tle/81424407 https://port.hu/ adatlap/film/mozi/ mesek-a-zarkabolmesek-a-zark abol-tales-fromthe-prison-cell/ movie-224941

Nagy Z., Kürti I. (2020). Tales from the Prison Cell (redatelj: Ábel Visky) [Fotografija].

Izvor: Proton Cinema shorturl.at/ilQW2.

Uz dozvolu: Proton Cinema

ljivom svijetu, prelazeći tako granice opipljive stvarnosti. Ipak, postavlja se pitanje može li iskustvo susreta u fikciji imati stvarni utjecaj na te vrlo ograničene, jako nabijene odnose. Može li bliskost stvorena u svi jetu fantazije postati stvarna ili zaglavi na razini neke umjetno stvorene iluzije

Što misliš koji bi lik iz bajke bio tvoj dečkić? pitanje je postavljeno u filmu, koje zasigurno otvara temu obiteljskih odnosa. No, to nije jedini način na koji ovaj projekt ulazi u živote protagonista. Iskustvo snimanja u filmskom studiju Fót potpuno je nova situacija i pozitivno iskustvo za obitelji u nepovoljnom položaju (vrijedi pogledati samo najavu za film i vidjeti sjaj u dječjim očima kad saznaju) za koje je zaslužan problematičan član obitelji u zatvoru.

Uloga umjetničkog rada

Utjecaj umjetničkog rada sažet je i analiziran u nekoliko istra živanja i studija. Autori se slažu da smanjuje nedolično ponašanje i poboljšava kvalitetu života ne samo zatvorenika nego i zatvorskih djelatnika (Juhász, 2016, str. 89). Prema mišljenjima umjetnika i te rapeuta (Geréb Valachiné, Fónagy, Oriold, 2020) te raznih stručnih skupina koje rade u zatvorskom sustavu (uprava, socijalna služba, čuvari) (S. Sandberger refers to Honti, 2016) uloga umjetnosti u zaštiti mentalnog zdravlja uključuje pokretanje procesa učenja, razvoj so cijalnih kompetencija, komunikacijskih vještina, empatije, povećanje samopouzdanja i samorefleksije, razvoj strategija rješavanja proble ma te poboljšanje koncentracije i discipline – drugim riječima, dolazi do složenog razvoja osobnosti.

Paul Clements (2004, upućuje na Juhász, 2016) navodi pet argu menata u tom smjeru:

• zatvorenicima nije dosadno, već pronalaze aktivnosti koje od govaraju njihovim interesima, pa je stoga lakše održavati red

• (ponovno) se uključuju u obrazovanje

• kreativnost se podudara s rehabilitacijskim potrebama

• prilika za samoizražavanje, jačanje samopouzdanja, pomoć u komunikaciji, međusobno prihvaćanje

• zatvorenike se osposobljuje da postanu korisni, produktivni građani.

Osim toga, umjetnost pruža priliku da se zatvorenici dublje po vežu i s nečim drugim osim samog zatvora. Umjetnički rad može imati složen utjecaj na zatvorenike i zatvorsku zajednicu, ali može biti i alat za destigmatizaciju i senzibilizaciju. Može biti način demonstri ranja vrijednosti, što pak može pomoći pri suzbijanju stigmatizacije i stereotipa. Na osobnoj razini, umjetnički rad može biti jednostavna razbibriga (vrijeme u zatvoru je teško i sporo prolazi), smislena aktiv nost koja može dovesti do doživljaja zanesenosti. Može pružiti prostor za razmišljanje i aktivnost. Umjetnički rad pokreće, unosi raznolikost

poticaje u prazan i zatvoreni prostor, primjerice kroz murale oslika ne u tmurnom prostoru, a i tijekom stvaranja pruža stimulaciju (npr. doživljaj boja).

Kad je riječ o radnoj sposobnosti, pruža mogućnost učenja u društvenom i općem smislu, razvijanja novih vještina. Uz spontane (nevođene) umjetničke aktivnosti, osim samoizražavanja, u zatvorima se mogu raditi i reprodukcije poznatih umjetničkih djela, što je za ne stručne osobe izvediva i dobro definirana tehnika. Među slikama su česte sakralne slike koje za zatvorenike mogu imati bogato značenje i s njihovom se simbolikom mogu povezati prilikom reproduciranja slike. To je također produktivna aktivnost koja rezultira samostalno izrađenim smislenim predmetom, koji može poslužiti i kao roba za razmjenu. Prema tome, vještine crtanja u takvom zatvorenom okru ženju mogu imati isplativu vrijednost. Osim reprodukcija, najčešće se izrađuju portreti i prikazi života u zatvoru za članove obitelji.

Uz stvaralaštvo, i uspostava sigurnog odnosa ima ključnu ulogu u vođenim aktivnostima. U dovoljno dobrom osobnom okruženju, od nosno u onome koje prihvaća i osigurava suradnju, razvijaju se i jav ljaju takozvane meke vještine, pod kojima podrazumijevamo osobne i socijalne vještine koje određuju integraciju, motivaciju, upravljivost i kreativnost osobe na radnom mjestu izvan samih okvira stručnog znanja. Primjeri takvih sposobnosti su fleksibilnost, kreativnost, ko munikacijske vještine, organizacijske vještine, izdržljivost, emocio nalna inteligencija itd. Samoizražavanje može omogućiti dijeljenje i usmjeravanje osjećaja, teških ili neispričanih priča, a u slučaju likov nog izražavanja ti se aspekti mogu utjeloviti u materijalni proizvod. Aktivnosti kojima se krše pravila u nekim se slučajevima mogu pre tvoriti u divergentno mišljenje i kroz stvaralaštvo se mogu legalno doživjeti i iskusiti. Takva iskustva i upoznavanje sebe na nove načine mogu dovesti do promjene stavova. Tijekom umjetničkog rada daju se i primaju pažnja i empatija. To može dovesti do osjećaja sposob nosti, odnosno spoznaje da sam i ja dobar u nečemu. Aktivna priroda umjetničkog rada djeluje protiv naučene stagnacije, omogućuje da osoba bude aktivni dionik, a ne samo pasivni subjekt vlastitog života, da sudjeluje u oblikovanju svoje sudbine i preuzima odgovornost za nju.

Posebno upečatljivo obilježje u zatvorskom kontekstu može biti način na koji se svojevrsna sloboda u okvirima preko umjetnosti može doživjeti kroz osobne izbore i odluke donesene u okviru um jetničkog rada. Zatvorenik koji je bitno ograničen u svojoj osobnoj slobodi može birati temu, boju, i donositi mnoge male samostalne odluke tijekom kreativnog procesa. To je sloboda mašte i mišljenja, odnosno sloboda stvaranja. Umjetnički rad u zatvoru u nekom obliku može uključivati zatvorske djelatnike i u mnogim slučajevima člano ve obitelji. Umjetnički izraz može donijeti razumijevanje i stoga pri hvaćanje, a ponekad i priznanje, ako je osoba talentirana. Kroz njega se svakako izlaže drugačija, suptilnija i ranjivija strana osobe. Mogu se osmisliti i specifični umjetnički projekti za pomoć u održavanju kontakta s obitelji. Umjetničke metode mogu imati važnu ulogu u

poslijepenalnom prihvatu i reintegraciji zbog njihovih gore navede nih karakteristika. Olakšavaju prijelaz u svijet rada, jer samo stvaranje umjetnosti uključuje rad, ono je zapravo most između sadašnjeg stanja (bolesti) i budućeg stanja (zdravlja), prilika za rad (Valachiné Geréb, Fónagy, Oriold, 2020).

Sažetak

Intervencije temeljene na umjetnosti koje provode umjetnici i predstavnici raznih pomagačkih zanimanja imaju širok i složen utje caj na život u zatvoru. Mogu biti važni alati za humanizaciju mjesta i situacije, reintegraciju, kvalitetu života i razumijevanje.

Popis literature:

Boldizsár, I. (2019). A királyné, aki madárnak képzelte magát, meseterápiás csoporttörténetek. Jelenkor kiadó.

Documentary (2020). Tales from the Prison Cell (director Abel Visky, 2020). Proton Cinema. http://protoncinema.hu/hu/filmek/mesek-a-zarkabol.

Honti, Gy. (2016). Művészet a börtönben. Taní-tani Online. http://www.tani-tani.info/muveszet_a_bortonben.

Juhász, Zs. (2016). Művészeti programok és művészetterápia börtönkörnyezetben. Börtönügyi Szemle 2016/4. pp. 83-94.

Kiss, V. (2014). Comparing Visual Art Education and Art Thera py Theory and Methodology. Confinia Psychopathologica, 2014. Vol.2 No.2., pp. 151-174.

Laing, J. (1984). Art Therapy in Prisons. Thessa Daley (ur., 1984). Art as Therapy, An introduction to the use of art as a therapeutic technique. Routledge. London, New York. pp. 140-151.

Leciq (2020 Svibanj 27). Soft skill. Leciq. https://lexiq.hu/softskill.

Luzsi, M. (2020a). Rabmesék, Mesék és történetek az egri Bün tetésvégrehajtási Intézet mesekörének életéből. Luzsi Margó (magánkiadás).

Luzsi, M. (2020b). Rabkoszt testnek és léleknek, A Heves Megyei Büntetésvégrehajtási Intézet mesecsoportjának laktató meséi és receptjei. Luzsi Margó (magánkiadás).

Szokács, K. (2013). A színház és a társadalom kapcsolódási pont jai Olaszországban a börtönszínházak tükrében. Doktori dis szertáció, ELTE BTK Irodalomtudományi Doktori Iskola. http:// doktori.btk.elte.hu/lit/szokacskinga/diss.pdf.

Valachiné, G. Zs., Fónagy, J. i Oriold, K. (2020). Lelki egészségvédelem a resztoratív művészet segítségével. ERAS MUS+ Program 2019-1-UK01- KA204-97CBFC43-EN. Lélekben Otthon Alapítvány.

https://lelekbenotthon.hu/2020/04/szamit-a-lelki-egeszseg/.

Visky, Á. (2021 Svibanj 19). Interjú Visky Ábel rendezővel. Marie Claire magazin

https://marieclaire.hu/kultura/2021/05/19/ugy-szerettunkvolna-ranezni-ezekre-az-emberekre-hogy-az-ertekeiket-las sak-vissza-interju-visky-abel-rendezovel/

UMJETNOST I TERAPIJA

Peter van Olmen

Kultura je također vrlo važna za osobni razvoj, društvenu uključenost te bogatije okruženje za učenje i život. Kultura stvara društvenu poveza nost (citat iz Art very common autora P. Smet, 2010).

Sažetak

Društvo ne ostaje zamrznuto u vremenu, nastavlja se prirodno razvijati i inovirati. Dolazi do inovacija koje od nas zahtijevaju različi te vještine, znanja i stavove. Zatvorenici su vrlo malo ili nisu uopće uključeni u taj proces te im je kao posljedica tog isključenja teško ponovno sudjelovati u „modernom” društvu nakon izlaska iz zatvora.

Umjetnost može biti alat koji će to vrijeme izolacije učiniti pod nošljivim, ali i preko kojeg se mogu razvijati vještine tražene u druš tvu. Ona može biti medij komunikacije preko kojeg zatvorenici održa vaju vezu s društvom. Nakon izlaska iz zatvora, zatvorenici se mogu vratiti u društvo sa setom alata koji im povećava šanse za uspješnu reintegraciju.

Ključne riječi: reintegracija, medij komunikacije, osviještenost, po vezanost

Uvod

Zamisli da danas dođeš u zatvor. Moraš predati mobitel i laptop, čime se praktički prekida tvoja veza s vanjskim svijetom. Iza sebe na određeno vrijeme ostavljaš obitelj, djecu, prijatelje i društvenu okoli nu, temelje tvojeg postojanja. Život u zatvoru je monoton, okruženje je često crno-sivo, prilike za suradnju vrlo su ograničene, a kontakt s vanjskim svijetom je minimalan. Dugogodišnji boravak u skučenoj ćeliji s gotovo nikakvim normalnim društvenim kontaktom negativno utječe na samopoštovanje. Zatvorenici mogu postati ogorčeni, ljuti i osvetoljubivi prema društvu.

Matisse, H. (1909). Ples (I) [Slika].

The Museum of Mod ern Art (MoMA), New York, SAD. Izvor: javno dobro. 2022 Succession H. Matisse / Artists Rights Society (ARS), MOMA New York. shorturl.at/ cEIOY

kao seta alata i medija komunikacije

Kako bismo naglasili važnost umjetnosti kao seta alata i me dija komunikacije, htio bih uputiti na knjigu dvojice filozofa, Alaina de Bottona i Johna Armstronga (2014). Oni su uveli novu metodu: umjetnost kao oblik terapije, te njihova knjiga obiluje rješenjima za brojna životna pitanja. Objašnjavaju kako umjetnost može biti tera pijsko sredstvo koje nas usmjerava, zabavlja i tješi te nam omogu ćuje da postanemo bolji. Moramo se jasnije usredotočiti na to kakav alat umjetnost može biti i što s njime možemo činiti. Kao i drugi alati, umjetnost može unaprijediti naše vještine i sposobnosti. Umjetnost nam omogućuje i više od samog korištenja ruku i osjetila. Umjetnost nadoknađuje naše urođene nedostatke, osobito u pogledu uma, kada se ti nedostaci mogu opisati kao psihička oštećenja. Da bismo saznali koja je svrha umjetnosti, moramo se zapitati što našem umu i emocijama treba da bolje funkcioniraju. S kojim psihičkim ograni čenjima umjetnost može pomoći? Autori su definirali sedam ogra ničenja i sedam funkcija umjetnosti: sjećanje, nada, patnja, ponovna uspostava ravnoteže, samosvijest, razvoj i uvažavanje.

Bilo bi zanimljivo o tim funkcijama raspraviti sa svim zatvorskim djelatnicima. To bi možda doprinijelo dobrobiti u zatvorima i reinte graciji zatvorenika.

Pogledajmo pobliže nekoliko kratkih odgovora na četiri od se dam funkcija umjetnosti:

Umjetnost nam budi nadu

Plesačice na Matisseovoj slici ne tvrde da je ovaj svijet potpuno bez problema, ali njihov stav ohrabruje. Dovode nas u doticaj s ra dosnim, bezbrižnim dijelom nas samih koji nam može pomoći da se nosimo s neizbježnim poniženjima i odbacivanjima.

Umjetnost nam vraća ravnotežu

Klee, P. (1936). Nach der Ueber Schwem mung [Slika].

Fondation Beyeler, Riehen, Švicarska.

Izvor: Javno dobro shorturl.at/ryPUZ

Promatranjem i usmjeravanjem pažnje na umjetničko djelo od vraćamo pažnju s boli. Gledanje ili slušanje umjetničkih djela u nama budi iskustva ili asocijacije, primjerice ljutnju, ljepotu, sjećanje, po stavljamo si pitanja o nakani autora. Na taj način svaki pojedinac daje vlastito značenje onome što vidi na crtežu, slici ili bilo kojem drugom djelu. Umjetnost kao dio našeg okruženja daje dodatnu dimenziju kvaliteti života. Nudi drugačiji način gledanja, gradi mostove između različitih svjetova i različitih vremena.

Pomoću umjetnosti se razvijamo

Mwana Pwo-mask. (20th Century). [Maska].

Congo. Fotograf: Viscorp. Izvor: Javno dobro. Dreamstime. com shorturl.at/ jkN23

Mondriaan, P. (1913). Tableau no. 1 [Slika]. Kolekcija muzeja Kröller-Müller Museum, Otterlo, Nizozeska. Fotograf: Rob Lumen Captum. Izvor: Javno dobro. Dreamstime.com shorturl.at/bARXZ

Mnoga iskustva, ljude, mjesta i razdoblja koja nam mogu nešto važno ponuditi odbijamo jer su upakirani na pogrešan način i ne mo žemo ih iskoristiti. Naše su prosudbe često površne i pristrane. Brzo stvari smatramo čudnima, a taj je stav suviše obramben i ograničen. Umjetnost proširuje naša iskustva. Umjetnost je istančana zbirka iskustava drugih ljudi, prezentirana u prekrasnim, dobro organizira nim oblicima. Može nam pokazati neke od najelokventnijih oblika iz ražavanja drugih kultura, što nam pruža bolje razumijevanje nas sa mih i svijeta oko nas. Na prvi pogled čini se da su mnoga umjetnička djela samo drugačija ali onda otkrijemo da mogu sadržavati ideje i uvjerenja koja možemo prisvojiti tako da nas obogaćuju. Nije sve što nam treba da postanemo bolja verzija nas samih nadohvat ruke.

Kroz umjetnost opet cijenimo svakodnevne stvari

Postali smo manje osjećajni jer je sve tako poznato i živimo u svijetu u kojem vlada trgovina usmjerena na blještavilo. Često smo nezadovoljni jer je život dosadan. Proganja nas ideja da negdje drug dje možemo iskusiti više i bolje. Umjetnost nam pomaže da ponovno postanemo osjećajni. Skida našu ljušturu i spašava nas od ravnoduš nosti kojom smo navikli promatrati sve oko nas. Ponovno postaje mo prijemčivi i na stare stvari gledamo novim pogledom. Umjetnost nam pomaže da shvatimo da noviteti i blještavilo nisu jedino rješenje.

Ovih sedam funkcija može biti i moćan set alata za postizanje ciljeva koje je flamanska vlada 2013. postavila u Uredbi o organizaciji pomoći i usluga za zatvorenike.

U Uredbi su istaknuti sljedeći ciljevi:

• poticanje osobnog razvoja zatvorenika

• ponovna uspostava socijalne, međuljudske i psihološke ravno teže zatvorenika

• smanjenje negativnih posljedica za zatvorenike i njihovu najbli žu društvenu okolinu

• promicanje integracije i sudjelovanja u društvu nakon izlaska iz zatvora

• poticanje procesa ozdravljenja između počinitelja, žrtve i društva

• smanjenje rizika od recidivizma

To su hvalevrijedni ciljevi kojima mogu doprinijeti sve vrste umjetničkih i kulturnih projekata u zatvorima.

Sve vrste umjetnosti imaju terapijski učinak i na zatvorenike i na društvo.

Vanjski svijet često ima pristrani pogled na život u zatvoru. Tra žimo da zatvorenici budu kažnjeni, zaboravljajući činjenicu da će ti zatvorenici na kraju opet postati dio društva. Korištenje umjetničkih projekata kako bi se u društvu potakli razgovori o životu u zatvoru može pružiti realniji pogled na njega. I društvo će time postati svjesnije važnosti pripreme zatvorenika za re integraciju. Zatvorenici umjetnost mogu koristiti da se oslobode svo jih frustracija, ogole duše, nauče kritički razmišljati o društvu i sebi, saznaju što je poštovanje, te nauče surađivati i komunicirati.

Dugogodišnji boravak u skučenoj ćeliji s gotovo nikakvim nor malnim društvenim kontaktom negativno utječe na samopoštova nje. Zatvorenici mogu postati ogorčeni, ljuti i osvetoljubivi prema društvu. Kroz umjetnost, zatvorenici mogu povećati samopoštova nje i poboljšati mišljenje o sebi. Zatvorenici imaju vrlo malo stvari u posjedu, pod strogom su kontrolom sigurnosnih pravila i protokola, imaju vrlo mali ili nikakav kontakt s obitelji i rodbinom. Zbog svega toga mogu izgubiti svoj identitet.

Umjetnički projekti također utječu na društveni život u zatvoru. Crno-sivo okruženje postaje šarenije te se kroz pojačanu interakci ju između zatvorenika, čuvara i voditelja radionica stvara pozitivnije društveno okruženje. Zajedničkim radom na stvaranju umjetnosti jača se povezanost, poštovanje i povjerenje, što pak pozitivno utječe na proces reintegracije zatvorenika.

Primjeri takvih interaktivnih projekata

Nizozemska teologinja i umjetnica Folly Hemrica tvrdi da je sva umjetnost sveta, referirajući se na svoje projekte u raznim zatvorima. Ona opisuje zatvor kao najbanalnije okruženje koje se može zamisliti.

Okruženje koje je bezlično i bezdušno, gdje je uporaba jezika pripro sta. Zvukovi su glasni i neprijazni, ključevi zveče, zatvorenici vrište, a ćelije su ukrašene neprivlačnim slikama. Stvarati umjetnost skupa sa zatvorenicima u toj pustinji, za nju je bio izazov.

Bilo joj je zanimljivo procijeniti reakcije zatvorenika prije no što je krenula s projektom, pitajući ih: Možemo li skupa stvoriti vjetar, svježi zapuh koji bi otvorio prozor iako je zatvoren?. U početku je vjetar bio nepovoljan.

Zatvorenici se nisu doživljavali vrlo kreativnima. Uprava zatvora smatrala je da je umjetnički projekt besmislen te su rekli da nema prostora za njegovo financiranje. Djelatnici su se bojali da projekt neće pridonijeti sigurnosti. Unatoč početnom nepovoljnom vjetru, započet je mali projekt. Zatvorenici su na platnima izradili sitotisak u obliku zvijezde te pojedinačne dijelove spojili u jedno veliko platno. Nakon projekta, zatvorenici su bili ponosni na krajnji rezultat koji su zajedno postigli u skladu.

Teme razgovora u zatvorima često su krivnja, sram i nevidljivost, međutim u ovom projektu to nije bio slučaj. Otkriveni su novi talenti, a kroz zajednički rad stvoreno je okruženje u kojem se razgovori više nisu vodili prisilno, već je do njih dolazilo prirodno. Zajednički rad na projektu sitotiska zatvorenicima i zatvorskim djelatnicima pružio je prostor za neformalni razgovor o problemima, za čavrljanje. Nepo voljni vjetar je nestao. Djelatnici i uprava uvidjeli su pozitivne ishode projekta.

Još jedna zanimljiva ideja je Projekt zlatnih linija. Kako ne bismo umanjili značaj ovog projekta, u cijelosti citiramo jedan dio članka: Nakon ovog početnog iskustva, sigurno će uslijediti novi projekti. U za tvorima Hoogeveen i Breda započeli smo naš Projekt zlatnih linija. Od zatvorenika smo zatražili da na crvenom platnu kistom nacrtaju zlat ne linije. Zlatnu liniju za sve dobre stvari u njihovu životu. Zlatnu liniju? Vidljivo je bilo čuđenje na njihovim licima. Kako im je ovo bio čudan zahtjev. Naime, svi su se stalno pitali što je pošlo po zlu u njihovim živo tima, gdje je pošlo po zlu, kako su toliko zabrazdili.

A sada im se postavlja ovakvo pitanje, tako suprotno i neobično da su na trenutak zanijemili. Ovo je pitanje toliko suprotno i od uobiča jene kulture jadovanja koja je u zatvorima tako tipična. Nigdje nema toliko prigovora kao tamo: na hranu, na čuvare, na nedostatak privat nosti, na druge zatvorenike, na odvjetnike, i tako dalje i tako bliže.

Što si dobro napravio u životu? Polako, kistovi su krenuli kliziti po platnu, uz zamišljena lica zatvorenika, ponekoj suzi u očima. Ljepota izaziva i tugu, za onim što je prošlo ili je oduzeto. I tako su nastale toč kaste linije, isprekidane linije, šture linije. Tako je to sa srećom u životu. Nakon projekta razgovarali smo o tome što je dobro u našim životima. Svi smo se začudili koliko je toga dobro, uspješno, kolikim ljudima je stalo do nas, tko je sve vjerovao u nas kad mi sami to nismo bili u sta nju. Učitelji, bake i ostali. Čuli smo priče jedni od drugih o kojima nismo znali jer nikada nismo pitali. To je bio jedan od mojih najboljih proje kata. Uslijedit će mnogi drugi, svi u pokušaju da nadiđemo bezličnost postojanja. Podsjeća me to na riječi Anne Zernike: Svaka je umjetnost

izdiže iznad

I bez projekata u zatvoru postoje različiti oblici umjetnosti

Umjetnost omogućuje blaženi prostor u kojem zatvorenici mogu stvoriti vlastiti identitet u svom okruženju i ćeliji. Mogu koristiti svoju kreativnost da se izraze i da svom boravku u zatvoru daju smi sao. Otkad je zatvora, izrađivale su se slike i predmeti koji nam mno go govore o osjećajima zatvorenika. Bijes, agresija, snovi i fantazije često se mogu iščitati u tim kreativnim izrazima. Uz osjećaje, koriste se i boje kako bi se njihovo tamno okruženje učinilo podnošljivijim.

U zatvoru postoje ograničenja: često se ovisi o lako dostupnim materijalima, zbog čega se koriste osnovni materijali kao što su kruh, pasta za zube i slično. Korištenjem takvih materijala nastaju primitiv na umjetnička djela koja su možda inspirirala i Picassa i Dubuffeta.

Tijekom boravka u zatvoru zatvorenici stječu specifične vještine, zbog čega je njihova umjetnost prepoznatljiva, podsjeća na tetovaže.

Uz slike, izrađeni predmeti, kao što su lule za hašiš, oružje i slično, mogu sami po sebi biti prava umjetnička djela.

Van Es, L. (2019). Twister [Skulptura od paste za zube]. Izvor: Jailart. shorturl.at/ bfgrV

Materijali iz JJI Lelystad. (2022). [PFotografija].

Fotograf: Peter van Olmen

Nauwens. H. (1954). Closed House [Skul ptura]. Oegstgeest, Nizozemska. Izvor: Herbert Nouwens shorturl.at/aikrT

Mnoga djela prožeta su ritualnim i mantrajućim elementima. Opetovane teme su seks, nasilje, snovi, žudnja, strah, utjeha, ljut nja, krivnja, sram i žaljenje. Unutar tih tematika, majke zauzimaju vrlo osjetljivo mjesto. Do mnogih izgreda u zatvoru dolazi upravo zbog uvreda na račun nečije majke. Baš preko takve vlastite umjetnosti i postojećih talenata, kroz projekte se može ostvariti bolja povezanost između zatvorenika i društva.

Postoje dvije strane ovog oštećenja, kao što to umjetničko djelo u nastavku pokazuje, umjetnost može biti medij komunikacije izme đu vanjskog i unutarnjeg svijeta.

Zatvorena kuća (Closed House), koja se sastoji od dva čelična objekta, nalazi se uz autocestu u blizini napuštenog zatvora. Umjet nik simbolično prikazuje vezu između zatvorenog svijeta kaznionice i vanjskog svijeta. Čelik dolazi s broda koji je oštećen nakon sudara. I u zatvoru i izvan njega, ovo je umjetničko djelo potaknulo interakciju među ljudima iz svih društvenih slojeva. Ovo djelo natjeralo je zatvo renike, bivše zatvorenike, susjede i vozače u prolazu da razmišljaju o šteti.

Zaključak

Umjetnost i terapija, učinak projekata u zatvorima

Mnogo je primjera umjetničkih projekata u zatvorima, a svi su oni dokazali svoju vrijednost i korisnost. U većini evaluacija tih proje kata navodi se niz posebnih koristi, prepreka i prilika.

Ukratko:

• zatvorenici se mogu kreativno izraziti i otkriti svoje talente

• kroz umjetničke projekte zatvorenici se mogu razvijati na po zitivan način

• umjetnički projekti pružaju smisleni sadržaj za vrijeme boravka u zatvoru

• proces reintegracije može biti povoljniji

• održava se interakcija s društvom.

Uvjeti: Da bi umjetnički projekt bio uspješan, potrebno je sljedeće:

• dostatna financijska sredstva

• angažiranost uprave, institucije trebaju podržati projekt

• da su djelatnici aktivno i pozitivno uključeni i da podržavaju važnost projekta

• pri organizaciji projekta potrebno je pridržavati se sigurnosnih pravila u zatvoru

• zatvorenici se moraju osjećati sigurno u kreativnom okruženju.

Moguće prepreke:

• međusobni problemi među zatvorenicima zbog kojih ne žele sudjelovati ili surađivati jedni s drugima

• negativni osjećaji koje stvaranje kreativnog proizvoda može izazvati

• ograničenje vremena i zatvorski raspored.

Upravljanje očekivanjima

Pri organizaciji umjetničkih projekata u zatvorima postoje očeki vanja raznih dionika: zatvorenika, umjetnika, projektnih organizacija, uprave zatvora, djelatnika. Neka od tih očekivanja bit će ista, ali or ganizator projekta mora razumjeti da uprava i djelatnici traže i druge rezultate.

Općenito, uprava će biti zadovoljna dobrim i sigurnim ishodom. Svi će biti zadovoljni ako projekt bude poticaj za organiziranje novih projekata. To potvrđuje njegove pozitivne ishode. Ishodi kao što su pozitivna interakcija između djelatnika, zatvo renika, voditelja radionica, društva, uljepšavanje tamnih prostorija i razvoj socijalnih vještina koje će olakšati proces reintegracije poka zatelji su koji mogu otvoriti vrata budućim suradnjama i umjetničkim projektima.

Popis literature:

Botton, A. i Armstrong, J. (2014). Art as Therapy. London: Phaidon Press Limited.

Hemrica, F. (2014). All Art is Sacred. Theologie.nl. HYPERLINK “http://www.theologie.nl/boekrecensies/alle-kunst-heilig” www.theologie.nl/boekrecensies/alle-kunst-heilig.

UTJECAJ UMJETNOSTI U ZATVORSKOM PROSTORU NA ZAPOSLENIKE

Melinda Šefčić, Anita Jandrić Nišević i Vida Meić

Sažetak

Poznato je da stres izazvan radom u zatvorskom sustavu če sto dovodi do negativnih posljedica, kao što je izgaranje na radnom mjestu. Sindrom izgaranja očituje se emocionalnom iscrpljenošću, depersonalizacijom i smanjenjem osobnog postignuća. Zaposlenici nerijetko provedu cijeli radni vijek u zatvorskom sustavu. U tom raz doblju izloženi su brojnim stresorima, od koji se neki vežu uz rad sa zatvorenicima, neki su organizacijske prirode, a neki su vezani i uz samo prostorno okruženje. Kada je u pitanju utjecaj umjetnosti na zaposlenike zatvorskog sustava, neovisno na kojem odjelu rade, do prinos je sveprisutan i izuzetno važan. Naime, u ispitivanju percepcije prostora prije i nakon izvođenja likovnih intervencija, pokazalo se da velika većina ispitanih djelatnika doživljava prostor nakon oslikavanja puno ugodnijim i ispunjenijim, za razliku od prije, kada im je bio od bojan i nezanimljiv. To nas upućuje na razmišljanje kako umjetnost može pozitivno utjecati na raspoloženje i doživljaj radnog prostora zaposlenika, isto kao što on utječe pozitivno i na same zatvorenike.

Ključne riječi: zaposlenici, negativno okruženje, preopterećenost poslom, stres, odgovornost

Uvod

Poznato je da stres izazvan radom u zatvorskom sustavu često dovodi do negativnih posljedica na psihofizičko zdravlje pojedinca (Dollard, Winefield i Winefield, 2001; Neveu, 2007; prema Garland, 2002). Tipične posljedice sindroma izgaranja na poslu zatvorskih službenika su: 1) odsutnost s posla, 2) povećan broj dana bolova

nja i 3) otpuštanje (Carlson i Thomas, 2006; Garland, 2002; Maslach i Jackson, 1981; Schaufeli i Peeters, 2000; prema Garland, 2002). Uz negativan učinak na izvršavanje zadaća na poslu, sindrom izgaranja ima učinak i na odnose s kolegama i odnos prema zatvorenicima (Garland, 2002; Garner, Knight i Simpson, 2007; Maslach, Schaufeli i Leiter, 2001). Negativan učinak ovog sindroma vidljiv je i u odnosima s obitelji zatvorskih službenika (Maslach i Jackson, 1982; prema Gar land, 2002).

Sindrom izgaranja očituje se emocionalnom iscrpljenošću, de personalizacijom i smanjenjem osobnog postignuća, a sastoji se od triju faza: stres na poslu, preopterećenost radnika i obrambeno suo čavanje (Garland, 2002). Izgaranje potječe od nagomilavanja, nepra vovremene i neadekvatne prorade stresa. Također, neki pojedinci u većem su riziku od izgaranja od drugih. Garland (2002) ističe kako se profil kandidata za izgaranje sastoji od neasertivnosti, nestrpljivosti, netolerancije, neprijateljstva i snažne potrebe za odobravanjem i na klonošću. Upravo tako, slučaj izgaranja u zatvorskom sustavu i nije neka rijetkost. Upravo je umjetnost jedan od načina koji bi mogao doprinijeti reduciranju stresa zaposlenika, implementiranjem inter vencija u njihov radni prostor.

Kada je u pitanju utjecaj umjetnosti na zaposlenike zatvorskog sustava, bilo da se radi o tretmanu, upravi ili pravosudnoj policiji, do prinos je sveprisutan i izuzetno važan. Većina dostupnih istraživanja velik naglasak stavlja na utjecaj umjetničkih radionica na zatvorenike, dok je utjecaj na zaposlenike u znatnoj mjeri zanemaren. Međutim, i zaposlenici su, jednako kao i zatvorenici, izloženi negativnom utjeca ju zatvorskog prostora. Zaposlenici nerijetko provedu cijeli radni vi jek radeći u zatvorskom sustavu. U tom razdoblju oni prolaze brojne stresove ne samo zbog rada sa zatvorenicima, nego i zbog samoga prostornog okruženja, zbog zahtjevnih i napornih psihofizičkog uvje ta. Nerijetko dolazi i do izgaranja, jer su zaposlenici povrh svega izlo ženi brojnim rizičnim situacijama koje taj posao dodatno opterećuje. Većina literature i istraživanja pokazuju kako je nezadovoljstvo zaposlenika radnim okruženjem prije svega povezano s njihovim ne zadovoljstvom s radnim mjestom. Zadovoljstvo zaposlenika, pose bice u Odjelu tretmana i Odjelu osiguranja, uvelike ovisi o brojnim čimbenicima, a jedan od najkritičnijih je preopterećenost poslom i zahtjevima radne okoline. Nedostatak radne snage te iscrpljujuće radno vrijeme neki su od ključnih faktora koji dovode do osjećaja ne zadovoljstva i stresa na radnom mjestu.

Proučavanje literature o utjecaju umjetnosti na dobrobit cijele zatvorske zajednice upućuje na zaključak da umjetnost pozitivno utječe na zatvorenike, ali i na zaposlenike zatvorskog sustava. Zapo slenicima zatvorskog sustava najdraži su motivi prirode, dok se ap strakcija i apstraktna umjetnost u potpunosti odbacuje kao irelevan tna za zatvorski prostor. Nadalje, kvalitativna analiza u okviru dosad realiziranih projekata (Uzorna kaznionica (2018.), Revitalizacija zatvor skog prostora umjetnošću (2019), Horizont slobode (2020) te Slobo da stvaranja (2021)), koji su primjeri hrvatske prakse, pokazala kako

tretmana skloniji ideji oslikavanja zatvorskih prostora nego zaposlenici pravosudne policije (Šefčić, Jandrić Nišević, 2020).

Kada su istraživački radovi u pitanju, u Hrvatskoj se praksi konti nuirano od 2017. godine provode u sklopu projekata koji su fokusirani na estetizaciju i umjetničku revitalizaciju zatvorskog prostora, što di rektno doprinosi promjeni vizualnog identiteta prostora. U dosadaš njim istraživačkim rezultatima, posebice u uzorku djelatnika, nešto negativniji stavovi prema oslikavanju zidova (te općenito prema ova kvim inicijativama) primijećeni su kod djelatnika Odjela osiguranja u odnosu na djelatnike iz drugih odjela. Ovakva razlika može se obja sniti činjenicom da je temeljna zadaća Odjela osiguranja održavanje sigurnosti kaznenog tijela, što za sobom povlači i represivnije stavo ve prema zatvorenicima uopće, u odnosu na Odjel tretmana u koje mu su uglavnom zastupljeni djelatnici koji su u većoj mjeri usmjereni na rehabilitacijski pristup i samim time više otvoreni i za ovakve inici jative koje jednim dijelom mogu utjecati na bolju prilagodbu zatvore nika te poboljšati kvalitetu izdržavanja kazne zatvora (Šefčić, Jandrić Nišević, 2020).

Kada je percepcija prostora prije i nakon izvođenja likovnih in tervencija u pitanju, većina ispitanih djelatnika doživljava prostor za tvora praznim, odbojnim i nezanimljivim u (gotovo 52%), dok gotovo 21% ispitanika iz Odjela osiguranja smatra prostor zatvora ugodnim. Nadalje, oko 40% ispitanika smatra da je unutarnje i vanjsko preure đenje zatvorskog prostora važno u odnosu na oko 30% ispitanika koji smatraju drugačije. Ostali (20%) nisu nikada razmišljali o tome. Ipak, oko 54 % ispitanika smatra da je estetizacija i umjetnička revitalizacija prostora dobra ideja i prijeko potrebna, kako bi se uredio interijer i ek sterijer prostora zatvora ili kaznionice (Šefčić, Jandrić Nišević, 2020).

Nakon oslikavanja vanjskih zidova velika većina ispitanika (oko 80 %) smatra da je prostor puno ugodniji te tvrdi da se osjeća ugod nije prilikom boravka u tom prostoru (63 %), dok njih 70% definira prostor ugodnijim, zanimljivijim i ispunjenijim (Šefčić, Jandrić Nišević, 2020).

Većina ih također smatra da su izvedene likovne intervencije bile dobra ideja te da su bile prijeko potrebne (70%). Osim toga, oko 70% ispitanika mišljenja je da bi trebalo oslikati i ostala kaznena tijela (Šefčić, Jandrić Nišević, 2020).

Upravo ovi rezultati pokazatelj su kako zaposlenici podjednako trebaju sudjelovati u aktivnostima provođenja umjetničkih radioni ca sa zatvorenicima, te proći dodatnu obuku o njihovim ciljevima i vrijednostima, kako bi se doprinijelo kolektivnom osvješćivanju, ali i pozitivnom osjećaju ugode na radnom mjestu.

Rezultati istraživanja iz projekata koje je Hrvatsko društvo li kovnih umjetnika dosad provelo u zatvorskom sustavu ukazali su na potrebu promišljanja i uviđanja važnosti elaboracije pozitivnih ele menata i ciljeva umjetničkog doprinosa. Umjetnički projekti usre dotočeni na unapređenje mentalnog zdravlja i duhovno ispunjenje zatvorenika neposredno utječu i na raspoloženje samih zaposlenika zatvora.

Na kraju, ne smije se zanemariti činjenica da dizajn prostora ima snažnu ulogu i utjecaj na pojedinca i na njegovo raspoloženje, moti vaciju, zadovoljstvo, a time i kooperativnost i kolektivizam.

Zaključak

Okruženje u kojemu radimo i provodimo velik dio svoga vreme na izravno će utjecati na naše raspoloženje i uspješno izvršenje rad nih obaveza. Udobnost radnog okruženja izravno je povezano i s na šom razinom zadovoljstva na poslu. Prema tome, kada se promišlja o estetizaciji zatvorskog prostora, treba se voditi računa i na umjet ničko oplemenjivanje radnog prostora zaposlenika, podjednako kao i na oplemenjivanje prostora u kojem borave zatvorenici. Jedan od prijedloga je da se i sami djelatnici uključe u projektne aktivnosti tako da i oni iznesu svoje vizije i ideje o izgledu prostora. Umjetnici mogu na temelju toga izvesti skice, koje bi se potom mogle predstaviti i dati zaposlenicima na odabir za samu realizaciju. Primijetili smo u dosadašnjim projektima, a posebice u rezultatima istraživačkih rado va, kako većina zaposlenika ističe kako bi se i njihov radni prostor tre bao oplemeniti, ne striktno oslikavanjem. Naime, najčešće primjed be usmjerene su na stari uredski namještaj, staru drvenariju i zahode, a općenito se žale na starost zgrada i ustanova.

Upravo nas pozitivna iskustva u svijetu, nove arhitekture i vizije zatvorskog sustava potiču na razmišljanje o koraku naprijed. Danas, u 21. stoljeću, može se i treba razmišljati o primjeni umjetnosti kao sastavnog dijela zdravoga društva.

Popis literature:

Bryan, R.G., Kevin, K. i Dwayne Simpson D. (2007). Burnout Among Corrections-Based Drug Treatment Staff: Impact of In dividual and Organizational Factors. International Journal of Of fender Therapy and Comparative Criminology. Volume: 51 issue: 5, page(s): 510-522.

Carlson, J.R. i Thomas, G. (2006). Burnout Among Prison Case workers and Corrections Officers. Journal of Offender Rehabilita tion. Volume 43, 2006 - Issue 3. Pages 19-34.

Dollard, M.F., Winefield, H. R. i Winefield, A. H. (2001). Occupa tional strain and efficacyin human service workers. Dordrecht, The Netherlands: Kluwer Academic.

Garland, B. (2002). Prison Treatment Staff Burnout: Consequenc es, Causes and Prevention. (ur. Susan L. Clayton M.S.). Correc tions Today Volume: 64, Issue: 7, Pages: 116-121.

Hawley, J., Murphy, I. i Souto-Otero, M. (2013). Prison Education

Training in Europe. Current State-Of-Play And Challenges. A summary report authored for the European Commission by GHK Consulting.

Maslach, C. i Jackson, S.E. (1981). The measurement of experi enced burnout. Journal of Occupational Behaviour. Vol. 2, 99-113 (1981).

Maslach, C., Schaufeli, W.B. i Leiter, M.P. (2001). Job Burnout. An nual Review of Psychology. Vol. 52:397-42.

Maslach, C. i Jackson, S. (1982). Burnout in Health Professions: A Social Psychological Analysis. In G. S. Sanders, i J. Suls (ur.), Social Psychology of Health and Illness (pp. 227-251). Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum.

Neveu, J.P. (2007). Jailed resources: conservation of resources theory as applied to burnout among prison guards. Journal of Organizational Behaviour. J. Organiz. Behav. 28, 21–42 (2007).

Schaufeli, W.B. i Peeters, M.C.W. (2000). Job Stress and Burnout Among Correctional Officers: A Literature Review. International Journal of Stress Management 7, 19–48 (2000).

Šefčić, M. i Jandrić Nišević, A. (2020). Istraživački rad projekta Horizont slobode. Hrvatsko društvo likovnih umjetnika. Zagreb: Sveučilišna tiskara d.o.o. Pages: 46-92.

Šefčić, M. (2018). Uzorna kaznionica. Hrvatsko društvo likovnih umjetnika. Zagreb: Sveučilišna tiskara d.o.o.

Garland, B. (2002). Prison Treatment Staff Burnout: Consequenc es, Causes and Prevention. Corrections Today. Volume: 64 Issue: 7 Dated: December 2002 Pages: 116-121. https://www.ojp.gov/ ncjrs/virtual-library/abstracts/prison-treatment-staff-burn out-consequences-causes-and-prevention.

Hawley, J., Murphy, I. i Souto-Otero, M. (2013). Prison education and training in europe current state-of-play and challenges. A summary report authored for the European Commission by GHK Consulting. http://www.antoniocasella.eu/nume/Hawley_UE_ education_may13.pdf.

STJECANJE VJEŠTINA ZA ZAPOŠLJIVOST KROZ UMJETNOST

Ed Santman

Sažetak

Brzi razvoj digitalnih medija i digitalnih alata otvara nove mo gućnosti i izaziva nove dileme. Zatvorske službe diljem svijeta bore se s mogućnostima koje pružaju računala, i iako uviđaju njihov zna čaj za obrazovanje, strahuju da će pristup internetu zatvorenicima omogućiti da nastave sa svojim kriminalnim aktivnostima. Razvojem digitalnih alata štošta se promijenilo u pogledu obrazovanja, znanje je postalo lako dostupno na internetskim stranicama kao što je Wiki pedia, sve više ljudi ističe vrijednost drugih oblika učenja, kao što je informalno i neformalno učenje, te važnost razvoja socijalnih vještina kao što su timski rad, refleksivno mišljenje, upravljanje vremenom i ostale ključne kompetencije, pri čemu je prepoznato da umjetnost može biti važan alat za njihovo stjecanje.

Ključne riječi: vještine 21. stoljeća, neformalno učenje, zapošljivost, potvrde

Uvod

Zatvor je izazovno okruženje u kojem se uvjeti mogu znat no razlikovati. Razumijevanje zatvorskog konteksta vrlo je važno za uspješnu provedbu radionica. Važan uvjet koji je potrebno ispuniti jest rad sa stabilnom grupom.

Posljednjih godina naučili smo da umjetnost može biti moćan alat za stjecanje važnih vještina kao što su timski rad, upravljanje vremenom, fleksibilnost i kreativno mišljenje. Temeljna ideja vrlo je jednostavna. Vrlo je izazovno i komplicirano stvarati umjetničko djelo sa skupinom ljudi. Za uspješan rezultat važna je suradnja s drugima. Vještine potrebne za to nose različite nazive, neki ih nazivaju vješti nama 21. stoljeća, drugi govore o socijalnim (mekim) vještinama ili vještinama za zapošljivost. Iako ove vještine nisu potpuno iste, u ve likom dijelu se preklapaju.

Umjetnost kao sredstvo

Do najboljeg se učenja dolazi u grupama (Ken Robinson)

Umjetničko obrazovanje i vještine 21. stoljeća

Već je neko vrijeme poznata činjenica da netko tko sam dođe do odgovora bolje nauči od nekoga tko pamti odgovor druge oso be. Uloga učitelja u mnogim će se situacijama promijeniti u bliskoj budućnosti. Umjesto pružanja odgovora, učitelji trebaju naučiti uče nike da postavljaju prava pitanja. Zahvaljujući digitalnoj revoluciji, odgovori se mogu naći posvuda na internetu. Stoga je refleksivno mišljenje neophodna vještina za procjenu kvalitete informacija koje se tamo nalaze.

Umjetničko obrazovanje ima skriveni kapital, koji je po svojoj pri rodi dio svakog kreativnog djela: proces. Tijekom stvaranja umjetnič kog djela učimo i razvijamo ključne vještine. Većina umjetničkih pro jekata može biti uspješna samo ako je ispunjeno nekoliko uvjeta. Za uspješno zaključivanje grupnog procesa potrebne su različite ključ ne vještine. Zajedničko oslikavanje zidova, rad na kazališnoj predsta vi ili sviranje u bendu ili orkestru težak je posao i zahtijeva puno od uključenih strana. Vještine kao što su suradnja, refleksivno mišljenje, učinkovita komunikacija, pouzdanost, aktivno slušanje, fleksibilnost, razmišljanje usmjereno na rješavanje problema, upravljanje vreme nom i druge socijalne vještine preduvjet su za postizanje dobrog re zultata. Možemo to promatrati i s druge strane. Ako je krajnji rezultat dobar, to je odraz dobre suradnje, dobre komunikacije i kvalitetnog upravljanja vremenom.

Svi će se složiti da su navedene kompetencije važne, no ono što je toliko posebno u umjetničkom obrazovanju jest da se kroz nje ga te vještine mogu razviti i poboljšati. Primjerice, stvaranje glazbe sa skupinom ljudi složena je zadaća. Ne možeš samo svirati svoj in strument. Moraš slušati druge dok sviraš. Moraš se dobro pripremiti. Moraš shvatiti da si dio tima. Moraš doći na vrijeme, shvatiti da drugi ne mogu početi bez tebe, i slično. Što važniji postanu takvi informal ni oblici učenja, to će veća postati uloga umjetnosti u obrazovanju. Umjetničko obrazovanje za odrasle u ustanovi kao što je zatvor tako đer može uključivati učenje o tome kako zajednički raditi, kako pro nalaziti rješenja i kako postavljati relevantna pitanja. Ako se umjet nički tečajevi u zatvorima organiziraju tako da ljudi rade na svojim socijalnim vještinama, oni imaju veliki potencijal i mogu postati vrlo važni. Sviranje, gluma u predstavi ili pisanje pjesme više nije jedini cilj, već se umjetnost koristi i kao resurs i kao alat za rad na kompe tencijama.

Te se kompetencije često nazivaju socijalnim (mekim) vještina ma, vještinama za zapošljivost ili životnim vještinama, ovisno o kon

tekstu. Nedavno su vodeća poduzeća i organizacije kao što su Ujedi njeni narodi, OECD, UNESCO, Apple, Microsoft, Lego (i mnoge druge) istaknule važnost tih vještina u zajedničkom priopćenju. Uz ranije na vedene vještine, obično se naglašava i važnost digitalne pismenosti. Sve te vještine zajedno obično se nazivaju vještinama 21. stoljeća Temeljna ideja je da će se mnogo toga morati promijeniti u obrazovanju u bliskoj budućnosti. Obrazovanje se mora preusmje riti sa znanja na vještine. Razlog je sljedeći: zahvaljujući internetu i digitalnim medijima znanje je uvijek i svugdje dostupno te je stoga manje ekskluzivno nego što je bilo u prošlosti. Ono što je danas po sebno važno jest sposobnost da se razvijamo, da nastavimo učiti, da pronađemo prave informacije i naučimo postavljati prava pitanja. Ova se promjena perspektive smatra jednim od najvažnijih eleme nata razvoja obrazovanja. Sve do kraja prošlog stoljeća znanje koje se prenosilo u školi bilo je svedeno na znanje nastavnika i sadržaj udžbenika. Sustav je uvijek bio usmjeren na podučavanje identičnog znanja različitim pojedincima, s istim testovima za sve. Od onih koji se nisu uklapali u sustav uglavnom se tražilo da se prilagode. Na kraju su u praksi mnogi morali odustati jer nisu zadovoljili standarde. Za neke je to bio početak silazne putanje koja ih je na kraju dovela u zatvor.

Učenje i osposobljavanje

Osposobljavanje se temelji na točnim podacima koji se mogu testirati. U većini nastave u školama znanje se prenosi ili učimo rješa vati probleme koje je netko već riješio prije nas. Međutim, realnost je da danas, više nego ikad, živimo u svijetu koji se neprestano mijenja. Ljudsko znanje eksponencijalno raste. Moramo naučiti odgovarati na pitanja i probleme koje još nitko nije riješio. U tu svrhu moramo nau čiti tražiti znanje koje još nemamo i koje ne možemo pronaći u našim metodama poučavanja.

Potvrde za socijalne vještine koje se stječu kroz umjetnosti

U sklopu europskog projekta PEETA (Personal Effectiveness and Employability Skills Through the Arts (stjecanje vještina osobne učin kovitosti i zapošljivosti kroz umjetnost)) u razdoblju od 2009. do 2012. istražen je inovativni pristup koji povezuje umjetnost s razvojem so cijalnih vještina potrebnih za rad. U projektu je osmišljena potvrda pod nazivom SEPE (Supporting Employability and Personal Effective ness (podrška zapošljivosti i osobnoj učinkovitosti), 2012) kako bi se polaznicima pomoglo da dobiju i zadrže posao. Potvrda se odnosi la na razvoj socijalnih vještina koje poslodavci traže. One uključuju prilagodljivost, pozitivan stav i objektivnost o vlastitim kvalitetama i slabostima.

Kroz dokumentiranje kreativnog procesa moguće je prepozna ti vještine za zapošljivost i izdati potvrde za njih. To se može učiniti izradom portfelja tijekom umjetničkog projekta koji će se koristiti kao

Ovaj predložak može se koristiti za izgradnju portfelja sječenih vještina tijekom sudjelovanja na umjetničkim radionicama. Opisuje, vještine, učenje, ishode učenja te se na temelju njega može izdati certifikat.

dokaz da je polaznik stekao te vještine.

Portfelj se odnosi na četiri kategorije: vještine učinkovite ko munikacije, pozitivan doprinos unutar tima, demonstriranje vještina zapošljivosti u grupnom projektu i razmišljanje o vještinama i kvalite tama osobne učinkovitosti u pogledu zapošljivosti. Nema ispita; ako u portfelju ima dovoljno dokaza da je polaznik pokazao navedene vještine u sklopu kreativnog projekta, dobit će potvrdu. Potvrdu u kojoj se opisuju njegove vještine za zapošljivost polaznik može kori stiti prilikom prijave za posao. U istraživanju koje je provelo Sveučili šte u Exeteru (2008, Jo Cursley, Opservatorij Marchmont Sveučilišta u Exeteru) istaknuto je da su vještine u ovoj potvrdi vještine koje po slodavci najviše cijene.

Sadržaj portfelja može biti raznolik, a uglavnom se sastoji od raznih dokaza da je polaznik pokazao tražene kompetencije tije kom svojeg sudjelovanja u umjetničkom projektu. Dokazi u portfelju mogu biti bilješke edukatora tijekom procesa, ali i fotografije, crteži, glazbeni fragmenti i tako dalje. Na primjer, tekst koji je polaznik na pisao za kazališnu predstavu može biti dokaz pozitivnog doprinosa Dolazak na vrijeme na svaki susret može biti dokaz vještina upravlja nja vremenom. Za svaku je kategoriju potreban određen broj dokaza.

U proces spada i razmišljanje o važnosti vještina.

Potvrda može biti korisna u pronalaženju posla, ali ima i druge prednosti. Mnogi su polaznici stjecanjem potvrde razvili veće samo pouzdanje i pozitivniju sliku o sebi.

Zaključak

Neformalno i informalno učenje ovih dana postaje sve važnije. U tom procesu umjetnost može igrati važnu ulogu. Umjetnost se može koristiti kao sredstvo; može biti moćan alat za rad na vještinama koje su visoko cijenjene u našem društvu. Mogu se uspostaviti procesi za potvrđivanje vještina stečenih kroz umjetnost. Potvrda o vještinama zapošljivosti može pomoći u pronalasku posla, ali ima i druge pred nosti. Mnogi polaznici su stjecanjem takvog certifikata razvili veće samopouzdanje i pozitivniju sliku o sebi.

Popis literature:

Fletcher, D.R. (2012). An Evaluation of the Personal Effectiveness and Employability through the Arts Project. Centre for Regional Economic and Social Research (CRESR) Sheffield Hallam Uni versity.

SANTMAN

EKONOMSKE KORISTI UMJETNOSTI U ZATVORIMA

Ed Santman

Procijenjeno je da za svaki dolar utrošen na obrazovanje u zatvoru porezni obveznici uštede četiri do pet dolara koji bi bili utrošeni na izdržavanje zatvorske kazne. (Kathleen Bender, 2018, Education Opportunities in Prison are Key to Reducing Crime / Mogućnosti obrazovanja u zatvoru ključne su za smanjenje kriminala)

Sažetak

Umjetnički programi u zatvorima kontinuirano daju pozitivne rezultate pri evaluaciji. Istraživanja provedena proteklih desetljeća pokazuju da umjetnički projekti u zatvorima imaju velik potencijal, a zatvorenici koji u njima sudjeluju unaprjeđuju svoje socijalne vještine i emocionalnu kontrolu. Umjetnički projekti u zatvorima troškovno su učinkoviti jer doprinose smanjenju stope ponovnog počinjenja ka znenih djela.

Ključne riječi: istraživanje, utemeljenost na dokazima, troškovi i kori sti, troškovna učinkovitost

Uvod

Umjetnički projekti u zatvorima u kojima sudjeluju skupine za tvorenika provode se već neko vrijeme. Oko 1800. godine, zlogla snog Markiza de Sadea, koji je proveo 32 godine života iza rešetaka, ravnatelj jednog od zatvora potaknuo je da postavi nekoliko svojih predstava sa zatvorenicima kao glumcima. Pariškoj javnosti bilo je dopušteno doći i pogledati predstave. Posljednjih godina istraživanja su pokazala da umjetnički projekti u zatvorima imaju i ekonomske koristi.

u zatvorima

Svatko tko je bio uključen u umjetnički projekt u zatvorima zna koliko to može biti bogato i dirljivo iskustvo. Ono zatvorenicima omo gućuje da otkriju nove kvalitete. Kao što je to jednom rekao nizozem ski voditelj umjetničkih projekata u zatvorima: Slika ne laže. Reakcije zatvorenika, voditelja i ponekad zatvorskih čuvara pokazuju učinak ovih inicijativa.

Nakon objave Brewsterova izvješća (Brewster Report) o koristima umjetnosti u rehabilitacijskim programima u Kaliforniji 1983. godine, provedena je evaluacija mnogih umjetničkih projekata u zatvorima diljem svijeta. Ti programi bez iznimke kontinuirano luče vrlo pozi tivne rezultate pri evaluaciji. Ipak, moramo shvatiti da kod provedbe istraživanja u zatvorima i kod istraživanja ljudskog ponašanja općeni to uvijek postoje određeni problemi. Ponašanje se može promatrati i moguće je opisati određene osnovne čimbenike koji utječu na njega, kao što je primjena nagrada ili kazni. Međutim, za proučavanje po našanja potrebno je pojednostavniti cijelu stvar kako bi istraživanje bilo empirijske prirode. Jednostavno nije moguće u obzir uzeti sve čimbenike koji na njega utječu.

Kad je riječ o istraživanju umjetničkih projekata u zatvorima po stoje i druge komplikacije. U većini slučajeva, umjetnički rehabilita cijski programi ne uključuju dovoljno sudionika da bi se njima mogli ostvariti neosporni statistički rezultati. Usto, teško je dugoročno pra titi istu skupinu zatvorenika te donositi zaključke kroz duže vremen sko razdoblje. Nakon što osoba izađe iz zatvora, nestaje iz vidokruga kaznenopravnog sustava.

Proteklih desetljeća provedeno je mnogo uspješnih umjetničkih projekata te ćemo u ovom poglavlju izdvojiti neke od njih. Međutim, čini se kako pojedini zakonodavci, zatvorski djelatnici i dio javnosti ne gledaju blagonaklono na takve inicijative. Onima koji promiču pristup oštre borbe protiv kriminala teško je zamisliti da umjetnost može biti snažan alat. Privlačnija im je jednostavna ideja da strože kazne dovo de do smanjenja broja kaznenih djela.

Na prvi pogled ovakvo razmišljanje može zvučati logično i pri vlačno, ali jednostavno ne postoje znanstveni dokazi koji bi ga po duprli, jer duže kazne zatvora bivše počinitelje ne sprječavaju da po novno počine kazneno djelo. Za pojedine donositelje politika, osobito one koji se zalažu za duže kazne, spoznaja da umjetnost može biti moćan alat mora čak biti i nezgodna ideja jer nije u skladu s onim što zastupaju. Još jedan s time povezani problem su mjesta provedbe rehabilitacijskih aktivnosti. To je već dugi niz godina predmet stalne rasprave među zakonodavcima, medijima i javnosti. Često se ističe ideja kako se smanjenjem tih aktivnosti može uštedjeti novac.

Troškovi izdržavanja kazne zatvora

Postoji i druga strana, a to je da je zatvaranje ljudi vrlo skupo. Pri mjerice, u Nizozemskoj troškovi izdržavanja kazne zatvora iznose

000 eura godišnje. Troškovi izvršenja kazne maloljetničkog zatvora čak su i veći, oko 225 000 eura godišnje. Izdržavanje kazne u cen trima za forenzičku psihijatriju košta 185 000 eura godišnje. Prema tome, nije teško zaključiti da bi smanjenje ponovnog počinjenja ka znenih djela poreznim obveznicima uštedjelo mnogo novca.

U većini zapadnih zemalja gotovo polovina osoba puštenih iz zatvora ponovno u njemu završi u roku od tri godine. Ako obrazovni ili umjetnički projekti mogu pomoći da se prekine ovaj začarani krug i tako doprinijeti smanjenju stope ponovnog počinjenja kaznenih dje la, onda očito opravdavaju ulaganje.

Projekt koji se provodi u zatvorima u regiji Rotterdam pokazu je kako bi to funkcioniralo. Procjenjuje se da čak 45 % zatvorenika u nizozemskim zatvorima pati od određenih mentalnih oštećenja. Pro jekt usmjeren na takve zatvorenike pokrenut je 2019. godine u trima zatvorima gradova Rotterdam, Krimpen aan den IJssel i Dordrecht u okviru kojeg je ponuđeno dodatno savjetovanje za 572 zatvorenika s blagim intelektualnim oštećenjima. Ta se skupina prati u razdoblju od 2019. do 2022. godine. Trošak projekta u prosjeku iznosi 4,3 miliju na eura godišnje, no prema istraživanju koje je naručilo Nizozemsko udruženje za skrb o osobama s invaliditetom (VGN) očekuje se da će se njime u prosjeku ostvariti vrijednost od 13,7 milijuna eura godišnje. Za svaki uloženi euro ostvaruje se dobit od 3,2 eura.

Malo je istraživanja provedeno u pogledu ekonomskih koristi umjetničkih projekata u zatvorima, ali ako usporedimo tu ideju s pro jektom u regiji Rotterdam, jasno je koliko projekti koji doprinose sma njenju ponovnog počinjenja kaznenih djela mogu biti korisni. Neko licina programa o kojima je provedeno istraživanje jasno potvrđuje ekonomske koristi umjetničkih projekata u zatvorima.

Osvještavanje vrijednosti

Savez za umjetnost (Arts Alliance) u Ujedinjenoj Kraljevini obja vio je 2012. izvješće pod nazivom Osvještavanje vrijednosti (Unlocking Value) o ekonomskoj koristi umjetnosti u kaznenopravnom sustavu. Dvije godine prije toga, krajem 2010., Savez je angažirao NPC (New Philanthropy Capital), analitički centar i konzultantsko društvo za socijalni sektor, da istraži može li se vrijednost umjetnosti u kazne nopravnom sustavu dokazati kroz ekonomsku analizu. Odabrane su tri umjetničke dobrotvorne udruge koje su radile s različitim skupina ma počinitelja kaznenih djela kako bi se provjerilo dovode li njihovi projekti do ušteda i poboljšavaju li životne prilike osoba uključenih u projekte. Jedan od najvažnijih rezultata istraživanja pokazao je da je za svaku funtu uloženu u program tijekom jedne godine stvorena vrijednost za društvo u iznosu od 4,57 funti. Veliki dio toga dolazi od ušteda u kaznenopravnom sustavu kroz smanjenje ponovnog poči njenja kaznenih djela.

Troškovi i koristi umjetničkih projekata

Postoje i drugi čimbenici koji bi mogli doprinijeti smanjenju troškova za društvo. Umjetnički projekti mogu se koristiti za razvoj socijalnih vještina i povećanje zapošljivosti. Institut za javnu politiku savezne države Washington (Washington State Institute for Public Policy) proveo je 2001. evaluaciju troškova i koristi niza rehabilitacij skih programa u pogledu razvoja vještina. U studiji su istraženi troš kovi programa, koristi od smanjenja recidivizma u vidu smanjenja troškova uhićenja, suđenja, izvršavanja kazne zatvora i nadzora te koristi sprječavanja viktimizacije. U ovom istraživanju pokazalo se da omjer koristi i troškova liječenja od ovisnosti o drogama za svaki ulo ženi dolar iznosi čak 2,69 američkih dolara. U programu za osnovno obrazovanje odraslih korist je iznosila čak 5,65 američkih dolara za svaki uloženi dolar. Studijom se jasno pokazalo da takvi programi za zatvorenike mogu dovesti do znatnih ušteda kroz smanjenje recidi vizma te da je njihova šira primjena važna za javnu sigurnost.

U ranijoj studiji, koja je imala slične rezultate, a koju su 1997. proveli organizacija za praćenje javnih rashoda TaxWatch i Centar za procjenu potreba i planiranje u Americi, obavljena je analiza troškova i rezultata za programe razvoja radne snage Floride koja je pokazala da je povrat na svaki dolar javnog ulaganja u rehabilitacijske progra me iznosio 3,20 dolara. Drugi zaključci iz istog istraživanja sugeriraju da umjetnički programi zatvorenicima mogu pomoći da razviju zdra viji način razmišljanja te da ekspresivna terapija i umjetnička eduka cija smanjuju nasilje u zatvorskom sustavu, kao i recidivizam uvjetno otpuštenih osoba. Sve od navedenog neoboriv je argument u korist programa umjetničke edukacije u zatvorima.

Stvaranje promjene

U siječnju 2011. Zaklada Lloyds TSB za Sjevernu Irsku (Lloyds TSB Foundation for Northern Ireland) angažirala je društveno po duzeće Gauge NI sa sjedištem u Belfastu da izmjeri utjecaj njezina programa Stvaranje promjene. Analiza je provedena na polovici pro vedbe programa te dovršena između veljače i kolovoza 2011.

Između ostalih, Zaklada je podržavala i organizaciju Educatio nal Shakespeare Company Ltd koju financira Tom Magill, i sam bivši zatvorenik. Zaklada Lloyds evaluirala je projekt s bivšim zatvoreni cima koji su radili s filmom kao medijem. Izračunato je da vrijednost promjene iznosi 1.171.427 funti. Dobivena sredstva iznosila su 138.750 funti; za svaku funtu uloženu u program, stvoreno je 8,44 funti vrijed nosti za društvo.

Shakespeare iza rešetaka

Ponekad istraživanja nisu ni potrebna. Naime, među sudionici ma programa pod nazivom Shakespeare iza rešetaka (Shakespeare behind bars) koji se od 1995. provodi u zatvorima u Kentuckyu, Michi

135ganu i Illinoisu, stopa ponovnog počinjenja kaznenih djela iznosi 6,25 %, priopćio je osnivač programa, Curt Tofteland. To je mnogo niže od prosječne stope ponovnog počinjenja kaznenog djela u Americi. Nagrađivani dokumentarac Shakespeare behind bars prikazuje Curta na djelu u zatvoru i dokazuje koliko umjetnički projekti u za tvorima mogu imati snažan utjecaj. U tom dirljivom filmu, zatvorenici nisu definirani zločinima koje su počinili, već su prikazani kao akteri koji objeručke prihvaćaju nove prilike. Kao što je prethodno navede no, niže stope ponovnog počinjenja kaznenih djela imaju povoljan učinak. Suvišno je uopće govoriti da od njih koristi ima i društvo.

Smanjenje kriminalnog ponašanja

Ako je vjerovati nekim političarima, protiv kriminala se treba bo riti strožim kažnjavanjem. Očekuje se kako će veće sankcije smanjiti kriminalno ponaša nje tako što će obeshrabriti potencijalne počinitelje. To zvuči logično, međutim kazna jednostavno nema takav učinak na ljudsko pona šanje. U igri je mnogo više čimbenika. Ako želite nametnuti strože kazne za kaznena djela, važno je u obzir uzeti određene empirijske spoznaje, što oni koji zagovaraju strože kazne rijetko čine. Potrebno je određeno znanje o ljudskom ponašanju kako bi se dobio bolji uvid u stvarni utjecaj kazne na ljude. Ideja je da se kriminalno ponašanje učini toliko neprivlačnim kako se počinjenje kaznenog djela u odno su na kaznu ne bi toliko isplatilo. Međutim, da bi preventivne kazne bile učinkovite, počinitelji, kao i većina ljudi, moraju biti upoznati s njima, što obično nije slučaj. Prema tome, ako ne znaju koje su kazne, počinitelji niti ne mogu odvagnuti prednosti i nedostatke počinjenja kaznenog djela.

Drugi razlog zbog kojeg strože kazne nisu učinkovit način borbe protiv kriminalnog ponašanja je učinak koji imaju na počinitelje. Oso bama koje su dugo bile u zatvoru teže je vratiti se u društvo, a time i promijeniti svoj život. Usto, u zatvoru se od drugih zatvorenika često nauči još više kriminalnog ponašanja, što je tzv. kriminogeni učinak boravka u zatvoru. Zatvorenici obično ne izađu iz zatvora kao bolje osobe.

Mnogi političari (i drugi članovi društva) zagovaraju ideju stro žih kazni jer je koncept tako jednostavan i zvuči tako logično. Nije potrebno ulaziti u motive počinitelja. Međutim, postoji mnogo stu dija koje pokazuju da strože kazne ne djeluju. Strogo s ekonomskog gledišta također nije logično zagovarati strože kazne jer su one vrlo skupe s obzirom na godišnji trošak po zatvoreniku, trošak za društvo i veliku vjerojatnost da će bivši zatvorenik nastaviti svoju kriminalnu karijeru nakon izlaska iz zatvora, zbog već navedenih razloga.

Brewsterovo izvješće

O važnosti umjetničkih projekata u zatvorima može se zaključi ti iz reakcija i izjava zatvorenika i voditelja umjetničkih programa, ali

osim nekih manjih projekata i studija slučaja nema puno istraživanja utemeljenih na dokazima. Drugim riječima, više je priča nego bro jeva. Jedna je iznimka dugogodišnji projekt naziva Umjetnost u ka znenim tijelima Kalifornije (California Arts-in-Corrections). U okviru tog programa provedeno je niz studija kojima su dokazane koristi, a sve osim jedne proveo je dr. Larry Brewster, profesor emeritus Sveučili šta u San Franciscu koji se već gotovo 40 godina bavi istraživanjem umjetničkih projekata u zatvorima.

Brewster je 1983. imao pristup podacima pomoću kojih je mo gao provesti detaljnu analizu troškova i koristi. Ta studija, koja se obično naziva Brewsterovo izvješće, sadržava dug popis koristi koje bi se mogle povezati s umjetničkim programima u zatvorima. Njezini najvažniji rezultati, osim financijskih koristi, uključivali su konstatacije da navedeni programi mogu dovesti do:

• smanjenja tenzija među zatvorenicima, te između zatvorenika i zatvorskih djelatnika

• smanjenja troškova za institucije

• obogaćivanja institucionalnih sadržaja kroz kulturne aktivnosti

• pozitivnih mogućnosti interakcije između institucije i okolnih zajednica.

U to je vrijeme u SAD-u predsjednik bio Ronald Reagan i to nije bila poruka koju su političari koji su zagovarali pristup oštre borbe protiv kriminala htjeli čuti. Unatoč pozitivnim rezultatima istraživanja, narednih su godina brojni umjetnički projekti u zatvorima prekinuti, a mnogo novca poreznih obveznika utrošeno je na izgradnju novih zatvora.

Brewster je 2014. objavio novo izvješće pod nazivom Umjetnost u kalifornijskim zatvorima: kvantitativna evaluacija. U njemu je utvr đena pozitivna korelacija između sudjelovanja u umjetničkim pro gramima i vještinama kao što su upravljanje vremenom, socijalne kompetencije, motivacija za uspjehom, intelektualna fleksibilnost, emocionalna kontrola, preuzimanje inicijative i samopouzdanje. Uz navedeno, smanjio se broj disciplinskih sankcija te je 60 % sudionika u umjetničkim projektima popravilo ponašanje. Brewsterova studija potvrdila je rezultate drugih evaluacija umjetničkih programa u za tvorima provedenih u Americi i drugdje.

Zaključak

U kaznenim tijelima rijetko je moguće provesti randomizirane, kontrolirane ili dvostruko slijepe studije, no sva istraživanja koja su provedena o koristima umjetničkih projekata u zatvorima ukazuju na jedno: to su moćne intervencije. Provedbom umjetničkih projekata u zatvorima porezni obveznici ostvaruju velike uštede, a sudionicima oni mogu biti korak prema uspješnom uključivanju u društvo.

Popis literature:

Brewster, L. (1983). An evaluation of the arts-in-corrections pro gram of the California department of corrections. Santa Cruz, CA: William James Association.

Brewster, L. (2010). A qualitative study of the California arts-in-cor rections program. Santa Cruz, CA: William James Association.

Brewster, L. (2010). The California arts-in-corrections music pro gram: A qualitative study. International Journal of Community Music, 3(1), 33-46.

Brewster, L. (2012). A qualitative study of the California arts-in-cor rections program. Santa Cruz, CA: William James Association.

Brewster, L. (2014). The impact of prison arts programs on in mate attitudes and behavior: A quantitative evaluation. Justice Policy Journal, 11 (4).

Department of Justice Florida. (2012). Rising Prison Costs: Re stricting Budgets and Crime Prevention Options.

Johnson, H., Keen, S. i Pritchard, D. (2011). Unlocking Value: The economic benefit of the arts in criminal justice. New Philanthropy Capital.

The Lloyds TSB Foundation for Northern Ireland. (2012). Creating Change: Measuring Impact Report. The Lloyds TSB Foundation for Northern Ireland. https://socialvalueuk.org/wp-content/up loads/2016/07/CC-report-spreads-web.pdf.

Stefan Florek

Stefan Florek doktor je filozofije i psihologije. Viši je znanstveni surad nik na Sveučilištu Jagiellonian u Krakovu (Institut za primijenjenu psi hologiju, Fakultet za menadžment i društvene komunikacije). Njego vi trenutni znanstveni interesi usmjereni su na kognitivno-evolucijski pristup moralu, kriminalu, rehabilitaciji počinitelja, agresiji i aksiološ kom iskustvu. Autor je i koautor pedesetak znanstvenih publikacija: knjiga (Florek, S. (2007.). Wartościujący umysł [The Evaluative Mind], Florek, S., Gulla, B., Piotrowski, P. (2019.). Radykalizacja. Konteksty psychologiczne [Radicalization: Psychological Contexts]. Florek, S., Siemiginowska, P. (2020.). Agresja w pracy [Workplace Aggression]), poglavlja u knjigama i članaka u znanstvenim časopisima.

Anita Jandrić Nišević

Dr. sc. Anita Jandrić Nišević izvanredna je profesorica na Odsjeku za kriminologiju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Njezine znanstvene, nastavne i profesionalne aktivnosti usmjerene su na područje rehabilitacije počinitelja kaznenih djela, kriminologije i poslijepenalnog prihvata. Surađuje s djelatnicima za tvorskog i probacijskog sustava te nevladinog sektora u osmišljava nju i provedbi specifičnih programa tretmana za odrasle počinitelje kaznenih djela.

Virág Kiss

Virág Kiss diplomirala je nastavu likovne umjetnosti na Katoličkom sveučilištu Eszterházy Károly (ELTE) u Egeru (BA) i na Sveučilištu za umjetnost i dizajn Moholy-Nagy (MOME) u Budimpešti (MA). Diplo mirala je i art terapiju na Sveučilištu u Pečuhu (PTE). Nekoliko godina radila je s osobama koje su rano napustile školovanje, a kasnije i s osobama s invaliditetom. Doktorirala je na ELTE-u baveći se istraži vanjima na području likovnog obrazovanja i art terapije. Posljednjih godina radi na nekoliko sveučilišta. Trenutno je docentica na ELTE-u i EKKE-u na Odsjeku za likovne umjetnosti i teoriju umjetnosti.

Vida Meić

Vida Meić rođena je 1991. godine u Hrvatskoj. Diplomirala je grafiku na Nastavničkom odsjeku na Akademiji likovnih umjetnosti Sveuči lišta u Zagrebu 2017. godine s pohvalom summa cum laude. Dobit nica je sedam nagrada za svoj umjetnički rad. Izlagala je na tridese tak skupnih izložbi i četiri samostalne izložbe. Zajedno s Melindom Šefčić osmišljava i provodi brojne projekte estetizacije bolničkih i za tvorskih prostora, kao koordinator ali i kao aktivni dionik, oslikavajući zidove zatvora i bolnica. Radi kao asistentica na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Peter van Olmen

Peter van Olmen je pedagog inovator koji je nakon 25 godina karije re u redovnom obrazovanju 2004. godine počeo raditi u Odgojnom zavodu Lelystad. Iz profesionalnog iskustva koje je tijekom godina stekao u ovom zavodu, shvatio je da je neformalno i informalno obra zovanje važno za razvoj vještina koje su zatvorenicima potrebne kako bi ostali povezani s društvom. Uvjeren je da je umjetnost učinkovito sredstvo podrške ovom obliku obrazovanja.

Przemysław Piotrowski

Prof. dr. sc. Przemysław Piotrowski docent je na Institutu za primije njenu psihologiju na Sveučilištu Jagiellonian, Krakov, Poljska. Autor i koautor gotovo 100 publikacija, uključujući sedam knjiga i članaka u uglednim znanstvenim časopisima. Specijalizacija mu je socijalna psihologija s posebnim naglaskom na devijantno ponašanje, agresiju i kriminal. Član je Međunarodnog udruženja za kriminologiju i Europ skog udruženja za kriminologiju.

Ed Santman

Ed Santman (Rotterdam, 23.2.1955.) studirao je likovnu umjetnost na Akademiji „Willem de Kooning” u Rotterdamu. Uključio se u rad s marginaliziranim skupinama kada je počeo voditi nastavu likovne umjetnosti u zatvorima u kojima je također radio na kazališnim i glaz benim projektima. Od 2010. do 2015. koordinirao je likovno obrazo vanje u svim nizozemskim zatvorima. U svom je radu sudjelovao na nekoliko europskih projekata o zatvorskom obrazovanju. Trenutno razvija alate za osobe na margini društva kao što su beskućnici, ovi snici o drogama, izbjeglice, mladi kojima prijeti siromaštvo. U mno gim njegovim projektima umjetnost se koristi kao sredstvo za razvoj socijalnih vještina.

Melinda Šefčić

Dr. art. Melinda Šefčić 2012. godine diplomirala je na diplomskom studiju slikarstva u klasi red. prof. Zoltana Novaka, dok je u svibnju 2018. godine doktorirala na studiju slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u umjetničko-znanstvenom području na temu Rehumanizacija i reestetizacija bolničkoga prostora - primjer likovno ga rješenja jednoga bolničkoga odjela, pod mentorstvom red. prof. art. Svjetlana Junakovića i red. prof. dr. sc. Vere Turković. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i svijetu. Autorica je preko 20 umjetničkih projekata, preko 50 murala, izlaga la je na brojnim kongresima i konferencijama. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU).

REVIEW

Tomislav Buntak

Priručnik Arts of Freedom - Nužnost umjetnosti u zatvoru na ja san, pregledan i zanimljiv način, kroz iskustva rada u zatvorskim su stavima, na internacionalnim primjerima, donosi nove prakse koje su provedene ili se provode te bi trebao biti inspiracija zatvorskim služ benicima, voditeljima tretmana, kreatorima politika, ali i široj javnosti, koja se zanima za probleme zatvorskih, kazneno-popravnih ustano va namijenjenih, kako izdržavanju kazne, tako i rehabilitaciji zatvorske populacije za mogući povratak u otvoreno društveno okruženje.

Priručnik, kroz primjere različitih umjetničkih praksi, projeka ta i inicijativa, pojašnjava važnost poticanja i aktivnijeg sudjelovanja osoblja te poticanja kreativnosti, kroz umjetničke radionice i razli čite oblike art terapija, u kazneno-popravnim ustanovama kako bi se smanjila napetost izazvana okruženjem i stvorio ugodniji ambi jent, što neosporno pomaže rehabilitaciji. To uključuje sudjelovanje umjetnika i umjetnica koji su prošli kroz pripremni proces obuke za rad u ovako specifičnim uvjetima te ostalih stručnih osoba koje su osposobljene provoditi različite oblike art terapije u suradnji s umjet nicima, a s ciljem moguće kontinuirane implantaciju predstavljenih programa u zatvorske sustave. Na jednom su mjestu dane jasne smjernice za razvoj fleksibilnijeg, kreativnog sustava što pridonosi pozitivnim promjenama u ustanovama na društvenim marginama, ali i u društvu u cjelini.

Zbirka novih ideja i praksi za zatvorsko osoblje, kreatore politike i javnost izvanredan je skup znanja i iskustava, teorije i prakse te čini pravu bazu za razumijevanje, razvoj i implementaciju novih projekata u zatvorske sustave na području Europe, a, nadam se, i po cijelom svijetu.

RECENZIJA

Dalibor

Na prvi pogled, čini se kako umjetnost i zatvori nisu kombinaci ja koja bi bila uobičajena. Umjetnost kao osobita ljudska djelatnost, čije se značenje konstituira u složenom komunikacijskom procesu, uvelike predstavlja otvorenost prema novim spoznajama, slobodi mišljenja i izražavanja. Zatvori, s druge strane, predstavljaju čistu su protnost, zgrade u kojoj borave ljudi, najčešće pod ključem, živeći po nametnutom rasporedu, simbol zatvorenosti i prava na vlastito izražavanje.

Knjiga Arts of Freedom dokazuje ne samo kako je veza između umjetnosti i zatvora itekako moguća, već i da postoji dugi niz godina, u različitim oblicima i s različitim ciljevima. Zamišljena kao svojevrsna zbirka dobrih praksi i razmišljanja o mjestu koje umjetnost ima i može imati u zatvorskim institucijama, ova knjiga na jednostavan, ali znan stveno i praktično utemeljen način prikazuje spoj ova dva naizgled nespojiva svijeta.

Neovisno o vrsti umjetničkog izražaja unutar zatvora, u knjizi se jasno ocrtava višestruko značenje i utjecaj kako na zatvorenike, tako i na zaposlenike te posjetitelje pri čemu se jasno vidi kako umjetnost može imati i vrlo važnu rehabilitacijsku ulogu u penalnim instituci jama, odnosno da moć umjetnosti unutar zidova zatvora može biti bitna za stjecanje vještina potrebnih za ponovno povezivanje s druš tvom.

Iako se isprva čini kako se radi o opisu uloge umjetnosti unutar zatvora te načina inkorporacije različitih umjetničkih izražaja u sva kodnevnom radu sa zatvorenicima, ova knjiga ima i svoju znanstvenu vrijednost. Naime, svako poglavlje ima i elemente znanstvenog rada čime spoj umjetnosti i zatvora dobiva još jednu dimenziju koja može poslužiti kao ideja za buduće znanstveno-istraživačke radove u po dručju utjecaja umjetnosti unutar zatvorskih sustava.

Struktura knjige je vrlo kompaktna, čemu pridonose logički po složena poglavlja koja knjizi daju zaokruženu cjelinu. Poglavlja unu tar knjige ujednačena su u pisanju i navođenju literature te podupira nju postavljenih teza pomoću konkretnih primjera.

Zaključno, radi se o vrijednom dijelu koje ima svoju izraženu umjetničku, rehabilitacijsku, praktičnu i pedagošku vrijednost. Zbog načina pisanja te odabranih tema opisanih u knjizi, ova knjiga može poslužiti kao materijal za neke buduće slične projekte, ali i kao edu kativni materijal za sve dionike procesa rehabilitacije osuđenika.

Nakladnik: Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Trg žrtava fašizma 16, 10 000 Zagreb, hdlu@hdlu.hr, www.hdlu.hr

Za nakladnika: Tomislav Buntak, predsjednik Ravnateljica: Ivana Andabaka Autorica projekta: Melinda Šefčić, dr.art. Arts of Freedom koordinatorica: Nika Šimičić Stručna suradnica: Anita Jandrić Nišević, dr.sc; Ankie Til Uvod: Anita Jandrić Nišević, dr.sc; Melinda Šefčić, dr.art

Autori tekstova: Stefan Florek, dr.sc.; Anita Jandrić Nišević, dr.sc.; Vi rág Kiss, dr.sc.; Vida Meić; Peter van Olmen; Przemysław Piotrowski dr.sc.; Ed Santman; Melinda Šefčić, dr.art. Urednice: Melinda Šefčić, dr. art.; Anita Jandrić Nišević dr.sc. Recenzenti: Tomislav Buntak, Dalibor Doležal Vizualni identitet i grafičko oblikovanje: Duje Medić Prijevod i lektura: Michał Gostyński, Ivana Pogačić, Maarten Rombo uts, Orsolya Szentesi, Zana Šaškin

Zahvale: Toine Bakermans, István Bodóczky (has died in 2020), Legs Boelen, Diana Bronstijn (art therapist in the juvenile detention centre in Lelystad), Tom Magill, Agnes Ramnant (Art Without Bars), Hilda Si mon, Jo Tabb (Koestler Trust)

IZJAVA O OGRANIČENJU ODGOVORNOSTI:

Ova publikacija je ostvarena uz financijsku potporu Europske komi sije. Ova publikacija odražava isključivo stajalište autora publikacije i Komisija se ne može smatrati odgovornom prilikom uporabe infor macija koje se u njoj nalaze.

Broj projekta: 2020-1-HR01-KA204-077863

This work is licensed under the Creative Commons Attribution-Non Commercial 4.0 International License.

Zagreb, 2022.